1

EDUKACIJSKA PSIHOLOGIJA I NJEZIN PREDMET PROUČAVANJAPredmet proučavanja edukacijske psihologije – temeljnu problematiku edukacijske psihologije čini učenje, ako i sve ono što je s tim procesom u određenoj vezi. Predmet edukacijske psihologije odredio je Edvord Lee Thorndike.

Učenje se javlja kao proces relativno trajnih promjena pojedinca nastalih tijekom obnavljanja novih aktivnosti, a promjene se očituju u njegovom izmijenjenom ponašanju.

Značaj učenja – učenjem se stječu i pod njegovim utjecajem mijenjaju stavovi, interesi, vrijednosti i mnoge potrebe, usvaja govor, zatim etičke, običajne i druge socijalne tekovine i norme ponašanja.

Maturacija i učenjeSpalding je u svom ispitivanju najprije odvojio piliće ispod kvočke, i to čim su kljunom probili jajčanu ljusku, a zatim ih podijelio u dvije skupine. Prvu skiupinu pilića držao je u izolaciji od kvočke samo dva dana, a drugu deset dana. Kad je prvu skupinu vratio kvočki, svi su pilići reagirali na njezino kvocanje i slijedili je. Kad je drugu skupinu doveo kvočki, pilići nisu reagirali na njezino kvocanje, niti su je slijedili. Tu se javio negativni efekt zakašnjelog učenja.

1. maturacija je zajednička svim individuima iste vrste, dok su oblici ponašanja stečeni učenjem karakteristi za pojedinca, pa se stoga indiviualno razlikuju.

2. Svi oblici ponašanja koji su posljedica maturacije javljaju se nenadano, a ona pak koja se stječu učenjem očituju se postupno.

3. Maturacijom uvjetovana ponašanja zakonito slijede jedno za drugim (nema preskakanja) dok kod učenja takve pravilnosti nema.

Pouzdani znak da je određeni organ, organski sustav ili organizam u cjelini maturacijom dostigao potrebnu zrelost i gotovost jest objava odgovarajuće reakcije koja je uspješna i pozitivna.

Učenje i intelektualni razvojŽenevsku školu predstavlja J. Piaget. Razvoj ima vodeću ulogu, a efikasnost učenja

zavisi o dostignutom stupnju razvoja. Mlađa djeca nisu u stanju usvajati logičke strukture mišljenja zato što nisu postigla potreban stupanj intelekturalnog razvoja.

Predstavnici moskovske škole mišljenja su da intelektualni razvoj predstavlja razvoj u svakodnevnim uvjetima, tj. bez upravljanja, bez programiranja, uglavnom stihijski. Intelektualni razvoj može imati jednaki slijed u zavisnosti od organizacije aktivnosti učenja subjekta. Kako ta aktivnost može imati i različite oblike, njezini će učinci nužno biti nejednaki.

Galjperin je mišljenja da čovjekova psiha nalazi u potpunosti svoje korijene u relanom, objektivnom svijetu i da se sve njezine strukture mogu usvojiti i naučiti, i to sa aktivnošću koja mora biti izvana na različite načine oblikovana i organizirana. Galjperin je ovako odredio etape podučavanja i njihov slijed:

1. Upoznavanje sa zadaćama učenja koje uključuje poznavanje sheme temeljnih sturktura pojava jedne klase ili kategorije pojava

2. Riješavanje sustava zadataka na praktično-manipulativan tj. radni način.3. Riješavanje zadataka verbalizacijom tj. glasnim izgovaranjem. Kada ono postane

dovoljno brzo i bez pogreške, prelazi se na sljedeću etapu.4. Riješavanje zadataka u sebi, u obliku unutarnjeg govora.5. Prava mentalna operacija je ona koja je reducirana, automatizirana, koja se obavlja u

obliku slijeda simbola verbalna značenja.

2

Temeljni uvjeti učenjaSposobnost, motivacija i vanjske prilike javljaju se temeljnim uvjetima učenja.

Pod sposobnostima podrazumjevamo cjelokupnu strukturu čovjekovih sposobnosti, i to kako na planu intelektualnih i psihomotoričkih funkcija tako i na planu percepcije osjetljivosti. Koje će sposobnosti biti većim, a koje manjim dijelom uključene u proces učenja ovisi o razvojnoj dobi onoga koji uči, zatim o njegovoj motivaciji za učenje kao i zadatcima pred kojima se u realnoj situaciji nalazi.

Biti motiviran za učenje predstavlja imati dovoljno snažne i dovoljno trajne unutarnje pobude za obaljanje aktivnosti učenja. Te pobude mogu izvirati iz potreba, interesa, želja, sposobnosti i sklonosti.

U vanjske prilike za učenje spada mogućnost školovanja, zatim mogućnost raspolaganja potrebnim udžbenicima, priručnicima i ostalom stručnom literaturom za učenje, raspolaganje potrebnim vremenom i prikladnim prostorom za učenje. U vanjske prilike učenja spadaju i metode kao i tehnike kojima se pojedinac služi pri razumijevanju i reprodukciji sadržaja koje usvaja.

TEORIJE UČENJA

Asocijativne teorije učenja

- Rani asocijacionizam – po Aristotelu zapamćivanje se temelji na svezi ili asocijaciji doživljaja, i to u skladu sa zakonitostima vremenske i prostorne bliskosti među doživljajima – ako smo u dva događaja u isto vrijeme ili u kratkoj vremenskoj sukcesiji, ali i ako smo ih doživjeli na istome mjestu, kasnije doživljavanje jednoga od njih dozvat će se na sjećanje i onaj drugi koji smo udruženo s njim doživjeli. Nastava u školama svodila se na zapamćivanje građe koja je bila razdrobljena na pitanja i odgovore. Da bi đaci mogli tu građu usvojili, morali su učiti i pitanja i odgovore na ta pitanja.

- Noviji asocijacionizam – ruski liječnik i filozof Pavlov obavljajući sa psom planirane laboratorijske pokuse, zamijetio je da je u prvim pokusima pas doista lučio slinu nakon što bi mu hrana dospjela u usta. Kako su se pokusi ponavljali tako je sve jasnije zamjećivao kako pas počinje lučiti slinu i prije nego što dobije hranu: kad vidi posudicu u koju mu stavlja hranu, kasnije čim bi se upalilo svijetlo u labaratoriju. U tim brojnim pokusima došao je do saznanja da je na podlozi prirodnog refleksa, koji naziva bezuvjetim refleksom, moguće stjecati nove refleksne sklopove u kojima sveza između podražaja i reakcije nije prirođena, već naučena. U početku prirodno nedjelotvoran podražaj, uz uvjet da kratko vrijeme prethodi djelotvortnom podražaju i da se u tom vremenskom slijedu više puta obnovi, postaje zatim učinkovit u izazivanju reakcije i bez prisutnosti bezuvjetna podražaja. Tu novostečenu svezu podražaja i reakcije Pavlov je nazvao uvjetovanim refleksom. U klasičnom uvjetovanju bitan čimbenik je vremenski odnos između bezuvjetnog i uvjetovanog podražaja – simultano uvjetovanje, odgođeno, uvjetovani refleks traga, uvjetovanje unazad).Kod simultavnog uvjetovanja uvjetovani podražaj javlja se prije bezuvjetnog i to od 1 – 5 sekundi i to traje zajedno s bezuvjetnim podražajem sve dok se reakcija ne obavi. Kod odgođena uvjetovanja uvjetovani podražaji prethodi bezuvjetom u trajanju od 5 sekundi do nekoliko minuta, a zatim nastajlja trajanje zajedno sa bezuvjetim podražajem. Kod uvjetovanja unazad najprije se javlja bezuvjetni podražaj koji se uklanja prije zadavanja uvjetnog podražaja.

3

Pojava generalizacije – kad je veza između uvjetovanog podražaja i reakcije uspostavljena, podražaji koji su slični uvjetovanom podražaju mogu izazvati uvjetovanu reakciju, makar nisu bili prije s njom u vezi.Pojava gašenja – kad je uvjetovani rekleks jednom uspostavljen, ovakvo javljanje uvjetovanog podražaja izazvat će reakciju. Kad se to više puta ponovi izazvat će gašenje refleksa.

Thordnikeova terorija koncekcionizmaThorndike polazi od shvaćanja da ljudsko učenje može dobro proučiti ako se prethodno prouče jednostavniji oblici učenja. Thorndike ukazuje na ova bitna načela na kojima se temelji učenje:

- Načelo spremnosti ili gotovosti- Načelo frenkvencije ili učestalosti- Načelo nedavnosti ili skorašnjosti i- Načelo efekta ili učinka.

Najpoznatiji njegovi pokusi su s gladnim mačkama u kavezima. Rešetkasti metalni kavezi u koje je stavio gladne mačke imalu su na jednoj stijenki vrata ispred kojih bi se nalazila hrana (komad ribe). Da bi životinja uspjela doći do hrane, morala je prethodno pritisnuti polugicu koja je otvarala vrata kaveza.

Hullova teorija učenjaPo mišljenju Hulla svako učenje svodi se na to da se u određenim podražajnim situacijama reagira na određeni način. Hull shvaća organizam kao samoodržavajući mehanizam čije je ponašanje određeno djelovanjem ograničenog broja prirodnih zakona. Hull je to dopunio još i ovim načelom: što je vremenski razmak između obavljene reakcije i potkrepljenja duži, učinak potkrepljenbja je slabiji, i obrnuto, što je taj vremenski razmak kraći, učinak potkrepljenja je snažniji.

Guthrieva teorija učenjaOno što po njemu učimo je u stvari ono što radimo, a ne ono što dostižemo. Ili najkraće kazano, uče se samo specifične reakcije.

Skinnerova teorija instrumentalnog uvjetovanjaSkinner je u tom pogledu unio u psihologiju jednu novinu koja se sastojala u tome što je različite oblike ponašanja ljudi podijelio u dvije skupine. U prvu je skupinu svrstao takva reagiranja kojima organizam odgovara na vanjske podražaje i nazvao ih responditivnim reakcijama. Po njemu, to su uobičajena refleksna ponašanja kao što su suženjue zjenice, sekrecija sline, itd. Snaga tih reakcija najvećim je dijelom ovisna o snazi podražaja. U drugu skupinu svrstao je operantna ponašanja koja nisu izazvana nekim vanjskim podražajima. Tu spadaju takva ponašanja kao što su pisanje pisma, vožnja automobilom, obavljanje velikog broja svakodnevnih poslova, pa čak i učenje. Pretpostavke učenja na temelju instrumentalnog uvjetovanja ili kondicioniranja:

- Da je osoba motivirana započeti određeni slijed reakcija- Da se reakcija nalazi u realnom repertoaru ponašanja individue- Da potkrepljenje prati pojavu one reakcije koju osoba valja zadržati u iskustvu- Da se tražena reakcija javi prije nego uslijedi potkrepljenje- Da potkrepljenje slijedi u kraćem vremenskom roku nakon očitovane reakcije.

4

Tako se izvode ove tri faze kroz koje valja proći svako organizirano podučavanje u školi:

- Kontakt đaka sa sadržajima koje je dužan usvojiti- Aktivnost đaka na sadržajima koje usvaja: operiranje tim sadržajima u smislu da s

njima nešto poduzme- Potkrepljivanje stečenog znanja i iskustva

Kognitivna teorija učenjaTolmanova teorija učenjaPo njemu u nepogodnoj se situacije ne usvajaju samo određene reakcije, makar je njihovo usvajanje na početku takva učenja ponekad očito, već se uči značenje te situacije. Primjetio je kako gladna životinja uči postupno na određene podražaje koji za nju znače hrana.

Teorija učenja Gestalt – psihologijaUčenje shvaćaju kao proces riješavanja problema. Po njima, subjekt se u učenju susreće s problemnom situacijom koja je uvijek dio neke šire situacije ili nekog šireg lika. Riješenjem se problemna situacija uravnotežuje i time uklapa u taj širi kontekst.

Kohler nalazi više faza u procesu učenja pomoću uvida u situaciju: fazu preparacije, fazu inkubacije, fazu iluminacije i fazu verifikacije.

- Faza preparacije javlja se u početku i traje dok Sultan pravi bezuspješne pokušaje. Ima svijest da se nalazi pred teškoćom

- Faza inkubacije nastaje kad Sultan napušta tu bezuspješnu aktivnost, kad se povlači u kut kaveza i započinje stereotipno ponašanje.

- Fazu iluminacije ili uvida predstavlja onaj trenutak jasnoće kad se riješenje odjednom javi.

- U fazi verifikacije (kritike) nađeno je riješenje, koje je u osnovi hipotetično, podvrgava provjeri.

Geštalističke teorije učenja u školskoj edukaciji aktualizirala je zahtjev da đaci sadržaje predmeta usvajaju s razumijevanjem. To je inteligentan način podučavanja i učenja, adekvatan čovjekovim mogućnostima, a koji osigurava razumijevanje svega onoga što se i usvaja.

Učenje imitacijomUčenje imitacijom temelji se na opažanju ponašanja drugih osoba pa se tim opaženim oblicima reagiranja podređuju vlastiti pokušaji koji se obnavljaju sve dotle dok se ta ponašanja ne usvoje. Postoji nehotična i hotimična imitacija. Nehotična imitacija obavlja se na refleksnoj razini pa su joj vjerojatno u osnovi bezuvjetni ili uvjetovani refleksi. Hotimična se imitacija očituje u namjernom oponašanju onih uzoraka ponašanja kakve pokazuje osoba – model.

Dollardmillerova teorija učenjaU njoj se ustvrđuje da je ljudsko ponašanje rezultat društvenih uvjeta i psiholoških načela koji naglašavaju ulogu mentalnih procesa. Njezini su autori na stanovištu da je sveukupno ljudsko ponašanje stečeno tj. naučeno. Navike stečene u jednoj situaciji pokazuju tendenciju transfera na druge njoj slične situacije. Ta je pojava nazvana generalizacijom. Značajan je i pojam gradijenta potkrepljenja koji je očit u činjenici da se odgovori koji slijede neposredno prije potkrepljenja uče lakše od odgovora koji su vremenski udaljeniji.

5

Mehanizam učenja

Čovjek može učiti pomoću više mehanizama. Idući od jednostavnijih prema složenijim to su:- Mehanizam klasična i instrumentalna uvjetovanja- Mehanizam pokušaja i pogrešaka- Mehanizam imitacije ili oponašanja- Mehanizam uvida u situaciju.

Mehanizam klasična i instrumentalna uvjetovanja – klasično uvjetovanje u prilikama učenja koje su relativno najjednostavnije, stjecanje novih oblika reagiranja pretežno se temelji na mehanizmu uvjetovanih refleksa. Kod instrumentalna uvjetovanja potkrepljenje, bilo pozitivno ili negativno, redovito neposredno slijedi nakon obavljene reakcije.

Mehanizam pokušaja i pogrešaka – taj mehanizam je pretežno u funkciji kad je subjekt izložen situaciji kojoj nije prilagođen, a u njoj treba da producira ispravnu reakciju.

Mehanizam imitacije – ovaj mehanizam p0retežno je u funkciji prilikom stjecanja takvih oblika iskustva koje zovemo vještinama, navikama. Subjekt koji uči imitacijom ponajprije opaža aktivnosti koje drugi obavljai pri tome nastoji otkriti sheme tih aktivnosti, koje zatim obavlja sve dotle dok tu strukturu pokreta i radnji ne usvoji.

Uvid u situaciju – učenje na bazi mehanizma uvida u situaciju uključuje procese razgradnje i reorganizacije sadržaja i struktura koje se usvajaju. Neka će građa postati dijelom našeg iskustva kad je s razumjevanjem usvojimo.

Oblici učenja značajni za socijalni razvoj ličnosti

Sa socijalno – psihološkog gledišta učenje je proces socijalizacije ličnosti u kojemu značajnu ulogu imaju društveni čimbenici, posebice druge osobe. To posebno upućuje na sljedeće: opservacijsko uvjetovanje, učenje po modelu, učenje indetifikacijom i učenje učenjem uloga.

Opservacijsko uvjetovanje se temelji na opažanju tuđeg ponašanja.

Učenje po modelu je ustvari učenje od osobe modela i predstavlja ponašanje ili kopiju onih oblika ponašanja koje osoba uzor u društvu očituje.

Učenje indetifikacijom se prihvaća kao model koji služi za oblikovanje „ega“. U učenju indetifikaciom valja razlikovati defenzivnu od razvojne ili anaklitičke indetifikacije. Defenzivna indetifikacija vidljiva je u situaciji kada se dijete ponaša slično osobi koja ima određeni društveni položaj i kojoj zbog takva statusa zavidi. Primjer razvojne ili anaklitičke indentifikacije nalazi se u činjenici da se dijete poistovjećuje s osobom koju voli.

Učenje učenjem uloga uključuje stjecanje znanja o tomu kako se valja ponašati u društvu kada se preuzima određena uloga.

6

Oblici ranog učenja Među oblicima ranog učenja redovito se navode: utiskivanje, ekspozicijsko učenje, senzibilizacija i habituacija.

- Utiskivanje – pojava utiskivanja očituje se u reakciji kojom tek rođeni organizam slijedi prvi opaženi objekt koji se kreće.

- Ekspozicijsko učenje – promjene u ponašanju ikndividuuma nastale pod utjecajem njegove izloženosti određenim podražajima zovu se ekspozicijskim učenjem.

- Senzibilizacija – pod utjecajem podražaja određene kvalitete i snage može doći do takve uzbuđenosti organizma koja će izazvati relativno trajne promjene njegova ponašanja.

- Habituacija se očituje u pojavi smanjenja reakcije život bića na podražaj koji se ponavlja, a koji nije relevantan za njegovo ponašanje.

PAMĆENJEPamćenje je takva psihička pojava koja na dožđivljajnom ili subjektivnom planu uključuje procese usvajanja ili memoriranja i zadržavanja ili cecencije različitih sadržaja, dok se na vanjskom planu očituje u obavljanju ili reprodukciji tih sadržaja kao i u njihovu prepoznavanju ili rekogniciji.

Razine pamćenjaRazine pamćenja mogu se svesti na: razinu traga, razinu prepoznavanja, razinu reprodukcije i razinu automatizacije. Na nivou traga zaključuje se iz činjenice da se ponovno učenje sadržaja koje nismo u stanju reproducirati niti prepoznati odvija brže i uspješnije nego učenje sadržaja koji nikad nismo ranije učili. Ponekade možemo sadržaje prethodnog učenja, koje nismo bili u stanju, u cijelosti ili u dijelovima reproducirati, i to među sadržajima koje nikad nismo učili, dobro prepoznavati. Ta mogućnost indetifikacije sadržaja odgovara nivou prepoznavanja. Viša razina pamćenja odgovara nivou reprodukcije, gdje se ranije usvojeni sadržaji mogu u cijelosti obnoviti. Kad obnavljanje ranije usvojenih sadržaja poprimi takvo obilježje da se u svakoj prilici uoči, i u svako vrijeme mogu ti sadržaji brzo, vješto i u cijelosti obaviti, govori se o nivou automatizacije.

Metode ispitivanja pamćenja- Metoda izučavanja – pri upotrebi ove metode ispitanicima se daju na usvajanje nizovi

simboličkih elemenata u obliku lista riječi koje su oni dužni u određenom broju ponavljanja usvojiti.

- Metoda prepoznavanja – kod upotrebe ove metode ispitanicci najpprije usvajaju određeni simbolični materijal. Nakon što ga usvoje i od toga prođe relativno dug vremenski period oni se stavljaju pred zadaću da ih prepoznaju među velikim brojem elemenata koje nikad nisu usvajali.

- Metoda uštede- Metoda rekonstrukcije- Metoda neposredna obuhvatna pamćenja- Metoda pogodaka- Metoda zadržanih podataka

7

Podjele pamćenja

Dijeli se na simboličko i motoričko pamćenje. - Simboličko pamćenje sastoji se u memoriranju materijala kao što su različiti podaci,

termini, informacije, pojmovi, pravila, zakoni, načela, teorije i strukture.- Motoričko pamćenje očituje se u mogućnosti brzog i spretnoh obavljanja onih

pokreta i radnji koje su prethodnim vježbanjem bile usvojene.

Prema vrsti materijala podjele pamćenja je na logičko i mehaničko.- Logičko pamćenje odgovara memoriranju i retenciji materijala koji se uči s

razumjevanjem.- Mehaničko pamćenje – mehaničko usvajanje i zadržavanje sadržaja koji nisu

razumljivi.

Ako se uzme način nastajanja i javljanja pamćenja tada je moguće govoriti o namjernom ili intencijalnnom i nenamjernom pamćenju.

- Namjerno pamćenje uzrokovano je motivima (potrebama, interesima, željama, sklonostima)

- Nenamjerno pamćenje je uglavnom slučajno

Polazi li se od trajanja retencije moguće je razlikovati osjetno ili senzorno pamćenje, zatim kratkotrajno i dugotrajno pamćenje.

- Senzorno pamćenje predstavlja prvu fazu koja ima relativno najkraće vrijeme zadržavanja podražajima pristiglih informacijama i iznosi približno pola sekunde.

- Kratkotrajno pamćenje se odvija na svjesnoj razini. Kapacitet kratkotrajnoga pamćenja je ograničen i iznosi od pet do devet nepovezanih jedinica.

- Dugotrajno pamćenje se inače zove pamćenjem. U njemu se nalazi pohranjeno golemo mnoštvo informacija koje čine bazu naših znanja i iskustva uopće.

Dugotrajno pamćenje dijeli se na deklarativno i proceduralno pamćenje.

Deklarativna znanja sastoje se sastoje od usvojenih činjenica, proceduralna znanja se odnose na njihovu uporabu.

Deklarativno pamćenje dijeli se na epizodičko i semantičko.

Trenutačno ili blic pamćenje – izuzetno dobro zadržavanje opaženih detalja.

Metamemorija – čovjekovo znanje o vlastitom sustavu pamćenja.

Reministencija – pojava poboljšanja reprodukcije u vremenu koje slijedi nakon usvajanja.

Persevaracija - nakon prestanka usvajanja dolazi do spontanog obnavljanja sadržaja koje traje desetak sekundi.

8

Poremećaji pamćenjaPod utjecajem nekih bolesti, ozljeda mozga, otrovnih tvari u organizmu i posebnih životnih okolnosti mogu nastati različiti poremećaji pamćenja. Amnezija koja se javlja kao nemogućnost sjećanja ili obnavljanja prošlih doživljaja. Ona može biti potpuna ili djelomična. Kad čovjek zaboravi sve što je doživio, tu se radi o potpunoj amneziji. U sslučaju da se njegov zaborav odnosi na samo neki dio njegova života govori se o djelomičnoj amneziji. Zaseban oblik amnezije jest anterogradna amnezija. Očituje se u nemogućnosti čovjeka da usvaja i stječe nova iskustva nakon traume i to uz sačuvano sjećanje na prošle događaje. Katkad se može mogućnost sjećanja i povećati. Takva pojava nazvana je hipermnezija. Kad određene životne okolnosti izazovu sjećanja na davne događaje koji su doživljeni u jednakim ili sličnim prilikama, a kad su ta sjećanja nepotpuna govori se o pojavi paramnezije. Još neuobičnija pojava zove se deja vu, tu se ustvari radi o pojavi da se neke nove okolnosti čine poznatima, kao da su već bile doživljene. Staračka amnezija pojava kada se smanjuje mogućnost stjecanja novih sjećanja i iskustva uopće i ubrzava zaboravljanje novih sadržaja.Poremećaji pamćenja spadaju i pojave različitih agnozija koje se manifestiraju u nemogućnosti prepoznavanja različitih predmeta. Javljaju se različite vrste agnozije:

- Optička agnozija se očituje u nemogućnosti prepoznavanja predmeta na temelju vidnih informacija

- Taktilna agnozija se javlja kao nemogućnost prepozbnavanja predmeta na temelju dodira

- Senzorna afazija se očituje u bolesnikovu nerazumijevanju riječi i govora na njemu poznatome jeziku.

- Amuzija odgovara poremećenom percipiranju složenih ritmičkih odnosa zvuka.

9

ANALIZA ZNANJAVještine (navike)Vještinu kao specifičan oblik iskustva čini novostečena psihomotorička i senzomotorička struktura koja omogućuje pojedincu da lakše i uspješnije obavlja radnje jednake ili slične onima na temelju kojih je tu strukturu stekao. U podučavanju proces stjecanja vještina prolazi kroz fazu: kognicijsku, asocijacijsku i automatizacijsku.

Znanja u užem smisluNalazila su se u tome da li kod ta dva oblika iskustva prevladava vanjska ili unutarnja komponenta. Kod vještina odnosno navika, dominira vanjska motoričko mišićna komponenta, dok kod znanja u užem smislu prevladava unutarnja mentalna komponenta. Znanja u užem smislu sastojala bi se od usvojene simbolične građe kao što su činjenice, pojmovi, pravila, zakoni, načela, modeli intelektualnih operacija. Znanja u užem smislu izražavaju se u reprodukciji u prepoznavanju , generalizaciji i upotrebi podataka, informacija, načela i simboličkih operacija.

Suvremene koncepcije znanja Bloomova toksonomijaU nastojanju da obavi indentifikaciju i klasifikaciju mogućih edukacijskih ciljeva na kognitivnom području Bloom je odredio sve te ciljeve pa ih potom svrstao u dvije kategorije i to u znanja i intelektualne vještine i sposobnosti. Prema takvoj izvedenoj klasifikaciji

- U kategoriju znanja ulaze znanja pojedinosti, znanja putova načina tretiranja pojedinosti te znanja općih pojmova ili univerzalija u nekom području.

- U kategoriju intelektualnih vještina i sposobnosti Bloom svrstava razumijevanje, primjenu, analizu, sintezu i evaluaciju.

Fotografska znanja su ona elementarna znanja u nekom području saznanja ili školskom predmetu koja se javljaju kao pretpostavka stjecanju ostalih složenijih varijanta. Temelje se na percepciji i retenciji određenih podataka, termina, simbola, specifičnih činjenica i pojedinačnih pojmova.

Zakonitosti stjecanja vještina (navika)Tijek stjecanja vještine moguće je pratiti s dva aspekta1. da se registriraju promjene koje nastaju u rezultatu onoga koji vježba ponavljanje2. Da ser svakim ponavljanjem registrira broj njegovih pogrešnih reakcija.

Gangeova potpuna struktura znanjaNjegovi 6 tipova učenja (znanja): učenje znakova, učenje diskriminacija, konkretni pojmovi, definirani pojmovi, učenje pravila i učenje pravila višeg reda.

10

POJAVE KOJE PRATE UČENJE

Koji je utjecaj prethodno usvojenih znanja na nova učenja? s obzirom na to možemo oblikovati ove pretpostavke:

- U prethodnom učenju stečena znanja olakšavaju i ubrzavaju proces stjecanja novih znanja

- Prethodno stečena znanja otežavaju i usporavaju proces stjecanja novih znanja- Prethodno stečena znanja nemaju nikakva utjecaja na proces stjecanja novih znanja.

Transfer učenjaPojava transfera je onda kada prethodnim učenjem stečena znanja olakšavaju i ubrzavaju proces stjecanja novih znanja. Pri stjecanju vještina moguća je pojava kako bilateralnog tako i unulateralnog transfera. Kod bilateralnog transfera radi se o utjecaju učinka vježbe s jedne polovice tijela na drugu. Prilikom vježbanja desne ruke efekt toga vježbanja utječu i na lijevu ruku koja ne vježba. U slučaju unulateralnog transfera učinci vježbanja prenose se s jednoga dijela tijela na drugi, ali na istoj polovici tijela. Efekti toga transfera vidljivi su na primjer u mogućnosti pisanja desnom nogom, a koju također nismo vježbali.

Teorije transferaNajznačajnije su: teorija formalne discipline, teorija indentičnih elemenata i teorija generalizacije.

- Teorija formalne discipline predstavlja najstariju teoriju transfera. Sadrži shvaćanje koje nalazi svoje korijene u antičko doba. Svoje uporište teorija formalne discipline nalazi u takvoj spekulativnoj psihologiji koja je poznata pod nazivom psihologije duševnih moći, a koja je ljudsku duševnost dijelila na niz odjelitih i zasebnih moći, kao što su moć pamćenja, moć opažanja, moć pažnje, moć mašte, moć mišljenja itd. Temeljno načelo teorije formalne discipline jest da se svaka čovjekova duševna moć može vježbanjem i treningom unaprijediti.

- Teorija indentičnih elemenata – pod tom teorijom svako je vježbanje specifično. Prethodna aktivnost učenja može pozitivno utjecati na nova učenja jedino u slučaju da te dvije aktivnosti sadrže indentične komponente.

- Teorija generalizacije – temeljna je pretpostavka ove teorije da će do pojave transfera doći jedino u situaciji kada se u sadržajima prethodna učenja mogu izvesti takva poopćenja kao što su pravila, načela opće metode i slične generalizacije koje se mogu uspješno upotrijebiti u aktualnom učenju.

Vrste transfera1. Specifični ili vertikalni2. Opći ili lateralni

Specifični transfer moguć je u učenju onih sadržaja i školskih predmeta koji imaju izrazitu hijerarhijsku strukturu gradiva kao što su npr. matematika, strani jezici i priroedoslovni predmeti.

Opći transferi odnose se na prenošenje znanja među bliskim područjima ili školskim predmetima, kao što je slučaj iz matematike u fiziku, kemiju, tehničke predmete pa i proizvodnu praksu.

11

InterferencijaTo je pojava koja je suprotna transferu. Postoje dva oblika: asocijativna i reprodukativna.

- U slučaju asocijativne interferencije radi se o takvoj pojavi u kojoj prethodno usvojeni simbolički sadržaji ili uvježbane radnje otežavaju i usporavaju proces aktualnog učenja

- U slučaju reproduktivne interferencije aktualno učenje otežava obnavljanje onih sadržaja ili radnji koje su prethodnim učenjem i uvjeežbavanjem bile usvojene.

Retroaktivna inhibicijaPojava da nova učenja otežavaju retenciju ili zadržavanje u prethodnom učenju usvojenih sadržaja nazvana je retroaktivnom inhibicijom. Aktivnost koja prethodi učenju smanjuje iznos retencije, pa je tu pojavu nazvao proaktivnom inhibicijom. Kratko kazano, jedna ranija aktivnost remeti tragove neke kasnije aktivnosti. Mogućnost je postojanja tzv. unutarnje inhibicije tj. o negativnom utjecaju učenja posljednjih dijelova sadržaja na njegove prethodne naučene dijelove. Negativfno djelovanje retroaktivne inhibicije u učenju može se znatno smanjiti:

- Ako se sadržaji učenja usvajaju s razumijevanjem- Ako se u učenju gradivo prenauči tj. ako ga se obnavlja i više puta- Ako se više formalno sličnih sadržaja uči u dužim vremenskim intervalima

ZaboravljanjeZaboravljanje je pojava gubitka sjećanja koja se očituje u nemogučnosti obnavljanja onih sadržaja koji su prethodnim učenjem bili dio čovjekova iskustva. Zaboravljanje se javlja tek onda kada prestane učenje. Ebbinghaus je ustvrdio da je kod učenja besmislene građe krivulja retencije naglašenije udubljena neko kod smislene građe. Najmanji gubitak retencije javlja se pri usvajanju gradiva s razumijevanjem. Ebbinghaus je došao i do podataka da je retencija znatno veća ako su u procesu učenja ponavljanja vremenski distribuirana tako da između svakoga ponavljanja nastaje prazni interval.

12

RACIONALNA ORGANIZACIJA UČENJA

Temeljne metode učenjaBrzina i uspješnost učenja zavise pored ostaloga i od načina kako se sadržaji usvajaju. Tu su dva temeljna oblika:

1. Učenje sadržaja u cjelini ili globalna metoda – predstavlja takav oblik učenja u kojemu se sadržaji prethodno upoznaju, a zatim prelaze i usvajaju u cjelini.

2. Parcijalna metoda sadrži takav način učenja u kojemu se sadržaji ponajprije upoznaju, a zatim dijele na manje dijelove.

3. Učenjue kombiniranom ili progresivnom metodom odvija se na sljedeći način: ponajprije se slično kao kod parcijalne metode gradivo pregleda pa se zatim dijeli na manje dijelove. Nakon toga se uči prvi dio i kad se nauči prelazi se na učenje drugog dijela. Kad se i drugi dio nauči ne prelazi se na treći, već se povezano uči prvi i drugi dio.

Načela racionalne organizacije samostalnog učenja- Planirati učenje- Odrediti bliže i daljnje ciljeve učenja- Biti motiviran za učenje- Učiti sabrano i s razumijevanjem- Samostalno organizirati i struktuirati informacije- Grupirati sadržaje po sličnosti i razlici- Besmisleni materijal mnemotehnički osmišljavati- Aktivno ponavljati sadržaje- Izbjegavati interferencije

Racionalna organizacija vanjskih prilika učenja- Stalnost mjesta gdje se uči- Osigurati potrebne udžbenike, stručnu literaturu i ostala pomagala učenja- Provjetravati prostoriju u kojoj se uči- Osvijetljenost prostorije i mjestu učenja- Temperaturne prilike učenja- Izloženost zvučnim podražajima- Namještaj koji služi za učenje

Programirano učenjeProgramirano učenje predstavlja takav po0stupak u kojemu su sadržaji učenja podijeljeni na manje suvisle dijelove koji se sukcesivno usvajaju.Programirano učenje nastoji udovoljiti ovim zahtjevima:

1. Povećati opću intelektualnu aktivnost osobe koja uči2. Omogućiti joj usvajanje sadržaja i to onim tempom koji njoj najviše odgovara3. Potaknuti razvoj kako individualnih oblika tako i samokontrole u učenju.

Realizirane oblike programiranog učenja moguće je svrstati u dvije skupine. Prvu skupinu čine knjige i drugi pisani materijal koji sadrži programe (softvere), a drugi strojevi za učenje koji imaju i programe i tehniku (hardwere).

13

SPOSOBNOSTI

Pristaše teorije empirizma smatraju da se mladi organizam rađa kao prazna ploča, a njegove osobine će formirati životna okolina. Pristaše nativizma drže da je sposobnost nasljedna osobina. Pristaše konvergencije smatraju da je sposobnost rezultat djelovanja nasljeđa i okoline.Sposobnost je dinamički sustav koji omogućava uspješnu aktivnost u svim područjima njegova rada i djelovanja i učenja.

InteligencijaRiječ inteligencija prvi je uveo spencer pa Binet, tvorac ljestvice za mjerenje inteligencije.Inteligencija je sposobnost čovjeka koja mu omogućuje brzo i uspješno snalaženje u novim situafijama. Testovi su standardizirani postupci kojima se izazivaju određene psihičke reakcije, a njihovi su učinci vrednuju. Kvocijent inteligencije se dobije tako što se rezultat ispitanika u testu inteligencije usporedi sa prosječnim uspjesima drugih ispitanika različite dobvi u istom testu i na taj način se utvrdi kojoj dobi njegov rezultat odgovara. Dobili smo mentalnju dob ispitanika koju dijelimo sa njegovom kronologijskom dobi puta sto.Q.I. = M.D./K.D. X 100Binetova – simonova ljestvica je prvi oblikovani test za mjerenje inteligencije 1905.god.Materijske značajke testova inteligencije: valjanost, objektivnost, pouzdanost, osjetljivost i normiranost.Testove inteligencije dijelimo prema načinu upotreba na individualne i grupne. Mogu biti verbalnog i neverbalnog tipa.

Struktura inteligencijeSpearman analizira tri teorijska koncepta inteligencije: monarhijski, oligarhijski i anarhijski.

Monarhijski koncept tumači inteligenciju kao jedinstvenu mentalnu funkciju koju možemo mjeriti pomoću neke jednostavne intelektualne aktivnosti.

Oligarijski koncept polazi od pretpostavke postojanja različitih sposobnost, kao suđenje, memorija invencija, ali svaka ta sposobnost ima posebnu funkciju.

Anarhijska koncepcija inteligencije sastoji se u činjenici da intelekt konstituira veliki broj neovisnih sposobnosti.

Thorndikeov multifaktorski modelThorndikeov koncept inteligencije temelji se na poimanju da je ljudski intelekt sastavljen od mnogo malih faktora koji su elementi intelektualnih sposobnosti. Svaka intelektualna aktivnost uključuje stanovit broj tih elemenata koji za određenu vrstu intelektualnih radnji nisu jednaki.

14

Thurstoneov model grupnih faktoraInteligentna aktivnost nije izraz mnoštva posebnih malih faktora, već su intelektualne reakcije izraz djelovanja jednog zajedničkog faktora.7 primarnih faktora ili sposobnosti

1. Numerički faktor (N) – predstavlja rješavanje jednostavnih računalnih zadaća2. Verbalni faktor (V) – sposobnost korištenja i razumijevanja jezičnih izraza3. Faktor rječitosti (W) – sposobnost produciranja riječi s određenim značajkama4. Socijalni faktor (S) – sposobnost razumijevanja prostornih odnosa i razumijevanje

geometrijskih odnosa5. Perceptivni faktor (P) – sposobnost brzog zahvaćanja pojedinosti vidno doživljenim

strukturama, te njihovo uspješno razlikovanje.6. Faktor pamćenja (M) – sposobnost zapamćivanja jednostavnih sadržaja pomoću

asocijacije7. Faktor rasuđivanja sposobnosti induktivnog mišljenja kojim se otkrivaju pravila,

zakoni, načela.

Kognitivni stilovi i učenjeTemelje se na, za pojedinca tipičnom načinu, intelektualnog funkcioniranja koje se očituje u njegovu zasebnu opažanju svijeta, zatim učenju i rasuđivanju. Zarevski navodi kognitivne stilove: refleksivnost – impulzivnost, promišljenost – brzopletost, ovisnost – neovistost.

MotivacijaMotivacija je sve ono što dovodi do učenja, đto određuje njegov smjer, intezitet i trajanje, motivi su pokretači svrhovite ljudske djelatnosti.

Motiv može dovoditi ljude na različita ponašanja Različiti motivi mogu uzrokovati podjelnaka ponašanja, tako aktivnost učenja može u

đaku imati različite motive: stjecati što više znanja o svijetu i životu, dobivanje najviših ocjena, postizanje povoljnijeg društvenog položaja u skupini...

Unutar mnotivacijske situacije razlikujemo 3 faze: 1. motiv2. instrumentalno ponašanje3. cilj

Maslovljeva teorija motivacije – u njoj se na najnižoj razini nalaze primarne potrebe: potreba za sigurnošću, potreba za pripadanjem i ljubavlju, potreba za samopoštovanjem, potreba za samoostvarenje.

Intrizična motivacija u učenjuPodrazumijevamo sve ono što iznutra navodi đake na aktivnost učenja i što tu aktivnost energizira, usmjeruje i određuje joj trajanje.

Ekstrizična motivacija u učenju ili vanjska motivacija đaka određuje kako njima atraktivni vanjski ciljevi koje učenjem nastoje dostići tako i svi oni okolni utjecaji koji ih navode i usmjeruju na učinkovitije učenje. Vanjski utjecaji za motivaciju đaka u učenju – pohvale, nagrade, prijekori, kazne, bnatjecanja. Suradnja se javlja u skupini gdje postoji napor i pomaganja među članovima da se postignu ciljevi. Konfliktne situacije – motivirati đaka možemo da postavljamo zapreke.

Agresija ili napad je oblik reagiranja u frustraciji. Regresija predstavlja oblik nekontroliranog ponašanja u frustraciji, vraćanje đaka u nižu dob.

15

Racionalizacija je oblik reagiranja u frustraciji koji je najviše svojstven čovjeku. To je traženje „dobrog“ umjesto pravog razloga u frustraciji.

Kompenzacija je takvo ponašanje kojim se nekim zaprekama onemogućen motiv nastoji zadovoljiti na neki drugi način.

Fiksacija je ustrajanje u određenoj aktivnosti koja ne dovodi do pravnog cilja i time oslobađanje frustracije.

Rezignacija je pasivan stav prema okolini.

Konflikt dvostrukog privlačenja javlja se kad se subjekt nađe između dva pozitivna cilja koja ga podjednako privlače. Konflikt dvostrukog odbijanja je kad se subjekt nalazi između dva podjednako negativna cilja.Imamo i konflikt istobnog privlačenja i odbijanja.

VANJSKE PRILIKE UČENJAŠkolska podukaU edukaciji omogućuje dobivanje stručnih naputaka i savjeta za samostaolno učenje kao i korištenje udžbenika, primanje informacijama.Njena kvaliteta ovisi o što potpunijoj utemeljenosti na psihologijskim spoznajama i problematike pamćenja i učenja

Područja školskog podučavanjaČitanje – uključuje dekodiranje i razucijevanje tekstaPisanje – dobijemo stav tko dobro, a tko loše pišeRačunanje

Uloga nastavnika u podučavanjuOn je ne samo izvor informacija nego je i u ulozi organizatora i regulatora podučavanja. Značajke uspješnog profesora: liberalan, dinamičan, društven, objektivan, razumljiv, obziran, optimističan, suzdržan, inteligentan. Nastavnički autoritarivni stilovi upravljanja đačkim skupinama:

Kontrola (nadgledanje) može biti visoko i nisko Emotivni odnos može biti hladan i topao- Visoko nadgledanje, sklonost zabranama i kažnjavanju- Visoko nadgledanje, sklonost usmjeravanju, nadgledanju, hvaljenju, emotivna potlina

u odnosima- Nisko nadgledanje, dopuštanje rada prema svom odabiru, emotivna hladnoća u

odnosima- Nisko nadgledanje, omogućavanje rasprava, prihvaćanje ideja, prijedloga, toplina u

odnosima

Učenje i ličnostPod ličnošću podrazucijevamo jedinstvenu i trajnu organizaciju čovjekovih kognitivnih i konotativnih osobina koji sa svim njegovim oblicima ponašanja i djelovanja daje zasebno obilježje.

16

Temperament je tipičan načlin čovjekovog emotvnog reagiranja. Razlikujemo 4 tipa temperamenta:Kolerični – očituje intezivne emocije koje se naglo i često javljajuAngvinični – kad čovjek brzo emotivno reagira, ali reakcije nisu jake i trajneFlegmatični – čovjek vrlo rijetko emotivno reagira i slabog su intezitetaMelankoličan tip temperamenta rijetko emotivno reagira, ali kad reagira, reakcije su dugotrajne

Tri temperamenta djeteta: teško dijete, prosječno dijete, usporeno dijete.

Karakter čine osobine koje obilježavaju tipična ponašanja čovjeka u odnosu na načela i na shvaćanja

Moralno ponašanje:

Predkovencionalna razina: javlja se u djece ispod devet godina, uključuje heteronomni stupanj i stupanj naivne egoistične orijentacijeKonvencionalna razina – javlja se od devete god i traje do kraja mladenaštva. Ima dva stupnja: stupanj uzajamnih interpersonalnih odnosa, očekivanja i konformiranja i stupanj društvenog sustava i svijestiPostkonvencionalna ili načelna razina – odgovara mlađoj zreloj dobi iznad 20 i vidljiva je samo kod nekih pojedinaca.

Daroviti đaci su oni đaci kioji se ističu ili svojim vrlo visokim stupnjem općeg intelektualnog razvoja ili pak izrazitim razvojem samo pojedinih sposobnosti koje ih u odnosu na ostale đake čine znatno naprednijim.