opšta ekologija

223
Opšta ekologija Visoka zdravstvena škola Smjer: ekološko santarni ECTS 8 sati 3(P)

Upload: bihdown

Post on 03-Jan-2016

413 views

Category:

Documents


12 download

DESCRIPTION

Opšta ekologija

TRANSCRIPT

  • Opta ekologija Visoka zdravstvena kolaSmjer: ekoloko santarni ECTS 8 sati 3(P)

  • Okvirni sadraj predmeta

    Definicija i podjela ekologije. Porijeklo ivota na Zemlji; teorije evolucije. Biotski sistemi biosfere: organizam, populacija, biocenoza, sistem. Ekoloki faktori, ekoloka vrijednost, ekoloki spektar vrste. Osnovne karakteristike populacije, faktori razvitka populacije, biotski potencijal. Osnovna svojstva biocenoze, naini ishrane, prehrambeni lanci, sistemi biocenoze, biomi. Osnovni zakoni strukture i funkcije ekosistema zemlje, vode i mora. Ciklusi tvari, razmjena energije u ekosistemima, biogeokemijski ciklusi, bioprodukcija ekosistema. Ekotoksikologija. Bioraznolikost i konzervacijska biologija: ugroeni ivotinjski i biljni svijet; IUCN kategorije ugroenosti, Crvene knjige, Crveni popisi, kategorije zatite prirode u Bosni i Hercegovini, meunarodne konvencije o zatiti okolia. Utjecaj ovjeka na ekosistem; stanjenje ozonskog omotaa, kisele kie, efekt staklenika, utjecaj ovjeka na klimu.

  • TA JE EKOLOGIJA ? PORIJEKLO RIJEI:

    OIKOS stanite, dom + LOGOS -nauka, znanjePojam ekologija prvi put je upotrijebljen u knjizi "Opta morfologija organizama" 1866 njemakog zoologaErnsta Haeckela.

    Da bi malo kasnije deffinisao je kao: Haeckel(German zoologist) 1870: By ecology we mean the body of knowledge concerning the economy of Nature -the investigation of the total relations of the animal to its inorganic and organic environment.

    U razvoju ekologije znaajni su i: Burdon-Sanderson, Andrewartha, Odum

  • TA JE EKOLOGIJA ?Ekologija je nauna disciplina koja prouava odnose izmeu organizama kao i njihove odnose s okoliem.

    Ekologija ne znai bavljenje problemima okolia (engl. environmentalism)Ekologija je nauka koja se zasniva na biolokim, fizikim i hemijskim principima.Ekolog je naunik koji se bavi ekologijom !

  • DEFINICIJE EKOLOGIJE !!!Danas postoji niz definicija o ekologiji koje su se kroz istorijski razvoj korigirale i dopunjavale, neveemo neke od njih:

    Ekologija je nauka o ekosistemima, o odnosima meu ivim organizmima i izmeu njih i njihovog okolia (ivotne sredine). Ekologija se bavi opim principima koji se odnose i na ivotinje i na biljke (Gilpin, 1976).

    Ekologija je nauka o organizmima u okviru doma. Ona ima poseban interes za sveukupnost ili karakter meusobne zavisnosti izmeu samih organizama a i sredine koja ih okruuje (Webster, 1977).

  • DEFINICIJE EKOLOGIJE !!!

    Ekologija je multidisciplinarna nauna oblast, ona je nauka o sastavu mnogostrukih sistema u prirodi, drutvu i o njihovoj meusobnoj zavisnosti. (Odum. 1986).

    Ekologija je nauka o faktorima ivotne sredine i o tome u kakvim su meusobnim odnosima organizmi sa njima (Cunningham, Saigo, 1990).

    Ekologija je grana nauke koja prouava meusobne odnose izmeu organizama i njihovog okolia (ivotne sredine) (Enger et. al., 1989).

    Ekologija je nauka o prirodnoj sredini i odnosima izmeu organizama i njihovog okolia (Ricklefs, 1990).

  • HISTORIJSKI RAZVOJ EKOLOGIJEDa bismo doli do dananjeg pravog smisla ekologije, preen je veliki put preko drugih nauka, prije svega biologije, fizike i hemije, da bi se kasnije ukljuile praktino sve nauke koje mogu da proue i razjasne dejstvo svih onih ljudskih aktivnosti koje na bilo koji nain utjeu i na promjene u prirodi, kao i njihove posljedice.

  • HISTORIJSKI RAZVOJ EKOLOGIJEProuavanje ekosistema u njihovoj sveobuhvatnosti danas je mogue zahvaljujui kompjuterskoj tehnologiji i obradi podataka. U prouavanja se ukljuuju itavi timovi strunjaka i naunika raznih struka iz raznih zemalja, te se na taj nain obezbeuje muitidisciplinarnost i holistiki pristup. Na taj nain dolo se do danas, do nove, multidisciplinarne naune oblasti ekologije.

  • PODJELA EKOLOGIJENajstarija podjela Fitoekologija ili ekologija biljaka, to je ekologija koja prouava biljne vrste i biljne zajednice (fitocenoze i njihov odnos sa okoliem);

    Zooekologija ili ekologija ivotinja, to je ekologija koja prouava ivotinjske vrste i njihove zajednica (zoocenoze i nj. odnos sa okoliem).

    Mnogi naunici pored ove dvije grane dodaju i mikroekologiju ili ekologiju mikroorganizama.

  • PODJELA EKOLOGIJEOsnovna podjela

    Autekologija - (idioekologija) koja izuava odnose pojedinih vrsta (biljka i ivotinja) i njihovih populacija, te okoline u kojoj ive.

    Sinekologija - bavi se ispitivanjem odnosa ivotnih zajednica prema ekolokim faktorima sredine, uzajamnim odnosima lanova biocenoze, kao i uopte svim zakonitostima formiranja odranja, dalje evolucije i propadanja ivotnih zajednica (biocenoza).

  • PODJELA EKOLOGIJE

    Daljnja podjela ekologije moe se izvriti i na osnovu razliitih kriterijuma, primenjene naune metodologije i sadraja koje njene grane prouavaju. Ekologija je i dalje kao samostalna nauka u svom stalnom i kontinuiranom historijskom razvoju sa razvojem drutva, postepeno dobijala I svoje nove grane.

  • PODJELA EKOLOGIJEUslovno ekologiju moemo podijeliti na sljedee grane:

    Autekologija - idioekologija,Demekologija,Sinekologija,Humana ekologija ekologija ovjeka,Socijalna ekologija,Kulturna ekologijaEkologija zagaenih sredina,Radijaciona ekologija,Urbana ekologija Sistemska ekologija,Kosmika ekologija, Predeona ekologija landaftna ekologija i Primenjena ekologija.

  • PODJELA EKOLOGIJEAutekologija - Ova grana ekologije se naziva jo i idioekologija. Naziv potice od grke rijei eidos - vrsta, to znai da je to ekologija vrste. Ona obuhvata vrstu kao nivo organizacije ive prirode, tretirajui je kao najorganizovaniji bioioki makrosistem.

    Demekologija - (gr. rije demos = narod, populacija), naziva se jo i ekologija populacije. Ova grana ekologije izuava odnose u pojedinim populacijama, njihovu uzajamnost, organizaciju (strukturu), dinamiku brojnosti populacije, rast i drugo).U prouavanja se ukljuuje i ekologija ljudske populacija (demografija).

  • PODJELA EKOLOGIJESinekologija (gr rije sin = zajedno) prouava akcije i uzajamne odnose organizama u zajednici i okoliu: razne oblike ivota, nain njihovog formiranja i razvoja, strukturu i dinamiku, produktivnost, njihovo uzajamno dejstvo sa faktorima sredine i drugo. U fitoekologiji sinekologija se naziva i fitocenologija. Ona se bavi ispitivanjem odnosa biljnih zajednica prema ekolokim faktorima, uzajamnim odnosima lanova biljne zajednice , kao i uopte svim zakonitostima formiranja, odravanja i dalje evolucije i propadanja fitocenoza. Sinekologija ima svoje podgrane: ekologiju voda (limnologiju - ekologiju kopnenih voda) okeanologiju (ekologiju mora i okeana) i petrologiju (ekologiju kopna).

  • PODJELA EKOLOGIJEEkologija ovjeka - Predmet prouavanja ekologije ovjeka je sloen splet meusobnih odnosa oveka i njegova okolia. Ona se naziva jo i humana ekologija. Termin "humana ekologija" prvi je upotrebio Barrow (1922). U poetku humana ekologija je shvaena kao jedna od grana medicine. Ona je izuavala uticaj okolia na ljudsko zdravlje. Nakon raznih istraivanja i prouavanja, ova grana ekologije ekologija ovjeka danas uzima u obzir uzajamne odnose ljudi, njihovih aktivnosti u ivotnoj sredini i prirodnih procesa, kao i promjene koje nastaju iz tog odnosa.Socijalna ekologija - prouava drutvene faktore (pojave, procese, akcije i graevine ) koji na promjene u ivotnoj sredini, kao i uticaj te sredine na razvoj drutva. Socijalna ekologija se razvijala paralelno sa humanom ekologijom, jer je za predmet izuavanja ivotne sredine prihvatila, osim prirodnih, i drutvene faktore: drutvene procese i drutvene tvorevine. Naziv socijalna ekologija prvi su primjenili Park i Burgess 1921 godine).

  • PODJELA EKOLOGIJE

    Kulturna ekologija - prouava odnos kulture i sredine, i adaptacije u drutva u sredini u kojoj ivi. I ne samo adaptaciju ve i itav splet svih ljudskih intervencija u sredini koje stvaraju novi - kulturni milje: razne zelene povrine i ivi svijet u njima ili pojedinane zasade kako u pogledu novih vrsta tako i jedinki, ili onih koje su prilagoene novim uslovima ivota. Kulturna ekologija znai ima antropoloki pristup, koji je doprinio humanizaciji planiranja razvoja sredine. Sa ovog stanovita, odnos oveka i sredine posmatra se u kulturnoj (antropogenoj) sredini, nastaloj posredstvom ovjeka.

  • PODJELA EKOLOGIJEEkologija zagaenih sredina - prouava odnose organizama u promenjenim uslovima i promijenjenoj zagaenoj sredini. Kako danas skoro da nema medijuma (vazduha, vode, zemljita) u kome zagaenja nisu velika, to je i zadatak ove grane ekologije sve oblniji. Rezultati istraivanja ove grane ekologije znaajne su u oblastima obnavljanja i revitalizacije degradiranih podruja, kao i u stimulisanju sukcesije.Radijaciona ekologija - se bavi prouavanjem promena na organizmima koje su izazvane raznim vrstama zraenja. U ovoj grani jonizirajue zraenje se prouava kao ekotoki faktor. Urbana ekologija - ("system urbs": urbs (latinski) = grad ) prouava odnose i procese u izgraenoj urbanoj, vjetakoj sredini, odnose koji podrazumjevaju promjene faktora sredine, ukljuujui uzajamnost biotikih i abiotikih faktora koji ine tu sredinu. Kao svaki ekosistem i grad je otvoren sistem za razmjenu energije i materije u okviru sopstvene sredine.

  • PODJELA EKOLOGIJESistemska ekologija - Sistemska ekologija je nova, posebna oblast ekologije. Ona prouava ekoloke sisteme uz primjenu metodologije matematikog modeliranja, simulacije i sistemske analize. Kosmika ekologija Ekologija kosmikih letova je nastala 70-tih godina istovremeno sa osvajanjem kosmosa. Ona izuava adaptaciju ovjeka u potpuno vjetakim uslovima stvorenim u kosmikim brodovima. Rezultati istraivanja i iskustva o adaptaciji ljudskog organizma i ljudske psihe u zatvorenim vjetakim sredinama imae znaaja za dalju budunost.

  • PODJELA EKOLOGIJEPrediona (landaftna) ekologija prouava ekoloke faktore, biotike i abiotike u jednom predjelu. Termin prediona ekologija (landscape egeology), uzeta je iz sjeverno - amerike literature, a proizala je iz obimnog sadraja humane ekologije kao interdisciplinarne nauke (Young, 1974). Prediona ekologija ima konkretnu primjenu u planiranju i ureivanju predjela, kao i u irem prostornom planiranju i planiranju poruja posebnih namjena (na primer: nacionalnih parkova, saobraajnog sistema, industrijskog kompleksa i slino.

  • PODJELA EKOLOGIJEPrimjenjena ekologija - je sinteza svih ovih grana ekologije (Ramad, 1979). Ona se ukljuuje u nauku o ivotnoj sredini u cilju daljnjeg razvoja i koritenja ivotne sredine, kako na manjem lokalnom nivou, tako i u planiranju veih prostornih cjelina, kao to su itavi regioni, u kojima je bezbroj ekosistema. Primjenjena ekologija u razvoj ljudskog drutva unosi ekosistemski pristup. Ova grana nije neka posebna grana ekologije niti su njena polja istraivanja neto to nije obuhvaeno nekom drugom disciplinom ekologije, ve su to isiraivanja koja se mogu primjeniti.

  • PORIJEKLO IVOTA NA ZEMLJIPredpostavlja se da je planeta na kojoj ivimo - Zemlja stara oko 4,6 milijardi godina. Tano izraunavanje njene starosti postalo je mogue tek 1950-ih godina, kada je utvreno da je ona stara kao i Sunce i ostale planete. Tada su naunici otkrili da neki radioaktivni elementi mogu posluiti kao "sat" koji biljei prolaenje silnih vremenskih razdoblja*. Otkrie radioizotopa nekih elemenata (kao to su karbon, olovo, cirkon) koji se javljaju u mineralima, stijenama, meteoritima i fosilima. Mjerenjem perioda raspada ovih izotopa omoguilo se i izraunavanje starosti grae. Za odreivanje razliitog porijekla koriste se razliiti izotopi, na primjer karbon se koristi za odreivanje starosti foslila do 50 000 godina.

  • PORIJEKLO IVOTA NA ZEMLJIKako bi osmislili duinu Zemljine historije geolozi su je podijelili prema hijerarhijskom obrazcu geoloko vrijeme. U ovoj podjeli najdui su eoni (traju vie stotina milijuna godina), koji se dijele na ere (3), a ere se dijele na razdoblja (12) a razdoblja na epohe.

    Eon fanerozoik traje do danas i njega e mo detaljnije i razmotriti.Fanerozoik se dijeli na tri ere i to:Era paleozoika (doba drevnog ivota); Era mezozoika (doba prevlasti gmizavaca); Era Kenozoika (doba prevlasti sisavaca).

  • PORIJEKLO IVOTA NA ZEMLJITragovi primitivnog ivota pronaeni su u stijenama starim skoro 3,5 milijarde godina.

    Primitivni ivot se sastojao preteno od bakterija i algi najjednostavnijih jednoelijskih oblika.

    Prije toga Zemlja je bila negostoljubiva planeta iz razloga to je u to vrijeme esto bila uznemiravana potresima i vulkanskim erupcijama. Atmosfera nije imala ovakav odgovarajui sasatav kakav imamo danas. Okeani su, kako se predpostavlja, nastali vjerojatno u posljednjih milijardu godina, jer su vulkani izbacivali vodu iz sloja to lei ispod Zemljine kore. Prva se atmosfera sastojala veinom od vodonika (H2).

  • PORIJEKLO IVOTA NA ZEMLJIKiseonik koji danas udiemo proizvele su prvobitne zelene biljke koje su ivjele u morskoj vodi. Neke koliine kiseonika su nastale raspadom vodene pare pod uticajem ultraljubiastih sunevih zraka.

    Dalje, pretpostavlja se da je ivot odjednom probujao od oko 570 milijuna godina unazad (od Kambrija). Prije 400 milijuna godina u zraku je ve bilo dovoljno kiseonika da se na kopnu pojave tj. ponu ivjeti prve biljke, a sljedeih su se 50 milijuna godina pojavile i prve kopnene ivotinje i poele dalje razvijati tj. evoluirati.

  • Geoloki kalendar glavnih deavanja u razvoju ivota na Zemlji4,600 milijardi godina PREKAMBRIJ

    Ovaj period obuhvata najvei dio geolokog vremena. Zemljina kora, kopnene mase i mora tek su stvoreni, vulkanske erupcija su vrlo este. Od prekambrijskih su stijena izgraeni dijelovi svih kontinentalnih titova. Tragovi ivota su vrlo rijetki.

  • Geoloki kalendar glavnih deavanja u razvoju ivota na Zemlji570 milijuna godina KAMBRIJ

    Sadraj kiseonika bio je na 18 % dananje razine dok je sadraj ugljen dioksida bio16 puta vei. Prelazak u kambrij primjetne su iznenadne pojave vie fosilnih tragova (razni mali koljkasti fosili). Taj dogaaj oznaava poetak paleozojske ere. irenje morskog dna. U mnogobrojnim, plitkim morima silno su se namnoili rani morski organizmi. Poslije su bili rasprostranjeni trilobiti.

  • Geoloki kalendar glavnih deavanja u razvoju ivota na Zemlji500 milijuna godina ORDOVICIJ

    Sadraj ugljen dioksida pada. Na najveem djelu Zemlje vlada blaga klima a mora i dalje pokrivaju veinu njezine povrine. Nastavlja se sedimentacija dolazi i do izdizanja planina. Posebno se istiu alge koje taloe stijene, a mora obiluju koraljima, spuvama i mekucima.

  • Geoloki kalendar glavnih deavanja u razvoju ivota na Zemlji440 milijuna godina SILUR U Siluru dolazi do dramatinog zaokreta jer se razvijaju bezeljusne ribe, prvi kimenjaci, koje se prvi put pojavljuju u ordoviciju. Prve se kopnene biljke pojavljuju krajem ovog perioda.

    408 milijuna godina DEVON Ovo razdoblje je znaajno po stvaranju planina, ali znaajno je prije svega zbog eksplozivne evolucije. Kopno naseljavaju prve biljke sjemenjae. Mnoe se ribe svih oblika i veliina, a dolazi i do evolucije prvih kopnenih ivotinja vodozemaca.

  • Geoloki kalendar glavnih deavanja u razvoju ivota na Zemlji360 milijuna godina - KARBON

    Nastavlja se proces stvaranje planina, nabiranje i erozija. Poumljene movare i delte u Sjevernoj Americi i u Europi bivaju potopljene, pa tako nastaju velika leita uglja. Na junim kontinentima dolazi do tajenja leda. Mnoe se insekti i pojavljuju se prvi raznoliki gmizavci. Krajem karbona bio je najvei sadraj kiseonika.

  • Geoloki kalendar glavnih deavanja u razvoju ivota na Zemlji286 milijuna godina PERM Najveim djelom Pangee goleme kopnene mase nastale spajanjem svih plutajuih kontinenata prevladavaju pustinje. Gmazavci se sve vie ire naseljavajui Pangejski superkontinent. Razvijaju se i dananji insekti. Nastaje nova kopnena flora i etinjae.248 milijuna godina TRIJAS Na poetku mezozojske ere Pangea se poinje raspadati. Na kopnu etinjae stiu prevlast nad ostalim biljkama. To je razdoblje obilja raznovrsnih gmizavaca, pojavljuju se i prvi dinosauri i divovski morski gmizavci. Dolazi do razvoja prvih sisavaca.

  • Geoloki kalendar glavnih deavanja u razvoju ivota na Zemlji213 milijuna godina JURA Otvaranje Atlantskog okeana povezano je sa poprilinom vulkanskom aktivnou. Na kopnu vladaju dinosauri, letei gmizavci i prve ptice osvajaju zrak. U Juri nailazimo na prve tragove biljaka cvjetnjaa.

    144 milijuna godina KREDA U vrijeme maksimalnog irenja svjetskih mora taloi se mekani sediment nazvan - kreda, i to prvo u Britaniji. U kredi su se pojavile prve morske kornjae sa oklopom. Dominiraju dinosauri koji krajem ovog razdoblja iznenada izumiru zajedno s mnogim drugim vrstama.

  • Geoloki kalendar glavnih deavanja u razvoju ivota na Zemlji65 milijuna godina - TERCIJAR Na poetku kenozoika (dananjeg geolokog doba) dolazi do eksplozivnog rasta sisavaca. Razvijaju se mnoge vrste. Naglo se ire biljke cvjetnjae. Zahlaivanjem klime pojavljuju se stepe. Dolazi do znatnog uzdizanja kopna.

    2 milijuna godina KVARTAR Ovo je posljednje geoloko razdoblje koje jo uvijek traje. U ovom periodu izmjenjala su se etiri ledena doba sa toplijim razdobljima. Sisavci su uznapredovali i prilagoavali se klimatskim promjenama razvija se ovjek.

  • Sfere ivota na Zemlji

    Da bi govorili o sferama ivota nemogue je bez pojanjenja pojma biosfere.

    ta je to biosfera?

    Poetke nastanka biosfere veemo za prve oblike pojave ivota na Zemlji oupe. Biosfera i nj. struktura mjenjala se tokom geolokih perioda kroz vjekovne sukcesije, smjenjivanja nastajanja ili nestajanja odreenih ekosistema. U svemu ovom iva bia i njihova stanita su se mijenjala i dobijala razliite izglede. Uslovi ivota su se mijenjali, a oprganizmi su se adaptirali tim uslovima ili su nestajali. Sve ove promjene su dovele do konanog nastanka i izgleda biosfere kakav je danas.

  • Biosfera sfera ivotaBiosfera je prirodna sredina koja deluje kao jedinstven sistem, sa uzajamno povezanim i uslovljenim djelovima: ekosistemima. Naziv biosfera potie od: bios= ivot i sfera - prostor, sredina.

    Prema tome: biosfera predstavlja ivotni proslor na planeti. Prema Vernadskom (1929) biosfera je osnovni transformator energije na Zemlji: ona pretvara kosmiku energiju (zranu energiju Sunca) u slobodnu i aktivnu hemijsku energiju kroz proces fotosinteze koji se odigrava u zelenim biljkama.

  • Biosfera sfera ivotaBiosfera je spoljanji omota Zemlje, oblast u kojoj je rasprostranjen ivot. Ona u sebe ukljuuje sve ive organizme planete i elemente neive prirode od kojih se sastoji sredina bivstvovanja. To je sredina naeg ivota, to je ta "priroda" koja nas okruuje i o kojoj goyorimo u svakodnevnom ivotu. Biosfera je beskrajno sloeni dinamiki ekosistem koji predstavlja lice Zemlje kao planete, njen povrinski omota koji je u stalnom pokretu i razvitku.

  • Biosfera sfera ivota

    Biosfera je vrhunsko jedinstvo ive i neive prirode, u kome svi ekosistemi na Zemlji ine jedinstvenu i funkcionalnu cjelinu. Granice biosfere se proteu na itavoj planeti.

    Svi ekosistemi na Zemlji su dijelovi biosfere.

  • Biosfera sfera ivota

  • SASTAV BIOSFERE

  • Sastav biosfere1. atmosferu, koja predstavlja sferu plinova, koja obavija sve ostale sfere,2. hidrosferu, sfera koja obuhvata vodu na Zemlji, 3. litosferu, koja predstavlja kameniti dio Zemljine kore i4. pedosfera, predstavlja rastresiti dio zemljine kore koja je izgraena od zemljita.Pojedine sfere ivota nisu potpuno homogene, tj. nemaju na svakom mjestu jednaka svojstva. Litosfera je izgraena od vrlo razliitih minerala i stijena,Pedosfera se sastoji od velikog broja razliitih pedosistematskih jedinica (tala), Atmosfera je razmjerno najhomogenija sfera

  • Odnosi organizama i sredineOrganizmi i njihova sredina su u stalnoj meuzavisnosti.

    Odnosi organizama i sredine mogu biti:Specifini;Stalni;Neraskidivi;Uzajamni iPromjenjljivi.

  • Odnosi organizama i sredineSpecifini odnosi neophodni su za opstanak i razvoj odreene vrste organizama, za njene potrebe prema sredini i njena reagovanja na uslove okolia. Takoer je od znaaja i uticaj te odreene vrste organizama na okoli.Stalni odnosi odnosi koji su neprekidno prisutni u toku itavog ivota nekog organizma.

  • Odnosi organizama i sredineNeraskidivi odnosi odnosi kada organizam ne moe da opstane odvojen od sredine.Uzajamni odnosi Oznaavaju to da svaki organizam ima odreen uticaj na okoli, a ne samo okoli na organizam.Promjenjljivi odnosi su oni kojima se karakter, obim i jaina mjenjaju u funkciji vremena i prostora.

  • EKOLOKI FAKTORI

    Ekoloki faktori - su mnogostruka dejstva razliite prirode (fizike, hemijske i bioloke) kojima su izloeni organizmi. U prirodi, ekoloki faktori djeluju kompleksno i skupa ine ivotnu sredinu organizma. Oni se uzajamno uslovljavaju i mijenjaju i ne djeluju neovisno jedan od drugoga.

  • EKOLOKI FAKTORI Ekoloki faktori su jako vani za normalno funkcionisanje ekosistema u biosferi. Djelovanje pojedinog ekolokog faktora zavisi od intenziteta, trajanja i od kakvoe njegovog djelovanja.Ekoloki minimum je najmanji intenzitet nekog faktora koji uzrokuje neku posljedicu za neki organizam i slino. Ekoloki maksimum je najvei intenzitet nekog faktora kojeg organizam ili neka populacija moe da podnese.

    Izmeu ekolokog minimuma i ekolokog maksimuma je ekoloki optimum

  • PODJELA EKOLOKIH FAKTORAU svakom ekosistemu postoje i djeluju ekoloki faktori koje svrstavamo u dvije osnovne grupe: Abiotiki ekoloki faktori Biotiki ekoloki faktori

    I JEDNI I DRUGI SU USKO POVEZANI I JEDNAKO VANI.

  • Abiotiki ekoloki faktoriAbiotiki faktori ivotne sredine su neorganskog porijekla.

    U abiotike ekoloke faktore ubrajamo: vazduh, voda, zemljite, mineralni i energetski resursi sa mehanikim, energetskim, hemijskim, geolokim i geografskim karakteristikama, kao i ostali vanjski faktori u koje spada i klima. Najznaajni abiotiki faktor je energija sunca ijim posredstvom se odrava ivot.

  • Abiotiki ekoloki faktoriAbiotike faktore uslovno moemo svratati u tri grupe:

    Klimatski faktori kao to su svjetlost, temperatura, vlanost, sastav i kvalitet vazduha koji imaju velikog uticaja na biotike faktore odreujui im karakter.

    Edafski faktori (faktori zemljita - podloge) obuhvataju fizike, hemijske i bioloke osobine zemljita ukljuujui i stijene na kojim se zemljite razvija.

    Orografski faktori koji obuhvataju osobine reljefa: nagib terena, nadmorska visina, ekspoziciju, stepen razuenosti idr

  • Abiotiki ekoloki faktoriKLIMAsvjetlost, temperatura, vlanost, vjetar

    osnovni karakter klime nekog podruja uslovljava postojanje specifinih vrsta ivog svijeta

  • Abiotiki ekoloki faktori

    POARI, JAKE OLUJE, VULKANSKE ERUPCIJE

    Karakatau, Indonesija

  • Biotiki ekoloki faktori

    U biotike faktore ubrajamo odnose izmeu organizama, ovi odnosi su vrlo kompleksni i dosta sloeniji od abiotickih faktora. Ovi odnosi se uglavnom odnose na podruje ishrane, razmnoavanja, boravljenja, zaklona, zatite i ostalih ivotnih potreba.

  • Biotiki ekoloki faktori

    Podrazumijevaju odnose izmeu jedinki iste vrste i odnose izmeu jedinki razliitih vrsta

    OSNOVNI TIPOVI ODNOSA

    INTRASPECIJSKI INTERSPECIJSKI (homotipski) (heterotipski)

    Pozitivan / Negativan(komplementaran) / (antagonistiki)

    odnosi razmnoavanja, ishrane, zatite itd.

  • Interspecijski odnosi + - organizam ima koristi, - organizam trpi tetu, 0 oranizam nema vidljive tete niti koristi.

  • Meu organizmima postoje pozitivni (komplementarni), ali i negativni (antagonistiki) odnosi. Najizrazitiji antagonizam postoji izmeu autotrofnih i heterotrofnih organizama.

    Heterotrofni organizmi, kao to je poznato, trebaju gotove organske tvari za odranje ivota, pa stoga trajno unitavaju ivu i mrtvu tvar zelenih organizama.

    Autotrofni organizmi, bez kojih bi bio nemogu opstanak ivota na Zemlji. To su organizmi koji su sposobni da se neposredno koriste neorganskim materijama i da iz njih izgrauju organska jedinjenja, koja im slue kao izvor energije za ivotne procese i kao materijal za svoje biosinteze. To su, uglavnom, zelene biljke i neke vrste bakterija. Suprotno njima imamo heterotrofe.

  • ovjek je postao jedan od najznaajnijih ekolkih faktora, kako u pozitivnom, tako i negativnom smislu tj. njegova uloga je dvojaka.

    Meu znaajne zahvate idu i ovjekove promjene svojstava pedosfere mehanikom obradom, fertilizacijom, hidromelioracijama te kontaminacijom tla insekticidima, fungicidima, herbicidima i radioaktivnim materijama.

    Ekologija stoga pokuava upoznati funkcionalne odnose izmeu ivih bia i okoline u kojoj ive.

  • ZNAENJE I DJELOVANJE EKOLOKIH FAKTORANa naoj planeti djeluje velik broj ekolokih faktora i izaziva promjene ivotnih aktivnosti organizama, njihovog rasta, razvoja, reprodukcije itd. U ovom kratkom dijelu osnova ekologije ne moemo obuhvatiti sve ekoloke faktore i njihovo djelovanje.Posebnu ponju emo obratiti na znaenje najvanijih hemijskih elemenata, u prvom redu biogenih, te onih abiogenih faktora koji se redovito pojavljuju u veim koliinama ili koncentracijama u prirodnim sredinama, a koji su bili predmet eih istraivanja.

    U odnosu na ekoloko djelovanje ekoloke faktore dijelimo na sljedee tri vrste: a) biogene ili nuno potrebne,b) stimulativne ili korisne ic) nocidne ili tetne

  • ZNAENJE I DJELOVANJE EKOLOKIH FAKTORAU red biogenih hemijskih elemenata ubrajamo sve one bez kojih se biljke ne bi mogle normalno razvijati tj. elementi koji su neophodni za njihov ivot. Ovdje svrstavamo: 0, C, H, N, P, S, K, Ca, Mg, Fe, Mn, Cu, Zn, Mo i B. Od ostalih faktora ovdje svrstavamo jo temperaturu, svjetlo i vodu.Stimulativni ili korisni ekoloki faktori nisu nuno potrebni za normalan razvoj biljaka, ali mogu poticati (stimulirati) rast i razvoj. Meu stimulativne elemente svrstavamo: Na, Cl, Al, Ti itd, elektrina energija, radijeva , emanacija itd.tetni (nocidni) su svi oni faktori koji u ekoloki aktivnim koliinama odnosno koncentracijama djeluju tetno. To svrstavamo : 90Sr, 137Cs i drugi. Neki elementi kao na primjer Co i Se putem biljaka djeluju toksino na ljudski i ivotinjski organizam.

  • BIOGENI EKOLOKI FAKTORIKriva ivota i proizvodnje biljaka, kao funkcija biogenih ekolokih faktora ima tri karakteristine take:taku apsolutnog ekolokog minimuma (e. min.),taku optimuma (e.o.) i taku apsolutnog ekolokog maksimuma (e. maks.)

    Taki apsolutnog minimuma odgovara ona minimalna vrijednost ekolokog faktora kod kojeg se poinje djelovati na rast i proizvodnju. Od te vrijenosti krivulja raste sve do vrijednosti ekolokog optimuma, kada rast i proizvodnja biljee najveu vrijednost. Daljim porastom intenziteta biogenog ekolokog faktora iznad optimalne vrijednosti krivulja proizvodnje pada sve do vrijednosti apsolutnog ekolokog maksimuma, kada je praktiki jednaka nuli.

  • KRIVA DJELOVANJA BIOGENIH EKOLOKIH FAKTORA

  • STIMULATIVNI EKOLOKI FAKTORIKriva proizvodnje kao funkcija stimulativnih, odnosno korisnih ekolokih faktora nema take apsolutnog ekolokog minimuma ve samo relativnog ekolokog minimuma, tj. vrijednost kod koje stimulativni faktor poinje povoljno utjecati na proizvodnju.

    Od take relativnog ekolokog minimuma kriva raste do ekolokog optimuma, kad biljka postie maksimum proizvodnje.Daljim poveanjem intenziteta stimulativnog ekolokog faktora kriva pada do apsolutnog ekolokog maksimuma kada je proizvodnja jednaka nuli.

  • KRIVA DJELOVANJA STIMULATIVNIH EKOLOKIH FAKTORA

  • KRIVA DJELOVANJA NOCIDNIH EKOLOKIH FAKTORAKrivulja proizvodnje kao funkcija tetno djelujuih faktora ima dvije take: relativni ekoloki minimum, od koje vrijednosti krive opada usporedo s daljim poveavanjem intenziteta nocidnih faktora i apsolutni ekoloki maksimum, kod kojeg se intenzitet proizvodnje potpuno obustavlja.

  • BIOTIKI EKOLOKI FAKTORI

    U biotike ekoloke faktore ubrajamo odnose izmeu organizama, ovi odnosi su vrlo kompleksni i dosta sloeniji od abiotickih ekolokih faktora. Ovi odnosi se uglavnom odnose na podrucje ishrane, razmnoavanja, boravljenja, zaklona, zatite i ostalih ivotnih potreba. Mogu biti: intraspecijski i interspecijki. Intraspecijski odnosi su odnosi izmedju organizama iste vrste. Interspecijski odnosi su odnosi izmeu razliitih vrsta.

    Interspecijske odnose moemo podjeliti u nekoliko kategorija kao sto su:- NEUTRALIZAM, - KOMPETICIJA, - AMENSALIZAM, - PARAZITZAM, - PREDATORSTVO, - KOMENSALIZAM, - MUTUALIZAM.

  • NEUTRALIZAM predstavlja odnos dvaju organizama gdje jedan na drugog nedjeluje aktivno. Za primjer se mogu navesti ptice koje na istom drvetu grade gnijezdo i istodobno jedna drugoj ne smetaju. Ili drugi primjer parkovnih zasada gdje jedno stablo nema utjecaja na drugo.

  • KOMPETICIJApredstavlja odnos izmeu dviju vrsta organizama koji aktivno djeluju jedan na drugog, putem aktivne i pasivne konkurencije (da bi zadovoljili potrebe u hrani, da bi obezbjedili sebi prostor, zaklon i uslove za razmnoavanje) kada su ogranieni uslovi za zadovoljavanje navedenih potreba.

  • AMENSALIZAMpredstavlja jednostran negativan odnos samo za jedan a neutralan za drugi organizam. Ovaj vid utjecaja moe se vidjeti kroz primjere djelovanje metabolita izluenih u spoljanju sredinu pri emu se sredina mijenja i tako djelujui na drugu vrstu inhibirajui njen rast, razmnoavanje pa ak i letalno djelovanje.Metaboliti to ih izluuje jedna vrsta (Juglans nigra) u spoljanju sredinu djeluju negativno na drugu vrstu, inhibirajui njen rast i razmnoavanje ili ak vrei letalno dejstvo na nju, a sama ta vrsta nema od toga nikakve koristi.

  • PARAZITZAMpredstavlja stalno ili povremeno ivljenje parazita na domainu ili u njegovoj unutranjosti. Primjer parazita kod ivotinja je parazt (metilj) kod ovaca, pijavica koja pije krv kod konja, u itd.Predatorstvo i parazitizam predstavlja odnos dvaju organizama koji imaju pozitivno djelovanje za jedan a negativno za drugi organizam.U - PARAZITMETILJ

  • PREDATORSTVOpredatorstvo je nain ivota odreenih vrsta koje se hrane jedinkama drugih biljnih i ivotinjskih vrsta. Primjer je sova ili orao koja se hrani mievima, lav koji se hrani jelenima, pauk, bubamara koja se hrani lisnim uima itd.

  • KOMENSALIZAM predstavlja jednostran odnos pri emu samo jedan organizam ima korist a drugi nema. Primjer komensalizma imamo kada se riba privrsti na tijelo druge ribe osiguravajui sebi tako zastitu i hranu od partnera (+) dok pri tom ta druga riba nema nikakve koristi (0). Ili biljke penjaice koriste stabla drugih biljaka za svoje oslanjanje.Komensalizam i mutualizam je odnos dvije vrste organizama gdje jedan ili oba organizma imaju pozitivno djelovanje za jednog ili oba partnera.

  • MUTUALIZAMpredstavlja odnos kad oba organizma pozitivno djeluju jedan na drugog. Primjer mutualizma se vidi u odnosu ptice zvane pastirica koja slijee na ivotinje i isti ih od parazita.ienje parazita iz usta ribe

  • OBLICI EKOLOKE INTEGRACIJENivoi organizacije ivih bia na Zemlji ivi svijet kao cjelina je izgraen od manjih i jednostavnijih biolokih sistema. Oni se postepeno integriu u vee organizacijske cjeline izmeu kojih postoji hijerarhijski odnos po kojem se manji grupiu u vee. Na primjer biomolekuli (nukleinske kiseline, proteini, lipidi i dr.) izgrauju elijske organele, a koje zatim zajedno grade eliju. elije se grupiu u tkiva, a tkiva dalje grade organe i organske sisteme. Slijedei stepen organizacije ivih bia je jedinka (organizam). Vei broj jedinki iste vrste ini populaciju, a vei broj populacija ini, u stvari, datu vrstu. Vei broj vrsta obrazuje biocenozu, a ona sa svojim okoliem odnosno biomom (stanite) ini ekosistem. Vie slinih ekosistema obrazuje takozvane velike zajednice - biome. Na kraju, svi ekosistemi na Zemlji i sva iva bia u njima, sainjavaju jedan vrhunski sistem koji se nalazi na najviem hijerarhijskom nivou organizacije - to je biosfera.

  • U osnovi integracije ivih organizama u sistemu je sljedee ema (Odum, 1964)

    Jedinka Populacija Biocenoza (Ekosistem) Biosfera

    Kako je vrsta sistem nad organizama koja se sastoji iz vie populacija a to se ne izraava se u danoj emi, jer se nije vodilo rauna da je struktura prirode odreena sa dva sistema integracije: grupne i biocenotike. Prema tome, bilo koja jedinka (organizam) i populacija su predstavnici konkretne grupe i istovremeno ulaze u sastav odreene biocenoze. Na taj nain imaju dvostruku zavisnost. Taj drugi sistem integracije prirode moe se predstavi sljedeom emom.

    Jedinka Populacija Vrsta - Biosfera

  • Sadraj savremene ekologije - opte ekologije moe da se objasni nivoom organizacije sveopeg biolokog spektra:

    ... ZAJEDNICA POPULACIJA ORGANIZAM ORGAN ELIJA GEN...

    Ovaj bioloki spektar nivoa moe da se produava do beskonanosti sa obadvije strane. Svaki od ovih nivoa je u interakciji sa fizikom sredinom (materija i energija) realizuju se kao tipini sistemi.

  • POPULACIJAPopulaciju ini grupa jedinki iste vrste koje u odreeno vrijeme naseljavaju neko stanite i koje su meusobno povezane nizom odnosa, prije svega razmnoavanjem. Sve bioloke vrste u prirodi postoje i funkcioniu u obliku populacija, pri emu je svaka vrsta predstavljena odreenim brojem populacija.

  • PopulacijaU prirodnim uslovima rijetko se mogu nai jedinke koje ive izolovano od drugih. Sve jedinke iste vrste, koje naseljavaju jedno stanite, uspostavljaju odreene meusobne unutranje odnose kao i odnose sa vanjskom sredinom. Ovako povezane jedinke ine bioloki sistem koji se naziva populacija.

    Tako na primjer, populaciju predstavljaju sve jedinke maslaka na jednoj livadi, divlji zeevi na jednoj poljani ili sljepi mievi u jednoj peini.

  • PopulacijaPopulacija ima odreene karakteristike koje se ogledaju u sljedeem:

    Gustina (veliina) populacije, Prostorni raspored populacije, Natalitet i mortalitet, Uzrasna struktura i odnos spolova, Potencijal rasta i Tok rasta rastenje

  • PopulacijaGustina populacije - broj jedinki (ili njihova biomasa) po jedinici povrine ili zapremine koju naseljavaju predstavlja gustinu populacije. Prostorni raspored jedinki u populaciji raspored jedinki u populaciji moe biti:1. neravnomjeran po principu sluajnosti pozicija svake jedinke je neovisna od drugih2. ravnomjeran ili uniforman - rezultat kompeticije ili teritorijalnosti 3. neravnomjeran grupni raspored rezultat heterogenosto stanita ili socijalnog ivota

  • Natalitet (raanje) predstavlja produkciju novih jedinki u populaciji koje se pridodaju putem razmnoavanja. On je pozitivan faktor rasta populacije. Reprodukcija predstavlja stopu nataliteta koja obuhvata broj jedinki roenih u populaciji u toku odreenog vremena (as, dan, sedmica, mjesec) i izraava se u procentima. Stopa nataliteta me biti samo pozitivna.Mortalitet - faktor negativnog rasta populacije i predstavlja pojavu koja je suprotna natalitetu. Izraava se kao broj uginulih jedinki jedne populacije u jedinici vremena. Razlikujemo:Fizioloki moralitet predstavlja minimalnu smrtnost i rezultat je starosti Ekoloki mortalitet zavisi od nepovoljnih ekolokih faktora (nedostatak vode, kiseonika, pojava grabljivica, bolest...), ali i od genetikih osnova organizma

  • Uzrasna struktura predstavlja numeriki odnos izmeu jedinki koje se nalaze na razliitim stepenima razvoja. Ako u populaciji dominiraju mlade jedinke, populacija ima tendenciju brzog rasta, a ako dominiraju starije jedinke tada ima tendenciju opadanja

    Potencijal rasta - Svaka populacija poseduje unutranji potencijal za poveanjem broja jedinki koji se oznaava kao potencijal razmnoavanja ili reprodukcioni potencijal. On je kod nekih vrsta fantastino veliki i u optimalnim uslovima mogao bi dovesti do naglog poveanja brojnosti jedinki a time i gustoe populacije.

  • Tok rasta populacije moe se predstaviti kroz nekoliko karakteristicnih faza:

    pozitivi rast stacionirani rast oscilacija i fluktuacija negativni rast isezavanje

  • Regulacija populacije moemo je posmatrati krozEkstinkcija, prirodan proces: tokom razvoja na Zemlji populacije su nastajale i nestajale. U zadnje vrijeme ovjek svojom aktivnou uzrokuje ekstinkciju mnogih vrsta.Ekstinkcija se pojavljuje kada se: smanji stopa reprodukcije, povea mortalitet ili i jedno i drugo.Alleev efekt: kod malih gustoa populacije stopa rsta postaje negativna. Utjecaj ovjeka se ogleda u sljedeem:unitenje stanita, demografske katastrofe poveava brojnost jednih populacija dok druge smanjuje ili unitava, fragmentacija stanita, genetski rizik malih populacija

  • Regulacija populacije moemo posmatrati krozIzvori hrane utjeu vie na mortalitet nego na natalitet. Predatorstvo utjee na smanjenje populacije plijena. Razne bolesti, bolesti i parazitizam takoer utjeu na mortalitet. Stres i teritorijalnost, vea gustoa populacije dovodi do stresa (sisavci) to smanjuje stopu reprodukcije. Genetski polimorfizam, oznaava genetske promjene koje se zbivaju u organizmima s poveanjem populacije.

  • BIOCENOZAOsnovna svojstva biocenoze sistemi biocenoze, biomi

  • BIOCENOZASam termin biocenoza potie od rijei: bios ivot i koinos - zajednica.

    Biocenoza je veoma sloeni sistem u kojem se odvija ivot svakog organizma a koji pripada toj zajednici.

    Biocenoza je visoko integrisani i zakonomjerno nastali skup populacija biljaka i ivotinja na odreenom biotopu. Njihov zajedniki ivot zasniva se na vrlo sloenim uzajamnim odnosima, koji su nastali kao rezultat dugotrajnog istorijskog procesa uzajamnog prilagoavanja i meusobne konkurencije, kao i prilagaavanja organizama spoljanjoj sredini.

  • BIOCENOZABiocenozu openito ine (ujedno je i njena podjela): - fitocenoza (fiton - biljka ) - zoocenoza ( zoon - ivotinja ) i - mikrocenoza ( mikro - mali)

    Izdvajanje fitocenoza ili zoocenoza predstavlja samo metodski doputen postupak u ispitivanju biocenoza, ali ne i realno gledanje na odnose izmeu organskih vrsta u prirodi.

  • Bicenoza (ivotna zajednica) i biotop (stanite) ne mogu postojati odvojeno, ve su povezane u cjelinu u kojoj je biocenoza biotika, a biotop abiotika komponenta. ivotna zajednica biocenoza kao sistem ini (je) populacija. Biocenozu karakterie odreena struktura koju ine odgovarajue ekoloke nie, sastav vrsta i drugo.Svi organizmi u okviru jedne biocenoze, na odreenom stanitu su povezani mnogostrukim odnosima, iako oni pripadaju razliitim (biljnim ili ivotinjskim) vrstama, njihova najznaajnija karaktaristika je njihova funkcionalna meusobna zavisnost i uslovljenost. ivotinjski svijet ne bi mogao egzistirati bez biljnog i obrnuto. Kod izuavanja nijedna vrsta se ne moe posmatrati izolovano (odjeljeno) od ivotne zajednice kojoj pripadaju i stanita na kom se nalazi. Sve vrste ivih bia su vezani za svoja stanita. Ona zavise od uslova sredine u kom ive ali i ona utjeu na stanita (mravinjak). Znai da su organizmi i njihovo stanite u meusobnoj zavisnosti.

  • Iz navedenog vidimo da je u okviru biocenoze sve uzrono-posljedino povezano: broj vrsta organizama i njihovih jedinki (gustina populacije), odnos na biotop, veliina naseljenog areala pojedinih populacija kao i ivotni uslovi na tom prostoru.Klasifikacija biocenoza Klasifikacija biocenoza moe da bude razliita u odnosu na kriterije. Kriteriji mogu biti: dominantne vrste (biocenoza bukove ume, hrastove i sl.); izgled i sastav biljnih zajednica (fitocenoza). Tako imamo prema: glavnim vrstama ivotnih formi biljaka (biocenoza etinarskih ili listopadnih uma); tipu biotopa (stanita) - (biocenoza movare, biocenoza jezera, spiljska biocenoza i sl.); utjecaj ovjeka (kulturne biocenoze)

  • Kulturne biocenoze - Nastaju kao rezultat svjesnog iskoritavanja prirode od strane ovjeka, koji neke vrste favorizira koje su njemu interesantne (ostvaruju bolji uroaj, vea produktivnost i sl) dok druge potiskuje. (polja zasijana itaricama, ribnjaci, povrtlarske kulture i sl). Prema dominantnoj vrsti i novostvorenim abiotikim faktorima ivotne sredine, razlikuju se tri osnovne grupe kulturnih biocenoza i to: agrarne, ruderalne i urbane.

    Agrarne biocenoze to su: vonjaci, bate, livade, panjaci i njive. Osnovna karakteristika ovih biocenoza je monokultura tj. preteno je jedna vrsta rastinja. Kod ovih biocenoza nemogue je zaobii i druge vrsta na primjer korov kao i neke parazitske ivotinjske vrste.Ruderalne biocenoze ovakve biocenoze veinom se javljaju: u blizini naselja, nasipa, na neobraenim povrinama, deponijama. To su nove biocenoze koje se javljaju na izmenjenom ili preraenom tlu ija organska produkcija nije koritena. Urbane biocenoze to su: urbana naselja, industrijsi rejoni i dr. U ovim biocenozama uslovi ivota su potpuno izmjenjeni i formirani novi biotopi (mikroklima, izmjena vegetacije i sl.).

  • EKOSISTEM- OSNOVNE KARAKTERISTIKE, DEFINICIJE

    Pojam ekosistem u ekologiju je uveo Tensley (1935), metodoloki i konceptualno postavio Lindeman (1942), a konanom usvajanju termina doprinio je Odum (1971).

    Postoje razliita shvatanja i definicije ekosistema:Sukaev (1958 g) po njemu sinonim za ekosistem je biogeocenoza, sastoji se od dijelova: bios = ivot; geo = zemlja; koinos - zajedniki.Paten (1959 g) - ekosistem je u osnovi sistem prenosa energije materije i informacije, u kome razne meuakcije obezbjeuju povratne mehanizme za kontrolu broja i razvoja organizama koji ulaze u njegov sastav. Boughey (1973 g) ekosistem je sloena konceptualna jedinica sastavljena od organizama i sredine, u zavisno uzrono - posljedinim vezama.

  • EKOSISTEM- OSNOVNE KARAKTERISTIKE, DEFINICIJEGilpin (1976) ekosistem je prirodni kompleks biljnih i ivotinjskih populacija i jedinstvenog skupa fizikih uslova u kojim oni egzistiraju, to su organizmi odreene lokacije, zajedno sa funkcionalno zavisnim aspektima ivotne sredine. Ekosistem je jedinstveni entitet. Vunk (1983) ekosisten je poseban skup ivih organizama i ivotne sredine u kojoj oni egzistiraju unutar prostorne jedinice bilo koje veliine.

    Konvencija o biodiverzitetu (1992 g) ekosistem oznaava dinamiki kompleks zajadnice biljaka,ivotinja i mikroorganizama i njihovog neivog okolia, koji meusobno djeluju kao jedna ekoloka cjelina.

  • Osnovne komponente ekosistema su:stanite odnosno biotop ibiocenoza.

    Postoje tri kategorije odnosa koji vladaju izmeu biocenoze i biotopa, a to su: akcija, reakcija i koakcijaPod akcijom se podrazumjva djelovanje kompleks faktora biotopa (posebno klimatskih) na organizme, njihove populacije i cjelokupnu ivotnu zajednicu. Koakcija predstavlja uzajamne odnose izmeu jedne ivotne zajednice u vidu razliitih odnosa kao sto su kompeticija, mutualizam (simbioza), predatorstvo, parazitizam itd.Reakcija predstavlja odgovor ivotne zajednice (ivih bia) na djelovanje biotopa. iva bia se prilagoavaju na promjene uslova u biotopu i istovremeno ga mjenjaju.

  • Ekosistem ima stalnu razmjenu materije i protok energije koji se odvijaju izmeu organizama i stanista. Ovaj proces izmjene materije i protok energije naziva se metabolizam ekosistema koji se odvija kroz slijedece faze: - Usvajanje i pretvaranje energije Sunca u potencijalnu hemijsku energiju (fotosinteza).- Proizvodnja primarne organske materije redukcijom CO2, koritenjem akumulirane energije Sunca.- Upotreba organske materije za odravanje ivotnih procesa (ivotinje, ovjek itd.).- Razlaganje i mineralizacija organske materije uginulih organizama (biljaka, ivotinja i drugih) putem mikroorganizama (razlagaa).- Ukljuivanje minerala (iz mineralizovane organske materije) u proces proizvodnje organske materije (od strane biljaka).

  • EKOSISTEM

    Ekosistemi predstavljaju ekloku cjelinu i vrhovnu sintezu u ekologiji, oni nisu izolovani jedni od drugih;Ekosistemama je veoma teko odrediti granice; Ekosistemi su meusobno vezani razliitim uzajamnim odnosima;Ekosistemi se integriu u vee i sloenije komplekse vieg reda;Njihovi meusobni odnosi se kreu od manjih ekolokih kompleksa prema kompleksima vieg reda;Manji ekosistemi su podreeni viima, a zatim se u njih uklapaju Ovakvim zajednikom odnosim su naroito pogoene dodirne zone pojedinih ekosistema

  • Prirodni ekosistemiPrirodni ekosistemi su nastajali i razvijali se prirodnim putem, stvarajui tako svoja glavna obiljeja u pogledu biotikih i abiotikih faktora. Oni se mogu svrstati u sljedeih pet kategorija:

    umski ekosistemibunasti ekosistemiZeljasti ekosistemi (travnati)Vodeni ekosistemiPeinski

  • 1. umski ekosistemi predstavljaju najsloenije i najugroenije dijelove ekosfere. Oni imaju veliku ulogu u globalnoj ivotnoj sredini jer direktno povoljno utiu na klimu. Mogu se svrstati u sljedee etiri grupe:autotohtone listopadne,autohtone etinarskevjetake listopadne ( bagremove ume, kultivisane ume plantae topola i dr)vjeteke etinarske ( razliite kulture i mono kulture egzotnih etinara ili autohtonih vrsta na ne adekvatnim stanitima).

  • 2. bunasti ekosisteni su stadijumi umskih ekosistema. Oni su otporniji od umskih.

    Najznaajiniji stadijumi ovih ekosistema su: - makija tvrdolisna, stalno zelena vegetacija mediteranskih oblasti;- pseudomakija i niske bunolike ikare i bjelogradice, listopadna ili mjeovita i vjenozelene vegetacija mediteranskih i submediteranskih podruja; - ibljaci, listopadna vegetacija buna: jorgovana, ruja, kaline, i drugih u kontinentalnim oblastima.- ivice pored puteva i kulturnih povrina pod glogom i trninom. One predstavljaju fazu spontane obnove umskih ekosistema.

  • I Na osnovu tipa stanita razlikuju se:

    kopneni,vodeni i Peinski

    II Na osnovu vegetacije razlikuju se:

    umski,travnati imovarni ekosistemi

  • 3. Zeljasti ekosistemi mogu bitiprimarni na pr. umsko stepski, sekundarni ili tercijarni (livade i panjaci).

    Osnovni tipovi zeljastih ekosistema su:stepe i pjeare,brdske i planinske i visokoplaninski masivi na razliitim podlogama,dolinske livade i panjaci ikorovski i ruderalni (zakrljali) i segetalni ekosistemi

  • III Prema ovjekovom uticaju nastaju tako zvani Sekundarni ekosistemi koji mogu biti:

    izvorni,djelimino antropogeno izmjenjeni (livade) i panjaci, antropogeni kulturni ili socio ekonomski ekosistemi ljudska naselja.

  • 4. Vodeni ekosistemi se mogu svstati u sljedee grupe:

    bare i movarejezera rijekerjeice i potoci imora

  • IV Podjela ekosistema prema osobinama stanita

    Prema tipu i osobinama stanita, sve ekosisteme moemo svrstati u sljedee grupe:

    Kopnene terestrike, oni obuhvataju sve ekosisteme kopna, one koji su sastavni dijelovi pedosfere i litisfere.Zamovarene hidroterestrike ili soligene. To su su trajno zamovareni dijelovi kopna, a u njih spadaju i kontaktna podruja izmeu kopna i hidrosfere.Akvatine (vodeni ekosistemi) u njih ubrajamo: okeani, mora, rijeke, jezera, potoci, bare, movare. Ovi ekosistemi se mogu podijeliti pema kvalitetu vode i u sljedee dvije grupe: slatkovodne i morske.Antropogene, oni su nastali izmjenama prirodnih uslova posredstvom ljudskih aktivnosti. To su predhodno bili prirodni ekosistemi ili njihovi dijelovi koji su doivjeli velike transformacije. To su: veliki gradovi, industrijski kompleksi i drugi infrastrukturni sistemi.

  • PREHRAMBENI LANAC

  • UVODU lancu ishrane najveu ulogu imaju biotiki faktori. Biotiki faktori su sve biljke, ivotinje i ljudi. Oni sainjavaju biocenozu odreenog ekosistema i ujedno su i lanovi ekosistema, meusobno utiu na ivot i brojnost pojedinih vrsta, njihovih populacija i zajednica. Preko lanaca ishrane ostvaruje se prenos energije i materije.

    Osnovni nain uzajamnog povezivanja lanova jedne ivotne zajednice predstavlja metabolizam biocenoze. On ini osnovu organizacije njenog ivota, tj. njenu trofiku strukturu. Odnosi ishrane vrsto povezuju sve vrste lanova biocenoze.

  • Lanac ishrane oznaava vezu izmeu proizvoaa organske materije (producenata) i potroaa razliitih kategorija (konsumenti i reducenti). Lanci ishrane u biocenozama mogu biti veoma razliiti i sloeni. Jedna (ista) vrsta moe biti lan vie lanaca u istoj biocenozi. Za lance ishrane je karakteristino da u njima postoje odreeni kvantitativni odnosi izmeu pojedinih lanova. U pravilu, poetni lanovi su najbrojniji ili, pak imaju najveu masu organske materije, dok broj i masa postepeno opadaju prema zavrnim lanovima.

  • ivotinje potroai su obino istovremeno lanovi vie lanaca ishrane jer se rjetko hrane samo jednom vrstom biljne ili ivotinjske hrane. Isto tako, biljka proizvoa skoro redovno predstavlja poetnu kariku za vei broj lanaca ishrane. To znai da razliiti lanci ishrane imaju zajednike karike pomou kojih se meusobno ukrtaju i ine splet lanaca ishrane.

  • PRIMJER LANCA ISHRANE NA KOPNU

  • PRIMJER BROJ 2)

  • TROFIKE RAZINE 1. producenti - proizvoai2. konsumenti potroai 3. reducenti razlagai (mikroorganizmi)

  • ProducentiU veini terestrikih ekosistema to su zelene biljke, koje obavljaju sintezu organske materije iz neorganskog materijala, a uz pomo suneve energijc. Veinom zelene biljke ine bazu tj. osnovu u veini lanaca ishrane. U vodenim ekosistemima najvei producenti su fitoplanktoni. Jedino producenti sami sebi proizvode hranu.

    Zelene biljke su autotrofni organizmi tj. organizmi koji sami sebi proizvode iz neorganske (mineralnih i dr. hranjivih sastojaka stanita) organsku tvar u obliku hrane iz jednostavnih organskih spojeva. One su primarni organski proizvoai. Proces fotosinteze koji na kopnu obavljaju zelene biljke nazivamo jo i primarnom organskom proizvodnjom

  • Konzumenti Postoji vie kategorija potroaa i to:

    1. konsumenti prvog reda koje obino oznaavamo sa konsumenti I (biljojedi), 2. konsumenti drugog reda; konsumenti II (biljojedi preivari i sitni mesoderi), 3. konsumenti treeg reda; konsumenti III (mesoderi i svederi).

  • KonzumentiBiljojedi (koji se hrane neposredno biljkama), mesojedi ili mesoderi (posredni potroai jer se hrane ivotinjama) i razliiti saprofiti koji se hrane ostacima uginulih organizama. Znai, na nivou konsumenata su ve stvorene organske materije od strane producenta, a koju zatim unose u sebe ivotinje i paraziti (biljojedi, mesojedi i svederi), direktno ili indirektno, razlau je, ali ne ispod stupnja oragnskog i ponovo sintetiziraju u obliku organske materije svog sopstvenog tjela.

  • Reducenti Reducenti razlagai Posebnu grupu saprofita ine heterotrofne bakterije i gljive koje razlau ostatke organskih supstanci do neorganskih sastojaka (vre mineralizaciju), vraajui ih na taj nain u prirodu u obliku koji je upotrebljiv za biljke. Od tih materija biljke, fotosintezom, ponovo stvaraju organske materije bogate energijom. Svi saprofiti ine grupu razlagaa. Znai reducenti razlau organske materije u neorganske, stvaraju amonijak, azot i fosfor (od ostataka biljaka i ivotinja).

  • Prema produkciji organske materije biotiki faktori se mogu svrstati u sljedee dvije grupe organizama:Autotrofni organizmi - su oni organizmi koji su sposobni da sami razgrauju materiju, kao to to ine bakterije. One to obavljaju iz prostih neorganskih materija, pri emu se potrebna energija za organsku sintezu dobija oksidacijom neorganskih mterija, kao to su: amonijak, ugljenmonoksid, hidrogen, eljezo, sumpor.Heterotrofni organizmi su oni organizmi koji se hrane organskom materijom. Oni ne mogu da sami stvaraju organsku materiju ve je koriste gotovu na taj nain to je uzimaju od drugih organizama (biljnog ili ivotinjskog porijekla).

  • UKRATKO: Trofiki (hranidbeni) status organizama:

    Autotrofni organizmi sami proizvode organsku tvar; anorganski izvor ugljika (CO2)Fotoautotrofi - koriste energiju suncaHemoautotrofi energiju dobivaju oksidacijom anorganskih supstrataHeterotrofni organizmi uzimaju gotovu organsku tvar (organski izvor ugljika); energiju dobivaju oksidacijom organskih spojevaOsmotrofi koriste organsku tvar u otopljenom obliku (bakterije)Fagotrofi koriste organsku tvar u estinom (partikuliranom) obliku (sve ivotinje)Miksotrofni organizmi organizmi koji vre fotosintezu, ali ovisno o prilikama u okoliu mogu prei na heterotrofni nain prehrane.

  • Karakteristike lanca ishrane:Lanci ishrane imaju nekoliko vanih karakteristika neke od njih su: na poetku svakog lanca ishrane su primarni proizvoai,u jednom lancu ishrane moe se nai najvie 7 lanova,u jednom ekosistemu moe biti jako mnogo lanaca koji su meusobno isprepleteni pa se tada govori o njihovoj isprepletenosti ili o njihovoj mrei,na poetku lanca se nalaze sitni organizmi, a na kraju lanca organizmi postaju sve vei,najvie organizama nalazi se na poetku lanca, a na kraju lanca ih je sve manje, smanjuje se biomasa.

  • Prijenos energije u lancima ishrane

    Energija se prenosi od jednog do drugog lana u svakom lancu ishrane. Biljke uspiju iskoristiti 10% energije od Sunca i tada stvore odreenu koliinu koju: oko 20 % ugrade u svoj organizam, oko 50 % gube svojom aktivnou (nusprodukt je toplotna energija koja se gubi, energija respiracije),oko 30% organskim otpadom.Dakle, primarni konzumenti iskoriste samo 20% energije, 20% od te koliine se prenese do konzumenta I. reda, a 80% se ponovo izgubi. Sekundarni konzumenti ponovno prenesu 20% od poetne raspoloive energije koju su biljke akumulirale procesom fotosinteze. U svakom slijedeem lanu gubi se mnogo energije. Zbog toga u jednom lancu nema vie od 7 lanova za eventualnog osmog ne bi bilo dovoljno energije.

  • PROTOK ENERGIJE I MATERIJE I NJIHOVO ZNAENJE

    Openito proizvoai, potroai i razlagai predstavljaju tri osnovna nivoa (stepena) ishrane (trofiki nivoa) u prirodi kroz koje materija krui, a energija jednosmerno protie od jednog do drugog nivoa. Organsku materiju koju proizvode zelene biljke fotosintezom, koriste itavi nizovi potroaa.Proces fotosinteze - to je proces gdje se u hlorofilu zelenih biljaka stavara velika koliina ugljikohidrata (saharoza, skrob,celuloza) uz oslobaenje velike koliine kiseonika u okoli. Ovo je najdjelotvorniji i najproduktivniji sistem u prirodi kojim se svjetlosna energija Sunca pretvara u hemijsku energiju organskih spojeva. Proces fotosinteze nazivamo jo i primarnom organskom proizvodnjom.U prirodi postoji slian nain sinteze organskih tvari iz jednostavnih anorganskih spojeva koji se zove hemosinteza. Hemosinteza je svojstvena nekim bakterijama koje se kao izvorom energije u organskoj sintezi slue energijom anorganskih oksido - redukujuih reakcija. No, udio stavaranja organskih tvari hemosintezom je simbolian.

  • Suneva radijacijaPosredstvom Sunca pokrenuti su razni meusobno isprepleteni kruni procesi: Kruenje materije i energije, Kruenje ugljenika, Kruenje kiseonika, i drugiPostoji uska povezanost ekosistema sa izvorima energije i njenim prijenosom iz okolia na organizme. Posredstvom Sunca pokrenuti su razni meusobno isprepleteni kruni procesi (ciklusi) tzv. biogeohemijski procesi:

  • BIOGEOHEMIJSKI PROCESI

  • Osnovni proces u svakom ekosistemu je kruenje tvari i protjecanje energije od ega zavisi produktivnost svakog ekosistema.

    Od dosad otkrivenih 92 hemijska elementa od njih oko 35 uestvije u izgradnji ivih bia a od njih pet ih je najvanijih karbon, kisik, azot, vodonik i fosfor.Oni ine 95 % mase svih ivih bia

  • Kako biljke koriste C, H, O2, N i P ???Biljke te elemente koriste u razliitim oblicima

    C u obliku CO2 (fiksacija fotosintezom)H i O2 u obliku H2O ili CO2N u obliku nitratnih iona NO3-P u obliku fosfatnih iona PO43-.

    Sva koliina svih tvari nije istvremeno ukljuena u cikluse. Neke tvari se gube iz cikisa pa se mraju nadoknaditi.

  • KRUENJE KARBONA U PRIRODI

  • Kruenje C u prirodi

  • KRUENJE KARBONA (UGLJIKA) U PRIRODI lat. CARBONEUMvaan makroelemenat jer ulazi u sastav svih biljnih i ivotinjskih organizama (karbon je sastavni dio DNA)ciklus karbona u prirodi je relativno potpun zbog velike brzine kruenja kroz ivi i neivi dio prirodeVelike koliine karbona su iskljuene iz ciklusa jer su vezane u karbonatnim stijenama, kreda (MgCO3). Mnoge od tih stijena nastale su djelovanjem ivih organizama (krednjaci). Karbon je vezan i u fosilnim gorivima te u ovom obliku takoer ne ukljuuje u proces kruenja jedino ako ovo gorivo ne koristi ovjek.

  • Openito o karbonu ... u 1000 kg okeanske vode karbona ima 28 grama- maseni udio u sunevom sistemu je oko 0,39 % - maseni udio u ovjekovom organizmu je oko 19,37% Karbon u prirodi je u velikim koliinama uskladiten u fosilnim gorivima nafta, ugalj i zemni plin. Danas su ta goriva najvaniji energetski izvori.Sagorjevanjem fosilnih goriva nastaju vodena para i oksidi karbona ije poveane koncentracije u zraku djeluju nepovoljno na ljudsko zdravlje i okoli.U zraku se nalazi (dolazi) u obliku kao CO2.U stijenama se nalazi u obliku karbonata.

  • Kruenje C u prirodiTemeljni oblik u kojem se pojavljuje karbon je ugljendioksid (CO2), jer se u tom obliku ukljuuje u sve komponente biosfere. Najvie ga ima otopljenog u atmosferi (oko 50 puta vie nego u cijeloj atmosferi). Izmjena CO2 izmeu hidrosfere, atmosfere i litosfere temelji se na sljedeim promjenama:

    Iz atmosfere CO2 prelazi u vodu (u otopljeni CO2) gdje reagira s vodom i daje H2CO3 i disocira na H+, HCO3 i CO3- ioneKarbonatna (ugljina) kiselina iz kopnenih voda razara karbonatne stijene i prebacuje ih u topljiv oblik u kojem odlaze u mora i okeaneNa dnu okeana karbonati se taloe u karbonatne stijeneVidi sliku

  • Kruenje C u prirodi

  • Dva temeljna procesa na kojima se bazira kruenje C u biosferi: FOTOSINTEZA DISANJEFotosinteza je proces u kojem se uz pomo suneve energije i vode, ugljendioksid (CO2) iz zraka ugrauje u organska jedinjenja, uz oslobaanje kiseonika (O2).

    Proces fotosinteze se odvija u biljkama koje su njegov glavni potroa. U fotosintezi od CO2, H2O i suneve energije nastaju ugljikohidrati (jednostavni eeri, sloeniji eeri, organske tvari) i kiseonik O2. U tom procesu uestvuju zelene biljke i cijanobakterije.

  • Stanino disanje

    C6H12O6 + O2 C02 + H2O

    Stanino disanje je proces obrnut od fotosinteze i dogaa se u stanici, u mitohondrijima. Pri procesu staninog disanja oslobaa se energija koja se kasnije ulae u proizvodnju adenozin trifosfata.

  • Zanimljivosti o ugljendioksidu:CO2 je plin bez boje i mirisa a smrtonosan je zbog vezanja za hemoglobin u krvi ime sprjeava prenoenje kisika do stanica u tijelu. Nastaje nepotpunim sagorjevanjem uglja, nafte ili zemnog plina... znakovi trovanja su umor, pospanost vrtoglavica i na kraju smrt.U fotosintezi najvie uestvuju morske biljke, koje su osjetljivije na UV zraenje od kopnenih biljaka pa unitavanjem ozona bre dolazi do poveanja koncentracije CO2 u atmosferi. Trenutna koncentracija CO2 je 20% via od najvie u zadnjih 160.000 godinaNajtanija mjerenja se vre na Havajima od 1958. Havaji (Mauna Loa Observatory) su izabrani jer su daleko od izvora svih velikih zagaivaa te se izmjerene vrijednosti mogu uzeti u obzir za cijelu planetu.

  • Kruenje H i O2Kruenje vodikaSvi organizmi su ukljueni u proces kruenja vode koja kroz njih prolazi u tekuem obliku.Tako je i biohemijski put vodika direktno vezan za kruenje vode u biosferi.Unoenje i isputanje vode iz organizama je jedan od bitnih veza organizama i sredine.

    Kruenje kiseonika U atmosferi se nalazi 21% kisika. Kruenje kisika u biosferi odvija se kroz proces asimilacije i disimilacije organizama, vezano i za kruenje ugljika. Putem fotosinteze proizvede se vie kiseonika od potronje koja se javlja putem disanja organizama. Ovaj proces kruenja kisika je ciklian i reverzibilan.

  • Kruenje H i O2Kad govorimo o krunom ciklusu vode u prirodi tada nezaobilazno moramo govoriti i o krunim ciklusima kiseonika i hidrogena. Svi organizmi su ukljuceni u proces kruzenja vode koja kroz njih prolazi u tekucem obliku. Kiseonik se nalazi u atmosferi (ima ga oko 21%) a i rastvoren je u vodi. Koristi se za procese disanja organizama, a vraa se u spoljanju sredinu procesom fotosinteze. Hidrogen biohemijski put hidrogena direktno je vezan za kruenje vode u prirodi.

    Kruenje vode poinje njenim isparavanjem sa povrine mora i okeana, koji predstavljaju rezervoare vode na Zemlji. Time nastaju mase oblaka koji odlaze prema kopnu gde u obliku padavina voda stie do povrine Zemlje. Sa te povrine ona se razliitim vodotocima ponovo vraa u mora i okeane. Dio vode sa povrine zemlje ulazi u sastav ivih bia, a zatim, isparavanjem i izluivanjem, ponovo naputa ove organizme. Sva voda se nakraju vraa u prirodne rezervoare (jezera, mora, okeani). Takoer kod kruenja vode nezaobilazan je i proces transpiracije kojeg vre biljke (visoko rastinje ume imaju najveu ulogu).

  • KRUENJE VODE U PRIRODI

  • KRUENJE AZOTA

  • Kruenje azota

  • Kruenje azotaU atmosferi azot se nalazi kao inertni plin (78%), dok veoma mala koliina krui kroz ekosistem. Putem mikroorganizama (azotofiksatora) atmosferski azot se prevodi u nitratni oblik koji je pogodan za usvajanje od strane biljaka.

    Jedan dio atmosferskog azota se putem elektrinog pranjenja (grmljavine) i fotohemijske reakcije oksidira i putem padavina dolazi u zemlju kao znaajan izvor hranjiva za biljke.

    Jedan dio azota se vraa u atmosferu putem denitrifikacije putem mikroorganizama pri emu ove bakterije nitrate redukuju do elementarnog azota.

  • Kruenje azotaBiljke azot ne koriste iz atmosfere ve iz soli

    atmosferski azot se elektronskim pranjenjem moe pretvoriti u amonijak.Najvei dio elementarnog azota pretvaraju fiksatorske bakterije u soli (nitrate i nitrite). A to su vrste: u aerobnim uslovima vrste Aerobacteru anaerobnim uslovima vrste Clostridium.Poseban tip fiksacije atmosferskog azota vre bakterije roda Rhyzobium koje ive u simbiozi s leguminozama.

  • iz otopine tla biljci je pristupaan azot kao NH4- (amonijak ion) i NO3- (nitrat ion) na usvajanje amonijanog iona antagonistiki utjeu kationi (Ca2+, K+), a na usvajanje nitrata anioni. azot se u organska jedinjenja u biljke ugrauje u obliku amonijaka pa se azot reducira iz nitratnog oblika do amonijaka amonijak se vee sa produktima razlaganja eera (ketokiseline iz Krebsovog ciklusa) u aminokiseline bjelanevine. azot je mobilan u biljciAzot je konstitutivni element mnogih organskih jedinjenja (proteini, nukleinske kiseline, koenzimi..) sastavni je dio hlorofila i sudjeluje u fiziolokim procesima u eliji primarni je elemenat koji uestvuje u izgradnji svih dijelova biljke

  • NEDOSTATAK AZOTAParadajzKukuruz

  • Nedostatak azota se razliito manifestuje kako kod razliitih biljnih vrsta tako i u pojedinih biljnih organa, no openito govorei pri nedostatku azota biljka ima usporen rast, lie je ue, krae i blijedozelene boje koje poslije prelazi u naranasto crvenu (manjak klorofila) simptomi se prvo javljaju na starijem liujabukakruka

  • Zanimljivosti o azotuviak azota Kod vika azota:

    Biljke imaju bujniji vegetativni rast Lie je zatvoreno blijede boje

  • KRUENJE FOSFORA

  • Fosforlat. PHOSPHORUSu biljaka i ivotinja esencijalan hranjivi element, dolazi u obliku PO43- i HPO42 ionanalazi se u DNA, u molekulama bogatim energijom (ATP), staninim membranama, kostima, zubima...maseni udio u sunevom sistemu je 0,00087 %maseni udio u zemlji kao cjelini je 0,19 %maseni udio u kori zemlje je 0,11 %maseni udio u ovjekovom organizmu je 0,63 %U prirodi se najee javlja u mineralima fosforitu (Ca3(PO4)2) i apatitu (3Ca3(PO4)2*Ca(ClF)2)

  • Uope o fosforuFosfor se nalazi u vodi, u zemlji i sedimentima meu kojima uglavnom i krui. U prirodi ga nema u plinovitom ( tek u sitnim esticama praine) ni u elementarnom stanju, ve se nalazi u mineralima (kao fosfatnim solima) od kojih su najee fosforiti i apatit iz kojih se i proizvode mineralna gnojiva. Primjena fosfora: umjetna goriva (fosfati)deterdenti (fosfati)dodaci namirnicama (fosfati)sredstva za zatitu biljaspecijalni elicidodaci polimerima za povienje temperature paljenja

  • Kruni tok fosforaKruni tok fosfora je najsporiji od vanih tokova, a i nepotpuniji od npr. azotnog, jer je ivim biima dostupan praktiki samo iz litosfere, pa su rijetke i njegove soli.

    Fosfor dosta brzo krui meu ivotinjama i biljkama (hranidbenim lancem), i iz njih kad uginu fosfati se vraaju u zemlju i okeane, pa opet postaju dostupni autotrofnim organizmima

  • Kruni tok fosfora- Kopnene vode ispiru stijene i tako fosfati stiu u okeane gdje se ukljuuju u proces primarne organske proizvodnje (upija ga morsko bilje) a zatim se hranidbenim lancem prenosi izmedju heterotrofnih organizama- ovjek ga u kopnene tokove kruenja vraa ulovom ribeKalcijev je superfosfat dobro topljiv u vodi pa ga biljke lako koriste za izgradnju cvijeta i plodova; ivotinje ga apsorbiraju jedenjem biljaka ili biljojednih ivotinjaRast i zrenje se ubrzava dodatkom fosfatnih gnojiva ubrzava, a trajnost i kvalitet uroda poveavaVidi sliku

  • Kruni tok fosfora

  • sastavni je dio organskih spojeva (nukleotidi ADP, ATP, NADP, polifosfati) koji uestvuju u u mnogim fiziolokim procesima (fotosinteza,fosforilacija, sinteza nukleinskih kiselina) ukljuen je u sve energetske procese koji se odvijaju u eliji fosfolipidi uestvuju u izgradnji membrana glavni izvor fosfora za biljke su soli ortofosforne kiseline (H3PO4). One daju tri vrste jona H2PO4-, HPO42-, PO43-. U vodenoj otopini koja je najee slabo kisele reakcije najvie je zastupljen H2PO4- , ako je zemljite alkalne reakcije pH>7, biljka koristi HPO42- fosfor je mobilan u biljci

  • u nedostaku fosfora usporava se rast biljke. Lie postaje vrlo njeno, zelena boja postepeno prelazi u crvenkastu do crnosmeu (zavisno od vrste biljke)jabukakukuruz

  • manjak fosfora kod paradajzakukuruz

  • EKOTOKSIKOLOGIJA

  • OTROV hemijska tvar ili mjeavina hemijskih tvari koje mogu uzrokovati nepovoljano dejstvo u biolokom sistemu organizma, poremetiti funkciju organa ili usmrtiti organizam.

    OTROVANJE bolesno stanje organizma uzrokovano otrovom.TOKSIN hemijska tvar sintetizirana u organizmu ivotinje, biljke ili u mikroorganizmu koja je otrovna za druge organizme.BIOTOKSIN toksin stvoren u stanici, tkivu ili tkivnoj tekuini ivog ivotinjskog ili biljnog organizma.INTOKSIKACIJA bolesno stanje organizma uzrokovano egzogenim ili endogenim toksinima (intestinalna autointoksikacija ili alimentarna intoksikacija posljedica je produkcije i akumulacije toksina u probavnom traktu).TOKSEMIJA prisutnost toksina u krvi koje je stvorio sam organizam ili mikroorganizmi u organizmu.OTROVNOST termin koji se odnosi na koliinu otrova ili toksina koja pod odreenim uslovima izaziva kliniko trovanje ili smrt.- U sisavaca se koliina izraava u mg/kg tjelesne mase i to kao TD (toksina doza) ili LD (letalna doza).- Kod ptica i riba koliina se izraava koncentracijom otrova ili toksina u hrani, kad su posrijedi ptice, odnosno u vodi, kad se radi o ribama i to kao TC (toksina koncentracija) ili LC (letalna koncentracija).Struna terminologija

  • Struna terminologijaSREDNJA LETALNA KONCENTRACIJA (LC 50) statistiki je utvrena koncentracija hemijske tvari koja uzrokuje smrt od 50 % ispitivanih ivotinja u tijeku ekspozicije ili u utvrenom vremenu nakon nje.KANCEROGENOST svojstvo hemijske tvari da izazove karcinom tj. nekontroliranu proliferaciju stanica koje unitavaju okolno tkivo i metastaziraju te u pravilu izazovu smrt organizma.TDL0 = najnia toksina doza; TCL0 = najnia toksina koncentracija.LDL0 = najnia letalna doza; LCL0 = najnia letalna koncentracija.

    Koncentracija toksine tvari u hrani, vodi, tkivima i tekuinama ivih organizama izraava se u:

    ppm (parts per million) mg/kg ili litrippb (parts per billion) g/kg ili litrippt (parts per trillion) ng/kg ili litri> ppm u %

  • Struna terminologijaToksini BIOTOKSINIPostoje:

    1. zootoksini - ivotinjskog porijekla2. fitotoksini - biljnog porijekla3. bakteriotoksini - nastaju u bakterijama -endotoksini; npr. Salmonela (u bakteriji)-egzotoksini; npr. aflatoksin, botulinum toksin (bakterije ih lue)4. mikotoksini - stvaraju gljivice

  • Toksikometar1011001.00010.000100.0001.000.00010.000.000100.000.0001.000.000.000ToksinostKuhinjska solOlovoMetilbromidNikotinParationKurareAflatoksinDioksinDifterijski toksinBotulinum toksin

  • ToksikologijaToksikologija je nauka o otrovima (lat.toksikon otrov, logos - nauka ).Toksikologija je nauka o nepovoljnim uticajima hemikalija na ive organizme. Ona prouava simptome, mehanizme, lijeenje i otkrivanje biolokog trovanja - posebno trovanja ljudi. Glavni kriterij toksinosti hemikalije je doza, to jest stepen izlaganja supstanci. Moe se rei da su skoro sve supstance toksine pod odreenim uvjetima. Paracelz, otac moderne toksikologije je rekao da "doza odreuje otrov".

  • Ekotoksikologija Zato je ekotoksikologija vana?

    tetna jedinjenja su prisutna u vodi, zraku, zemljitu, hrani pa i u radnoj sredini. Glavni razlog je zatita zdravlja ljudi i zatita okolia.

    Ekotoksikologija Povezuje nauke: ekologiju, nauno podruje o zdravlju i okoliu te hemiji okoliaIzuava tetna jedinjenja i nj. djelovanja iz okolia na organizam (kojima su organizmi izloeni).

  • Postoje jo: industrijska toksikologija toksikoloka analitika toksikologija lijekova klinika toksikologija poljoprivredna toksikologija toksikologija hrane genotoksikologija reproduktivna toksikologija i.t.d.

  • PODJELA OTROVAPESTICIDIMETALIINDUSTRIJSKI ZAGAIVAIAZOTNA JEDINJENJABITOKSINI (MIKOTOKSINI)

  • PODJELA OTROVAPESTICIDI: Insekticidi, Rodenticidi, Fungicidi, Limacidi, Herbicidi.METALI: ArseN, Bakar, Cink, Selen, eljezo, Kadmij, Olovo, ivaINDUSTRIJSKI ZAGAIVAI: Poliklorirani bifenili (PCB), Fluoridi, Cijanidi i cijanogene biljkeAZOTNA JEDINJENJA: Nitrati, nitriti i nitrozo spojevi; Ureja, amonijeve soli i amonijakBITOKSINI: Mikotoksikoze, Hepatotoksini, Nefrotoksini, Estrogeni, Citotoksini, Gljivini toksini.

  • Insekticidi - primjeriEkotoksikologija: Najvie teti fauni uinkom na reprodukcijske mehanizme, pogotovo kod ptica grabljivica (DDT) i danas u nekim dijelovima svijeta na zabrinjavajuem nivou. Glad i gubitak teine ak i do 40 %.Karbofuran u zatiti bilja koristi se u obliku granula, posebno je poguban za garnivore, a karbamati koji se koriste u tretiranju zemljita (sistemski karbamati) ubijaju crve u zemlji i posredno utjeu na opstanak ptijeg svijeta.Cijanopiretroidi toksiniji za bezkimenjake u vodi kojima se hrane ribe.Rodenticidi koristi se kao mamac i divlje ivotinje se otruju nestruno postavljenim mamcima i uginulim ivotinjama.i drugo

  • Metali - primjeriEkotoksikologija:iva na prvom mjestu kao zagaiva okolia, izvanredno opasna (napisane knjige o nacionalnim tragedijama ljudi otrovanih Hg u Japanu, Iraku, te sporadini sluajevi u vedskoj, Kanadi i SAD-uArsen - bioakumulira se u akvatinim niestaninim organizmima, visoka kontaminacija morskih bezkimenjaka (koljke i rakovi).Bakar stresno djeluje na salmonide (poveana razina hormona kore nuzbubrene lijezde u krvnoj plazmi).Selen - embriotoksini i teratogeni efekat u akvatinom sistemu.Kadmij visok stepen otrovnosti, nemogunost detoksikacije prirodnim procesima-bioloko poluvrijeme do 20 godina, kumulacija u biolokim sistemima tlo, voda, zrak, biljka (korjenju) i ivotinjama (probavni sistem i bubrezi).Olovo iz sagorjelog benzina i olovne same - uginua i poremeaji reprodukcije divljih ivotinja i pernate divljai.

  • Selen trovanjeUkoenost zglobova u janjadi.Deformacija i odbacivanje roine papaka.

  • Problemi zagaenja okoliaovjek koristi prirodne resurse u svom procesu proizvodnje da dobije eljene proizvode kojima sebi unaprjeuje standard i kvalitet ivota, a najvei dio dobivenih proizvoda kad preradi/upotrijebi vrati na razliite naine kao otpad u prirodu ime mijenja prirodni kruni tok uspostavljenu ravnoteu, odnosno zagauje okolinu.

    Povratne posljedice zagaenja kao to su promjena hemijskog sastava atmosfere, kontaminacija tla tekim metalima, reduciranje bioraznolikosti ivota, to je ve dovelo do nestanka brojnih vrsta, neophodno je zaustaviti, kako je reeno u zakljucima na Konferenciji Ujedinjenih naroda o razvoju i ivotnoj sredini odranoj u Rio de Janeiru, 1992. godine, Odrivim razvojem", tj. racionalnim koritenjem prirodnih bogatstava, uvanjem okolia, i drugim plemenitim aktivnostima za dobrobit slijedeih generacija. Svakako podizanjem ekoloke svijesti stanovnitva, a nauka kao doprinos rjeavanju ovih problema je jedan od najboljih puteva.

  • NAVEEMO NEKE OD PROBLEMA KOJI SU POSLJEDICA ZAGAENJA OKOLIA. POSTOJI CIJELI NIZ I DRUGIH, A SVI ZAJEDNO REZULTIRAJU U GLOBALNIM PROMJENAMA:

    GLOBALNO ZATOPLJAVANJE, POJAVA OZNOSKIH RUPA, EFEKTI STAKLENIKA, KISELE KIE, IZUMIRANJE VRSTA, PROMJENA NIVOA MORA, PROMJENE I UNITAVANJE CIJELIH EKOSISTEMA, I KONANO TROVANJE I UTJECAJ NA OVJEKA.

  • Indikatori zagaenja okoliaEmisija polutanata u atmosferu, hidrosferu i pedosferu dovela je do poremeaja kompletnog ekosistema i vrlo nepovoljne posljedice za ljudsko zdravlje. Trend pogoranja se nastavlja u i 21. stoljeu sa moguim nesagledivim posljedicama. Upravljanje ekonomskim razvojem drave, danas znai ujedno i upravljanje okolinskim utjecajima tog razvoja. A upravljanje znai, u prvom redu mjerenje. Prema strategiji odrivog razvoja potrebno je pratiti utjecaje na okolinu u formi indikatora koji se pojavljuju u formi indeksa (set parametara) ili kao parametar (izmjerena vrijednost). Zatim se izraavaju kao: indikator okolinskog optereenja (potronji sirovina i emisija tetnih tvari), indikator okolinskog stanja (zagaenost ekosistema i promjene) i indikator odgovora drutva (naini zatite od strane institucija)

    a sve ovo na tri nivoa: globalnom, regionalnom i lokalnom.

  • Indikatori zagaenja zrakaU atmosferu se unose milijuni tona razliitih estica plinova i para od koji se najvei dio vraa ponovo na Zemlju, esto u obliku koji je jo tetniji. Jedan od najnepovoljnijih utjecaja ovog procesa je oteenje ozonskog sloja. Stratosferski ozonski sloj apsorbira UV zraenje. Kod oteenja ozonskog sloja zraenje prodire na povrinu Zemlje razorno djelujui na ekosistem i na zdravlje ovjeka. Posljedice su esta pojava raka koe, razaranje proteina u tijelu, razliite alergije. Najopasnije supstance su klorfluorugljikovodici (CFC) jer reduciraju potencijal ozona. Jedna molekula klora moe da razori 10.000 molekula ozona.Ozloglaena sredstva pored CFC kemikalija su jo: SO2, CO2, CO, NOx spojevi, metil - bromid itd, a dolaze uglavnom iz industrije i ispunih plinova razliitih transportnih sredstava. Trend oteenja supstancama koje oteuju ozonski omota se nakon Montrealskog protokola (1987) i njegovih Amandmana na nekim mjestima zaustavio. Mjerenja izvrena 1997. 2003 god. pokazuju smanjenje gubitka stratosferskog ozona.U BiH od 1989 1991 god. mjerena emisija CFC spojeva i zakljueno je da nema znaajan utjecaj na ukupnu svjetsku emisiju tetnih tvari u zrak (NEAP, 2002).

  • U odnosu na ostale zemlje, problem u BiH predstavlja emisija SO2 u atmosferu. Kod zagaenja zraka, emisijom SO2, BiH je uestvovala sa 28% u bivoj Jugoslaviji i nalazila se 1990. godine na visokom treem mjestu u svijetu, to je prikazano podacima u tablici. Emisija SO2 u atmosferu je aktualna i danas jer uzroci emisije nisu otklonjeni.Specifina emisija SO2 (kg SO2 po stanovniku) u BiH 1990. godine

  • Stanje u BiHBosna i Hercegovina je prije rata bila jedno od najzagaenijih podruja u Europi, sa velikom koncentracijom metalurgije i bazne hemije, bazirane na vrlo niskom kvalitetu sirovina za proizvodnju metala, a na bazi uglja, to samo po sebi izaziva zagaenje. Investirano je u velike industrijske kapacitete, a kultura investicije je bila takva da je gradnja zapoinjala bez prethodnih dobrih istraivanja i studija, slijedila se europska praksa na planu zatitu okoline, ali su u nedostatku sredstava za investicije, investitori brisali te stavke. Kasnije su za "prljave tehnologije", optuivani stranci, a istina je da nisu kupljeni procesni dijelovi vezani za spreavanje zagaivanja okoline. Deavalo se i da se nabave ureaji za ienje otpadnih plinova ili voda a da zatim ne bude sredstava za njihovu montau i po vie od 10 godina.

  • Stanje u BiH - Prema nekim procjenama BiH je u bivoj Jugoslaviji participirala sa 20% u njenoj povrini, sa 18% u broju stanovnika, a ak sa 32% u zagaivanju zraka, vode i devastaciji zemljita.Glavna izvozna roba procentualno je iznosila: elektro i graevinska oprema i roba 33 %, hemikalije 19 %, proizvodi od elika i aluminija 8%, tekstilna industrija 14 %, preraevine od drveta 7 %, ostalo19 %, odnosilo se na izvoz primarnih sirovina i energije. Oko 44 % stanovnitva bilo je zaposleno u industriji i rudarstvu (Omanovi, 1991; NEAP, 2002 ).Za dobivanje preciznijih podataka o indikatorima koji ukazuju na globalne klimatske promjene u BiH na raspolaganju su samo metereoloka stanica u Sarajevu Bjelave i Banja Luka (imaju podatke unazad 100 godina). U Bjelavama je izmjereno da je prosjena godinja temperatura u posljednjoj dekadi vea za 0,5 0,9C, to je u vrijednost koja odgovara tvrdnji britanskih klimatologa sa Univerziteta "East Anglia", Norwich, koji navode da je u posljednjih 150 godina porasla temperatura na Zemlji u prosjeku za 0,6 - 0,8C.

  • Kontaminacija tla

    je proces unoenja i akumulacije sadraja nekog zagaivaa polutanta u tlo (u sva tri agregatna stanja). Kontaminirano tlo sadri tetne materije prisutne u koliinama veim od graninih vrijednosti, a koje tada hazardno djeluju na pojedine lanove ekosistema.Osim tekih metala zagaivai tla su spojevi sumpora, razni organski polutanti, kisele kie, otpad (industrijski, komunalni, medicinski), pesticidi,mineralna gnojiva i dr.

  • Indikatori zagaenja zemljita i vodaU zemljama zapadne Evrope (Njemaka, V.Britanija, Francuska, Holandija, Danska) pronaeno je oko 8 900 oneienih lokacija, a postoji sumnja za jo 13 800 lokacija. Procjenjuje se da samo u ovim zemljama ima oko 185 000 ha kontaminiranog tla.

    U BiH su kontaminacijom zahvaena podruja u blizini industrijskih objekata Tuzle, Zenice i Sarajeva (teke metale, spojeve sumpora, organske polutane i razne vrste otpada). Pojave kiselih kia uoene su u blizini termoelektrana (Tuzla, Kakanj, Ugljevik i Gacko) i industrijskih centara, gdje se pojavljuje emisije SO2, CO2, NOx, i drugih plinova. Ovim uzrokovana acidifikacija zemljita pogorava svojstva tla, te smanjuje poljoprivredne prinose i uzrokuje propadanje umskih bogatstava. Posljedice ivljenja u ovakvim uvjetima istraene su na podruju Zenice. Imamovi i sar. (1989) u svom radu iznose da u tom podruju ima 4 puta vie oboljenja respiratornih organa od okolina koje nisu industrijske, 50 % mladih mukaraca nije sposobno sluiti vojsku, poveana je smrtnost od malignih oboljenja, este su epidemije itd.

  • Stanje u BiHUkupna teritorija BiH je oko 5.112.879 ha, od ega F BiH zauzima 2.607.579 ha, a RS 2.505.300 ha. Poljoprivredno zemljite je oko 1.298.619 ha (52%), a ostatak je umsko od oko 1.206.681 ha (48%). Prema informacijama Federalnog Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i umarstva, ukupni broj stanovnika je oko 3.700.000 od ega u prostoru Federacije ivi 2.250.000, a u RS 1.450.000. Na bazi ovih podataka i odnosu poljoprivrednog zemljita dolazi se do podataka da u FBiH po jednom stanovniku ima 0,56 ha poljoprivrednog zemljita. 0,23 ha po stanovniku Federacije je zemljite kategorije oranica i bata. U RS sa 0,90 ha po stanovniku (0,46 oranica i bata), odnos je neto bolji. Posavina, Semberija i Krajina (kojoj pripada i USK ) imaju bolje uvjete za poljoprivrednu proizvodnju jer prevladavaju hidromorfna zemljita. Ovo navodi na zakljuak o poveanoj upotrebi sredstava za zatitu bilja i poveanoj mogunosti kontaminacije ovim sredstvima.

  • Stanje u BiHProblem u BiH je i isputanje industrijskih i komunalnih otpadnih voda u najblie vodotoke ili podzemne tokove. Otpadne vode 90% stanovnitva bez proiavanja isputa direktno u vodotoke. Stepen obuhvaenosti stanovnitva kanalizacijskim sistemima u urbanim sredinama bio je oko 56%, to nije bilo odgovarajue. Sadanja situacija je i gora!!! Postrojenja za preiavanje rade samo u nekim gradovima (Trebinje,Gradaac, Srebrenik i dr). Prije rata je u BiH postojalo 122 ind.postrojenja za tretman otpadnih voda od kojih je 40% radilo uspjeno. Danas rade neka, ali samo sa djelominim tretmanom (otklanjanje mehanikih neistoa i neutralizacija). Zbog ovakvog stanja su rijeke Vrbas i Bosna imale vode IV klase kvaliteta, Una III. Teret optereenja bio je 9,4 milijuna ES, a broj stanovnika bio je u pola manji (4,5 mil.).

    Problem divljih i nesanitarnih odlagalita je sve izraeniji. Prema podacima iznesenim u BiH Solid Waste Management Strategy (2000) u BiH ima 75 prijavljenih opinskih odlagalita, od kojih samo 5 moe da se svrsta u sanitarne. Ostala su organizirana divlja odlagalita. Naroito je izraeno bacanje otpada u rijeke to predstavlja najgori ekoloki problem. Ova odlagalita su izvor epidemija, poara, kontaminacije tla i voda, a esto su napadnuta izvorita pitke vode.

  • Medicinski otpad u BiHVelike koliine medicinskog otpada koji je u toku ratnih godina dopremljen kao humanitarna pomo. Procjenjuje se da se radi o 1400 t medicinskog otpada iz humanitarne pomoi. Takoer se na neadekvatan nain zbrinjavaju tone bolnikog otpada. Osim toga, ogromne povrine tla zauzete su odlagalitima razliitog otpada. Podaci o ovim povrinama su nepotpuni jer na terenu postoji niz neevidentiranih manjih odlagalita. ...

  • Utjecaj zagaenja okolia na ovjeka

    ovjekov organizam je razvio metabolike procese kojima moe asimilirati toksine koji povremeno ulaze u organizam. Meutim ako je organizam stalno izloen toksinom djelovanju ili se radi o kroninoj pojavi, obavezno se javljaju tetne posljedice, koje esto rezultiraju smru. Simptomi kroninog trovanja mogu se prvi put javiti i nakon 30 godina. Ova oteenja mogu se odraziti mutageno (genetske promjene koje pogaaju rast, zdravlje, imunitet), teratogeno (stvaranje priroenih mana) i kancerogeno.

    Najopasnije su one tvari koje djeluju u malim koliinama, a na prvom mjestu to su:teki metali (Pb. Hg, As i Cd), pesticidi (organoklorirani, DDT), PCB, dioksini i druge.

  • Kod procjene otrovnosti prema WHO potrebno je razlikovati opasne tvari ("hazard") od rizinih tvari (" risk"). Opasne tvari su one koje:

    bilo kojim putem uu u organizam i dou na mjesto gdje mogu otrovno djelovati;ako se u organizmu nalaze u takvom obliku u kojem mogu otrovno djelovati;ako se u organizmu nalaze u takvoj koliini u kojoj mogu otrovno djelovati;ako u organizmu ostanu toliko dugo da izvre otrovno djelovanje;

    RizikRizik je procjena mogunosti izloenosti populacije opasnim tvarima i njihovom utjecaju na zdravlje

  • Neke od toksinih supstanci kojima je izloen ovjek

    lijekoviaditivi hraneindustrijske kemikalijezagadivai okoliaprirodni toksiniotrovi u domainstvu

  • Toksine supstanceLijekovi - Toksinost lijekova povezana je s prekomjernim doziranjem. Ovdje spadaju i alkohol,aktivne tvari u cigaretama i lijekovi u veterinarskoj praksi.Aditivi hrane - Strane tvari- koriste se za poboljanje proizvoda. Veina njih se nalazi u hrani u niskim koncentracijama, za mnoge se ne zna hronina toksinost, konzumiraju ih dnevno veliki broj ljudi.Industrijske hemikalije - Odgovorne za zagadenje okolia. Neposredan je rizik na radnom mjestu gdje se koriste, pripremaju ili proizvode. Posljedice hronine bolesti, kancerogena oboljenja i dr.

  • Toksine supstanceZagadivai okolia - Glavni izvor zagaenja su industrijski procesi i namjerno koritenje u okoliu na primjer: pesticidi, dim iz elektrana, tvornica i motornih vozila, zagaenja preko poljoprivrednih usjeva, pitkih voda ili zraka. Glavni problem pesticida je visoka perzistentnost u okoliu i biokoncentracija u lancima ishrane.Prirodni toksini - Prirodni toksini ivotinja, biljaka ili bakterija su razlite hemijske strukture - izazivaju razne toksike efekte.Otrovi u kuanstvu Razliiti supstance u domainstvu su: sredstva za icenje iritansi izazivaju razna oteenja koe i oiju; neki pesticidi i lijekovi - izrazito su toksini (pesticid - parakvat; lijek paracetamol) i drugi.

  • Tokom godina proizvodnje PCBs i dioksini su dospjevali u okoli te ulazili u lanac ishrane. Problem je veoma sporo vrijeme njihove razgradnje. Dioksini se mogu nai praktiki u svakom segmentu okolia (zrak, praina, voda, sedimenti, ivotinje).

  • Toksikanti iz industrijskog otpada i prirodnog okoliaMnoge opasne tvari su u okoli dospjele djelovanjem industrije zbog neznanja, neodgovornosti ili nesretnim sluajem (havarije i sl). Neki od najeih ksenobiotika ove vrste su:klorirani ugljikovodicipolicikliki aromatski ugljikovodiciteki metaliradioaktivni elementiostali elementi

    Neke od njih emo detaljnije objasniti na sljedeim slajdovima !!!

  • Dioksini Ako je ovjek izloen visokim koncentracijama dioksina kao u sluajevima Yusho (Japan 1968), Yucheng (Tajvan 1979), Seveso (Italija 1976) najprije se javljaju rane i tamne mrlje na koi te poremeaj rada jetre. Nakon due izloenosti manjim koliinama smanjuje se imunitet organizma, utjee na nervni sistem, endokrini sistem i reproduktivne funkcije. Kronina izloenost kod ivotinja izaziva nekoliko vrsta raka.Dioksini imaju najvie utjecaja na fetus pa se djeca mogu roditi sa nekom od deformacija. Takoer, pojedine grupe ljudi koje se hrane preteno nekim vrstama namirnica (npr. ribe ili mlijeni proizvodi) ili rade na izloenim mjestima (npr. radnici u industriji papira, mjestima za spaljivanje otpada) mogu imati odreene posljedice. Izloene mogu biti i druge grupe kao potroai koji konzumiraju namirnice zagaene dioksinima.

  • Polihlorirani bifenili

    PCB ili poliklorirani bifenili - ukljuuju oko 100 razliitih hloriranih derivata bifenila ija je upotreba u industriji bila prilino rairena do 1977. g., kad je prekinuta nakon otkria njihove toksinosti; otpornost na razgradnju i topljivost u mastima preferiraju njihovo nakupljanje u odreenim prehrambenim uljima, te ivotinjskom masnom tkivu (naroito ribe); ispitivanja na razliitim ivotinjama ukazuju na akutnu i kroninu toksinost ovih spojeva, koja ukljuuje karcinogenost, teratogenost, te remeenje endokrine ravnotee (vrlo slino vrijedi i za polibromirane bifenile)

  • Teki metaliPb - Zagaenje okolia olovom potjee iz njegove upotrebe u baterijama, kao antidetonatora u gorivima, a prije su se koristili i pesticidi s Pb. Glavni izvori unosa Pb za ovjeka su hrana i voda. Pb je razvojni toksin (uzrokuje promjene ponaanja i niski IQ ), te kancerogenje i za pokusne ivotinje

    Neki od naina dospijevanja olova: Dosta Pb je prelazilo u hranu i iz olovom lemljenih konzervi (to je danas zabranjeno);Nizak unos Ca pojaava apsorpciju Pb zbog natjecanja za isti receptor; Smanjeni unos Zn i deficit Fe takoer pojaavaju apsorpciju Pb; Kontaminirana podruja (tlo) kao biljke i ivotinje i dr...Kod trovanja Pb najei simptomi su: anemija, poremeaji CNS-a; smrt - velika izloenost.

  • Teki metaliHg Koristi se u hemijskoj industriji, sve manje u opoj (diuretici i antiseptici), i dentalnoj medicini (plombe). U okoliu Hg se moe prevoditi iz jednog oblika u drugi djelovanjem bakterija, pri emu nastaju topljivi oblici u vodi (anorganske soli) ili u mastima (alkilirani spojevi), neki dialkilirani spojevi ive su i lako isparljivi.Koncentrisanje ive: U namirnicama ivotinjskog porijekla (najvie metiliva), U biljkama Hg je uglavnom u anorganskom obliku; Ribe (koncentriraju Hg iz okolia i 1000 puta vie od same razine u okoliu) a koljkai ( nakupljaju skoro i do 3000 puta vie od koncentracije u njihovu okoliu, te se smatraju glavnim izvorima Hg u ljudskoj prehrani).

    Hg oteuje bubrege, te izaziva probavne tegobe kod akutnog trovanja; izaziva teke neuromuskularne i neuroloke defekte, blokira kalcijeve kanale, inhibira dijeljenje stanica fetusa, uzrokuje neuroloke poremeaje i moe dovesti do smrti.

  • Radioaktivni elementi

    3H, 131I, 134Cs, 137Cs, 89Sr, 90Sr, 226Ra, 235U, 239Pu, ...Izvori: prirodni: tlo, voda, zrakantropogeni:naune i medicinske ustanove, nuklearne centrale, rudnici (urana), ...

  • EKOTOKSIKOLOGIJAPrimjeri otrovnih biljaka

  • Autumn CrocusRod: Autumn Crocus. Vrsta: Colchicum autumnale Jesenski mrazovac. Porodica: Liliaceae porodica ljiljana. Toksini princip: colchicine i dr. alkaloidi. Kliniki simptomi: iritacija usne u