Časopis bogoslova franjevačke provincije presvetog otkupitelja · 2015-07-16 · kojoj bježim...

Godina XI. br. 1 (11), Split, studeni 2013.

GODINA VJERE(11. listopada 2012. – 24. studenog 2013.)

Svetopisamski primjeri vjere

Meditacije

Glazbeni prilog

Iz svakodnevnog života

Vjera u Crkvi

Neka mi bude po tvojoj riječi

Časopis bogoslova Franjevačke provincijePresvetog Otkupitelja

ISSN 1331-0569

tema broja

Uvodna riječ

�

Časopis bogoslova Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja

PAX ET BONUM MIR I DOBRO

GODINA VJERE(11. listopada 2012. – 24. studenog 2013.)

Časopis bogoslova Franjevačke provincijePresvetog Otkupitelja

Ispr

ed s

amos

tana

o. f

ra A

nte

Ant

ića,

u S

plitu

na

svet

kovi

nu s

v. F

ranj

e, 4

. lis

topa

da �

013.

U z

ajed

ništ

vu s

mon

s. M

arin

om B

ariši

ćem

, nad

bisk

upom

spl

itsko

– m

akar

skim

: fra

njev

ački

bog

oslo

vi i

odgo

jitel

ji te

bog

oslo

vi i

odgo

jitel

ji sp

litsk

oga

Cent

raln

og b

ogos

lovn

og sj

emen

išta.

4 5

Dragi čitatelji, pozdravljam vas najstarijim kršćanskim pozdravom:Hvaljen Isus i Marija!

Prošle godine početkom ožujka izišao je jubilarni deseti broj „Početaka“. Tko god izdaje pisane

radove svjestan je poteškoća koje ga prate. Ove godine promijenilo se i cijelo uredničko vijeće. Nastavljajući našu tradiciju pripremili smo jedanaesti broj te započeli drugo desetljeće našeg časopisa. Slušajući savjete naših čitatelja, pisali smo kratke jezgrovite članke. Čitateljima su uvijek pri srcu ovakvi tekstovi jer se brzo i lako čitaju.

Kad smo stvarali ideju o novom časopisu cilj nam je bio da obradimo jednu od aktualnih tema. Nakon dugog razmišljanja odlučili smo da to bude tema vjere jer je ova godina posvećena vjeri. Vjera je temelj kršćanskog života. Sama tema za obradu nije bila lagana i zahtijevala je ozbiljan pristup. Pridržavali smo se zadanih smjernica te smo sve radove posvetili vjeri. Očito je to u sadržaju članakâ koji su protkani najviše osobnom vjerom pojedinog autora.

Preko pisane riječi željeli smo i mi, kao mladi teolozi, dati mali doprinos u promišljanjima o vjeri. Premda tema zahtijeva puno dublji i širi pristup, naši su studenti barem malo pridonijeli njenom produbljenju.

Zahvaljujem suradnicima, kolegama studentima, koji su sudjelovali pisanom riječju. Oni su najzaslužniji što je ovaj broj ugledao svjetlo dana. Izdvojili su svoje slobodno vrijeme kako bi nas oplemenili poticajnim mislima. Nadamo se da će i ovaj naš mali doprinos u listu „Počeci“ biti od koristi, osobito vama dragi čitatelji.

Na kraju, u snazi Duha Svetoga molim zagovor Svih svetih, a osobito Blažene Djevice Marije, Djevice vjerne, da nam kod svog Sina isprosi istinsku vjeru.

Urednik

UVODNE MISLI

Godina XI. br. 1 (11)Split, studeni 2013.

Adresa uredništva:“Počeci”Franjevački klerikatPut iza nove bolnice 10 cHR - 21 000 Split

Tel.: +385 (0) 21 541 702Fax.: + 385 (0) 213 380 315

web: www.franjevci-split.hr

Časopis izlazi povremeno.

SADRŽAJUVODNE MISLI RIJEČ MAGISTRA, P. Milanović Trapo 6

GODINA VJERE, D. Jukić 7

SVETOPISAMSKI PRIMJERI VJEREVJERNI ABRAHAM, A. Prološčić 10

ISUSOVI UČENICI – SVJEDOCI VJERE, D. Jukić 12

VJERA KOD APOSTOLA JAKOVA, D. Jukić 15

NEKA MI BUDE PO TVOJOJ RIJEČIMARIJA - UZOR VJERE, F. Bosnić 18

MARIJIN ČIN VJERE, D. Runje 20

VJERA U CRKVIKRŠTENJE – ULAZ U VJERU, D. Jukić 24

ISKUSTVO ŽIVOGA BOGA KROZ VJERU, P. Komljenović 26

LITURGIJA – SUSRET SA ŽIVIM KRISTOM, D. Jukić 30

UZORI I PRIMJERI VJERE, I. Grubišić 32

VJERA, MOLITVA, ŽIVOT, I. Đuzel 36

IZ DUHOVNIH SPISA OCA ANTE ANTIĆA 41

MEDITACIJEISUS KRIST, L. Perica 46

MOLITVA - IZVOR VJERE, D. Jukić 48

USTANI! IDI! TVOJA TE VJERA SPASILA!, J. Kolovrat 50

ŽIVJETI FRANJINU VJERU, D. Jukić 52

IZ SVAKODNEVNOG ŽIVOTASEKCIJE 58

LITURGIJSKI ŽIVOT U KLERIKATU, F. Bosnić 61

GLAZBENI PRILOGOTKUPIO SI NAS GOSPODINE, F. Bosnić 63

ALELUJA, F. Bosnić 66

Časopis bogoslovaFranjevačke provincijePresvetog Otkupitelja

IzdavačFranjevački bogoslovni klerikat

UrednikFra Dujo Jukić

Odgovorni urednikFra Petar Milanović Trapo

Lektura Simona Atlaga, prof.Marijana Vuleta, prof.

Naslovna fotografijaSredišnji motiv na oltaru u crkvi Gospe od Zdravlja u Dubravi kod Šibenika. Rad akad. kipara fra Duje Botterija.

Fotografija na omotuSinj, susret odgojnih zavoda Provincije Presvetog Otkupitelja, 23. studenog 2013.

Dizajn i grafička pripremaAnja Kovačić

TisakTiskara Kovačić, Omiš, tel.: 862-406

Naklada600 primjeraka

UVODNE MISLI RIJEČ MAGISTRA, P. Milanović Trapo 6

GODINA VJERE, D. Jukić 7

SVETOPISAMSKI PRIMJERI VJEREVJERNI ABRAHAM, A. Prološčić 10

ISUSOVI UČENICI – SVJEDOCI VJERE, D. Jukić 12

VJERA KOD APOSTOLA JAKOVA, D. Jukić 15

NEKA MI BUDE PO TVOJOJ RIJEČIMARIJA - UZOR VJERE, F. Bosnić 18

MARIJIN ČIN VJERE, D. Runje 20

VJERA U CRKVIKRŠTENJE – ULAZ U VJERU, D. Jukić 24

ISKUSTVO ŽIVOGA BOGA KROZ VJERU, P. Komljenović 26

LITURGIJA – SUSRET SA ŽIVIM KRISTOM, D. Jukić 30

UZORI I PRIMJERI VJERE, I. Grubišić 32

VJERA, MOLITVA, ŽIVOT, I. Đuzel 36

IZ DUHOVNIH SPISA OCA ANTE ANTIĆA 41

MEDITACIJEISUS KRIST, L. Perica 46

MOLITVA - IZVOR VJERE, D. Jukić 48

USTANI! IDI! TVOJA TE VJERA SPASILA!, J. Kolovrat 50

ŽIVJETI FRANJINU VJERU, D. Jukić 52

IZ SVAKODNEVNOG ŽIVOTASEKCIJE 58

LITURGIJSKI ŽIVOT U KLERIKATU, F. Bosnić 61

GLAZBENI PRILOGOTKUPIO SI NAS GOSPODINE, F. Bosnić 63

ALELUJA, F. Bosnić 66

6 �

Godinu vjere otvorio je Papa Benedikt XVI. enciklikom „Porta fidei“ �01�., a Papa

Franjo daruje nam novu encikliku „Lumen fidei“ �013. Godina vjere započela je na pedesetu obljetnicu otvaranja Drugog vatikanskog koncila. Crkva zna da je vjera Božji dar koji mora hraniti i jačati njezine vjernike na putu kroz povijest.

Ovo promišljanje o vjeri Papa Franjo u svojoj novoj enciklici želi nadovezati na ono što je Benedikt XVI. pisao u svojim enciklikama o ljubavi i nadi. Gotovo je dovršio prvi nacrt enciklike o vjeri koju je papa Franjo preuzeo sa zahvalnošću kao dragocjeni rad i dodao nekoliko razmišljanja kao vlastiti doprinos.

Papa, kao Petrov nasljednik, uvijek je pozvan učvršćivati braću u onome neizmjernom bogatstvu vjere koje Bog daje svakom čovjeku kao svjetlo na njegovu putu. I naši bogoslovi u ovom broju „Početaka“ žele dati svoj doprinos u razmišljanju i govoru o vjeri i to baš u Godini vjere.

RIJEČ MAGISTRA

Papa Franjo je uoči svoga svećeničkog ređenja 1969. napisao molitvu koju uvijek nosi sa sobom i moli svaki dan. Evo kako Papa Franjo moli i ispovijeda svoju vjeru: „Želim vjerovati u Boga Oca, koji me ljubi kao sina i u Isusa Gospodina, koji mi je ulio svoj Duh da bih bio poslan u vječno kraljevstvo života. Vjerujem u moju povijest, koja je bila predmet Božjega ljubavnog pogleda i dana, �1. rujna 1954., kada mi se Gospodin pojavio da bih Ga slijedio. Vjerujem u svoju bol, neplodnu zbog egoizma, a u koju se utječem. Vjerujem u egoizam moje duše, koja traži, a ne daje. Vjerujem da su ostali ljudi dobri i da ih moram ljubiti bez straha i da ih nikada ne izdajem kako bih tražio sigurnost za sebe. Vjerujem u redovnički život. Vjerujem da želim ljubiti, mnogo. Vjerujem u svakodnevno umiranje, u smrt kojoj bježim jer mi se smiješi i poziva da je prihvatim. Vjerujem u Božje strpljenje koje je dobro kao topla ljetna noć. Vjerujem da je tata na nebu s Gospodinom. Vjerujem u Mariju, moju majku, koja me ljubi i koja me nikada neće ostaviti samoga. I iščekujem iznenađenje svakoga dana, kada će se pokazati ljubav, snaga ali i izdaja i grijeh, grijeh koji će me pratiti do konačnog susreta s veličanstvenim licem koje ne poznajem, koje neprestano izbjegavam, ali koje želim upoznati i ljubiti. AMEN.“

fra Petar Milanović Trapo, magistar bogoslova

UVODNE MISLI

fra Dujo Jukić

GODINA VJERE

Papino pismo za Godinu vjere (Usp. Porta fidei, br. 10) poziva nas na dublje promišljanje o osobnoj

i zajedničkoj vjeri jer „ispovijedanje vjere osobni je i u isti mah zajednički čin“. Tijekom cijele ove godine pozvani smo na promišljanje o vjeri. Kada se u Crkvi posvećuje tekuća godina, onda se preko izabrane teme poziva vjernike da o izabranoj temi dublje razmišljaju, proširuju je i provode u svoj život. O vjeri i vjerskim pitanjima u ovoj godini pisalo se u cijeloj Katoličkoj Crkvi. U ovom plemenitom radu sudjeluje i naš bogoslovski časopis.

Istinsko obraćenje

Budući da bez unutarnje obnove svakog pojedinog vjernika nisu mogući veliki plodovi vjere, potrebno je unići u nutrinu, skupiti hrabrosti te snagom Duha krenuti naprijed poput Abrahama, kako bi se naša vjera još više razbuktala. Promišljanje se ne smije zadržati na površini, da to bude zadovoljeno samo izvanjskim činima, a u srce da nas uopće ne dotakne. Ako ostane na tome, onda se ono što činimo i molimo očituje kao dvolična pobožnost. Potrebno je da ono što smo razmatrali prodre u skrovito čovječje srce kako bi ga preoblikovalo u pravog Isusovog učenika. Budući da vjera zna često oslabiti i svesti se na minimum, potrebno je uvijek raspirivati njen žar, kako ne bi ostala zapretena kao žeravica ispod pepela.

Ovakvi i slični razlozi potaknuli su Papu Benedikta XVI. da ovu �01�./�013. godinu proglasi Godinom vjere u cijeloj Katoličkoj

Crkvi. Svečanim otvaranjem Godine vjere, pozvani su kršćani diljem svijeta da se preispitaju u što vjeruju i kome su povjerovali te kako ispovijedaju svoju vjeru. Želeći pokazati koliko je značenje ove godine, Benedikt XVI. otvorio ju je 1�. listopada �01�., na pedesetu obljetnicu otvaranja Drugog vatikanskog koncila. Koncil je unio novi dar Duha u Crkvu. Cijeloj je Crkvi dao smjernice obnove

UVODNE MISLI

� 9

i pozvao vjernike da se ponovno vrate na izvorno kršćanstvo. Posebno je u svojim konstitucijama, dekretima i deklaracijama unio svježinu u Crkvu. Podanašnjio je evanđelje suvremenom čovjekovu te mu ga iznio na njemu razumljiv jezik. Mogli bismo reći da nam je već Koncil otvorio vrata vjere. Istog datuma u Crkvi slavilo se i dvadeset godina od izdavanja Katekizma Katoličke Crkve. Katekizam je izdan 1�. listopada 199�., kada se slavilo trideset godina od otvaranja Koncila.

Ovim znakovitim datumom Papa je želio podsjetiti na važnost Koncila i obnove što je slijedila poslije njega. Važnost Koncila za Crkvu je na prvom mjestu. Svoje Apostolsko pismo papa je naslovio „Porta fidei“ (Vrata vjere), želeći nas upozoriti da su nam vrata vjere uvijek otvorena. Kroz njih možemo proći samo ako se predamo Bogu potpuno, bez kolebanja i straha. U svom pismu Papa se osvrće na stav Crkve o vjeri, življenje vjere od krštenja do naravne smrti te dinamički rast pojedinca i zajednice u vjeri. Vjera nije statički proces. Ne može se reći „vjerujem“ i s tim zadovoljiti sve kršćanske dužnosti. Duboko je prožeta dinamikom. Ako se zaustavi njezin rast, fosilizira se i gubi na svježini. Tko ne napreduje nazaduje.

Blago crkvenog nauka

Ako je vjera zapretena teško se može zapaliti kršćanska ljubav. Vjera, riječ koja nam je poznata, a s druge strane zahtjevna,

Papa poziva na ponovno proučavanje blaga Crkvenog nauka. Osobito se osvrće na sadržaj koji se nalazi u Katekizmu Katoličke Crkve. Katekizam predstavlja jedan od najvažnijih plodova Drugog vatikanskog koncila. Blago koje sadrži od neprocjenjive je važnosti. U Katekizmu su protumačeni temeljni sadržaji vjere u svjetlu koncilskog nauka, Svetog pisma te velikih crkvenih otaca i pisaca.

izazov je svakom od nas. Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, jednako kao i povijest Crkve u kojoj je živio i živi veliki broj osoba koje su se pouzdavale u ovu krepost, jasno nam pokazuju njen izazov. U vjeri su naviještali evanđelje, Bogu se molili, mučeničku smrt podnijeli. No da se ne zavaravamo, krepost vjere je važna ali nije dovoljna za cjeloviti kršćanski život. Potrebne su i druge dvije kreposti: nada i ljubav. Vjerom vjerujemo u Isusovu poruku, nadom se nadamo u budući život, a ljubav je ona koja izgrađuje našu svakodnevnicu. O važnosti vjere u životu kršćanina svjedoči i sam Isus kad govori svojim učenicima: „Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ,Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.“ (Lk 1�, 6). Produbljena i ojačana vjera jamči bolji i ustrajniji kršćanski život. Ojačanom vjerom možemo činiti silna djela. Otvara nas budućim događajima pred kojima nećemo strepiti nego ćemo sigurnim predanjem u Božje ruke, kao i Abraham, hrabro koračati naprijed. Nadamo se da će Duh Sveti svojim djelovanjem ojačati našu vjeru. Kršćanski nauk vjeru stavlja u red bogoslovnih kreposti. Kao i svaka druga krepost ona napreduje ako je trajno usmjerena prema Bogu. Nadamo se da će ova vjeri posvećena godina barem malo pridonijeti njezinom rastu. Ako se to i ne dogodi, svakako će biti poticaj na dublje promišljanje o njoj.

UVODNE MISLI

„Spominjite se svojih glavara koji su vam nevješćivali riječ Božju: promatrajući kraj njihova života, nasljedujte njihovu vjeru.“

(Heb 13, 7).

SVETOPISAMSKI PRIMJERI VJERE



10 11

fra Ante Prološčić


VJERNI ABRAHAM

Ocem vjere, kako Pavao naziva Abrahama, započinje povijest izabranog naroda i spasenja

ljudskog roda.

„Gospodin reče Abramu: Idi iz zemlje svoje!“ (Post 12, 1). Abraham ne dvoji. Sluša jer se uzda u Gospodina. Abrahamov život može se usporediti sa svećeničkim životom. Napuštanje najbližih, potpuno predanje Bogu, žrtva iz ljubavi koja traži zaborav sebe.

Petar pita Gospodina: „Evo mi ostavismo sve svoje i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?“ (Mt 19, ��), a Isus mu odgovara: „Tko god ostavi kuće, ili braće, ili sestre (...) poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti.“ ( Mt 19, �9). Abraham Bogu ne postavlja ovakvo pitanje. On spremno sluša i odgovara na poziv.

vidjeti dat ću tebi i tvome potomstvu zauvijek. Potomstvo ću tvoje učiniti kao prah na zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah zemlje, i tvoje će potomstvo moći prebrojiti.“ (Post 13, 14-16). U tom obećanju vjerom je vidio sve one za koje Krist kaže da će doći sa svih strana svijeta i sjesti za stol Abrahamov. One koji će slijediti njegov primjer i vjeru.

Abrahamu je Gospodin udijelio mnoga materijalna dobra, ali ga opet kuša te traži od njega ta dobra. Najprije Melkisedeku mora dati desetinu, potom kralju Sodome vraća njegovo blago. Ovdje Abraham prolazi kušnju koju je Krist prolazio u pustinji kada mu je đavao nudio sva dobra ovoga svijeta. Svaki čovjek prolazi isto. Abraham ostaje vjeran. Gospodin je toga svjestan: „Ne boj

se Abrahame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja biti će vrlo velika.“ (Post 15, 1).

Dobio je zemlju, blago, žene, sve za čim sinovi ovoga svijeta teže, ali tada mu se budi razum nošen vjerom pa pita Gospodina, ne iz nevjere, za svoje potomstvo. Vjerovao je da će Bog ispuniti obećanje, da baštinik nije poganin Eleazar Damaščanin. Izrael je ovo shvatio kao potrebu čuvanja čistoće vjere od pogana. Znakovito je da je i Isus Židov, Abrahamovo potomstvo. On mijenja ovu logiku. U Njemu Otac savršeno ispunja obećanje. Pogani više neće biti pogani, već i oni postaju dio Božje baštine. Abrahamova vjera uračunala se u pravednost i nama koji smo zbog njegove vjere postali zvijezde na nebu.


Obećanje Arahamu

Abraham je sa sobom poveo i bratića Lota, ali na putu ostaje bez njega. Lotu je ponudio izbor da bira gdje će krenuti, ne postavljajući mu uvjete. Abraham uspješno prolazi kušnju i pokazuje Bogu da ne žeđa za nečim drugim i da je spreman sve ostaviti zbog Njega. Bog poštuje našu slobodnu volju, a tako i Abraham Lotovu. Neposredno nakon toga Gospodin govori Abrahamu: „Oči svoje podigni i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu; jer svu zemlju što je možeš

1� 13

fra Dujo Jukić

ISUSOVI UČENICI – SVJEDOCI VJERE

Primjer najbolje poučava. Osobito ako je dobar potiče na nasljedovanje. I danas su

potrebni svjedoci vjere. Drugi vatikanski sabor poziva nas da se vratimo izvorima. Svakako, najbolji izvor su novozavjetni spisi, osobito evanđelja. Osvrnut ćemo se na velikane naše vjere koji su svoju vjeru živjeli istinskim kršćanskim životom. Očigledno postaju primjer prave vjere vjernicima u svakom vremenu. Promotrimo nekoliko najvažnijih primjera u evanđeljima i novozavjetnim spisima.

Istinski Učitelj

Da bi kršćanin mogao shvatiti bit i poruku vjere mora se trajno vraćati na početke, ponirati u važne događaje povijesti spasenja. Oni su uvijek isti, a opet nov izvor vjere. Uvijek svjež, isti i nov. S Kristom je završila objava te su započela zadnja vremena. Kršćanin je pozvan da se trajno osvrće na njegov zemaljski život kako bi mogao napredovati. O Isusu i njegovu životu najbolje su znali oni koji su ga osobno poznavali. Oni su svjedoci Njegove vjere. Isus se predao u Očeve ruke, vršio je volju njegovu i kada mu to nije odgovaralo. Nikad se nije suprostavljao toj Volji. Pokazao nam je smisao kršćanskog života. Njegov život toliko je bio sličan životu čovjeka njegova vremena da njegovi susjedi nisu primjećivali u njemu skrivenu božansku

dimenziju. Radio je sa svetim Josipom i zarađivao za kruh svagdanji. Pokazao nam je kako biti čovjek te kako doći do Kraljevstva Božjega. Kad je započeo javno djelovanje putovao je od mjesta do mjesta navješćujući Radosnu vijest svima bez razlike. Često se molio nebeskom Ocu kako ne bi posustao. Tražio je od Njega da mu dadne snage kako bi izvršio svoje poslanje do kraja. Osobito se njegova poslušnost očitovala pred kraj zemaljskog života u njegovoj muci i smrti.

Isus je poznavao srca svojih slušatelja i njihove sumnje. Iako su slušali njegovo naučavanje te svojim vlastitim očima gledali čudesa i znamenja, koja je među njima činio, ipak mu nisu vjerovali. Malo tko je vjerovao od Isusovih slušatelja da je on dugo očekivani Mesija - Krist, jer se mesijanstvo razumijevalo u političkom smislu. Većina ga je držala prorokom koji je ustao u posljednja vremena. O njegovu nauku i djelima znali su svi žitelji Izraela i okolnih pokrajina. Ni njegovi učenici nisu mu istinski vjerovali dok je bio s njima. Vjera im nije bila dovoljno jaka jer tada još nisu primili Duha Svetoga. Pravu vjeru pokazala je njegova majka Marija koja je njegova najbolja učenica.

Vidjesmo Uskrslog

Učenici su držali da je Isus prorok, veliki učitelj i obećani Mesija. Bilo je lako dok je bio s njima. Veliki petak za njih je kraj. Završio je život velikog čovjeka i sve je propalo. Kada je uhvaćen, našli su se zatečeni te su pobjegli. Petar ga zatajio, a Juda izdao, svi

ga ostavili. No, sve do uskrsnuća od mrtvih i poslanja Duha Svetoga dvanaestoricu su mučile sumnje. Nisu još poznavali uskrsnuće od mrtvih.

Naša vjera temelji se na uskrsnuću Kristovu. Da nije uskrsnuo uzaludna bi bila naša vjera. Častilo bi ga se samo kao nekog od velikana. Ali on je pobijedio smrt te trajno živi. Jasno se vidi kako vjera nije moguća bez djelovanja Duha Svetoga. Njegovom

Prije Isusa nitko nije uskrsnuo, niti je na takav način pobijedio smrt. Tek kad su vidjeli Uskrslog Gospodina počelo je u njima gorjeti srce. Tri dana poslije njegove smrti, dva učenika potištena idu i prebiru protekle događaje na putu u obližnje selo Emaus. Kad im se Isus približio u njima je zasjala zraka vjere, a jasno se očitovala u lomljenju kruha.

SVETOPISAMSKI PRIMJERI VJERE SVETOPISAMSKI PRIMJERI VJERE

intervencijom možemo biti istinski vjernici, potpuno predani Bogu, kao i apostoli na dan Pedesetnice. Kada ih je zahvatila snaga Duha nisu više imali nikakva straha niti su se bojali velikog svećenika, rimske vojske, batina, tamnica, progonstva. Snaga Duha rušila je pred njima sve sumnje i prepreke što su ih sputavale. Ono što su Isusu obećavali sada provode u djelo. Vjera u uskrslog Krista oplemenjena snagom Duha Svetoga učinila je od njih neustrašive ljude. Postali su pravi svjedoci i stupovi vjere. Hrabro su naviještali Radosnu vijest imajući pred očima nadu u vječni život. Sve su vršili u radosti i bez straha, a njihova vjera postala je stamena.

Najprije vjera

Navedeni primjeri pokazuju nam kako je stagnacija nazadovanje. Tko ne napreduje taj nazaduje. Da su apostoli prestali naviještati evanđelje i da su se zatvorili,

14 15

poruka spasenja ne bi došla do nas. Isus je činio mnogo čudesa i znamenja tijekom tri godine svoga javnog djelovanja. Njegovi učenici kasnije su probrali najvažnije događaje. Neke od tih primjera navodimo u radu.

Istinska vjera

Potrebno je primjetiti kako Isus najprije traži od bolesnika vjeru, zatim oprašta sve njihove prijestupe, a na kraju ih ozdravlja od njihove bolesti. Kada je uskrisavao Lazara od njegovih sestara traži vjeru. Vjerovati da se netko može povratiti u život iako je već tri dana mrtav, graničilo je sa zdravim razumom. Tijelo se tada počinje raspadati. Marta je bez obzira na to čvrsto vjerovala da Isus može uskrisiti njezina brata i da mu ništa nije nemoguće.

Sirofeničanka

Žena kojoj je dijete bilo bolesno nije pripadala izraelskom narodu. Bila je poganka iz tirskog kraja. Židovu je u ono vrijeme bilo zabranjeno družiti se s poganima. Isus nadilazi ove društvene granice zanemarujući dotadašnje običaje. Žena je čula o Njemu te mu se obraća za pomoć. Traži da pomogne njenoj kćerkici. Isus se pravi da ne čuje što mu ona govori, ostaje hladan na njenu molitvu. Kao da je ne želi uopće čuti niti ozdraviti njeno dijete. Ona je uporna. Isus joj odgovara: „Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.“, a ona uzvraća: „Ali i psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!“ (Mt 15, �6-��). Tek tada Isus se obazire i veli joj: „O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.“ (Mt 15, ��). Dijete je ozdravilo toga časa.

(Ne)vjerni Toma

Apostol Toma ostao je u kršćanskoj tradiciji zapamćen kao nevjerni. Svojom nevjerom pokazao je pravu vjeru. Ivan je zapisao ovaj događaj kako bi osnažio u vjeri one koji nisu nikada vidjeli Gospodina. Toma je vidio uskrslog Gospodina i njegove rane. Čvrsto je povjerovao i rekao: „Gospodin moj i Bog moj!“ (Iv �0, ��). U riječima upućenim Tomi, Isus kao da govori nama: „Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju.“ (Iv �0, �9). Blaženi smo ako vjerujemo u ono što su nam očevici prenijeli, a nismo vidjeli.

Možemo zaključiti da je kod nekih slušatelja vjera bila iznimno velika. Nisu znali da je Isus Bogočovjek, ali im je svakako bilo poznato da je on Božji čovjek, veliki prorok. Isus je ozdravio samo one bolesnike koji su povjerovali da ih može izliječiti. Isto vrijedi i za nas.

fra Dujo Jukić

VJERA KOD APOSTOLA JAKOVA

Pitanje vjere i djelâ, koje se javlja kod apostola Jakova, prati Crkvu kroz cijelo vrijeme njenog

zemaljskog puta. Dok su protestanti tijekom povijesti Jakovljevu poslanicu odbacili, Katolička Crkva nikad ju nije negirala nego uvažavala. Ovo napominjem kako bi bilo jasnije goruće pitanje vjere i djelâ u Jakovljevoj poslanici. Vjera koju opisuje Jakov i izlaže u svojoj poslanici nije vjera nekog pojedinca izdvojenog iz zajednice, nego upravo vjera zajednice sačinjene od pojedinih osoba. Problem se stvarao zapostavljanjem kršćanskog načina života u svakodnevnici. Kršćanin je pravi vjernik tek onda kada živi svoju vjeru. U Crkvi je već bilo mlitavih vjernika koji su zanemarivali svoje vjerske dužnosti. Polako se počela uvlačiti u zajednicu licemjerna pobožnost. Jedno se lice pokazuje pred Bogom, a drugo pred ljudima. Počinju se na račun vjere zanemarivati dobra djela. Za ovakvu vjeru bez djela Jakov kaže je mrtva u sebi (usp. Jak �, 1�). Jakov donosi i primjere opravdanja vjere djelima. Abraham se opravdao djelima kada je išao prinijeti svoga sina Izaka na žrtvenik. Slično i Rahaba kada je primila izraelske uhode u svoj dom (usp. Jak �, �0-�5). O ovom je pisao i apostol Ivan u svojoj poslanici: „Rekne li tko: ‘Ljubim Boga’, a mrzi brata svoga, lažac je. Jer tko ne ljubi brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti.“ (1 Iv 4, �0).

Djela pokazuju vjeru

U svakodnevnom životu često se dogodi da vjera izgubi svaki dodir sa stvarnošću. Prvotni žar vjere polako gubi na toplini. Osobito se to događa ako ne podržavamo vatru ljubavi uljem svog života. Pravi vjernik Novog zavjeta i Crkve očituje se u življenju evanđelja. Tek kad svoj život živi kroz prizmu evanđelja postaje Isusov učenik.

Ako bolje pogledamo, vidjeti ćemo da se evanđelje ne može živjeti bez istinske vjere. Njegovi zahtjevi za naš um izgledaju istovremeno lagani, ali i paradoksalni za život. Bez vjere, u evanđeoske dubine i otajstva ne možemo prodrijeti. Ovo se postiže jedino molitvom i vršenjem dobrih djelâ. Ovdje djela i vjera pokazuju suživot te jedno drugo nadopunjuju. Isus učenike upozorava da ne upadnu u ovu oprečnost. Nije dovoljno izgovarati silne molitve te iz sveg glasa vapiti Gospodinu, nego vršiti volju Oca nebeskog (usp. Mt �, �1). Djela svjedoče vjeru, ona se preko djelâ pokazuje. Kako bi nevjernik ili vjernik mogao znati tko je kršćanin, ako ne živi ono što vjeruje i drugima svjedoči svojim primjerom?!

Zaista, svatko će priznati da je pravi vjernik onaj čija vjera ne ostaje na riječi. Veoma lako se zna dogoditi da čovjek vjeruje samo na osobnoj razini i umišlja kako je dobar čovjek i kršćanin, a na društvenoj se maksimalno marginalizira. Često čujemo od ljudi kako govore: „Ja sam vjernik!“, ali u svakidašnjem životu njihovo ponašanje ne razlikuje se od ponašanja drugih ljudi. Kršćanstvo

SVETOPISAMSKI PRIMJERI VJERE SVETOPISAMSKI PRIMJERI VJERE

16 1�

se temelji na vjeri zajednice i ne trpi privatizaciju. Sama vjera, kako vidimo, isključivo traži javno djelovanje u svijetu u skladu s njenim načelima. Onima koji se pozivaju na svoju vjeru, apostol Jakov poručuje kako i đavli vjeruju jednako kao i oni u Božje postojanje. Razlika je što đavli ne vrše Njegovu volju.

Vjera ljubavlju djelotvorna

Lakše je vjerovati nego djelovati kršćanski. Vjeru se privatizira te postaje osobno vlasništvo. Svaki pojedinac treba se izgrađivati na razini zajednice. Opominjao je Isus: „Što me zovete ‘Gospodine, Gospodine!’, a ne činite što zapovijedam?“ (Lk 6, 46). Apostol Jakov jasno piše u svojoj poslanici kako je vjera bez djelâ mrtva. Reći kako vjerujem u Boga i kako ispovijedam cijeli katolički nauk nije dovoljno ako se zapostavi drugi, bližnji. Tko ne ljubi brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti.

Vjera i djela međusobno se ne isključuju, kako bi se moglo na prvi mah pomisliti. Nadopunjuju se te su jedno na drugo usmjereni. Tek u svom međusobnom prožimanju postaju ono što im je svrha, a to je da čine čovjeka pravim Isusovim učenikom. Ako činimo dobro drugima, automatski pokazujemo vjeru na djelu. Upravo radi vjere činim dobra djela sebi i drugima. Sveti Pavao piše Galaćinima kako je potrebno da živa vjera koju posjeduju bude „ljubavlju djelotvorna“ (Usp. Gal 5, 6). Kršćanska zajednica kojoj je Jakov pisao nije bila potpuno predana kršćanskom životu. Zbog toga apostol piše ovakvim riječima. Vjera postaje mrtva, beživotna i nema učinka, kako Jakov piše koristeći usporedbu tijela i duha: „Kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djelâ mrtva.“ (Jak �, �6). Ako vjerujem onda ću činiti, raditi i djelovati u skladu sa svojim uvjerenjima.

NEKA MI BUDE PO TVOJOJ RIJECI

„Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će

djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!“

(Iz 7, 14).




1� 19

fra Frano Bosnić

MARIJA - UZOR VJERE

NEKA MI BUDE PO TVOJOJ RIJEČI

Marijina vjera je vjera u otajstvo Isusa Krista, u Boga Oca koji se objavljuje

u Isusu Kristu, u Duha Svetoga koji je ljubav Oca i Sina. Marijina vjera uvijek je plodna jer snagom Duha Svetoga ostvaruje veliko djelo, ne misli na sebe nego na druge.

Razmišljajući o mjestu i ulozi Blažene Djevice Marije u otajstvu Krista i Crkve, Drugi vatikanski sabor sažima te misli u osmo poglavlje Dogmatske konstitucije o Crkvi gdje naglašava: „Po svom sudjelovanju u povijesti spasenja, Marija u sebi na neki način sjedinjuje i odražava najveće istine vjere.“ (Lumen gentium, br. 65)

U ovoj kratkoj meditaciji za čitatalje „Početaka“ želio bih ukratko prikazati primjere Marijine vjere koje nalazimo u Sv. Pismu.

Evanđelist Luka u prvom poglavlju, koje se naviješta u liturgiji na svetkovinu Navještenja Gospodinova ili Blagovijesti (�5. ožujka), donosi izvještaj o događaju kada anđeo Mariji naviješta da će začeti i roditi sina po Duhu Svetomu (Usp. Lk 1, �6-3�). Marija pak riječima „Evo službenice Godpodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ (Lk 1, 3�), iako ne razumije što joj anđeo naviješta, vjerom prihvaća. Marijin „Evo me“ pokazuje da zaboravlja sebe, svoje planove, svoje ideale te sve stavlja u službu nečega što ne razumije, ali čemu potpuno vjeruje. Marija pokazuje da biti vjernik znači „osloniti se na Krista“. Marijin „Evo me“ i nas, koji živimo u svijetu relativizma i sekularizacije, poziva na bezuvjetno življenje i svjedočenje vjere te vjerskih i moralnih istina.

Događaj u Kani

Sjetimo se Isusova prvog čuda u Kani Galilejskoj koje nam zorno opisuje evanđelist Ivan u svom drugom poglavlju. Na svadbi je ponestalo vina, a Marija je primjetila te prilazi k Isusu i na to ga upozorava, a on joj odgovori ovim riječima: „Ženo što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!“ (Usp. Iv �, 1-1�). Marija je u riječima upućenim slugama: „Što god vam rekne, učinite!“ (Iv �, 5) posvjedočila vjeru u svoga sina jer, kako nam evanđelist piše, Isus naredi slugama da donesu posude s vodom, napune ih do vrha i odnesu ravnatelju stola, koji, kad je okusio vino, zovne zaručnika i


ne znajući što se dogodilo kaza mu: „Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.“ (Iv �, 10). Također, i ove Marijine riječi „Što god vam rekne, učinite!“ možemo uzeti kao poticaj za naš svakodnevni život da živimo i djelujemo onako kako nam Isus svakodnevno govori za stolom Riječi Božje u Euharistiji.

Mač će joj probosti dušu

U izvještajima o muci Gospodnjoj čitamo da je za križem do Kalvarije između drugih žena Isusa pratila i njegova majka Marija. Iako je znala, jer joj je to naviješteno, da će joj mač boli probosti dušu, svojim

praćenjem Isusa do Križa daje primjer vjere u Uskrsnuće. Da nije imala vjeru, zar bi njeno majčinsko srce izdržalo da „ne pukne od boli“ gledajući svoga sina – plod utrobe svoje – nakon što su ga svi učenici, osim Ivana, ostavili i nakon što je popljuvan i izbičevan u dvoru Pilatovu, kako pada pod križem i biva toliko izmučen da više i nije sposoban nositi križ pa mu pomaže Šimun Cirenac. Zar bi njeno srce i dalje kucalo nakon što je čula Isusov jauk kad su ga pribijali na križ ili nakon Isusove molitve „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!“ te na koncu „Svršeno je!“ (Usp. Lk �3, 34-46). Koliku je bol majka tada osjećala gledajući sina u mukama i bolima koje mu ona ne može ublažiti. Ovo je primjer vjere i majčinstva. Iskonsko majčinstvo Boga Oca otkriva se i djeluje na očit način u liku i djelovanju Žene koju je Bog već u Knjizi postanka najavio kao Majku Spasiteljevu. Razumije se da u štovanju Marije treba paziti da joj se ne iskazuju božanske počasti - jer ona je stvorenje, ali u tom je stvorenju Stvoritelj posebno očitovan.

Marija je pila vino radosti u Kani, ali je ispila gorčinu kaleža patnje na Kalvariji te ispjevala himnu radosti ljubavi Božjoj – Magnificat. Njena vjera otkriva da zlo i grijeh nemaju „zadnju riječ“, nego radost spasenja, ostvarena kroz Kristovu smrt i uskrsnuće. Marija je Majka vjere, uzor i lik koji treba prihvatiti, ali ne u smislu kopiranja, nego u nasljedovanju njezinog života po vjeri.

Razmišljanje bih završio porukom kojom završava apostolsko pismo Pape Benedikta XVI. „Porta fidei“ kojim je proglašena Godina vjere, a ona glasi: „Povjerimo Majci Božjoj, koja je proglašena ‘blaženom’ zato što ‘povjerova’ (Lk 1, 45) ovo vrijeme milosti.“ (Porta fidei, br. 15).

�0 �1

dr. fra Domagoj Runje

MARIJIN ČIN VJERE

Jedan od poziva koji nam je kao vjernicima Papa Benedikt XVI. uputio u svom pismu „Vrata vjere“

jest da tijekom Godine vjere koja traje od 11. listopada �01�. do �4. studenoga �013. na poseban način razmišljamo o samom činu vjere (Porta fidei, br. 9) i da ovo vrijeme milosti povjerimo Majci Božjoj, koja je proglašena „blaženom“ zato što „povjerova“ (Lk 1, 45) (Porta fidei, br. 15). Odgovarajući na taj poziv ovdje ćemo promotriti kako je o svome činu vjere razmišljala Isusova majka.

Navještaj utjelovljenja

Od svih novozavjetnih pisaca o Isusovoj majci Blaženoj Djevici Mariji najviše je pisao evanđelist Luka i to u kontekstu opisa Isusova djetinjstva u kojem je ona imala nezamjenjivu ulogu. Tako u evanđelju po Luki Mariju prvi put susrećemo u sceni navještenja Isusova rođenja. Neznatnoj nazaretskoj djevici dolazi anđeo Gabrijel i pozdravlja je

riječima: „Zdravo milosti puna. Gospodin s tobom!“ (Lk 1,��) te joj naviješta kako će začeti po Duhu Svetomu i roditi sina Isusa Krista. U tom se događaju, kao znak Marijina pouzdanja i vjere u Božju riječ, osobito ističe njezin odgovor: „Neka mi bude po tvojoj riječi“ (Lk 1,3�), koji se često navodi i u latinskom obliku kao Marijin „fiat“. Pozitivnim odgovorom na Božju milost i izabranje Marija stoji pred nama kao lik potpune vjernice koja se čitavim svojim bićem predaje Božjoj volji.

Premda je Marijin „fiat“ doista potpuni čin njezina pouzdanja u Boga, ipak nije njezin prvi čin vjere. Naime, kada joj je anđeo Gabrijel uputio svoj pozdrav, evanđelist Luka Marijinu reakciju opisuje ovim riječima: „Ona se smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav.“ (Lk 1, 29). Prema tome, prvi lik vjernice koji nam u Mariji pokazuje evanđelje po Luki jest lik osobe koja je smetena i koja razmišlja.

Marijina vjera nije nešto hladno, slijepo i nepromišljeno. Ona počiva na osobnom potresnom i zbunjujućem iskustvu susreta s Bogom koje traži svoje razumsko utemeljenje. Anđeo objavljuje Mariji milosnu prisutnost Boga koja obuhvaća čitavo njezino biće, ali Marija nije zbog toga neki neslobodni objekt božanske volje. Budući da pozdrav koji joj je upućen izlazi iz okvira do tada joj poznatih iskustava, sasvim prirodno reagira uplašenošću i razmišljanjem.


Sličnim riječima o Marijinom vjerničkom stavu Luka govori još dva puta u opisima Isusova djetinjstva. Najprije, kada se u Betlehemu pastiri dolaze pokloniti novorođenom djetetu koje leži u jaslama Luka zaključuje: „Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.“ (Lk �,19). Potom na samom kraju opisa Isusova djetinjstva kad su ga Josip i Marija nakon tri dana traženja našli u hramu, stoji rečenica: „A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu.“ (Lk �, 51). Ukupno, dakle, evanđelist Luka tri puta čitateljima predstavlja lik Marije koja u nutrini razmatra događaje koji se tiču nje i njezina božanskog sina. U tim razmatranjima primjećuje se stanovita postupnost.

Anđelov pozdrav

U prvome slučaju predmet Marijina razmišljanja jest anđelov pozdrav koji se tiče njezina osobnog odnosa s Bogom. Događa se u trenutku dok još nije ni začela Božjega sina. No, kako je već tada nazvana „punom milosti“ ostaje zatečena i ne dohvaća odmah čitavo značenje toga pozdrava. Zato je stala razmišljati. Kakvo je to razmišljanje? U izvornom grčkom tekstu stoji riječ koja je ušla i u današnji hrvatski jezik, riječ „dijalog“. Grčka rečenica retka koji smo naveli u naslovu glasi: „kai dielogizeto“ što upućuje na to da Marijino razmišljanje o anđelovu pozdravu nije bio neki unutarnji monolog nego dijalog u kojem Marija životna iskustva suočava s Božjom objavom koja joj se upravo događa. U tome je smislu Marija, na neki način, preteča velikih teologa poput Svetoga Augustina, koji je izrekao glasovitu rečenicu „credo ut intelligam,

intelligo ut credam“ (vjerujem da bih razumio, razumijem da bih vjerovao) ili Svetoga Anzelma Kenterberijskog koji je govorio o „vjeri koja zahtijeva razum“ (fides quaerens intellectum).

Znakovito je da u Marijinoj smetenosti anđeo Gabrijel prepoznaje i određenu dozu konstruktivnog straha koji dolazi iz neznanja, ali je oplemenjen razmišljanjem kao činom otvorenosti spoznaji. Tako anđeo Gabrijel otklanja Marijin strah riječima „Ne boj se“ (Lk 1, 30), a u njezinoj zamišljenosti pronalazi spremnost na


�� 3

učenje Božjega znanja te joj prenosi poruku koja je još čudnija od pozdrava: „Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega (...) “ (Lk 1, 31-3�).

Marija shvaća da majčinstvo na koje je pozvana izlazi iz okvira redovitosti. Zato je njezina reakcija sasvim prirodna. Postavlja pitanje: „Kako će to biti, kad ja muža ne poznam?“ (Lk 1, 34). Pitanje podsjeća na ono koje je postavio Zaharija, otac Ivana Krstitelja. Premda je riječ o sličnom događaju, velika je razlika između Marijinog i Zaharijinog pitanja. Dok Zaharija u susretu s istim anđelom Gabrijelom traži dokaze za istinitost upućenih mu riječi („Po čemu ću ja to znati?“ Lk 1, 1�), Marija svojim pitanjem: „Kako će to biti?“ (Lk 1, 34) ne traži dokaz nego rasvjetljenje riječi kojoj je već povjerovala.

U drugoj zgodi, kada razmišlja o čudesnim događajima svoga života, Marija više nije sama. Tu su Josip, novorođeno dijete Isus i pastiri koji su se došli pokloniti. Uz to, Marija je već obogaćena susretom sa rođakinjom Elizabetom, majkom Ivana Krstitelja. Svi ti veliki događaji odvijaju se u krajnjoj jednostavnosti. Možda je to razlog zašto evanđelist Luka, govoreći o Marijinu razmišljanju, ovaj put upotrebljava riječ „srce“ koje označuje najintimniji dio čovjeka koji u potpunosti poznaje samo Bog. Premda je u betlehemskoj štali okružena društvom Bogu otvorenih i jednostavnih ljudi, Marija je među njima jedinstvena i neponovljiva. Stoga, spominjući njezino srce, Luka ističe posebnost njezina odnosa s Bogom. Samo Bog zna što se događa u Marijinoj nutrini. Tako i Marija u dijalogu s Bogom spoznaje svoje mjesto i ulogu u Božjem planu spasenja.

Čuvala je sve uspomene u srcu

Kada treći put evanđelje govori o Marijinu unutarnjem životu, opet se koristi riječ „srce“ u koje se Marija povlači okružena drugim ljudima i obogaćena novim iskustvima. Nakon što je s Josipom našla dvanaestogodišnjeg Isusa u hramu kako razgovara s naučiteljima, slijedi najduže razdoblje Isusova života o kojem evanđelje jednostavno šuti. To izaziva mnoga pitanja te postoje razne teorije koje bi htjele ispuniti tu ‘prazninu’ u evanđeoskim izvještajima. Bez obzira što se događalo i gdje je sve Isus kroz to vrijeme bio, Lukina rečenica „A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu.“ (Lk �, 51) svjedoči kako se najvažniji događaji ljudskoga života događaju u dubini srca. Tu se odvijaju najvažniji čini vjere, kako u srcu Isusove majke, tako i u srcu svakoga vjernika.

Razmišljanje o Marijinoj vjeri zaključujemo primjerom druge biblijske žene koju papa Benedikt XVI. spominje u svom apostolskom pismu, upravo u kontekstu vjerovanja srcem: „Lidijin primjer je u vezi s tim veoma rječit. Sveti Luka pripovijeda da je Pavao, dok se nalazio u Filipi, pošao subotom naviještati evanđelje nekim ženama; među njima je bila i Lidija i ‘Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio’ (Dj 16, 14). Postoji važno značenje sadržano u tom izrazu. Sveti Luka uči da poznavanje sadržaja u koje treba vjerovati nije dovoljno ako potom srce, to istinsko čovjekovo svetište, ne bude otvoreno milošću koja omogućuje očima dublje vidjeti i shvatiti da je ono što je naviješteno Božja Riječ.“ (Porta fidei, br. 10).

NEKA MI BUDE PO TVOJOJ RIJEČIVJERA U CRKVI

„A ja tebi kažem: Ti si Petar - Stijena i na toj stijeni

sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je

nadvladati.“ (Mt 16, 18).

�4 �5

fra Dujo Jukić

KRŠTENJE – ULAZ U VJERU

VJERA U CRKVI

Otajstveni Bog

Klicu vjere koja je u nama posijana treba razvijati, osobito poslije sakramenta

krštenja. Vjera je temelj cijelog kršćanstva i to vjera u živoga Boga. Vjera je to u osobnoga Boga koji se objavljivao i još se objavljuje. Razgovarao je s ljudima, tješio ih i bio s njima. Najveća tajna je što je Bog trojstveni, Otac, Sin i Duh Sveti. Jedan Bog, a tri Osobe. Ovakvu koncepciju božanstva nema niti jedna druga religija. Teško je ovu tajnu spoznati razumom, jer da znamo sve o Trojedinom Bogu i kršćanskim istinama vjera nam ne bi bila potrebna. U ovoj tajni prestaje znanje te počinje

vjera. Ovako smo stavljeni pred izazov prihvatiti ili ostaviti, ostati vjeran ili pak okrenuti leđa. Lako je povjerovati u nešto ili nekoga tko nam je vidljiv, a kudikamo je teže povjerovati u nešto što nadilazi naš um, spoznaju i osjetila. Od prvih Kršćana Crkva je tražila da prihvate kršćanstvo s vjerom. Svete su čine veoma dobro čuvali kako ne bi bili oskvrnjeni. Povjerovati u Krista tek je početni stadij. Vjera koja se rađa u srcima onih koji žele postati kršćani, nije tek proizvod njihova uma, nego poticaj Duha.

Ulaz u Crkvu

Krštenje je prvi ulazak u Crkvu. Vrata ulaska u vjeru. Kod samog čina krštenja, krštenik je trebao javno ispovijediti svoju vjeru pred zajednicom. Na upite iz Apostolskoga vjerovanja, odgovarao je: „Vjerujem!“. Slijedilo je odreknuće od Sotone i svih djela njegovih, kako bi se moglo pristupiti novom životu. Bogu se potpuno predati u kupelji krštenja. Krsnu haljinu koju primamo trebamo sačuvati do smrti čistom i neokaljanom. Ova se haljina najbolje čuva u vjernosti Kristu. Simbol je naše vjere i pouzdanja u Boga. Na krštenju dobivamo klicu vjere koja će našim zauzimanjem preko molitve i kršćanskog života izrasti, poput zrna gorušice, u stablo na kojemu će se ptice nebeske gnijezditi (Usp. Mt 13, 3�). Posebno se to očitovalo kod sakramenta krštenja. Potrebno je stečenu vjeru ne ostaviti po strani, nego je produbljivati, izgrađivati ili jednostavno rečeno živjeti u svakodnevnici.

Čovjek se s vjerom združuje na krštenju te ostaje u trajnoj vezi sve do naravne smrti. Krštenje je početak jer kršćanin treba svoju vjeru svakodnevno jačati i pročišćavati kako ne bi nazadovao.

Vjerovanje

Kolika je važnost vjere u kršćanstvu očituje se u simbolima vjere ili vjerovanjima. Apostolsko, a kasnije i Nicejsko - carigradsko vjerovanje, saželi su na zgusnut način cijeli poklad vjere. Crkva je savjetovala da se ovo vjerovanje moli posebno za vrijeme Euharistijskog slavlja, ali i u drugim zgodama kako bi posvijestili što smo na krštenju primili. Moljenje ili pjevanje vjerovanja budi nas i poziva da osluškujemo i bolje uviđamo tko smo i što smo te nas poziva na ulazak u otajstvo vjere. Mnogi od nas znaju i jedno i drugo vjerovanje naizust izgovoriti, oni malo školovaniji znaju ga i tumačiti, ali spoznati potpuno sve ono što sadržava u sebi ostaje tajna i tu se očituje ljepota vjere i vjerovanja. Znamo nešto nejasno kao

VJERA U CRKVI

u ogledalu, a ono pravo za čim čeznemo ostaje nam sakriveno. Baš u to sakriveno što nam nije jasno, vjerujemo. Tu se očituje snaga vjere. Vjerujem bez ikakve dvojbe i premišljanja.

Svaki onaj koji je povjerovao u poruku spasenja dužan je i svjedočiti. Lako je povjerovati, ali je puno teže imati snage svjedočiti ono u što smo povjerovali. Danas su nam na osobit način potrebni svjedoci vjere koji će bez straha biti spremni zanemariti sve poradi Krista, kao što su to kroz povijest činili sveti muževi i žene. Na javno svjedočenje vjere poziva nas i Papa u svom pismu „Vrata vjere“: „Ispovijedati ustima, pak, znači da vjera podrazumijeva javno svjedočenje i djelovanje. Kršćanin nikada ne smije smatrati vjeru privatnim činom. Vjerovati znači biti s Gospodinom da bi se živjelo s njim.“ (Porta fidei, br. 10).

�6 ��

ISKUSTVO ŽIVOGA BOGA KROZ VJERU

fra Petar Komljenović

„Probudi se, ti što spavaš,i zasvijetljet će ti Krist.“ (Ef 5,14)

„Svojom Objavom nevidljivi Bog, u svojoj neizmjernoj ljubavi zapodijeva razgovor s ljudima kao prijateljima i s njima druguje, pozivajući ih u zajedništvo sa sobom, da ih u njemu prigrli. Primjeren odgovor tom pozivu jest vjera.“ (KKC, 14�).

Vjera je ljudski odgovor na Božju objavu i poziv, otvaranje prema božanskoj Istini i nadnaravnoj dimenziji života, prema onom „Otajstvu prešućenom drevnim vremenima.“ (Usp. Rim 16, 25). Tko vjeruje u Boga približava se velikom Otajstvu koje nadilazi naše svakodnevno iskustvo. On uranja u duboko more istine i života, prelazi preko mosta ovoga svijeta do sasvim drugačijeg, nepoznatog i tajanstvenog svijeta gdje boravi Bog. To mjesto Sveto pismo naziva „nebo“, odnosno „Kraljevstvo Božje“ ili „raj“.

Traganje za Bogom

Kako možemo pričati o toj velikoj istini, o tom mističnom putovanju prema onom sakrivenom svijetu,

kako možemo predočiti iskustvo živoga Boga onima koji ga nisu doživjeli? Samo onako kako je to Isus Krist činio, tj. u prispodobama i slikama. „Otkriti Boga“, „naći Boga“, „spoznati ili doživjeti Boga“, takva se iskustva ne mogu iscrpno opisati riječima i pojmovima nego samo slikama i metaforama, jer božanska dimenzija života nadilazi sve što je naravno, zemaljsko, vidljivo, ograničeno i konačno. Bogu hvala jer Bog ne bi bio „Bog“. Najpoznatiji primjer koji predočava taj problem jest priča o čovjeku koji je, šetajući obalom, želio shvatiti Boga i vidio malog dječaka kako prelijeva morsku vodu u malu rupu koju je kopao u pijesku. „Što to radiš?“, upita ga čovjek, a dječak odgovara: „Prelijevam more u rupu.“, „Pa to je nemoguće!“, reče mu čovjek. A dječak se odjednom pretvori u anđela i odgovori: „Baš tako je čovjeku nemoguće shvatiti Boga!“. Govorimo li o Bogu i nebu onda govorimo o neizmjernim, beskrajnim stvarima i vječnim istinama koje ljudski, tj. ograničeni um ne može shvatiti, kao što je pisano: „Što ljudsko oko ne vidje, i uho ne

ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.“ (1 Kor �, 9).

Jedna od najvećih i najboljih slika iz Svetog pisma koja opisuje iskustvo živoga Boga i njegove sakramentalne, tj. „otajstvene“ milosti (lat. sacramentum = otajstvo, misterij), jest slika o „buđenju“ odnosno o „uskrsnuću“. Zato veli stari obrazac koji se prije izgovarao na krštenju: „Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetljet će ti Krist!“. Spominje ju sv. Pavao u poslanici Efežanima (Ef 5,14). Ova slika o „buđenju“ i „uskrsnuću“ ujedno je strašna i čudesna. Otvara novi prostor, novi svijet koji još ne poznamo jer ga nismo vidjeli i doživjeli. Bojimo se i divimo jer novo i nepoznato izaziva u nama istovremeni strah i začuđenost.

Tko se sjeća od nas onog dana kad smo se rodili, kad smo došli na svijet? Nitko. Zašto? Tada nismo imali samosvijesti, nismo znali da postojimo, da jesmo i živimo. Bogu hvala jer kad bi bili potpuno svjesni da smo u taj čas preskočili dimenziju iz ničega u bitak i

život prošli bi kroz stresnu situaciju. Koja je to istina! Odjednom „postati“ i „biti“, „iz ničega u nešto“! Nismo, a odjednom jesmo. Kad bi to male bebe odmah razumjele umrle bi na licu mjesta. Zato se rađamo bez potpunog shvaćanja dok postupno ne shvatimo da jesmo, da smo na svijetu i da smo živo i razumno biće koje traži razloge postojanja svega, smisao života i istinu općenito. Kako rastemo možemo se kroz godine polako, korak po korak, prilagoditi životu i sve više i više odgovoriti na pitanja: „Gdje sam ja? Tko sam ja? I zašto sam ja (tu)?“. Postupno shvaćamo sebe i ovaj svijet u kojem živimo. U odrasloj dobi shvaćamo naš korak i skok „iz ničega u nešto“, odnosno „u život“. „Probudili“ smo se i postali svjesni života i bitka. Slično je u duhovnom životu kad se „probudimo“, kad „ustanemo od mrtvih“ i kad ugledamo „Kristovo svjetlo“, tj. kad postanemo svjesni Boga i uočimo njegovu prisutnost u životu!

„Skok“ u novi život

Kao što postoji zemaljski i naravni „skok“ u život, tako postoji i nebeski i nadnaravni „skok“ u duhovni i božanski život. Kao što se možemo u ovom životu „probuditi“ i postati samosvjesni, tako se možemo i u duhovnom životu „probuditi“ i postati, barem djelomično, „bogosvijesni“, tj. svjesni Boga i njegovog života u nama, kao što sv. Pavao opisuje: „Sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno(...)“ (1 Kor 13, 1�). Razlika između samosvijesti i bogosvijesti je velika, baš kao razlika između „ničega i nečega“, između „smrti i života“, „tame i svjetla“. Kako možemo tu razliku i taj „skok“ opisati? Duhovno „buđenje“ ili „uskrsnuće“ je kao skok u drugu dimenziju, kao prijelaz

VJERA U CRKVI VJERA U CRKVI

�� 9

u drugu stvarnost, kao korak u drugi svijet. Zamislimo da čitamo jednu knjigu o nekoj imaginarnoj, literarnoj osobi koju je autor izmislio. Cijelo vrijeme opisuje sveznajući pripovjedač kao „odozgor“ život, djela i misli te osobe, ali odjedanom osoba postaje samosvjesna i „probudi se“, pa se pita gdje je ona. I sada više ne govori pripovjedač o toj osobi nego ona sama i pita se tko je ona, gdje se nalazi i zašto je tu. Tako je ta osoba postala živa i samosvjesna kao da je izišla iz nestvarnog života knjige u stvarni život.

To je taj „skok“ u drugu, veću dimenziju života koja nadilazi običnu razinu našeg svakodnevnog iskustva. Ili zamislimo situaciju da smo u kinu i gledamo neku osobu na platnu. Odjedanput ta osoba „skoči“ iz platna na tribinu kina i stoji živa i stvarna pred nama. „Skočila“ je iz jednog svijeta u drugi, veći i „realniji“ svijet. To je zapravo „buđenje“ i „uskrsnuće“, tj. skok i korak u drugu, veću i „istinitiju“ dimenziju

života, tj. „uzdignuće“ na nebo, gdje borave anđeli i sam Bog „koji je na nebesima“ i „prebiva u svjetlu nedostupnu“ (Usp 1 Tim 6, 16). Tako možemo slikovito opisati duhovno i mistično iskustvo kad duša spoznaje i ugleda živoga Boga u svom životu i srcu. „Nec lingua vale dicere, nec littera exprimere: expertus potest credere quid sit Jesum diligere“ (Govoriti je uzalud, badava peru sav je trud, tko kuša taj tek pravo zna, što znači ljubav Gospodnja), pjeva sv. Bernard iz Clairvauxa u svojoj poznatoj pjesmi „Jesu dulcis memoria“ (Na Isusov se spomen sam).

Iskusiti Boga kroz vjeru

Sveci nam govore da postoji božansko iskustvo, da se može Boga vidjeti, doživjeti i „kušati“. Najvažnije pitanje koje proizlazi iz svega toga je: „Kako možemo iskusiti, vidjeti, spoznati i kušati živoga Boga u

životu? Kako možemo doći do Boga koji nam se želi ‘objaviti i zagrliti nas’?“. Odgovor je uvijek isti - kroz vjeru! „Vjera omogućuje da unaprijed osjetimo radost i svjetlost blaženoga gledanja koje je svrha našega zemaljskog putovanja. Tada ćemo vidjeti Boga ‘licem u lice’ (1 Kor 13, 1�), ‘kao što jest’ (1 Iv 3,�). Vjera je već početak života vječnoga: Dok sada motrimo blagoslove vjere ‘kao u kakvom zrcalu’, čini nam se kao da već posjedujemo one divne stvarnosti za koje nam naša vjera pruža jamstvo da ćemo ih jednog dana uživati.“ (KKC, 163). Samo je vjera sposobna i kadra uzdignuti nas sa zemlje prema nebu. Kroz vjeru možemo „skočiti“ u nebesku i duhovnu dimenziju života. Vjera može „probuditi“ i dignuti iz dubokog sna i duhovne nesvijesti u koju je cijelo čovječanstvo palo Adamovim grijehom. I to iz dva razloga.

Prvo, ono što stoji između Boga i čovjeka i sprječava Bogu da se objavi i sjedini s čovjekom jest grijeh, pogotovo Adamov „istočni grijeh“ koji zasljepljuje ljudski um, duh i srce. Bog i grijeh su nespojivi kao što

su nespojivi svjetlo i tama, pravednost i bezakonje te Krist i đavao (Usp. � Kor 6, 14-15). Zato je prvi korak vjere krštenje koje čisti i oslobađa od svakoga grijeha, a vjera „aktivira“ i „ostvaruje“ milost krštenja. Na taj se način Bog može kroz vjeru i krštenje ponovno nastaniti u našim srcima i njima dati novi, božanski život te ih pretvoriti u svoje nebesko Kraljevstvo (Usp. Mk 16, 16; Iv 3,5).

Drugi razlog zašto samo vjera može voditi do Boga jest da jedino vjera može usmjeriti srce prema nečemu što je iznad nas i naših mogućnosti, tj. prema Bogu i Božjem kraljevstvu. Taj korak i skok u nebesko kraljevstvo tako je velik i dalek da je gotovo neizmjeran i beskrajan da nijedan čovjek ne može vlastitim umom i snagom učiniti taj skok. Potrebna je, dakle, Božja milost i pomoć koju čovjek prima samo kroz vjeru u Krista koji je posrednik između Boga i ljudi: „Ja sam Put i Istina i Život“, kaže Isus, „nitko ne dolazi Ocu osim po meni.“ (Iv 14, 6). Jedino nas Isus može „probuditi“ i „uskrisiti“ na novi i nebeski život.

Ako se, dakle, želiš „probuditi“ i iskusiti živoga Boga u svom srcu i životu, onda se predaj Isusu, vjeruj u njegovo sveto Ime i otvori mu potpuno svoje srce kroz svetu vjeru, čežnju i ljubav. Moli često: „O moj Isuse, smiluj se meni, jadnom grešniku! Ljubim Te Gospodine i tražim Te svim srcem! Molim Te pokaži mi svoje lice i svjetlo! O Isuse, smiluj mi se i usliši moju molitvu! Isuse, tražim Te, Isuse volim Te, Isuse pokaži se! Dođi Gospodine, dođi i objavi se!!!“. Tada će i tvojoj duši Isus sigurno odgovoriti riječima koje je uputio Lazarovoj sestri nakon što ga je probudio i uskrisio od mrtvih: „Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?“ (Iv 11, 40). Amen. Aleluja!!!


30 31

fra Dujo Jukić

LITURGIJA – SUSRET SA ŽIVIM KRISTOM

U Godini vjere potrebno je spomenuti vjeru Crkve. Ona se na poseban način očituje

u liturgijskim obredima. Liturgija je središte i ogledalo vjere. Znakovi i simboli koje sadrži gube svoje temeljno značenje ako se izbaci dimenzija vjere. Na zgusnut nam način liturgija izražava velika kršćanska otajstva. Molitva i vjera se izjednačuju. „Lex orandi – lex credendi“, ono što se moli to se i vjeruje. Ovog gesla Crkva se uvijek držala te preko njega očitovala svoju vjeru. Molimo ono u što vjerujemo. Da ne vjerujemo ne bi ni molili.

Otajstveni susret

Crkva ispovijeda svoju vjeru na dostojanstven način slavljenjem liturgijskih otajstava. Već od samih početaka Crkva je na prvo mjesto stavljala liturgijske obrede. Osobito su se slavili sakramenti, posebno sveta Euharistija. Kasnije se uvodi i liturgija časova.

Misterij zajedništva Krista i Crkve posredstvom molitve ne može se shvatiti ničim drugim osim vjerom. Netko se može zapitati kakve veze imaju liturgijska slavlja s Godinom vjere ili u kakvoj je vezi slavlje liturgije s vjerom? Liturgija je konstitutivno mjesto za vjeru. Tu se vjera potiče, hrani, raste.

U ovim tajnama razum gubi tlo pod nogama iako se on ne protivi vjeri. Što je svjesniji, otajstvo mu više izmiče. Treba prepustiti mjesto vjeri. Nije lako povjerovati da je Isus prisutan među nama svaki put kada se saberemo na molitvu. Zahvaljujući Duhu Svetom, koji nas okuplja u imenu Isusovu, možemo osjetiti Kristovu prisutnost među nama. Da nema vjere, liturgija ne bi imala sadržaj. Bila bi poput pobožne predstave. Liturgija traži vjeru ali je ujedno i povećava.

Živi i prisutni Krist

Preko Apostolskog pisma „Porta fidei“ Papa Benedikt XVI. poziva nas na istinsko slavlje liturgije ovim riječima: „Želimo da ova Godina probudi u svim vjernicima nadahnuće da ispovijedaju svoju vjeru

Liturgijski obredi imaju u Crkvi povlašteno mjesto. U njima se događa otajstveni susret Tijela Crkve sa svojom Glavom, Gospodinom Isusom. Kristove riječi: „Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime tu sam i ja“ (Mt 18, 20), na poseban način se očituju u liturgijskim slavljima. Svaki put kad se Crkva u snazi Duha sabere na molitvu ostvaruju se ove riječi. Zajedništvo Krista i Crkve osobito se očituje u molitvi Božanskog časoslova gdje čitavo Tijelo Crkve moli u jedan glas.

u punini i obnovljenim uvjerenjem, s pouzdanjem i nadom. Bit će to također dobra prigoda za intenzivnije slavljenje vjere u liturgiji, i na osobit način u Euharistiji, koja je vrhunac prema kojem teži djelovanje Crkve i ujedno (...) vrelo iz kojega struji sva njezina snaga.“ (Porta fidei, br. 9).

Sveti obredi nisu bili dopušteni za nekrštene. U prvim stoljećima nisu imali nikakav pristup. Prvi kršćani veoma su cijenili vjeru u živoga Krista koji se snagom Duha Svetoga ponovno uprisutnjuje na otajstven način ovdje i sada. Krist

je prisutan kada se čita riječ Božja. On je izgovara na otajstven način, preko svećenikovih ili đakonovih usta. S druge strane, kada se izgovaraju u sakramentima njegove riječi, ne govori ih svećenik kao svoje nego progovara živi i prisutni Krist Gospodin (Usp. Sacrosanctum concilium, br. �).

Vjerovati u one događaje koji se ponovno uprisutnjuju i događaju na otajstveni način, temelj je kršćanske vjere. Liturgijska slavlja odvijaju se u okrilju kršćanske zajednice i po sebi su življena vjera. Kada ne bi bilo liturgije, naša bi vjera jednostavno ugasla.


3� 33

fra Ivan Grubišić

UZORI I PRIMJERI VJERE

Divljenje ili nasljedovanje

Sam izraz „svetac“ izaziva divljenje. Javlja nam se lik osobe pune krjeposti, duhovne

snage, izdržljivosti, samokontrole, istinske radosti, iskustva živoga Boga. No, život sveca nije tek za diviti se, već za nasljedovati. Bolje rečeno, nasljedujemo istoga onoga kojega nasljeduju i oni, tj. Isusa Krista. Promatrajući život svetaca, vidimo da je Kristov život uistinu Put kojim možemo i trebamo ići. Diviti se možemo samo onome nedostižnom i neostvarenom. Divimo se Bogu Ocu, divimo se ustrojstvu prirode i kozmosa, mnogim drugim stvarima. No, Krista treba nasljedovati! Njegov život je Put u Istinu koja nas oslobađa za Život. Sloboda ostaje. Sveci su odabrali bolji dio, predokus Raja već ovdje na zemlji. Njihov život plod je dugotrajne borbe za ono vrijedno, lijepo, istinito i dobro. Svetac je živo i hodajuće evanđelje. Ono

spremna na darivanje, na odricanje od plodova i na ispunjavanje svrhe za koju je stvorena. Naš život sliči slici smokve iz Matejeva evanđelja. Vanjštinom nastojimo biti ili vjerujemo da smo nešto što nismo. U svojoj oholosti okrećemo se sebi. Ova smokva je upozorenje da ne živimo u laži i u sjaju svoje taštine. Treba ispuniti svrhu za koju smo stvoreni, svoje darove i talente staviti na raspolaganje drugima. Nesebičnost u darivanju čuva nas od prokletstva koje nastupa kada smo u svojoj sebičnosti samodostatni.

Nije lako ostvariti sve želje za kojima čovjek čezne. Nasljedovanje Gospodina našega Isusa Krista oslobađa nas iluzije da je potrebno ispunjenje svih želja za ispunjen život. Tko želi biti moj učenik, reče Isus, neka se odrekne samoga sebe, dakle svojih želja, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom (Usp. Mt 16, �4). Nameće nam se iluzija da su potrebe i želje ista stvar. Neispunjenje istih izaziva patnju. Potreba nema mnogo i one su neizbježne, dok želja može biti bezbroj. O željama ne bi smjela ovisiti naša sreća i zadovoljstvo, naš nutarnji mir. Po njima se ne bi trebao mjeriti blagoslov u našem životu. Čudimo se svecima, njihovim radikalnim odricanjima od onoga bez čega ne možemo zamisliti radostan i ispunjen život. Jer, zašto bi bilo loše uživati darovana dobra?!

Čežnja za Bogom

Sveci su shvatili da sve što je stvoreno ne može potpuno utažiti njihovu žeđ ni ispuniti najdublju čežnju srca. Ta čežnja je Božji putokaz. Dokaz da nam nešto nedostaje, a što traži ispunjenje. I tako se krećemo od čežnje do čežnje. Zbog nedostatka potpune ispunjenosti, život nas potiče na kretanje prema uzvišenijem

življenju. Pronaći životni smisao, otkrivati u životu Boga te u njemu prepoznati smisao i svrhu našega postojanja. U svecima se odražava predokus raja na zemlji, stanje blaženstva i radosti. Čak i u najtežim trenucima teških bolesti, patnje i napuštenosti, sveci svjedoče o onomu što postoji u njihovu srcu. Svaka patnja, naspram utjehe i radosti koju primaju od Svevišnjega, čini se smiješnom i neznatnom. To je plamen ljubavi, zahvaćenost koja se ne može nesvjedočiti. Od izobilja biva tjerana prema bližnjemu, poput izvora rijeke koji ne može zadržati vodu koja iz njega izvire.

Među jarebicama se događa da jedne drugima kradu jaja i da ih izlegu. Ili žele biti majkama ili im glupost ne dozvoljava da prepoznaju svoja vlastita jaja. Čudesno je što jarebica, koja se izlegla i othranila pod krilima lažne majke, čim počuje glas prave, smjesta ostavlja jarebicu kradljivicu, vraća se majci i stavlja pod njezinu zaštitu. Ona slijedi unutarnji zov naravi. Susret ga budi i


što govori to i živi. Kad u njegovu životu ljubav prema Bogu potpuno prevlada, tada spaja onog koji ljubi sa svim ljudima. Jedino Ljubav može povezati Boga i njegovo stvorenje i stvoriti društveni sklad. Svetac je svjedok, čovjek iskustva živoga Boga i duhovnog svijeta. On je znak. Znak koji često nadilazi naše shvaćanje i razumijevanje. Biva neshvaćen. Kao što je Gospodinov život bio provokacija na sablazan ili vjeru, tako je i onaj koji nasljeduje Kristove stope sličan izazov svijetu.

Svetac je onaj koji prepoznaje poruku usahnule i proklete smokve (Usp. Mt �1, 19). Ona mami svojom vanjštinom, sjaji izdaleka i mnogo obećava, a na kraju dušu i tijelo ostavlja gladnom i neispunjenom. Cilj svakoga čovjeka je blaženstvo, ispunjenje one jedine čežnje koju tražimo na mnogim mjestima, u mnogim stvarima, a zove se „Bog“. Bili toga svjesni ili ne, radost i užitak u svemu stvorenome samo je predokus one zbilje koja nam se obećava i nudi u istini o Kraljevstvu Nebeskom. U nama budi želju za još dubljim i trajnijim užicima, ispunjenjima, radostima, koji su zapravo putokaz ka dubljem sjedinjenju s našim Gospodinom već ovdje na zemlji, a koji se potpuno ostvaruju kada ga budemo gledali licem u lice, kakav jest.

Predan Gospodinu

Svetac shvaća da je potpuno ispunjenje samo u Gospodinu i da je nemirno srce njegovo dok se ne smiri u Njemu. Gospodin, koji je Put, Istina i Život uskraćuje smokvi postojanje jer nije plodna životom, nije

34 35

otkriva mu ono što sam ne bi otkrio.Ista je stvar i sa čovjekom koji je otet,

zarobljen i spokojno prebiva u lažnome svijetu. Sveci nam svjedoče o tom susretu i pozivaju nas da otvorimo srca, kako bismo čuli zov Onoga za kojim naša duša silno gladuje, za kojim traga na krivim mjestima trenutnih zadovoljstava koja na svojim vrhuncima ostavljaju samo ispraznost i razočaranje.

Nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi Gospodine. Nemirno je. Sveci su toga itekako bili svjesni, zato se nisu zadovoljavali mrvicama kruha koji padaju sa stola. Danas svi govore o velikoj slobodi, činiti što hoću, kada hoću i koliko hoću. Ta lažna sloboda zarobljava, jer nije

normalno da moja sreća ovisi o vanjskim čimbenicima (kao npr. o cigaretama, kavama, lijepoj odjeći, izlascima, gozbama, ukratko - o hedonizmu). Bog nam je dao preveliko dostojanstvo da bi neka mrtva tvar, predmet ili što već drugo upravljalo nama i ograničavalo nas u slobodi. Poznati prosvjetitelj René Descartes izriče poznatu rečenicu: „Mislim, dakle jesam.“ Mnogi su to protumačili na način da upravo zato što imam sposobnost mišljenja, mogu činiti što hoću, odnosno sve mi je dopušteno. No kršćanin bi trebao odgovoriti kao sv. Pavao: „Sve je dopušteno! Ali - sve ne koristi. Sve mi je dopušteno! Ali neću da mnome išta vlada.“ (1 Kor 6, 1�). Upravo zato što čovjek jest, što njegovo postojanje i život imaju vrijednost i konačnu svrhu, neće se spuštati ispod razine dostojanstva koje je primio od Boga. Životinja se prepušta svojim nagonima no čovjek ima mogućnost i treba obuzdavati svoje strasti kako ne bi prouzročio štetu sebi i drugima.

Htjeti i djelovati

Sveci tragaju i nalaze savršenstvo na samome izvoru. Oni su oni koji plivaju uzvodno, protiv struje i često na granici razumijevanja. Većina nas pliva nizvodno sa svijetom, prepušteni navalama požuda i strasti. No, oni koji ulažu napor plivajući uzvodno, uistinu su u svijetu, nalaze se u vodi, ali svojim djelima svjedoče da nisu od svijeta.

Ta uzvišena ljubav koja potiče njihova srca na „htjeti i djelovati“ (Fil �, 13), približavanjem izvoru, čisti njihovo tijelo i dušu sve uzvišenijom rijekom milosti, koja je što je bliže izvoru sve čišća.

Isus Krist nam govori: „Stojim na vratima i kucam. Posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.“ (Otk 3, 10). Bog nas neprestano zove po svojoj Riječi. Na nama je da učinimo korak vjere, da „poslušamo“ i u vjeri prihvatimo Riječ. Kada kaže „otvori li mi tko vrata“, misli se na vjeru koju prate djela, jer vjera bez djela je jalova i mrtva u sebi (Usp. Jak �, 1�-�0). Djela su ta koja proizlaze iz vjere i koja otvaraju vrata, napor koji treba uložiti da ono što želim - ostvarim. Tek tada će Krist unići i večerati s nama. A njegovo je jelo, kako je rekao: „Vršiti volju Očevu i dovršiti djelo njegovo.“ (Iv 4, 34). Stoga je potrebno najprije uskladiti svoju volju sa voljom Nebeskog Oca, tj. ispuniti zapovijedi i postaviti Gospodina na prvo mjesto. Naša je volja često suprotna Očevoj, ali svetoTrojstvo, čija smo mi slika, poštuje našu slobodu i ne vrši nasilje nad njom. Bog nas, dakle, čeka i kuca. Kuca na vrata svetohraništa ne bi li tko uistinu povjerovao i djelima živio što vjeruje. Kuca i čeka da izvršavanjem zapovijedi otvoriš prava vrata koja omogućuju Kristu da izvrši volju Očevu u tvom životu, odnosno

da blaguje s tobom i ti konačno s njim, tj. da u punini osjetilno doživiš blagoslov njegovih obećanja koliko je to moguće ovdje na zemlji – u sv. Euharistiji, Gozbi Jaganjčevoj.

Plivajući uzvodno odričemo se sebičnosti i tražimo svrhu i smisao života. Plivajući uzvodno primamo na se križ, teret koji jača naše duhovne snage, te idemo za Njim koji nam pokazuje uska vrata koja vode u Život vječni.

Nalazimo se u Godini vjere. Ona bi nas trebala na razne načine potaknuti da čujemo zov Boga koji čeka, ali i ustrajno kuca na vratima našeg srca, ne bi li čuli Radosnu vijest, evanđelje Gospodina našega Isusa Krista. Život po evanđelju, Život je koji nas mijenja, Radost koja zahvaća, Ljubav koja tjera na djelovanje, istinsko Svjetlo koje ruši tamu svjetovne noći, daje Radost i Mir koji nije od ovoga svijeta.

Želiš li biti potpuno sretan i ispunjen već ovdje na zemlji?! Donesi odluku. Sada je vrijeme milosno, sada je vrijeme spasa! Kairos, milosni trenutak, sada je pred tobom. Bog poštuje tvoju slobodu. Što ćeš učiniti?!


36 3�

fra Ivan Đuzel

VJERA, MOLITVA, ŽIVOT

Što je vjera, a što molitva? Lako je uočliti da članak započinjem pitanjima koja olako shvaćamo

i rijetko o njima razmišljamo, ali kad razmišljanje o ovim pitanjima produbimo, dolazimo do neslaganja i zbunjenosti u samima sebi. Današnji čovjek živi užurbano, ni na čem se konkretno ne zadržava, ponaša se kao malo dijete koje čas u rukama ima jednu, čas drugu igračku. Ni na čem se ne zadržava. Majka više ne može biti majka jer istovremeno „mora“ ostvariti karijeru, djeca nemaju kada biti djeca jer „moraju“ gledati serije, biti u školi, ići na trening itd. Nažalost, često nam je na usnama programirana rečenica: „nemam kad, nemam vremena“. Ritam života postaje težak i gotovo neizdrživ, sve češće se čuje od ljudi da su umorni i opterećeni, da ne znaju kako dalje. Već u samom njihovu pitanju nalazi se dio odgovora: „Dođite k meni svi vi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“ (Mt 11, ��). Možda „na

prvu“ izgleda da pitanje s početka teksta i dio koji ga slijedi nisu vezani, baš suprotno, jer čvrstom vjerom i iskrenom molivom postajemo zdraviji, odmorniji, spremniji za pomoć drugima u konkretnim životnim situacijama. Sv. Augustin kaže da „onaj tko zna kako dobro moliti, zna dobro živjeti“, a sv. Zita da je „svaka pobožnost koja vodi lijenosti lažna“. Dakle, molitva nas mijenja i preobražava na bolje, čini nas boljim ljudima. Prava molitva potiče na djelovanje. Ali kako to da nas molitva mijenja kad vidimo da toliki ljudi redovito mole, gotovo su svakodnevno na svetoj misi i tako već godinama, a njihovi životi se ne mijenjaju. Uzmimo jedan primjer koji je čest i jasan, a to je zaljubljenost. Nemoguće je da se na našem životu, ponašanju, govoru ne primjeti promjena nakon što se zaljubimo ili upoznamo neku „zanimljivu“ osobu. A tko je veći, bolji, ljepši od samog Isusa? To znači da se mnogi – iako su često u Crkvi – nikada nisu susreli s Njim. Zašto? Nameće se pitanje vjere o kojoj Sveto Pismo kaže: “Vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. “ (Heb 11, 1).

Isus je živ

Koja je to prava zbiljnost u koju smo uvjereni, ako ne ta da Bog Jest?! Ili bolje rečeno, Isus je živ! Da, Bog postoji i mi vjerujemo u Boga živoga, osobnoga, ne u neku silu ili u nešto, vjerujemo u Nekoga, tj. Nekome. Mislim da bi nam život bio lakši kad bismo ovu činjenicu češće ponavljali u sebi. Kako? Jedna od osnovnih

i najredovitijih „definicija“ molitve je ta da je ona dijalog s Bogom ili susret s Bogom. Zapitajmo se iskreno: „Vjerujem li uistinu da je Isus živ?“. Ako je odgovor potvrdan onda se sigurno svaki put prije susreta s Isusom uredim, tj. „pročešljam“ svoju savjest i svoje ponašanje od zadnjeg susreta. Zatim se upuštamo u molitvu s namjerom da sretnemo Njega, to nam je prvi razlog molitve, tj. On nam je prvi razlog zašto molimo, jer želimo biti s Njim, želimo Njega prije svega. Na misu dolazimo jer je On tamo, vidjet ću Ga, na klanjanju ću provesti pola sata ili sat gledajući Ga, tepajući mu i slušajući Ga. Neki ovakav pristup smatraju sladunjavim ili „sentišem“ no, nije li Svemogući, Veliki,


Svesilini Bog u punini vremena postao dijete! Dijete kojemu su drugi tepali, rasli s Njim. Postao je Emanuel, Isus, brat i prijatelj, koji je plakao za Lazarom, grlio djecu, postao im je blizak. Mislim da bi bilo pogrešno vraćati Ga na Starozavjetno poimanje Boga koji vlada visoko na nebesima i s udaljenosti ravna ljudima. Potrebno nam je iskustvo susreta s tim i takvim Isusom. Oni koji nemaju ovo iskustvo, neka pokušaju govoriti ljudima kao da ga imaju i vrlo će brzo shvatit da su smiješni.To je kao da netko priča kako je „super“ voziti Formulu 1, a nikad ni na bicikl nije sjeo. Sam je svjestan te neistine, a drugi to lako prepoznaju. Poslušajmo što nam sam Bog kaže kako Ga moliti.

„Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se. Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao? Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu! “ (Lk 11, 9–13).

Ustrajna molitva

Dakle, treba prije svega moliti, jer kako se plivati uči plivajući tako se i moliti uči moleći. Ili, kako kaže sv. Ljudevit Montfortski: „Samo onaj tko ustraje u molitvi, traženju i kucanju primit će, naći će i ući“. Sveti muževi i žene koji su kroz dvije tisuće godina vjerovali, molili i djelovali, primjeri su molitve, a njihovi životi govore nam koji su plodovi molive i iskustva da je Bog živ. Crkva je to prepoznala pa su neki uzdignuti na čast oltara. Poslušajmo njihove pouke o molitvi:

3� 39

• „Kad se molitva izlijeva grijesi se pokrivaju.“ - Sv. Ambrozije;

• „Kada molimo glas srca mora biti glasniji od onoga koji silazi s usana.“

- Sv. Bonaventura;

• „Nikada ne upućuj riječi Bogu dok misliš na nešto drugo.“

- Sv. Terezija Avilska;

• „Što si više napastovan, to više moraš ustrajati u molitvi.“

- Bl. Anđela Folinjska.

Bitna stvar je i ta da je Bog dobar, preko čega olako prelazimo. Od njega dolazi samo dobro, ništa drugo. Druga stvar je ustrajnost, vjerujem da Bog jest, da je dobar, da me voli, to znači da samo trebam biti uporan i čekati pravi čas, jer Božji odgovor na našu molitvu je: „Da, Ne još, i Imam nešto bolje za tebe“.

Poniznost

Nadalje: „Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu: ‘Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’ A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!’ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.’“ (Lk 1�, 9-14).

Iz ovog zaljučujemo da treba moliti ponizno, priznati sebi i Njemu istinu o sebi, jer istina oslobađa.

Ako sebi ne priznamo da smo umorni i opterećeni, sigurno ni Boga nećemo moliti za pomoć i utjehu. Prava poniznost zapravo je poslušnost Riječi Božjoj. Pogledajmo Mariju koja nije počinila ni najmanjega grijeha u cijelom životu. U trenutku kad joj se anđeo javlja i govori joj da je ona tâ koja ima roditi Boga, iz njenog srca, preko usana dolaze riječi „neka mi bude po tvojoj riječi“. Nije rekla „nisam dostojna“ kao što bismo mi vjerojatno rekli. Svjesna je svoje nedostojnosti, ali još više vjeruje da Bog zna što radi. S takvom vjerom i poniznošću treba moliti.

Ta ista riječ kaže nam i za što trebamo moliti i po njoj smo sigurni da je naša molitva u skladu s Božjom voljom.

Život po Duhu

Najprije trebamo moliti za obraćenje srca. Katekizam Katoličke Crkve uči: „Srce, tako usmjereno na obraćenje, uči se moliti u vjeri. Vjera je sinovsko prijanjanje uz Boga, onkraj onoga što osjećamo i razumijemo. Postala je moguća jer nam ljubljeni Sin otvara pristup Ocu. On može od nas tražiti da ‘ištemo’ i ‘kucamo’ jer On je sam put i vrata. Molitva iz vjere nije tek u tome da se govori ‘Gospodine, Gospodine’, već da se uskladi srce da vrši volju Očevu (Mt �,�1). Isus poziva učenike da u molitvu uključe tu skrb oko suradnje s božanskim naumom.“ (KKC, �609 – �611). Ako nam je srce usklađeno da vrši volju Božju onda sigurno

možemo moliti što god hoćemo u Isusovo ime i bit će nam. To nije sve, Bog želi da naša radost bude potpuna. Stoga nam daje Duha koji nas uči kako moliti i koji se za nas zauzima neizrecivim uzdasima.

Tog su Duha svi koji su krizmani primili u istoj mjeri, jednako kao i apostoli na dan Pedesetnice. Tome nas također uči Katekizam: „Iz sâmoga slavlja proizlazi da je učinak sakramenta potvrde puni izljev Duha Svetoga, kao što je nekoć bio podijeljen apostolima na dan Pedesetnice.“ (KKC, 130�). I još: „Po sakramentu Potvrde krštenici se još savršenije vežu uz Crkvu, obdaruju se posebnom jakošću Duha Svetoga te su tako obvezniji kao pravi Kristovi svjedoci da riječju i djelom šire i brane vjeru.“ (KKC, 1��5). Bivamo obdareni posebnom jakošću Duha Svetoga, no danas ta jakost postaje slabost. Na Duhove su apostoli progovorili (slavili Boga, molili) drugim jezicima, a mladi danas ni ne znaju što je to. Krizmanicima dan kada primaju silu i snagu Duha Svetog postaje dan „ispisa“ iz Crkve. Naprotiv, apostoli su dobili hrabrost naviještanja. Napose Petar koji je nakon pedeset dana sakrivanja po Jeruzalemu iz straha da ga Židovi ne ubiju, izašao i propovijedao Krista Uskrslog te privukao kršćanstvu pet tisuća ljudi.

Srebra i zlata nemam

Petar je prije propovijedi ozdravio hromog čovjeka koji je prosio na ulazu u Hram. Sigurno je taj čovjek i prije prosio, ali tek sad mu je Petar rekao: „Srebra i zlata nema u mene, ali što imam – to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj! I uhvativši ga za desnu ruku, pridiže ga: umah mu omoćaše noge i gležnjevi pa skoči, uspravi se, stane hodati te uđe s njima u Hram hodajući, poskakujući i hvaleći Boga.“ (Dj


40 41

3, 6-�). Iz ovog možemo zaključiti da je na neki način Petar posjedovao zdravlje ovog čovjeka, a to je ono „vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo“. Ako zaista vjerujemo kao Petar nijedna naša molitva neće završiti riječima „molim te“, već „hvala ti“. Sjetimo se kako je Isus molio prije nego je umnožio kruhove: „Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim učenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu.“ (Mk �, 6). Također nas Pismo uči da vruće čeznemo za Duhovnim darima, a najveći dar je Darovatelj sam, koji nam se svakodnevno na oltarima diljem svijeta daje. Ako hoćemo da u nama živi i djeluje živi i Uskrsli Isus, vruće čeznimo za tim s potpunim pouzdanjem i vjerom da će tako biti. Predugo živimo sami oslanjajući se na sebe i svoje snage, bez iskustva da je Isus živ i da djeluje, danas još i više nego u ono vrijeme kada je hodao zemljom, činio čudesa, ozdravljao ljude od svake nemoći, bolesti i izgonio zloduhe. Ako je to činio

tada onda želi, čini i činit će uvijeke jer: „Isus Krist jučer i danas isti je – i uvijeke.“ (Heb 13, �). To je radosna istina kršćanstva.

Molimo zajedno

Trebamo moliti da Bog u nama oslobodi onu silu i snagu koju smo primili po sakramentu potvrde, usudimo se jednostavno moliti (ta nemamo što izgubiti): „Abba! Oče! Ti si dublje u meni nego ja sam u sebi. Molim te probudi me iz ovog duhovnog sna i Ti se probudi u meni. Ja vjerujem da si živ, da si vjeran Bog i da suosjećaš s nama. Potpuno Ti se predajem, učini sa mnom kako ti se čini dobro. Neka Sila i snaga Tvoga Svetoga Duha koju sam primio po sakramentu Potvrde postane djelatna u mom životu, da moja radost bude potpuna. Vruće čeznem za svim darima koje mi nudiš, a nadasve čeznem za tobom, Bože moj. Učini da budem svjetlo svijeta, sol zemlje i donositelj Tebe svim umornima i opterećenima. Hvala Oče!“


Donosimo tekst velikana naše Provincije koji je živio u �0. stoljeću, a riječ je o fra Anti Antiću. Tekst je

nastao dvadesetih godina prethodnog stoljeća, a po svoj prilici Antić ga je napisao za sebe, iako neki tvrde da bi to mogao biti i netko od njegovih studenata kome bi on posvetio tekst. U ovim pravilima za život Antić je cijeloga sebe usmjerio prema Gospodinu. Boga je postavio u središte svoga života, zato je i završio riječima: „Bog moj i sve moje“. Iako tekst ne govori izričito o vjeri, ipak je cijeli prožet vjerom. Bogu se na službu možemo predati jedino u dubokoj vjeri. Ovaj mali, ali jezgroviti tekst mogao bi biti poticaj (i tebi dragi Čitatelju) da po uzoru na o. Antića preispitamo prioritete i načela po kojima oblikujemo vlastiti život.

Tekst donosimo u cijelosti:

Bože moj i sve moje! (Pravilo za život)

Gospodin me je ljubio od vijeka i vodio me je u mome životu kao Dobri Pastir čuvajući me i bdijući na svim stazama moga života. Neprestalno Mu imam zahvaljivati i blagoslivljati Njegovu očinsku dobrotu, ljubav i milosrđe. Moja je najveća dužnost da Mu vjerno služim i odgovorim svetoj Njegovoj volji. Njegova sv. volja - to je za me jedino pravilo i pravi životni program.

Osjećam se tako malenim i bijednim, nevrijednim, a On hoće da vas budem Njegovo dijete i savršeno, sveto dijete. U meni ima mnogo opreka, protivnosti i

IZ DUHOVNIH SPISA OCA ANTE ANTIĆA

naginjanja, odricanja od onoga što Bog od mene traži.

Ima nekoliko vremena (� godine, ovo je treća), da je Isus posebno jače, silnije na vratima moga srca želeći da Mu otvorim, Njemu samome i više nikome drugome. Ja sam se odazvao i od tada počimlje nova perioda - možda novi, drugi život - u mome življenju. Isus je od tada zauzeo potpuno gospodstvo, vlast, upravu u mome srcu, duši i cijelom biću. I prije je on bio moj otac, moj Učitelj, moj Dobri Pastir i sve moje, ali od onog vremena on se jasnije, življe i

4� 43

većom ljubavlju, vlašću, autoritetom služi u mojoj duši. Od tog doba On pokazuje jače svoju ljubav i svoja prava nada mnom i traži od mene potpunu odgovornost, vjernost i poslušnost svakoj svojoj volji i naredbi. Divan je i nedokučiv u svim svojim postupcima sa mnom. Ne mogu nego se klanjati Njegovoj mudrosti, diviti

se Njegovoj očinskoj skrbi i naklonosti prema meni, veličati Njegovu dobrotu i ustrpljivost sa mnom.

Na vijeke ću pjevati Njegovo sv. Milosrđe. Sve mi daje, sve za me radi. Vazda je sa mnom. Neka se samo malo trudim oko sabranosti, pomnije, evo Ga odmah sa mnom, uza me i dade se osjetiti u mom


srcu i duši. Ako me koji put pusti sama sebi on je opet tu da vidi kako se vladam i da me čuva, ako me moja ćud ili napast hoće da zasjedne i povede u pogibao. Ne mogu izreći i nikad se neću moći zahvaliti za svu Njegovu posebnu susretljivost i Božansku pomoć.

On mi daje spoznati i osjetiti kakav moram biti. Otkriva mi što od mene traži. Često ćutim veliku težnju i silnu potrebu da mu u svemu ugodim i odgovorim Njegovu Bož. Srcu. Ja sam držao koji put da sam sve učinio i da sam odgovorio što od mene hoće, ali nažalost vidim, da sam se ljuto varao i sebe nepoznavao. Još sam vrlo daleko od onoga kakav imam biti i traži me moj dobri Isus. On u mojoj duši neprestano govori, zove, potiče da budem drugi, da On u meni živi. S druge strane moja narav, ćud, sklonosti bore se za se, za svoju slobodu i nose me k stvorenjima. Trgaju me od Isusa i udaljuju od Njegove ljubavi. Više ne može biti tako. Isus me mora imati svega i to On sam. (podcrtao sam Antić)

Bože moj, Tebi samo pripadam. Tebe samo hoću. Ti si moj i sve moje. Dostoj se pokazati mi tvoju sv. volju, da je uvijek, svagdje savršeno slijedim.

Evo ti, sinko moj, moje volje i tvoga životnog pravila.

1. Ja hoću da u tebi kao svojoj savršenoj slici, kao u svom najposlušnijem djetetu, kao u svom najvjernijem sluzi živim i djelujem kao Tvoj Otac.

2. Hoću da svi tvoji čini, riječi i djela budu neprestana molitva (podcrtao sam Antić) mojem Očinskom Veličanstvu, Dobroti, Milosrđu.

3. Hoću, da Mi budeš zajedno sa predragim Sinom Isusom savršena Žrtva

(podcrtao sam Antić) ljubavi, posluha, boli i trpljenja po mojoj volji.

4. Hoću, da vazda budeš dijete duhovno (podcrtao Antić) koje rese ove kreposti: savršena poslušnost, anđeoska čistoća, potpuno siromaštvo, Moga Sina evanđeoska jednostavnost, duboka poniznost i savršena nebeska ljubav.

5. Hoću da vazda budeš u mojoj prisutnosti uprtim nutarnjim pogledom na moju volju govoreći sa Apostolom: Quid me, Domine, vis facere. Da ovo savršeno izvršiš i vazda budeš vjeran mojoj volji, Ja te predajem nebeskoj tvojoj Majci i Srcu moga Bož. Sina kao moj dar, da (i Ti) budeš savršeni izraz Njihova Srca i života. U Njima, po Njima i s Njima bit ćeš mio i ugodan Mom očinskom oku.

Da uvijek uzmogneš biti vjeran Njihov učenik i dobro dijete evo Ti sredstava:

u profesoriju: najzdanji, najbjedniji, (O. Antić je ovo naknadno napisao olovkom, op. p.)

1. Vazda o sebi najponiznije misli!

2. Budi svom dušom i srcem odan, vjeran sv. molitvi.

3. Svako ljudsko općenje suvišno, nepotrebito izbjegavaj i pomnjivo se kloni.

4. Nigdje i u ničemu ne slijedi svoju volju.

5. Često misli na muku Moga Sina i dnevne poteškoće, krize, žrtve i neugodnosti gledaj i nosi u duhu Njegovog probodenog Srca i Njegovih sv. Rana.

6. Sve svoje vrijeme najbolje i najkorisnije upotrijebi jer te svaki čas mogu obogatiti najvećim mojim milostima i pozvati Sebi na račun i učiniti svetim i savršenim. Nikada o drugome ne govori.

44 45

MEDITACIJE

„Neću pustit’ snu na oči nit’ počinka dati vjeđama, dok

Gospodinu mjesto ne nađem, boravište Snazi Jakovljevoj.”

(Ps 132, 4-5).

MEDITACIJEMEDITACIJE

44

VJERA U CRKVI

Tvoj dnevni red u mojoj nazočnosti:

1. Ustati iz posluha odmah zahvalom i poklonstvom Mome Veličanstvu zajedno sa Mojim predragim Sinom Isusom i tvojom neb. Majkom. Poljubiti zemlju priznajući se nedostojan i nevrijedan da te griješnika nosi i i služi ti.

2. U mojoj prisutnosti čedno, sveto, uredno i spremno opremiti se misleći na moju ljubav koju ti dajem u sv. žrtvi i pričesti.

3. Živom vjerom, pobožno, sabrano odmah u moju Kuću da iskažeš svoje dužnosti: vjernosti, ljubavi, djetinstva i žrtve.

4. Jutarnje molitve, razmatranje, sv. Misa, sv. Pričest, zahvalu, predanje kao djeteta i žrtve u jedinstvu sa Srcem moga Sina po rukama Bl. tvoje Majke. Moj blagoslov.

5. Iz crkve u sobi urediti stvari po pravilniku. Duh. Štivo. Nauk. Zvanični poslovi. Sve iz poslušnosti i duhom žrtve.

6. U zgodno i slobodno vrijeme kratki pohod svetoot. ljubavi. Obnova u jutarnjim odlukama i oživjeti vjerom pouzdanje i ljubav, poniznost.

7. Odmor u mojoj prisutnosti iz posluha.

8. Hrana iz posluha sa strahom mojim i zahvalnošću.

9. Adoracija. Klanjajući se i sjedinjujući se sa Presv. Ranama Moga Sina.

10. Počinak - odmor iz posluha i sjedinjen sa nakanom Bož. Srca.

11. Vršenje zvaničnih dužnosti, opremanje važnih posala iz posluha, jednostavno i u mojoj prisutnosti.

12. Odmor, iz posluha. Nigda o drugome. Nigda kritika svojih starijih, braće. U stvorenjima znati vidjeti Moje savršenosti, moju nazočnost.

13. Poklon Mome Veličanstvu u jedinstvu Propetog Moga Sina i žalosne tvoje Majke. Zahvala, djetinsko predanje i žrtva. Moj blagoslov.

14. Rad - zvanične dužnosti. Duh. štivo. Prigoda za sv. razmatranje.

15. Razmatranje, Živa vjera, duboka poniznost. Kajanje za pogreške, duhovna glad za Mojom ljubavlju i mojim milostima. K razmatranju počni običnim redom. Ako dadem drugu hranu, ponizno, pohvalno i izravno slijedi poziv milosti.

16. Hrana - vazda muk što je do tebe - sa mojim strahom i sa zahvalnošću, molitvom za svoje starije i dobročinitelje.

17. Adoracija prateći poniznost inkarnacije - dijete; muke - žrtva; poniznost Srca moga Sina - sveti svećenik. Ispit savjesti: djevičanska vjernost Meni, dužnosti, savjesti svom redu. Oproštaj, zahvala, kajanje, predanje, ljubav. Moj blagoslov.

18. Počinak iz posluha u Presv. Rani Srca Moga Sina. Blagoslov Neb. Majke. Preporuka, zahvala i molba Sv. Anđelu Čuvaru.

Deus meus est omnia! (AS 1/3)

46 4�

MEDITACIJE

obrisati suze i povratiti dostojanstvo, mrtvoga vratiti u život, ljubiti svako stvorenje, dati samoga sebe i za one koji te smatraju svojim neprijateljem, LJUBAVLJU POBIJEDITI SVE! Kakav junak! Vrijedan divljenja, vrijedan nasljedovanja! Stvaran je i čeka da mu otvoriš vrata svoga srca. Nije nametljiv, ne traži svoje, velikodušan je, dobrostiv, ne hvasta se, nije nepristojan, ne pamti zlo, raduje se istini, sve pokriva, sve podnosi, nikad ne prestaje (Usp. Kor 13, 1-13).

Što prigovoriti takvoj osobi? Njemu koji je spreman ići do kraja, dati svoj život za ono što vjeruje, koji ljubi iznad svakoga razloga?! Sluga je mogao samo šutjeti kad ga je Isus upitao: „Ako li sam krivo govorio, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?“ (Iv 1�, �3).

Veliki svećenik

Isus Krist, savršena je žrtva pomirnica za naše grijehe. Na predivan način o tome govori autor poslanice Hebrejima. Isus je prikazan kao Veliki svećenik u redu Melkisedekovu (usp. Ps 110). Nije kao čovjek mogao biti Veliki svećenik zbog rodbinske linije koja mu je to onemogućavala. Jednako je vrijedilo i za Melkisedeka, kralja šalemskog, koji je „bez oca, bez majke, bez rodoslovlja“ (Heb, �, 3), koji je „svećenik Boga Svevišnjega“ (Post 14, 1�), od kojega čak Abraham prima blagoslov i kojemu Abraham daje desetinu od svega. Dokaz je da Bog odabire koga hoće jer mu se tako svidjelo. Isus je savršeni svećenik „ po redu Melkisedekovu“ (Ps 110, 4), ovjerovljen od Boga i ljudi s kojima je u svemu solidaran. Nije odvojen od drugih (hebrejski izraz kohen, k’h’n , za svećenika - u slobodnom prijevodu: stajati pred Bogom), nego je naprotiv nama u svemu sličan osim u grijehu. Živio je, djelovao, dijelio sudbinu ljudskoga roda, trpio i umro. Bog ga je „patnjama učinio savršenim“ (Heb �, 10). Jedini je most između Boga i čovjeka. Do kraja predan Ocu

u poslušnosti. Svećenik je, žrtva i hram. Upravo na osnovi savršenstva njegove jedincate žrtve, u kojoj je Isus prinio sama sebe za nas kao čisti Jaganjac, temelji se naše svećeništvo i uopće sakrament Euharistije. Pozvani smo postati dionici ove žrtve, preobraziti vlastite živote po uzoru na Krista. Bogu se predati, da bi imali udjela u Kristovu životu.

Ovo traži veliku vjeru koja je danas, nažalost, sve više u krizi. Svakako je lakše žrtvovati tele ili dva golubića nego vlastitu oholost, sebičnost, pohlepu, gramzivost, požudu.

Svakako je lakše okriviti Boga i druge ljude za naše životno stanje nego „rasparati“ svoje srce pred jedinom Istinom, koja je dala život za nas i zbog nas.

„Jedan je Bog, jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek Isus Krist, koji samoga sebe dade kao otkup za sve.“ (1Tim, �, 5-6).

Želim nam svima da u to istinski povjerujemo!

MEDITACIJE

fra Lazar Perica

ISUS KRIST

Ima li zahvalnije teme za pisanje! Pisati o Onomu kome dugujemo svoj život, o Onomu prema kojemu težimo

svim svojim bićem, o Onomu koji teče našim žilama, koji struji svojim Duhom Svetim kroz nas i vodi nas beskrajnoj sreći zajedništva s Bogom Ocem Stvoriteljem, o Drugoj osobi Presvetoga Trojstva, Logosu, Onomu u kojemu, po kojemu i radi kojega sve postoji, o Njemu koji je „radi nas ljudi i radi našega spasenja postao čovjekom“, postao jedan od nas. To ime nosi u sebi neistraživa, neiscrpna, uvijek nova i besmrtna bogatstva dušama i tijelima, nama samima.

Često znam izjaviti kako bi vjerovao u Isusa i da nije Bog, da bi vjerovao u takvog čovjeka. Boljeg ne znam! Ne govorim zbog sumnje u Isusovo božanstvo, s tim problema nemam. Svjestan sam i da Isus nije bio oženjen, što bi bilo za očekivati, ili pak toga da se nije previše osvrtao na rodbinske veze. Imam u vidu Njegovo poslanje. Govorim napose gledajući ga

kao čovjeka koji umire za ljubav! Umire, i to za sve. Pavao kaže: „Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti.“ ( Rim 5, �).

Mnogi, napose mladi, uzimaju sebi za uzore, ideale, nekakve super - junake. Obično su to osobe neobičnih sposobnosti, silne snage, vještina, nadljudi, heroji. Ako bi usporedili Kristov lik s tim nestvarnim filmskim ili knjiškim junacima, primijetili bi jednu bitnu razliku. Gotovo svaki od ovih junaka ne ustručava se upotrijebiti silu u slučaju „potrebe“ ili nekog višeg dobra. Odobravamo, radujemo se, kao da bismo i sami isto učinili kad bi bili u mogućnosti. Naprotiv, Isus Krist čovjek je mira. On je onaj koji je došao objaviti Očevu ljubav i pokazati nam Put (samoga sebe) do beskrajne sreće u zajedništvu s Ocem u Vječnosti. No, svijet ne prihvaća takvu vrstu junaka i ima problema s poimanjem i življenjem ljubavi. U njemu kao da vlada „zakon jačega“, selekcije, uništavajuće zatvorenosti u pohlepne, gramzive, pohotne, tamne predjele naših bića u kojima nema mjesta za drugoga.

Isus je onaj koji se posve, bez pridržaja, daje za druge. Ne da bi ispao netko velik, važan, cijenjen u ljudskim očima. Takav je, čista ljubav, podložan Ocu koji je naš Stvoritelj i do kraja poslušan. Jedno dijete, kad su ga upitali što je ljubav, odgovorilo je: „ Isus je mogao sići s križa, ali nije“.

Učiniti da slijepi od rođenja progledaju, hromi hodaju, teško opterećenima donijeti nadu, vratiti zalutale na pravi put, grješniku

4� 49

MEDITACIJE

čovjeka, kako onda ne bi i Bog ispunio naše molitve, iako nam se čini da odgađa našu stvar te tako provjerava našu ustrajnost i vjernost njemu i njegovoj riječi. Vidimo kako Bog jasno uslišava sve molitve iako smo ponekad nestrpljivi.

Bez Duha Svetoga ne bi mogli uspostaviti nikakav dijalog s Bogom: „On se sam za nas zauzima neizrecivim uzdasima“ (Rim �, �6). Moli s nama i potiče nas na molitvu. Duh ne poništava našu slobodu. Traži da Boga

prihvatimo u vjeri. Zadnji odgovor ostaje na nama. Reći vjerujem i na tome ostati nije dovoljno. Vjera traži djela i potpuno podvrgavanje uma i volje Bogu. Usporedno s vjerom idu i druge dvije kreposti: nada i ljubav. Vjera ne bi imala smisla da nije potpomognuta s dvije spomenute kreposti. Kršćanski život utemeljen na evanđeoskom nauku iziskuje mnogo truda. Treba uzeti svoj križ i krenuti naprijed.

MEDITACIJE

MOLITVA - IZVOR VJERE

fra Dujo Jukić

Kršćanski život utemeljen je na molitvi. Molitva je glavni oslonac duhovnog rasta i

napredovanja. Vjeru i molitvu možemo usporediti sa slikom dvaju krila. Ako je jedno slomljeno let je onemogućen. Bez vjere nema istinske molitve, niti prave molitve bez istinske vjere. Pavao piše: „Kad sam slab onda sam jak.“ (1 Kor 1�, 10). Da mu vjera nije bila ojačana žarkom molitvom, ne bi mogao podnijeti ni nevolje niti tjeskobe i druge nedaće koje su ga pratile.

Osobni rast

Mnogi bi na prvi mah pomislili da se vjera jača, širi, raste, produbljuje, većim znanjem o vjeri i vjerskim istinama. U jednom smislu to je ispravno. Na takav način proširujemo svoje vjerske obzore. Problem nastaje kada um ne može shvatiti ono što ga nadilazi. On je ograničen i temelji se na osjetilima, na onom što vidimo i čujemo. U rješavanju ovih nedoumica znanje ne može puno pomoći. Kad prestaje znanje nastupa vjera. Razum i vjera međusobno su usmjereni jedno na drugo. Ipak, da bi se vjera mogla održati na „nogama“ potrebno je moliti, osobito u situacijama kada nam se čini da sve ono što znamo o vjeri ne vrijedi gotovo ništa. Kad se prebrodi takva situacija ne ostajemo prazni nego, naprotiv, vidimo kako smo ojačali u vjeri i predanju u Božje ruke.

Molitva nije tek puko nabrajanje određenih rečenica svetog i kršćanskog sadržaja nego otvorenost srca za dijalog s Gospodinom. U tom dijalogu potrebno je biti bez prestanka pa i kada nam se čini da nas sugovornik „ne razumi“, a glas nam odzvanja kao glas vapijućeg u pustinji.

Dok čovjek ponire u dubine Božje, ne ide širokim i popločanim putom, nego strmim i opasnim. Često se zna umoriti, razočarati, a ponekad i izgubiti smjer. Na ovom putu potrebno je ustrajati. Moliti bez prestanka Boga da nam pomogne. U beznadnim situacijama vjera je slamka spasa. Vjeru jačamo molitvom. S druge strane da ne vjerujemo, ne bi molili.

Neprestano moliti

Gospodin nas je poučio kako valja neprestano moliti i nikada ne posustati. Ocu se ustrajno molio te mu tako ostao vjeran do smrti na križu. Sebe nam je za primjer ostavio. O ustrajnoj molitvi Isus na poseban način govori u prispodobi o dva prijatelja. Prvi dolazi drugom usred noći i traži komad kruha. Ovaj oklijeva, ali zbog njegove upornosti on mu ispunjava želju. Ustaje iz kreveta i daje mu kruh. Isus završava prispodobu riječima: „Ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.“ (Lk 11, 9-10). Ako ljudi koji imaju previše mana znaju ispuniti želju nekog dosadnog

50 51

MEDITACIJE

„Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.“ (Mk �, 35). „Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“ (Mk 10, 45). „Da, to je volja Oca mojega, da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan.“ (Iv 6, 40). Spasonosna je vjera u Krista kojeg Crkva propovijeda i nasljedovanje na koje poziva. Preobražava pojedinca i svijet. Ustrajna vjera spašava od besmisla, očaja, nemogućnosti praštanja. Spašava od zloga, od vjere u obmane i trenutna rješenja, spašava za vječnu sreću i mir u Bogu.

Današnja kultura, način života i mišljenja nisu skloni vjeri. Čovječanstvo koje je stvorilo poteškoće uvjereno je da ih samo može riješiti. Bog postaje suvišan ili ga se tjera u zaborav. Oblikuje se lik čovjeka koji ne može živjeti bez „ovoga i onoga“, a bez Boga može. Vjera je postala „muzejska“, potiskuje se u prošlost, a osporava se njeno prenošenje. I dok su se u bližoj povijesti rušile Crkve i sakralni objekti danas se ruše ljudske duše. Ubija se duša koja je istinski hram Duha Svetoga. Veća je nevolja prazno srce od prazne crkve. Unatoč poteškoćama kršćani u svijetu siju sjeme nade i povjerenja u Boga. Ne mora ih biti mnogo. Poput sijača koji baca sjeme na prostrano polje i istinski kršćanin za svojim stopama ostavlja sjeme dobrote. Ono se širi, raste i daje plodove koje može kušati svaki čovjek.

Put je kršćanina dati Bogu ono što mu pripada. Naša zahvalnost, vjera, žrtva, nesebičnost, molitva, ljubav i

cijelo biće pripadaju Bogu svakodnevno. Jer Bog nije Bog za jedan dan, nego za vijeke vjekova. Prihvatio je to samo jedan od deset očišćenih gubavaca. Vratio se k Isusu, bacio ničice pred njega i zahvalio. Iako je bio tuđinac, Samarijanac, znao je dati Bogu što mu pripada. Riječi koje mu Isus upućuje odzvanjat će dok bude svijeta i vremena, a žudi ih čuti svako ljudsko srce: „Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!“ (Lk 1�, 19).

MEDITACIJE

USTANI! IDI! TVOJA TE VJERA SPASILA!

fra Jerko Kolovrat

Covjek je biće koje živi od odgovora. Svakodnevno mu se nameću pitanja koja ga uvode

u igru misli, rizik dijaloga, napetost unutarnjeg monologa i nužnost odabira. Pitanja mogu biti naizgled jednostavna ali odgovori koje nudimo pripadaju nama, govore nam tko smo.

Pitanje vjere možemo svrstati u kategoriju temeljnih životnih pitanja. Ako potražimo vjeru u svim slojevitostima ljudskog života, a ne ograničimo je na odnos prema Bogu, vidjet ćemo da svaki čovjek posjeduje zrnce „naravne“ vjere. Bez te urođene, možda podsvjesne vjere, potkopale bi se naizgled samorazumljive stvarnosti. Kad vozač ne bi vjerovao da će doći do odredišta, vjerojatno nikad ne bi sjeo u vozilo. Kad majka ne bi vjerovala da će se djeca vratiti iz škole, ne bi ih u školu uputila. Kad ne bi vjerovali da možemo govoriti, zaboravili bi na riječi. Kad ne bih vjerovao da ću ovo promišljanje

privesti kraju, ne bih ni počeo pisati. Mnoštvo je ovakvih i sličnih primjera koji potvrđuju nužnost vjere u ljude i svijet. Ali, vjera u Boga neusporedivo je ozbiljnija. Prelazi prag vremena, prostora, vidljivoga, mogućega. Nadilazi čovjeka i njegove sposobnosti jer uzima od Duha Svetoga. Pred svjetlom vjere isčezavaju sva lažna svjetla ovoga svijeta. Ona je i tama koja ocrtava domet svjetla razuma. Vjerom čovjek dotiče živoga Boga i kuša nebeska dobra.

Predanje Bogu

Kršćanska vjera nije prihvaćanje ideologijâ koje izranjaju iz rijeke vremena te u nju iznova poniru. Ideologije imaju rok trajanja, ali život Isusa iz Nazareta i njegov nauk obuhvaćaju sva vremena. Protumačio je prošlost, prisutan je u sadašnjosti, Gospodar je budućnosti i put k Vječnosti. U tom udivljenju vjernik prigiba koljena pred otajstvom Trojedinoga Boga koji je živ i otkriva se onima koji ga traže i dopuste da budu nađeni.

Oni koji su prožeti snagom i svježinom Kristove osobe osjećaju u sebi poziv na novost života po evanđelju, poziv na zdravi evanđeoski radikalizam. „Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko.“ (Mt 3, �).

5� 53

MEDITACIJE

državnika, zlih sudaca. Vjerovali su Duhu koji ih je nadahnjivao i jačao. Nisu se pokoravali ljudima, već Bogu. Pouzdavali su se u Kristove riječi i djela te su dali život za njega.

Duh je Branitelj, Tješitelj i čuvar cijele Crkve. Da nema njega naša bi vjera izgubila smjer. Crkva bi se raspala i ne bi dočekala ponovni Kristov dolazak. U Duhu smo svi jedno u Kristu. U zajedništvu vjere međusobno se razumijemo. To je djelo Duha poput onoga događaja u Jeruzalemu kad su apostole na dan Pedesetnice razumjeli mnogi narodi

raznih jezika. Duh Sveti stalno pomlađuje Crkvu te ispravlja njene pogreške preko svetih ljudi koji su se napajali na tom izvoru vode života.

Trajna pomoć i zaštita Duha Svetoga uvijek nam je potrebna. Kao što pjesnik ne može ništa napisati bez inspiracije tako i kršćanin bez nadahnuća Duha Svetoga ne može ni spomenuti ime Isusovo. Dok nas uvodi u svu istinu, Duh uvodi u dubine vjere. Otkrivajući Istinu postajemo pravi učenici.

MEDITACIJE

DUH - SNAGA VJERE

fra Dujo Jukić

Poslanje Duha

U svojoj dobroti i ljubavi Bog nas nije ostavio kao siročad. U punini vremena poslao je

svoga Sina koji je objavio Božanski nauk, zapisan u evanđeljima i sačuvan u vjeri Crkve (Usp. Dei Verbum, br. �). Kada je Krist dovršio djelo spasenja poslao je Duha Tješitelja da Crkvu upućuje u svu Istinu, utvrđuje u zajedništvu i vjeri. Duh je sišao nad apostole i ostaje u Crkvi sve do ponovnog Kristovoga dolaska. Božja ljubav je „razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan“ (Rim 5, 5). Da nema Duha ne bi bilo ni Crkve.

Kao što duh održava ljudsko tijelo na životu, tako i Duh Sveti održava na životu Otajstveno tijelo Kristovo. Krist je glava, mi Tijelo, a Duh Sveti životni dah. Iako je Duh prisutan među nama, nismo oslobođeni od ljudske slabosti. Raznim kušnjama smo kušani ali ne iznad od onoga što možemo podnijeti. Branitelj, Duh Sveti, za nas se zauzima, s nama moli i djeluje. Čini nas neustrašivima u navještaju Radosne vijesti.

Sveti Ivan u svojoj poslanici piše: „Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah je muka i

tko se boji, nije savršen u ljubavi.“ (1 Iv 4, 1�).

Na Božju ljubav i dobrotu odgovaramo povjerenjem, a iskazujemo ga slušanjem njegove riječi. Više puta je Isus govorio svojim učenicima kako će ih Duh uvoditi u svu Istinu. Duh je onaj koji se moli za nas neizrecivim uzdasima. On je prisutan među nama, iako je našim očima nevidljiv, na isti je način s nama kao što je Isus bio sa svojim učenicima. Da Crkvi nije poslan Duh Sveti, ne bi bilo ni Crkve. Prvo javno očitovanje Crkve svijetu događa se tek kada apostoli primaju Duha Svetoga.

U snazi Duha

Duh koji nam daje svojih sedam darova, jača nas u krepostima. Potiče na molitvu te nas sabire u jedno. Otvara naše oči i uši da dublje zahvaćamo otajstva Kraljevstva Božjega. Preko molitve Duh Sveti uspostavlja s nama dijalog na otajstven način. Dok molimo u nama se stvara plodno tlo za Njegovo djelovanje. Kada nas zahvati tjeskoba, beznađe, potištenost, ne trebamo se bojati. Prokušanost, kako reče sveti Pavao, rađa postojanošću. Tko prolazi kušnje ostajući vjeran, pokazuje postojanost u vjeri.

Duh je onaj koji nas upućuje u Tajne Božje, u ono skrovito i nama ljudima neshvatljivo. On je ljubav i dobrota, blagi lahor i plameni žar što nam bukti u grudima. Na poseban način ovo se pokazalo na svjedocima vjere koji su to krvlju i životom posvjedočili. Nisu se bojali careva, kraljeva, diktatora,

54 55

MEDITACIJE

vremena, zaštitnika životinja, prirode, itd., a ono najbitnije smo zanemarili, ono što je Franjo prvotno bio: kršćanin, čovjek duboke vjere.

Nešto sam slično i sam doživio kad me zaustavila jedna starija gospođa sa svoja tri psa koje je vodila uza se. Između ostalog, rekla mi je kako joj je žao što smo mi franjevci tako „indiferentni“ prema životinjama i da se mnogi ljudi, za razliku od nas (franjevaca), kada vide životinje, nasmiješe, stanu na kratko („pozdrave ih“), kažu po koju riječ... Zatim je spomenula i svetoga Franju, kako je on volio životinje i kako je on njihov zaštitnik.

Nije sporno da je Franjo volio životinje, istina, on ih je ljubio i prepoznavao kao Božji dar. Kao čovjek iznimne osjetljivosti za prirodu postao je na osobit način prepoznatljiv i vjernicima i onima koji to nisu. U svojoj jedinstvenoj pjesmi i molitvi „Pjesma stvorova“ slavi i blagoslivlje Gospodara vremena i vječnosti po svakom vremenu svojem koji uzdržava stvorove svoje, po zraku, oblaku, u vjetru i u lahoru, slavi i hvali Stvoritelja svih živih bića.

Naime, žalosno je što smo „indiferentni“ prema Bogu i bratu čovjeku, a upravo je to ono što možemo i trebamo učiti od svetoga Franje. Kad upoznamo Franjinu prvu Ljubav onda ćemo ispravno shvatiti i njegov odnos prema prirodi i njegovu ljubav prema životinjama. Bez Boga, koji mu je bio na prvom mjestu u životu,

Franjo ne bi mogao imati takav odnos prema prirodi i prema stvorenjima.

Zar ne bi bilo ljepše imati udjela u Franjinoj vjeri pa da tako i sve ostalo dođe na svoje mjesto, nego biti u opasnosti da gledamo svijet površno. Kakva je to sada Franjina vjera? Što je uopće vjera? U Katekizmu Katoličke Crkve piše da je: „vjera čovjekov odgovor Bogu,

MEDITACIJE

ŽIVJETI FRANJINU VJERU

fra Kristian Radas

Cesto se zadržavamo na kojekakvim sitnicama, pridajemo važnost malim, prolaznim i nevažnim

stvarima, dok istovremeno preko važnih prelazimo bez razmišljanja. U događajima previđamo ono što je bitno, a beskorisne detalje, koji nisu vrijedni ni spomena, pamtimo pa ih nadugo i naširoko obrazlažemo, o njima govorimo i njih se držimo. Gotovo da „cijedimo komarca, a gutamo devu“ (Usp. Mt �3, �4). Jednako tako, skloni smo seciranju Svetoga pisma, života pojedinih svetaca pa i samog Isusa Krista na različite djelove ali tako da najčešće stvaramo svoju sliku, krojeći je prema vlastitim željama i interesima. Budući da se držimo svojih uvjerenja i ne želimo sagledati istinu u cjelini, ostajemo osiromašeni, zadovoljni s vlastitim pogledom na stvarnost. Tako iz dnevnih novina učimo kakva je Crkva i kakvi su svećenici, što je Papa jeo, s kim se rukovao, kako je kihnuo i mnoštvo drugih beskorisnih podataka koje

uporno cijedimo i cijedimo, a devu koju gutamo kao da i ne primjećujemo. Toliko toga propuštamo baveći se nepotrebno detaljima koji ne vrijede puno ili ako su ipak vrijedni spomena, krivo ih interpretiramo.

Kako razumjeti Franju?

Ovdje bih volio nešto reći o jednom velikom svecu, Franji iz Asiza, kojega, pretpostavljam, svi poznaju ili su barem čuli za njega. Mislim da ne postoji svetac o kojem je napisano toliko knjiga, pjesama, raznih romana, snimljeno filmova; svetac koji ima svoje mjesto i u umjetnosti, a nezaobilazan u povijesti; svetac čijim su životom nadahnute razne zajednice, svih vrsta i profila; a ipak, svetac koji je unatoč svemu tako tajanstven i skrovit, tako malo čašćen i slavljen, kojeg malo tko zbilja poznaje i razumije.

Svece, općenito, umjesto da ih uzmemo kao primjere i uzore ljubavi i kršćanskog života, kao naše zagovornike, shvaćamo suviše površno, a od njih pravimo nestvarne likove iz bajke koji uopće nisu za nasljedovanje. Tako smo od Franje napravili karikaturu, naglašavajući samo jednu njegovu stranu, a drugu smo, bez koje ova prva ne stoji, zanemarili. Naime, u poplavi raznih radova i prikaza Franjinog života načinili smo od njega nekog „lakrdijaša“, „trubadura“ sa cvijećem i ptičicama, vodećeg „ekologa“ svoga

56 5�

IZ SVAKODNEVNOG ŽIVOTA



„Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti.“

(Ps 133, 1)..

MEDITACIJE

koji mu se objavljuje i dariva, pružajući istodobno čovjeku preobilno svjetlo u traženju zadnjeg smisla života.“ (KKC, �6). Na samom početku, kad je čuo glas Raspetoga, Franjo izgovara molitvu u kojoj se prepoznaje taj spremni odgovor Bogu koji mu se objavljuje, a svjetlo za koje je molio, Raspeti mu daruje i to preobilno. Kristu koji mu se daruje, Franjo uzvraća sve većim i većim predanjem koje je raslo do kraja njegovog života. U tom trenutku Franjo izražava svoje neiscrpno povjerenje u Boga, doživljava susret sa Kristom i uzvraća mu ljubav. Od toga trenutka započinje ona intimna veza Franje sa Isusom Kristom koju povezuje neraskidiva nit križa. Nije se zadovoljio time da ga promatra i ljubi, već je želio postati suobličen Kristu.

Živo evanđelje

Doista, zastane mi misao kad pokušam razmišljati o Franjinoj vjeri jer je cijeli bio prožet vjerom, sve što je činio, govorio, mislio, sve je izviralo iz vjere. Bio je silno jednostavan, čvrsto je stajao na zemlji, a srcem je bio kod Boga; bio je čovjek boli i patnje ali radostan; u nevoljama postojan, velik, „u najmanjem vjeran“ (Lk 16, 10); vjeru, taj milosni dar, raspirivao je svakodnevno. Euharistija i Evanđelje, dva su neiscrpna izvora iz kojih je pio, u kojima je tažio svoju žeđ za Kristom, dva izvora na kojima je umnažao svoju vjeru. Vjerovao je u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu, ljubio ju je i u svemu joj bio podložan. Ljubio je Papu i sve svećenike, a svoje poštovanje im je uvijek iskazivao. Neprestano je upozoravao svoju braću da se ne usude u sebi ili javno osuditi ljude Crkve, zato što možda ne žive po mjeri evanđelja, jer bi upravo to

bilo nedostojno nasljedovanje Kristova evanđelja. Upozoravao je svoju braću da se, uza svoje evanđeosko siromaštvo, ne usude osuđivati ljude koje vide da su odjeveni u bogatu i kićenu odjeću. Upozoravao ih je da čiste svoj pogled i da se čuvaju kako ne bi zaboravili na bitno u površnom osuđivanju svojih bližnjih. Poticao je i zvao svoje da paze na čistoću riječi, da paze na čistoću misli, da svojim zlim pogledom ne bi zatrovali srce i okužili odnos s ljudima oko sebe.

Kad bismo ga barem u vjeri nasljedovali, jer vjerovati znači upoznati Božju veličnu i uzvišenost, znači živjeti u zahvaljivanju, upoznati jedinstvo i pravo dostojanstvo svih ljudi, znači pravilno se služiti stvorenjem, kloniti se onoga što nas od njega odvraća, vjerovati znači uzdati se u Boga u svakoj prilici, pa i u nesreći (Usp. KKC, ��-��).

Sve to pronalazimo u Franjinom životu; da, u životu, jer vjera koja nije životna ne vrijedi uopće, „vjera bez djela, mrtva je u sebi“ (Jak �, �6), a kod njega, „vjera je surađivala s djelima njegovim i djelima se vjera usavršila“ (Jak �, ��).

Volio bih kad bismo svi izišli iz ove površnosti u kojoj živimo i uronili dublje u otajstvo vjere, uronili u Srce Onoga koji je bio Franjina prva i konačna Ljubav. Na kraju, molimo Gospodina Franjinom molitvom da se odvažimo i krenemo na put vjere, da počnemo mijenjati svoj život i da se ne bojimo potpuno biti Njegovi: „Svevišnji, slavni Bože, prosvijetli tamu moga srca i podaj mi ispravnu vjeru, sigurno ufanje i savršenu ljubav; smisao i spoznaju Gospodine, da izvršim tvoju svetu i istinsku volju. Amen.“



„Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti.“

(Ps 133, 1)..

5� 59


mladeži grada Splita. Tu su i košarka, stolni tenis, balote. Neki od braće vole šetnje, vožnju biciklom ili plivanje. Novost je dobro opremljena vježbaonica (teretana), koju je jedan od braće donio u „miraz“ samostanu kad je „napuštao svijet“. Ima i braće sklone prirodi i planinarenju. Briga za tijelo jako je važna za zdrav odnos prema sebi i drugima. Braća to prepoznaju na ispravan način, svjesna da se njihov život ne iscrpljuje u tomu.

Karitativna sekcija već nekoliko godina vrlo aktivno djeluje na raznim područjima koja su na poseban način potrebna kršćanske ljubavi. Radi se o ograničenoj djelatnosti i relativno malom broju uključene braće

ali sekcija se može pohvaliti raznolikošću svoga djelovanja. Izdvajamo suradnju sa nekoliko centara i ustanova: Dom za djecu „Maestral“, Dnevni centar „Juraj Bonači“ za osobe s posebnim potrebama, Udruga „Samaritanac“ koja se brine o osobama s najtežim fizičko-mentalnim zdravstvenim poteškoćama, Udruga za beskućnike „Most“, starački dom „Zenta“. Uz takvu vrstu djelovanja koje zahtijeva osobno predanje pojedinaca, Sekcija pomaže i financijski nekolicinu studenata i osoba teškog materijalnog stanja. Uz to, odvijaju se akcije prikupljanja hrane, odjeće, higijene i ostalih potrepština u pojedinim liturgijski jačim vremenima.


SEKCIJE

U Klerikatu postoje četiri sekcije u kojima djeluju mladi franjevački bogoslovi i kandidati za

redovničku braću laike. To su: Liturgijska, Sportska, Karitativna i Izdavačka sekcija. Organizirane su na dobrovoljnoj osnovi, a pristupa im se ovisno o sklonostima, darovima i željama. Svakodnevne školske obveze na fakultetu, učenje i molitva traže najveći dio našeg vremena. Ljubav, trud i poneka žrtva razlog su zbog kojeg vrijeme uloženo u rad u sekcijama ne smatramo izgubljenim. Ovaj rad ima i odgojnu dimenziju. Potiče na zajedništvo, na solidarnost redovnika međusobno ali i prema svijetu u kojem živimo. Riječ je o kršćanskom svjedočenju ljubavi. Kao što izgrađujuću ulogu u životu zajednice

imaju zajednički molitveni čini, objedi, druženja, razgovori, tako je ima i Bogu ugodno djelovanje naših sekcija. Ukratko ćemo ih predstaviti. Liturgijska sekcija obrađena je u zasebnom članku pa je ovdje ne spominjemo.

Sportska sekcija jedna je od najomiljenijih među mlađom redovničkom braćom pa je stoga i najbrojnija. Brine se za sve sportske aktivnosti, ali i za organizaciju mogućih izleta na župe i u prirodu. U ove aktivnosti nastoji se što više uključiti prijatelje i mlade izvan Klerikata, osobito kolege studente s Teološkog fakulteta. Nogomet je najomiljenija igra. Ponekad se organiziraju turniri na kojemu uz bogoslove igraju članovi franjevačkih

60 61


fra Frano Bosnić

LITURGIJSKI ŽIVOT U KLERIKATU

Ni u jednoj zajednici ne može se normalno raditi bez zajedništva osoba. To zajedništvo najbolje se

očituje u liturgiji koja je središte i vrhunac cijelog bogoslužja, a i Crkva nas jednako tako uči da je Krist prisutan u liturgiji (Usp. Sacrosanctum concilium, br. �).

U liturgiju jedne redovničke zajednice spadaju na prvom mjestu svakodnevna euharistijska slavlja te liturgija časova. Njegujemo i pobožnosti: Euharistijsko klanjanje (četvrtkom), Gospina krunica (subotom i kroz mjesec svibanj), u korizmi petkom molimo Križni put, a u Velikom tjednu pjevamo Gospin plač.

Mi franjevci živimo po „Pravilu“ koje nam je ostavio naš utemeljitelj sv. Franjo. U trećem poglavlju spomenutog pravila čitamo: „Klerici neka mole časoslov po uredbi Rimske Crkve.“ (Potvrđeno Pravilo, 3) Rimska Crkva nas uči da je časoslov „glas Crkve ili cijelog otajstvenog tijela koje javno hvali Boga(...) “ te da „dolikuje, osim toga, da se časoslov, ako je zgodno, u koru i u zajednici pjeva“ (Usp. Sacrosanctum concilium, br. 99). Molimo zajednički: Jutarnju, Službu čitanja, Srednji čas, Večernju i Povečerje.

Liturgijska sekcija u našem se klerikatu brine o organizaciji. Cilj Liturgijske sekcije je da slavlja liturgijskih čina budu u skladu i duhu liturgijske reforme Drugog vatikanskog sabora. Na Liturgijsku sekciju odnosi se i priprema obreda za sve blagdane i svetkovine kao što su: svetkovina serafskog oca sv. Franje, devetnica Božiću i Božić, Veliki tjedan i Uskrs itd.

Treba naglasit da Liturgijska sekcija nije ona koja sama obavlja spomenute poslove, nego

je ona zadužena za animiranje i poticanje drugih bogoslova da im se pridruže.

„Liturgijski čin poprima temeljitiji oblik kad se Božja služba svečano obavlja s pjevanjem.“ (Usp. Sacrosanctum concilium, br. 113). Radi toga u našem klerikatu djeluje i bogoslovski zbor. Probe su jednom tjedno, a po potrebi i više. Pjevamo na svim euharistijskim slavljima u našoj samostanskoj crkvi Presvetog Otkupitelja, ali i na drugim mjestima. Također, nekoliko nas pjeva i u akademskom zboru na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu.

Ističemo veliki prošlogodišnji uspjeh akcije u sklopu projekta udruge „Mary`s meals“. Cilj te organizacije, sa sjedištem u Međugorju, jest osigurati u siromašnim područjima svijeta barem jedan dnevni obrok djeci koja taj isti dobivaju u sklopu

školskog obrazovanja. Za svega �5 KN može se osigurati hrana jednom djetetu za godinu dana te tako djecu skloniti s ulice i spasiti čak od smrti. Sekcija je skupila preko 50 000 KN i promovirala tu akciju u više mjesta.

Izdavačka sekcija, kako je studenti nazivaju, zadužena je za pisani rad. U njeno područje ulazi slanje čestitki za Božić i Uskrs te godišnje izdavanje lista franjevačkih bogoslova „Počeci“. List je već proslavio deseti izlazak, zahvaljujući prije svega studentima koji u njemu objavljuju svoje radove. Članovi ove sekcije zaduženi su i za našu Priručnu biblioteku „Fra Filipa Grabovca“ i njeno uređenje.


6� 63

GLAZBENI PRILOGGLAZBENI PRILOG

„Razgovarajte među sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu!“ (Ef 5, 19).

64 65

GLAZBENI PRILOGGLAZBENI PRILOG

66

A

A

ALELUJA

Tempo gregoriano

Tempo gregoriano

(za 4.-gl. mj. zbor)

B

B

Vivace (q=100)

Vivace (q=100)

Zbor

Orgulje

A le

- lu- ja,

- a le

- lu- ja,

-

a le

- lu

- ja.

-

Fra Frano Bosnić (2013.)

Af

le- lu

a

-

le

-

ja,

lu

-

- ja.

-

a

mf

le- lu

a

-

le

-

ja,

lu

-

- ja,

-

a

le

- -

A

le- lu

- ja,

-

a

le- lu

- ja,

-

a

le

-

-

Fine

Fine

D.C. al Fine

D.C. al Fine

lu

ja.

-

Solo - VI. ton.

lu

-

ja.

-

GLAZBENI PRILOG

Bože, Oče naš, izvore svakog dobra! Sin nas je Tvoj poučio da budemo savršeni

i milosrdni po uzoru na Tvoju dobrotu. U Duhu Svetom, Ti si slugu svoga oca Antu

Antića uzdigao do savršenog vršenja Tvoje svete

volje. Proslavi, Gospodine, slugu svoga i na ovoj

zemlji čašću svetaca,a meni po njegovu zagovoru udijeli milost za koju Te sada posebno molim...(Sada navedi osobnu molbu za koju

moliš) Nadasve mi daruj svoje svjetlo i milost da

poput oca Antića sve činim i trpim iz ljubavi prema Tebi koji si sa svojim Sinom i Duhom Svetim izvor svakoga dobra i smirenja svih

srdaca. Amen. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu ... (tri puta)

MOLITVA ZA PROGLAŠENJE BLAŽENIM OCA FRA ANTE ANTIĆA

I ZA MILOST PO NJEGOVU ZAGOVORU

Časopis bogoslova franjevačke provincije presvetog otkupitelja · 2015-07-16 · kojoj bježim...

Documents