broj 8 • godina viii. prosinac 2014. · tao creskim gvardijanom. u ovih nekoliko rije- či...

Glasilo odGojnih ustanovaprovincije sv. jeronima

franjevaca konventualaca: sjemeništa, postulature,

novicijata i klerikata.

BROJ 8 • GODINA VIII.PROsINAc 2014.

IssN: 1847-0904

Svi koje Bog u tolikoj

raznolikosti darova poziva

da u djelo provode evanđeoske savjete

i da ih zdušno zavjetuju,

posebno se posvećuju Gospodinu

nasljedujući Krista koji je,

u djevičanstvu i siromaštvu

(usp. Mt 8, 20; Lk 9, 58),

po poslušnosti sve do smrti na križu

(Fil 2, 8) otkupio i posvetio ljude.

Potaknuti ljubavlju, koju Duh Sveti

razlijeva u njihovim srcima

(usp. Rim 5, 5), oni sve više žive Kristu

i njegovu tijelu koje je Crkva (usp. Kol

1, 24). Što se oni gorljivije sjedinjuju s Kristom

predanjem samih sebe,

koje obuhvaća cijeli život,

to plodnijim postaje život Crkve

i življim njezin apostolat.(Perfectae caritatis 1,2)

ImPRessumissn: 1847-0904

VOx mINORumGlasilo odgojnih ustanova provincije

sv. jeronima franjevaca konventualaca: sjemeništa, postulature, novicijata

i klerikata

e-mail: [email protected]

odgovara: fra Nikola Šantek

ovaj broj uredio: fra Ivan m. Lotar

lektura: fra Ljudevit maračić

foto: Arhiv Vox minoruma

suradnici u ovom broju:fra stjepan Brčina, fra Filip Pušić, fra milan Gelo, fra Josip Ivanović, fra Ivan m. Lotar, fra marko Parat, fra Vjekoslav m. Džijan, fra Robert m. Janđel, fra Vilček Novački, fra Antun Radovanić, fra Petar Krašek,

Zvonimir Pervan, matej milić, Dominik Lamešić, Ivan Krašek

nakladnik: Hrvatska provincijasv. Jeronima franjevaca konventualaca

Grafička priprema i dizajn:Veritas – Glasnik sv. Antuna Padovanskoga

Grafičko oblikovanje: Ivica Beljan

naslovnica: Vlado Badrov

tisak: “Denona d.o.o.”, Zagreb, Getaldićeva 1

list izlazi povremeno i nije na prodaju.

sADRžAJ

“Evo, sve činim novo” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

Prvi koraci u habitu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4fra PETAR KRAŠEK

Izvorni oganj redovništva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6fra MARKO PARAT

Primi me, Gospodine! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8fra VILČEK NOVAČKI

Čovjek stvoren u Kristu - Pastoralni vid . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10fra STJEPAN BRČINA

Primjer sam vam dao da i vi činite! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14fra MARKO PARAT

Zauvijek ti si svećenik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16ZVONIMIR PERVAN

U radosti bratskoga zajedništva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18fra MILAN GELO I FRA JOSIP IVANOVIĆ

Redovnici? Ili jesmo ili nismo!? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20fra JOSIP IVANOVIĆ

“Gospodin mi dade braću!” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24fra IVAN M. LOTAR

Čistoća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28fra MILAN GELO

Siromašan i poslušan. Zašto? Poradi Kraljevstva nebeskog! . . . 31fra FILIP PušIĆ

Intervju: fra Jure Šarčević . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34fra IVAN M. LOTAR

Što za mene znači biti redovnik? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36fra IVAN M. LOTAR

Plodno stablo redovništva – bogata prošlosti svijetla budućnost? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38

fra ROBERT M. JANĐEL“Budi hrabra i kreni na put!” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41

fra VJEKOSLAV M. DžIJANNovi radnici na njivi Gospodnjoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44

MATEJ MILIĆ, DOMINIK LAMEšIĆ I IVAN KRAšEKŽivjeti razliku u ovom ludom svijetu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46

fra ANTuN RADOVANIĆIz bogoslovske kronike događaja kroz 2014. godinu . . . . . . . . . . 48

fra ROBERT M. JANĐEL

3voX minorum

Dragi čitatelji!

Mudrost starih Grka govori nam: “Panta rei” - Sve se mije-nja. Istinitost te mudrosti na po-

seban se način potvrđuje svake četiri godine u našoj Provinciji. Naime, proteklih mjeseci našu Provinciju i naše odgojne ustanove zahvatile su promjene, ne samo u pitanju odgajanika nego i odgojitelja. Sada već bivši odgojitelji prihva-tili su druge službe: fra Josip Blažević postao je provincijalni ministar, fra Ivan Bradarić pri-hvatio je službu gvardijana samostana sv. Fra- ne u šibeniku, a fra Zdravko Tuba prestao je biti odgojiteljem postulanata, iako je i dalje os-tao creskim gvardijanom. u ovih nekoliko rije- či prenosimo im naše osjećaje zahvalnosti za njihov trud, strpljenje i ljubav koje su uložili proteklih godina u odgoju najmlađih članova naše Provincije, uz želju da se dobro snađu na novim dužnostima.

umjesto njih odgojiteljima su postali: fra Nikola šantek (u klerikatu), fra Tomislav Cvet-ko (u postulaturi) i fra Josip Petonjić (u sje-meništu). Oni će voditi odgojne zajednice u narednom četverogodištu. u ovom trenutku u odgoju se nalazi petnaest odgajanika: deset kle-rika, jedan novak, koji svoju godinu kušnje živi u asiškom samostanu sv. Franje, tri postulan-ta i jedan sjemeništarac. u proteklom periodu odgojni hod u klerikatu završio je fra Vladimir Vidović, koji svoje prve svećeničke korake čini u samostanu i župi Bezgrešnog Srca Marijina u Vinkovcima.

Redovnici i redovnički kandidati ove se go-dine na poseban način raduju jer je ova godina od pape Franje proglašena Godinom posveće-nog života. “Od početka Crkve, bilo je onih, koji su, vršenjem evanđeoskih savjeta, htjeli slobod- nije slijediti Krista i vjernije ga nasljedovati; oni su, svatko na svoj način, provodili Bogu posve-ćeni život” (Katekizam Katoličke Crkve). u Crk-vi, koja je kao sakrament, to jest znak i oruđe Božjeg života, posvećeni se život očituje kao osobit znak otajstva otkupljenja. Ići za Kristom i nasljedovati ga, jasnije očitovati njegovo po-niženje, znači biti dublje nazočan među svojim suvremenicima. Oni naime koji hode tim tješ-njim putem potiču braću svojim primjerom i daju jasno svjedočanstvo da se svijet ne može preobraziti i Bogu prikazati bez potpunog se-bedarja u ljubavi.

I mi ove godine, obilježavajući Godinu po-svećenog života, želimo svjedočeći zajedništvo još više poticati svijet na preobraženje. Svijet u svojoj prolaznosti može izgledati surov, poseb-no za onoga koji želi slijediti Krista. No, nada-mo se i vjerujemo da ćemo ispuniti ono što že- limo živjeti, naravno, tražeći podršku i molitvu od svih vas. Isto tako, potičemo vas na mo-litvu za sve one koji razmišljaju o svećeničkom i redovničkom pozivu, kako bi se hrabro odaz-vali na put na koji ih Bog zove.

Od srca vam želimo čestit Božić te blago-slovljenu i sretnu novu 2015. godinu!

Magistri i odgajanici Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca

“evo, sve činim novo”uvodnik

4 voX minorum

PIŠe: FRA PeTAR KRAŠeK

prvi koraci u habitu

Moramo priznati kako se teško odricati u današnjim vreme-nima, u vremenima uživanja i u vrijeme kada se sve, osim odricanja, žrtve i molitve,

stavlja na prvo mjesto. Slijediti Krista nije ni-malo lak zadatak, ali je zasigurno jedna pusto-lovina popraćena prisutnošću bližnjih, koje nam Bog stavlja na naš životni put. Novicijat je godina ispunjena blagoslovom i radošću, te plodovima koji dolaze iz raznih kušnja i odri-canja.

NEšTO O MENI

Rodom sam iz Ivanca, predivnog grada Hr-vatskog Zagorja, što se proteže podno planine Ivančice. Rekreativno se bavim sviranjem gita-re i orgulja. uz sestru i dva brata rastao sam u okruženju kršćanske obitelji, koja nas je u toj vjeri odgajala ne samo riječima već i djelima – životom nadahnutim evanđeljem.

KAKO JE SVE POČELO?

Nakon mnogo vremena provedenog razmi-šljajući, i ja sam se odlučio na tu pustolovinu – nasljedovati Krista po uzoru svetog oca Franje. Sve je započelo krajem osnovne škole kada sam kroz razgovore sa župnikom i roditeljima donio odluku da ću krenuti u sjemenište. uz pot-poru svoje obitelji krenuo sam na duhovne obnove koje su se redovito održavale kod franjevaca konventualaca u Zagrebu na Svetom Du-hu. Bilo je to predivno iskustvo, koje me još vi-še ohrabrilo da krenem za Gospodinom.

PRVE GODINE FORMACIJE

Sjemenište sam započeo s ostalim svojim kolegama u Zagrebu, gdje sam pohađao Nad-biskupsku klasičnu gimnaziju na šalati. Kroz sjemenište, kao odgojitelj, vodio nas je fra Ivan Bradarić (naravno, kroz godine se broj sjeme-ništaraca mijenjao) uz pomoć zamjenika magi-stra, koji su se isto tako izmjenjivali. Četvero-godišnje iskustvo, potpora roditelja i duhovno vodstvo mojih nadređenih dalo mi je snagu da se odlučim i započnem godinu novicijata u Ita- liji, točnije u Asizu. Asiz je jedan predivan gra-dić koji je smješten podno planine Subasio. Mjesto koji zrači duhom svetoga Franje i nje-govih sljedbenika. Radostan sam što mogu biti ovdje i mogu reći kako su se ispunila moja oče-kivanja koja sam imao u sjemeništu o novicija-tu. Vrijeme koje provodimo ovdje dobro je or-ganizirano i nema žurbe, što mi se jako sviđa.

ZA GOSPODINA

Putem svetog Franje ove godine odlučilo je krenuti nas petnaest. Izabrali smo ovu godinu u kojoj ćemo, vjerujem, duhovno rasti i dosta naučiti o životu u zajednici. Ove godine s nama su magister fra Alfredo M. Avallone i zamjenik magistra fra Mauro Silva. Njihova zadaća nije nimalo jednostavna. Oni nastoje voditi nova-ke u tom periodu više djelima nego riječima, živeći po evanđelju te tako i nas poučavati da razmišljamo, radimo i živimo. Trude se tako- đer da naši dani budu ispunjeni raznim aktiv-nostima koje nas sve više i uvijek iznova prib-ližavaju Gospodinu.

početak Godine kušnje na izvorima franjevaštva

5voX minorum

BRAĆA NOVACI

Ove godine novicijat je započeo kao i obič-no obredom oblačenja, koji je bio u subotu 13. rujna 2014. Toga dana dolasci su bili planirani do ručka. Poslije smo imali vremena da se ras-pakiramo i smjestimo po sobama, a potom smo iščekivali obred oblačenja, koji je imao biti u Donjoj bazilici. Našavši se u sakristiji Donje ba-zilike, sa svojim habitima, iščekivali smo obred koji je imao početi u 19 sati molitvom Večer-nje. Za vrijeme molitve, iza kratkog čitanja, za-počeo je obred oblačenja, pri kojemu su nam pomagali fra Alfredo M. Avallone (magister novaka), fra Mauro Silva (zamjenik magistra) te provincijalni ministri ili njihovi delegati. u mome slučaju bio je delegat fra Josip Petonjić. Kustos samostana fra Mauro Gambetti, koji je predvodio cijeli obred, održao je prigodnu ho-miliju, iza koje je uslijedio sam obred oblače-nja, a sve je završilo blagoslovom i bljeskovi-

ma mnoštva fotoaparata, koji su bili svuda oko nas. uslijedili su poljupci, zagrljaji i čestitke, koje su se nastavile uz pjesme u samostans-kom blagovalištu.

Ove godine Asiški samostan broji petnaest novaka, koji dolaze iz različitih krajeva Europe: po jedan iz Rumunjske i Hrvatske provincije, dvojica iz Francusko-belgijske kustodije i jeda-naestorica iz različitih talijanskih provincija: po jedan iz umbrijske i Rimske provincije, dvo-jica iz Apulijske, trojica iz Sicilijanske, te čet-vorica iz talijanske Provincije svetog Antuna Padovanskog.

MOLIMO ZA NOVAKE

Iznad svega ovo Bogom-dano vrijeme je uistinu radost i veselje. Pozivam sve vas, poštova-ne čitatelje, da nas uključite u svoje molitve.

Jednako tako, pozivam sve vas: molimo za nova duhovna zvanja! Mir Vam i dobro!

Generacija asiških novaka 2014./2015.

6 voX minorum

PIŠe: FRA mARKO PARAT

izvorni oGanj redovništva

Višnji i slavni Bože,rasvijetli tmine srca moga i daj mi pravu vjeru,

čvrsto ufanje i savršenu ljubav, razum i znanje, Gospodine,

da vršim tvoju svetu volju i istinitu zapovijed. Amen.

MJESTO I VRIJEME JE VAžNO (FRA ANTuN)

“To razdoblje neću zaboraviti nikada. Bilo je to za mene ostvarenje sna koje sam godina-ma čekao. Mjesto u kojem sam proveo novicijat zaista je posebno mjesto, grad molitve i mira, to je prekrasan srednjovjekovni gradić Asiz u Italiji, mjesto rođenja i smrti našega serafskog oca Franje. Samostan u kojem sam boravio go-dinu dana zaista je veličanstven, u njemu bo-ravi šezdesetak fratara iz cijelog svijeta, što je u meni ostavilo neizbrisiv trag i jedno bogato iskustvo, što sam imao upoznati “cijeli svijet” na jednome mjestu. Njihovu kulturu, način raz-mišljanja, njihove životne priče i iskustva fra-njevačkog načina života. Iz iskustva koje sam tamo prošao, shvatio sam uistinu dubinu koju ima ovaj poziv “biti franjevac”, spoznao sam ko-liko je mnogo potrebno da bi se uistinu mogla živjeti ona prava franjevačka duhovnost.”

POJEDINCI OBLIKuJu ZAJEDNICu (FRA VILČEK)

“Na početku novicijata bilo nas je dvanaes-torica i to po jedan iz Portugala, Francuske i Slovenije, nas dvojica iz Hrvatske te sedmorica Talijana. Trojica su došla iz Provincije Sjever-ne Italije, trojica iz Napuljske provincije i jedan iz Sicilijanske provincije, kasnije nam se pridružio i jedan novak iz Rumunjske provinci-

je. Sredinom novicijata napustili su nas novak iz Slovenske provincije i jedan novak iz Napulj-ske provincije, koji su svoj novicijat nastavili u matičnim provincijama, tako da smo zavjeto-vanju pristupili jedanaestorica novaka.”

DOBAR PLAN KLJuČ JE DuHOVNOG RASTA (FRA ANTuN)

“Naš program u novicijatu odvijao se u ne-koliko etapa. što se tiče prvog razdoblja, bilo je to za mene divno iskustvo. Bilo je to vrijeme upoznavanja, na prvome mjestu braće, a za-tim mjesta, samostana, bazilike… Htio bih još izdvojiti i Institut ‘Serafico’. To je ustanova za pomoć i brigu o djeci s poteškoćama u razvo-ju, gdje novaci svake subote volontiraju i sla-ve svetu misu s korisnicima tog centra. Tamo sam prvi put imao priliku upoznati i vidjeti tu divnu djecu. u prvim trenutcima volontiranja

svjedočanstvo iskustva

Fra Antun polaže svoje prve zavjete

7voX minorum

u tom institutu često sam i zaplakao od radosti koju su djeca imala u sebi kada bi nas susrela. u radu s tom djecom zaista sam upoznao Isusa na drugačiji način, u jednostavnosti i nevinos-ti njihovih srdaca.

Drugo razdoblje bilo je posvećeno govoru o temama siromaštva i poslušnosti. upoznao sam koliku vrijednost imaju manualni rad i molitva u skladu s evanđeoskim naukom, a zatim smo upoznali kako danas živjeti po pravilu sv. Fra-nje, kako se u današnje vrijeme odnositi prema novcu, koji je odnos između grijeha i kazne i kako se trebamo odnositi prema braći. Nakon toga uslijedilo je upoznavanje franjevačke du-hovnosti i mistike. A posljednje razdoblje novi-cijata bilo je posvećeno temi franjevački identi-tet danas.”

ZNAČENJE I SMISAO NOVICIJATA ZA SVAKOG BRATA (FRA VILČEK)

“Već sama ta odvojenost od sredine iz koje dolazim dala mi je tijekom novicijata vremena da razmišljam o svemu, a napose je li ovo ono što Bog traži od mene. Svakako da je vrijeme koje sam proveo u novicijatu za mene osobno jedno veliko bogatstvo koje će mi ostati u traj-nom sjećanju i mnogo mi je pomoglo u moje-mu duhovnom životu, te sad mogu bez ikakvog straha ići hrabro dalje i svakog dana svjedočiti

proslavljenog Krista, kojega želim nasljedovati po primjeru našega serafskog oca Franje.”

OBRED ZAVJETOVANJA (FRA VILČEK)

“Za mene je sam čin zavjetovanja, uz euha- ristijski dio, bio vrhunac u svetoj misi koja se slavila tom prigodom. Čin polaganja ruku u ruke fra Josipa Blaževića, provincijalnog minis-tra, kao izraza dobrodošlice u Red franjevaca konventualaca, dao mi je da osjetim onu brat-sku ljubav i povezanost kojom je sveti Franjo ljubio svoju braću u počecima našega Reda. Fra Mauro Gambetti u svojoj nam je homiliji upu-tio riječi poticaja i ohrabrenja da u svim teškim trenutcima idemo naprijed bez ikakvog stra-ha. Za mene će osobno novicijat i zavjeti ostati trajno u mom sjećanju kao jedno lijepo razdo-blje u mom životu.”

A ZAVJETI? (FRA ANTuN)

“Za mene osobno zavjeti siromaštva, čisto-će i poslušnosti, znače živjeti različito i speci-fično, živjeti u neprestanoj potrazi za Bogom i njegovim kraljevstvom, to jest živjeti samo za Boga i biti u službi Bogu. Za mene zavjet zna-či živjeti kao čovjek koji je pozvan na slobodu srca i nenavezanost na materijalno u punom samoodricanju i svakodnevnom žrtvovanju, jer bez toga nema, niti će biti potpunog sjedinjenja s Bogom. Sad kada razmišljam o svemu tome, shvaćam da sve ono dobro što posjedujem i imam, dolazi od Njega i da mogu živjeti zavje-te samo onoliko koliko mi Gospodin dopusti u skladu s mojom otvorenošću. Središnja točka moga života i jedna od najvećih želja moga srca jest slijediti Isusa Krista. Moje srce teži za onim duhovnim, moje svakodnevne molitve srca teže k tomu da pobliže upoznam nebeskog Oca.

Svakodnevno iščekujem taj susret s Isusom oči u oči. Često razmišljam kakav će to biti susret kada dođem u Njegovo kraljevstvo i napo-kon moći u potpunosti iskusiti njegovu bes-krajnu ljubav koju ima za mene grešnika. Od srca prvo zahvaljujem dragome Bogu i svojoj su-braći koja dijele sa mnom ta prekrasna iskust-va žive vjere i franjevačkog načina života.” Fra Antun polaže svoje prve zavjete

Fra Vilček polaže jednostavne zavjete

8 voX minorum

PIŠe: FRA VILČeK NOVAČKI

primi me, Gospodine!

“Primi me, Gospodine, po svojoj riječi i živjet ću, i nemoj da se u svojoj nadi postidim.”

(Ps 118, 116).

Na svetkovinu Serafskog oca Fra-nje, 4. listopada 2014. godine, u crkvi sv. Antuna na zagre-bačkom Svetom Duhu tijekom večernje svete mise koju je, u

zajedništvu s braćom svećenicima iz naše Pro-vincije, predslavio naš provincijalni ministar fra Josip Blažević, dvojica naših bogoslova, fra Milan Gelo i fra Josip Ivanović položili su doži-votne zavjete u Redu franjevaca konventuala-ca. Položiti svečane zavjete poslušnosti, čistoće i siromaštva znači u potpunosti se predati u službu kraljevstva Božjega obećavši da će živje-ti evanđelje Isusa Krista.

Fra Josip Blažević je, u prigodnoj homiliji, istaknuo važnost redovničkog života. Iako smo za mnoge u svijetu koji nas smatraju luđaci, putem kojim koračamo trebamo neprestance hrabro ići naprijed znajući koga slijedimo i koji je cilj našeg života. Svojim životom trebamo svjedočiti za Krista i ne trebamo se bojati kada dođe oluja, nego još jače veslati i davati primjer svojim životom ispunjeni njegovom ljubav-lju.

Po završetku prigodne homilije, pristupilo se samom činu zavjetovanja. Sam tekst zavjeta glasi ovako “Ja, brat …., pošto mi je Gospodin dao ovu milost da – na hvalu Božju – odlučnom vo-ljom živim Kristovo Evanđelje savršenije, pred nazočnom braćom u tvojima se rukama, oče ….,

zavjetujem za sve vrijeme svoga života živjeti u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći po pra-vilu sv. Franje, što ga je potvrdio papa Honori-je, i općim ustanovama našega reda. Predajem se, dakle, svim srcem ovom bratstvu da bih – djelovanjem Duha Svetoga, zagovorom Blažene i Bezgrešne Djevice Marije, zajedno sa svetim našim ocem Franjom i svima svetima, te uz po-moć braće – ostvariti svoje posvećenje u službi Boga i Crkve.” (ustanove male braće konventu-alaca članak 41). Taj trenutak za sve nas je bio poseban doživljaj, a sami zavjetovanici zračili su neobičnom mirnoćom i radošću kao pravi Franjini sinovi spremni na doživotno predanje. Posebno je bilo dojmljiva gesta prostracije tije-kom koje je cijela crkva molila litanije svih sve-tih za njih. Po završetku čina zavjetovanja sva

doživotno predanje

Fra Josip Ivanović polaže svečane zavjete

9voX minorum

prisutna braća su im pristupila i gestom cjelova mira izrazila svoju radost i podršku u ovom važ-nom trenutku u njihovu životu. Osjećali smo se poput nadahnuta pisca koji u psalmu spominje:

“Kako je lijepo, kako je dobro, kao braća živje-ti!” (Ps 133, 1)

Na kraju misnog slavlja svatko je od prisut- nih, pri izlazu iz crkve, dobio uspomenu u obli-ku sličice na kojoj se nalazi geslo koje su naši svečanozavjetovanici izabrali za tu priliku: “Pri- mi me, Gospodine, po svojoj riječi i živjet ću i nemoj da se u svojoj nadi postidim” (Ps 118, 116). Ovom svečanom trenutku prisustvovali su roditelji, braća i sestre, te mnogobrojna rodbina i pri-jatelji naših zavjetovanika. Za njih je ovo zavr-šetak jednog razdoblja u redovničkom životu i početak razdoblja trajne formacije tijekom koje trebaju napredovati u nasljedovanju Isusa Krista. Po završetku misnoga slavlja ostalo se u zajedničkom bratskom druženju.

Našim zavjetovanicima čestitamo na uči-njenom koraku i želimo da ih na tom putu prati blagoslov nebeskog Oca i zagovor naše nebes-ke Majke koja je Božju riječ pozorno slušala i dosljedno izvršavala.

Fra Josip Ivanović polaže svečane zavjete

Fra Milan Gelo polaže svečane zavjete

Klečanje zavjetovanika za vrijeme posvetne molitve

10 voX minorum

PIŠe: FRA sTJePAN BRČINA

čovjek stvoren od boGa u kristu isusu

PODRuČJE: TEOLOšKA ANTROPOLOGIJA PuNI NASLOV TEME: L’uOMO CREATO DA DIO

IN GESÚ, uNA PROSPETTIVA PASTORALE MENTOR: prof. Giulio Cesareo

uVOD

Čovjek kao osoba oduvijek je bio predmet različitih znanosti, kao što su biologija, medicina, filo-zofija, psihologija itd. Međutim, čovjek zbog svoje kompleksnosti,

uvijek nadilazi dosege svih humanističkih zna-nosti. upravo zbog toga, svoj diplomski rad iza-brao sam pisati iz područja teološke antropo-logie, zato što ona sažima rezultate niz drugih humanističkih znanosti i želi pomoći čovjeku odgovoriti na neka svoja egzistencijalna pita-nja koja ga muče.

što je teološka antropologija? Teološka an-tropologija je grana teologije, koja poštuje do-prinose drugih humanističkih znanosti, ali uvi-jek, uz znanstveno poštenje, ima svoju viziju čovjeka, koja se ne podudara uvijek s prethod-nim vizijama. “Neuravnoteženosti od kojih tr-pi današnji svijet zapravo su povezane s onom osnovnijom neuravnoteženošću koja je ukori-jenjena u ljudskom srcu (…) s jedne strane, čo-vjek se, kao stvorenje, doživljava mnogostruko ograničenim, a s druge strane, u svojim željama osjeća se neograničenim i pozvanim na viši ži-vot. Mnogi misle da će naći smirenje u nekom od raznoliko iznesenih tumačenja svijeta (…) sve su brojniji oni koji, suočeni s današnjim raz- vitkom svijeta, postavljaju najdublja temeljna pitanja: ‘što je čovjek?’ ‘Koji je smisao patnje, zla i smrti?’” (Gaudium et spes, br. 10).

DRuGO POGLAVLJE

PODRIJETLO ČOVJEKA STVORENA NA SLIKu BOžJu:

TEMELJ KRšĆANSKE ANTROPOLOGIJE

STARI ZAVJET

Jedan od temeljnih i najstarijih pojmova biblijske i teološke antropologije jest: Čovjek stvo-ren na sliku Božiju. I reče Bog: “Načinimo čo-vjeka na svoju sliku, sebi slična!” (Post 1,26). Ovaj tekst, koji pripada svećeničkoj tradiciji, vidi čovjeka kao vrhunac svega stvorenoga, u piramidalnoj hijerarhiji, u kojoj je čovjek vrhu-nac stvaranja. Čovjek je stvoren izričitom Bož-jom odlukom “Načinimo čovjeka!”, što znači da je željen od Boga i da nije puka slučajnost što postoji. Njegova sličnost s Bogom se sastoji u kvaliteti osobe. Tako čovjek, sukladno bibliskoj teološkoj antropologiji, postaje potpuno svjes-tan istine o sebi. Tekst ne kaže da je čovjek slika Božja, nego da je stvoren na sliku Božju. To je posebno važno u odnosu na religije koje ok- ružuju Izrael, osobito religiju Egipta i Mezopo-tamije, gdje se faraon smatrao Bogom. Za Bibli-ju, međutim, kad god Bog stavlja biće u posto- janje, stvara ga kao nešto drugo, kao samostal-nog sugovornika. u čemu je zapravo čovjek sli-čan Bogu? Pa njegova sličnost s Bogom sastoji se u kvaliteti osobe. Tako čovjek sukladno bib-liskoj teološkoj antropologiji postaje u potpu-nosti svjestan istine o sebi. Čovjek je moralno odgovoran pred Bogom Stvoriteljem, kao slika Božja među svim ostalim stvorenjima ima po-sebno dostojanstvo. Bog ga imenuje za gospo-dara svim ostalim živim bićima (r. 26). Čovjek je slika Božja u svemu što čini: u odnosu sa svi-jetom, s drugim, s Bogom. Slika Božja izražava

predstavljamo diplomski rad

11voX minorum

kvalifikaciju ljudskog bića kao takvog, po svojoj prirodi, koji pripada svakom čovjeku. Svi ljudi su stvoreni na sliku Božju i kao takvi pozvani su na jedinstvo s njime. Važno je znati da knjiga Postanka nije priručnik teološke antropologi-je, nego priča utemeljena na odnosu čovjeka i Boga, koja ima svoj nastavak kroz cijelo Sveto pismo. Stoga su Psalam 8 i Sir 17, 1-4 biblijska svjedočanstva koja slijede put svećeničke tra-dicije prikazane u Post 1,26-27. Ovi tekstovi ve-ličaju čovjeka nad svim ostalim stvorenim. “Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost i uči-nio ga na sliku svoje besmrtnosti. A đavlovom je zavišću došla smrt u svijet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju.” (Mudr 2, 23-24) Čov- jek je malen i krhak, ali vidimo kako se Bog bri-ne za njega. Bog ga učini malo manjim od an- đela. Sveti Irenej je napisao: “živi čovjek je sla-va Božja”. Stvorio ga je za besmrtnost.

NOVI ZAVJET

u Novome zavjetu nailazimo na dva teksta koja ostaju u kontekstu knjige Postanka. Prvi tekst nalazimo u Jakovljevoj poslanici, koja u- pozorava na grijeh učinjen jezikom: “Njim bla-goslivljamo Gospodina i Oca, i njime proklinje-mo ljude koji su stvoreni na sliku Božju” (Jak 3,9). Drugi tekst nalazimo u prvoj poslanici Korinćanima: “Čovjek ne treba pokrivati gla-vu, jer je slika i odsjev Božji” (1 Kor 11,7). Kada se kaže u NZ da smo stvoreni na sliku Božju, odmah se misli na Isusa Krista kao novoga čo-

vjeka, koji je savršena slika Boga nevidljivoga. “Prvi čovjek Adam, postade živa duša, a novi Adam životvorni duh” (1 Kor 15, 45). Govor o Božjoj slici temelji se na činjenici da čovjek na-staje iz suobličenja s Kristom u i po vjeri, krš-tenju i nasljedovanju. Zato nas Isus sve poziva “da budemo savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski” (Mt 5, 48). Na poseban način sveti Pavao produbljuje ovu temu – na sliku Božju. u svojim poslanicama kaže da je: Krist savršena slika Božja: “Onima kojima je bog ovoga svijeta posve osljepio nevjerničku pamet da jasno ne vide svjetlo sjajne Radosne vijesti Krista, koji je slika Božja” (2 Kor 4,4). Kršćanin postaje slika Kristova: “Jer koje je predvidio, one je i pred-odredio da budu jednaki slici njegova Sina” (Rim 8,29). Kršćanin u Kristu postaje slika Božja: “Ne lažite jedan drugome, jer ste svukli staro-ga čovjeka s njegovim djelima, a obukli novoga, koji se uvjek obnavlja za stanje prave spoznaje prema slici svoga Stvoritelja” (Kol 3,9). Vidimo kako sa svetim Pavlom počinje prava rasprava iz teološke antropologije. Ignazio Sanna u svo-joj knjizi “Chiamati per nome” naglašava četiri aspekta biblijske antropologije sv. Pavla: Kada Pavao govori o čovjeku kao slici Božjoj, on se usre-dotočuje na Krista koji je savršena slika Božja: “I kako smo nosili sliku onoga zemaljskoga, no-sit ćemo i sliku ovoga nebeskog” (1 Kor 15,49).

Prvi aspekt je soteriološki. Čovjek je stvoren na sliku Božju, jer je stvoren i posvojen u Isu-su Kristu. Zahvaljujući Kristu čovjek grešnik je opravdan i pozvan suobličiti se na sliku Božju:

12 voX minorum

“Jer koje je predvidio, te je i predodredio, da budu jednaki slici njegova Sina” (Rim 8,29), po-zvan u njegovu slavu: “A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha” (2 Kor 3,18), krštenjem otkupljeni, postajemo nova stvorenja (usp. 1 Kor 15, 45-49).

Drugi je etički aspekt. Svaki je čovjek od Boga predodređen da se suobliči slici Isusa Krista, kroz vršenje kreposti, što dovodi do unutarnje obnove. “Velim i zaklinjem da sa sebe skinete i odložite staroga čovjeka, koji pripada prijaš-njem načinu života, čovjeka koji u varavim po-žudama ide u propast, te da se iz dana u dan obnavljate duhom u kojem mislite i da se obu-čete u novoga čovjeka, stvorena na sliku Bož- ju” (Ef 4, 22-24).

Treći je eshatološki aspekt. Postajanje slič-nim Kristu traje cijeli život, a do potpune slič-nosti će doći uskrsnućem mrtvih. Tada će Krist “preobraziti naše bijedno tijelo I učiniti ga jed-nakim svome slavnom tijelu” ( Fil 3,21).

PATRISTIČKO PRODuBLJIVANJE

Kršćansko viđenje čovjeka nadovezuje se na antičku antropološku tradiciju. Već u prvim stoljećima crkveni oci razmišljali su o slici Bož-joj tražeći način kako da razumiju odnos izme-

đu pojma slike Božje iz Knjige Postanka, koja se odnosi na čovjeka i Novoga zavjeta, koji kaže da je slika Božja Krist. Tako se rađaju dvije škole: jedna koja se zove Antijohijska, a glavni pred-stavnici su joj sveti Irenej i Tertulijan, a druga je Aleksandrijska, na čelu s Origenom i Kle- mentom Aleksandrijskim. učenja otaca, s obzi-rom na tu temu, mogu se svrstati u tri glavne skupine prema odgovoru na dvije skupine pita-nja: 1) Tko je izvorni model? Riječ (Logos), utje-lovljeni Krist ili Trojstvo? 2) Gdje je slika čovje-ka, ili tko je pravi nositelj slike: duša ili čovjek u cjelini? Tako, za Irenejev pojam, slika Božja ima za pozadinu Pavlov paralelizam Adam – Krist, a sličnost je poziv koji se razvija cijeloga života pomoću Duha Svetoga. Za Ireneja je cijeli čov-jek, njegova duša i tijelo, slika Božja. Aleksan-drijska škola poistovjećuje sličnost s njegovim božanstvom, ne s čovještvom. Slika Božja na-lazi se u duši. Za svetog Augustina slika Božja je Presveto Trojstvo: “Sveto pismo naime nau-čava da je čovjek stvoren na sliku Božju, da je sposoban spoznati i ljubiti svojega Stvoritelja”

(Gaudium et spes, br. 12). u Katekizmu Katolič-ke Crkve stoji: “Čovjek je jedino stvorenje što ga je radi njega samoga Bog htio, on je jedini pozvan da spoznajom i ljubavlju dijeli Božji ži-vot” (KKC 356).

u drugom poglavlju donosim pogled na čo-vjeka s filozofsko–biblijskog gledišta, osobito

13voX minorum

se nadovezujući na aktualne teme filozofskog dualizma monizma i biblijskog monizma kao dva oprečna stava, koja ne moraju nužno vo-diti dvama zaključcima, te navedeno donosim i u patrističkom kontekstu. Više pozornosti bih još htio pridati poimanju ljudskog tijela, kao aktualnom pitanju današnjice.

TREĆE POGLAVLJE

LJuDSKO TIJELO: DAR BOžJI ČOVJEKu

TIJELO I TJELESNOST NEKADA I u SuVREMENOM POIMANJu ČOVJEKA

Za nas kršćane jedinstvo čovjeka je nešto neprocjenjivo. Naše je tijelo uvijek sjedinjeno s dušom – do smrti. “Ljudska osoba je stvorena na sliku Božju, biće koje je u isti mah tjelesno i duhovno”, reći će se u Katekizmu.

Dok se utjecaj dualizma, koji omalovažava materijalno, proteže sve do našeg vremena, može se istovremeno govoriti i o jednoj drugoj krajnosti. Kroz dugi niz godina, u dualizmu je duh dominirao nad tijelom. “Materijalno je ti-jelo prolazno i u biti zlo, dok je duhovna kom-ponenta duša ili um vječno i dobro”, reći će Platon. Danas možemo reći da više nije duhov-no što nadvladava materijalno, nego je upravo suprotno. Može se govoriti o kultu tijela da- našnjice. Tijelo mora uvijek biti uvijek dobro, mlado, lijepo, zdravo itd. Posebno se može go-voriti o zlouporabi ženskoga tijela, kao pred-meta zadovoljstva. Tijelo je svedeno na razinu seksualnog zadovoljstva, totalno odcijepljeno od svoje duhovne dimenzije. u trenutku kada je tijelo svedeno na predmet zadovoljstva, oso-ba više ne postoji. Sve do sada smo mogli vidje-ti da je za jedne čovjek samo duša (Platon), za druge je čovjek samo materija (Marx, Comte). Za nas kršćane, čovjek je duh i materija. Čovjek nije samo duša, nego treba i materiju da bi raz-vio svoje djelovanje, ali nije ni samo tijelo, jer bez duše nije čovjek.

DOSTOJANSTVO I VAžNOST LJuDSKOG TIJELA

u povijesti čovječanstva prisutan je i gri-jeh, koji itekako ima posljedice na čovjeka. Bog, pak nije zaboravio na čovjeka i nije ga ostavio

u stanju grijeha, nego, naprotiv,daje mu obe-ćanje: “Evo Djevica će začeti i roditi sina i dat će mu ime Emanuel – što znači: Bog je s nama” (Mt 1,23). Radi nas ljudi sam Bog dolazi na zemlju kako bi uspostavio novi red života na ovoj zemlji. Ime Emanuel znači da je Bog do-šao u osobi Isusa. Apostol Ivan piše: “I riječ je tijelom postala i nastanila se među nama” (Iv 1,14). Bog, uzevši naše ljudsko tijelo, postao je vidljiv svima. Redak Riječ je tijelom postala ima mnogo dublje značenje od onoga što se čini na prvi pogled. Prema grčkoj riječi “sarx”, Isus je uzeo ljudsko tijelo. I više od toga: kaže kako je Božanski Duh obuzeo tijelo. utjelovljenje je bilo planirano prije utjelovljenja ovoga svijeta: “Kada dođe punina vremena, posla Bog svoga Sina, rođena od žene, rođena pod zakonom” (Gal 4,4). Plan i povijest spasenja Božjega se najbolje vidi u Hvalospjevu Bogu Spasitelju u Poslanici Efežanima: “On nas u sebi izabra prije stvaranja svijeta, da budemo sveti i bez mane pred njim, u ljubavi nas predrodredi sebi za sinove po Isusu Kristu (...) u kome imamo ot-kupljenje njegovom krvlju, oproštenje grijeha, prema bogastvu njegove milosti” (Ef 1,1-10).

Tijelo Kristovo ima važnu ulogu u našem spasenju: “Božji je Sin u ljudskoj naravi, koju je sa sobom sjedinio, smrću i uskrsnućem svojim svladao smrt, te je čovjeka otkupio i preobra-zio u novoga stvora” (Lumen gentium 7,1). Po krštenju se suobličujemo s Kristom. Naše tijelo postaje hram Duha svetoga. Čovjek je stvoren na “sliku Božju”. Novi zavjet otkriva nam da je samo Isus Krist “trajni lik Božji” (usp. Fil 2, 6), “slika Boga nevidljivoga, prvorođenac prije svakog stvorenja” (usp. Kol 1, 15).

Krist je stvarnost što u punini ostvaruje Čovjeka: “Čovjek je biće stvoreno od Boga, da postane osoba u Kristu”, reći će sveti Grgur Ni-senski.

14 voX minorum

PIŠe: FRA mARKO PARAT

primjer sam vam dao da i vi činite!

POVIJESNI PREGLED

Od apostolskih vremena do II. vatikanskog koncila

Ustanova đakonata potječe od apostolskog vremena, kad su apostoli dio svojih zadaća i ob-veza prenijeli na sedam muževa “na dobru glasu, punih Duha i

mudrosti” (Dj 6,1-6). Kao reprezentanti sedam prvih đakona ističu se posebno sv. Stjepan i sv. Filip. Izvorno značenje riječi đakon (grč. διάκονος) svodi se najprije na službu kod sto-lova, a poslije se formiralo značenje “brinuti se za opskrbe života” te konačno kao opći izraz za služenje. u počecima crkve Kristove đakon je bio neposredno podređen biskupu kao njegov neposredni suradnik, a svećenik zamjenjuje biskupa prigodom liturgijskih obreda. S time stoji đakon iza svećenika, jer ne dobiva duha svećeništva (prezbiterija) i ne sudjeluje u vi-jeću klera (Hipp. trad. apost. 8). Ipak treba na-glasiti da đakon nije podložan svećenicima, jer stoji u izravnoj vezi s autoritetom (biskupom). Kao najbliži suradnici biskupa imali su đakoni često veće značenje i utjecaj nego svećenici. Đakonska služba bila je shvaćena kao minis-terium episcopi (Hipp. trad. apst. 8). u jednoj usporedbi đakon predstavlja biskupa kao što je Aron predstavljao Mojsija te na taj način dobiva posredničko značenje između biskupa i Božjeg puka (Didasc. 9 i 11). Zbog đakonskog posredništva između biskupa i puka dodjeljuju se đakonu i specifične zadaće, kao npr. briga za bolesne i siromašne, prema volji i nakani bis-kupa. Stoga je đakon često i upravitelj crkve-

nih dobara. Prilikom euharistijske službe đa-kon donosi kruh i vino na oltar i poziva vjer-nike na molitvu. Čini se da je tek u 4. stoljeću suradnja u propovijedanju riječi Božje kao i sudjelovanje u liturgijskim obredima proširena i na đakone. Nakon 4. stoljeća funkcija đakona i prezbitera u mnogome su slične, a čak dolazi i do konkurencije. Pozicije prezbitera postaju sve stabilnije, jer su oni voditelji župnih zajed-nica. Prezbiteri na taj način u nekim stvarima i uzurpiraju đakonske zadaće. Pseudo-Ambrosi-us i Jeronim nastoje oslabiti ugled đakona i sta-viti ih pod upravu prezbitera, a ne pod izravni autoritet biskupa. Tijekom vremena prezbiteri dobivaju punomoći i ugled, a đakonska osebuj-nost kao neposrednih suradnika biskupa pola-

Đakonsko reĐenje fra stjepana brčine i fra filipa pušiĆa

Fra Stjepan u đakonskom ruhu

15voX minorum

gano se gubi, tako da đakonat još i pred konac prvog tisućljeća biva takoreći bez funkcija. Đa-konat tako zakržljava i postaje još samo pro- lazna stepenica prema prezbiteratu. u sred-njem i novom vijeku nema nekih osobitih pro-mjena. Đakonat ostaje kao polazni stadij k sve-ćenstvu i nema takoreći nikakvih samostalnih obilježja. Sv. Toma Akvinski spominje đakone u vezi s krštenjem i euharistijom (S. th. III, 67, 1; 82,3), ali zastupa mišljenje da đakonu ne pripa-da dijeliti sakramente. I na Tridentinskom kon-cilu nije došlo do nekih osobitih pomaka što se tiče stalnog đakonata.

Subota, 25. listopada za našu franjevačku zajednicu nije bila kao i svaka druga subota. Toga dana u našoj Provinciji dogodilo se nešto posebno, pogotovo za dvojicu naše subraće, fra Stjepana Brčinu i fra Filipa Pušića. Njih dvojica toga dana primili su red đakonata i tim činom stupili u klerički stalež.

Fra Stjepana OFMConv. (Drijenča BIH) i fra Filipa OFMConv. (Zagreb) zaredio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, uz još čet- voricu dijecezanskih, a to su: Dominik Glasno- vić (Zagreb), Matija Knok (Lobor), Martin Kriz- manić (Zagreb), Marko Torbar (Krašić) i šesto-ricu redovničkih kandidata: fra Silvijo šćepa-nović OFM (Kutina), fra Franjo Vuk OFM (ulja-nik), br. Jakov Kuharić OCD (Zagreb), Zrinko Nikolić SMM (Imotski), Domagoj Polanščak OP (Sisak), Mirko Vlk OP (Oriovac), pozvavši ih da uvijek budu dionici ljubavi koja izvire iz Isuso-va probodenog Srca na križu, kako bi besplatno primali i besplatno davali neizmjerne mi-losti Božje.

Nakon što je kandidate zareditelju predsta-vio rektor Nadbiskupskoga bogoslovnog sje-meništa mr. Anđelko Košćak, kardinal Bozanić održao je kratku homiliju.

Izražavajući radost toga trenutka, kardinal je ređenicima poručio kako se iskreno raduje što su prihvatili Božji poziv i svoje mlade živote položili u njegove ruke.

Kardinal Bozanić srdačno je pozdravio rodi-telje ređenika, braću, sestre, rodbinu, prijatelje i znance, poglavare i odgojitelje, te sve prisutne na slavlju u zagrebačkoj katedrali. Objašnjava-jući kako je ovaj događaj “znak Boga koji nas ne ostavlja same, koji nas ne napušta, već nam očituje svoju ljubav i blizinu”. Kardinal je naglasio re-

đenicima da svojim odgovorom “Evo me!”, na Gospodinov poziv ulaze u Božji plan spasenja i postaju znak nade za budućnost Crkve; primjer evanđeoske hrabrosti za sve.

Na đakone se ne polažu ruke za službu pri-nositelja Kristove žrtve – za svećeništvo, nego za služenje u vidu posluživanja. Služenje je te-meljno pravilo za one koji žele biti Kristovi po-slanici.

Kardinal je posebno ređenicima preporu-čio vjernost duhu molitve u obdržavanju Služ-be časova: “To je neprestana molitva Crkve koja je posebno povjerena svetim službenicima. Čuvajte intenzivan i živ dijalog s Bogom moleći za sebe i čitav svijet.” Također im je savjetovao da budu bliže siromašnima i potlačenima jer će u njima prepoznati lice Krista Spasitelja.

Nakon mise u zagrebačkoj katerdrali, oku-pili smo se u samostanskoj dvorani sv. Franje da svečanim ručkom, pjesmom i plesom, uz ro- ditelje, braću, sestre i ostalu rodbinu naših re-đenika, proslavimo i zaokružimo taj svečani dan za našeg fra Filipa i fra Stjepana.

Naše ređenike fra Stjepana Brčinu i fra Fili-pa Pušića preporučamo u zaštitu Presvete Bo-gorodice Djevice Marije i svetoga Franje, neka posreduju za vas, učvrste vašu odluku i trajno vas prate na vašemu putu! Fra Stjepan u đakonskom ruhu

Fra Filip prima bratski cjelov od kardinala Bozanića

16 voX minorum

PIŠe: ZVONImIR PeRVAN

zauvijek ti si sveĆenik

Bogu hvala, i ove godine naša je Provincija dobila jednog sveće-nika: fra Vladimira Vidovića. Fra Vladimir je 31. svibnja 2014., po rukama đakovačko-osječkog nad-

biskupa Đure Hranića u Slakovcima, u crkvi svete Ane, ušao u prezbitersku obitelj primivši red prezbiterata. Kako to obično biva, tek za-ređeni svećenik, nakon svećeničkog ređenja, predvodi prvu javnu misu s vjerničkim pukom i ostalom braćom svećenicima.

Mladu misu, fra Vladimir je slavio u “Ma-loj” crkvi (sv. Antuna Padovanskoga) u Vinkov-cima. To je samostanska crkva naših fratara u koju je fra Vladimir kao dijete i mladić redovi-to dolazio, ministrirao i dobio poticaj za redov-nički i svećenički poziv. Za mladu misu duhov-no se pripremalo trodnevnicom, a posljednjeg dana trodnevnice, uoči ovoga svečanoga mla-domisničkog slavlja, upriličeno je molitveno bdijenje s klanjanjem pred Presvetim. Toga tre-ćeg dana misu i bdijenje predvodio je fra Niko- la šantek, uz asistenciju i animiranje bogoslo-va. Kroz dane trodnevnice i u molitvenom bdi-jenju posvještena je uloga i važnost svećenika u životu Crkve. Tako se tijekom molitvenog bdi-

jenja pred oltar prinosilo: svijeću, što je pratilo razmišljanje koje je istaknulo zadatak svećeni-ka da svijetli i izgara za one koje mu Bog stavlja na životni put; zatim Sveto pismo, razmišljaju- ći o svećeniku koji je pozvan hraniti ljude Ri-ječju Božjom i biti živa riječ Božja poput sve-tog Franje alter Christus – drugi Krist tj. ono što propovijeda da i živi; prinoseći kruh razmišlja-lo se o slici svećenika kao kruha – kruh je neiz- bježna hrana, a svećenik je pozvan duhovno hraniti ljude; i naposljetku se prinijelo štolu i pepeo, čime se htjela istaknuti uloga svećeni-ka kao ispovjednika, preko kojega Krist liječi dušu čovjeka.

Idućeg dana, 6. srpnja 2014., majčinim bla-goslovom i ulaznom procesijom započelo je misno slavlje koje je predvodio mladomisnik u koncelebraciji sa dvadesetak svećenika. Brojni

sveĆeničko reĐenje i mlada misa

Fra Vladimir prima majčinski blagoslov

Slavlje svećeničkog ređenja u crkvi sv. Ane u Slakovcima

17voX minorum

vjernici iz Vinkovaca i Zagreba okupili su se s fra Vladimirom zahvaliti Bogu za dar njegova zvanja i moliti Gospodina da ga prati na re-dovničkom i svećeničkom putu, baš kao što je i propovjednik istaknuo da je Božji narod pozvan moliti za svećenike da budu sveti. Govoreći o tajni svećeništva, propovjednik fra Ilija Miškić kazao je da je svećenik odabran od Gospodina koji ga poziva u tu službu i daje mu slobodu da taj poziv prihvati ili otkloni. Dalje govoreći o svećeniku, istaknuo je: “Na nama se Božje oko zaustavilo! Na nas pada izbor Svevišnjega! A to je i privilegij i čast i radost, ali i odgovornost. Mi smo suradnici, ministri Boga neizmjernoga, svetoga, vječnoga!” Na kraju propovijedi, obra-ćajući se mladomisniku, rekao je: “Gospodin je sebe darovao tebi. uzvrati mu darivanjem sa-moga sebe, nepodijeljeno. Samo život življen za druge vrijedi živjeti. To nam je Isus poka-zao.”

Na završetku misnoga slavlja, koje je pjes-mom pratio tamošnji zbor i cvrkut ptica, fra Vladimir je izrekao svoju zahvalu obitelji, su-

braći i svima koje mu je Gospodin stavio na ži-votni put. Govoreći o svom mladomisničkom geslu u istini i ljubavi, rekao je: “živeći u istini i ljubavi u nama će se roditi sloboda koja će nas dovesti do potpunog pripadanja Isusu Kristu. Stoga i ja svoje svećeništvo želim živjeti u istini i ljubavi iz kojih će se roditi sloboda koja neka me odvede u puninu vječnoga života.” Nakon zahvalnog govora podijelio je mladomisnički blagoslov svima prisutnima. Po završetku svete mise uslijedio je ukusni ručak u dvorani “Ba-run Trenk” u Mirkovcima. Tko je želio, mogao

je dobivene kalorije potrošiti na plesnom po-diju, a oni koji su htjeli zadržati dobivene ka-lorije, mogli su uživati u slavonskim pjesmama koje su izvrsno izvodili tamburaši, među koji-ma je bio i naš fra Michael, fra Vladimirov ro-đak. Da, mogli su uživati dok se tamburaši nisu sjetili pjesme Laku noć sviraaači, dušu ste mi dirnuliii…

Slavlje mlade mise u Maloj crkvi

Mons. \uro Hranić izražava radost zbog novog ređenikaSlavlje svećeničkog ređenja u crkvi sv. Ane u Slakovcima

18 voX minorum

PIŠu: FRA mILAN GeLO I FRA JOsIP IVANOVIĆ

u radosti bratskoGa zajedništva

Na uskrsni ponedjeljak, 21. trav-nja, naši bogoslovi, zajedno s provincijalnim ministrom fra Josipom Blaževićem, posjetili su Hrvatsku katoličku župu u

Münchenu, gdje su ih ugostili fratri Franjevač-ke provincije Presvetoga Otkupitelja (Split). uz vodstvo župnika fra Borisa Čarića imali su mo-gućnost upoznati se s brojnim aktivnostima u župi. Toga poslijepodneva posjetili su prvostol-nicu nadbiskupije München – Freising Frauen-kirche, nekadašnju katedralu Josepha Ratzinge-ra, nadbiskupa Münchena i Freisinga, a danas kardinala Reinharda Marxa. Na putu prema Schwarzenbergu posjetili su Rothenburg ob der Tauber, bavarski gradić iz srednjeg vijeka, koji tijekom povijesti nije pretrpio veća ošteće-nja.

Od 22. do 26. travnja, u samostanu franje-vaca konventualaca u Schwarzenbergu Nje-mačke provincije svete Elizabete, održao se go- dišnji susret bogoslova franjevaca konventua-laca srednje Europe. Teme ovogodišnjeg susre-ta bile su: “Klara iz Asiza – Franjo i žene – Od-nos muškaraca i žena u Katoličkoj crkvi kroz povijest”. Predavanja je održala dr. Martina Kreidler Kos, poznata stručnjakinja franjevač-ko-klarijanskog pokreta.

Sudjelovala su trideset i dvojica sudionika iz Velike Britanije, Njemačke, Slovenije i Hr-

vatske: četvorica provincijalnih/kustodijalnih ministara (fra Peter Damian Massengill, fra Bernhardin M. Seither, fra Milan Kos i fra Josip Blažević), magistri bogoslova, te četvorica nje-mačkih đakona i bogoslova, trojica slovenskih i osmorica hrvatskih bogoslova. Na susretu je aktivno sudjelovao i generalni asistent za sred-nju Europu fra Miljenko Hontić.

SRIJEDA, 23. TRAVNJA

Prvi dan je započeo euharistijskim slav-ljem na njemačkom jeziku, koje je predslavio fra Milan Kos, provincijalni ministar Sloven-ske provincije sv. Josipa. uslijedilo je prijepod-nevno predavanje, u kojem je dr. Kreidler Kos usporedno prikazala život svete Klare, svete Janje Praške i svete Elizabete ugarske. Razvoj ženskog krila franjevačkog pokreta bio je pra-ćen iskrenim nasljedovanjem Isusa Krista, uz iskrenu Franjinu pomoć. u poslijepodnevnome predavanju donesen je presjek s motivima Fra-nje i Klare u ikonografiji na njemačkom govor-nom području od XIII. stoljeća sve do moderne umjetnosti i kinematografije na svjetskoj razi-ni. Teme drugog dijela predavanja bile su “Po-vijest odnosa Franje i Klare” i “Odnos muška-raca i žena u suvremenoj Crkvi”.

Kroz šest točaka dr. Kreidler Kos usporedila je odnos Franje i Klare: 1) Franjo ne treba Klaru,

susret boGoslova srednje i zapadne europe

19voX minorum

dok Klara nije mogla bez Franje; 2) Prve klarise, kao i braća, zajedno i slobodno obećavaju po-slušnost Franji; 3) Franjo prepoznaje božansko nadahnuće u životu Klare i prvih klarisa; 4) Franjo u trenutcima krize traži od Klare savjet i pouzdaje se u njezinu povezanost s Bogom; 5) Franjina Pjesma stvorova je plod iskustva iz osobnog susreta s Bogom i odnosa koji je imao s Klarom; 6) Franjo je glavni Klarin argument u borbi za potvrđivanje vlastitog pravila života. u predavanju se nije govorilo samo o odnosu Klare i Franje već i o odnosu između muškarca i žene u životu suvremene Crkve. Predavačica je pitanjima poticala na raspravu.

Večernje druženje je obilježeno predstav-ljanjem pojedinih zemalja preko karakteristič-nih proizvoda. Naši bogoslovi su se predstavili uz bogatstvo slavonskih specijaliteta i hrvat-skih čokoladnih proizvoda.

ČETVRTAK, 24. TRAVNJA

Euharistijsko slavlje je predslavio fra Mi-ljenko Hontić, generalni asistent CEC-a, a litur-giju na univerzalnom jeziku Crkve animirali su naši bogoslovi. Prof. dr. sc. Martina Kreidler Kos je prijepodne održala svoje posljednje preda-vanje, koje je uključivalo dvije teme: “Klara i euharistija”, “Razvoj Klarinog pokreta unutar franjevačkog Reda od samih početaka do da-nas”. u poslijepodnevnom dijelu programa sudionici susreta posjetili su i obišli grad Bam-berg, gdje su razgledali katedralu, Rosengarten i Rathaus. Pjevanu Večernju u karmelićanskoj crkvi animirali su hrvatski bogoslovi. Nakon večere bratsko druženje nastavilo se u samo-stanu Schwarzenberg.

PETAK, 25. TRAVNJA

Dan je započeo euharistijskim slavljem i molitvom Jutarnje na engleskom jeziku koju je predslavio fra Peter Damian Massengill, kustos Velike Britanije i Irske. uslijedio je posjet gra-du Würzburgu. uz stručno vodstvo sudionici su posjetili nekadašnju biskupsku rezidenciju i samostan franjevaca konventualaca Njemač-ke provincije sv. Elizabete, koji je iskazao svoje gostoprimstvo. Posjetili su katedralu posveće-nu sv. Kilijanu i prošetali gradom. Večer je zavr-

šila večerom u blizini Würzburga, tijekom koje su se mogla kušati vina iz okolnih vinograda.

u poslijepodnevnom dijelu naši bogoslovi su posjetili Hrvatsku katoličku misiju u Würz-burgu. Voditelj misije fra Paško Mandurić rado je primio i ugostio mladost Provincije s provin-cijalnim ministrom fra Josipom i generalnim asistentom fra Miljenkom, kojima je govorio o svojoj misiji i pastoralnim aktivnostima.

SuBOTA, 26. TRAVNJA

Posljednjega dana susreta euharistijsko slavlje predslavio je fra Bernhardin M. Seither, provincijalni ministar Njemačke provincije, na njemačkome jeziku.

Po završetku službenoga programa susreta, naši bogoslovi su hodočastili u Altötting, poz-nato bavarsko marijansko svetište, te su posje-tili muzej ex voto darova nazvanog “Haus Papst Benedikt XVI”. u nastavku povratka u Hrvat-sku posjetili su malo bavarsko mjesto Marktl am Inn, rodno mjesto Josepha Ratzingera – Be-nedikta XVI. Osim kuće u kojoj su se prisjetili njegova života i djela, posjetili su i župnu crkvu sv. Oswalda, u kojoj je 16. travnja 1927. godine kršten Joseph Alois Ratzinger.

želja ovoga susreta bila je poticaj za dublje i studiozno proučavanje klarijanskog elementa u franjevačkom pokretu koji je itekako obilježio početke naše karizme. Dr. sc. Martina Kreidler Kos je svojom stručnošću i oduševljenošću fra-njevaštvom potaknula na razmišljanje i propi-tivanje osobnih stavova o ulozi Klare u Franji- nu životu. Susret je protekao u radosti bratsko-ga zajedništva.

Bogoslovi pokraj krstionice gdje je kršten papa emeritus Benedikt XVI.

20 voX minorum

redovnici? ili jesmo ili nismo!?

Prvom nedjeljom Došašća započeli smo Godinu posvećenoga života (od 30. studenoga 2014. do 2. veljače 2016.) proglašenu od pape Franje. Prilika je to svim osobama posve-

ćenoga života preispitati svoju savjest pred Bo-gom i pred Crkvom koliko je njihov život uisti-nu sol zemlje i svjetlo svijeta (usp. Mt 5,12-13). Pokušat ćemo razmišljati o posvećenom živo-tu u pogledu na proteklih pedeset godina, od Drugoga vatikanskog koncila i novosti koje je on donio; pokušat ćemo vidjeti koliko se radilo na toj obnovi “Bogu na čast, a Crkvi na službu” (Rimski pontifikal, Zavjetovanje redovnika). Ovo razdoblje jest “vrijeme milosti” za posvećeni život i život Crkve, ali i prilika da se vide svi-jetle i tamne strane današnjega redovničkog života. Kako bismo imali dobar uvid u brigu za posvećeni život u Crkvi, zadržat ćemo se na povijesnom pregledu dokumenata, koji su plod razmišljanja i molitve od Drugoga vatikanskog koncila do današnjih dana.

PRVOTNI ZANOS I ENTuZIJAZAM

Dogmatska konstitucija Lumen gentium, po- tvrđena 21. studenoga 1964. godine, jedna je od dvije dogmatske konstitucije Drugoga vati-kanskog koncila. Nakon petoga poglavlja, o sve- općem pozivu na svetost, Konstitucija dotiče pitanje redovničkoga života. Jasno je naglaše- no da se od svih Kristovih vjernika očekuje sa-vršeno življenje krsnih obećanja i nasljedova-nje Krista siromašnoga i poniznoga, kako bi se u potpunosti suobličili na njegovu sliku (usp. LG, 40-44). Konstitucija ne želi monolitnu Crk-vu: “Božji se narod okuplja ne samo iz različi- tih naroda nego je i sam u sebi sastavljen od raznih redova. Među njegovim [Kristovim] udo- vima, naime, postoji različitost, bilo po služba-ma, kad neki obavljaju svetu službu na dobro svoje braće, bilo po položaju i uređenju života, kad mnogi u redovničkome staležu na užem putu teže za svetošću te svojim primjerom po-tiču braću” (LG, 13).

PIŠe: FRA JOsIP IVANOVIĆ

1uz Godinu posveĆenoGa života

21voX minorum

šesto poglavlje Lumen gentium temelj je De- kreta o prilagođenoj obnovi redovničkoga živo- ta, Perfectae caritatis, potvrđenoga 28. listopada 1965. godine. u njemu su dotaknute važne toč-ke same Konstitucije, što je osobito istaknuto već na samome početku Dekreta: “Nastojanje oko savršene ljubavi po evanđeoskim savjeti-ma proistječe iz nauka i primjera božanskog učitelja, a pojavljuje se kao sjajan znak Nebes-kog kraljevstva” (PC, 1), a tako je naglašena i kristocentričnost posvećenoga života. “Već je od početka Crkve bilo muževa i žena koji su ostvarivanjem evanđeoskih savjeta nastojali u većoj slobodi slijediti Krista i izrazitije ga nasljedovati” (PC, 1) i tako u Crkvi jesu svim vjerni-cima znak prisutnosti nebeskih dobara, svjedo-če o novome i vječnome životu postignutom po Kristovu otkupljenju te tako naviještaju budu-će uskrsnuće i slavu nebeskoga kraljevstva (usp. LG, 44). Prema tome, evanđeoski savjeti nisu tek neka apstraktna stvarnost, nego stvarnost Krista čistoga, siromašnoga i poslušnog, sve do smrti na križu (usp. LG, 43). u br. 2 Perfectae caritatis Koncil ističe opća načela prilagođene obnove: a) slijediti Krista kako je to izloženo u Evanđelju; b) dobro upoznati i vjerno slijediti duh osnivača; c) sudjelovati u životu Crkve; d) poznavati prilike ljudi i vremena kao i potrebe Crkve, u svjetlu vjere s razumijevanjem prosu- diti okolnosti suvremenog svijeta, te ljudima pritjecati u pomoć; e) prilagođavanje potreba-ma današnjega vremena provoditi u skladu s duhovnom obnovom, kojoj valja dati prednost. u Svetome pismu, posebno u evanđeljima i u slavlju euharistije događa se i ostvaruje svako- dnevni intimni susret s Kristom. On je prvi pri-mjer izvršavanja volje Očeve do smrti. Slijede- ći njegov primjer u potpunosti se posvećuju Bogu, a njihovo posvećenje jest stvarnost u kojoj se prožima božanska, “izvanredan dar mi-losti” (PC, 12), i ljudska inicijativa, kao slobo-dan odgovor u darivanju vlastitoga života srca nepodijeljena (usp. Fil 2,1; 4,7), već spremna zauzeti se za Božje djelo u ovome svijetu. Na tome putu življenja osobnoga posvećenja važ-no mjesto nalazi i zajednica koja nastavlja živ-jeti po uzoru Isusovih učenika koji ostaviše sve i pođoše za njim (usp. Lk 5,11). “Zajednica kao prava obitelj, sabrana u Božje ime, uživa njegovu nazočnost.” (PC, 15)

TKO SMO?

usprkos “svjetlu” koncilskih usmjerenja obnove redovničkoga života i oduševljenju koje je Koncil donio, nastupilo je razdoblje suhoće i gorkih iznenađenja. u tom razdoblju je nas-tao i slogan “zabranjeno zabraniti” (tal. vietato vietare) koji savršeno opisuje u kakvom se sta-nju nalazio redovnički život. Mnogi redovnici su u postkoncilskom razdoblju iskusili tzv. kri-zu identiteta, koja bi se mogla nazvati i krizom besmisla. Naime, ova kriza imala je negativan odraz u trenutku kada je bilo potrebno potvr- diti osobnu vjernost redovničkom životu i pred- ložiti uspješan pastoral zvanja za redovnički ži-vot. Dokumente Koncila tumačilo se svojevolj-no i prihvaćalo se samo ono što je odgovaralo pojedincu. Zbog toga je postkoncilsko razdoblje obilježeno i padom broja članova redovnič-kih ustanova.

Svjestan situacije, Pavao VI. u Apostolskoj pobudnici Evangelica testificatio (29. lipnja 1971.), koja je nazvana magna charta redovničkoga ži- vota, izražava svoju bol zbog napada na redov- nički život, koji je i sam doveden u pitanje. Pavao VI. odgovara po nauk Drugoga vatikan-skog koncila: “želimo odgovoriti na nemir, ne- doumice i kolebljivost što se kod nekih opaža, a ujedno učvrstiti one koji se zalažu za pravu obnovu redovničkog života” (ET, 2).

Papa tako redovnicima doziva u pamet slobodu kojom su odgovorili poticajima Duha Sve-toga i pošli za Kristom; ističe ljepotu i veličinu dara koji je posvemašnji i neopoziv (usp. ET, 7); podsjeća na bitne obveze življenja Bogu pos-većene čistoće, siromaštva i poslušnosti. Stil života ima se razlikovati od tek puke uspješne ljudske djelatnosti, smisao je živjeti po Kristo- vu primjeru, uroniti u Boga, povremeno se po- vući od svijeta, izgrađivati novoga čovjeka, nje-govati liturgijski život, sudjelovati u poslanju Crkve itd. (usp. ET, 31-50). Papa oštrim, ali is-tovremeno i očinskim riječima potiče redovni-ke da budu živi svjedoci Gospodinove ljubavi u svijetu, koji je toliko potreban ljubavi i utjehe: “Otvoreni božanskoj radosti, utvrđujući zasad vjere i u njihovu svjetlu kršćanski tumačeći suvremene probleme, velikodušno provodite u život zahtjeve svoga zvanja. Došao je čas da se s najvećom vjernošću, bude li potrebno, date

22 voX minorum

na obnovu svoje savjesti pa i na preispitivanje cijeloga svog života” (ET, 53).

SPOZNAJ SAMOGA SEBE!

Posljednjih godina 20. stoljeća osjetila se potreba “da se bolje objasni identitet različitih životnih staleža, njihovo zvanje i specifično poslanje u Crkvi” (VC, 4). Odgovor je proizašao iz rada triju biskupskih sinoda, čiji su plodovi sabrani u trima postinodalnim apostolskim pobudnicama pape Ivana Pavla II.: Christifideles laici o laicima (30. prosinca 1988.), Pastores dabo vobis o odgoju i obrazovanju svećenika (25. ožujka 1992.) i Vita consecrata o posvećenom životu i njegovu poslanju u Crkvi i svijetu (25. ožujka 1996.). Papa Ivan Pavao II. želio je prikazati svojstven i pozitivan identitet posveće-noga života u Crkvi. želi naglasiti preobrazbu vlastitoga i zajedničkog života po uzoru na sa-vršen život Presvetoga Trojstva; želi pomoći redovnicima i redovnicama živjeti temeljne vrijednosti životnoga odabira, svjesni da su i sami izabrani. Papa ne prekida s prošlošću, nego nastavlja linijom neprekidnosti i razvoja. Njegova linija neprekidnosti očituje se u vjernosti učiteljstvu Koncila, koji naziva “svijetlom polaznom točkom” (VC, 13) sinodalnih razmiš-ljanja. Slijedi i liniju razvoja koja naglašava po- zitivne i dobre strane redovničkoga života i svjesno nudi autentičnu interpretaciju koncil-skih dokumenata. Kao primjer možemo naves-ti zavjetovanje evanđeoskih savjeta, koje u pot-punosti pripada životu i svetosti Crkve (usp. LG, 44). uklanjajući svako neispravno i lažno tumačenje, papa tumači: “Posvećeni život, koji postoji od samih početaka, neće moći nikada ne biti u Crkvi kao njezin element kojega se ne može odreći i koji je označava, jer je izraz same njezine naravi” (VC, 29). S biblijskoga i teološkog stajališta posvećeni život je poseban oblik života, željen od Presvetoga Trojstva, i kao takav odgovara “planu Gospodina Isusa” (VC, 31), uvijek poslušnom u pravom smislu ri-ječi. Papa Ivan Pavao II. ostavio je redovnicima i redovnicama u nasljedstvo mnoštvo pisama u kojima ih ohrabruje i potiče na što iskrenije i potpunije nasljedovanje Isusa Krista živeći u svojim zajednicama, zavjetujući evanđeoske savjete, njegujući bratski život, moleći Boga i

hodeći s njim. Postsinodalna apostolska po-budnica Vita consecrata posljednji je dokument o redovničkom životu crkvenoga učiteljstva, što ne znači da je time prestala i briga za po- svećeni život. Kongregacija za ustanove posve-ćenoga života i družbe apostolskoga života po-vremeno i po potrebi je redovničkom svijetu upućivala pisma i okružnice po kojima se valja provoditi obnova njihova života.

GORJETI LJuBAVLJu GOSPODNJOM, PREOBRAZITI SE NJEGOVOM LJEPOTOM

u svome pontifikatu od 2005. do 2013. godine papa Benedikt XVI. nije napisao nijedan dokument upućen izričito članovima posveće-noga života, ali im se istovremeno rado obra-ćao: “Vaš način življenja i djelovanja treba biti u mogućnosti pokazati prvenstvenu pripad- nost jedinome Gospodinu. Vaše potpuno pre-danje u ruke Kristu i Crkvi je dobar i jasan na- vještaj Božje prisutnosti” (Homilija za Dan po-svećenoga života, 2. veljače 2006.). O posveće-nom životu je pisao mladima u porukama za svjetske dane mladih, potičući ih da osluškuju glas Gospodnji razmatrajući njegovu riječ, pris-tupajući svetim sakramentima i drugujući s njime u molitvi.

HRABRO I RADOSNO NAPRIJED!

Papa Franjo svoju pobudnicu o naviješta- nju evanđelja u današnjem svijetu Evangelii ga-udium započinje riječima: “Radost evanđelja is-punja srca i čitav život svakog onog koji susret-ne Isusa... S Isusom Kristom radost se uvijek iznova rađa” (1). Poticaj je to za preispitivanje koliko smo kao vjernici i članovi redovničkih ustanova nositelji Radosne vijesti, koliko smo doista susreli Isusa Krista. Istinski susret s njim preobražava ljudsku egzistenciju, a doživljena radost treba biti podijeljena s drugima koji je još uvijek nisu upoznali. Kongregacija za usta-nove posvećenoga života i družbe apostolskog života izdala je okružnicu posvećenim muškar-cima i ženama Radujte se (i drugu Scrutate) ka-ko bi ih Papinim riječima pripremila za “godinu milosti Gospodnje” (Iz 61,2), koja im je darova-na. “Onaj koji je susreo Gospodina i vjerno ga slijedi je vjesnik radosti Duha”, stoji u okruž-

23voX minorum

nici. Posljednji dio okružnice jesu pitanja koja je papa Franjo postavio tijekom raznih nago-vora i susreta s osobama posvećenoga života o njihovu shvaćanju vlastitoga života i poslanja. u njima Papa savršeno opisuje probleme kroz koje redovništvo prolazi i s kojima se bori: “Au- tentična vjera uvijek uključuje duboku želju za mijenjanjem svijeta. Evo pitanja koje si moramo postaviti: imamo li i mi velike vizije i po- letnost? Jesmo li i mi odvažni? Sanjamo li ve-like stvari? Izjeda li nas revnost (usp. Ps 69, 10)? Ili smo pak mediokriteti i zadovoljavamo se na- šim apostolskim planovima stvorenim u labora-toriju?” (Homilija na misi u crkvi Gesù na spomen-dan Presvetog imena Isusova, 3. siječnja 2014.) Osim Papinih pitanja i traženja odgovora na njih, redovnici bi mogli posegnuti za obredni-kom zavjetovanja svoje ustanove i ponovno od-govoriti na pitanja koja im poglavar upućuje tijekom zavjetovanja.

Vratimo se na izvore svoga zvanja koje žu-bori u dvorani Posljednje večere, kada je naš Gospodin Isus oprao učenicima noge (usp. Ivan Pavao II., Ustanite, hajdemo). Ogrijmo svoje srce vatrom prvoga susreta s Gospodinom. Dopus-timo da nas ponovno osvoji svojom dobrotom, svojom ljubavlju koja privlači, svojim pogle-dom kojemu se ne možemo oduprijeti. Ovo je prilika da ponovno izreknemo svoj “EVO ME!” i pođemo za Gospodinom koji jedini ima riječi života vječnoga (usp. Iv 6,68).

LOGO GODINE POSVEĆENOGA žIVOTA u SIMBOLIMA IZRAžAVA TEMELJNE VRIJEDNOSTI POSVEĆENOGA žIVOTA. u NJEMu SE PREPOZNAJE

“NEPREKIDNO DJELO DuHA SVETOGA, KOJI TIJELOM STOLJEĆâ TuMAČI BOGATSTVA PRAKSE

EVANĐEOSKIH SAVJETA KROZ MNOGOVRSNE KARIZME, TE I NA TAJ NAČIN KRISTOVu TAJNu ČINI TRAJNO PRISuTNOM u CRKVI I SVIJETu,

u VREMENu I PROSTORu” (VC, 5).

GESLO: VItA CoNSECRAtA IN ECCLESIA HoDIE. EVANGELIUm, PRoPHEtIA, SPES (PoSVEćENI ŽIVot

U CRKVI DANAS. EVANđELJE, PRoRoŠtVo, NADA) DOZIVA IDENTITET I OBZORE, ISKuSTVO I IDEALE,

MILOST I PuT KOJI JE POSVEĆENI žIVOT (PRO)žIVIO I KOJI NASTAVLJA žIVJETI u CRKVI KAO NAROD BOžJI

uSMJERuJuĆI SVOJ PuT PREMA BuDuĆNOSTI.

PITANJA IZ RImSKoGA PoNtIFIKALA

Već ste po krštenju umrli grijehu i posvetili se Gospodinu, hoćete li se sada

doživotnim zavjetima još većma njemu posvetiti?

Hoćete li uz pomoć Božju prigrliti i dovijeka opsluživati isti život savršene čistoće,

poslušnosti i siromaštva, što su ga Krist Gospodin i njegova Djevica majka sebi izabrali?

Hoćete li po Evanđelju i Pravilu svoje obitelji postojano težiti za savršenom ljubavlju

prema Bogu i bližnjemu?

Hoćete li darom Duha Svetoga, sav život velikodušno utrošiti

u službi Božjega naroda?

Hoćete li u samoći i šutnji, u neprestanoj molitvi i radosnoj pokori,

u poniznu svetom radu posvetiti se samo Bogu?

24 voX minorum

PIŠe: FRA ANTuN RADOVANIĆ

živjeti razliku u ovom ludom svijetu

U današnje vrijeme, kada je slo-boda čovjeka dosegla vrhunac u povijesti čovječanstva, kada su konzumizam i materijalizam zasjenili one prave duhovne vri-

jednosti, te kada su uživanje i životne naslade postale jedini kriterij života, pitam se: Može li čovjek današnjice, u ovome bučnom i nemir-nom svijetu, ući u svoju nutrinu i u svoje srce i osluhnuti onaj Božji glas koji govori: “Dođi i slijedi me! ostavi sve i pođi za mnom.”

JE LI LuDO – BITI LuD?

Danas, želiš li živjeti kao redovnik, moraš biti lud poradi Krista, jer uistinu nije jedno-stavno odreći se svijeta i ući u samostan. Odreći se vlastite samovolje i prihvatiti život u skro-vitosti i u vjernosti, te tako ustrajati do kraja ovozemaljskog života. Isus nam i danas govori kao prije dvije tisuće godina: “tko ne uzme svo-ga križa i ne ide za mnom, nije mene dostojan. tko zadobije svoj život, izgubit će ga, a tko zbog mene izgubi svoj život, zadobit će ga.” (Mt 10, 38-39).

“PRIMJER SAM VAM DAO!”

Isus nam u Evanđelju daje primjer. On u bi-ti sam jest primjer i živa slika koja nam predo-

čuje kako bismo mi trebali živjeti. Prisjetimo se samo njegova života od rođenja! Trpio je pro-gonstva kao dijete, a mladost je proveo u napor-nome radu i muci. Često bi se povlačio u osamu i žarke molitve upravljao Ocu nebeskom. Tijelo je krotio postovima i pred kraj svoga javnog djelovanja bio je predan glavarima svećenič-kim, osuđen na smrt, izbičevan, mučen i raspet na križu. Ah, pitam se opet! što je naš život us-poredimo li ga s njegovim? Biti redovnik danas uistinu znači živjeti razliku! Nasljedovanje Isu-sa Krista jest mjerodavna zadaća i oblik života svakog pojedinca kršćanina, a tako i redovnika. Isus nam nadalje govori: “Evo ja vas šaljem kao ovce među vukove, zato budite mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi.” (Mt 10,16. 28). Redovni-ci danas moraju biti svjedoci za Krista u često neprijateljskom svijetu, pozvani pružiti poseb-no svjedočanstvo života u svjetlu Evanđelja. To znači pružiti radosnu vijest svim slojevima ljudi i tako svojim primjerom iznutra mijenjati ljude i približavati ih istini Isusa Krista: njihova mjerila u prosuđivanju, vrednote koje najvi-še cijene, izvore koji ih nadahnjuju. Redovnici su samim time izloženi svakodnevnim neugod-nostima, protivštinama i poteškoćama od stra-ne svijeta, svjesni da svakodnevno idu putem obraćenja prema kraljevstvu Božjem i po tome, u Crkvi i pred svijetom, postaju znak koji može

tko je redovnik? to je onaj koji je zahvaĆen tajnom otkupljenja!

25voX minorum

privući druge i dovesti do dubokih promjena u životu pojedinaca i u pravim duhovnim vrijed-nostima.

POSTATI ZADNJI

“Naprotiv, tko želi biti velik među vama, neka bude vaš poslužitelj! A tko želi biti među vama prvi, neka bude sluga svima”. (Mt 20, 26-27) Da. Kada razmišljam o Isusovoj logici, zaista treba postati zadnji kako bi čovjek mogao biti sa za-dnjima. A to znači dvije stvari: podijeliti svoje bogatstvo sa siromašnima i podijeliti siromaš-tvo siromašnih. Nije dovoljno samo podijeliti svoje bogatstvo. To ne znači postati zadnji. Bi-ti zadnji znači podijeliti siromaštvo drugih i ta nam je pojava najteže pojmljiva. Mi tumačimo dijeljenje samo kao uzeti svoj novčanik i podijeliti, pola tebi, pola meni. Ali ovo ustvari i nije pravo dijeljenje, shvaćate? Dijeliti znači imati spo-sobnost reći: “tvoje siromaštvo; pola tebi, pola meni.” Dakle, ako odbijam, oprostite na izrazu, prati noge svijetu i plaćam radnike da to čine umjesto mene, tada mogu biti siguran da nisam postigao ono što Gospodin želi i traži od mene. “Isus usta od stola, odloži haljine, uze ubrus i opasa se njime. Nalije zatim vodu u praonik i počne uče-nicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.” (Iv 13,4-5). Trebamo postati ponizni da bismo se i mi mogli zaodjenuti tim ubrusom, pasti na koljena i početi prati noge svijetu, a ne da plaćamo drugima da nama peru noge. želimo li živjeti zavjet siromaštva i ako smo spremni uistinu tako živjeti, onda ne bismo nikada tre-bali biti u strahu za ono materijalno. Dakle, trebamo riskirati. uzmimo jedan primjer: de-setero ljudi kuca na naša vrata, a samo je jedan od njih uistinu potrebit naše pomoći. Bolje je pomoći svoj desetorici, nego otpustiti praznih

ruku onoga uistinu potrebitog, jer jednoga da-na Gospodin će reći: “Niste me prepoznali”. Isus je gost prikriven, koji dolazi u liku i ulozi sa-mohrane majke, u alkoholičaru, u ovisniku, u prostitutki. Da, gost prikriven. Ako zaista že-limo da nas Isus prepozna u taj dan, moramo otvoriti svoja vrata još danas! Nepotrebno je u ovome sadašnjem trenutku razmišljati o veli-kim misionarskim pothvatima, o potrebitima u dalekim zemljama. Osvrnimo se malo oko sebe. Otvorimo svoja srca. Razmislimo malo i za-pitajmo se: tko je siromah današnjice? Tko je potrebit u našoj životnoj sredini? A da bismo dobili odgovor na ova pitanja, trebamo biti me- đu siromašnima; blagovati s njima, spavati me-đu njima, dijeliti sve svoje s njima. To znači po-dijeliti siromaštvo drugih. Ne sutra, nego već danas!

POGLED uPRT u BuDuĆNOST

Treće tisućljeće potiče osobe posvećenog života na obnovu načina razmišljanja i primje-nu proživljenog iskustva. Dolaze nove situacije i novi izazovi zbog kojih su nužne određene promjene koje, ne dirajući u samu karizmu i identitet pojedine zejednice, omogućuju od-govor na znakove vremena. Prvenstveno svoje pouzdanje trebamo staviti u Boga koji “u nama izvodi htjeti i djelovati” (Fil 2,13), koji je vjeran i koji će nam pomoći u traženju načina da se karizmi našega Serafskog oca svetoga Franje Asiškog dade nov poticaj i snaga, a to znači ra-dikalno življenje Evanđelja. Treće tisućljeće je također prilika da se vratimo na bitno, te da rastemo i sazrijevamo u vjeri i poznavanju Bo-ga. Drugi vatikanski sabor nas upravo i poziva da trajno istražujemo znakove vremena i da otkri-vamo Božje djelovanje u dubokim uzdasima čovje-čanstva. Zato povratak na ono bitno jest jedino ispravno sredstvo pomoću kojega ćemo održa-ti živim dar Duha Svetoga Crkvi.

Neka nas na tom putu prati naša premila majka Marija i neka nas nauči da se zauzimamo za ljudske potrebe i da im služimo s ciljem da ih dovedemo Isusu, proglašujući njegova čudesa. Neka nam ona, koja je uvijek znala ispunjavati volju Očevu, izmoli kod Gospodina ono što nam je potrebno da bismo živjeli kao prava djeca Božja!

Fra Pierre-Vincent, francuski bogoslov odiše radošću i posebnošću

28 voX minorum

čistoĆa

“Blago čistima srca: oni će Boga gledati!” (mt 5, 8)

Ovim se riječima Gospodin Isus ob-raća svima koji su otvoreni čuti njegov glas. On sve poziva na čis-toću na koju se i danas odlučuju mnogi kršćani, svjesni da pravi

kršćanin živi u tijelu, iako ne po tijelu. Tijelo je važno zato što u tijelu susrećemo Boga, dok mo-derna banalizacija seksualnosti nameće druk- čiji pogled na dar tijela. Iako je istina da krš-ćanin našeg vremena živi u društvu koje je op- sjednuto tijelom, posebice ako je mlado i lije-po, u društvu koje prenosi pogrješnu sliku o spolnosti, govoreći o tijelu kao o nečemu što posjedujemo pa to možemo i koristiti kako želimo, Kristov učenik ima drukčije shvaćanje vlastite spolnosti. Koliko je važno promišljati o značenju tijela, dovoljno je prisjetiti se da je Bog u kojega vjerujemo za nas dao (i daje) svo-je tijelo. u skladu s tim “najbolje polazište za

razumijevanje naše seksualnosti jest Posljed- nja večera”1. Sam Bog daruje sama sebe, svoje tijelo učenicima riječima: “Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje!” Ako nam se sâm Bog daruje u svojem tijelu, onda nije začuđujuće da jedno od najdubljih izražavanja tko smo bude darivanje našega tijela nekomu drugome.2 Za-to tijelo ne trebamo gledati kao vreću koja nam onemogućuje savršenije življenje po Duhu, nego nam omogućuje shvaćanje čovjeka kao tje-lesnoga bića koje ima tijelo kao svoj temelj. štoviše, Bog nam po blagovanju svoga tijela osi-gurava mogućnost sudjelovanja u vječnom ži-votu. Tijelo nas ne sputava ni u čemu nego nam otvara vrata raja. Zato tijelo s pravom možemo nazvati stožerom spasenja.

1 Timothy RADCLIFFE, Zašto biti kršćanin?, Zag-reb, 2009., 117.2 usp. Timothy RADCLIFFE, Zašto biti kršćanin?, 114.

PIŠe: FRA mILAN GeLO

tijelo je stožer spasenja

29voX minorum

Pogrješno shvaćanje spolnosti pokazuje nam da ona nije samo nekakva potreba ili bio- loški instrument za stvaranje, nego podrazu-mijeva odnos s drugima. Činjenica da je tijelo mjesto zajedništva daje samoj spolnosti veliku važnost. Spoznati bolje i potpunije ovo područ-je naše ljudskosti znači i ostvariti u potpunosti našu postojanost. Negativno korištenje spol-nosti pokazuje da način na koji čovjek današ-njice iskazuje ljubav nije u skladu s Božjom na- misli. Gdje naći odgovor?! Odgovor se zove čis-toća! Istina, ova riječ je gotovo nestala iz upo-rabe. u rječniku većine naših suvremenika ova riječ ne pronalazi svoje mjesto. Dobro je pitati se ima li danas uopće smisla govoriti o čisto-ći u širim krugovima društva. unatoč (ne)po-pluralnosti same riječi, “vrlina čistoće treba zanimati sve kršćane jer se radi o stavu koji pridonosi ispravnu formiranju svakog pojedin-ca koji ozbiljno teži tomu da postane Kristovim sljedbenikom i čovjekom prema Božjoj volji. Ta vrlina nije ograničena na određenu dob ili bračno stanje. Ona zahvaća sve sfere života i vrijedi jednako za muškarce i žene.”3 Kada se spomene riječ čistoća, često se misli na nešto negativno, lišenost nečega ili nekoga, uskraće-nost zadovoljenja naših želja. Sigurno da se ta-kva čistoća nikomu ne sviđa! Čistoća shvaćena samo kao uzdržljivost označava ne činiti neš- to, potiskivati želju i biti nesretan, sigurno je i više nego negativna. Ako je svrha čistoće u čis- tom življenju vlastite spolnosti, onda itekako pripada istinskom nasljedovanju Krista. življe-nje čistoće izdiže čovjeka iznad njegove ljud-skosti i čovjek, potpomognut Božjom milošću, već sada kuša radost “otkupljenja tijela koje ni-je samo nebeska stvarnost”4. Prava čistoća nije “poništavanje” spolne privlačnosti i nagona, već ozbiljan rast u slobodi. Rast u čistoći zahti-jeva ljudski napor, ali ne treba zaboraviti stvar-nu pomoć milosti Božje. Ako se čistoća sastoji od strogog opsluživanja samih pravila, onda postaje izvorom frustracija, gubi svoj izvorni smisao i ne nudi rast u slobodi. ukoliko se radi o ispravnom življenju spolnosti utemeljenom

3 Jorge Medina ESTEVEZ, Krepost čistoće, Zag-reb, 2005., 25.4 Christopher WEST, teologija tijela za početnike, Split, 2010., 70.

u Bogu, utoliko ona postaje prostorom surad-nje između Stvoritelja i stvorenog te mjesto istinskog zajedništva s drugima.

ČISTOĆA - KĆERKA I SESTRA LJuBAVI

Čistoća bez ljubavi nema smisla. Čemu vri-jedi svaka žrtva, mrtvenje i “smrt” samima se-bi, ako ne znamo za koga to činimo. Krist je za nas umro zato što nas ljubi, ne zato što je bio prisiljen od Oca. Mi “umiremo” sebi kako bis-mo mogli živjeti Kristu. Zato čistoća kao uvjet ljubavi pretpostavlja odnos između osoba. Ona nije odbijanje ljubavi nego pravilno usmjerava-nje onoga što nas čini ljudima. Spolni nagon ne biva potisnut nego pravilno usmjeren. življe-nje u čistoći znači odbiti živjeti u nesavršenoj ljubavi (požuda), kako bi se našla savršena lju-bav. Biti čist ne znači biti neplodan i osamljen nego biti slobodan od vlastitih nagona razvi-jajući sposobnost samokontrole i mogućnosti samopredanja drugoj osobi. Čovjek i Bog jesu i gospodari i ovisnici iste ljubavi, ni jednom ni drugome nije nametnuta, nego žive u odnosu koji su postavili takvim. živjeti krepost čisto-će znači uzeti plodove iz susreta dviju sloboda – Božje koja nam je ponudila rješenje i ot-krila nam dar naše spolnosti, i ljudske, po kojoj čovjek prihvaća čistoću kao najbolji način živ-ljenja darovane spolnosti. I više je nego jasno da postoji velika spona između dostojanstva ljudskoga bića i značenja tijela. upravo zato čistoća otkriva uzvišeno dostojanstvo ljudske osobe i usmjerava sve njegove želje k vrhuns-koj vrijednosti osobe i istini sebedarne ljubavi. S pravom možemo utvrditi da je čistoća sestra i kćerka ljubavi zato što nas čini slobodnima i naše odnose oplemenjuje radošću i nesputa-nošću omogućujući nam rast u svijesti o dosto- janstvu koje nam pripada. Ispravno živjeti čis-toću moguće je samo ako se ispravno shvati značenje ljubavi koja je jedina motivacija živo-ta u čistoći. u suprotnom je čistoća odveć nega-tivna i lišena svoga pravog značenja.

CELIBAT ILI BRAK?

Iako se ponekad čini da oni koji su u braku ne mogu postići stupanj čistoće koji je dostu-pan osobama posvećenog života, lako je zak-

30 voX minorum

ljučiti da to nije istina. Iako čistoća u braku ne isključuje uživanje tjelesne intimnosti između supružnika, ona ipak zahtijeva proces čišće-nja od egoističnih poticaja. Naprotiv, čistoća onih koji žive zavjet čistoće uključuje život bez braka, ali ne zato što brak manje vrijedi nego zato što su pozvani živjeti onim oblikom živo-ta koji nas očekuje u kraljevstvu nebeskomu. Sukladno tome, posvećena osoba ne može biti aseksualna ili protivna spolnosti, nego je upra-vo takva osoba duboko svjesna onoga što jest. život u potpunoj čistoći uvijek iziskuje napor, trud i žrtvu. žrtva koja ima svoj smisao dajući mogućnost da svoju čistoću živi s osmijehom. Posvećena osoba usmjeruje vlastiti spolni na-gon dajući mu novi smisao. Svaki je muškarac i svaka žena, zbog bračnog značenja tijela koje svatko od nas nosi, pozvan biti suprug(a) i otac ili majka. Kao slika Kristova, muškarac koji živi u čistoći “ženi” se Crkvom, darujući se potpu-no i brineći se za svoju “duhovnu djecu”, dok žena ostvaruje svoje “duhovno majčinstvo”. u takvom načinu života, ljudska se osoba osloba- đa od svega da bi mogla biti slobodna za sve. u

odveć izerotiziranoj okolini, posvećena osoba daje svjedočanstvo da je moguće živjeti u čisto-ći iako je sama svjesna zahtjevnosti koju ona sa sobom nosi. Potrebno je spoznati istinu, pre- trpjeti bol čišćenja od samoga sebe te shvatiti dubinu značenja samoga tijela kako bi se shvatio pravi smisao čistoće. Samopredanjem dru-gima ostvaruje samoga sebe. Poput Krista, pre-daje se za druge, oblači se “Kristovom goloti-njom”, kako bi od istoga Krista jednog dana bio uskrišen. Stoga, čistoća (p)ostaje aktualnom i danas u svijetu u kojem se često stvara kriva slika o spolnosti. u životima Kristovih učenika odzvanja Gospodinov poziv na čistoću u što sa-vršenijem i predanijem nasljedovanju Raspeto-ga i uskrsloga. živeći među ljudima, koji razli- čito razumiju i žive dar spolnosti, kršćani tre-baju svjedočiti ljepotu čistoće. Možemo završiti rečenicom jedne autorice: “u suvremenom svi-jetu ljudi su gladni ljubavi, a ja iskreno vjeru-jem da je čistoća odgovor – Njegov odgovor.”5

5 Mary Beth BONACCI, Prava ljubav, Split, 2009., 10.

31voX minorum

PIŠe: FRA FILIP PuŠIĆ

siromašan i poslušan. zašto? poradi kraljevstva nebeskoG!

U prvome poglavlju Pravila se-rafski naš otac Franjo govori o tome što je Pravilo i život male braće, te kao temelj života po njemu postavlja obdržavanje

svetog Evanđelja Gospodina našega Isusa Kris-ta; život u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći. Poziv na život evanđeoskih savjeta u Crkvi nije upućen samo malom broju ljudi, nego, kako se navodi u Katekizmu Katoličke Crkve: “Evan-đeoski su savjeti, u svojoj mnogostrukosti, po-nuđeni svakom Kristovu učeniku. Savršenstvo ljubavi na koje su svi vjernici pozvani, za one koji su slobodno prihvatili poziv na posvećeni život, nosi sa sobom obvezu da vrše čistoću u

neženstvu poradi Kraljevstva, siromaštvo i po-slušnost. Zavjetovanje tih savjeta, u stalnom od Crkve priznatom staležu, obilježuje Bogu ‘po-svećeni život’.” (KKC 915)

Dogmatska konstitucija o Crkvi Svjetlo na-roda (Lumen gentium), također govori o evan-đeoskim savjetima, kada kaže: “Evanđeoski savjeti Bogu posvećene čistoće, siromaštva i po- slušnosti – kako su utemeljeni u riječima i pri- mjerima Gospodinovim i kako ih apostoli, crk-veni oci, naučitelji i pastiri preporučuju – bo-žanski su dar koji je Crkva primila od svojega Gospodina i koji njegovom milošću uvijek ču-va.” (LG 43,1) Na drugom mjestu, pak, kaže da kada se Kristov vjernik obvezuje na tri spome-

“braĆo dok imamo vremena, činimo dobro!” (sveti franjo)

32 voX minorum

nuta savjeta, on se posve predaje Bogu kojeg najviše ljubi, te je tako stavljen na poseban način u odnos prema služenju Bogu i prema čašćenju Boga. Kako bi vjernik mogao primiti obilniji plod krsne milosti, on se zavjetova- njem evanđeoskih savjeta u Crkvi nastoji oslo-boditi zapreka koje bi ga mogle udaljiti od žara ljubavi i savršenosti služenja Bogu. (usp. LG 44,1)

Razmišljajući o posvećenom životu u re-dovničkom staležu i o evanđeoskim savjetima, koji su temelj takvog života, otkriva se važnost svakog pojedinog savjeta, te nedjeljivost jed-nog od drugog. Oni se međusobno prožimaju i nadopunjuju i bez obzira što su brojčano tri zavjeta, oni su ipak samo jedan – život po Evan-đelju. Kao što i sam naslov govori, ovdje ćemo se usredotočiti posebice na dva evanđeoska sa-vjeta: savjet siromaštva i savjet poslušnosti.

Savjet siromaštva svoje utemeljenje u Sve-tom pismu pronalazi u susretu Isusa i bogatog mladića, kojem Isus govori, ako želi biti savr-šen, neka proda sve što ima i podari siroma-sima i tako će tada imati blago na nebesima (usp. Mt 19, 20-21). Savjet poslušnosti, pak svoj temelj nalazi u poslušnosti Isusa Krista svome Ocu. Kao primjer možemo navesti Isusovu mo-litvu u Getsemanskom vrtu, gdje sam izgovora: “Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.” (Mt 26,39)

O uZVIšENOG LI SIROMAšTVA, KOJE u BOGu VIDI SVO BOGATSTVO, TE SVOGA STVORITELJA!

Polazeći od samog pojma siromaštva, ima-mo u glavi sliku i opis toga što ono jest. Taj pojam označava nedostatak, neimanje materijal-nih stvari koje su neophodne za život, a potom označava suprotnost od pojma luksuz. Imajući saznanja o situaciji u svijetu i o nastojanjima rješavanja tog problema, možemo si postaviti pitanje zašto neki ljudi obećavaju da će živjeti u siromaštvu i kakve to veze ima s duhovnom dimenzijom?

Bog je stvorio svijet i sve što je na njemu i dao čovjeku da gospodari i upravlja svime. Zar nije logično da, slijedeći navedenu logiku, ko-ristimo sve i budemo vlasnici materijalnih do-

bara?! Razmišljajući o svemu tome, nameće se pitanje: je li čovjek uistinu gospodar svega ili je samo čovjek zaboravio kome pripada sve što posjeduje i ima? Čovjek se rađa bez ičega, a kada umire, ništa ne može ponijeti sa sobom, te se ponovno nađe u istoj situaciji kao kod ro-đenja – u blaženom siromaštvu. Pravilno pos-tavljajući stvari i shvaćajući kako je Bog izvor i počelo svega i kako je on jedini pravi Gospodar, možemo uvidjeti pravu bit siromaštva i kako nas ono približava Bogu.

Čovjek ima sklonost prisvajati stvari i ono što mu ne pripada i upravo u takvom svijetu savjet siromaštva ima važnu ulogu kao puto-kaz prema Bogu. Redovnik koji zavjetuje siro-maštvo i tako se odriče sveg vlasništva, govori svojim životom kako sve pripada Bogu i poka-zuje svojom odlukom gdje je pravo i istinsko bogatstvo. Kriva upotreba stvari udaljava čov-jeka od Boga, a dajući zavjet siromaštva, po Božjoj milosti, redovnik govori kako se udaljuje od tih stvari da bi objavio kako je Bog istinsko bogatstvo. Ako se od Boga udaljuje radi nje-govih dobara, onda ih Bogu vraća, jer je jedi-no važno biti s njim. Savjet siromaštva potiče čovječje srce na zahvaljivanje i na stav srca u kojem promatra sve stvari kao darove od naše-ga Stvoritelja. Spomenute darove ne smijemo zadržati za sebe, nego trebamo prepoznati pra-vu vrijednost u njima i usmjeriti ih prema jed-nome cilju, a to je sam Bog.

Zavjet siromaštva rješava redovnika od na-vezanosti na zemaljska dobra, a sve stvari koje se koriste ne pripadaju njemu, nego sve pripa-da zajednici i zajednica raspoređuje gdje i koli-ko je potrebno. Također, savjet siromaštva nas uči kako biti solidaran sa siromašnima i potiče nas da se za njih zauzimamo.

Siromaštvo nam pokazuje prave i istinske vrednote i otvara nam oči kako bismo uvidje-li iskrivljene ideale koje nam nameće bogato društvo, za koje je glavna misao vodilja imati što više i živjeti u blagostanju. Siromaštvo, kao savjet na koji su pozvani svi vjernici, pokazuje nam i usmjerava nas prema Stvoritelju svega, koji je jedino, istinsko i nepropadljivo bogat-stvo, te nas uči cijeniti i zahvaljivati na svemu onome što nas okružuje, te pravom načinu ko-rištenja materijalnog bogatstva u svrhu puto-kaza prema Bogu.

33voX minorum

TEMELJ SAVJETA POSLušNOSTI JEST TRAžENJE BOžJE VOLJE

Savjetom poslušnosti čovjek ponajprije pri- hvaća Boga kao svojeg Oca. u tome savjetu oči-tuje se pouzdanje u Očevu volju, jer se time ispovijeda da naš Otac sve zna i sve može, te svime providonosno upravlja. Na taj način priznajemo da nas Bog poznaje više nego što sami sebe poznajemo, da nas bezgranično ljubi i da se pouzdajemo u njega, da vodi naš život. Predajemo se svome Ocu u ruke, jer on zna što je najbolje za nas i brine se za nas. On je naš Otac, a mi smo djeca u njegovu krilu. Iskazati povjerenje prema Bogu znači obećati savjet po-slušnosti, ali to se povjerenje ne izražava samo predanjem, nego i traženjem njegove volje.

u molitvi oče naš moli se: “Budi volja tvo-ja”, a svakodnevno traženje Božje volje temelj je savjeta poslušnosti, jer se, traženjem samo vlastite volje, upada u zamku grijeha oholosti i samodostatnosti i tada sve podređujemo sebi. Vršenje i traženje samo svoje volje zatvara nam oči, te nismo u mogućnosti vidjeti svijet oko nas na ispravan i pravedan način. Svako-dnevno tražiti volju Očevu i prihvaćati je otva-

ra nam srce za druge, uči nas biti solidarnima s onima kojima poslušnost nije izbor, nego je proizvod ropstva i stvara u nama osjećaj odgo-vornosti prema drugima. Osim toga, obećava-jući savjet poslušnosti, vjernik svoje sposob- nosti i talente stavlja na službu zajednici i svi-jetu u kojemu živi. Obećati poslušnost ne zna-či odreći se svoje savjesti i svoje slobode, nego znači odreći se ohole samovolje da bi se bolje prionulo uz Boga i na taj način bilo primjer i poticaj svim vjernicima na žarče nasljedovanje i traženje Božje volje.

u današnjem svijetu, ispunjenom konzu-merizmom i pohlepom, vidjeti ljude koji se slobodno i svojevoljno odlučuju živjeti savjete si-romaštva, čistoće i poslušnosti ne može osta-viti vjernike ravnodušnima u njihovoj kršćans-

koj savjesti. Redovnici koji žive tri savjeta dokaz su da se i danas može hoditi Božjim staza-ma i ostati vjeran Bogu i živjeti u zajedništvu s njime. Evanđeoski savjeti stupovi su života ko-ji omogućuju da Bog govori čovjeku na pose-ban i čudesan način, ali su i podsjetnik na teš- ke zahtjeve Božje ljubavi. umrijeti sebi, a živ-jeti Bogu – čini se kao ideal, ali ideal koji se svi mi moramo truditi ostvariti.

34 voX minorum

RAZGOVARAO: FRA IVAN m. LOTAR

intervju: fra jure šarčeviĆ

Mnogopoštovani oče Provincijale, ponajprije: od srca Vam hvala što ste pristali odgovoriti na nekoliko pitanja za naš časopis “Vox minorum”!

Za početak, ako ste suglasni, možete li nam reći nekoliko riječi o tome kako ste se Vi odlučili na ula-zak u samostan i postajanje redovnikom i svećeni-kom?

Ja potječem iz fratarskog kraja (Rama). Od-rastao sam uz franjevce, oni su mi bili katehe-te i učitelji. Druge svećenike praktički nisam ni poznavao. Još kao diječak vidio sam u franjev-cima veliki ideal. Oni su me uvijek privlačili: njihov habit, njihova blizina narodu, ugled me- đu ljudima, itd. Pred kraj osnovne škole, već sam razmišljao da i ja budem kao oni, a po za-vršetku osmoljetke krenuo sam u franjevce ka-pucine. Nije mi na početku sve bilo jasno što Bog od mene hoće učiniti. Malo pomalo sve je bivalo jasnije. Ja sam bio prilično siguran da me Bog vodi. Danas mi je to više nego jasno. Bez Njega ne bih mogao ništa učiniti.

Što mislite, što danas mlade najviše privlači re- dovničkom životu? Koji su, po Vama, glavni čimbe- nici zbog kojih se danas, u ovom užurbanom i teh- niciziranom svijetu, odlučuju na ulazak u samo-stan?

Zacijelo ima više razloga koji privlače mla-de u redovnički život. No, nije jednostavno na-ći jedan koji bi vrijedio za sve jednako. Svaki pojedinac osjeća to na drugačiji način. Netko se odlučuje iz nekog običnog razloga, možda zato što mu se kod nekih redovnika sviđa ovo ili ono. Ali u svemu je najvažnije da svaki po-jedinac, svaki pozvanik, osjeti da ga Bog zove, možda i preko jednostavnih stvari, ljudi ili do-gađaja. Presudno je prepoznati taj Božji zov i u dubini svoga bića odgovoriti se Bogu, predati mu se i slijediti ga. A sve ostalo će se dodati. u

svijetu kakav je ovaj naš, u žurbi, površnosti i glamuru, kako se to danas voli reći, ima onih koji traže mir, koji ne ostaju na površini, koji traže smisao svom životu. I kad uspiju “izaći iz takvoga svijeta”, kao nekoć Franjo Asiški, i pronaći radost življenja u zajedništvu sa sebi sličnima, onda je sigurno da su našli svoje zva-nje. No, to početno oduševljenje treba njegova-ti, zalijevati kao biljčicu, inače ona neće izrasti u veliku stabljiku koja će donositi obilat rod.

možete li nam reći koja je, prema Vašem mišlje-nju, uloga redovnika i redovnica u Hrvatskoj? Gdje oni ponajvećma mogu doprinijeti razvoju i napret-ku hrvatske Crkve?

Držim da redovnici ili posvećenici, kako se to danas voli reći, u Hrvatskoj, kao u ostalom i u svakoj drugoj zemlji, imaju veoma važnu ulo-gu. Oni su pozvani - kako veli veliki prijatelj Hr-vata, sveti Pavao II. - biti ona “zraka božanske ljepote koja treba osvjetljavati hod ljudske eg-zistencije” (VC 109). Crkva bi bez redovnika za-cijelo bila siromašnija. Vjernošću karizmi svo-jih utemeljitelja, oni su bili konkretan odgovor na izazove i zahtjeve određenog vremena kad su nastajali. Sasvim konkretno svojim jedno-stavnim životom, međusobnim uvažavanjem i prihvaćanjem, svojim konkretno življenim za-jedništvom, svojom blizinom ljudima, osobito malenima i onima koji Boga traže, redovnici su konkretan odgovor i velik doprinos Crkvi u našem hrvatskom narodu.

Kako komentirate trenutno stanje redovništva, bilo u Hrvata ili u svijetu? Brojčano i u smislu snage svjedočanstva?

Prema mom uvidu i saznanju, općenito go-voreći, u odnosu na mnoge druge zemlje, oso-bito u Europi, stanje redovništva u Hrvatskoj je još uvijek dosta dobro. Takav se zaključak može vidjeti iz nekoliko činjenica: broj zvanja, osim možda u nekih ženskih družbi, još je uvijek re-lativno dobar; redovnici su prilično prisutni u

provincijalni ministar franjevaca kapucina i novoizabrani predsjednik hkvrpp-a

35voX minorum

Crkvi i narodu Božjemu na različitim razina- ma, počevši od vrtića, škola, bolnica, župa i mnogih drugih ustanova, gdje pružaju jasna svje-dočanstva ljubavi Božje prema ljudima. Vjeru-jem da će to svjedočanstvo, u ovoj Godini po-svećenog života, za koju smo veoma zahvalni papi Franji, još više doći do izražaja, te da ćemo svi mi, cijela Crkva, iz nje izaći obogaćeni mi-lošću Božjom.

Vi ste provincijalni ministar Hrvatske kapucin-ske provincije svetog Leopolda B. mandića. Kako se osjećate kao provincijal i kakva obilježja, prema Va-šem mišljenju, treba imati dobar provincijalni mini-star, ali, na tom tragu, i svaki dobar poglavar?

što se tiče mojih osjećaja sada u službi pro-vincijala, osjećam se više-manje isto kao i kad nisam bio poglavar, osim veće odgovornosti i više posla. Ali dok je čovjek mlad, koliko-toli-ko, valja raditi nešto korisno. Meni kažu, a ja to isto mislim o sebi, da me poglavarska služ-ba nije promijenila. Kakav sam bio prije, više ili manje, takav sam i sada kao provincijal, tako mi kažu neka braća. A kakav bi trebao biti po-glavar? Trebao bi imati puno vrlina. Jednom riječju, trebao bi biti “čovjek Božji”. Svakog bi poglavara trebale resiti, kako reče blaženi Pa- pa Pavao VI. “jednostavnost života, duh molitve, ljubav prema svima, posebice prema male-nima i slabima, poslušnost i poniznost, odrica-nje. Bez tog obilježja svetosti riječ (provincijal-nog ministra) teško će prodrijeti do srca ljudi (fratara) našega vremena” (EN, br. 76).

Ja sam bio više puta poglavar. Iz iskustva znam da poglavar nema uvijek spremno rje-šenje za sve situacije. Zajedno s braćom treba

tražiti što je Božja volja ovdje i sada. I kroz dija-log, otvorenost i spremnost na slušanje uvijek će se naći rješenje.

Nedavno ste izabrani i za predsjednika Hrvats-ke konferencije viših redovnčkih poglavara i pogla-varica i na tom izboru Vam čestitamo! Koja je, opet po Vašem mišljenju, temeljna uloga Konferencije u hrvatskom društvu i životu Crkve? Gdje se pastoral i utjecaj Konferencije (kao zajednice svih redovnika i redovnica u Republici Hrvatskoj) osjeća, a gdje još nedovoljno?

Hvala na čestitci. Višestruka je uloga Kon-ferencije VRPP u našoj Crkvi. Prije svega, Kon-ferenciju sačinjavaju viši redovnički poglavari i poglavarice kojima je prva zadaća da budu ani-matori svojih zajednica, da kao pravi pastiri svoga stada rade na ostvarenju svrhâ pojedinih redovnički zajednica. Konferencija kao tijelo, u skladu s crkvenim propisima, surađuje s Hrvat-skom biskupskom konferencijom i pojedinim biskupima na različitim područjima. Posebna je zadaća Konferencije da svojom djelatnošću pridonosi dobru Crkve i društva, da rješava pi-tanja koja su zajednička redovnicima u našoj domovini, da se brine za formaciju svojih čla-nova itd. Ona tu svoju zadaću ostvaruje dob- rim dijelom preko svojih posebnih povjeren-stava koja djeluju na više razina u Crkvi i druš-tvu: u dječijim vrtićima, školama, bolnicama, u pastoralu mladih, u pastoralu obitelji i sl.

Što biste željeli, kao predsjednik HKVRPP, poru-čiti mladima koji razmišljaju o duhovnom pozivu?

Da se ne boje odazvati Božjem pozivu. Neće se prevariti ako povjeruju onomu koji ih ljubi više nego li oni sami sebe. u Njemu se nalazi prava radost. Bogu je svatko od nas važan, mi pred njim nismo brojevi, već osobe s imenom i prezimenom. Kad Isus jednom svrne na vas pogled, nemojte mu se opirati. Imajte povjere- nja u Njega, dopustite mu da vas taj pogled pra-ti kroz čitav vaš život i vašoj radosti neće biti kraja!

Što biste poručili svim redovnicama i redovnici-ma u Godini posvećenog života koja je pred nama?

Ono što im poručuje i sveti Otac papa Fra-njo da radost Evanđelja ispuni srca sviju nas i preko nas cijeli svijet!

od srca zahvaljujem na Vašoj otvorenosti, vre-menu i jednostavnosti! Božji blagoslov!

Hvala i Vama.

36 voX minorum

PIŠe: FRA IVAN m. LOTAR

što za mene znači biti redovnik?

“Dok sam bio sjemeništarac i bogoslov, mo-ji poglavari, magistri, učili su mene kao i ostale moje kolege, da redovnik treba stalno težiti za savršenošću. To mi se usjeklo u pamet i život. Biti redovnik znači težiti za tim da sve više, dapače potpuno, pripadam Isusu Kristu, da bu-dem njegova svojina. uvijek omogućavati Isusu Kristu da se može služiti sa mnom kako on to hoće. Težiti za tim da ljubim Boga iznad sve-ga, da činim ono što on želi od mene, da vršim njegovu volju. Isto tako biti redovnik za mene znači da ostvarujem ljubav prema bratu čovje-ku, posebno prema bolesnicima i siromasima. Dakle, za mene biti redovnik znači uvijek teži-ti za savršenijim načinom kršćanskog života i nikada se u tome ne umoriti. Ideal je postavio Isus Krist: “Budite dakle savršeni kao što je sa-vršen Otac vaš nebeski!” (Mt 5,48).

Biti redovnik za mene znači nastojati navi-ještati ljudima Radosnu vijest spasenja, Kristo-vo Evanđelje, naviještati ljudima da je Isus Krist Istina i Put i život, da je on Mesija, Spasitelj svijeta. Naviještati ljudima Božju ljubav prema čovjeku. On svakom čovjeku priprema vječnu

sreću i Božju ljubav u Kraljevstvu nebeskom. Govoriti ljudima na sav glas, da ne završava ži-vot tjelesnom smrću, da postoji uskrsnuće tije-la i život vječni s Bogom.”

fra Augustin Kordić OFMConv, svećenik

“Biti redovnica za mene znači biti potpu-no otvorena Božjoj volji i sudjelovati u djelu stvaranja. Posvećeni život je izvanredan dar u kojem duša na poseban način želi biti u blizini svoga Stvoritelja. Blizu ponosu i osmijehu, kri-žu i podsmijehu... Ići već utrtim putem svoga Ljubljenog.”

s. Kristina M. Maslać, Služavka Malog Isusa, studentica treće godine Instituta za kateheti-ku i religiozni odgoj

“Biti redovnik ne znači ništa drugo doli da netko svojim životom želi proslaviti Boga slu-žeći Bogu i ljudima. Naglasak je na služenju i to u ljubavi obdržavati tri evanđeoska savjeta.

(iz srca i usta njih samih)

37voX minorum

Redovnički način života je najsličniji Isusovu zemaljskom načinu života. Izvršio je svoje poslanje darovavši potpuno sebe za druge. u ovo-me jest srž redovništva. Darovati sebe, svoj ži-vot, svoje srce, svoje prohtjeve Bogu i obližnje-mu – to je vrhunac redovništva.

Svi smo po krštenju pozvani na svetost, ali redovnički život je potpunije nasljedovanje Kri-sta jer redovnik se ne brine za svjetovno nego za nebesko, kako bi se što više sjedinio s Bogom i kako bi što više duša priveo u Očeve stanove. Drugi naglasak jest na zajedništvu! uzor redov-ničkom zajedništvu je zajedništvo Presvetoga Trojstva. Iako smo svjedoci sve češće indivi-dualnosti i nesnošljivosti među redovnicima, uzorno i idealno zajedništvo Presvetoga Troj-stva uvijek ostaje mjerilo ljubavi i darivanja u bratstvima.

Samo milošću Božjom i prepuštanjem Du-hu Svetom vodstva u zajednicama, redovništ- vo je donosilo, donosi i donosit će obilne plo-dove za život svijeta. I upravo važnost, zahtjev-nost i veličina poziva daju mi snagu, želju i lju-bav prema redovništvu i franjevaštvu.”

fra Franjo Vuk OFM, đakon

“Redovnički život je odaziv Bogu koji nije jednostavno protumačiti, a da se to tumačenje ne bi izgubilo u dokazivanju da sam pozvan. Nekako se najbolje poziv od Boga na posveće- ni život u redovništvo iskazuje svakodnevnim služenjem i jednostavnim životom u redovnič-koj zajednici. Snaga i milost da se ustraje, sigu-ran je dokaz da te je On pozvao i da te podržava

da ostaneš ma kako se ponekad teško činilo. Nakon ulaska u samostan i nakon što sam se odazvao Bogu na njegov milosni poziv, više ni-kad nisam razmišljao o smislu o svrhovitosti, o stvarima koje su me sputavale i svakodnevno mi zadavale glavobolju. Jednostavno mi je smi-sao darovan, taj unutarnji mir i radost da sam napokon na pravom mjestu. To je čisti Božji dar! Sada je jasno što znači za mene redovniš-tvo - Božji dar koji mi je promijenio život i dao smisao, moj život se promijenio iz temelja. Ra-dost poziva i redovničkog života svakodnevno me ispunjava i kada mi je teško i kada više ne mogu i kada padam u grijeh i kada izgleda da se sve okrenulo protiv mene. unatoč tome, ja znam da je to sve prolazno jer ja imam smisao, i jer znam da to moram proći. Sve poteškoće dobivaju svoj smisao jer postoji smisao koji sve obavija i ne dopušta da se moje stanje raspli-ne, to mi daje i vjeru i snagu da sam na pra-vom putu. Nastojim njegovati svoj poziv i sva-kodnevno dar poziva i smisla produbljivati, jer ja sam tek na početku i svjestan da još mnogo toga trebam odmotati da bih spoznao dar koji sam primio i tako jednom došao do darovatelja, samog Boga koji je smisao moga života i redov-ničkog poziva.

Jedan veliki svetac je jednom rekao: ‘Makar i đavli hodali po samostanu, ja ne idem odav-de!’

Tako i ja mislim, ništa me neće rastaviti od ljubavi Božje! što god bilo, ja znam da će mi on ostati vjeran do kraja, ja u to vjerujem svim sr-cem. Amen!”

Brat Alen Mažić OCD, bogoslov, student če-tvrte godine teologije

38 voX minorum

PIŠe: FRA ROBeRT m. JANĐeL

plodno stablo redovništva – boGata prošlost i svijetla buduĆnost?

“Kao na stablu koje je Bog posadio i koje se čudesno i raznoliko u Gospodinovu polju razgranalo,

izrasli su razni oblici samotničkog ili zajedničkog života i različne obitelji koje umnažaju duhovna sredstva i za napredak svojih članova i za dobro

cijeloga Kristova tijela.” (KKC 917)

Redovništvo u svijetu, kao i ono u Hrvatskoj, u posljednjih je desetak godina osjetilo značajan pad u bro-ju članova redova i kongregacija. Ali, znači li smanjenje kvantitete i

pad kvalitete ili su ova dva parametra među-sobno neovisna? Odgovor na ovo pitanje ostav-ljam bez glasnog odgovora.

Nakon izdavanja dekreta Perfectae caritatis Drugoga Vatikanskog koncila, redovništvo je doživjelo veliku promjenu, ponajprije u načinu shvaćanja uloge redovnika i redovnica u dje-lovanju Crkve i crkvenoj prisutnosti u svijetu. Redovništvo je osobit znak otajstva otkuplje-nja, ovdje je da potakne ostalu braću i sestre na obraćenje, odnosno na još tješnje sjedinjavanje s Kristom. upravo o tome govori i Katekizam Katoličke Crkve u broju 932: “U Crkvi koja je kao sakrament, to jest znak i oruđe Božjeg života, po-svećeni se život očituje kao osobit znak otajstva ot-kupljenja. Ići za Kristom “iz bližeg” i nasljedovati ga, “jasnije” očitovati njegovo poniženje, znači biti “dublje” nazočan, u srcu Kristovu, među svojim su-

redovništvo kroz statistiku

39voX minorum

vremenicima. oni naime koji hode tim “tješnjim” putem potiču braću svojim primjerom i daju jasno svjedočanstvo “da se svijet ne može preobraziti i Bogu prikazati bez duha blaženstava.” (KKC 932)

u posljednjih desetak godina broj se redov-nika, a osobito redovnica, znatno smanjio. Cilj ovoga prikaza je, ne ulazeći u pretjerana raz-mišljanja zašto je tome tako, potaknuti svakoga od nas, redovnike i redovnice, kao i laike, na razmišljanje. Poticaj koji bi nas trebao pokre-nuti u promjeni pristupa redovništvu. Dono-simo ovdje samo neke podatke koji, iako nisu najoptimističniji, mogu poslužiti kao odskočna daska za jedan novi polet i početak “proljeća” (hrvatskog) redovništva.

što se tiče slike redovništva u svijetu u pre- sjeku 2005. i 2012. broj redovnika smanjio se za oko 1.000, što čini pad od 0,68%, s time da je u ovome periodu neznatno porastao broj re-dovničke braće (+606), dok se broj redovnika svećenika smanjio (-1.897) (Grafikon 1). što se tiče podjele redovnika, i 2005. i 2012. postotci su, bez obzira na promijenjeno brojčano sta-nje, ostali nepromijenjeni (Grafikon 3 i Gra-fikon 4). Kod redovnica slika je nešto lošija.

Naime, u istom periodu, od 2005. do 2012. broj redovnica smanjio se za gotovo nevjerojatnih 55.000, odnosno 7,23% (Grafikon 2). Od 1985., kada je redovničkih osoba na svijetu bilo ukup-no 1,132.801, broj se smanjio na 895.595, što je 20,94% (Grafikon 2).

u Hrvatskoj dinamika pada redovništva ni-je mnogo drugačija. Od 2005. do 2012. broj se redovnika i redovnica smanjio za 304, odnosno 6,44% (Grafikon 5), pri čemu se broj muških re-dovničkih osoba smanjio za 50 (-4,57%), a žen-skih za 254 (-7%). Gledajući godišnje kretanje broja redovničkih osoba od 2002. primjećuje-mo značajniji pad ili stagnaciju koja ima ten-denciju pada (Grafikon 6). Tako vidimo da broj

(Grafikon 1)

(Grafikon 2)

(Grafikon 3)

(Grafikon 4)

(Grafikon 5)

40 voX minorum

redovnica, nakon određenog porasta u 2004. kontinuirano opada sve do 2011., nakon čega nastavlja svoj pad. S druge stane, broj muških redovničkih osoba nakon 2004. opada sve do 2010., od kada iznosi oko 1.050 redovnika uz blaže padove i poraste. što se tiče redovnika i monaških redovnika, broj u oba slučaja pada. Tako je 2005. bilo 1.076 redovnika i 19 monaš-kih redovnika, a 2012. ti su se brojevi smanjili na 1.028, odnosno 17 (Grafikon 7). Kod redov-nica, s druge strane, možemo vidjeti zanimlji-vu dinamiku, u kojoj broj redovnica opada, ali broj klauzurnih redovnica raste. Naime, broj redovnica 2005. iznosio je 3.445, a klauzurnih redovnica bilo je 180. Godine 2012. broj redov-nica opao je na 3.173, dok je broj klauzurnih re-dovnica porastao na 198 (Grafikon 8).

Ovo kratko predstavljanje statistike redov-ništva u svijetu i Hrvatskoj pokazalo je da, iako se slika na prvi pogled čini pesimističnom (a takva u nekim dijelovima i jest), priča nikako nije završena i nada za redovništvo još uvijek postoji. Čak, štoviše, valja naglasiti kako je posljednjih godina zabilježen izraziti porast broja trajnih đakona, te mladih svećeničkih i redov-

ničkih zvanja u Africi i Aziji, što je očiti pokaza-telj da se dinamika misija mijenja te iz odnosa davatelja (Europa) i primatelja (Afrika, Azija) postaje međusobna suradnja i razmjena vjer-ničkog iskustva.

Bog svojom milošću poziva, a na nama je da znamo razaznati i raspiriti plam poziva koji je Bog zapalio u srcima mnogih mladića i dje-vojaka. Vjerujem da smo pozvani još iz bližega slijediti Krista i naučiti slušati i čuti njegov glas. A što se statistike tiče, ona ostaje kao upozore- nje i poticaj, nikako kao znak propasti. Osta-nimo radosni navjestitelji Božjega kraljevstva, baš poput svetoga Franje!

(Grafikon 6)

(Grafikon 7)

(Grafikon 8)

41voX minorum

“budi hrabra i kreni na put!”

“Papa Franjo nam daruje Godinu posvećenog života potičući nas da budemo radosni svjedoci

svoga poziva. Ako u srcu osjetiš glas koji te zove da ideš prema Zvijezdi i da o Njoj govoriš,

da joj predaš svoj život, budi hrabra i kreni na put jer će te na njemu pratiti i podržavati

mnoge male znane i neznane zvijezdice.”

Sestro Ljubice, možete li nam reći nešto o nas-tanku i razvojnome putu vaše Družbe?

Družba Sestara Franjevki misionarki iz Asi-za – SFMA - nastaje 1702. godine u Asizu kao plod molitve, promišljanja i otvorenosti srca djelovanju Duha Božjega. Fra Josip Antun Mar-cheselli, franjevac konventualac, i sestra Angela Maria del Giglio, franjevačka trećoredica, ute-meljitelji su naše Družbe. Družba je kroz svoju dugu povijest prolazila razdoblja kada je sve bilo lijepo i veliko (djela koja su sestre činile, broj sestara), ali i teška vremena. Bog je uvijek vodio “Malo stado” – kako ga je rado nazivao utemeljitelj. To je možda najviše bilo vidljivo kada su ostale samo četiri sestre, od kojih su dvije bile u poodmaklim godinama. Sestre su, uzdajući se u Gospodina, nastavile živjeti svo-

ju kontemplativnu i apostolsku dimenziju ka-rizme. Gospodin im šalje nova zvanja. u svima njima odjekuju utemeljiteljeve riječi: “ovo je kuća za one duše koje žele jedino Boga.” Kroz dvije stotine godina sestre djeluju u Italiji pomažući potrebnima, odgajajući djevojke, radeći u ka- tehezi, školama, bolnicama, vodeći domaćins-tvo u samostanima, brinući se za crkveno ru-ho... 1902., odgovarajući na novi Božji izazov, sestre odlaze u misije. Zemlje u koje su tih go-dina krenule su: Albanija, Australija, Turska, Grčka i Rumunjska.

Koja je karizma vaše Družbe i po čemu je ona po-sebno prepoznatljiva?

Karizma Družbe počiva na ovim temeljima: pokora shvaćena i življena kao obraćenje, djela milosrđa (duhovna i tjelesna), zajednički život, život u siromaštvu, te kroz misijski zanos otvo-renost misiji – poslanju Crkve.

Gdje danas djelujete u Hrvatskoj i na koje sve načine?

Sestre su prisutne u Vinkovcima i Novom Marofu – na župama i u samostanima franje-vaca konventualaca. Vode zborove, domaćin-stvo, katehezu, uređuju crkvu i crkveno ruho i

intervju sa sestrom ljubicom bosilj, franjevkom misionarkom iz asiza

RAZGOVARAO: FRA VJeKOsLAV m. DžIJAN

“Čovječe paziDa ne ideš malenIspod zvijezda!”Antun BrAnko Šimić

42 voX minorum

vode misijske zajednice. Jedna sestra (s. Ljubica Bosilj) od 2012. pastoralno i misijski djeluje u župi svetog Antuna Padovanskog u Zagrebu.

u Zagrebu imamo kuću na Kraljevcu. u toj zajednici sestre molitvom i svakodnevnim trp-ljenjem, koje proizlazi iz godina i bolesti, pra-te rad sestara ne samo u našoj maloj Provin-ciji nego i rad svih naših sestara diljem našeg plavog Planeta, jer smo kao Družba prisutne skoro na svim kontinentima. u toj zajednici na poseban način živi se i svjedoči milosrdna lju-bav prema bolesnim i nemoćnim sestrama, koje su se istrošile na njivi Gospodnjoj u samo-stanima franjevaca konventualaca. Takvu mi-losrdnu ljubav jako preporuča i sam uteme-ljitelj. Ta zajednica ujedno je i kutak mnogim potrebnim osobama koje iz različitih razloga, a najviše zbog bolesti svojih bližnjih, nemaju adekvatnog smještaja u Zagrebu. Pruža im se franjevačka gostoljubivost i pomoć svake vrste u jednostavnosti i malenosti.

Imamo i jednu zajednicu koja živi u malom stanu, isto u Zagrebu. Prostor njezina misio-narskog djelovanja je ulica, grad, zgrada gdje je svima tihi izazov, a često i mjesto razgovora, utjehe i ohrabrenja. Tu je i uprava Provincije.

tko je, prema Vašem mišljenju, sestra franjevka misionarka iz Asiza? Kako danas, kada se toliko go-vori o novoj evangelizaciji, možete tome pridonijeti kao misionarka i koji je cilj vaše Družbe i isto tako koje su temeljne vrednote?

SFMA (sestra franjevka misionarka iz Asi-za) žena je ispunjena evanđeljem koje svjedoči radosna srca i naviješta svakom stvorenju mi-losrdnu ljubav Božju djelima, riječima i samom svojom pojavom. I prema preporuci utemelji-telja svjedoči tako svetost u svakodnevnim ma-lim stvarima. Vrednote koje su prepoznatljive u našoj Družbi od samih početaka jesu: gosto-ljubivost, malenost, skromnost, jednostavnost, siromaštvo.

Recite nam nešto o vašim misijama i gdje ste sve prisutne po svijetu?

Kao što rekoh, sestre 1902. izlaze iz Italije i radost evanđelja pronose svijetom. Danas smo prisutne u ovim zemljama: Italija, Koreja, Kina, Rusija, Zambija, SAD, Kuba, Malawi, Filipini, Kenija, Rumunjska, Meksiko, Moldavija, Indo-nezija, Argentina, Japan, Brazil, San Marino, Njemačka i Hrvatska.

Misijska djelatnost sestara življena je uisti-nu među najpotrebnijima: gubavcima (može-mo li vjerovati da ih ima i danas među nama!), siročadi, oboljelima od AIDS-a, u centrima za napuštenu djecu, da ih se makne s ulice kako ne bi postali žrtve prostitucije, trgovine ljudima i organima, sestre također rade s hendikepira-nima, u zatvorima, s bolesnima, napuštenima i osamljenima...

Na koji način se može danas živjeti karizma Asiškog Sveca u vašoj Družbi?

Kao franjevačka zajednica nastojimo živjeti karizmu sv. Franje u vremenima i prostorima gdje smo pozvane djelovati. Ponekad je to i ti-ha prisutnost, kao što je to bila ona njegova “propovijed” građanima Asiza, kad je samo sa subratom hodao ulicama grada.

Recite nam nešto o vašoj povezanosti sa fra- njevcima konventualcima i na koji način su oni po-mogli osnutku vaše zajednice u Hrvatskoj?

Od samih početak Družba je vezana uz fra-njevce konventualce, budući da je, kao što re-koh, utemeljitelj fra Josip Antun Marcheselli bio franjevac konventualac.

u Hrvatsku sestre dolaze na poticaj Minis-tra generala Reda, fra Vittorija Constatinija, koji je predložio hrvatskim konventualcima da pomognu sestrama kako bi se proširile i u naše krajeve. Oni su to i prihvatili. Sam naš početak zbio se pod pomalo specifičnim okolnostima. Naime, u svaku gore spomenutu zemlju, u misije, odlazile su sestre iz Italije i prenosile ka-rizmu domaćim djevojkama, ostajući među nji-ma i pomažući im u prvim koracima.

u Hrvatskoj to sestrama nije bilo moguće zbog onodobnih političkih prilika u komuniz-mu. Jednostavno nisu mogle dobiti vizu za bo-ravak. To je ipak uspjelo jednoj sestri koja je pripadala Družbi, a bila je rodom iz Cresa, ali i ona je dobila samo mjesec dana boravka, na-kon čega je morala otići. Iz tog razloga nije bilo moguće poslati kandidatice u novicijat Druž-be u Asizu. Franjevci konventualci pomogli su nam na taj način što je tadašnji provincijal, o. Pio Polonijo, izloživši cjelokupnu situaciju krč- kom ordinariju, dobio dozvolu za smještaj kan-didatica u jednom dijelu njihova creskog samostana. Prve kandidatice, Slavica Caharija iz Zagreba i Marija Marasović iz Splita, dolaze 1961. u to vrijeme u samostanu su bile zapo-

43voX minorum

slene tri sestre Franjevke od Bezgrešne (šibe-nik), koje su znale da se pristigle kandidatice pripremaju biti članice jedne nove Družbe koja se osniva kod nas. Nedugo nakon toga, one od-laze iz Cresa. Te iste godine dolazi još grupica djevojaka. Svu brigu odgoja kandidatica, zbog specifične situacije, u početku preuzimaju fra-tri, točnije o. Marijan žugaj.

Koliko Hrvatska Provincija sv. maksimilijana Kolbea franjevki misionarki iz Asiza broji sestara i čemu se nadate u skoroj budućnosti?

Provincija broji šesnaest sestara. Kao i os-tale redovničke zajednice, i mi nastojimo i ra-dimo oko pastorala zvanja, kako već na spo-menutim župama gdje sestre djeluju tako i u sveopćem poslanju Crkve i kroz molitvu Gos-podaru žetve da pogleda na svoje “Malo stado”. Ovdje želim istaknuti posebno jednog fra-tra, p. Antu Gašparića, koji je niz godina zajed-no s nama vodio duhovne susrete na Cresu. On je često znao reći: “Nije važno ako te djevojčice i djevojke koje vodiš ne postanu redovnice. Bit će one dobre vjernice i majke.”

Sestro Ljubice, možete li nam ukratko posvjedo-čiti kako je Vas Gospodin pozvao?

Bog ima različite načine da pozove osobe kako bi preko njih djelovao u svijetu. Završava-jući osnovnu školu, u moju župu dolaze sestre franjevke misionarke. Okupljamo se oko njih jer su jednostavne i pristupačne. Nas nekoliko odlazi i na susrete koje organiziraju u svojem samostanu. Susret sa sestrama je uvijek bio kao neko pitanje, izazov, ali i radost. Presudne su bile dvije činjenice: izravno pitanje jedne od sestara: “Hoćeš li ti biti časna sestra?” i knjiga o životu i radu Majke Terezije. Nadahnuće da pomažem drugima poput Majke Terezije po-moglo je da odgovor bude DA – želim biti čas-na sestra. Krenula sam zajedno s još jednom djevojkom i započele smo svoj hod u zajednici SFMA.

Vi, kao franjevka misionarka, na koje sve nači-ne u ovom urbanom svijetu pronosite Radosnu vijest spasenja?

Radosnu vijest svjedočimo u jednostavnosti, malenosti i radosti svoga franjevačkog i mi-sionarskog poziva tamo gdje nas Providnost šalje, koristeći se i dostupnim medijima. Poziv koji nam papa Franjo upućuje da iziđemo iz svojih “sigurnih” samostanskih zidina i uputi-

mo se na periferije, rubnima i najpotrebnijima među nama, vodi nas svakom onom bratu i ses-tri pokraj nas koji je “rubni”, potreban lijepe riječi, toplog pogleda, podrške, pružene ruke da može nastaviti svoj hod.

možete li nam još reći, što treba učiniti jedna djevojka ako želi ući u vašu Družbu, gdje se mora ja-viti i kome obratiti?

Djevojke koje se interesiraju za redovnički život mogu neko vrijeme provesti s nama su-djelujući u kontemplaciji i djelima ljubavi i mi-losrđa koje sestre čine. Dovoljno je da se jave sestrama na župama u Novom Marofu i Vin-kovcima ili zajednici u Zagrebu. Tebi, koja osje-tiš da te nešto iznutra potiče čitajući ove retke, upućujem Isusov poziv: “DOĐI I VIDI”

Na početku ove Godine posvećenog života, što možete poručiti svima onima koji razmišljaju o du-hovnom pozivu, a napose djevojkama?

Papa Franjo nam daruje Godinu posveće-nog života potičući nas da budemo radosni svjedoci svoga poziva. Ako u srcu osjetiš glas koji te zove da ideš prema Zvijezdi i da o Njoj go-voriš, da joj predaš svoj život, budi hrabra i kre-ni na put, jer će te na njemu pratiti i podržava-ti mnoge male znane i neznane zvijezdice.

“Prava je radost samo u Bogu, jer ljudsko srce svoj pokoj

ne može naći nego u Bogu... Samo je Bog, Bog srca.”

p. Josip antun Marcheselli

44 voX minorum

novi radnici na njivi Gospodnjoj

Postulatura je prvi korak na putu redovničkog života. Osoba koja je odlučila krenuti tim putem, kroz to vrijeme biva upućena u takav način života. To je razdoblje u ko-

jem upoznajemo i promatramo zajednicu u kojoj živimo i tijekom kojeg nas zajednica proma-tra te nam pomaže u duhovnom rastu da sli-jedeći sv. Franju uzljubimo Krista. upoznajmo sada mladiće koji su odlučili započeti taj put u našoj Provinciji.

DOMINIK LAMEšIĆ rođen je 1996. u Vinkov- cima. Posljednjih jedanaest godina živi s obite-lji u Vodnjanu. Trenirao je košarku četiri godi-ne. O pozivu razmišlja protekle dvije godine, te kroz to vrijeme upoznaje fra Josipa Blaževića koji ga poziva na Dane otvorenih vrata kleri-kata. Tim susretom počelo je druženje s crnim fratrima i ozbiljno razmišljanje o ulasku u nji-hovu zajednicu. Nakon završene srednje Teh-ničke škole donio je odluku i predao molbu za ulazak u postulaturu.

MATEJ MILIĆ rođen 1994. u Zagrebu. Od sedme godine živi s obitelji u Vukovaru. u slo-bodno vrijeme vozi bicikl.

Po zanimanju je vodoinstalater i tehničar za vozila i vozna sredstava, te svojim znanjem i iskustvom doprinosi boljem funkcioniranju sa-mostana.

Svoje prvo ministrantsko iskustvo je stekao u prvom razredu osnovne škole u svojoj župi u Vukovaru. Od toga trenutka u njemu se jav-lja prva klica poziva, te ga prati kroz osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Pri završetku srednje škole sve više se zanimao za franjevce i franjevački način života.

Za franjevce konventualce čuo je preko po-znanika, te je putem interneta došao u kontakt sa fra Josipom Blaževićem koji ga je pozvao da dođe u samostan na Sveti Duh, gdje se bolje upoznao s načinom života “crnih fratara”.

Red franjevaca konventualaca odabrao je zbog duhovnosti i promicanja karitativne dje-latnosti kao što npr. rad u caritasu i pučkim ku-hinjama.

predstavljamo nove kandidate

PIŠu: mATeJ mILIĆ, DOmINIK LAmeŠIĆ I IVAN KRAŠeK

45voX minorum

ZVONIMIR PERVAN ima 24 godine, završilo je srednju ekonomsku školu u Livnu i trenut-no završava Katolički bogoslovni fakultet u Za-grebu. Do odlaska na studij, boravio je s obitelji u Livnu, a onda ga je, 2009., Božja providnost dovela u Zagreb, gdje kao student provodi naj-veći dio godine. u slobodno vrijeme voli čitati, slušati glazbu, plivati, ako za to postoji moguć-nost, putovati – hodočastiti s ekipom, pretraži-vati stare slike, pisma ili knjige i truditi se da ih brižno sačuva. A svetoduške fratre upoznao je sasvim slučajno, preko fra Milana Gele, kojega je upoznao na fakultetu u Zagrebu. Fra Milan mu je pomogao da se aktivno uključi u Framu, u kojoj je shvatio veliki značaj zajednice, što mu je dalo poticaj za redovništvo i rasplamsa- lo klicu poziva, koju je prvi put upečatljivo na- slutio pred kraj osnovne škole, ali i kasnije – osobito tijekom studija, kada su ga pratila pi-tanja o svećeničkom i redovničkom zvanju. Dva puta je sudjelovao na Danima otvorenih vrata klerikata, prvi put kao promatrač, a drugi put već u nakani da želi ući u postulaturu našega Reda.

Na dan Provincije 30. rujna za nas trojicu počela je postulatura kroz koju ćemo molitvom,

intelektualnim i fizičkim radom raspirivati žar poziva i izgrađivati se za sljedeći stupanj re-dovničke formacije pod vodstvom magistra fra Tomislava Cvetka. Vrlo korisno za upoznavanje Provincije i njezinih članova bit će to što ćemo boraviti u više samostana. Najvećim dije-lom to će biti samostan sv. Frane u Cresu, zatim ćemo period od dva mjeseca provesti pri Hrvat-skome nacionalnom svetištu sv. Nikole Tavili- ća u šibeniku, ali ćemo u međuvremenu posje-titi i ostale samostane Provincije.

Naša Provincija ove godine ima i jednog kandidata, srednjoškolca u malom sjemeništu. Sam je napisao nekoliko riječi o sebi.

Zovem se IVAN KRAšEK i imam 15 godina. Rođen sam u Varaždinu 30. srpnja 1999. Rodom sam iz Ivanca i župljanin sam župe sv. Marije Magdalene. Ministriram od prvog razreda os-novne škole, a s fratrima sam se pobliže upoz-nao u četvrtom razredu, kada je moj brat Petar ušao u sjemenište franjevaca konventualaca u Zagrebu. Kako sam posjećivao svoga brata u samostanu, susretao sam se s fratrima. Kako je vrijeme prolazilo, sve sam više i više počeo os-jećati poziv za život u samostanu. Prije tri mje-seca sam došao u samostan Sv. Duha u Zagre-bu i trenutno polazim Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju. Moji prvi dojmovi u samostanu su odlični, svi su me izvrsno prihvatili.

46 voX minorum

PIŠe: FRA IVAN m. LOTAR

“Gospodin mi dade braĆu!”

Ovaj gotovo iznenađeni uzvik Asiš- kog Siromaška već skoro osam-sto godina odzvanja zidinama Svetog Samostana, ali i ulicama stoljetnog Asiza, grada u talijan-

skoj pokrajini umbriji, rodnom mjestu našeg zaštitnika, oca i brata, svetog Franje Asiškog.

GOSPODIN Mu DADE BRAĆu, I šTO SAD?

u Franjevačkim izvorima u oporuci svetoga Franje nakon govora o evanđelju kao temelju franjevaštva, Crkve kao svoje brižne majke, svećenika kao podjelitelja svetih otajstava koje mu život daju, Svetac govori o braći: “A kad mi Gospodin dade braću…” Prvi zaključak već ima-mo: braća su Božji dar. Dar s neba, namijenjen Franji, a kasnije će spoznati – i cijeloj Crkvi.

Svetac dalje nastavlja: “Nitko mi nije poka-zao što mi valja činiti…” Franjo je spoznao da su braća Božji dar, ali nije znao trebaju li živjeti zajedno ili odvojeno; trebaju li i novopridošli prigrliti Franjin način života ili Božju volju ra-dosno ostvariti kroz neki svoj tip duhovnosti; kroz neku vlastitu karizmu. Ali ubrzo se razrje-šava njegova sumnja.

“…Sam Svevišnji mi objavi kako treba živjeti po uzoru na sveto evanđelje.” Ovdje se ne radi o ne-kom mističnom iskustvu izvanredne privatne objave u vidu slika, govora i slično. Franjo misli na iskustvo Božje objave redovitim putem: kroz njegovu riječ. Naime, poznato je, da pri dolasku prve braće (Barnarda i Petra), Franjo odlazi u crkvu svetog Nikole i ondje metodom trostrukog otvaranja evanđelistara, koji je stajao u crkvi na oltaru, ustvrđuje: “Braćo, ovo je naš život i Pravilo svih onih koji se htjednu pridružiti našoj družbi.” Nakon iskustva kroz koje mu je sam Svevišnji, slavni Bog, kako će rado nazivati Oca Nebeskog, progovorio, Franjo je stamen u vjeri i siguran da On ima plan sa svakim od onih koji se žele priključiti toj družbi.

Nije tajna da se kroz dvadeset godina od Franjinih početaka (obraćenja) do njegove smrti situacija u družbi promijenila. Družba je postala jedan od najvećih i najcijenjenijih cr-kvenih redova i tada brojala 5.000 redovnika, svećenika i nesvećenika; učenjaka, umjetnika; ratara i ribara. Crkva kao takva Red Male braće priznaje i odobrava mu vlastito Pravilo, unatoč prethodnoj zabrani pisanja novih redovničkih pravila. Red Male braće postao je velik.

(franjevačka meditacija zajedništva)

47voX minorum

Franjo je u međuvremenu (1226. godine) umro. Od tada je prošlo 788 godina. No, i danas Svevišnji pred nas, ali i pred tisuće drugih re-dovnika, stavlja izazov: brat, sestra, zajedništvo u različitosti, a isti cilj… kako to ostvariti?

ZASIĆENOST ZAJEDNIšTVOM?

Zajedništvo je definitivno jedna od glavnih i vodećih tema, kada o redovništvu govorimo. Njegova odsutnost ili prisutnost znak je lošeg ili dobrog življenja redovničkog poziva uopće i uspješnosti ostvarenja svih redovničkih ka-rizmi, osim kada govorimo o monasima, ali i oni obdržavaju određeni vid zajedničkog živ-ljenja.

Ponekad smo svjedoci kako nam u odgoju (i u našim zajednicama) neprestano govore o bratstvu i zajedništvu, o važnosti zajednice, a neki sami isto to ne žive… Je li to razlog za odu-stajanje od zajedništva? Znači li bratstvo i brat-sko življenje odumiranje stanica različitosti i rasprsnuće molekula vlastitosti svake pojedine osobe stvorene na sliku Božju, na sliku Presve-tog Trojstva. Sigurno ne. I to nitko ne želi ni ne traži. što onda traži?

žRTVA u KORIST BRATSTVA, ZAšTO?

Čovjek je, kao biće stvoreno na sliku Božju, pozvan na zajedništvo, jer je Presveto Trojstvo savršeno zajedništvo – obitelj – Oca, Sina i Duha Svetoga. Mi redovnici odričemo se osnivanja vlastite obitelji, kako bismo bili međusobno obitelj i brat jedan drugome, a sve u svrhu biva-nja braće svim ljudima na Zemlji. Isus nas na to poziva. I sveti apostoli su s Isusom činili brat-stvo, zajednicu: skupinu pojedinaca okupljenih oko jednog cilja, koji im pomaže nadvladati sve međusobne različitosti, pa čak i nesnošljivosti. Iste kao da se rasplinu pred ognjem zajednič-kog cilja na putu prema dobrome, lijepome i svetome.

Sve što je dobro (ili prema dobrome ide) iziskuje napor, težinu, jednom riječju – žrtvu. Tome je primjer Isus Krist, Sin Božji, koji sam sebe oplijeni, uzevši lik sluge, kako bi nama svo-jim primjerom dao svjedočanstvo žrtve i služe-nja.

RADOST REDOVNIšTVA LEžI u ZAJEDNIšTVu

Ponekad se čovjek zapita u trenucima kuš-nje i napasti, živeći u samostanu: “što ja radim ovdje?” “što meni ovo treba?” Međutim, sve su to prolazne faze i razmišljanja kada se redov-nik nalazi u normalnom stanju koje ne odgova-ra stanju milosti i svjetlosti, nego, kako rekoh, napasti i kušnje. Bog nas nije stvorio da bude-mo nesretni i tužni, turobni i tmurni. Zacijelo, stvorio nas je da budemo radosni, da svjedoči-mo radost otkupljenja u zajedništvu s drugim otkupljenicima okupljenih oko istog cilja – spa-senja duša.

PRIMJER SVETOGA FRANJE

Vratimo se našem svecu. Sveti Franjo zaci-jelo nije bio čovjek koji je bježao od problema, niti je pred njima zatvarao oči. Svjestan da bi se moglo dogoditi da netko zaluta u zajednicu Male braće, odlučuje, kao i neki drugi redovi njegova vremena, pred braću staviti obvezu novicijata, tj. vremena kušnje. Suočavao se on sa svačim u zajednici: sa braćom koje su morile materijalne brige, s braćom koja su više bila za ženidbu, nego za samostan, s lijenim bratom, kojeg je nazvao brat muha (pogodite zašto!). Sve-ga se on nagledao, ali od braće nikada nije odu-stajao! Na jednom se mjestu govori o odnosima među braćom, te stoji što sveti Franjo navodi kao normu ponašanja brata prema bratu – on mu treba biti kao majka. Biti blizak, pun razumi-jevanja, obziran… Sve to nije lako. Nimalo. Me-đutim, isplati se! Sam Gospodin nam je dao pri-mjer, a i nebrojena vojska svetaca nakon njega!

Biti dobar subrat nekome ne znači kimati glavom na svako njegovo djelo. Ne znači odo-bravati grijeh i loše ponašanje samo zbog mira, koji to ustvari i nije, nego je samo još dublje za-kopavanje očitog problema, koji je kao ulje na vodi. Nikada ne nestaje, bez obzira koliko vode ulijevali. Ali, ako interveniramo deterdžentom istine i ljubavi, ulje nestaje i ostaje samo čista, bistra voda zdravog ljudskog odnosa, koji iz bratskog, koji ne biramo, prerašćuje u prija-teljstvo, koje je osobni odabir dvaju slobodnih pojedinaca. To nama svima, u ovoj Godini po-svećenog života, ali i zauvijek, od srca želim!

48 voX minorum

PIŠe: FRA ROBeRT m. JANĐeL

iz boGoslovske kronike doGaĐaja kroz 2014. GodinuSIJEČANJ

Od 27. prosinca 2013. do 2. siječnja 2014. bo-• goslovi su bili u ispomoći za blagoslov u župi svetog Antuna Padovanskoga u Zagrebu.27. Započeo zimski ispitni rok na Katoličko-• me bogoslovnom fakultetu.

VELJAČA

2. Prikazanje Gospodinovo u hramu, Svijeć- • nica. Dan posvećenog života. Bogoslovi su sudjelovali na svečanom euharistijskom slav-lju koje je u zagrebačkoj Prvostolnici pred-slavio mons. dr. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački.

OžuJAK

9. - 13. u Zagrebačkom samostanu održan je • prvi dio redovitoga provincijskog Kapitula. Kao skrutatori kod izbora provincijalnog ministra i uprave sudjelovali su fra Filip Pušić, fra Milan Gelo, fra Josip Ivanović i fra Ivan Marija Lotar.11. Proslavljen je dan Katoličkoga bogoslov-• nog fakulteta. Tom prigodom podijeljene su diplome diplomantima KBF-a, među kojima je i naš fra Vladimir Vidović. Također, dodi-jeljene su i nagrade za izvrsnost u akadem-skoj godini 2012./13., a među kojima je i naš fra Milan Gelo. Diplomantima i nagrađeni-ma, čestitamo!12. Na pretposljednjoj sjednici redovitog • provincijskog kapitula za Provincijalnog mi-nistra izabran je dugogodišnji magistar bo-goslova, fra Josip Blažević.

TRAVANJ

5. Održan je interdisciplinarni skup povo-• dom 800. obljetnice rođenja Rogera Bacona,

engleskog franjevca, filozofa i teologa. Or-ganizaciji su posebno doprinijeli fra Milan Gelo i fra Josip Ivanović.14. u gradskom kazalištu “Komedija” održa-• na je premijera mjuzikla “uskrsli”, u kojemu sudjeluju fra Josip Ivanović, fra Ivan M. Lo-tar, fra Robert M. Janđel i sjemeništarac Pe-tar Krašek.21. – 26. Ovogodišnji susret bogoslova Sred-• njoeuropskog cetusa održao se u Njemačkoj, točnije u Schwarzenbergu. Bogoslovi s ma-gistrom/provincijalom iskoristili su priliku te su dan ranije posjetili Muenchen.

SVIBANJ

16. – 18. Održani su dvanaesti Dani otvore-• nih vrata klerikata. Sudjelovala su četvorica mladića, Zvonimir, Ivan, Dominik i Vilim, iz raznih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercego-vine.21. – 22. Nekoliko naših bogoslova volontira-• lo je u centru Caritasa u Rakitju za vrijeme razornih poplava u Slavoniji.25. – 28. u Zagrebu je održan drugi dio redo-• vitoga provincijskog Kapitula. Na kapitulu su, kao skrutatori, sudjelovala ista braća kao i na prvom dijelu, tj. fra Filip Pušić, fra Milan

49voX minorum

Gelo, fra Josip Ivanović i fra Ivan M. Lotar. Za vrijeme drugog dijela kapitula izabran je i potvrđen novi magistar bogoslova, fra Ni-kola šantek.31. u Slakovcima, kraj Vinkovaca, po ruka-• ma đakovačko-osječkog nadbiskupa i metro-polita mons. dr. Đure Hranića, za svećenika je zaređen fra Vladimir Vidović. Bogoslovi su sudjelovali u ovoj radosti za naš Red, za našu Provinciju, te za Crkvu u Hrvata.

LIPANJ

9. Započeo ljetni ispitni rok na KBF-u.• 10. Bogoslovi fra Filip Pušić, fra Milan Gelo • i fra Josip Ivanović organizirali su misu za-hvalnicu za završetak školske godine u cen-tru za odgoj i obrazovanje “Goljak”, gdje su u sklopu metodičkih vježbi imali hospitaci-je. Pjevanje su organizirali gore spomenuti

bogoslovi s kolegama IV. i V. godine KBF – a i članovi zbora “Kolbe”.13. Proslava svetoga Antuna Padovanskoga • (središnje misno slavlje predslavio je mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački). Bogoslovi su aktivno sudjelovali u ministri-ranju i pričešćivanju na svim misama.

SRPANJ

4. Zbor “Kolbe” na otvaranju Creskih kultur-• nih večeri izveo je mjuzikl “život za život”. u zboru aktivno sudjeluju fra Josip Ivanović, fra Ivan M. Lotar, fra Robert M. Janđel i sje-meništarac Petar Krašek.6. Mlada misa fra Vladimira Vidovića u crkvi • svetog Antuna u Vinkovcima.

KOLOVOZ

3. – 25. Fra Milan Gelo i fra Josip Ivanović su-• djeluju na pripremama za svečane zavjete. Dio priprema proveli su i u Asizu, te okolnim franjevačkim mjestima, a ostatak u organi-zaciji Hrvatske franjevačke provincije sv. Je-ronima u Dalmaciji i Istri (Zadar) na otoku Košljunu, Krku, a završili su u Slanom.30. Prvi zavjeti naših novaka: fra Vilčeka No-• vačkog i fra Antuna Radovanića u bazilici svetoga Franje u Asizu.

RuJAN

13. Početak novicijata i oblačenje redovnič-• kog ruha Petra Krašeka.12. – 14. Fra Milan Gelo, fra Ivan M. Lotar i • fra Robert M. Janđel sudjelovali su na Tečaju “Filip”, organiziranom u Livnu kod sestara Služavki malog Isusa.22. – 25. Održane su duhovne vježbe za bo-• goslove i postulante na Cresu. Voditelj du-hovnih vježbi bio je fra Đuro Vuradin.29. Tradicionalni susret/srečanje bogoslova • sestrinskih provincija Slovenije i Hrvatske održan je u Ptuju u Sloveniji.30. Proslava Dana Provincije održala se u • Cresu. Za vrijeme svečane Večernje uprili-čen je i obred primanja u postulaturu naših novih postulanata. Zvonimira Pervana, Ma-teja Milića i Dominika Lamešića.

50 voX minorum

LISTOPAD

1. Početak nove akademske godine 2014./ • 2015.2. Bogoslovi su prisustvovali na molitvenom • bdijenju uoči svečanih zavjeta fra Milana Gele i fra Josipa Ivanovića. Bdijenje je glaz-beno popratio zbor “Kolbe”.4. Svetkovina Serafskoga Oca našega Franje. • Pod euharistijskim slavljem u 19 sati fra Jo-sip Blažević, provincijalni ministar, primio je svečane zavjete fra Milana Gele i fra Josi- pa Ivanovića. Nakon mise, slavlje smo nas-tavili u dvorani svetog Franje, gdje je prire-đena svečana večera za obitelji i prijatelje zavjetovanika.17. – 19. Održani su trinaesti Dani otvorenih • vrata klerikata. Sudjelovao je Ivan Frančić, mladić iz Vinkovaca.21. u dvorani svetoga Franje održano je • predstavljanje knjige “Sveti sakramenti” dr. fra Ivana Karlića. Naš fra Milan sudjelovao je kao moderator na predstavljanju, a ostali bogoslovi u pripremi dvorane i blagovaoni-ce, te u samom predstavljanju kao slušate-lji.25. u zagrebačkoj katedrali, po rukama za-• grebačkog nadbiskupa i metropolita mons. dr. Josipa kardinala Bozanića, za đakone su zaređeni fra Stjepan Brčina i fra Filip Pušić.28. misa sa zazivom Duha Svetoga povodom • početka nove akademske godine.

STuDENI

14. bogoslovi sudjeluju na svečanoj proslavi • blagdana svetoga Nikole Tavilića u šibeni-ku.27. održan je susret bogoslova i štićenika stu-• dentskog doma “Sveti Antun”. Nakon svete mise susret se nastavio u bratskoj atmosferi u prostorijama bogoslovije.29. bogoslovi su organizirali molitveno bdje-• nje uoči početka Godine posvećenog života. Bdjenje se održalo u crkvi svetoga Antuna u Zagrebu, a odazvao se lijep broj redovnica i redovnika.

Pozivamo sve mladiće koji razmišljaju o duhovnome pozivu ili žele izbližega upoznati franjevački način života da sudjeluju u programu

Dani otvorenih vrata klerikata 6.–8. ožujka i 20.-22. studenoga 2015.

PRATITE NAS I NA INTERNETU: SEMPER MINOR

internet stranica bogoslova franjevaca konventualaca

· saznajte više o bogosloviji i bogoslovima ·· pobliže se upoznajte s franjevačkim načinom života ·· pročitajte tjedna razmatranja Riječi Božje ·· upoznajte izvorna franjevačka mjesta ·· pogledajte zanimljive foto i video galerije ·www.bogoslovi.ofmconv.hr

koji će se održati u klerikatu franjevaca konventualaca – Sveti Duh 31, Zagreb.

INFO: fra Nikola Šantek

e-mail: [email protected]

Gospodar si svijeta Vidljivog, nevidljivog Svi radosno slave Tebe Boga živog.Gospodar si žetve Izađi na polja Radnike pozovi Nek je Tvoja volja.Gospodar si mora Na pučinu izađi Kad stišaš oluju Svoje vjerne nađi.Gospodaru svega k sebi nas pozovi Lice zemlje s nama u ljubavi obnovi. Naša su Ti srca poput žrtvenika Dajemo Ti s njega hvalu redovnika.Malo je u polju vrijednih poslenika Ti plodove primi svojih redovnika. Tvoja riječ je sjeme u nama je nikla U toj mekoj duši Tvojih redovnika.Gospodar si mora Na pučinu izađi Kad stišaš oluju Svoje vjerne nađi.Gospodar si svijeta Početak si i kraj Posrnule dižeš I vraćaš ih u raj.

Hvala redovnika

Toni Eterović i Tomislav Baran

broj 8 • godina viii. prosinac 2014. · tao creskim gvardijanom. u ovih nekoliko rije- či...

Documents