masimo krizmanić obvezna i kasko osiguranja motornih …oliver.efri.hr/zavrsni/1085.b.pdf · sveu...

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Masimo Krizmanić

OBVEZNA I KASKO OSIGURANJA MOTORNIH VOZILA

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2015.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

OBVEZNA I KASKO OSIGURANJA MOTORNIH VOZILA

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Ekonomika osiguranja

Mentor: Prof. Dr. Sc. Ivan Frančišković

Student: Masimo Krizmanić

Studijski smjer: Informatičko poslovanje

JMBAG: 0081130154

Rijeka, rujan 2015.

SADRŽAJ

1. UVOD ................................................................................................................... 1

1.1. PROBLEM I PREDMET ISTRAŽIVANJA ........................................................ 1

1.2. RADNA HIPOTEZA ............................................................................................ 2

1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA ................................................................. 2

1.4. ZNANSTVENE METODE .................................................................................. 2

1.5. STRUKTURA RADA .......................................................................................... 3

2. OSNOVNA OBILJEŽJA OSIGURANJA ........................................................... 4

2.1. POJAM ZNAČAJKE I VRSTE OSIGURANJA ................................................. 4

2.2. ELEMENTI UGOVORA O OSIGURANJU ....................................................... 4

2.3. RIZICI ................................................................................................................... 6

2.4. PREMIJA OSIGURANJA .................................................................................... 7

2.5. ULOGA OSIGURANJA ...................................................................................... 9

3. POVIJESNI RAZVOJ OSIGURANJA .............................................................. 10

4. OSIGURANJE U REPUBLICI HRVATSKOJ .................................................. 12

4.1. DIONIČKO DRUŠTVO ZA OSIGURANJE ..................................................... 12

4.2. DRUŠTVO ZA UZAJAMNO OSIGURANJE .................................................. 12

4.3. ZASTUPNICI I POSREDNICI U OSIGURANJU ............................................ 13

4.4. HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE - HUO ................................................ 15

5. UPRAVLJANJE RIZICIMA U OSIGURANJU I LIKVIDACIJA ŠTETE ...... 19

5.1. OCJENA RIZIKA .............................................................................................. 20

5.2. PREUZIMANJE RIZIKA .................................................................................. 20

5.3. LIKVIDACIJA ŠTETE ...................................................................................... 21

5.3.1. PRIJAVA ŠTETE ............................................................................................... 22

5.3.2. RJEŠAVANJE ŠTETE ....................................................................................... 23

5.3.3. ISPLATA NAKNADE ....................................................................................... 26

6. OBAVEZNO OSIGURANJE MOTORNIH VOZILA ...................................... 28

6.1. PREDMET OSIGURANJA ................................................................................ 28

6.2. PREMIJA OSIGURANJA .................................................................................. 28

6.3. TRAJANJE OSIGURANJA ............................................................................... 29

6.4. VRIJEME ZA KOJE SE RAČUNA PREMIJA OSIGURANJA ....................... 29

6.5. VOZILA S POSEBNIM REGISTRACIJSKIM OZNAKAMA ......................... 29

6.6. ODREDBE O PREMIJSKIM STUPNJEVIMA ................................................ 30

6.7. PREKID OSIGURANJA .................................................................................... 32

6.8. PROMJENA VLASNIKA VOZILA I PROMJENA OSIGURATELJA ........... 33

6.9. ZADRŽAVANJE VOZILA U INOZEMSTVU ................................................. 33

7. KASKO OSIGURANJE MOTORNIH VOZILA .............................................. 36

7.1. PREDMET KASKO OSIGURANJA ................................................................. 36

7.2. PREMIJA KASKO OSIGURANJA ................................................................... 36

7.3. VRIJEME ZA KOJE SE RAČUNA I PLAĆA PREMIJA ................................. 39

7.4. UTVRĐIVANJE PREMIJE ............................................................................... 40

7.4.1. UTVRĐIVANJE PREMIJE OVISNO O ŠTETNOM DOGAĐAJU (SUSTAV

BONUSA) ...................................................................................................................... 41

7.4.2. UTVRĐIVANJE PREMIJE OVISNO O TEHNIČKOM REZULTATU .......... 44

7.5. PROŠIRENJE POKRIĆA .................................................................................. 45

7.5.1. OSIGURANJE VOZILA KOJA SE IZDAJU U NAJAM BEZ VOZAČA ....... 45

7.5.2. PROŠIRENJE POKRIĆA NA ZEMLJE KOJE NISU ČLANICE SUSTAVA

ZELENE KARTE ........................................................................................................... 46

7.5.3. SUDJELOVANJE U UTRKAMA ..................................................................... 47

7.5.4. UKLJUČENJE RIZIKA POTAPANJA ODNOSNO PROPADANJA VOZILA.47

7.6. UDIO OSIGURANIKA U ŠTETI (FRANŠIZA) ............................................... 48

7.6.1. FRANŠIZA U APSOLUTNOM IZNOSU ......................................................... 48

7.6.2. FRANŠIZA U POSTOTKU OD ŠTETE ........................................................... 49

7.7. POPUSTI ............................................................................................................ 50

7.8. OBRAČUN PREMIJE I OSTALE ODREDBE ................................................. 50

7.8.1. OSNOVICA ZA OBRAČUN PREMIJE ............................................................ 50

7.8.2. RAČUNANJE DOPLATKA I POPUSTA ......................................................... 51

7.8.3. OSTALE ODREDBE O PRIMJENI PREMIJSKOG SUSTAVA ..................... 51

8. ZAKLJUČAK ..................................................................................................... 53

9. LITERATURA ................................................................................................... 54

10. POPIS SLIKA .................................................................................................... 56

11. POPIS TABLICA ............................................................................................... 57

1

1. UVOD

Razvitkom gospodarstva i industrije te pojavom globalizacije, neizbježan je bio razvoj

trgovinske razmjene i prometa koji su doprinijeli velikom napretku osigurateljne

djelatnosti. Iako se osiguranje roba i tereta pojavilo prvi puta već u 11. stoljeću, tek je

početkom sedamdesetih godina osiguranje postalo od izuzetne važnosti društvima,

organizacijama, korporacijama, ali i u životima pojedinaca. Gotovo da nema osobe u

suvremenom svijetu koja se bar jednom u životu ne susretne s pojmom osiguranja i s

zaključivanjem ugovora o osiguranju. S obzirom na veliku potražnju, raste i ponuda što

se manifestira sve većim brojem osiguravajućih društava koji se natječu na tržištu

osiguranja i čine lojalnu konkurenciju. U ovom će se istraživanju, kroz sljedeće

tematske jedinice, nastojati pobliže objasniti osiguranje motornih vozila, koje se

najčešće pojavljuje u čovjekovoj svakodnevnici.

1) Problem i predmet istraživanja,

2) Radna hipoteza,

3) Svrha i ciljevi istraživanja,

4) Znanstvene metode i

5) Struktura rada

1.1. PROBLEM I PREDMET ISTRAŽIVANJA

Broj motornih vozila u svijetu u konstantnom je rastu što uvjetuje i rast obaveznih

polica osiguranja ukoliko je vozilo namijenjeno za korištenje u prometu. Isto tako, iako

nije obavezno, rast broja motornih vozila u prometu uvelike potiče rast broja izdanih

polica o kasko osiguranju. Nadalje, ovaj se rad bavi problematikom sklapanja ugovora o

osiguranju, promatrane sa strane osiguratelja i osiguranika u današnjim uvjetima. Nakon

definiranja problema, utvrđen je i predmet istraživanja, koji se sastoji od analize,

objašnjenja i istraživanja osiguranja kao djelatnosti, te upoznavanja čitatelja o

prednostima i manama osiguranja.

2

1.2. RADNA HIPOTEZA

S obzirom na problem i predmet istraživanja postavljena je radna hipoteza koja glasi:

Sklapanje obaveznih i kasko ugovora za osiguranje motornih vozila s obzirom na

individualne uvjete, značajno je za smanjenje troškova u poslovanju i ušteda u

svakodnevnici pojedinca.

1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Bazirajući se na problem i predmet istraživanja, te na navedenu hipotezu, postavljeni su

svrha i ciljevi istraživanja. Svrha ovog rada je upoznavanje s glavnim obilježjima

osiguranja kao djelatnosti i osiguranja motornih vozila kao dio svakodnevnice.

Ciljevi su ukazati na načine što efikasnijeg sklapanja ugovora obaveznog i kasko

osiguranja kako bi se izbjegli veći troškovi ili sve češće prijevare, te upozoriti na bitne

značajke poslova osiguranja, pošto se osiguranje nameće kao neizbježna, ali i sve

traženija djelatnost.

S ciljem rješavanja problema i ispunjavanja svrhe i ciljeva istraživanja, u diplomskom

se radu odgovara na pitanja:

- Koji su osnovni pojmovi u osiguranju?

- Koja su osnovna obilježja obaveznog i kasko Osiguranja?

- Na koji se način sklapa ugovor o obaveznom i o kasku osiguranju?

- Koje su obaveze osiguratelja i osiguranika?

1.4. ZNANSTVENE METODE

Pri istraživanju za izradu ovog diplomskog rada korišteno je nekoliko znanstvenih

metoda, među kojima su: metoda promatranja, deskriptivna metoda, metoda indukcije i

dedukcije, statistička metoda, metoda komparacije i kompilacije i metoda analize i

sinteze.

3

1.5. STRUKTURA RADA

Ovaj diplomski rad pod temom Obvezna i kasko osiguranja motornih vozila obuhvaća

osam međusobno povezanih poglavlja.

U prvom, uvodnom poglavlju, objašnjeni su problem i predmet istraživanja, postavljena

je hipoteza, definirani svrha i ciljevi rada, te navedene znanstvene metode kojima se

koristilo pri izradi rada.

Kroz drugi dio, pod naslovom Osnovna obilježja osiguranja, prezentirane su značajke i

objašnjavaju se elementi osiguranja.

U trećem dijelu, Povijesni razvoj osiguranja, opisuje se razvoj osiguranja od nastanka

djelatnosti, pa sve do danas.

Četvrti dio, Osiguranje u Republici Hrvatskoj, bavi se razvojem osiguranja u RH i

današnjim zakonodavstvom vezanim za osiguranje, te ustanovama koje se bave

poslovima osiguranja u državi.

U petom se dijelu, Upravljanje rizicima i likvidacija štete u osiguranju, prikazuje

postupak od nastanka štetnog događaja, do naknade odštete s aspekta osiguratelja i

osiguranika.

Šesto i sedmo poglavlje, pod nazivom Obvezna osiguranja i Kasko osiguranja motornih

vozila objašnjavaju proces izrade police osiguranja, prikazuju se svi detalji i elementi

ugovora i način na koji se ugovaraju police ovisno uvjetima i kategorijama.

U posljednjem dijelu, Zaključku, izložena je sinteza rezultata istraživanja kojim je

potvrđena radna hipoteza.

4

2. OSNOVNA OBILJEŽJA OSIGURANJA

2.1. POJAM ZNAČAJKE I VRSTE OSIGURANJA

U svijetu kakvog ga danas poznajemo, ljudi se svakodnevno susreću s pojmom

osiguranja. Svatko je od nas, u većoj ili manjoj mjeri, u vlasništvu pojedinih

materijalnih dobara koji su neizbježno izloženi raznim opasnostima. Radi se o

opasnostima koje se u pravilu, često mogu izbjeći našim savjesnim rukovanjem, no nije

uvijek tako. U određenim se slučajevima šteta ipak ne može spriječit, te se tada

preventivnim radnjama i mjerama nastoje ublažiti posljedice takvih slučajeva.

Preventivno prikupljanje sredstva za štetu koja bi mogla nastati, razvilo se u djelatnost

koja ima značajnu ulogu u svjetskom gospodarstvu.

Osiguranje je vrlo kompleksna djelatnost, te se kao takva, s razlogom promatra sa

mnogih stajališta. Neke od definicija osiguranja jesu (Klasić&Andrijanić, 2007.):

Sa stajališta pojedinca – osiguranje je gospodarski instrument kojim pojedinac

zamjenjuje mali određeni iznos (premija osiguranja) za veliki neizvjestan financijski

gubitak (neizvjesnost od koje se osiguravamo) koji bi postojao kad nebi bilo osiguranja.

Sa stajališta društva – osiguranje je gospodarski instrument za smanjivanje i uklanjanje

rizika procesom kombiniranja dovoljnog broja izlaganja istovjetnim rizicima, kako

bismo mogli predvidjeti gubitke za promatranu skupinu kao cjelinu.

Zaključno, tvrdimo da je osiguranje metoda transfera rizika s osiguranika na

osiguravatelja, koji prihvaća da nadoknadi slučajne štete onima kod kojih su nastale i

rasporedi ih na sve članove rizične zajednice po načelima uzajamnosti i solidarnosti.

2.2. ELEMENTI UGOVORA O OSIGURANJU

Osigurani slučaj je događaj prouzročen osiguranim rizikom. To je događaj kojemu je

uzrok opasnost zbog koje je osiguranje zaključeno, a posljedica je nastala šteta na

osiguranom predmetu. Prvi preduvjet da osiguranje bude valjano, osigurani slučaj mora

biti neizvjestan, te mora zadovoljavati bar jedan od sljedeća dva uvjeta (Klasić &

Andrijanić, 2007.):

5

· Nastup štetnog slučaja neizvjestan, što znači da događaj može nastati u

određenom vremenskom razdoblju, ali i ne mora

· Da će događaj sigurno nastati u budućem vremenskom razdoblju, ali se ne zna

trenutak kada će nastupiti i koje će posljedice izazvati

Iz toga proizlazi da se za svako osiguranje moraju točno odrediti elementi osiguranja,

odnosno (Klasić & Andrijanić, 2007.):

1. Predmet osiguranja

2. Opasnost od koje se predmet osiguranja osigurava

3. Vrijeme trajanja osiguranja

4. Oblik pokrića štete

1. Predmet osiguranja može biti: materijalni predmet, imovinski interes, osoba,

životinja ili nešto drugo što može biti povrijeđeno, oštećeno, uništeno ili sl.

Predmet osiguranja mora biti jednoznačno definiran na način da nema dvojbe o

njegovim karakteristikama i identifikaciji i pri ugovaranju osiguranja i kada

nastane osigurani slučaj.

2. Opasnosti od kojih se određeni predmet osigurava mogu djelovati slučajno i

iznenada na osigurani predmet, a posljedice tog djelovanja su uništenje,

oštećenje, umanjenje vrijednosti, nastanak materijalnih obaveza, gubitak

dohotka i sl. To su primjerice požar, oluja, potres, tuča, poplava, skrivene greške

u materijalu i konstrukciji stroja, provala, krađa, prometna nezgoda itd.

Osiguranje od određenih opasnosti može se ugovoriti samo za buduće djelovanje

tih opasnosti, te ako je njihov nastanak neizvjestan i neovisan od volje

osiguranika ili osiguravatelja.

3. Trajanje osiguranja mora se jasno definirati prilikom sklapanja osiguranja.

Štete nastaju u vremenu pa prema tome i premija osiguranja ovisi o trajanju

osiguranja, godišnjem dobu i sl. Što je razdoblje trajanja osiguranja dulje, to je

rizik veći, jer je veća vjerojatnost da će se ostvariti osigurani slučaj.

4. Oblik pokrića štete koji na sebe preuzima osiguravatelj u odnosu na

osiguranika, određuje kako će se utvrditi odšteta za slučaj djelovanja osigurane

opasnosti na osigurani predmet. Šteta mora biti mjerljiva da bi se odštetom

mogao nadoknaditi gubitak. Ukupna odšteta ne smije ni u kojem slučaju biti

6

veća od nastale štete, te se unaprijed dogovara hoće li u slučaju štete biti

isplaćen iznos u visini stvarne štete ili se osiguranik obvezao snositi samo dio

eventualno nastale štete.

2.3. RIZICI

Da bi rizik bio prihvatljiv za osiguranje, mora ispunjavati nekoliko preduvjeta, a to su

(Frančišković, 2004.):

1. Da je moguć

2. Da je neizvjestan – neizvjesnost u nastupanju (hoće li nastupiti ili neće) i

neizvjesnost u vremenu nastupanja

3. Da je neovisan od volje osiguranika ili treće zainteresirane osobe

4. Da dovodi do štetnih posljedica

5. Da je pravno dopušten i moralan

Slika 1. Vrste rizika

Izvor: Frančišković I.: Ekonomika međunarodnog osiguranja, Rijeka, 2004., str. 38.

Čisti rizici se manifestiraju kao posljedica slučaja ili stihije, a ne čovjekovog svjesnog

djelovanja, npr. smrt, požar, i sl., dok su špekulativni rizici oni u koje čovjek ulazi

7

svjesno, npr. igre na sreću, klađenje, ulaganje u rizične projekte. Osiguranjem se

pokrivaju samo čisti rizici, jer kad se ta vrsta rizika pojavi, pojavi se i gubitak, dok kod

špekulativnih rizika rezultat može biti i gubitak i dobitak.

Osigurljivim rizicima se smatraju rizici za koje postoji mogućnost pokrića tako što se

utvrđuje njihova veličina. Ti se rizici dijele u tri vrste: imovinski rizici, osobni rizici i

rizici od odgovornosti, od kojih ovi posljednji predstavljaju značajnu skupinu rizika jer

mogu za posljedicu imati visoke štete, te osiguratelj visinom naknade limitira svoju

obavezu.

Neosigurljivi rizici predstavljaju one vrste rizike gdje osiguratelj nema osnovicu za

određivanje premije ili nema mogućnost disperzije rizika. U ovo skupinu spadaju

tržišni, politički, osobni rizici i rizici u proizvodnji. Neosigurljivi osobni rizici se

različiti su od osigurljivih osobnih rizika po tome što označavaju rizike gubitka posla i

prihoda, rastave ili neodgovarajućeg obrazovanja, a to su sve rizici koji mogu dovesti do

gubitka materijalne sigurnosti pojedine osobe.

Danas, kad je riječ o rizicima, dva su osnovna procesa koji se provode da bi upravljanje

rizikom bilo uspješno, a to su (Frančišković, 2004.):

· Identifikacija i ocjena čistih rizika (osigurljivih i neosigurljivih) kojima je

pojedinac ili gospodarstvo izloženo

· Izbor i primjenu odgovarajuće metode pokrića rizika

2.4. PREMIJA OSIGURANJA

Premija osiguranja ima jednaku funkciju kao i rizik, što znači da ovisi o vjerojatnosti

koja postoji u pogledu ostvarenja osiguranog događaja. Vjerojatnost nastupa događaja

određuje se statistički kao odnos broja ostvarenih slučajeva prema broju mogućih

slučajeva. Tri su zahtjeva koje premija osiguranja mora ispunjavati (Frančišković,

2004.):

1. Premija osiguranja mora biti izražena novčano

2. Premija osiguranja mora biti određena ili odrediva

8

3. Premija osiguranja mora biti određena u skladu s načelom savjesnosti

i poštenja

Premija osiguranja se razlikuje ovisno o motornom vozilu koji se osigurava. Kategorije

osigurivih vozila su slijedeće (Croatia osiguranje, Zagreb, 2014):

a) „osobni automobil“ – motorno vozilo namijenjeno za prijevoz osoba koja ima

najviše 9 registriranih mjesta i čija najveća dopuštena masa (NDM) ne prelazi 3

500kg (M1)

b) „teretni automobil“ – svako motorno vozilo koje je namijenjeno za prijevoz

tereta i stvari (N1, N2, N3)

c) „autobus“ - motorno vozilo namijenjeno za prijevoz osoba koje ima više od 9

registriranih mjesta (M2 i M3), Klasa I, Klasa II, Klasa III;

d) „autobus međugradski“ – autobus koji se koristi za međugradski i turistički

promet (M2 i M3), Klasa III (samo sjedeća mjesta)

e) „autobus gradski i prigradski“ – autobus koji služi za gradski i prigradski

promet, (M2 i M3), Klasa I i Klasa II (sjedeća i stajaća mjesta)

f) „trolej bus“ – motorno vozilo namijenjeno za prijevoz putnika koji ima više od 9

mjesta i koje je, radi napajanja motora električnom energijom, vezano za

električni vodič;

g) „traktor“ – motorno vozilo konstruirano da vuče, potiskuje ili nosi izmjenljiva

oruđa, odnosno da služi za pogon takvih oruđa ili za vuču priključnih vozila

h) „mopedi i motocikli“ – motorno vozilo s dva kotača, s bočnom prikolicom ili

bez nje, te motorno vozilo na tri kotača ako njegova masa ne prelazi 400kg, „laki

četverocikl“ (moped s četiri kotača ako je na električni pogon, čija masa praznog

vozila ne prelazi 350 kg, ako je pogon na benzinski motor, obujam motora ne

prelazi 50 kubičnih centimetra (ccm) i saga motora ne prelazi 4 kilovata (kW) i

„četverocikl“ (motocikl s četiri kotača čija masa praznog vozila ne prelazi 550

kg i snaga motora nije veća od 15 kW) (L1, L2, L3, L4, L5, L6, L7);

i) „bicikl s motorom“ –vozilo na motorni pogon s dva ili tri kotača, čiji radni

obujam ne prelazi 50 kubičnih centimetra i koje na ravnoj cesti ne može razviti

brzinu veću od 50 kilometara na sat (km/h);

9

j) „priključno vozilo“ – vozilo namijenjeno da ga vuče motorno vozilo, bilo da je

konstruirano kao prikolica ili poluprikolica (O1, O2, O3, O4);

k) „prikolica“ – priključno vozilo konstruirano tako da ukupnu masu preko svojih

osovina prenosi na kolnik (O1, O2, O3, O4);

l) „poluprikolica“ – priključno vozilo bez prednje osovine konstruirano tako da dio

ukupne mase prenosi na vučno vozilo preko svojeg prednjeg dijela kojim se

oslanja na vučno vozilo (O2, O3, O4)

m) „laka prikolica“ – priključno vozilo čija najveća dopuštena masa (NDM) nije

veća od 750 kg (O1);

n) „radni stroj“ – vozilo na motorni pogon kojem je osnovna namjena obavljanje

određenih radova vlastitim uređajima i opremom (kombajn, valjak, greder,

kosilica, buldožer, motokultivator i sl.);

o) „najveća dopuštena masa“ (NDM) je masa vozila zajedno sa njegovom

nosivošću

2.5. ULOGA OSIGURANJA

Osiguranje je ekonomska djelatnost kojom se prikupljaju novčana sredstva radi zaštite

osoba i stvari od štetnih posljedica izvanrednih događaja, odnosno otklanjanje

ekonomski štetnih posljedica prilikom nastupanja takvih događaja. Ekonomski temelj

osiguranja čini jednaka podjela štetnih posljedica osiguranih slučajeva na veliki broj

osiguranika koji pojedinačnim plaćanjem premija osiguranja formiraju novčane fondove

osiguravatelja, namijenjene isplati naknada onim osiguranicima koji pretrpe štetu.

Osiguranje imovine u načelu je dobrovoljno, ali u prometu, Zakonom o obaveznim

osiguranjima, propisani su slučajevi kad je ono obavezno i njega su pojedinci dužni

sklapati i redovito otplaćivati (Klasić&Andrijanić, 2007.). Upravo se u ovom radu

analiziraju takva, zakonom propisana obvezna osiguranja motornih vozila, i neobvezna,

odnosno kasko osiguranja motornih vozila.

Ulaskom u Europsku uniju, osiguranje u poslovanju svakog gospodarskog subjekta

dobiva posebno značenje u ostvarivanju uvjeta za ravnopravno sudjelovanje

gospodarskih subjekata u poslovanju na tržištu Europe.

10

3. POVIJESNI RAZVOJ OSIGURANJA

Još se daleko u prošlosti javila potreba za zaštitom ekonomskog interesa pojedinca ili

zajednice, pa se organizirani oblici izbjegavanja rizika bilježe od oko 3000 godina prije

Krista. Po prvi puta se do ideje o osiguranju robe i tereta došlo u Kini, kad su kineski

trgovci prevozili teret preko rijeke Jangtze koja je predstavljala opasnost zbog svojih

brzaca, vrtloga i stijena. Kako bi se smanjila opasnost i povećala sigurnost, roba se

prekrcavala na manje brodove za lakše manevriranje. U slučaju kad bi došlo do

nezgode, trgovci koji su prošli bez oštećenja na robi, plaćali bi naknadu onima čija je

roba bila oštećena ili je potonula. Tada se prvi put u povijesti provela podjela većeg

rizika na niz manjih rizika. U odredbama koje je donio kralj Hamurahi, pronađeni su

dokazi o dvjema striktnim obavezama prilikom štetnog događaja. Prva obaveza nalaže

da se kod prijevoza robe preko pustinje, u slučaju razbojstva pustinjskih razbojnika,

nastalu štetu raspodjele svi trgovci karavane po načelima solidarnosti. Druga odredba

predviđa smrtnu kaznu za graditelja ukoliko objekt nije čvrsto sagrađen ili dođe do

rušenja ili stradavanja uslijed rušenja. Naznake osiguranja od kreditnog rizika

pronađene su u indijskom pravu, dok pomorsko pravo potječe iz zbirke Talmud gdje se

nalaze židovski propisi, rasprave i predaje koji diktiraju obaveze udruge brodara prema

brodarima koji su pretrpjeli štetu ili izgubili brod. (Optimarisk, 2015.)

Već se u 11 st. ostvaruje veliki pomak i razvoj osiguranja. Bilježe se počeci uzajamnog

osiguranja i osiguranja od prirodnih nepogoda ili nesretnog slučaja. 1347. godine

sastavljen je prvi ugovor o osiguranju u obliku javnobilježničke isprave u Genoi, a prva

polica osiguranja 1384. godine u Pisi. Rast i razvitak osiguranja je neizmjerno ubrzao

veliki gospodarski rast pa tako i otkrivanje novih tržišta, prvenstveno Amerika i Indija.

S obzirom na povećanje rizika i razne opasnosti, bila je potrebna ekonomska zaštita koja

se postigla na temelju premijskog osiguranja. Mnogi trgovci počinju naplaćivati premiju

kojom pokrivaju rizike i troškove, te na taj način ostvaruju profit i upravo je to

naplaćivanje premije glavno obilježje osigurateljne djelatnosti. Edward Loyd je tako

1690. godine trgovcima i brodovlasnicima nudio informacije iz njihovog područja

djelovanja i osigurateljno pokriće, pogotovo za pomorsku trgovinu koja je tada bila

najrizičnija. Pomorci bi zaključivali ugovore osiguranja kako bi se za njih isplatila

otkupnina u slučaju da budu zarobljeni. Premija se računala sukladno duljini i lokaciji

11

putovanja, ali i prema dobi osiguranika. Loyd's je danas najveći svjetski osiguravatelj i

reosiguravatelj koji djeluje u više od 200 zemalja. (Fortius, 2015.)

U današnje vrijeme, česti su dugoročni ugovori osiguranja, što nije bio u slučaj u

početku osigurateljne djelatnosti zbog straha od smrti osiguranika. 1963. godine

sastavljene su tablice smrtnosti prema kojima se izračunavala premija osiguranika, iako

su se one temeljile na statistici smrtnosti od samo 4 godine unatrag.

12

4. OSIGURANJE U REPUBLICI HRVATSKOJ

Osiguranje je u Hrvatskoj počelo 1884. godine. Zagrebačko gradsko poglavarstvo je

osnovalo osiguravajuću zadrugu Croatia u sklopu borbe protiv ekonomske ovisnosti o

strancima. U početku je Croatia služila za osiguranje grada Zagreba od požara, no

kasnije se razvila u osiguravajuće društvo za i za osiguranja ostalih područja.

Društva za osiguranje u Hrvatskoj mogu osnivati pravne i fizičke osobe, a prema

Zakonu o osiguranju to mogu učiniti u dva oblika – kao dioničko društvo i kao društva

za uzajamno osiguranje (Klasić&Andrijanić, 2007.).

4.1. DIONIČKO DRUŠTVO ZA OSIGURANJE

Dioničko društvo je organizacijski oblik društva za osiguranje u vlasništvu dioničara

čija je odgovornost ograničena te jamče samo do visine uloženih sredstava u svoje

dionice. Zakonom o osiguranju propisano je da dioničko društvo u Hrvatskoj mogu

osnovati domaće pravne i fizičke osobe te strane osobe. Propisan je temeljni kapital za

pojedine vrste osiguranja, koji se može mijenjati samo izmjenama i dopunama Zakona,

te uvjeti za obavljanje djelatnosti osiguranja. Dioničkim društvom za osiguranje

upravlja Nadzorni odbor i Uprava (Klasić&Andrijanić, 2007.).

4.2. DRUŠTVO ZA UZAJAMNO OSIGURANJE

Društvo za uzajamno osiguranje je organizacijski oblik kod kojeg članovi uplaćuju udjel

unaprijed, dok se konačna visina udjela utvrđuje na kraju poslovnog razdoblja kada su

poznate sve obveze društva i kada se raspodjeljuju na sve članove društva u skladu sa

statutom društva. U pravilu su uzajamna društva specijalizirana za pojedinu vrstu

osiguranja te za određenu skupinu korisnika. Neprofitna su i organizirana na

dobrovoljnoj osnovi, pa sukladno tome redovito uživaju u povlaštenom poreznom

tretmanu. Članstvo u društvu za uzajamno osiguranje stječe se sklapanjem ugovora o

osiguranju sa društvom za uzajamno osiguranje, prihvaćanjem statuta i razmjernom

uplatom temeljnog kapitala. Tijela društva su uprava, nadzorni odbor i skupština

(Klasić&Andrijanić, 2007.).

13

4.3. ZASTUPNICI I POSREDNICI U OSIGURANJU

Zastupnici i posrednici u osiguranju povezuju ugovaratelje i osiguravatelje. Sustav

zastupnika i posrednika u osiguranju različit je u raznim zemljama. Osnovna podjela je

na neovisne (brokere) i na zavisne posrednike u osiguranju (agenti, zastupnici).

Zastupanje u osiguranju je djelatnost pokretanja, predlaganja i obavljanja poslova

pripreme i sklapanja ugovora o osiguranju u ime i za račun jednog ili više društava za

osiguranje za proizvode osiguranja koji međusobno ne konkuriraju. Zastupnik u

osiguranju je fizička osoba koja je dobila ovlaštenje HANFA-e (Hrvatska agencija za

nadzor financijskih usluga) za obavljanje poslova zastupanja u osiguranju. Poslove

zastupanja u osiguranju mogu kao jedinu djelatnost obavljati trgovačka društva sa

sjedištem u Hrvatskoj i fizičke osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost pružanja

usluga zastupanja u osiguranju i koji su dobili dozvolu za rad nadzornog tijela za

obavljanje djelatnosti zastupanja u osiguranju. Od dana kad je Hrvatska postala

punopravna članica Europske unije, poslove zastupanja imaju pravo obavljati i društva

za zastupanje u osiguranju svih država članica Europske unije. Takve poslove

zastupanja mogu obavljati i banke uz dozvolu Hrvatske narodne banke i uz prethodnu

suglasnost HANFA-e.

Člankom 89. Zakona o osiguranju propisano je da je društvo za osiguranje dužno prije

sklapanja ugovora o osiguranju pisano obavijestiti ugovaratelja osiguranja o sljedećim

podacima (Klasić & Andrijanić, 2007.):

· Tvrtki, pravno-organizacijskom obliku, sjedištu i nazivu društva za osiguranje i

podružnice koje sklapa ugovor

· Općim uvjetima osiguranja

· Vremenu trajanja ugovora o osiguranju

· Pravilima i uvjetima za odstupanje od ugovora

· Visini premije osiguranja, načinu plaćanja premije osiguranja, visini doprinosa,

poreza i drugih troškova

· Roku na koji ugovor obavezuje ponuditelja

· Pravu na opoziv odnosno odstupanje

14

· Načinu rješavanja sporova osiguranika, te

· Nadzornom tijelu koje je nadležno za nadzor nad društvom za osiguranje

Posredovanje u osiguranju je djelatnost pokretanja, predlaganja ili obavljanja poslova

pripreme za sklapanje ugovora o osiguranju, odnosno reosiguranju, pomoć pri

izvršavanju prava iz ugovora o osiguranju, a posebno pri rješavanju odštetnih zahtjeva

naslovljenih na društvo za osiguranje. Posrednik je fizička osoba koja je posjeduje

ovlaštenje HANFA-e za obavljanje poslova posredovanja u osiguranju i koja smije

obavljati poslove posredovanja u osiguranju samo na temelju zaposlenja u društvu za

posredovanje u osiguranju. Posrednik u osiguranju obavlja svoju djelatnost tako da štiti

interese ugovaratelja osiguranja, odnosno osiguranika, stoga je dužan

(Klasić&Andrijanić, 2007.):

· Napraviti odgovarajuću analizu rizika i odgovarajuća načela pokrića

· Pisano obrazložiti razlog svog prijedloga i izvijestiti visinu provizije određene za

sklapanje ugovora o osiguranju

· U ime ugovaratelja osiguranja posredovati kod sklapanja osiguranja koje je

sukladno zahtjevu ugovaratelja osiguranja s obzirom na osigurateljno pokriće

· Obavijestiti društvo za osiguranje o traženju ponude ugovaratelja osiguranja za

sklapanje ugovora o osiguranju

· Uručiti ugovaratelju osiguranja policu osiguranja te druge akte vezane za ugovor

o osiguranju

· Provjeriti sadržaj police osiguranja

· Pružati pomoć ugovaratelju osiguranja, kako prije tako i nakon nastanka

osiguranog slučaja

· Provjeravati sve ugovore o osiguranju koje je ugovaratelj sklopio s njegovim

posredovanjem i izrađivati prijedloge za izmjenu ugovora s ciljem što bolje

zaštite

15

4.4. HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE - HUO

Hrvatski ured za osiguranje je neprofitna udruga svih osiguravajućih društva koji

djeluju u Republici Hrvatskoj i u njoj imaju prijavljeno sjedište. Poslovi koje udruga

obavlja su (Hrvatski ured za osiguranje, 2015.):

· poslovi udruženja društava za osiguranje sa sjedištem u RH,

· poslovi predstavljanja i zastupanja interesa društva za osiguranje u

međunarodnim institucijama,

· poslovi nacionalnog Ureda zelene karte osiguranja i druge poslove utvrđene

međunarodnim sporazumima o osiguranju vlasnika vozila od odgovornosti za

štete nanesene trećim osobama,

· poslovi vođenja Garancijskog fonda,

· poslovi provođenja graničnog osiguranja od automobilske odgovornosti,

· poslovi vođenja Informacijskog centra

· poslovi Ureda za naknadu,

· poslovi statistike osiguranja,

· poslovi rješavanja pritužbi osiguranika odnosno oštećenih osoba – Prvobranitelj

osiguranja,

· poslovi izvansudskog rješavanja sporova između osiguranika odnosno

ugovaratelja osiguranja (potrošača) i društava za osiguranje kao ponuditelja

usluge osiguranja,

· drugi i opći poslovi zajedničkog interesa.

Društvom upravljaju Skupština, Upravni odbor i direktor društva. Skupštinu i Upravni

odbor čine članovi ureda sukladno Statutu i propisanim odredbama.

16

Slika 2. Piramida upravljanja - HUO

Izvor: http://www.huo.hr/hrv/organizacija-ureda/67/

U 2014. godini na tržištu je poslovalo 25 društva za osiguranje i 1 društvo za

reosiguranje. Vodeće društvo je i dalje Croatia osiguranje s ukupnom premijom od

2.279.905.186 kn (manjom za 13,15% u odnosu na prethodnu 2013. godinu) i udjelom

od 26,63%. Na drugom mjestu godinu je zaključio Alianz s udjelom od 14,23% i

premijom u iznosu od 1.218.090.296 kn (3,27 većom u odnosu na prethodnu 2013.

godinu). Nakon njih, na trećem i četvrtom mjestu po visini premije osiguranja završili

su Euroherc i Basler osiguranja, a potom svi ostali što je grafički prikazano na slici.

17

Slika 3. Ukupna zaračunata bruto premija po društvima osiguranje u 2014.

Izvor: https://www.huo.hr/hrv/arhiva/1/trziste-osiguranja-u-rh-za-studeni-2014-

/445/detalji/

Ukupna zaračunata bruto premija obaveznog osiguranja od automobilske odgovornosti

u 2014. godini iznosi 2.357.112.780 kn, što predstavlja pad od 20,10 % odnosno

smanjenje premije u apsolutnom iznosu od 592.807.591 kn, no u broju izdanih polica

zabilježen je rast od 1,58%. Od 14 društava za osiguranje, koja se bave obaveznim

osiguranjem od AO, svega tri su poslovala s rastom premije, dok ostalih jedanaest

18

bilježi pad u premiji u odnosu na prethodnu 2013. godinu. Porast premije zabilježili su

Generali osiguranje (9,99%),Grawe Hrvatska (9,57%) i Izvor osiguranje (15,25%).

Slika 4. Zaračunata bruto premija obveznog osiguranja od AO

Izvor: https://www.huo.hr/download_file.php?file=huo-izvjesce-

ao2012.pdf&docID=496&seID=adacf4718de2ec6eefa8fab84ca907ac

19

5. UPRAVLJANJE RIZICIMA U OSIGURANJU I LIKVIDACIJA

ŠTETE

Upravljanje osiguranjem podrazumijeva ocjenu rizika, preuzimanje rizika i likvidaciju

štete nastale ostvarenjem štetnog događaja. Da bi osiguranje bilo uspješno, svaka strana

u ugovoru o osiguranju (osiguratelj i osiguranik), ima svoje obveze koje dijelimo na

obveze prije sklapanja ugovora o osiguranju, u tijeku trajanja osiguranja i kod nastupa

osiguranog slučaja.

Slika 5. Obveze obje ugovorne strane

Izvor: Klasić; Andrijanić; Osnove osiguranja, Zagreb 2007. str. 162.

20

5.1. OCJENA RIZIKA

Za različite vrste osiguranja, različit je i postupak ocjene rizika, no u suštini se sastoji od

šest koraka koji su u većini slučajeva jednaki, a to su (Andrijašević&Petranović 1999.):

1. Određivanje predmeta osiguranja i njegovih značajki,

2. Određivanje rizika od kojih se želi osigurati,

3. Određivanje pripadnosti predmeta osiguranja odgovarajućoj skupini rizika,

4. Utvrđivanje osnovice za izračun premije

5. Izračun visine premije uporabom cjenika premija za odgovarajuću vrstu

osiguranja,

6. Primjena korektivnih faktora na premiju.

U osiguranju uvijek vrijedi osnovno pravilo za koje je precizna ocjena rizika vrlo važna,

a ono glasi: „Što je vjerojatnost nastupa rizika veća, nastup štetnog događaja je

vjerojatniji, pa je premija osiguranja viša“. Stoga, za lakšu i efikasniju procjenu, rizici

su podijeljeni u tri grupe osnovnih rizika (Klasić&Andrijanić, 2007.):

· Prometne nezgode kojima je izloženo prijevozno sredstvo

· Požar i prirodne opasnosti

· Razbojstvo i krađa

5.2. PREUZIMANJE RIZIKA

Da bi osiguravatelj ponudio usluge na tržištu osiguranja, mora izraditi svoj cjenik,

odnosno cjenik proizvoda i usluga koje nudi. Svaka usluga nosi njemu određeni rizik

kojeg ocjenjuje i prema procjeni sastavlja cijenu same usluge. Osiguravatelj, u slučaju

da ima veliki kapacitet poslovanja, može rizik zadržati u vlastitom pokriću. U

protivnom koristi se metodom suosiguranja kojom ugovor o osiguranju dijeli s drugim

suosiguravateljem tako da svaki preuzme pokriće dijela rizika, ili pak metodom

reosiguranja gdje osiguratelj svoju obavezu prenosi na drugog osiguratelja ugovorom o

reosiguranju, za kojeg osiguranik ne mora znati da je sklopljen. Kako bi pravilno i

sigurno poslovao, osiguratelj mora formirati fondove koji mu garantiraju profitabilnost,

te savjetovati potencijalne kupce u odabiru što kvalitetnijeg osiguranja za njihov slučaj.

21

Kod preuzimanja rizika osiguravatelj odlučuje o preuzimanju rizika u pokriće.

Osiguravatelj sklapa ugovore o osiguranju u unaprijed određenom obujmu. Svi

sklopljeni ugovori čine osiguravateljev portfelj u kojemu djeluju zakoni velikih brojeva

i na osnovu čijih se polica prikupljaju sredstva za veličinu rizične zajednice. Konstantan

portfelj ukazuje na sigurno poslovanje osiguravatelja, te se zbog toga stalno sklapaju

novi ugovori kako bi se on povećavao. Smanjivanje portfelja je dokaz nesigurnog

poslovanja koje rezultira gašenjem društva. Prema Loydovom geslu, kvalitetno i

sigurno poslovanje se postiže tako da se malim rizicima daje prednost nad velikim jer je

na taj način olakšana kompenzacija unutar samog portfelja osiguravatelja.

Preuzimanje rizika se sastoji od nekoliko faza (Frančišković, 2004.):

· Prihvaćanje ili odbijanje ponuđenog rizika

· Klasificiranje i rangiranje preuzetog rizika i utvrđivanje standarda i visine

pokrića za svaki prihvaćeni rizik

· Provedba brze i učinkovite distribucije viška rizika suosiguranjem odnosno

reosiguranjem distribucije rizika

Obveze osiguravatelja kod procjene rizika (Frančišković, 2004.):

· Prikupiti informacije na temelju kojih će moći prihvatiti ili odbiti ponuđeni rizik

· Ocijeniti kvalitetu ponuđenog rizika s aspekta eventualnog hazarda

· Ocijeniti mogućnosti reosiguranja

· Voditi računa o mogućnostima otkaza osiguranja

5.3. LIKVIDACIJA ŠTETE

Likvidacijom štete utvrđuje se šteta i isplaćuje odšteta osiguraniku (korisniku

osiguranja) nakon nastupa osiguranog događaja, što je zapravo i svrha i bit osiguranja.

Štete se likvidiraju (Frančišković, 2004.):

· prema pogodbi ili procjeni,

· prema računima popravka, cijeni liječničkih usluga, potvrdama o plaći ili

mirovini ili drugim prihodima i sl.

22

Kod likvidacije po pogodbi ili procjeni je slučaj kad osiguravatelj ponudi isplatu štete

osiguraniku na temelju procjene štete prema podacima s tržišta. Osiguranik je slobodan

ne prihvatiti osiguravateljevu procjenu koja se najčešće koristi u totalnim štetama.

Drugi način je likvidacija štete prema računima, gdje osiguranik sam nadoknadi nastale

štete. Ova se metoda češće primjenjuje kod parcijalnih šteta. Osiguravatelj pregleda

račune koje, kao u prethodnom slučaju osiguranik, može prihvatiti i isplatiti u cijelosti

ili ne prihvatiti i samim time ne isplatiti osiguraniku iznos računa.

Likvidacija štete je proces koji se sastoji od tri faze (Klasić&Andrijanić; 2007.):

· Prijava štete

· Rješavanje štete i

· Isplata naknade

5.3.1. PRIJAVA ŠTETE

Likvidacija štete započinje nakon zaprimanja zahtjeva za odštetu kojeg dostavlja

osiguranik ili osoba koja zastupa osiguranika i to telefonom ili elektroničkom poštom.

Rok za prijavu štete je najkasnije 3 dana od trenutka kada osiguranik sazna da je šteta

učinjena ili prema uvjetima naznačenim u ugovoru o osiguranju. Od dana kad se šteta

prijavi, počinje rok za isplatu osiguranine koju je osiguratelj dužan isplatiti osiguraniku

ukoliko se ostvari šteta osigurana ugovorom. Rok za isplatu osiguranine je četrnaest

dana od dana kada je osiguratelj saznao da se šteta dogodila. U slučajevima kada je za

utvrđivanje nastale štete, odnosno osigurateljeve obaveze, potrebno izvjesno vrijeme,

rok za isplatu odštete produžuje se na trideset dana od primitka odštetnog zahtjeva. Ako

odštetni zahtjev nema sve osnove za isplatu osiguranine, osiguratelj je dužan o tome

pravodobno obavijestiti osiguranika ili osobu koja njega zastupa, a ako osiguratelj ne

podmiri štetu u određenom vremenskom razdoblju, dužan je osiguraniku osim

podmirenja štete isplatiti i kamatu.

Osiguranik je dužan dostaviti svu dokumentaciju koju osiguratelj traži. Taj proces

prikupljanja dokumentacije naziva se kompletiranje štete. Obavezni dokumenti za

cijenu kompletiranja štete su (Ćurak&Jakovčević, 2007.):

23

· Polica osiguranja (ili list pokrića ili potvrda o osiguranju ako se zbog nekog

opravdanog razloga još ne posjeduje polica)

· Zapisnik o utvrđivanju štete

· Ostala dokumentacija po zahtjevu osiguratelja

Prvi korak kod procjene štete je utvrđivanje uzroka štete. Procjenu zajedno rade

osiguratelj ili osoba koja je s njegove strane ovlaštena za taj posao i osiguranik ili osoba

koja njega zastupa. Nastali troškovi procjene štete na teret su osiguratelja koji je dužan

na vrijeme tj. u ugovorenom roku pristupiti procjeni štete, a osiguranikova je dužnost da

omogući osiguravatelju uvid u mjesto gdje se šteta dogodila i da sačuva sve ostatke

oštećenog predmeta. Osiguratelj ima rok tri dana od prijave štete da pristupi procjeni

štete. U protivnom, osiguranik može komisijski utvrditi veličinu i uzroke štete, te

krenuti s otklanjanjem ostataka štetnog događaja ako je to u javnom interesu (ostaci

štetnog događaja sprječavaju normalan tok prometa, ugrožavaju okoliš ili sl.). Dođe li

do situacije u kojoj se osiguranik i osiguravatelj ne mogu usuglasiti oko procjene visine

štete, angažiraju se sudski vještaci i predsjednik koji donosi krajnju odluku, a postoji i

mogućnost pokretanja sudske parnice.

5.3.2. RJEŠAVANJE ŠTETE

Procedura rješavanja štete (likvidacija štete) odnosi se na sljedeće (Andrijašević &

Petranović, 1999.):

- Ispitivanje ispravnosti prikupljenih dokumenata,

- Identifikacija predmeta osiguranja uspoređivanjem podataka u svim

prikupljenim dokumentima

- Utvrđivanje uzroka štete,

- Utvrđivanje kada i gdje je nastala šteta, te je li pravovremeno i na predviđen

način utvrđena,

- Ocjenjivanje predviđaju li uvjeti sklopljenog osiguranja pokriće za nastali rizik

(zbog čega likvidator štete mora izrazito temeljito poznavati uvjete osiguranja),

- Utvrđivanje je li policom osiguranja predviđena naknada štete uz odbitak

određenog postotka (franšiza),

24

- Utvrđivanje je li osiguranik napravio neki propust prilikom izvršavanja svojih

obveza, a za koji osiguravatelj treba tražiti objašnjenje,

- Utvrđivanje je li polica osiguranika vinkulirana u korist treće strane,

- Obračun osiguranine, ako je utvrđeno pravo osiguranika na isplatu naknade za

štetu,

- Evidentiranje podataka o šteti u Knjizi šteta.

U postupak likvidacije štete još spadaju i (Klasić&Andrijanić, 2007.):

- Kontrola ispravnosti obrade štete od strane kontrolora,

- Utvrđivanje prava na regres i postavljanje regresnog zahtjeva.

Postupak likvidiranja štete vezan je za visinu odštete koja se isplaćuje osiguraniku. U

slučaju da su štete niže materijalne vrijednosti, do otprilike 1.000 kn, isplata se vrši na

osnovu računa, bez dodatnih provjera. Kada se radi o većim štetama traži se izvješće

procjenitelja, te se na temelju tog izvješća obračunava šteta. Kontrolor provjerava je li

obračun vjerodostojan i opravdan.

Osiguravatelj nije uvijek dužan nadoknaditi štetu. Ukoliko između osiguranog rizika i

štetnog događaja postoji neka uzročno posljedična veza i osiguranik nije kriv za nastalu

štetu, tada je osiguratelj dužan nadoknaditi štetu osiguraniku ako su ispunjeni uvjeti iz

sklopljenog ugovora o osiguranju. U slučaju da je štetu osiguranik namjerno prouzročio

ili je ona posljedica nesavjesnog postupanja ili djelovanja, tada osiguravatelj nije dužan

podmiriti štetu po ugovoru o osiguranju. Osiguravatelj je dužan podmiriti odštetu u roku

od četrnaest dana nakon što se šteta ostvarila ili najduže mjesec dana nakon što je

zaprimio svu potrebnu dokumentaciju o štetnom događaju. Ne ispuni li osiguravatelj

svoje obaveze u roku, osiguranik može podignuti tužbu u roku od pet godina. Nakon pet

godina nastupa zastara potraživanja i tada je nemoguće pokrenuti tužbeni postupak.

Kad je riječ o odšteti, od velikog je značaja njena visina, pa se tako razlikuju odštete

koje su jednake visini stvarne štete, ali ne veće od svote osiguranja, odštete koje su veće

od svote osiguranja i odštete koje su manje od stvarne štete.

25

Visina odštete veća od svote osiguranja se manifestira u slučaju kada se dogodi

nekoliko uzastopnih šteta, kod troškova, gubitka ili šteta nastalih razumnim pokušajem

spašavanja i ograničavanja štetnih posljedica, bez obzira na njihov rezultat, za iznos

troškova vođenja spora uz suglasnost osiguravajućeg društva zbog pretjeranih zahtjeva

oštećenog prema osiguraniku, za troškove čišćenja, uništenja ili otklanjanja oštećenih

stvari ili ostataka nakon nastanka osiguranog slučaja, te za troškove osiguranika u

postupku utvrđivanja i likvidacije štete.

Visina odštete manja od iznosa stvarne štete, kada se to ugovori, ako je osiguranik

prijavio nižu osiguranu svotu pa se primjenjuje pravilo proporcije (podosiguranje), kada

se u tijeku trajanja osiguranja povećava rizik, a osigurani slučaj nastupi prije nego je

obračunata i plaćena povećana premija (primjenjuje se pravilo proporcije), ako

osiguranik ne poduzme veće zaštitne mjere za iznos povećanja štete koja je nastala zbog

tog propusta, te kada je zbog osiguranikove krivnje onemogućen prijenos njegovih

prava na osiguravatelja prema osobi odgovornoj za štetu (Klasić&Adrijanić, 2007.).

Šteta se može likvidirati na dva načina (Andrijašević & Petranović, 1999.):

a) Po pogodbi ili procjeni ili

b) Po računima popravka

Po pogodbi ili procjeni osiguravatelj isplaćuje određenu odštetu osiguraniku, a do njene

je visine došao na temelju iskustva i na temelju procijene realno utvrđene štete.

Osiguranik nije dužan prihvatiti takvu visinu odštete, koja se može obračunati prema

potpunom gubitku ili prema postotku gubitka. Drugi način određivanja visine odštete je

na temelju računa izdanih za popravak vozila ili sličnih isprava koje dokazuju saniranu

štetu i koje osiguravatelj priznaje djelomično ili u cijelosti.

Na osnovi apsolutnog iznosa šteta se likvidira u slučajevima (Klasić&Adrijanić, 2007.):

· Kada se radi o troškovima popravka (na temelju računa)

· Kod nagrade za spašavanje (može se upotrijebiti pravilo proporcije, ako je

osigurani predmet bio podosiguran).

26

Na osnovi potpunog gubitka se šteta likvidira u slučajevima (Klasić&Andrijanić,

2007.):

· Ako je osigurani predmet potpuno uništen

· Ako je osigurani predmet toliko oštećen da se može iskoristiti samo u druge

svrhe

· Ako je osigurani predmet toliko oštećen da bi troškovi popravka bili veći od

njegove stvarne vrijednosti

5.3.3. ISPLATA NAKNADE

Isplata naknade ili odštete je suština police o osiguranju i ona se isplaćuje osobi koja

ima pravo na nju. Ako su postojala založna prava ili ostala prava na osiguranoj stvari,

isplata se naknade ne može izvršiti bez suglasnosti nosioca tih prava. U ugovorenom

roku osiguravatelj isplaćuje osiguraniku ili trećoj osobi naknadu ili nešto drugo u svrsi

obnove osiguranog predmeta. Postoje tri formalna načina isplate naknade, a to su:

nagodba, prijeboj naplaćene premije i štete, regresno potraživanje.

Za isplaćivanje štete nagodbom potrebno je posjedovati nagodbeni nalog. Nagodba je

vrsta ugovora kojeg sastavljaju osobe između kojih postoji pravni spor, te tako

dogovorom otklanjaju neizvjesnost i određuju međusobna prava i obaveze. Najčešće

nagodbe su one u kojima dolazi do popuštanja i odricanja, jedna strana uzima na sebe

određenu novu obavezu, smanje se kamatne stope ili produljuje rok za izvršenje

obaveze jedne ili obiju strana.

Preboji ili kompenzacija je način gdje se potraživanja i protupotraživanja dužnika i

vjerovnika ukidaju. Potpuna kompenzacija je rjeđa jer bi za njeno ostvarenje iznosi

dugovanja morali biti jednaki. Češći je prijeboj onaj u kojem jedna strana drugoj plaća

razliku.

Regresno pravo stiče osoba koja isplati neki iznos umjesto druge osobe koja je taj iznos

trebala isplatiti na osnovi nekog pravnog odnosa, te samim time stiče i pravo da od te

osobe sebi naplati iznos i ostale gubitke koje je snosila umjesto nje. U osiguranju to

27

pravo daje mogućnost osiguravatelju da naplati iznos koji je isplatilo od osobe koja je

odgovorna za počinjenu štetu.

U isplati naknade za štetu, bitnu ulogu imaju i rokovi zastare. Rokovi zastare su

određeni Zakonom o obaveznim odnosima, čl. 234. Potraživanja osiguratelja i

ugovaratelja osiguranja zastarijevaju u roku od tri godine, počevši od prvog dana po

isteku kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala. Ako jedna strana dokaže da za

osigurani slučaj nije znala po isteku navedenog roka, tada zastara počinje teći od dana

kad je došla do tog saznanja (Klasić & Andrijanić, 2007.).

28

6. OBAVEZNO OSIGURANJE MOTORNIH VOZILA

6.1. PREDMET OSIGURANJA

Obavezno osiguranje motornih vozila primjenjuje se za obvezna osiguranja vlasnika

odnosno korisnika motornih vozila i drugih vozila od automobilske odgovornosti u

skladu sa Zakonom o obaveznim osiguranjima u prometu i uvjetima za obavezno

osiguranje od automobilske odgovornosti i to (Novine o osiguranju motornih vozila,

Zagreb 2014.):

a) Osobnih automobila

b) Teretnih automobila

c) Autobusa i sličnih vozila

d) Traktora

e) Radnih strojeva

f) Mopeda, motocikla i sličnih vozila

g) Priključnih vozila

6.2. PREMIJA OSIGURANJA

Premija osiguranja koju plaća ugovaratelj sastoji se od funkcionalne premije i režijskog

dodatka (Novine o osiguranju motornih vozila, Zagreb 2014.).

· Funkcionalna premija sadrži jedinstvenu tehničku premiju namijenjenu

ispunjavanju obaveza iz osiguranja. Funkcionalna premija sadrži pored tehničke

premije i dio za financiranje preventivnih aktivnosti.

· Režijski dodatak je dio premije za pokriće poslovnih i ostalih izdataka društva

namijenjenih za provedbu djelatnosti osiguranja od automobilske odgovornosti.

Režijski dodatak na funkcionalnu premiju regulira se posebnom odlukom

Uprave Društva

Premija se utvrđuje s obzirom na (Novine o osiguranju motornih vozila, Zagreb 2014.):

a) Vrstu vozila;

b) Namjena vozila;

29

c) Oblik karoserije;

d) Tehničke karakteristike vozila (snaga motora, najveća dopuštena masa (NDM),

radni obujam motora, broj registriranih mjesta u vozilu;

e) Jedinicu za zoniranje u kojoj je vozilo registrirano (registracijsko područje),

odnosno u kojoj je sjedište, boravište ili prebivalište osiguranika ako se vozilo

registrira;

f) Dob osiguranika;

g) Oblik osiguranja;

h) Visinu pokrića;

i) Opseg pokrića;

j) Broj prijavljenih šteta;

k) Trajanje osiguranja;

l) Druge osnove kako je naznačeno u Premijskom sustavu

6.3. TRAJANJE OSIGURANJA

U policu osiguranja obavezno se upisuju datumi trajanja osiguranja s time da se u

slučaju ugovaranja višegodišnjeg ili dugoročnog osiguranja navodi datum kada svaka

godišnja premija dospijeva na naplatu.

6.4. VRIJEME ZA KOJE SE RAČUNA PREMIJA OSIGURANJA

Premija, doplaci i popusti iz ovog Premijskog sustava određeni su za jednogodišnje

razdoblje, ako nije drugačije ugovoreno. Iznimno, radi usklađivanja trajanja osiguranja s

datumom registracije, obračunava se premija razmjerno vremenskom trajanju (pro rata

temporis).Premija se ne može obračunati na trajanje duže od jedne godine (Novine o

osiguranju motornih vozila, Zagreb 2014.).

6.5. VOZILA S POSEBNIM REGISTRACIJSKIM OZNAKAMA

Vozila s posebnim registracijskim oznakama kao (Novine o osiguranju motornih vozila,

Zagreb 2014.):

30

- Vozila diplomatskih i konzularnih predstavništva, misija stranih država,

predstavništva međunarodnih organizacija, stranih trgovačkih, kulturnih i drugih

predstavništva, stranih dopisništava

- Vozila Ministarstva obrane

- Vozila Ministarstva unutarnjih poslova

Druge posebne registracije u zemlji, tretiraju se kao domaća vozila čije registracijsko

područje određuje boravište, prebivalište, mjesto registracije ustanove i sl.

6.6. ODREDBE O PREMIJSKIM STUPNJEVIMA

Ove se odredbe odnose na osiguranja od automobilske odgovornosti vlasnika svih vrsta

vozila. Kad osiguranik sklopi osiguranje za vozilo prvi puta, plaća premiju 10.

osnovnog premijskog stupnja. Osiguratelj priznaje osiguraniku stečeni premijski stupanj

temeljem uvida u original prethodne police osiguranja od automobilske odgovornosti ili

potvrde ranijeg osiguratelja, te uvidom u evidencije Hrvatskog ureda za osiguranje.

Razdoblje promatranja je prethodna kalendarska godina, a primjenjuje se na osiguranja

koja počinju 01.02. tekuće kalendarske godine do 31.01. slijedeće kalendarske godine.

Prijavljena šteta u smislu premijskog sustava obaveznog osiguranja je šteta za koju je

osiguratelj isplatio odštetu ili je utvrdio obavezu. Sve štete iz jednog štetnog događaja

po jednom osiguranju predstavljaju jednu prijavljenu štetu. Ako je vozilo bilo bez

prekida osigurano najmanje godinu dana i ako u razdoblju promatranja nije bila

prijavljena šteta, osiguraniku se za sljedeću osigurateljnu godinu odobrava jedan

premijski stupanj niže, najviše do 1. (prvog) stupnja.Za svaku štetu prijavljenu u

razdoblju promatranja osiguranik se za sljedeću osigurateljnu godinu pomiče za tri

premijska stupnja više, a najviše do 18. (osamnaestog) stupnja. Premijski stupnjevi i

premije u postocima od premije 10. Osnovnog premijskog stupnja (100% premija u

tablicama premijskih grupa) su sljedeći (Novine o osiguranju motornih vozila, Zagreb

2014.):

31

Tablica 1. Premijski stupnjevi u polici osiguranja

PREMIJSKI STUPNJEVI

BONUSA MALUSA

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 17.

% od premije osnovnog stupnja

5

0

5

5

6

0

6

5

7

0

7

5

8

0

8

5

9

0

10

0

11

5

13

0

15

0

17

0

19

0

21

0

23

0

25

0

Izvor: Novine o osiguranju motornih vozila, Zagreb 2014.

Pravo na određeni premijski stupanj (bonus/malus) vezano je za vlasnika odnosno

korisnika vozila i ne prenosi se na novog vlasnika. Iznimno kod stjecanja prava

vlasništva vozila nasljeđivanjem unutar članova obitelji prava i obaveze iz odredaba o

premijskim stupnjevima (bonus/malus) prenose se na nasljednika. Iznimno prilikom

sklapanja osiguranja za novonabavljeno drugo i svako sljedeće vozilo osiguraniku koji

je ostvario pravo na određeni premijski stupanj (bonus) prema važećoj polici priznaje se

pravo na bonus i za novonabavljeno vozilo iste premijske grupe i to(Novine o

osiguranju motornih vozila, Zagreb 2014.):

Tablica 2. Bonusi prema ostvarenom premijskom stupnju

Ostvareni premijski stupanj prema važećoj

polici

Premijski stupanj bonusa za drugo i svako

sljedeće novonabavljeno vozilo

1. i 2. 6. 75%

3. i 4. 7. 80%

5. i 6. 8. 85%


Pravo na bonus pod uvjetima i u visini prethodnog stavka priznaje se i supružniku

osiguranika, ali odnose se isključivo na fizičke osobe, i primjenjuje se na osiguranja

Premijske grupe 1 – osobni automobili i premijske grupe 6 – mopedi i motocikli. Ako je

osiguranik sklopio ugovor s trajanjem kraćim od godinu dana, taj ugovor ne može u

slijedećoj osigurateljnoj godini biti temelj za smanjenje premijskog stupnja, bez obzira

32

na to što nije bilo prijavljene štete, ali u slučaju da je prijavljena, ovaj ugovor uzima se

kao temelj za povećanje premijskog stupnja. Smatra se da šteta nije prijavljena ako je do

dana sklapanja novog osiguranja (produženja osiguranja) u potpunosti regresirana.

Osiguratelj gubi pravo na zaračunavanje premije višeg premijskog stupnja ako to pravo

nije iskoristio u roku od tri godine nakon prijavljene štete temeljem koje je to pravo

stekao.

6.7. PREKID OSIGURANJA

Pod prekidom osiguranja u smislu ovog Premijskog sustava smatra se (Novine o

osiguranju motornih vozila, Zagreb 2014.):

· Istek ugovora o osiguranja bez produžetka istog,

· Istek razdoblja osiguranja za koje je plaćena premija u smislu Uvjeta za

obavezno osiguranje od automobilske odgovornosti što rezultira prekidom

osigurateljne zaštite,

· Odjava vozila u smislu Uvjeta za obavezno osiguranje od automobilske

odgovornosti.

Pod prekidom osiguranja ne smatra se razdoblje u kojem je vozilo bilo mobilizirano ili

rekvirirano.

Ako je osiguranje isteklo ili je bilo prekinuto prije isteka osigurateljne godine,

osiguranik nakon isteka (prekida) osiguranja ima pravo na isti premijski stupanj za isto

vozilo ili za vozilo koje je promijenio unutar iste premijske grupe, ako od dana isteka

(prekida) osiguranja nije prošlo više od tri godine uz uvjet da se u posljednjem

razdoblju promatranja kao i unutar prekida osiguranja nije bila prijavljena šteta u smislu

uvjeta osiguranja.

Ako je do prekida osiguranja došlo nakon isteka osigurateljne godine, a u razdoblju

promatranja nije prijavljena šteta, a šteta nije prijavljena niti unutar razdoblja prekida

osiguranja, osiguranik ima nakon prekida pravo na jedan premijski stupanj niže za isto

vozilo ili vozilo koje je promijenio unutar iste premijske grupe, ako prekid nije trajao

duže od tri godine (Novine o osiguranju motornih vozila, Zagreb 2014.).

33

U svim ostalim slučajevima nakon prekida osiguranja premija se obračunava kao da

prekida nije bilo.

6.8. PROMJENA VLASNIKA VOZILA I PROMJENA OSIGURATELJA

U slučaju promjene vlasnika vozila premijski stupanj se ne prenosi na novog vlasnika.

Ako osiguranik nakon promjene vlasništva prodajom ili ovrhom ranije osiguranog

vozila osigura drugo vozilo, uzima se u obzir 10. (deseti) premijski stupanj. U slučaju

promjene osiguratelja osiguraniku se priznaje stečeni premijski stupanj na osnovi

originalne ranije police ili potvrde ranijeg osiguratelja o broju uzastopnih godina bez

prijavljene štete te uvidom u evidencije Hrvatskog ureda za osiguranje (Novine o

osiguranju motornih vozila, Zagreb 2014.).

6.9. ZADRŽAVANJE VOZILA U INOZEMSTVU

Za proširenje osiguravajućeg pokrića na vozila koja se za vrijeme trajanja osiguranja

zadržavaju u zemljama koje nisu članice Sustava „zelene“ karte, računa se doplatak na

premiju osiguranja u visini od 25%. Doplatak se plaća na godišnju premiju za to vozilo,

bez obzira na broj putovanja i vrijeme zadržavanja u inozemstvu.

Za jedno putovanje u zemlje koje nisu članice Sustava „zelene“ karte doplatak iznosi

75%, a obračunava se prema broju dana zadržavanja, primjenom tablice za osiguranje s

trajanjem kraćim od godine dana. Bitno je napomenuti kako se ova proširenja ne mogu

sklopiti bez osnovnog godišnjeg osiguranja od automobilske odgovornosti. U slučaju da

vozila koriste domaća poduzeća za izvođenje građevinskih, montažnih, istraživačkih i

sličnih radova u inozemstvu, premija se određuje na osnovi premije osiguranja

registracijskih područja s najvećom temeljnom premijom i faktora za uvećani rizik.

Faktori za uvećani rizik za osnovni opseg osigurateljnog pokrića za pojedine zemlje,

odnosno regije, iznose (Novine o osiguranju motornih vozila, Zagreb 2014.):

34

Tablica 3. Faktori za uvećani rizik

Zemlje odnosno regije Faktori za povećani rizik

Europa 1,25

Azija 1,75

Afrika 1,75

Ostale zemlje, odnosno regije utvrđuje osiguratelj


Ugovorom o osiguranju od automobilske odgovornosti mogu se ugovoriti više svote po

jednom štetnom događaju, a postotak uvećanja premije određuje generalno vodstvo

društva. Pod ugovorenom svotom pokrića smatra se ukupna naknada koju osiguratelj

može isplatiti u ime svih odšteta iz jednog osiguranog slučaja posebno za štete na

osobama te posebno za štete na stvarima.

Izvor: Polica osiguranja krizmanić d.o.o.

Na slici 6. Vidi se primjer police osiguranja na kojoj su istaknuti svi glavni elementi

ugovora o osiguranju koje svaka polica mora sadržavati. U lijevoj masci nalaze se

Slika 6. Primjer police osiguranja

35

podaci o osiguraniku i ugovaratelju osiguranja (u primjeru na slici 1. je ista pravna

osoba) i podaci o motornom vozilu (registracijska oznaka, kategorija, marka, broj šasije,

tehnička osobina, godina proizvodnje, boja, kojoj premijskoj grupi pripada osigurano

vozilo i vrijeme trajanja osiguranja), dok se u masci na desnoj strani police nalazi

obračun za uplatu premije i naknade za osiguranje vozača u slučaju ozljeda, smrti ili

trajnog invaliditeta.

Slika 7. Tablica za izračun premije osiguranja

Izvor: Polica osiguranja Euroherc

Na slici 7. prikazana je tablica koja služi za izračun premije. Pošto je u ovom primjeru

riječ o motociklu, koristi se tablica P.4. za motocikle, lake četverocikle i četverocikle.

Odobreni bonus na svotu premije iznosi 50% jer se radi o petoj kalendarskoj godini

trajanja neprekidnog tijeka bez štete. Maska P.4.2. se u ovom primjeru ne koristi jer

štetnog događaja nije bilo, te shodno tome nema vračanja u nepovoljni razred niti

malusa.

36

7. KASKO OSIGURANJE MOTORNIH VOZILA

7.1. PREDMET KASKO OSIGURANJA

Premijski sustav kasko osiguranja primjenjuje se za osiguranje punog kaska i

djelomičnog kaska motornih vozila te loma – u skladu s Uvjetima za osiguranje

automobilskog kaska, Dopunskim uvjetima za osiguranje loma, uz osiguranje

automobilskog kaska, Dopunskim uvjetima za osiguranje prtljage, putnih kolekcija

uzoraka robe i drugih stvari u motornim vozilima uz osiguranje automobilskog kaska te

Posebnim uvjetima automobilskog kaska za osiguranje vozila na popravku u

radionicama i praonicama vozila i to:

a) Osobnih automobila,

b) Teretnih vozila,

c) Autobusa i sličnih vozila,

d) Traktora,

e) Specijalnih motornih vozila,

f) Motocikla i sličnih vozila,

g) Priključnih vozila,

h) Motornih vozila inozemne registracije,

i) Vozila u radionicama na popravku i autopraonicama,

j) Radnih vozila i radnih strojeva,

k) Trkačkih vozila,

l) Naknadno ili nestandardno ugrađenih dijelova i opreme, prtljage i slično,

m) Vozila u leasingu .

7.2. PREMIJA KASKO OSIGURANJA

Premija osiguranja sastoji se od funkcionalne premije i dijela premije za obavljanje

djelatnosti osiguranja (režijski dodatak). Obveze iz ugovora o osiguranju podmiruju se

iz funkcionalne premije.

Premija osiguranja utvrđuje se s obzirom na (Premijski sustav za osiguranje

automobilskog kaska, 2014.):

37

1. Vrstu i namjenu vozila,

2. Tehničke karakteristike vozila,

3. Nabavnu cijenu novog vozila u trenutku sklapanja ugovora o osiguranju,

a za sljedeće razdoblje osiguranja nabavnu cijenu novog vozila na dan

skadence. Za osiguranike koji do dana skadence nisu dostavili potrebne

podatke o vozilima, načinu i uvjetima osiguranja uzima se nabavna

cijena novog vozila na dan obračuna premije.

4. Oblik pokrića

5. Visinu pokrića

6. Opseg pokrića

7. Rezultate osiguranika u proteklom razdoblju (bonus, tehnički rezultat),

8. Trajanje osiguranja

9. Ostalo navedeno u Premijskom sustavu.

Polica kasko osiguranja mora sadržavati sve podatke koji utječu na visinu premije.

Na sljedećoj se slici prikazuje primjer police punog kasko osiguranja. Osim osiguranika

i osiguratelja, naznačeni su svi bitni elementi koji utječu na visinu premije, te iznos

pune premije i premije umanjene za odobreni popust i ostvareni bonus (u primjeru

50%). Trajanje kasko osiguranja u primjeru je klasično, godinu dana.

38

Slika 8. Primjer police kasko osiguranja

Izvor: Polica kasko osiguranja Krizmanić d.o.o.

39

7.3. VRIJEME ZA KOJE SE RAČUNA I PLAĆA PREMIJA

Premija, doplaci i popusti za premijski sustav kasko osiguranja određeni su za

jednogodišnje razdoblje, ako nije drugačije ugovoreno. Ako se ugovori da osiguranje

traje kraće od godinu dana tada premija osiguranja iznosi za trajanje osiguranja

(Premijski sustav za osiguranje automobilskog kaska, 2014.):

Tablica 4. Visina premije za osiguranje kraće od godine dana

Do 15 dana 15% od godišnje premije









Preko 240 dana Puna godišnja premija

Izvor: Premijski sustav automobilskog kasko osiguranja, 2014.

Za vozila koja se zbog svoje namjene upotrebljavaju samo kraće vrijeme (npr.

kombajni, vozila za čišćenje snijega, motorne sanjke i dr.) , za vozila s proširenim

opsegom pokrića te za djelomično osiguranje, ugovor o osiguranju mora se zaključiti na

godinu dana. Svođenje skadencara na zajednički datum s ostalim osiguranjima

izračunava se po metodi pro rata temporis, Premija automobilskog kaska obračunava se

i obvezno upisuje u policu. Ugovoreni način plaćanja premije mora biti iskazan na

polici. Premija se plaća odjednom na početku osigurateljnog razdoblja osim ako se

drugačije ne ugovori. Osiguranicima kojima se premija obračunava ovisno o štetnom

događaju (sustav bonusa) pri isplati totalne štete naplaćuje se cjelokupna preostala

premija za to vozilo, bez obzira na dospijeće.Za osiguranje vozila inozemne registracije,

vozila carinske registracije kao i za osiguranja s trajanjem kraćim od jedne godine ne

može se ugovoriti plaćanje premije u obrocima.

40

Pod prekidom osiguranja u smislu kasko premijskog sustava smatra se :

a) Istek ugovora o osiguranju bez produžetka ugovora,

b) Otkaz ugovora o osiguranju,

c) Totalna šteta (isplata odštete za totalnu štetu),

d) Uništenje osiguranog vozila

7.4. UTVRĐIVANJE PREMIJE

Pri punom i djelomičnom kasko osiguranju,te pri punom kasko osiguranju s uključenim

rizikom loma, premija osiguranja za sve vrste vozila utvrđuje se ovisno o štetnom

događaju (sustav bonusa) ili prema tehničkom rezultatu (za osiguranike s 11 i više

vozila).

Visina premije ovisi o broju godina bez štete i utvrđuje se od osnovne premije utvrđene

u dijelu ovog Premijskog sustava koji se odnosi na premijske grupe, uvećane ili

umanjene za doplatke ili popuste.

Osiguranicima kojima je premija obračunavana ovisno o štetnom događaju (sustav

bonusa), a prelaze na utvrđivanje premije po tehničkom rezultatu premija se utvrđuje s

pripadajućim bonusom. Osiguranicima kojima je premija obračunavana prema

tehničkom rezultatu, a prelaze na utvrđivanje premije ovisno o štetnom događaju,

dodjeljuje se najbliži povoljniji postotak bonusa. Najbliži povoljniji postotak bonusa za

tekuću godinu utvrđuje se prema tehničkom rezultatu iz prethodne godine. Osiguranik

kojem je po tehničkom rezultatu priznat popust od 50%, a prelazi na utvrđivanje premije

ovisno o štetnom događaju, ima pravo i na superbonus.

U slučaju postojanja doplatka (malusa) po tehničkom rezultatu, on se ne obračunava. U

tom slučaju obračunava se puna premija (Premijski sustav za osiguranje automobilskog

kaska, 2014.).

41

7.4.1. UTVRĐIVANJE PREMIJE OVISNO O ŠTETNOM DOGAĐAJU (SUSTAV

BONUSA)

Pri punom kasko osiguranju svih vrsta vozila (osim kod osiguranja vozila po premijskoj

grupi 9. te kod posebnih oblika osiguranja), pri djelomičnom kasku, pri punom kasku i

pri punom kasko osiguranju s uključenim rizikom loma, premija osiguranja utvrđuje se

za svako osigurano vozilo ovisno o štetnom događaju odnosno proteklom vremenu bez

štetnog događaja. Osiguranje vozila od rizika punog kaska s osiguranjem od rizika loma

predstavlja cjelinu te na utvrđivanje premije osiguranja ovisno o štetnom događaju

utječu i štetni događaji iz grupe rizika punog kaska kao i štetni događaji iz grupe rizika

loma. Ako je vozilo bez prekida bilo osigurano najmanje godinu dana i ako u tom

razdoblju nije prijavljena šteta po kojoj je obavljena isplata ili utvrđena obveza plaćanja

(u daljnjem tekstu: prijavljena šteta), osiguranik ima pravo popusta na premiju u

sljedećoj osigurateljnoj godini u iznosu 10%. Ovaj bonus može iznositi maksimalno

50%. (Premijski sustav za osiguranje automobilskog kaska, 2014.)

Bonus ovisno o trajanju osiguranja bez prijavljene štete iznosi:

Tablica 5. Bonusi na premiju osiguranja

Neprekidno trajanje osiguranja i broj

uzastopnih godina bez štete

Popust na premiju osiguranja

1 godina 10%

2 godine 20%

3 godine 30%

4 godine 40%

5 i više godina 50%

Izvor: Premijski sustav za osiguranje automobilskog kaska, 2014.

Osiguranje s trajanjem kraćim od godine dana ne uzima se u slijedećoj osigurateljskoj

godini kao osnova za ostvarivanje bonusa, bez obzira što nije bila prijavljena šteta. U

slučaju da je osiguranik uosigurateljnoj godini imao jednu prijavljenu štetu, bonus se u

sljedećoj osigurateljnoj godini računa prema sljedećoj tablici:

42

Tablica 6. Bonusi sljedeće godine u slučaju prijavljene štete

Bonus u osigurateljnoj godini Bonus u sljedećoj osigurateljnoj

godini

50% 20%

40% 10%

30% i manje 0%


U slučaju da je osiguranik u osigurateljnoj godini imao dvije ili više prijavljenih šteta,

tada u slijedećoj osigurateljnoj godini gubi pravo na bonus u cijelosti. Ako se posebno

ugovori, moguće je zadržavanje bonusa i u slučaju da bude prijavljena jedna šteta u

tijeku osigurateljnegodine.

7.4.1.1. POSEBNI SLUČAJEVI U KOJIMA SE PRIZNAJE BONUS

Štete prijavljene po djelomičnom kasku i štete od rizika (tuča, udar groma, snježna

lavina, pad zračne letjelice, krađa audio uređaja do 1.000,00 kuna, oštećenje tapeciranih

dijelova vozila prilikom pružanja pomoći osobama koje su ozlijeđene u prometnoj

nezgodi, namjerno prouzročene štete na osiguranoj stvari u cilju sprečavanja veće štete

na toj ili drugoj stvari ili osobama) ne utječu na bonus.

Kada osiguranik prvi puta zaključuje puno kasko osiguranje i djelomično kasko

osiguranje u trajanju od najmanje jedne godine za vozilo koje je osigurano od

automobilske odgovornosti kod, ostvaruje pravo na bonus u visini 30%.Osiguranicima

fizičkim osobama za novonabavljeno drugo i svako sljedeće vozila može se priznati

stečeni bonus na važećoj polici kasko osiguranja. Osiguraniku koji prvi puta zaključuje

puno kasko osiguranje ili djelomično kasko osiguranje u trajanju od najmanje jedne

godine priznaje se bonus na temelju ostvarenog kasko bonusa člana njegovog

domaćinstva. Ovaj bonus može se odobriti samo na temelju potvrde o stanovanju na

istoj adresi i dokumentu srodstva.

Ovaj se bonus odobrava u visini od:

43

Tablica 7. Dodatni bonus za člana domaćinstva

Bonus člana domaćinstva Kasko bonus osiguranika

20% 10%

30% - 40% 20%

50% 50%

Izvor: Premijski sustav za osiguranje automobilskog kaska, 2014.)

Bonusi ostvareni po više osnova ne mogu se kumulirati. Kada je vozilo predmet

nasljeđivanja, ranije stečena prava i obveze iz ugovora o osiguranju za to vozilo mogu

se prenijeti na nasljednika.

7.4.1.2. SUPERBONUS

Superbonus je pravo osiguranika da se u slučaju jedne prijavljene štete u tijeku

osigurateljne godine ta šteta ne smatra prijavljenom ni u smislu gubitka bonusa niti kod

utvrđivanja obvezne franšize za više šteta. Osiguraniku se priznaje superbonus ako ima

osigurano vozilo iz premijske grupe 1 kod najmanje dvije godine uzastopno s priznatim

bonusom od 50% bez prijavljene štete. Ukoliko je osiguranik iskoristio pravo na

superbonus, novi superbonus može steći tek nakon dvije uzastopne godine trajanja

osiguranja s bonusom ods 50% bez prijavljene štete (Premijski sustav za osiguranje

automobilskog kaska, 2014.).

7.4.1.3. PREKID OSIGURANJA I PROMJENA OSIGURATELJA

Ako je osiguranje bilo prekinuto, osiguranik zadržava stečena prava iz osiguranja do 5

godina za vozilo iste premijske grupe ukoliko u prethodnom razdoblju osiguranja nije

prijavio štetu. U svim ostalim slučajevima nakon prekida osiguranja osiguranik plaća

osnovnu premiju. U slučaju prodaje vozila pravo na bonus i superbonus ne prenosi se na

novog vlasnika vozila. Iznimno kod prijenosa prava vlasništva vozila nasljeđivanjem,

pravo na bonus može se prenijeti na osobe iz prvog nasljednog reda (supružnici i djeca)

i iznimno kod vozila u leasingu pravo na bonus i superbonus može se prenijeti na

primatelja leasinga koji je otkupio bonus.

44

Ako osiguranik promijeni osiguratelja priznaje mu se pravo na bonus kasko osiguranja

stečen kod prethodnog osiguratelja temeljem prethodne police kasko osiguranja ili

potvrde prethodnog osiguratelja o stečenom bonusu. No, ako je osiguraniku na temelju

police kasko osiguranja ili potvrde prethodnog osiguratelja priznat bonus od 50%, pravo

na superbonus može steći nakon jedne godine osiguranja bez prijavljene štete (Premijski

sustav za osiguranje automobilskog kaska, 2014.).

7.4.2. UTVRĐIVANJE PREMIJE OVISNO O TEHNIČKOM REZULTATU

Ugovarateljima kasko osiguranja koji imaju 11 i više osiguranih vozila, premija

osiguranja se utvrđuje ovisno o tehničkom rezultatu. Tehnički rezultat se definira kao

odnos likvidiranih šteta i policirane bruto premije u protekle tri osigurateljne godine.

Osigurateljna godina je period od 12 (dvanaest) mjeseci neprekidnog trajanja

osiguranja.

Ugovaratelju osiguranja kod kojeg je tehnički rezultat u promatranom razdoblju manji

ili jednak (65%), računa se popust (bonus) na premiju osiguranja za sljedeću godinu

osiguranja sukladno sljedećoj tablici:

Tablica 8. Bonusi na temelju tehničkog rezultata

Tehnički rezultat Popust na premiju

0% - 20% 50%

Preko 20% - 30% 40%

Preko 30% - 50% 30%

Preko 50% - 60% 20%

Preko 60% - 65% 10%

Preko 65% - 95% Bez bonusa/malusa

Izvor: https://webshop.crosig.hr/ipao/Conditions/E_Uvjeti_AK.pdf

Ugovaratelju osiguranja kod kojega je tehnički rezultat u promatranom razdobolju veći

od 95%, računa se doplatak (malus) na premiju osiguranja za sljedeću godinu osiguranja

sukladno sljedećoj tablici:

45

Tablica 9. Malusi na temelju tehničkog rezultata

Tehnički rezultat Doplatak na premiju

Preko 95% - 100% 5%

Preko 100% - 110% 10%

Preko 110% - 120% 30%

Preko 120% 50%

Izvor: https://webshop.crosig.hr/ipao/Conditions/E_Uvjeti_AK.pdf

Ostvareni tehnički rezultat primjenjuje se i na vozila koja osiguranik nabavi u tekućem

razdoblju osiguranja. U slučaju prekida osiguranja te ponovnog zaključivanja ugovora o

osiguranju, ugovaratelju kasko osiguranja s 11 i više vozila obračunava se tehnički

rezultat na temelju rezultata posljednje 3 osigurateljne godine. Ako je prekid trajao više

od dvije godine, obračunava se premija osiguranja bez bonusa i malusa.

Kad osiguratelj ne raspolaže s podacima o štetama i premijama za najmanje tri

prethodne godine osiguranja i ugovaratelj osiguranja nije bio osiguran u dovoljno

dugom razdoblju, tada za utvrđivanje tehničkog rezultata koriste raspoložive podatke za

dvije odnosno za jednu godinu osiguranja (Premijski sustav za osiguranje

automobilskog kaska, 2014.).

7.5. PROŠIRENJE POKRIĆA

7.5.1. OSIGURANJE VOZILA KOJA SE IZDAJU U NAJAM BEZ VOZAČA

Za osiguranje vozila koja se izdaju u najam bez vozača (npr. Rent a car i sl.), plaća se

doplatak na premiju osiguranja. Doplatak iznosi 50% i u tom je iznosu utvrđen za

osiguranje takvih vozila po svim premijskim grupama. Za vozila koja se izdaju u

dugoročni najam pravnim osobama (min. 1 godina) ovaj doplatak se ne naplaćuje.

(www.aon.hr)

46

7.5.2. PROŠIRENJE POKRIĆA NA ZEMLJE KOJE NISU ČLANICE SUSTAVA

ZELENE KARTE

Za proširenje osigurateljnog pokrića na zemlje koje nisu članice Sustava zelene karte

računa se doplatak na premiju osiguranja u visini. (Premijski sustav za osiguranje

automobilskog kaska, 2014.):

a) 100% godišnje premije osiguranja za to vozilo, ako se proširenje

osigurateljnog pokrića ugovori bez obzira na broj i trajanje putovanja;

b) Ako se proširenje osigurateljnog pokrića ugovori za jedno putovanje,

doplatak se računa ovisno o trajanju putovanja prema sljedećoj tablici:

Tablica 10. Proširenje pokrića za jedno putovanje

Trajanje putovanja Doplatak

Do 15 dana 45%

Do 30 dana 57%

Do 60 dana 69%

Do 90 dana 76%

Do 120 dana 81%

Do 150 dana 85%

Do 180 dana 88%

Do 210 dana 90%

Do 240 dana 93%

Preko 240 dana 100%


Razdoblje trajanja putovanja izvan zemalja članica Sustava zelene karte mora biti

upisano u policu osiguranja. Ovakva proširenja pokrića nije moguće zaključiti bez

godišnjeg osiguranja punog automobilskog kaska.

Premija za osiguranje vozila tvrtki koja izvode ili sudjeluju u građevinskim, montažnim,

istraživačkim i sl. Radovima izvan granica Republike Hrvatske obračunava se prema

posebnim režimima i odredbama.

47

7.5.3. SUDJELOVANJE U UTRKAMA

Pod pojmom utrke podrazumijevaju se sudjelovanja na priredbama na kojima se postižu

visoke brzine bez ograničenja, kao i sudjelovanje na vježbama za takve priredbe. Vježbe

za određenu utrku zajedno s utrkom smatraju se cjelinom i plaća se samo jedan

doplatak.

Za proširenje osigurateljnog pokrića za vozila koja nisu isključivo namijenjena utrkama,

a sudjeluju u utrkama, vježbama za takve priredbe, brzinskim vožnjama na mjestima

određenim za te namjene i sl., plaćaju se slijedeći doplaci na godišnju premiju punog

kasko osiguranja (Premijski sustav za osiguranje automobilskog kaska, 2014.):

a) 40% za sudjelovanje u jednoj utrci, datum održavanja utrke mora biti

obavezno upisan u polici

b) 200% doplatka bez obzira na broj utrka tijekom trajanja osiguranja.

Osiguranje za sudjelovanje u utrkama može se sklopiti samo uz puno kasko osiguranje

kod. Premija kasko osiguranja kao i doplatak za proširenje pokrića moraju biti godišnji.

Premija za osiguranja vozila koja su namijenjena isključivo za utrke, za sudjelovanje u

utrkama i vježbama za takve priredbe, brzinskim vožnjama na mjestima određenim za te

namjene, određuje se temeljem godišnje premije punog kasko osiguranja po

odgovarajućoj premijskoj grupi u visini (Premijski sustav za osiguranje automobilskog

kaska, 2014.):

a) 240% za sudjelovanje vozila na jednoj utrci,

b) 450% za vozila koja se osiguravaju z sudjelovanje u svim utrkama u tijeku

jedne osigurateljne godine.

7.5.4. UKLJUČENJE RIZIKA POTAPANJA ODNOSNO PROPADANJA VOZILA

Za uključenje rizika potapanja odnosno propadanja vozila plaća se doplatak 50%.

Ovakav tip kasko osiguranja, moguće je ugovoriti samo ako je zaključeno osiguranje

punog kaska s osiguranjem od rizika loma. Doplatak se računa na punu premiju

ugovorenog kasko osiguranja.

48

7.6. UDIO OSIGURANIKA U ŠTETI (FRANŠIZA)

Kasko osiguranje moguće je sklopiti uz ugovaranje udjela osiguranika u šteti (franšiza).

Franšizu je moguće ugovoriti u apsolutnom iznosu ili u postotku od štete.

7.6.1. FRANŠIZA U APSOLUTNOM IZNOSU

Ako je ugovoren udio osiguranika u šteti (franšiza) u apsolutnom iznosu, osiguraniku se

ne naknađuje šteta čiji je iznos manji od iznosa ugovorene franšize. Kada je iznos

ugovorene franšize veći od iznosa franšize, visina odštete umanjuje se za iznos

ugovorene franšize. Osiguranja od rizika punog kaska i od rizika loma mogu se

ugovoriti s I, II, III, IV ili V odbitnom franšizom. Iznos franšize ovisi o osnovici za

obračun premije, a utvrđuje se temeljem slijedeće tablice franšiza:

Tablica 11. Ugovorene franšize

Osnovica za obračun

premije do

I II III IV V

1 2 3 4 5 6

10.000 70 150 300 700 1.500

14.000 100 200 400 1.000 2.000

20.000 150 300 600 1.500 3.000

30.000 200 400 850 2.000 4.000

50.000 350 700 1.500 3.500 7.000

70.000 500 1.000 2.000 5.000 10.000

100.000 700 1.500 3.000 7.000 15.000

140.000 1.000 2.000 4.000 10.000 20.000

200.000 1.500 3.000 6.000 15.000 30.000

300.000 2.000 4.000 8.500 20.000 40.000

500.000 3.500 7.000 15.000 35.000 70.000

700.000 5.000 10.000 20.000 50.000 100.000

1.000.000 7.000 15.000 30.000 70.000 150.000

1.400.000 10.000 20.000 40.000 100.000 200.000

2.000.000 15.000 30.000 60.000 150.000 300.000

49

Preko 2.000.000 u % od

osnovice za obračun

premije

8,5% 17,0% 35,0% 85,0% 170,0%


Iznos franšize utvrđen temeljem ove tablice obvezno se upisuje u policu osiguranja.

Franšiza se može ugovoriti samo u slučaju punog kasko osiguranja.

7.6.2. FRANŠIZA U POSTOTKU OD ŠTETE

Kada je ugovorena franšiza u postotku od štete, osiguranik u svakoj šteti sudjeluje s

izabranim postotkom. Ovu franšizu je moguće ugovoriti samo za vozila iz Premijske

grupe 1.Osiguranje od rizika punog kaska može se ugovoriti sa sudjelovanjem u šteti u

iznosu 10%, 20%, 30%, 40% ili 50%,

7.6.2.1. OBVEZNA FRANŠIZA ZA VIŠE ŠTETA

Ukoliko je u tijeku trajanja osiguranja vozilo osiguranika koji ima puno kasko

osiguranje ili puno kasko osiguranje s uključenim rizikom loma imalo dvije ili više

šteta, obračunava se obvezna franšiza za više šteta. U takvim se štetama ne broje se štete

po djelomičnom kasku kao ni šteta kojom je iskorišten superbonus.

Obvezna franšiza se obračunava na način da se osiguraniku isplaćuje osigurnina

umanjena za iznos koji je postotak od pune premije osiguranja (bez bonusa, doplatka i

popusta), ovisno o učestalosti šteta u jednoj osigurateljnoj godini. Iznos obvezne

franšize za više šteta iznosi (Premijski sustav za osiguranje automobilskog kaska,

2014.):

Tablica 12. Iznos obvezne franšize za više šteta

Kod druge štete 30%

Kod treće štete 50%

Kod četvrte štete 100%

Kod pete i svake daljnje štete 200%

50

...od pune premije osiguranja bez bonusa, popusta i doplatka, a

minimalno 2.000,00kn.


Obvezna franšiza za više šteta ne primjenjuje se za osiguranike kojima se premija

obračunava temeljem tehničkog rezultata.

7.7. POPUSTI

Za osiguranja ugovorena s trajanjem od pet ili više godina odobrava se popust na

premiju osiguranja i to:

· 5% za trajanje osiguranja od 5 do 10 godina,

· 10% za trajanje osiguranja od 10 ili više godina.

Ovakav se popust može odobriti samo za osiguranike pravne osobe.

7.8. OBRAČUN PREMIJE I OSTALE ODREDBE

7.8.1. OSNOVICA ZA OBRAČUN PREMIJE

Osnovica za obračun premije u pravilu je nabavna cijena novog vozila, Nabavna cijena

novog vozila utvrđuje se prema računu o nabavci sa svim davanjima i bez popusta. Za

vozila koja nisu nova, utvrđuje se po posljednjem izdanju kataloga orijentacijskih cijena

motornih vozila Centra za vozila Hrvatske koji je u primjeni. Za vozila kojih nema u

katalogu, osnovica za obračun premije je nabavna cijena vozila sličnih karakteristika, a

ako takvog nema, cijenu utvrđuje Sektor za osiguranje motornih vozila.

Za sve osiguranike koji su obveznici PDV-a, osnovica za obračun premije je utvrđena

vrijednost vozila umanjena za iznos PDV-a.Status obveznika PDV-a dokazuje se

predočenjem obrasca prijave u sustav PDV-a ili zadnje prijave obračuna PDV-a.

Za djelomično kasko osiguranje osnovica za obračun premije je novonabavna vrijednost

vozila. Za osiguranje vozila po premijskoj grupi 9. osnovica za obračun premije iznosi

100.000,00 kn.Vozila u muzejima, vozila klasificirana kao oldtimeri, trofejna vozila,

51

vozila sastavljena od dijelova dvaju ili više vozila i sl. osiguravaju se na svotu

osiguranja. Osnovica za obračun premije osiguranja može biti i ugovorena svota

osiguranja ako je Premijskim sustavom ili Uvjetima osiguranja predviđeno ugovaranje

osiguranja na svotu osiguranja (osiguranje naknadno ili nestandardno ugrađenih

dijelova i opreme, prtljage i sl.). (Premijski sustav za osiguranje automobilskog kaska,

2014.)

7.8.2. RAČUNANJE DOPLATKA I POPUSTA

Bitno je naglasiti da se svi doplatci i popusti predviđeni u kasko premijskom sustavu

računaju se na premiju osiguranja.

Ako je za osiguranje određenog vozila predviđeno više doplataka ili popusta tada se

prvi doplatak ili popust na premiju navedenu u tablici odgovarajuće premijske grupe, a

slijedeći doplatci ili popusti računaju se verižno (lančano), tj.na premiju osiguranja

uvećanu ili umanjenu za prethodni doplatak ili popust. Poredak kojim se računaju

doplaci odnosno popusti je sljedeći (Premijski sustav za osiguranje automobilskog

kaska, 2014.):

· Prvo se računaju doplaci na osnovnu premiju navedeni u pojedinim premijskim

grupama. Bonus odnosno malus računa se posebno. Ako je osiguranje

sklopljeno s trajanjem kraćim od jedne godine, prije obračuna doplatka i popust

obračunava se odgovarajući dio osnovne premije.

Svi doplatci i popusti moraju se upisati u policu.

7.8.3. OSTALE ODREDBE O PRIMJENI PREMIJSKOG SUSTAVA

Za utvrđivanje osnovnih podataka o vozilu (vrsta, marka, tip, izvedba, namjena, snaga,

radni obujam motora, broj mjesta, dopuštena nosivost, najveća dopuštena masa i sl.)

mjerodavna je prometna dozvola, potvrda o registraciji ili knjižica vozila. Ako za vozilo

koje se osigurava nije propisana prometna dozvola ili potvrda o registraciji, tada su

mjerodavni podaci proizvođača vozila ili drugi dostupni mjerodavni dokazi.Ako pri

ugovaranju osiguranja nije moguće utvrditi podatke o vozilu temeljem kojih bi se pri

likvidaciji štete mogla utvrditi istovjetnost vozila, to vozilo nije moguće osigurati.

52

Ukoliko prometna dozvola ili drugi dokumenti dopuštaju višestruku mogućnost

korištenja vozila što rezultira različitim premijama osiguranja, primjenjuje se najveća

premija.Za osiguranika koji ima ugovoreno dugoročno osiguranje, a ne plati godišnju

premiju na vrijeme, nego to učini naknadno unutar jedne godine, premija za tekuće

razdoblje obračunava se od datuma isteka prethodnog razdoblja do koje je plaćena

premija.

Dio premije za neiskorišteno trajanje osiguranja može se na zahtjev ugovaratelja vratiti

ugovaratelju u slučaju prekida osiguranja zbog odjave vozila zbog uništenja,

rashodovanja ili nestanka vozila ako se do dana odjave nije ostvario osigurani slučaj,

odnosno zbog promjene vlasnika vozila ako se do dana promjene vlasnika nije ostvario

osigurani slučaj i nije došlo do prijenosa prava iz ugovora o osiguranju.

Kada prema uvjetima ugovaratelj ima pravo na povrat premije, vraća se funkcionalna

premija za neiskorišteno razdoblje osiguranja. Obračun povrata premije računa se „pro

rata temporis“ od dana promjene vlasnika vozila odnosno odjave vozila do isteka

osiguranja, ako je ugovaratelj to pisano prijavio u roku od osam dana od promjene

odnosno odjave. Samo ako ugovaratelj prijavi promjenu vlasnika odnosno odjavu vozila

nakon osam dana, premija se vraća od dana podnošenja pisanog zahtjeva ugovaratelja

do isteka osiguranja. (http://www.crosig.hr/hr/podrska/cesto-postavljana-pitanja/)

53

8. ZAKLJUČAK

Analizirajući statističke podatke registriranih motornih vozila, dolazi se do

jednostavnog zaključka da taj broj raste iz godine u godinu. Hrvatska prati taj svjetski

trend, što dokazuju podaci koji govore da je u 2014. godini broj registriranih vozila

porastao za ogromnih 37,4 % u odnosu na prethodnu 2013. godinu. Razvitak

gospodarstva i industrije i ubrzani tempo života, nalaže svakom poslovnom subjektu, ali

i pojedincu, potrebu za upotrebu motornog vozila. Takvi podaci i saznanja upućuju na

važnost osiguranja i osigurateljne djelatnosti koja se proporcionalno širi i raste.

Kako se radi o grani koja je u postupnom rastu i u kojoj fluktuira velika količina

novčanih sredstava, za sobom povlači i veliki broj pokušaja prevara i malverzacija. Iz

toga proizlazi potreba pojedinca za poznavanje sustava osiguranja i za prepoznavanje

situacije u kojoj se nalazi, kako bi odabrao za sebe najkvalitetnije rješenje i zaštitio od

eventualnih prevara. Isto vrijedi i za osiguravajuću kuću koja se sve češće sastaje s

pokušajima prijevare, pogotovo na području osiguranja motornih vozila. Nužno je da

osiguranik poznaje sve svoje obveze i prava koje ugovor o osiguranju nalaže, da bi se u

slučaju ostvarenja osiguranog štetnog slučaja reagiralo na pravi način i izbjegle

eventualne nedoumice. Upravo iz tog razloga, potvrđuje se postavljena hipoteza,

odnosno, poznavanje dinamike i sustava osiguranja uvelike može smanjiti troškove

sklapanja ugovora o osiguranju, ali isto tako može pomoći pri odabiru idealnog rješenja

za osiguranje motornog vozila od željene štete.

Zaključuje se, da je osiguravajuća djelatnost bazirana na čvrstim temeljima i da se radi o

grani koja igra veliku ulogu u prometu i gospodarstvu, te je samim time lako predvidjeti

njezin još veći rast, razvoj i još češće pojavljivanje u svakodnevnici.

54

9. LITERATURA

1) KNJIGE

1. KLASIĆ, ANDRIJANIĆ, Osnove osiguranja, načela i praksa, TEB, Zagreb,

2007.

2. ANDRIJAŠEVIĆ, PETRANOVIĆ, Ekonomika osiguranja, Alfa, Zagreb, 1999.

3. ĆURKOVIĆ, Posredovanje i zastupanje u osiguranju, Inženjerski biro, Zagreb,

2011.

4. NJEGOMIR, Osiguranje i reosiguranje: tradicionalni i alternativni pristup,

Tectus, Zagreb, 2011.

5. ĆURAK, JAKOVČEVIĆ, Osiguranje i rizici, RRIF plus, Zagreb, 2007.

6. FRANČIŠKOVIĆ, Ekonomika međunarodnog osiguranja, Ekonomski fakultet

Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2004.

2) INTERNET IZVORI

1. Fortius d.o.o. za posredovanje u osiguranju, 2015., Povijesni razvoj

osiguranja, dostupno na: http://www.fortius.hr/vise-o-osiguranju/osnovni-

podaci-o-osiguranju/povijesni-razvoj-osiguranja/ , (Preuzeto: 13.07.2015.)

2. Croatia osiguranje d.d., 2015., dostupno na: http://www.crosig.hr/hr/,

(Preuzeto: 13.07.2015.)

3. AON d.o.o., 2013., dostupno na: http://www.aon.hr/, (Preuzeto: 14.07.2015.)

4. Hrvatski ured za osiguranje, 2013., O nama, dostupno na:

http://www.huo.hr/hrv/o-nama/8/ , (Preuzeto: 19.07.2015.)

5. Hrvatski ured za osiguranje, 2013., Tržište osiguranja u RH za studeni 2014.,

dostupno na: https://www.huo.hr/hrv/arhiva/1/trziste-osiguranja-u-rh-za-

studeni-2014-/445/detalji/, (Preuzeto: 30.07.2015.)

6. Hrvatski ured za osiguranje, 2015., Izvješće o tržištu obveznih osiguranja u

prometu s posebnim osvrtom na osiguranje od automobilske odgovornosti

2012., dostupno na: https://www.huo.hr/download_file.php?file=huo-

izvjesce-

ao2012.pdf&docID=496&seID=adacf4718de2ec6eefa8fab84ca907ac,

(Preuzeto: 30.07.2015.)

55

7. Euroherc osiguranje, 2015., dostupno na: http://www.euroherc.hr/,

(Preuzeto: 19.07.2015.)

8. Wikipedija, 2015., Osiguranje, dostupno na:

https://sh.wikipedia.org/wiki/Osiguranje (Preuzeto: 29.06.2015.)

9. Allianz Zagreb d.d., 2015., dostupno na: https://www.allianz.hr/, (Preuzeto:

04.08.2015.)

10. Optimarisk d.o.o., 2015., Povijest osiguranja, dostupno na:

http://optimarisk.hr/povijest-osiguranja, (Preuzeto: 04.08.2015.)

11. Elita plus Agencija za zastupanje u osiguranju, 2015., dostupno na:

http://elitaplus.hr/, (Preuzeto: 04.08.2015.)

12. Poslovni dnevnik, 2015., Konkurencija na globalnom tržištu osiguranja

spustila cijene i do 15 posto, dostupno na: http://www.poslovni.hr/svijet-i-

regija/konkurencija-na-globalnom-trzistu-osiguranja-spustila-cijene-i-do-15-

posto-284308, (Preuzeto: 04.08.2015.)

3) OSTALI IZVORI

1. Premijski sustav za osiguranje automobilskog kaska, Croatia osiguranje, Zagreb

2014.

2. Novine o osiguranju motornih vozila, Croatia osiguranje, Zagreb, 2014.

3. Hanfa: Statistika osiguranja u RH za 2014.godinu.

56

10. POPIS SLIKA:

SLIKA 1. VRSTE RIZIKA ...................................................................................................... 6

SLIKA 2. PIRAMIDA UPRAVLJANJA - HUO ....................................................................... 16

SLIKA 3. UKUPNA ZARAČUNATA BRUTO PREMIJA PO DRUŠTVIMA OSIGURANJE U 2014. .. 17

SLIKA 4. ZARAČUNATA BRUTO PREMIJA OBVEZNOG OSIGURANJA OD AO ....................... 18

SLIKA 5. OBVEZE OBJE UGOVORNE STRANE ..................................................................... 19

SLIKA 6. PRIMJER POLICE OSIGURANJA ............................................................................ 34

SLIKA 7. TABLICA ZA IZRAČUN PREMIJE OSIGURANJA ..................................................... 35

SLIKA 8. PRIMJER POLICE KASKO OSIGURANJA ................................................................ 38

57

11. POPIS TABLICA:

TABLICA 1. PREMIJSKI STUPNJEVI U POLICI OSIGURANJA ................................................. 31

TABLICA 2. BONUSI PREMA OSTVARENOM PREMIJSKOM STUPNJU ................................... 31

TABLICA 3. FAKTORI ZA UVEĆANI RIZIK .......................................................................... 34

TABLICA 4. VISINA PREMIJE ZA OSIGURANJE KRAĆE OD GODINE DANA ........................... 39

TABLICA 5. BONUSI NA PREMIJU OSIGURANJA ................................................................. 41

TABLICA 6. BONUSI SLJEDEĆE GODINE U SLUČAJU PRIJAVLJENE ŠTETE ........................... 42

TABLICA 7. DODATNI BONUS ZA ČLANA DOMAĆINSTVA .................................................. 43

TABLICA 8. BONUSI NA TEMELJU TEHNIČKOG REZULTATA .............................................. 44

TABLICA 9. MALUSI NA TEMELJU TEHNIČKOG REZULTATA.............................................. 45

TABLICA 10. PROŠIRENJE POKRIĆA ZA JEDNO PUTOVANJE ............................................... 46

TABLICA 11. UGOVORENE FRANŠIZE ............................................................................... 48

TABLICA 12. IZNOS OBVEZNE FRANŠIZE ZA VIŠE ŠTETA ................................................... 49

58

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom OBVEZNA I KASKO

OSIGURANJA MOTORNIH VOZILA izradio/la samostalno pod voditeljstvom

prof. dr. sc. Ivana Frančiškovića. U radu sam primijenio/la metodologiju

znanstvenoistraživačkog rada i koristio/la literaturu koja je navedena na kraju

diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje

sam izravno ili parafrazirajući naveo/la u diplomskom radu citirala sam na

uobičajen, standardan način. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Suglasan/na sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama

Fakulteta.

Student/ica

Masimo Krizmanić

masimo krizmanić obvezna i kasko osiguranja motornih …oliver.efri.hr/zavrsni/1085.b.pdf · sveu...

Documents