MARKO GIDO - POTENTIA TERAE HORION BOSONE(povodom samostalne autorske izložbe kipara Marka Gide „Snaga zemlje“, u sarajevskoj Galeriji „Roman Petrović“,30. 08 -10 .09. 2010.)

Iako nam je već arhaični pra-čovjek na nebrojenim lokacijama i meridijanima zemaljskog svijeta ostavljao metaforične likovnedenotativne, konotativne i simboličke poruke, koje su milenijima pa do današnjih dana bivale inspiracija i klasičnim umjetnicima svihvrsta, veliko je pitanje koliko smo danas u turbulentnom mitološki globalizirajućem svijetu antropocentrizma i patvorenogmaterijalizma svjesni tih poruka. Još više, koliko iskonske istine o neraskidivosti i kozmičkoj jedinstvenosti života (i) na planetiZemlji.

Davno reče Mudrac da je (samo) iz naše ljudske perspektive (umne ne- dosegljivosti) „čovjek mjerilo svih stvari i pojava, postojećihda jesu i nepostojećih da nisu“. A koliko je samo različitih oblika života na Zemlji, a kamoli u neiscrpnom beskraju bešćutnihsvemira? I kolika je silna moć „neostvarene kozmičke energije“, koja hoće da se ispolji kroz sve živo i koliko je toga što ječovjekovim ograničenim perceptivnim instrumentarijem formulirano kao neživo na Zemlji? Alkemija te kreativne energije, čijisamo jedan mali dio posjeduje i najbogolikije biće-čovjek, nas uprkos milionskim ciframa (po našem) mjerenom trajnošću životaZemlje čak i svetoknjiški uvjerava da naša plava Planeta živi, transformira se i oblikuje u nove prividno nepokretne i čovjeku vidnožive forme. Ljudski (posebno danas dominantan „WASP“)* antropocentrizam je sve podredio centralizaciji moći kroz razarajućikapital (N. Klain), pred kojim je izgleda (bar za sada) većina kapitulirala (N. Chomski). I to upravo onaj kapital, koji osim što je„zagadio“ svijest masa udaljivši ih od sopstvene naturalne supstancionalnosti, permanentno uništava i uslove prirodnog svijetaNaturae naturatae.

No, postoje prividno mali ljudi, koje je božija/prirodna obdarenost predodredila da i danas vide i osjete ispod površine svijesti i(i)racionalno očitog, te da nas i dalje upozoravaju na našu malost u nemogućnosti da spoznamo život i govor kamena, drveta,metala i svih komponenti/segmenata od kojih je sastavljen (i naš) život na planeti Zemlji. Iako je svakom ljudskom i neljudskom (kaopotencijalno poslanstvo !?) biću podaren dio te silne neostvarene kreativne kozmičke energije, mnogi smrtnici to nisu prepoznali usebi. Predodređeni kipar Marko Gido, kojeg je kao i pisca ovih redova, u istoj utrobi iznjedrila srednjobosanska Lašvanska dolina, sadodanašnjim znacima ljudskog života kroz cijelu povijest civilizacije, kao da zna ono što drugi (njegovanim neznanjem !?) ne vide,ne čuju i ne osjećaju. Zemlja Horion Bosona (sunčana zemlja dobrih ljudi, dobrih Bošnjana) je, uz nama znana ilirska plemena, tekeltsku i gotsku nazočnost prije Slavena, je očito bila svojevrstan „pupak svijeta“, crocevia del mondi diversi (raskrižje različitihsvijetova), što potvrđuju i najnovije DNK analize i izolirani gen „H 22“ (dvadeset dvije tisuće godina star antropoid), koji je upovijesnoj Bosni bio inkubiran i kao demografska baza raseljen diljem današnje Europe.

„Bosnje“, „bosanje“ je prema nekim onomastičkim postavkama na ilirskom (?) ili jeziku Domorodaca već prije nekoliko tisućljećaznačilo „šumovita“ i „brdovita“. Dakle, bogata i do danas drvetom, kao građevnim i oblikovnim materijalom, isto kao što je to idanašnja Hercegovina (nekadašnje Zahumlje) kamenom. Jedno od najbogatijih područja metalima, razvijalo je i do danasprepoznatljive virtuozne fome oblikovanja metalnih i filigranskih predmeta. Govor (još uvijek neopravdano neistraženog)

je kamena forma likovnog, slikovnog, jezičkog i simboličkog izražaja. Prisustvo katara i patarena (tzv. bogumila), ostacištovanja kulta Mitre, pretočenog u bikolikog sina boga Sunca Horusa, kao temelja svih kasnijih politeističkih, dualističkih istećka/biljega

monoteističkih religija, prisustvo neistraženih piramidalnih brda u Moštranskoj (Mestre majstor, Mostre - prikazanja), dakle u srcunastanka kasnije bosanske banovine i kraljevine, ukazuju na dobre prastare poznavaoce astronomije i astrologije. Znakoslovlje nastećcima i dodanašnjim tetovažama na rukama (uglavnom katoličkih) Bosanki najbolje govori o sažetku svih religija i civilizacijaupravo na ovim prostorima, u centralnoj Bosni, gdje priprada i Lašvanska dolina.Marko Gido kao predestinirani rudimentarni kipar to prepoznaje i (osim u snazi Majke roditeljice) nudi u simplificiranojopsjednutosti voluminoznošću i snagom Bika i Ovna, koji su memetički i mimikrički već u neizbrojivim varijacijama oblikovani unaturalnoj kamenoj i drvenoj formi, ili te forme prizivaju svojim gromadnim ili parcijalnim fragmentima. Gido je samo medijum, kojite fragmentirane forme prepoznaje i u totalitetu, te ih izdvaja i rahlo (minimalističk,i u maniri tzv „čistog dizajna“) dooblikuje u svojimskulpturama, kako bi olakšao masovnije razumijevanje njihovih metaforično-alegoričnih kozmičkih poruka.

Prepoznavajući i njegujući ono što se filogenetski (fitomski, litomski i antropomski) mukotrpno prenosilo s generacija na generacijena ovim prostorima živućih, Gido, poštuje sve znane i neznane pretke (Respice Antecesores!), spaja sui generis tradicionalno samodernim. Ima u tim Gidinim rogatim i tvrdoglavim životinjama uvijek okrenutim naprijed prema neprobojnim bedemima(scilama i karibdama) i upornosti Bosanaca, da bez obzira na politički, ideološki i religiozno različito denominirani, iskažu svoju

povijesnu autohtonu autentičnost i istraju na ovoj raskrnici svijetova i „pupku svijeta“ globalizacijskog ponidaštavanja različitosti,današnjeg svijeta koji se tek mora učiti suživotu i koegzistenciji kultura, gdje je ilirska, keltska, gotska, slavenska i mongolskagenostruktura upravo u Bosni naturalno iznjedrila istočasno prisustvo judaizma, kršćanstva/ hrišćanstva i islama. Iako sumilenijumima i stoljećima postojali planovi supremacije jedne religije i kulture nad drugima, u Bosni (današnjoj Bosni i Hercegovini)nije uspjela ni potpuna katolicizacija, ni pravoslavizacija, ni islamizacija, niti će uspjeti ove najnovije tendencije njenoga etničkograstakanja. Bosna je daleko više kao cjelina, negoli kao osakaćeni djelići denaturaliziranog autentičnog sadržaja. I svojim lucidnim iekspresivnim radovima sam Kipar nam nenametljivo govori i kamenom i drvetom i metalom, ne samo o snazi Zemlje kao takve,nego i o snazi zemlje Bosne (Horion Bosone), podsjećajući nas na staru perzijsku izreku da „ako ne znamo da je nešto bilo, da jestei da će biti, to ne znači da nije bilo, da nije i da neće biti“, ili još bolje „došli smo prekasno da shvatimo, a idemo prerano darazumijemo“. Horus (horoskop/zodijak) i argonautsko zlatno runo su u Bosni upravo kokoš, koja je starija od jajeta. Upravo uGidinoj bajkovitoj bosansko-heruatskoj arhaično inoviranoj priči bikova i ovnova čiju perfekcioniranu zoomorfiju nadjačava snagaotjelovljenje energije i silina samoodržavajuće probojnosti kozmičke snage tvrdokornih rogova, sadržana je (svjesno ilipodsvjesno) poruka „sunčane zemlje dobrih ljudi“ (Horion Bosone). A to je metamorfozirana snaga Zemlje, Domovine Zemljana,personificirana u koncentriranoj snazi trupala i probojnosti rogova bikova i ovnova.

Besim Spahić, Ph.D. Grožnjan, kolovoza 2010.

Marko Gido rođen je 1967. godine u Travniku, gdje i danas

Član je Udruge likovnih umjetnika HKD “Napredak” od 1998. i Udru

čula, Sarajevo, Mostar, Zagreb, Tuzla, Brčko), imao 12 samostalnih izlo

ć” dvori

čaju za izradu spomen obilječja kiparstva Annale HKD “Napredak” Sarajevo 2000.

živi i radi.Kiparstvom se bavi od 1983. godine.

ženja likovnihumjetnika BiH od 2008. godine. Izlagao je na više skupnih izložbi (Travnik, Novi Travnik,Vitez, Kor žbi (Travnik1996., Novi Travnik 1996., Travnik 1997., Bila 1998., Dolac 1998., Travnik 1998., Travnik2000., Travnik 2003., Kiseljak-Sarajevo 2005-2006., Travnik 2007., Travnik 2008., Vitez2009., Novi Travnik 2010.)Sudjelovao je u radu brojnih likovnih kolonija i humanitarnih akcija.Autor je dva javna rada: “Ivo Andri šte župne crkve Travnik 2002. i “Tornjak” park kod“Bagata” Travnik 2007.

Nagrade: III. nagrada na pozivnom natje žja žrtvama domovinskog rata, Novi Travnik 1996. I nagradaza najbolje djelo iz podru

1. 1991. h=17,5 cm2. 1991. h=18 cm3.

Ovan I,

Ovan II,

Ovan III,

Ovan V,

Ovan VII,

Ovan VIII,

Ovan X,

Ovan XII,

Ovan XIV,

Ovan XVI,

Ovan XVII,

Ovan XVIII,

Ovan XIX,

Ovan,

Ovan - roto,

Ovan - roto,

Ovan XX,

Ovan XXI,

1991. h=19 cm4. 2004. h=22 cm5. 2006. h=22 cm6. 2007. h=24 cm7. 2007. h=26 cm8. 2007. h=20 cm9. 2007. h=13 cm

10. 2007. h=17 cm11. 2007. h=18,5 cm12. 2008. h=20,5 cm13. 2008. h=18 cm14. h= 25 cm15. 2004. h=20 cm16. 2004. h=16 cm17. 2008. h=28.5 cm18. 2008. h=18 cm

19. 1990. h=17 cm20. 2007. h=20 cm21. 2008. h=15 cm22. 2004. h=18 cm23. 2005. h=31 cm24. 2008. h=26 cm25. 2009. h=23 cm26. 2010. h=25,5 cm27. 2009. h=22 cm28. 2010. h=35 cm29. 2000. h=16 cm30. 2010. h=32 cm31. 2000. h=17 cm

Bizon,

Bik,

Bik,

Bizon,

Europa na biku I,

Europa na biku II,

Europa na biku III,

Europa na biku IV,

Europa na biku V,

Europa na biku VI,

Bijeli bik,

Europa na biku VII,

Bik,

Popis radova:

Design & tisak:

2B multimediaPrint

Naklada:

500