KOLOVOZ 2013.BROJ 7

BREVIJAR ZA SVAKOGA NA MORU 51 LUKA SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE

NEW YORKNEW YORKZA JEDNUZA JEDNU

NOĆ NOĆ

51 izazov Srednje Dalmacije51 izazov Srednje Dalmacije

Dobrodošli u Srednju Dalmaciju! U Split, Trogir, Omiš, Makarsku! Na otoke Brač, Hvar, Vis, Šoltu, Veli i

Mali Drvenik, te Čiovo, mostom do Trogira pretvoren u poluotok. A gdje su tek svi ostali otočići, hridi i lanterne u tom akva-toriju sa pedesetjednom lukom (51) u koju možete uploviti. U Srednjoj Dalmaciji imate otoka kao

što je Palagruža, 40 milja od Visa prema Italiji, a od Visa do Splita imate 30 milja. No Palagruža je s otočjem na svojoj pučini go-tovo kao država za sebe, međutim, imate vi i otočića poput Mrduje u samom epicentru prolaza između otoka Brača i Šolte, dakle kroz Splitska vrata. Mrduja je kao hrid za koju su se tradicio-nalno otimali stanovnici tih dvaju otoka, pa je poznato i natjecanje u kojemu konopom Bračani i Šoltani potežu Mrduju svaki na svoju stranu i tako se jačaju. Kušat će pra-vi nautičar i divlje otoke između Hvara i Korčule: Šćedro i Paklenjake, jugozapadno od Visa Biševo s Modrom špiljom i Sveca

(Sv. Andriju), a istočno od Visa Budihovce i Zelenu špilju… Na zapadu Šolte ispred Maslinice pružaju se prsti rasutih otočića prema Velome i Ma-lom Drveniku, jednostavno je nemoguće uživati u Srednjoj Dalmaciji onako za je-dan «charter», trebaju vam ljeta i ljeta… A kad je i prekrstarite uzduž i poprijeko, osluškivat ćete zov iz njezina susjedstva, s Korčule, Pelješca, Lastova, Mljeta, Du-brovnika, Šibenika, Zadra i Kornata… To je otprilike priča skipera koji će vas, zaljubljen u svoj zavičaj, provesti tuda kao da sanjate, uživajući i zatvorenih očiju, pa onda zaustavljenog daha kad se uživo slju-bite s prizorom koji nije ni san, ni fi lm, nego opipljiva ali ipak jedva dirnuta divota. Za naš list Lučki vjesnik, posvećen nautičarima kao «brevijar za svakoga na moru», ovo porinuće na prvim stranicama ispričao je Ruben Vujnović, skiper agencije «Croactive holidays», sestrinske tvrtke poznate hvar-ske agencije „Hvar Adventure“LV

2

3

Svašta se može doživit na moru. Zato te

more i izaziva. I na kraju priznaš, more te

inspirira. Zato ti na moru svašta padne na

pamet. Ali nikad ne smiš zaboravit da je to sve

radi mora, da si ti samo kap u tome moru. I da

je more sto puti jače nego ti. Bit ćeš velik ono-

liko koliko si to spreman priznat.

Nisan ni ja ovo izmislija. I mene su učili. A

učilo me i more. Znači, da bi se stopija s tim

morem i da bi moga normalno po njemu vozit,

SKOČI DO ZVIJEZDA!Za Lučki vjesnikispričao skiperRuben Vujnović

Zadnje upute iz agencije Croactive holiday,

Sonja Koljanin s našim listom u ruci

jedrit, plivat, ronit, lovit, znači živit, moraš se

opustit i malo zabavit. Jedan put ovoga lita

vozija san ekipu i Amerikanac me pita da di je

više ta Zelena špilja…

Je malo duže, vozimo se prema Visu, naju-

daljenijem nastanjenom otoku Srednje Dal-

macije. I šta ću čoviku reć. Znam da mu nije

laka, a volija bi da mu bude lipo, jer znam da će

mu sve skupa i bit, znam da će se ciloga života

sićat ovoga našega lipoga mora… Pa mu lipo

govorim da je Zelena špilja za deset minuti.

A bože moj, nismo u autobusu! E, međutim,

za deset minuti Amerikanac mene opet pita

da kad će Zelena špilja. Opet ja da će za de-

set minuti. I tako jedno pet-šest puta. Ameri-

kanac zna šta je vrime, vrime je novac i govo-

ri on meni, onako već pomalo infotan:

– Slušaj, ima već dvi ure da ti meni

govoriš za deset minuti…– To je ka reka

JEDRI, JEDRI, JEDRI!

Hvarska agencija Hvar Adventure poznata je već osam godina i u seriji svo-jih inicijativa potaknula je i osnivanje ses-trinske tvrtke u Splitu. Tako je ove godine utemeljena tvrtka „Croactive holidays“. Obje tvrtke funkcioniraju vrlo uspješno s ponudom na nautičarskom turističkom meniju. Vlasnici obje tvrtke su Veselka Huljić i Damir Pačić, a „Croactive holi-days“ u Splitu operativno vode Sonja Kol-janin i Kažimira Cukar. Skiperi su Ruben Vujnović i Mladen Perhat. U ponudi je više izleta, cjelodnevni u obilasku otoka, poludnevni i popodnevni koji su nazvali «sunset», romantični izlet u zalazak sun-ca na plažama i otocima blizu Splita, na primjer od četiri popodne do navečer.

Amerikanac. U mom slobodnom prijevodu

njegovog engleskog. A ja sam mu lipo reka,

kume moj, lako ti se sad ovoliko vozit, jer to

ćeš vidit jedan put u životu i ko zna oćeš li više

ikad… Zato mi viruj da ti neće bit žal, makar

se vozija i cili dan, razumiš.

I Amerikanac se pomirija sa sudbinom. A

onda smo došli do Zelene špilje. Usidrija san

brod. Krmon uša san unutra. Bacija skale. A

oni okinili. Adrenalin. Vidin im na licu. Divota.

Zeleno. Unutra ono čudo. Boja mora, ludilo,

sve lipo. E sad, na povratku se jedri, je li…

Učinija lipi maeštral i ja ih odlučija provuć

kroz Mali Ždrilac… Paklenjaci su čudo i meni

po stoti put, a di neće bit njima! A Mali Ždrilac

ima oni efekat utisno. Uplitko. Znači, malo

panike, ola njima lipote!

Uzbudljiv je prolaz, svi vrte glavom,

gledaju… A ja se diga na noge, gledan isprid

prove, vidili i oni da je nešto napeto. Šta to ja

oću vidit? Stojin na noge, dižen se na prste,

cili san atento… Pitaju da šta tako gledan, a ja

govorim, ma tija bi vas ovde provuć, je da je tu

pličina, ali danas je još i oseka. Pa se mislim…

E, prekinija me odma Amerikanac i gov-

ori da niti ne pokušavam. Grubo bi bilo raz-

bit brod. Pokvarit doživljaj. Pustija san malo

tišine, ne govorin ništa, pazin i onda mi ka

sinulo pa im govorim iznenada:

Evo, nešto san se sitija, pazite sad, u datom

momentu ja ću vam reć i onda ćete svi skočit

i brod će se riješit vaše težine. Isplivat će i mi

ćemo proć tu riskantnu pličinu dok vi budete

u zraku. A kad skočite nazad, već smo prošli.

Ne bojte se ništa, samo me gledajte da složno

skočite u zrak. Vidit ćete da ćemo uspit!

GODIŠNJICA U ZALAZAK SUNCA

Bila im je tog dana godišnjica da

su se upoznali. Belgijanac i Njemica.

Iznenađenje odmah na startu jer

Belgijancu je ime Ruben kao i skiperu.

Ruben Jennes i Julia Kaiser upoznali su

se kao strastveni putnici pa su se ovog

ljeta odlučili sresti u Dalmaciji. Bili su u

Zadru, Dubrovniku, Hvaru, Šibeniku…

Na romantičnu rutu do Čiova i natrag

uz jedrenje u zalazak sunca te kupanje

na žalu južnih klifova Čiova vozio ih je

Ruben, a imenjaka iz Belgije na brzinu je

naučio i jedriti.

Bila je to fantastična priča jer se Ruben

iz Belgije tako prikovao za kormilo da

smo se nasmijali sa simpatičnom Julijom

koja je zaključila:

– Izgleda da me je zaboravio…

Nakon praska smijeha utvrdili smo

da će Julija i Ruben dogodine svakako

ponovno doći u Split jer jedino tu se

može dogoditi na tren – da je zaboravi.

A tek ju je zapamtio!

4

Rubenova škola jedrenja:

Imenjaka iz Belgije skiper

Vujnović postavio je uz timun

SKOČI SA SKIPEROMSKOČI SA SKIPE SVE DO ZVIJEZDA!

SKIPER OD KLASE Skiper Ruben Vujnović (53) nautičkim se turizmom bavi već deset-petnaest godina, ali je cijeli život profesionalno i inače proveo vezan za more. Bio je vrlo uspješni jedriličar u svim sportskim kla-sama kao kadet, laser i 470, nastupao na svim državnim, europskim i svjets-kim natjecanjima kao jedriličar Labuda i reprezentativac. Inače je iz poznate jedriličarske obitelji s legendarnim ocem Borom Vujnovićem, višekratnim pred-sjednikom Labuda i bratom Edom. Svoje dječačke pustolovine, znanja i iskustvo uživa prenositi na svoje goste u brodu pa je tako na izletu snimljenom za Lučki vjesnik naučio mladića iz Belgije jedriti onako na brzinu, do Čiova i natrag.

I moj sinko, kad san ja viknija «NOW!», to

je bila najsložnija ekipa na olimpijadi. Sad bi

ja to malo parafrazira:

Ljudi, je li to moguće? Ili: ljudi, nećete mi

virovat, ali… Prošli smo!!!

Amerikanac mi je posli priča da je svašta

proša u životu, skaka je s padobranom, baca

se oni bangee jumping, ali govori da ni-

kad nije doživija tako nešto ka ovi naš Mali

Ždrilac.

Sad me malo ka grize savjest, jer ja san

im učinija taj doživljaj da bi nešto zapamtili

jače od svega, ali nisan ih tija privarit. Nego

razveselit. Inače, da ne bi ko prova ovu moju

ricetu, tu je dubina četiri metra, pa nema

straja. Ali da bi neku opasniju pličinu pokuša

proć ovako – ne dolazi u obzir. Bila je to zaje-

bancija koju ćemo lipo pamtit.

5

SKOČI SA SKIPEROMEROM SVE DO ZVIJEZDA! SVE DO ZVIJEZDA!

6

Nije lako biti skiper. Hoću reći kormilar broda, gumenjaka, glisera, jedrenjaka i trabakula. Ili jedrilice, pa niti trajekta

ili vapora… Ako si stalno svjestan ljepote kroz koju promičeš, promičući tu ljepotu i pred našim gostima, turistima, nautičarima ili čak majstorima od mora, od ronilaca do jedriličara, ribolovaca i uoće «gurmana» upućenih u tajne hrvatskoga Jadrana. Jer je riječ o takvom slojevitom i svestra-nom bogatstvu da je odgovornost svakog vodiča i domaćina podignuta na najvišu

ČAROLIJA DO BOLAČAROLIJA

PišeDomagoj Maroević,ravnatelj Lučke upraveSplitsko-dalmatinske županije

UMJESTO GPS-a

Photo: Sumartin on the island of Brač

Izdavač:Lučka uprava Splitsko-dalmatinske županije

Za izdavača:Ravnatelj Lučke upraveDomagoj Maroević

Glavni urednik:Domagoj Maroević

Urednik:Mario Garber

Koncept, dizajn i fotografije:Garber media d.o.o.Segor Garber

Prijevod:Vuk Oreb

Lektor:Elizabeta Sonjara Garber

Grafička priprema:Nenad Nazlić

Tisak:Split, Slobodna Dalmacija Print d.o.o.

Internetsko izdanje:www.lusdz.hr (link: Lučki vjesnik)

Sva prava pridržava Garber media d.o.o.info@garber-media.hr

ISSN 1848-4689

7

ČAROLIJA DO BOLAA DO BOLA

razinu. I da niste skiper nego običan suput-nik, vi morate osjetiti potrebu podijeliti taj doživljaj i iskustvo sa svakim tko se prvi put nađe u čudu osupnut čarolijom Modre ili Zelene špilje, Zlatnoga rata i Bola, Paklen-jaka, Šćedra, kulturom Hvara, Staroga Grada, Jelse, otkrićima Šolte, Drvenika, poviješću Splita, Trogira, Omiša, plažama Makarske rivijere… A uvijek vas na ruti za kormilom vodi znatiželja i bezbroj tajnovitih pitanja kuda ćete kročiti kad bacite konop, dohvatite bit-vu, kolonu, muring, izađete na naše drevne kamene rive i tek tada krenete u novu avan-turu krstarenja uličicama kojima je tijesno, ali povijesti i kulturi široko. Skromno vam otkrivamo da se u Lučkoj upravi Splitsko-dalmatinske županije

stručnjaci i svi zaposleni brinu da vam svaka od 51 naše luke bude kao da ste uplovili u svoju marinu odakle ste i došli, da nikome ne pofali vez, da se sve odvija što brže, da vas dočekaju odmah svi mogući informatori na gumenjacima i da ne gubite dragocjen-ost svakog trenutka provedenog u ovom čarobnom podneblju. Zato se zimi ili ujesen i na proljeće može vidjeti kako se u nas stalno nešto radi, gra-di… Tko je već bio, ove godine neće pre-poznati Stari Grad jer tu posvuda ima novog, od glavne luke do vezova za nautičare koji su se prije mrsili u uskom kanalu. Isti su nam ciljevi u Jelsi, Hvaru, Bol je jedan od naših najzahtjevnijih projekata jer je pretijesan i nedostupan bilo kome, a Makarsku smo već doveli dotle da ima zaštićenu luku s velikim

lukobranom koji će joj dogodine potpuno promijeniti izgled. Srednja Dalmacija bit će sigurno među najspremnijima na Jadranu za prihvat nautičara i ljudi s mora uopće. A na to nas prisiljavaju i sami nautičari jer tko ne bi poželio uploviti ovamo na prostor od naše obale sa Splitom, Trogirom i Makarskom, Za-biokovljem pa onda preko svih tih otoka do Palagruže.

Za godišnjicu Oluje, s posvetom oslobađanju Knina 1995. godine, dakle 5. kolovoza u Starome Gradu na Hvaru velikom feštom bilježi se potpuno novi izgled Paiza. Službeno otvaranje pričekat će svu papirologiju, no činjenicu da Stari Grad izgleda kao nikad prije, onako lijep i star ali s potpuno novim portom – sig-urno vrijedi proslavit. Zato i pjeva Nina Badrić. Ali gradonačelnik Vinko Maroević obećava mještanima da se neće zabora-vit tradicija fešte Svetoga Roka. Tako će kolovoz bit ispunjen u mjestu. Arhitek-tonski i građevinski doprinos novome Starom Gradu dali su meštri od te struke (i ljubavi), Ivica Galasso i Edo Šegvić.

STARI GRAD, NOVI PORAT

8

Tko ne zna Vedrana Josipovića na Makarskoj rivijeri, već desetljećima kao da je zaštitni znak makarskog

turizma. Počeo je kao klinac radi džeparca nosit kufere u sezoni, a danas je vlasnik najpoznatije respektabilne turističke agen-cije, privatnog Turist-biroa s kancelarijom nasred Rive u Makarskoj. – Moja generacija se tako snalazila za život, pomagao sam ispred agencije nosit kufere a ljudi ti onda dadu nešto… Svašta sam radio, a roditelji često nisu ni znali pa sam dobrim dijelom sam fi nancirao svoj studij. Ali to su bila neka druga vremena kad je

MAKARSKA, STARI TURISTIČKI BRENDGovori Vedran Josipovi , prekaljeni turis ki radnik

NE BOJTE SE BGostu napomenem neka traži sobu s pogledom na Biokovo a ne svi isto – na more. U turizmu sam od svoje četrnaeste kad sam počeo nositi kufere, a nakon 40 godina

postao sam 1995. vlasnik privatnog turističkog biroa, kad turizma nije ni bilo

Intervju: Mario Garber

i makarski turizam bio toliko popularan i u zamahu da je moja generacija u tome svakako mogla ugrabit priliku.Povratkom u debelu prošlost Josipović podsjeća na doba kad je Makarska na turističkoj karti bila uz rame Hvaru…– U kvaliteti i profesionalnosti bili smo i ispred Hvara. Makarska je bila razvi-kani brend. A danas smo 20 godina iza Hvara! Zaostajemo u svemu u čemu smo prednjačili, kadrovski i bilo kako. No, vreme-na se uvijek kotrljaju i rađaju se nove šanse. – Na primjer novi lukobran u Makarskoj… Sigurno će privući mnogo novih turista.

– Kao destinacija ćemo sigurno postati nešto kao bum na karti nautičara. Jer dosad nas tu nije bilo nigdje. Moglo bi se čak reći da su nas nautičari i zaobilazili, bili smo na lošem glasu zbog te bure, čak ni trajekti iz Sumartina nisu mogli normalno pristajati. Ali uvijek ima i drugih mišljenja, neki tvrde da je nautički turizam kontraproduktivan, jer navodno oni sve imaju svoje na brodu, međutim ja sam siguran da svaki gost go-tovo najviše razmišlja o večernjoj zabavi i nekakvom provodu na kraju dana u Ma-karskoj kao i u svim prekrasnim gradićima Dalmacije.

9

BIOKOVA!

Makarska je dobro posjećena od agenci-jskih jedrenjaka i trabakula, koji doista sve imaju na brodu, pa ipak i ti gosti preplave Makarsku. – Osim toga već sam taj šušur, puna riva brodova i ljudi, glazbe, zabave, kafi ća, ko-noba, suvenira, štekata… Uživaju u tome i hotelski gosti kad navečer prošetaju uz more. Uglavnom su to gosti sa sjevera, iz Njemačke ili Skandinavije. Za njih je nevje-rojatan doživljaj taj prizor uzavrele Makar-ske. Dođite na našu Kalelargu, staru ulicu od stotinjak metara od koje ćemo učinit brend jer je sad ka nova a sve lipe stare kuće u njoj!A popnite se na Biokovo!?– I to je brend i po. Uvijek kažem gostima ne tražite sobu s pogledom na more nego na Biokovo. Koliko li je tajni u toj planini! Sveti Jure, Vošac, divokoze… Stranac se poneki i uplaši te strmine da se ne sruši, ali kad se popneš, srce ti je ovoliko, pukne ti pogled do Italije!

BEZ TURIZMANakon 40 godina u turizmu – postati privatnik! Josipović je u makarskom tur-izmu radio na gotovo svim poslovima, uglavnom s Talijanima i Nijemcima, držao recepciju, radio za glasovitu agenciju Neckermann, i za Dalmacijaturist, i kao vodič u autobusu te je tako naučio četiri jezika… Obišao je kao turistički radnik Australiju, Novi Zeland, Panamu, Kos-tariku, Ameriku, Europu… Kad se raspalo golemo hotelsko poduzeće, Josipoviću su ponudili taj dio turist-biroa i preuzeo je rizik 1995. kad turizma uopće i nije bilo…

IZBJEGLICE – Rizik privatnog turist biroa prihvatio sam zbog budućnosti svoja dva sina blizanca. Pjero i Ivo sad vode posao kao stručnjaci s fakultetom za menadžment. Eto, ja pogodio. Godinama sam trpio gu-bitke, koje sam i očekivao, jer jedino što si mogao zaraditi to je na mjenjačnici i to od izbjeglica. Naoko apsurd, no ovdje smo imali 35.000 izbjeglica. Naravno da su naši turistički kapaciteti devastirani u tom razdoblju. Najgore je bilo kad smo zaratili i s Muslimanima a njihove familije, žene i djeca izbjeglice kod nas već otpri-je… Mora se, međutim, priznat da je Ma-karska rivijera preživjela s tim neobičnim vidom turizma zahvaljujući izbjeglicama – priča Josipović.

BIDNI TURIZAMEvo opet govore da nema gostiju – žali se Josipović – A kako će i bit kad je u nas 50 posto turizma u privatnom sek-toru. Oni su obezglavljeni jer neovisno o političkim strankama, neuređeni smo po svim pitanjima pa tako i po turizmu. Jad-no je to gledat da spuštamo cijenu usred sezone, to je van svake pameti i znanja. Ako si već spao na to, onda spusti prije sezone...

10

Biokovo je planina mog života, jer

sam rođen u malome selu Zavo-

jane, odakle se Biokovo vidi u svoj

svojoj čarobnoj divoti, i kao dijete sam

zauvijek ostao zarobljenog pogleda na te

tajanstvene visine, pa mogu zamisliti kad

se turisti i nautičari u posjetu Makarskoj

zateknu s druge strane Biokova, na jugu,

osupnuti tom golemom stijenom, tim zi-

dom koji ih provocira i zove da ga otkriju i

upoznaju. Sveti Mihovil je biokovska visi-

na koja mi je zavrtila glavom dok sam još

bio mali i ne zna se kad je Biokovo ljepše,

ljeti u bujnoj prirodi ili zimi kad djeluje

baš himalajski.

Dominacija Biokova nad cijelom Makar-

skom rivijerom i tim prekrasnim plažama

daje upotpunjenu sliku jer imaš osjećaj

da ti ništa nije uskraćeno, od dubine do

visine, od topline mora do planinskog

osvježenja. Sve te dimenzije me drže kao

na lancu i ništa im ne mogu, ne mogu im

odoljeti, moram ih dodirnuti, sprijateljiti

se i biti dio njih, pa sam se jednako pona-

šao i kad je u pitanju dubina spustivši se u

Lukinu jamu Velebita na 1395 m, a uživam

i roniti, pa osjećam kako se čovik s mora,

kad veže brod ispod Biokova, odmah za-

gleda visoko gore u nebo s novim pusto-

lovnim izazovom u sebi.

Op. redakcije Lučkog vjesnika:

Stipe se isti čas javio na mobitel, a na-

zvali smo ga navečer dok je bio u Zagrebu

na nekoj izložbi... Naime, dušom i srcem

vezan za Gorsku službu spašavanja, Stipe

se javlja bilo kome u bilo koje doba...

Stipe Božić za Lučki vjesnik, hrvatski alpinist koji se popeo na sedam najviših vrhova svih kontinenata, tv-putopisac i snimatelj, autor niza feljtona i knjiga

Piše Elizabeta Sonjara Garber

U Makarsku možete doći s mora, i ve-zati se bez straha od nevremena jer je luka zaštićena novim lukobranom

(idućeg ljeta nautičar će na tom velikom gatu imati sve što poželi). A možete vi doći i s kopna, kroz novi tunel koji Makarsku spaja s ostatkom svijeta, kroz planinu Biokovo. Ako dolazite s mora, Biokovo vam svojim poma-lo prijetećim okomicama nad gradom vuče pogled uzbrdo, netko se i plaši, ali taj spoj mora i planine, dubine i visine, očarava vas više nego plaši. Ako ste stigli kroz tunelsku biokovsku utrobu, opet vas zovu te vrleti i uzvisine. Bio-kovo je krov Mediterana jer nema tako visoke planine odmah uz more, nema stijene koja se tako visoko zarila u nebo a izranja korijenom doslovno iz mora.

CRVENKRPICA EUROPE Biokovo je zbog svoje prirodne ljepote s brojnim krškim fenomenima i zbog iznimne biološke i geološke raznolikosti, prije više od trideset godina proglašeno parkom prirode. Ne samo što ima mnogo endemskih vrsta, kao i Velebit, nego možete naletjeti i na orla, mufl ona, divokoze, teže na vuka ili crvenkrpi-cu, koja slovi za najljepšu europsku zmiju, na razno cvijeće i bilje po koje se dolazi izdaleka za začine, lijekove i medove... Park prirode košta, ulaznica je 40 kuna. A pošteno govoreći, to je ništa. Za turiste je prigoda što se sasvim udobno mogu dovesti autom na sam vrh, do Svetoga Jure na 1762 metra iznad mora, na vrh Biokova koji je 4 metra (četiri) viši od najvišeg vrhunca Velebi-ta. Osim ako se prije toga ne predomislite pa navratite u koji centar za paragliding i jedno-stavno poslije padobranom aterirate nazad ravno na jednu od makarskih plaža.

NA KROVU MEDITERANANA KROVUFotoreport i putopis na ces od samo 23 kilometra koja vijuga sa ma do

Svetoga Jure na vrh Biokova

Biokovo je krov Mediterana, nema tako visoke planine odmahranja korijenom doslovno iz mora. Za turiste je prigoda što se

Jure na 1762 metra iznad mora, na vrh Biokova koji

OD LUKOBRANA DO VISOBRAN

Naša HimalayaNaša Himalaya

NA KROVU MEDITERANAU MEDITERANAh uz more, nema stijene koja se tako visoko zarila u nebo a iz-

e sasvim udobno mogu dovesti autom na sam vrh, do Svetoga i je 4 metra (četiri) viši od najvišeg vrhunca Velebita

TITOVI MUFLONI I CESTA „Safari“ bilo kojim autom do vrha traje oko sat vremena ako odolite ne zastati, foto-grafi rati, popiti piće ili se dodatno informirati kod rendžera koji čuvaju planinu (i vas). A radi se o samo 23 kilometra ceste između na-platne kućice i vrha. Međutim, serpentine su beskonačne, a ugibališta tako česta da se ne morate plašiti strmina i užasno vijugave uske ceste. Bit će vam to dodatno uzbuđenje i uži-tak jer ponavljamo – potpuno ste sigurni. Ali vozite polako, bez panike, uživajte! Zanimljiva je priča stanovnika Biokova da je ta neobična cesta izgrađena zahvalju-jući Titu, legendarnom predsjedniku Jugosla

NA

POD JAVOROM

U Dalibora Miloša Peke na Lađani, predjelu Biokova na gotovo 1300 metara visine, ni ljeti nema vrućine. Jedino je toplo oko srca jer je planinska kućica u kojoj se može i pojesti i zaigrati na balote, uređena u starinskom duhu, u drvu. Cijela je stala ispod, doduše golemog, starog javora, ka-kav raste jedino i isključivo na Biokovu, ali isključivo do te visine. Gazdu smo zatekli s majčinom dušicom, hajdučicom, ivom i gospinom travom u ruci, no nismo pili čaj nego pivo i vino na suncu, usred ljeta! Inače, na narudžbu možete dobiti sve što vam srce zaželi jer... ... kod mene ima svega osim para i pameti – zaključuje. Ima i mnogo zanim-ljivih pričica, poput onih o čišćenju snijega na Svetome Juri jer je, kao autoprijevoznik, vozio i frezu, bez koje se na vrhu ne može.

11

vije. Kad je drug Tito imao doći na Svetoga Juru, negdje koncem sedamdesetih godina prošlog stoljeća, onda se na brzinu asfaltirao prilaz do samoga vrha s Tornjem, u kojemu su danas smještene sve „veze u eteru“ tipa televizije i radija, mobitela i policije. Titova zasluga su i najpopularnije stanov-nice biokovskih litica iznad tisuću metara, a to su divokoze. Nakon što je mufl one doveo s Brijuna, darovao je Biokovu, kažu, i divokoze s mostarskoga Prenja. Na Biokovu nećete ostati gladni. Možete se najesti u lijepom ambijentu „Vrata Bioko-va“, negdje između 800 i 900 metara nad-morske visine, a možete uživati u jelu i piću i „Pod javorom“, malo više, na 1280 metara. Ako ste planinar u duši, možete birati gdje ćete sjesti, na koju od drvenih klupa i stolova postavljenih pod drvećem, u hladovini, dok hodate prema Vošcu, planinarskoj kući na vrhu brda (1422 m).

UBITAČNI SLADOLED

A možete i zastati u info-ku ici, pa susresti ekipu iz Parka prirode, koja e vam, kao nama Dražen Mrsi i Hrvoje Škrali , ispri ati pone-što o špiljama (ima oko 400 speleoloških obje-kata, a najdublja je jama Mokre noge, 839 m). Osobito su, pri aju nam, bile popularne ledene jame u koje su nekad ljudi silazili po led pa ga umotanog u kože prebacivali na magarcima do Makarske. I sve to za sladoled. Jedan je Tu epljanin bio poznat po tome što bi na le a naprtio po devedeset kila leda. Eh, koliko je slasti bilo u tom sladoledu! A kad se stigne na vrh, preko sve te snježne bjeline, što ime Biokovo zna i, zimi bjeline od snijega a ljeti od kamena, eka vas zaslužena nagrada. Zanemarimo Toranj s te-lekomunikacijskim centrom koji strši iznad vrha (napomenimo da uza sve to na Biokovu možete uživati i u – pomanjkanju signala na mobitelu, tako vam je zagarantiran neometani boravak u prirodi) i posvetimo se romanti noj crkvici svetoga Jure, svakako najvišoj crkvi u Hrvatskoj.

ZAGONETNI KONOPI

Osje ate se kao da ste stvarno stigli na krov svijeta. S jedne strane pogled puca na-daleko u unutrašnjost, prema Vrgorcu i Imot-skome ako ne i dalje, a s druge strane, dok ste se primicali, gledali ste more, u daljini do Italije i dolje u dubokoj dubini, sve uvale na dlanu. Serpentine oko samog vrha uokvirene su konopcima na rukohvatima i pro e vreme-na dok vam ne sine zbog ega su ti rukohvati postavljeni daleko iznad vaših glava. Dakako, mjesecima se tu hoda po visokome snijegu pa rukohvati do u nisko, a vi visoko. Uvijek ipak Priroda sve odredi.

NEMA MORA DO BIOKOVA!NEMA MORA DFotoreport i putopis na ces od samo 23 kilometra koja vijuga sa ma do

Svetoga Jure na vrh Biokova

12

Nasut novi lukobran, dogodine vezovi

ČUDA BIOKOVA

Jeste li znali...... da je čovjek naseljavao Biokovo u prapo-vijesti, mnogo prije pojave pisma...... da je jama Mokre noge 839 m najdublja na Biokovu i četvrta u Hrvatskoj...... da su najstarije stijene na Biokovu iz gorn-jeg trijasa od prije 220 milijuna god...... da je u Parku zabilježeno 7 vrsta vodoz-emaca i 21 vrsta gmazova...... crkva Sv. Jure na najvišem vrhu Biokova, ujedno je i najviša crkva u Hrvatskoj...... da je Sv. Jure sa 1762 m najviši vrh Biokova i drugi vrh u Hrvatskoj...... da se na Biokovu nalazi preko 87 crkava i kapelica...... da je Biokovo dobilo ime po snježnoj bjeli-ni...... da je planina Biokovo uz Velebit najvažnije endemsko čvorište za fl oru......da prelijevanjem hladnog zraka sa Biokova nastaje poznati vjetar bura...... da je Biokovo najviša planina najbliža mor-skoj obali na Mediteranu...... da u Parku obitava pjegava crvenkrpica, jedna od najljepših europskih zmija...... da je do sada na Biokovu utvrđeno preko 400 speleoloških objekata...... da je 19.550 ha planine Biokovo zaštićeno i proglašeno Parkom prirode...... da je sa Biokova moguće vidjeti Italiju udaljenu 250 km...

NEMA MORA DO BIOKOVA!DO BIOKOVA!

1313

MED

Danko Jović (82), već je dvadeset i tri godine, otkako je kupio stari kombi u Frankfurtu, doslovno svaki dan na cesti koja vodi prema vrhu. Malo dalje od kombija, iz kojega prodaje med od biokovskog bilja, vide se košnice u kojima stanuju i njegove pčele. Ujutro kombijem dođe s medom iz svojih Ramljana kraj Vrgorca i uvečer se opet vraća kući. – Ali nema grada na svijetu u koji nisam otišao – kaže. – Svi me u prolazu slikaju. I oslade se medom.

KLAPE U KALE A onda cijeli grad još pjeva. Od 1967. nije stao. I sada vam se iz svake omiške kale slijevaju klape. Dalmatinska pisma zvoni. Osim Festivala klapa, teku i koncerti i razna događanja u okviru kulturnoga ljeta. Pa omiški plivački maraton, pa ribarske večeri, karneval, pa Omiške gusarske večeri koje, uvijek u kolovozu, valja vidjeti jer eto vam prilike za navijanje kad se već zna sretan ishod: malobrojniji ali papreniji omiški gu-sari, na čelu s knezom Maldukom Kačićem, porazit će mnogobrojniju mletačku vojsku papinoga izaslanika Akoncija! Nisu uzalud Omišani ubirali zlatne dukate u ime slobod-nog prolaza svojim morem, i to sve dolje do Kotora!

GUSARI I danas, na samom ulasku Cetine u more, postoje ostaci podvodnoga zida. Dakako, Mostina se ne vidi odozgo jer joj je to i bio cilj: kada bi neprijatelji jurnuli za našim gusarima, brodovima bi se zarili u zid ispod vode. Samo su Omišani znali gdje je uski prolaz, napravljen specijalno za njihove brodice, svi bi jurnuli tuda i nestali pa poslije skupljali nasukane i potučene protivnike. Preko tog uskog prolaza stavili bi lance. Jednostavno i učinkovito. Brodovi Omiških gusara bili su također specijalni, takozvane sagittae – omiške strijele – što su poput strelica izli-jetale i plitka gaza jednako brzo ulijetale u cetinski šaš na kraju obavljena posla. Gusari su puna dva stoljeća (od 12. do 14.) bili strah i trepet Jadrana, najjači u doba knezova Kačića. Najslađe im je bilo napasti mletačke brodove na povratku iz Svete Zemlje, krcate blagom prikupljen-im od „nevjernika“ i nitko im nije mogao ništa. Toliko da je čak papa Omišane izopćio iz Crkve i prokleo ih!

HOLLYWOOD NA CETINIHOLLYWOOD N

Univerzum Omiša

Tisuću gradova u malome mistu: iznenadne litice dostojne Arizone, kanjon i Cetina na ulazu u more,

14

Zašto su još prije par desetljeća fi lmaši iz Hollywooda htjeli kupiti Omiš? Eto vam razloga za posjet, pa utvrdite sami!

Srećom, Omišani ne daju svoj grad, jedinst-ven po tome što na malom prostoru ima sve: i strme litice dostojne Arizone, i duge mor-ske plaže, nazvane Copacabana, po uzoru na veću sestru u Rio de Janeiru, kanjon bistre zelene Cetine koja se upravo tu, u podnožju Omiške Dinare, ulijeva u more. A Omiš ima i svoju jedinstvenu gusarsku povijest, o ko-joj još uvijek svjedoče kule-osmatračnice Mirabella (Peovica), s koje je grad na dlanu, te Starigrad (Fortica) kojoj je na dlanu cijeli Brački kanal s Bračom, Hvarom i Šoltom u drugom planu.

Tekst: Ana Gaspar

CETINOM U MORE Omiš je raj za slobodne penjače. Nema penjača kojega nisu privukle okomite stijene Omiške Dinare (najviši vrh Kula 864 metra), a nema ni zaljubljenika u prirodu ko-jega nije privukla 105 kilometara duga čista i bistra Cetina što se baš tu u podnožju Omiša ulijeva u more. Rafting na Cetini odvija se uglavnom dvaput dnevno, u trajanju od tri-četiri sata na petnaestak kilometara rijeke, s iskrcavanjem u Radmanovim mlinicama, koje su same po sebi prekrasno izletište i za one umjerene izletnike koji ne žude za adrenalinom prolaska po brzacima, jedrenja na maestralu i penjanja po liticama.

MLIN IZ 1848. Radmanove mlinice, gdje se na Praznik rada skupi na desetke tisuća ljudi iz cijele Dal-macije, sada restoran, svjedoče o mlinovima na tom lokalitetu još od 1722. godine. Nikola Radman je mlinicu otvorio za javnost 1848. godine. Tada je Radman bio sinonim za kruh, a danas za igre. Kruha i igara i što će ti više! Danas je Omiš gradić od šest tisuća stanovnika, smješten između velikih centara Splita i Makarske, no i on svoju rivijeru ima. I baš kao što je sam živopisan, tako su i nje-gova mala mjesta živopisna i živahna, pogo-tovo ljeti kad se traži metar plaže i komad hladovine pod borom više. Tko je jednom posjetio Pisak, Mimice, Nemiru, Ruskamen, Lokvu Rogoznicu, Duće, opet će doći.

HOLLYWOOD NA CETININA CETINIpješčana plaža koju zovu Copacabana kao da je Rio de Janeiro...

151515

16

SPORT NEWS

KAKO TO RADE DRUGI: Govori veliko nogometno ime Sergije Kreši s iskustvom Španjolske u turizmu i sportu

Mi imamo osmijeh, ali to mora biti onaj poslovni osmijeh koji nikad neće zakazati. Izmišljeni smo za sport i turizaučimo! I ne sramimo se toga! Njima je sezona cijelu godinu jer na državnoj razini zd

Razgovor vodio Mario Garber ni u odnosu prema svojim prednostima, pre-ma nogometu i turizmu, jer osim života koji se gradi na tome, turizam i sport su ujedno i jedan od značajnijih poslova u svijetu. – U Marbelli, kao turistički nastrojen-om gradu, sigurno cijelog života trpite i onu turističku skupoću! – Marbella je najskuplji španjolski grad. Kava je na ekskluzivnijim mjestima više od 4 eura, a na jeftinijim najmanje 2,5 eura, pa zamislite da u Splitu ne možete u kafi ć is-pod 15-20 kuna... Turizmom se u Španjolskoj zaradi više od 10 posto ukupnog dohotka. Prošlog ljeta je Španjolska nabrojala 35 mili-juna turista. Domaći turizam u Španjolskoj opada, a raste broj stranaca. Ovdje bismo u Hrvatskoj rekli „u sezoni“. Ali Španjolska insistira na cijeloj godini kao sezoni. I to se

smišlja udruženim snagama na nacionalnoj, na državnoj razini. – No, vi osobno niste mogli imati vre-mena za turizam.... – Da, ali sam u biti cijeli život turista. Jer i ja stalno putujem, selim se, a to je još gore. Nisam turista samo za godišnji odmor, napro-tiv. Godišnji odmor bih koristio za ostat malo kod kuće, doći u Split i u moju Podgoru...

Kako to rade drugi? Sergije Krešić, veliko ime iz nogometa, s iskustvom svakodn-evice u Španjolskoj gdje živi gotovo

30 godina, idealna je osoba za razgovor na temu takvog pitanja. Drugu polovicu svoga života proveo je u Marbelli, turistički istaknu-tom španjolskom centru. – U Španjolskoj oko 11,5 posto otpada na broj zaposlenih u turizmu. A koliko je to turistička nacija, toliko je još i nogometna, da se eto malo ležerno upustimo u kompara-cije. Naša Hrvatska je zemlja stvorena za tur-izam, ali i za nogomet. Međutim, priznajmo čitatelju da to povezujemo više zbog mene kao sugovornika, haha...

ROĐENI ZA SPORT I TURIZAM – Ali i nije samo to. Španjolskoj je turizam značajna prednost, a Hrvatska je doslovno zemlja turizma i sporta. – Tako je, takvi smo rođeni, to su naše obline, predispozicije i muskulatura, a sad bi trebalo i odgovarajućom pameti njegovat te naše rasade i zasade. Španjolci su jako serioz-

‘OLA, CRO

16

1717

am, ugledajmo se na Španjolce koji nas hvale iako smo konkurencija. Učimo, druženim snagama spuste cijene penzionerima

SOCIJALNO, IBERIA I SEZONA – Ta produžena sezona jedno vrijeme je dobro funkcionirala i kod nas. – Pa da, to može biti i sportski turizam, pa klasični zimski turizam, mi imamo talente i prirodu za sve to, a najvažnije je ono da ti radiš na tome, da smišljaš ideje i ponudu za svijet koji će te posjetiti u bilo koje doba. A mi u Hrvatskoj smo kao izmišljeni za to. Španjolci koriste maksimalno te svoje prednosti pa se zimski turizam razvija preko njihovog

2012. Uvjeren sam da ćemo mi uhvatit vlak

kako smo ga prije desetak godina uhvatili

i u nogometu i evo nikako da siđemo s tih

visokih plasmana. Ali vjerodostojnije bi bilo

da to budemo u turizmu negoli u nogometu.

Ponosan sam što sam odavde jer nemate

pojma kako je to živjeti u Marbelli i gledati

po dva sata na njihovim udarnim televizija-

ma kako pohvalno govore o Hrvatskoj kao

turističkoj destinaciji. Bio sam oduševljen,

nisam mogao vjerovati kako nas hvale, kakve

fi lmove puštaju o nama, a još i navode da

smo im konkurencija.

TUDOR ILI UPRAVA – Ali ne vjerujem da su tako viteški

raspoloženi kad je nogomet u pitanju?

– Hahaha, oni su tu osjetljivi. Dakle, no-

gometno smo priznati kao sila, ali sve je to

reprezentacija koja nije zrcalo našega no-

gometa. Zna se da nam je liga tanka, da su

nam klubovi u biti neorganizirani i siromašni.

Nažalost, nekidan sam vidio Voju Kačića pa

smo se sjetili da su nekad svi oni iz Europe

dolazili ovamo kod nas učiti kako se u nogo-

metu radi.

– Tu nema povratka.

– Zašto ne? Mora biti, doći će nove gen-

eracije, ne samo igrača nego i trenera. Evo to

državnog socijalnog, zatim hotelskih kom-

panija, onda Iberije, aviokompanije, putničkih

agencija, svi se udruže u jedan zajednički pro-

jekt na nacionalnoj, državnoj razini, nudeći

starijima i umirovljenicima znatno niže ci-

jene i popuste. Puni se, dakle, cijela godina,

a zapošljavaju se profesionalci umjesto se-

zonaca.

– Španjolci su s onim svojim „olaa“

poslovično ljubazni...

– Jači su od nas, ali imamo mi tu žicu, samo

je treba artikulirat i to kao posao. Poslovni os-

mijeh otvara sva vrata. Tada je i račun lakše

naplatit, međutim ne smijemo se sramotit i

stvarat negativni image pa naplaćivati nešto

što nismo ni dali. Gost to zapamti i nema ga

više nikad.

– Kriza je ipak posvuda prodrla.

– Kako ne, najveći hotelski giganti u

Španjolskoj uglavnom posluju s gubicima.

No zabilježen je prihod od sedam milijardi i

800 milijuna eura, što je za 2 posto više nego

OACIA!!!

klubu nego meni, već sam u tim godinama da sigurno ne bih radio ako ne bude neka nevjerojatna ponuda... – A radili ste u Hajduku? – Da, jer je Hajduk sam po sebi za mene nevjerojatna ponuda, no za novac koji mi je ponuđen u Hajduku ne bih radio baš više nigdje. U ovim godinama morate pronaći onaj dodatni izazov, neki osobit gušt, a to je mogao bit samo Hajduk. – Je li to proričete da Tudor neće imati potporu? – Ne, nego se plašim jer to može bit i posljedica neznanja a ne zle namjere. Oni sad podupiru Tudora kako su podupirali i Krstičevića. Ili mene. Ali vidjeli ste kako se to razvilo. Sad je doveden sportski direktor umjesto mene i ne znam na kojem će jeziku on napisati svoj izvještaj, analizu, program... Druga bi bila stvar da je on trener.

je Igor Tudor. Odmah sam, dok sam još bio u Hajduku, ukazao da Tudora valja lansirati, ali i poduprijeti, zaštititi kao svaku mladu nježnu i neiskusnu biljku. Međutim, to je posao uprave, a ja tu nemam najboljih iskustava budući da sam praktično otjeran ove godine. Nitko sa mnom na rastanku nije sjeo i proz-borio par suvislih riječi koje bi više koristile

ZAŠTO ODE JARNI?! – Koliko će trajati Tudor? – Sve skupa, ako Tudor ispliva u tom lošem vođenju kluba, onda znači da je stvarno bistar i moćan. No, zabrinjava me nešto novo, a to je otkaz Jarniju. Pa to je igrač svjetskoga glasa, imena, znanja, ne znam kako klub može pasti tako nisko da dopusti odlazak trenera koji je vodio juniore, a od njih se očekuje. Bilo bi loše ako su njega potjerali zaboravivši da je je-dini mogući nasljednik Tudora. Svaki potez povlači se uvijek s razmišljanjem o idućim potezima... U nogometu i u turizmu...

Dalma, unuka Sergija Krešića stigla iz Španjolske na didin, Hajdukov stadion

18

Svi znaju kakav je fanatik za more Slavko Bralić. U svijetu biznisa Bralić je poznat kao jedan od prvih uspješnih poduzet-

nika još u doba Jugoslavije, a njegova tvrtka Adriacink zapravo je sinonim za taj resor. Me-đutim, Slavko Bralić, zaljubljen u more i riba-nje, slabo se zadnje vrijeme vezuje za Adria-cink, poslove je preuzeo njegov uspješni sin Silvano, a Bralić senior se odrišija od kraja i tuče sinje more.

Braliću je ovo treći ribarski brod pa se već nazire njegova prava fl ota. Ovaj put se upustio i u turističke vode jer ribradnike bitku za zimsku sezonu

žer. Remi i Zlatan su skupa sišli s Bralićevog broda Tomislav u mali gliser i Zlatan je ulovio četiri gofa...

U LOV NA TURISTE Bralić senior i ja ostali smo na većem bro-du sa salonom i svim pogodnostima, ali tako usidreni nismo imali šta nego lovit kanjce, na kile i kile. I Bralić se nikad ne predaje. Motrio sam njegov profi l, pljunuti Robert Redford, naravno, u zrelijim godinama. – Meni je sve gušt, nema veze šta su kanj-ci, mogu ja tako lovit i špare, glamce... Zbog toga je Bralić nabavio taj veliki mo-torni brod Tomislav, ali odmah ubrzo i jedan manji koji drži na Matejuški u Splitu. Bralić je veliki prijatelj Matejuške, a dobar je godina-ma s njim i sadašnji predsjednik Matejuške Damir Perić. Sad se Bralić upustio u još jednu avanturu. Nabavio je veći brod specijaliziran za ribolov: – On jest specijaliziran za ribolov, ali je toliki da može bit polivalentan. Mogu s nji-me i turiste prevozit, a najveća mi je želja da ostvarim svoju davnu zamisao, da organizi-ram fi sh-izlete za turiste. Sjedne ih desetak u kokpit ovog mog većeg broda za ribičiju i svi love, na štap ili kako hoće. Taj užitak se, na-ravno, plaća. Mogu oni u brodu i gledati kako drugi lovi ako im nije do toga... Uglavnom, cilj je da se produži sezona...

Jer Bralić smatra da se ribolovac i svaki drugi pasionirani ljubitelj vještina na moru puno bolje osjeća kad nije ljeto. Usred sezo-ne svi ti smetaju, kupači, gliseri, gužva, tra-jekti... – A na primjer za Božić ili iza Nove go-dine kad su one bonace u siječnju... Pa to je milina izać na more. Moramo ponuditi turi-stima nove sadržaje. Ovo ja predlažem već

– Sve me zanima šta ima veze s morem, plovidba, uživanje, kupanje, ribolov, sve vrsti ribolova, jedrenje, volim ljude koji su meštri od tih stvari... Prije nekoliko godina Slavko Bralić je organizirao ribanje za Božić i svi smo otišli na more između Hvara i Visa. Birao je ekipu: uz njega se našao Zlatan Zoričić, još jedan me-štar od mora, i ribar, i jedriličar, te Remi Kazi-notti, ugledni glazbenik, kompozitor i aran-

Slavko Brali , pozna poduzetnik, vlasnik Adriacinka, strastverni je zaljubljenik u more

NEMA DO ALUMINIJANEMA DO ALUM

Slavko Bralić i njegova Lucija

barenjem hoće proširiti na sve turističke

Rijetki su «primjerci» pravih starih kalafa-ta, društvo plastike i industrije sve manje ih priznaje, ali kapa dolje ljudima poput

Mikija Jerkovića, 64-godišnjeg Višanina koji taj drevni zanat održava na životu iz ljubavi. Jer Miki je metalac. – Ali nikad se tim poslom nisam bavio! – odmah se protivi Jerković. Radio je po raznim radionicama, škverovima, pojavljivao se kao čovjek od metalskog zana-ta, ali ga je u pravilu privlačio uvijek neki drugi zanat. Trenutno u Visu u svojoj privatnoj ra-dionici, ovećem hangaru, radi na svom vlas-titom brodu. – Tako se to namisti. Završiš za metalca, ali cili život radiš sve drugo. Bio sam i 15 godina u Australiji, a veći dio života radio sam u Du-brovniku prevozeći ljude, imao sam lijepi brod tamo na vezu u Gružu. Onda mi je umrla žena 10. svibnja 2011. godine i sve se promijenilo. Ostavio sam posao u Dubrovniku i vratio se ovamo, doma, na Vis… U Dubrovniku je vozio svoj brod punih 30 godina. – Prevozio sam, plovio, a brod je bio baš dobar, malo više od 18 metri, zva se Tomislav, a i sad je vezan u Gružu, ime mu je Levanat. Proda san ga kad mi je umrla žena. Vratio sam se na Vis ribat i bit tamo di mi je doma.

DREVNI ZANATIMiki Jerkovi , metalac zaljubljen u brodograditeljstvo

SAM SEBI GRADI BRODSAM SEBI GRADI BRODObično se kaže u postolara postole najgore. A Miki je odlučio oborit i tu Obično se kaže u postolara postole najgore. A Miki je odlučio oborit i tu

tezu, sam sebi gradi brod, onako samo za živittezu, sam sebi gradi brod, onako samo za živit

Sad Jerković radi brod sam sebi iako ga mno-gi znaju kao vrsnog meštra koji svake zime zakrpi, popravi, dotjera ili nadogradi neki lipi brod. Voli taj posao i konačno je odlučio jedan brod učinit samo za sebe. Iako se zna da su u postolara postole najgore. Oborit će i tu tezu! – Brod još nema ime, ne mogu se odlučit, ali možda i zato šta će bit višenamjenski. Može vozit ljude, a može i ribare. Imam pravo ribat s parangalima, vršama… Može se pretvorit i u neku vrst koćarice. Međutim, bitno je da brod plovi, da živi. Ima mu jedno 12 metri i sve je gotovo, sad mu stavljam motor od 220 konji, težine oko tone, a brod sve skupa ima jedno dvanaestak tona. Uvalili smo mu i osovinu, čeka se paluba, kabina je prema provi, nema jarbola ni ništa slično jer bit će to radni brod, motornjak, nema tu glume… Jerković objašnjava da je brod, istina, lipo građen, ka tradicionalni. Može se na njega stavit jarbol. Ma mo’š ti stavit jarbol i na kuću. Nego oću reć da mu krma nije za jedrit, nego za radit i trpit komad motora. Imat će četiri ležaja, ali može i prevozit 20-30 ljudi. – Bacam ga u more za kraj lita. Ribat ću oko Visa, mogu poć i na Palagružu. Tribat će mi jedno četiri ure. Virujen da ću se zabavit, onako za živit… U penziju ne želim. Je da iman 37 go-dina staža ka obrtnik, ali kako bi moga živit sa 1800 kn misečno? Nikako! M.G.

godinama, davno, davno, i bilo mi je drago kad sam vidio da je i glasoviti Kalambera pri-hvatio taj izazov.

PROJEKTANT BRUCE ROBERTS Za sve to nabavljen je posebni brod kako ga rade na sjevernim morima za ribanje, tako da je moćan i sposoban za svaku prigodu. Zove se Lucija, a projektirao je taj tip broda Bruce Roberts. – Za ovu izvedbu sudjelovalo je tu još dosta naših stručnjaka. Brod je od aluminija, što je trend u svijetu. U pitanju su ekološki ciljevi. Inače, taj brod od aluminija je puno isplativiji nego recimo plastični brodovi. Dovoljno je da se aluminij i nakon rashoda može reciklirati... Ali unutra je sve samo pr-voklasno drvo. Aluminij je zakon, vidjet ćemo to s vremenom kako budemo duže u Europ-skoj uniji. Plastični se brodovi više neće ko-ristiti, nisu ekološki. A nisu ni isplativiji. Brod inače vozi brzinom od 18 milja, koriste ga u Sjevernoj Kanadi...

LUCIJA MOŽE SVE A za turizam nema gdje ga se ne može upotrijebiti. Turisti s Lucijom dođu na odredi-šte i jedni love iz kokpita, drugi se upuštaju u svoje podvodne avanture. – Vodim i onaj svoj manji ribarski brodić pa možemo lovit i migavicama, raznim mre-žama stajačicama, bacat parangale... Neka svak radi što hoće. Glavno da se svi dobro zabave i da sezona traje. I to najbolje u de-setom mjesecu pa do Nove godine, zatim u siječnju, veljači, ožujku, čim učini lipo vrime. Brod je opremljen svim mogućim potrebnim spravama, vitlima i slično. Jedna od odličnih funkcija ovog tipa broda je i tegljenje. Jedva čekam da organiziram prvu ekipu i idemo na te predivne Mostine vanka Hvara i Visa.. LV

NEMA DO ALUMINIJAMINIJA

19

Miki Jerković (u sredini)

i njegova ljubav, zanat brodograditelja

Kad učinite toliko mora da ste već danima na Visu, onda je prava poslas-tica kopno. Zov brda daleko od pre-

naseljenog mora. Vis je poznat po tome da se možete dobro zabaviti i nauživati krstareći kroz njegovu nepreglednu unutrašnjost. Zato sve vrvi od planinara, brdskih hodača, biciklista… U takvoj prilici jedva ćete dočekati neočekivani putokaz prema konobi uz cestu usred otoka i potpune divljine na prvi pogled. Vis je u svojim brdima i selima pun tog ob-lika agroturizma, seoskih gospodarstava i domaćinstava, tako da sve u čemu ćete uživati nije stiglo nabavom nego raste, živi, uspijeva tu oko kuće… Seosko domaćinstvo MAXO smješteno je usred otoka Visa, točno na granici između teritorija gradova Visa i Komiže, točnije u Podšpilju. Morate skrenuti sa ceste neasfalti-ranim seoskim putem, ali nije daleko, nekih 500 metara. Fotografi je su zapravo proljetne, kad je kod Maxa skrenula golema grupa slov-enskih biciklista. Bila je to najava sezone puna obećanja, no vlasnici Fanita i Tonči Sviličić sad usred ljeta čude se da još uvijek nije došlo do one prave turističke invazije kao lani.

REGATE BICIKLISTA DUBOKO U OTOK!

Kod Maxa, kao i u drugih domaćinstava

u brdima Visa, morate se najaviti kako bi vas

dočekala pripremljena janjetina ispod peke i

slična jela, ali nađe se kod njih i domaće ku-

hane spize poput pašticade, umaka od kapa-

ra i vrhnja uz kozice ili uz piletinu te svega

drugog iz domaće kuhinje.

U brdima Visa se ipak nikako ne možete

izgubiti premda je sve prirodno i uzbudljivo

kao da tu nitko nikad nije prošao. Suprotno

zamamnom dojmu avanture, otkrića vam se

nude kao na dlanu uz cestu, teško je izabrati

tko je tu najbolji, Maxo, Darko u Žena Glavi

blizu Titove špilje, Roki sa svojim vinima i krik-

etom, 500 godina stara konoba Pol murvu, pa

Ferol u Podstražje…

Vis ne zaostaje ni u ponudi kriketa, para-

glidinga, planinarenja, hodanja u brdi-

ma, biciklizma, kanua, istraživanja viškog

podzemlja i špilja, pa podmorja, ronilačkih

klubova, nema tome kraja.

VIS ISPOD PEKE

Slovenski biciklisti kod Maxa najavili sezonu već u ožujku

La Belle del Adriatique uz bok Petru Hektoroviću, francuski penzioneri redovito posjećuju Vis

Ekipa njemačke televizije predvođena reporter-

kom Kim Riganer, snimala je dokumentarac o VisuDžipovi su česta pojava na otoku, ali ni

traktor nije rijedak

20

ULTRA PORT NEWSFotoreport s Hvara: Noći „aftera“ nakon Ultra Europe u Splitu

i dani opuštanja na Paklenjacima

NEW YORK ZA JEDNU NOĆ NEW YORK ZA JEDNU NOĆ *Hvar, svjetski poznato stjecište za partijanere

*Noć „after“ Ultra Europe festivala u Splitu*Report s izvanrednog trajekta za partijanere

*Turisti se iskrcali i preuzeli grad

Hvar, i grad i otok zajedno – glavno su stje-cište partijanera u Hrvatskoj ljeti. Sezonama je već tako pa je Hvar i u svijetu na glasu ne samo kao turistički biser nego i kao glavni „stage“ i magično mjesto u Hrvatskoj kad je riječ o party-zoni. Naravno da se onda u Hva-ru organizirao „after“ do sada najvećeg festi-vala elektronske glazbe kod nas, Ultra Euro-pe festivala priređenog dan ranije u Splitu.

Tekst i fotografi je u prilogu:Segor Garber

21

Stigli smo u nedjelju usred srpnja na taj spektakl kakav se priređuje dan posli-je Ultra Europe festivala. Hvarski „after

party“ za nas je počeo zajedno s većinom po-sjetitelja, turista, mladih poklonika te glazbe i spektakla, jer smo se svi našli na istome brodu. Naime, za tu sasvim nesvakidašnju zgodu i ne-vjerojatan interes mnoštva posjetitelja split-skog festivala moralo se organizirati dodatne linije i tako smo doputovali na otok baš tim izvanrednim trajektom u nedjelju u podne.

TRAJEKT BEZ AUTA Bio je to trajekt „Marjan“. Moglo bi se reći „Marjan Specijal“ jer je brod ubačen kao za „upomoć“, isključivo za turiste koji su u planu imali Ultra Europe festival. Koga god sam pitao od domaćih na trajektu nitko nikada nije vidio tako pun brod. Sjedilo se na podu bez reda i

*Nigdje incidenta, noć se nastavila u dan *Žirafe, vukovi, supermeni, momačke roza bapardona, po ljudima, kako se tko snašao u toj neopisivoj gužvi. Najednom mi je sinulo da je to valjda prvi trajekt u povijesti koji će preploviti rutu od Splita do Hvara bez ijednog automobila. Zbilja smiješno. Brod za prijevoz automobila potpuno krcat, a niti jednog auta na njemu. I pristali smo na rivu u Hvaru. Urnebes... Hvar je osvojen! Ljudi su potpuno preplavili prostranu hvarsku rivu. Prvo ti pada na pamet malo se odmorit, skočit u more, pa tako dočekat večer i „after“. Međutim, iznenadili smo se kad smo shva-tili da je „after“ već debelo u toku. Počeo usred dana. Moćna glasna muzika čula se i daleko od Hvara, turisti kao da su preuzeli grad, svi veseli ali udomaćeni, piju, vise po zidićima, svatko se naravno bori za svoju mrvicu hlada.

NEW YORK NA NOĆ Navečer je „after“ trajao do ponoći. Čulo se komentare turista da je to ipak malo prera-no, ali nitko se nije pretjerano bunio, izostao je i najmanji ispad, a ne bi bilo čudo da nakon golemog okupljanja partijanera sa svih strana svijeta u Splitu i u tolikom broju, na desetke tisuća, sigurno ne bi bilo čudo da se otkačio i

neki incident. Jednostavno će se ljubitelje ovih zabavnih spektakala u Splitu i Hvaru pamti-ti po tome da gotovo nikome ništa nije tako strašno smetalo. Moralo bi tako bit kad prevladava dobro raspoloženje. Znači, u ponoć je bio kao službe-ni kraj, ali kritički komentar sebi u bradu bio je dovoljan i svi su svoj večernji izlazak nastavili u osobnom aranžmanu, po vlastitom izboru zaposjeli mnoge i raznolike hvarske kafi će. To kako je grad izgledao te večeri bilo je uistinu nevjerojatno, kao da se začas pretvorio u New York za jednu noć. Živopisno su izgledale kalete i pjacete, riva i trg, ljudi su šetali u kupaćim kostimima, odje-veni u žirafe, vukove, supermene, i drukčije, pa je ta sveopća svečanost zadobila i obrise karnevala sa svih strana svijeta. Zapazili smo i momke u roza baletanskim minicama, u sva-kom slučaju nije bilo ničega što bi se te večeri moglo proglasiti nenormalnim.

DI JE NORMALNI HVAR I sutradan smo pomislili kako bi sad bilo dobro vidjeti i onaj normalni Hvar, Hvar od inače... Hvar iz njegove svakodnevice. Po-nedjeljak, e sad da vidimo stvarni Hvar. Nije

NAJPARTY OTOK NA SVIJETUNAJPARTY OTOK

22

aletanske minice, a skoro karneval *Turisti i domaći u kompi, jedni troše, drugi zarađuju trebalo dugo da shvatimo kako se ništa nije promijenilo, noć se nastavila u sutrašnji dan, sa svim tim protagonistima, grad je vrvio od svakojakih ljudi, starih, mladih, momaka, cura, a svaka čast, sve puno dobrih namjera. Ni jedan problem niti tučnjavu nismo za-tekli, valjda bih nagradu za najnepristojnijeg sigurno ja dobio za to što mi se omaklo kad sam fotografi rao na ulici i ustobočio se tako malo bahato da sam zakrilio jednog od proda-vača suvenira. Zakrčio sam mu put, u biti nje-gov izlog i nitko od mene nije mogao vidjeti brodice koje je izložio na prodaju pa se malko i naljutio... Ali jednostavno je to bila prokleto dobra noć i ništa ni od primisli a kamoli ljutnje. Začas smo okončali taj navodni strašni incident uz priču i smijeh. I evo, tek ako se potrudim bit malo i kritičan, mogu priznati da me kao i one turiste iznenadilo što u gradu zabave, tom ras-pojasanom ljetnjem Hvaru, kafi ći zatvaraju u dva u noći, ili ujutro, kako hoćete, a u Splitu se, moglo bi se reći, tada tek otvaraju.

NON-STOP TULUM Pa opet, valjda nema toga šta bi turista omelo u veselju, zabavi i opuštenosti u Hvaru.

Kome je zatvorilo kafi ć, odšetao je do obližnje pekare ili do trafi ke, dugo u noć otvorenih ki-oska, pa nije bio problem opskrbit se hranom ili pićem. Noć je tako potrajala makar na zidi-ću uz more. Sreo sam se sa starim prijateljem iz srednje škole, razmijenili smo dojmove o Hvaru. On je domaći, tu živi cijeli život i zani-malo me malo kako je njima s tim neviđenim šušurom, i s tom neizdržljivom bukom, konti-nuiranim non-stop tulumom. Hvar koji nikad ne spava. Kad on nikad sretniji. Kaže, ove godine je puno bolje nego dosad, i prepričava mi smije-šan ali za njega presudan problem: „Ove godi-ne ti je fi rma od Carpe diema preuzela i Vene-randu“... Sad ja gledam, što hoće reći, to mi i ne izgleda kao nešto što bi utjecalo na mene ako sam tu domaći pa stalno izlazim u te klubove, više manje je, mislim ja, to i nebitno. Ali on ti ga nastavlja: „Prije, dok to nije bio isti vlasnik, razvila se bila žestoka konkurenci-ja. Čim bi jedan organizirao neku bolju zabavu, odmah bi to i drugi priredio i tako dok su oni međusobno ratovali, mi nikad nismo mogli iste večeri na dvije, hoću reći na obje super odlične zabave. E sad to više nije tako, svi veći događaji su usklađeni da se ne preklapaju.“ Eto što ti sve može biti problem kad ži-viš na otoku, pa k tome još u Hvaru na Hvaru. Svakako može, moj prijatelj je u pravu. I tako malo pomalo, u četiri dana provedena na Hva-ru shvatili smo da nije taj prvi dan bio toliko lud zbog „after partyja“ i Ultra Europe nego da je taj Ultra Europe u stvari pronašao pravo mjesto za after party, mjesto puno turista i do-maćeg svijeta.

JEROLIM ZA NUDISTE Takva je to prilika da je jednostavno svima šušur u glavi, ali s jednom malom razli-kom: turisti troše, a domaći zarađuju. Pa smo i mi morali za iduća dva dana Hvara potražiti neku mirniju vrstu odmora. Odlučili smo se za taxi-boat i odlazak na cjelodnevno kupanje i vožnju do otočića u sklopu Paklenjaka. Ispalo je da smo izabrali otok Sveti Jerolim. A zapravo nismo ni znali sve dok nas nije taxi iskrcao. E ali bitno je. Jer na Sv. Jerolimu su nudisti, riječ je o nudističkoj plaži. Sve poštujem, kako tko voli. Ali kad je na plažu nahrupilo svijeta, mladih, ali i bakica… Dakle, kad je tu postalo burnije nego noću u kafi ću, utekli smo glavom bez obzira, neka ljudi guštaju, ali nije naš stil. A

nismo ni generacija. Pronašli smo onda prekrasno uređen kafi ć na otočiću, niti jedan detalj štekata nije kupljen, nije „konfekcija“, nego je sve izrađeno od grana i elemenata s broda ili s plaže. Ma idealno, fi no, mirno mjesto za uživanje u tišini.

FENSI STIPANSKA Tako smo pola dana proveli u ljuljačka-ma obješenima na improviziranoj konstrukciji među stablima. Tu smo popili dvije turske kave za dvadeset kuna. Što je više nego povoljno s obzirom na mjesto gdje smo to konzumirali. He, ali vidi se da nam je bilo dobro kad ovako navijamo za njih i za dvije turske kave. Drugi izlet s taxi-boatom odveo nas je do Stipanske gdje smo takoder proveli prekrasan dan na moru. U Stipanskoj je ipak to malo više „fensi“ odredište. Možda zato jer je tamo Car-pe diem s foteljama za izležavanje, igralištem za odbojku i drugim sadržajima. A bravo, ima i WC. Što na Sv. Jerolimu ne postoji. Jer nudisti-ma to ne treba, je li tako? Dakle, ovaj luksuz sa Stipanske se ipak pla-ća. Najskuplja voda na svijetu, popijte radije nešto drugo. Boca vode od litre 35 kuna. Očito je, Hvar nam nudi dvije vrste odmora. Pa je na vama da odaberete.

NAJPARTY OTOK NA SVIJETUK NA SVIJETU

23