UNIVERZITET SARAJEVOAKADEMIJA SCENSKIH UMJETNOSTIODSJEK: REŽIJA

Predmet: Scenarij III Profesori: prof. Srđan Vuletić

doc. Elma Tataragić

RAD: RAZLIKA IZMEĐU PRIPOVJETKE I FILM

STUDENT:

Amar Spahić2. godina studija

2014./2015. ak. god.

Film vjerodostojno prati priču, i pokušava što autentičnije prenijeti svijet priče na film, što na kraju i uspjeva, zadržavajući temu i ideju same priče. Stil pisanja je takav da često nailazimo na momente koji su izrazito literalni i teško prevodivi na film.

Prva razlika koju sam primjetio između filma i originalne priče je ritam same radnje. Originalna priča se sastoji od 25 strana, kroz koje je prožeto 20 godina života glavnih likova. (naravno, sa ogromnim elipsama). U priči se događaji redaju jedan za drugim, sve djeluje brzo, na momente i prebrzo, pogotovo do prvog seksa u šatoru. Dok mi film djeluje ritmički suprotan. Imamo mnogo dužu ekspoziciju, iako Lee nije nadograđivao knjigu u tom dijelu, već je manje-više od svakoj rečenici opisa planine dodijelio kadar, i to često duži. Ritmično je film spor, elipse koje su u knjizi brutalno brzo provedene, gdje u par rečenica imamo promjenu od par godina, film mijenja sporim elipsama koje ne djeluju kao šok gledaocu.

Film počinje na različitom mjestu nego priča. Film nema tu okvirnu priču u kojoj Ennis sanja o Jacku i počinje pričati njihovu priču, već film počinje odmah sa njihovim dolaskom na razgovor kod budućeg šefa. Mislim da je razlog u tome što je ta vrste okvirne priče postala i filmski kliše pa se režiser odlučio da taj dio izostavi. Još jedan razlog bi mogao biti što bi reditelj bio ograničen da vjerodostojno prati priču i da ne prikazuje dijelove Jackovog života, jer bi onda film gledati kao Ennisovu ispovijest. Film se tu udaljava od knjige, i ne zastupa oba lika podjednako. U tom dijelu Lee nadograđuje i dopisuje knjigu, jer prikazuje elemente Jackovog života kojih nema u knjizi, jer u knjizi se Jack pojavljuje samo kada je u prisustvu sa Ennisom, nema zasebnih scena.

Element filma koji prevazilazi priču je svakako vizuelni aspekt, s posebnim akcentom na eksterijere. U priči, autorica detaljno opisuje pejzaže ali oni ne dobivaju tu moć kroz riječi na isti način kao kroz film. Film te eksterijere mnogo više približava gledaocu nego autorica čitaocu. Kroz film vidimo jak vizuelni i simbolički kontrast: nakon što se Ennis i Jack rastanu, oni odlaze od prelijepog eksterijera i planine Brokeback koju je Lee dugo uspostavljao, i odlaze svojim kućama i dotadašnjim životima. U tim

2

njihovim životima vizuelno gubi na snazi, što korespondira sa njihovim uživanjem u životu. U tim scenama porodičnog života na vrlo malo mjesta imamo eksterijere i prirodu. Ćak i kada i imamo, to nije prikazano raskošno kao na planini, čak ni približno već u tim scenama eksterijer djeluje umrtvljeno. Tako se vizuelnim prikazuje osjećanje likova. To se jasnije vidi u scenama kada se Ennis i Jack nastave viđati, kada imamo paralalno montirane scene u gradu i njih dvojice u prirodi. Scene u gradu djeluju monotono, umrtvljeno, vizeulno neizazovne, dok scene eksterijera su sušta suprotnost.

Priča se odvija većim dijelom linearno, ali imamo i djelove kada to nije slučaj već se vraćamo nazad i mičemo naprijed. Film nema takav narativ već je apsolutno linearan, bez ikakvih flashbackova.

Najveća promjena u filmu je dopisivanje i nadogradnja Jackovog karaktera. Dok u priči ni u jednom trenutku ne vidimo njegovu ženu, već je samo spomenuta, u filmu je ona poprilično izgrađen lik. Također, Jackov lik u filmu je mnogo izgrađeniji nego u priči, upravo radi te pozadinske priče koju film sadrži. Scena kada se Jack suprotstavi svome puncu jasno govori o tome: ta scena, koje u knjizi nema, govori o njegovom odnosu sa ženom, o njegovom odnosu prema njenim roditeljima, o činjenici da se Jack mijenja i da je spreman zauzeti se za sebe i uzeti stvar u svoje ruke. što se tiče njegove žene, Laureen, njena nadogradnja lika najviše se osjeti u sceni kada Ennis telefonira s njom nakon Jackove smrti. Dok je u priči taj dijalog poprilično hladan i bez emocija, na njenom licu suptilno je izražena tuga i kajanje, jer ona shvata šta je Ennisu značio Jack.

U filmu je djelimično dopisan i Ennisov lik gdje on sada dobiva mnogo intimniju i dublju vezu sa svojom kćerkom. To se najviše primjeti tokom scene kada ona njemu govori za svadbu, čega uopće nema u samoj priči.

Film ima još niz manjih promjena. U sceni kada se Ennis i Jack ponovno sretnu, nakon 4 godine, promjenjena je lokacija: njihov poljubac se ne dešava u kući, na dnu stepenica već vani, ispred Ennisove kuće. Na samom kraju, postoji razlika u sceni kada Ennis prijeti da će ubiti Jacka. U priči, Jack ima emocionalni ispad, a Ennis šutnjom odreaguje, dok u filmu obojica reaguju emocionalno, a Lee dopiše replike Ennisu. U sceni s medvjedom postoji razlika, jer u knjizi obojica nalete na medvjeda tokom lova, a u filmu samo Ennis.

Zaključak je da film vjerodostojno prenese poruku same priče, ali jasno koristi druga sredstva da prenese tu poruku, i na momente je nadogradi.

3