Klinicka psihologija II.

Filozofski fakultet u Rijeci

Odsjek za psihologiju

Klinika psihologija II.

dr.sc. Ivanka ivi-BeireviRijeka, 2005/2006.

UVOD U PSIHOTERAPIJUto je psihoterapija?

odnos izmeu najmanje dva uesnika

odnos podrke, u odreenom zadanom cilju

koriste se razliite psiholoke metode, zasnovane na teoriji

nezavisno o teorijskoj orijentaciji, veina terapeuta koristi neke sline tehnike

Jednosmjeran profesionalan odnos kojeg karakteriziraju:

vremenska ogranienost

uestalost kontakta

sadraj razgovora

razina intimnosti

Povijesni razvoj psihoterapije: Od kraja 19. st. do 60-tih godina 20. st. dominacija psihoanalize

promjene u komunikaciji terapeut-klijent:

leanje na kauu

direktna komunikacija oi u oi

dopisna terapija

telefonska komunikacija

e-mail komunikacija

Novije tendencije u psihoterapiji tendencija skraivanja psihoterapije

ekonominost

limitiranje osiguravajuih drutava

krizne intervencije

tendencija integraciji psihoterapijskih pristupa

Budunost psihoterapije slabljenje utjecaja psihoanalize

postizanje vee integrativnosti

ee primjena psihoedukacijskih pristupa i problemu usmjerenih terapija

poveanje efikasnosti - skraenje i ekonominost

empirijska validacija specifinih terapija, terapeuta i pojedinih klinikih intervencija (dokazana efikasnost)

poveanje zastupljenosti ena meu terapeutima

manja zastupljenost psihijatara meu terapeutima, a vea socijalnih radnika, paraprofesionalaca, kao i grupa za samopomo

usmjerenost na kulturalnu osjetljivost i multikulturalne terapije

Osnovne metode psihoterapije poveanje uvida

smanjenje emocionalne napetosti

poticanje katarze

pruanje novih informacija

zadavanje zadataka izvan terapije

poveanje vjere, nade i oekivanja promjene

Opi ciljevi psihoterapije: redukcija emocionalne napetosti

postizanje uvida

razvijanje sposobnosti za samostalno donoenje odluka i preuzimanje odgovornosti

promjena navika i neprilagoenog ponaanja

ublaavanje posebno bolnih osjeaja

osposobljavanje za uspostavljanje odgovarajue meuljudske komunikacijePsihologijske discipline povezane s psihoterapijom razvojna psihologija

kognitivna psihologija

bihevioralna psihologija

psihologija linosti

psihopatologija

socijalna psihologija- osnovno poznavanje bazinih zdravstvenih principa

Kome se ljudi obraaju za pomo zbog psihikih tekoa:

lijenicima - 41.6%

drugim profesionalcima (npr. sveenicima) - 19.9% specijalistima u mentalnom zdravlju (psiholozi, psihijatri i sl.) - 38.6%

Problem traenja psihoterapijskih usluga

80% osoba koje doivljavaju probleme mentalnog zdravlja ne trai profesionalnu pomo - razlozi:

problem samootvaranja

strah od tretmana (jakih neugodnih emocija)

strah od stigmatizacije

dostupnost pomoi

cijena usluga

Problem diseminacije psihoterapijskih usluga 80-90% svih posjeta lijeniku povezano je s psiholokim faktorima

veina zemalja financira lijeenje medikamentima, usprkos tome to psiholoki tretmani daju bolje rezultate, pacijenti pokazuju pozitivniji stav prema njima i radije ih biraju

38% fobinih pacijenata koji trae pomo u Bostonu dobiva efikasan psiholoki tretman, a 93% je na medikamentu (Barlow)

SAVJETOVANJE

Relativno kratak, na teoriji zasnovan, interpersonalni proces pomaganja ljudima koji su bazino psiholoki zdravi, u razrjeavanju njihovih razvojnih i situacijskih problema

Razlika izmeu psihoterapije i savjetovanja: to ?

Psihoterapija:

Tei problemi i poremeaji (psihopatologija) fobije, depresije, bipolarni poremeaj, shizofrenija

Savjetovanje:

Laki (normalni) problemi: svakodnevni stresovi, obiteljske i brane tekoe, razvojne krize, akademski problemi, razvojne krize, problemi prilagodbe

Razlika izmeu psihoterapije i savjetovanja: Gdje?

Psihoterapija:

Provodi se primarno u zdravstvenim ustanovama (hospitalno ili ambulantno)

Ponekad kombinirano s medikamentoznom terapijom

Savjetovanje:

provodi se u prosvjetnim i socijalnim ustanovama; profesionalnim savjetovalitima

Razlika izmeu psihoterapije i savjetovanja - usmjerenost na:

Psihoterapija:

Dublje probleme

Prola iskustva

Restrukturiranje linosti (kompleksne promjene bazinih karakteristika linosti)

Nesvjesne konflikteSavjetovanje:

Sadanje dogaaje

Racionalno rjeavanje problema

Poduzimanje adekvatnih akcija

Razlika izmeu psihoterapije i savjetovanja - trajanje:

Psihoterapija:

due trajanje

tipino varira izmeu 20-40 seansi

period od nekoliko mjeseci do 2 godineSavjetovanje:

krae trajanje

obino 8 - 12 senasi

period < 6 mjeseci

Razlika izmeu psihoterapije i savjetovanja - tko:

Psihoterapija:

psihoterapeuti (psihijatri, psiholozi??)

dua edukacija (prosjeno 4-5 godina)

Savjetovanje:

razliiti profesionalci: psiholozi, lijenici, socijalni radnici, pedagozi i sl.

krai trening

Zajedniko psihoterapiji i savjetovanju

Profesionalan odnos

Profesionalno okruenje

Jasno definirane uloge

Etiki principi u savjetovanju i psihoterapiji

Zadrati povjerljivost

Prepoznati svoja ogranienja

Traiti konzultacije

Tretirati klijenta onako kako bismo i sami eljeli biti tretirani

Potivati individualne i kulturalne razlike

Pratiti etike standarde struke

Kontinuirano se usavravati

Izbjegavati dvojni odnos

Prepoznati i pravilno usmjeriti krizna stanja:

prijetnja suicidom

prijetnja nanoenja ozljeda drugima

dokazi o zlostavljanju

seksualne prijetnje

TERAPIJSKI ODNOS

Faktori koji utjeu na terapijski odnos i proces savjetovanja

1. Struktura vremensko ogranienje (trajanje seanse, tretmana)

granice uloga,

granice ponaanja,

granice terapijskog procesa

sama po sebi ima terapijski efekt

2. Inicijativa - motivacija za promjenu Ambivalentnost (esta)

neodluni klijenti

netko ih upuuje

esto nemotivirani za traenje pomoi

otpor

suprotstavljaju se promjeni, premda mogu aktivno traiti pomo

odbijaju donoenje odluka (Ne znam)

Naini izraavanja otpora klijenata

A. Koliina odgovora

tiina; minimum govora

pretjerana rjeitost

B. Sadraj odgovora

intelektualan govor

preokupacija simptomima i/ili emocijama

preokupacija budunou/prolou

retorika pitanja

C. Stil reagiranja

omalovaavanje; odbacivanje terapeuta

cenzuriranje misli

zaboravljanje

eksternaliziranje

postavljanje granica

zavoenje

razotkrivanje u zadnji as

D. Logistiko ovladavanje

krenje bazinih pravila savjetovanja

slabo pridravanje dogovora o seansama

zakanjavanje; odbijanje plaanja

traenje osobnih usluga

Suprotstavljanje otporu klijenata

Neprocjenjivaki stav - pokazivanje prihvaanja, strpljenja i razumijevanja klijentove ljutnje, frustracije i obrambenog stava

Koritenje uvjeravanja (noga u vrata, vrata u lice)

Upotreba konfrontacije

ukazivanje na nekonzistentnosti

poticanje klijenta da preuzme odgovornost

Pragmatine tehnike (tiina, reflektiranje, iznoenje perspektive terapeuta i sl.)

3. Fiziko okruenje ugodnost prostorije - blago osvjetljenje, mirne boje, harmonian i ugodan namjetaj

udaljenost klijenta i terapeuta, fizike barijere

potivanje privatnosti

vizualna i auditivna izolacija;

osiguravanje neprekidanja tijekom seanse (telefon!)

4. Karakteristike klijenta YAVIS (Young, Attractive, Verbal, Intelligent, Successful)

HOUND (Homely, Old, Unintelligent, Nonverbal, Disadvantaged)

fizika atraktivnost klijenta (najjai utjecaj facijalne ekspresije, a najmanji sadraja rijei)

uloga SES

5. Karakteristike terapeuta Znatielja (prirodan interes za ljude)

Svjesnost o sebi i osobnim vrijednostima

Sposobnost analiziranja vlastitih osjeaja

Svjesnost o kulturalnim razlikama

Empatinost i razumijevanje

Altruizam, etinost, odgovornost

Otvorenost i samootkrivanje

Kongruentnost, autentinost (usklaenost izbora terapijskih tehnika s linosti terapeuta)

Prirodnost, spontanost, iskrenost

Pozitivan stav i potivanje klijenta (ideal kojem se tei: neprocjenjivanje!)

Toplina i paljivost prema klijentu (osobito na poetku i u kriznim razdobljima)

Sposobnost sluanja, vjetina komuniciranja

Kompetentnost (percipirana ekspertnost)

Energinost (emocionalno i fiziki zahtjevno); kapacitet za suoavanje s problemima

Fleksibilnost

Smisao za humor

Najei osobni problemi terapeuta

Iscrpljivanje (fiziko i emocionalno)

anksioznost

depresija (nema emocionalnog distanciranja od problema klijenta)

interpersonalni problemi

Najei stresovi psihoterapeuta (uzorak od 5000 terapeuta razliite orijentacije) Teki klijenti (ljuti, nasilni, otporni na tretman, paranoidni, suicidalni, borderline, klijenti s poremeajem osobnosti)

Teki uvjeti rada

Konflikti sa suradnicima, supervizorima

Vremenski pritisak

Osjeaj osamljenosti i izolacije

Emocionalni i psiholoki utjecaj na osobni ivot

Terapeutski paradoks

Naini izbjegavanja i ublaavanja profesionalnog sagorijevanja

Druenje sa zdravim osobama

Samoprocjena identificiranje stresora i faktora koji oputaju (vjebe za smanjenje stresa)

Modificiranje okolinskih stresora

Osiguravanje vremena za slobodne i privatne aktivnosti (ravnotea u ivotnom stilu)

Osobna terapija

ivotni stav koji ulijeva nadu

ne postoji idealan oblik terapijskog odnosa

razliiti klijenti imaju razliite potrebe

efikasni terapeuti koriste razliite vjetine i tehnike za razvoj terapijskog odnosa prilagoenog specifinom klijentu

Kljuni uvjeti terapijskog odnosa (prema C. Rogersu)

1. Empatija - razumijevanje to klijent doivljava, misli i osjea, te kako percipira svoje ponaanje

2. Prirodnost (kongruentnost, spontanost, otvorenost za iskustva, dosljednost, bez obrambenog stava)

3. Potivanje, prihvaanje klijenta (pozitivan stav)

1. Empatija Vjetine povezane s tonom percepcijom svijeta druge osobe

vjetine povezane s komunikacijom empatijske percepcije drugoj osobi

Osnovne vjetine komunikacije empatije

neverbalno i verbalno praenje

parafraziranje sadraja koje klijent iznosi

reflektiranje klijentovih osjeaja i implicitnih poruka

2. Prirodnost Ukljuuje tri tipa ponaanja:

kongruentnost (svjesnost o osobnim mislima, osjeajima i reakcijama; njihova usklaenost)

otvorenost (transparenost; spremnost) i diskretno samo-otkrivanje (ukljuuje svjesnu odlunost)

neposrednost (otvoreno izraavanje misli i osjeaja kad se jave tijekom seanse)

3. Pozitivan stav Kljuno je pokazati prihvaanje klijenta

pokazivati neprocjenjivake i nekritike verbalne i neverbalne reakcije

Neverbalno izraavanje pozitivnog stava

Ton glasas - ugodan, umirujui

Facijalna ekspresija - zainteresiranost, osmjeh

Stav - oputen, nagnut prema osobi

Kontakt oima - direktno prema osobi

Dodir - diskretan,ugodan (!!)

Geste - otvorene,

Fizika udaljenost - relativno bliska

Verbalno izraavanje pozitivnog stava:

koristiti pozitivne izjave (usmjerene vie na proces nego na ishod)

koristiti ih selektivno (ne stalno) i iskreno

Funkcije terapijskog odnosa

Stvara atmosferu povjerenja i sigurnosti kod klijenta

osigurava uvjete za izraavanje snanih osjeaja

omoguava klijentu da doivi zdrav i pozitivan interpersonalan odnos

ima znaajnu motivacijsku funkciju (ulijevanje povjerenja, nade i ohrabrenja)

PROCJENA INDIKACIJA;PROCJENA I ODREIVANJE PROBLEMA

injenica da je psihoterapija nekome korisna ne znai da mu je i potrebna.

Procjena indikacija za psihoterapiju

Treba procijeniti:

to je problem klijenta

Je li problem dovoljno ozbiljan da zahtijeva intervenciju

Zahtijeva li problem psiholoku intervenciju ili se moe rijeiti na druge naine

Moe li se problem rijeiti praktinom intervencijom

Tko ima problem i tko bi trebao ostati u tretmanu

Ima i osoba pored psiholokih problema i neke somatske probleme za ije je rjeavanje nadlean lijenik

Procjena specifinih indikacija za odreeni psihoterapijski pristup

Dodatno procijeniti

Je li potrebna hospitalizacija

Je li uz psihoterapiju potreban i lijek

Hospitalizacija obino potrebna kod:

Bipolarnog poremeaja

Psihotinih stanja

Tee depresije sa suicidalnim namjerama

Akutne konzumacije droga koja zahtijeva detoksikaciju

Nekih organskih stanja koja rezultiraju znaajnom dekompenzacijom

Medicinske intervencije (farmakoterapija, ECT) kod:

Shizofrenija

Bipolarnih poremeaja

Intenzivnih stanja anksioznosti

Teih depresija s izraenim tjelesnim simptomima

Aspekti procjene indikacija za psihoterapiju:

S aspekta poremeaja

S aspekta osobe u tretmanu - motivacija, prihvatljivost postupaka, suradljivost

S aspekta okoline - motiviranost, suradljivost, dosljednost, ustrajnost

S aspekta terapeuta znanja i vjetine za provoenje postupaka, poznavanje problema, odgovarajue osobine linosti

Procjena problema

Svrha procjene problema

Prikupljanje informacija o problemu

Identificiranje kontolirajuih varijabli (koje pridonose ili podravaju problem)

Utvrivanje ciljeva i oekivanja klijenta

Prikupljanje osnove podataka (baseline)

Educiranje i motiviranje klijenta

poveava se klijentovo prihvaanje tretmana

efekt reaktivnosti

Planiranje terapijskih intervencija i strategija

Procjena odgovara na pitanje:

Koji tretman, s kojim terapeutom je najefikasniji za tog pojedinca s tim specifinim problemom, i pod kojim uvjetima (Paul, 1967)

Poetnim intervjuom nastoji se doznati:

to je problem

Opisati sve komponente problema

Tko smatra da je to problem

Je li kronian ili reakcija na akutni stres

Trajanje problema

Od kada, kako esto se javlja, u kojim situacijama

to pridonosi nastanku i odravanju problema

Zato ba sada trai pomo

Intenzitet problema

Gdje problem dolazi do izraaja i u kojem obimu

Koliko interferira sa svakodnevnim funkcioniranjem u pojedinim aspektima (socijalni, obiteljski, profesionalni, ...)

koji dio opeg funkcioniranja osobe zahvaa (prikazati u postotku ili grafiki)

Koga problem smeta i koliko

Kako okolina reagira (podrava, razumije, negira, potie li promjenu)

Trai li pacijent pomo zbog sebe ili zbog nekog drugog

Kako pacijent gleda na problem

Kako bi ga nazvao

Kako objanjava njegov nastanak

to mu znai

Smatra li da je rjeiv (kako, uz pomo ega)

Kakva je elja osobe za promjenom

Koliko je motivirana za promjenu

Koliko je motivirana za aktivno uee u radu na promjeni

Kakve su mogunosti za promjenu

Postojei resursi, snage i vjetine suoavanja (kako se sam suoava sa svakodnevnim problemima; koga u okolini moli za pomo...)

Dosadanja traenja profesionalne pomoi

Postoje li prepreke u samom klijentu ili u okolini

Kada je procjena gotova dovoljna za poetak tretmana

Imamo li dovoljno informacija za poetak tretmana

Koliko je hitna potreba za neposrednim olakanjem od tegoba kod klijenta

Koliko je pacijent pesimistian i oajan

Procjena problema je kontinuirani proces koji se nastavlja tijekom tretmana

Neadekvatna procjena problema je glavni uzrok neuspjenosti tretmana

Konceptualizacija sluaja

Povezuje sve pacijentove probleme

Pomae terapeutu da se usmjeri na one probleme i aspekte problema koji su usko povezani s pacijentovim sredinjim tekoama

Donekle predvia odreena ponaanja klijenta

Konceptualizacija sluaja obuhvaa

Izradu liste problema

Identifikaciju intenziteta problema (frekvencija, trajanje, ozbiljnost)

Procjenu prioriteta i izbor problema za tretman

Identifikaciju prednosti klijenta

Identifikaciju sekundarne dobiti

Postavljanje hipoteza

Izbor ciljeva i plan tretmana

Predvianje tekoa u provoenju tretmana

IZBOR CILJEVA;

PLANIRANJE TRETMANA

Razlozi za postavljanje ciljeva:

Razjanjavaju poetna oekivanja

Poveavaju motivaciju

Pojanjavaju usmjerenost u tretmanu

Povjeavaju ustrajnost

Olakavaju planiranje akcija (zahtijevaju primjenu)

Omoguuju evaluaciju

Mogu imati reaktivan efekt

Daju klijentu osjeaj ovladavanja problemom

Procesni ciljevi openiti, univerzalni za sve klijente (npr. uspostavljanje terapijskog odnosa, komuniciranje empatije i sl.)

Ishodni ciljevi specifini za svakog klijenta

Postizanje ciljeva podrazumijeva promjenu miljenja, osjeanja i/ili ponaanja.

Preporuke za postavljanje ciljeva:

Trebaju biti korisni i realistini

Trebaju biti postavljeni u terminima akcija

Trebaju biti specifini i mjerljivi

Trebaju biti krojeni prema klijentu i u skladu s njegovim vrijednostima

Poeljno je da su pozitivno formulirani (to e osoba initi, a ne to e prestati initi)

Potrebno je provjeriti posljedice dostizanja ciljeva (pozitivne i negativne) - to e se dogoditi ako se ciljevi dostignu, a to ako ne

Vee ciljeve treba razlomiti u manje dijelove

Napraviti hijerarhiju ciljeva (dugoroni - kratkoroni)

Glavni cilj podciljevi neposredni zadaci

Mogui ciljevi

Potpuno rjeavanje problema

Mali pomaci koji znatno poboljavaju kvalitetu ivota

Ponekad ogranieni na:

Postepeno poboljanje kroz due razdoblje

Zaustavljanje daljnjeg pogoranja

Pomo pacijentu da sadrajnije ivi, bez ogranienja zbog problema

Smanjenje uznemirenosti zbog problema

Problemi u postavljanju ciljeva

klijent ne vidi neadekvatnost vlastitog ponaanja

klijent vidi problem u ponaanju druge osobe

klijent izraava problem kao osjeaj

nedostatak ciljeva - klijent ne zna to bi htio

steena dobit od bilo kojeg problemnog ponaanja

Otpor u postavljanju ciljeva:

provjeriti dobit od problemnog ponaanja

jesu li ciljevi osobni za klijenta

provjeriti oekivanja klijenta o promjeni nakon dostizanja cilja

Izbor problema za tretman:

Poeti s problemom koji najbolje predstavlja razlog dolaska i traenja pomoi

Poeti s problemom koji je za klijenta primaran; kojeg najvie eli rijeiti

Poeti s problemom koji ima najvie ansi za uspjeno rjeenje, ili zahtijeva najmanje napora

Poeti s problemom ije je rjeenje preduvjet za rjeavanje ostalih problema

Planiranje tretmana

Navesti sve probleme koji e se tretirati

Postaviti specifian cilj za svaki problem

Odrediti metodu koja e se koristiti za svaki problem

Predvidjeti oekivano vrijeme dostizanja svakog cilja

Odrediti osobe odgovorne za rad na dostizanju pojedinih ciljeva

Konceptualizacija

Konceptualizacija sluaja

Povezuje sve pacijentove probleme

Pomae terapeutu da se usmjeri na one probleme i aspekte problema koji su usko povezani s pacijentovim sredinjim tekoama

Donekle predvia odreena ponaanja klijenta

Konceptualizacija sluaja obuhvaa

Izradu liste problema

Identifikaciju intenziteta problema (frekvencija, trajanje, ozbiljnost)

Procjenu prioriteta i izbor problema za tretman

Identifikaciju prednosti klijenta

Identifikaciju sekundarne dobiti

Postavljanje hipoteza

Izbor ciljeva i plan tretmana

Predvianje tekoa u provoenju tretmana

STRUKTURA SEANSE

Ope preporuke

strukturirati unaprijed

planirati da se problem zaokrui do kraja seanse

drati se problema, ne se pretjerano udaljavati

odrediti vremensko trajanje

Kako zapoeti seansu?

redefiniranje problema

identifikacija uvstava (i pozitivnih!)

identifikacija miljenja i stavova

procjena uzbuenja sada i kada se dogaaj dogodio (razlike!)

navoditi da govori o moguim izlazima

dogovor o snimanjuU uvodnoj seansi nastojimo:

Smanjiti poetnu anksioznost

Ne govoriti prekomjerno

Poticati klijenta da govori

Paljivo sluati i pokuati rekonstruirati priu klijenta

Ne skrivati ako ve neto znamo o klijentu

Tekoe zapoinjanja tretmana (za klijenta)

Teko se obavezati na promjenu na sebi

Teko se podvri utjecaju terapeuta (pomo se vidi kao prijetnja samopotovanju i nezavisnosti)

Nije lako imati povjerenja u strane osobe i biti otvoren prema njima

U poetku nije lako jasno vidjeti vlastiti problem

Ponekad se problemi ine preveliki da bismo ih lako podijelili s drugima

Stav nije u redu primati pomo izvan obitelji

Zapoinjanje sljedeih seansi

Provjeriti promjene od prolog susreta

Pokazati interes za promjene (u izgledu; u raspoloenju)

Moe kratak neformalan uvod, ali ne dozvoliti predugo odgaanje razgovora o problemu

Zavravanje seanse

Ograniiti trajanje intervjua

Najaviti kraj - kratkom izjavom; neverbalnom gestom

Sumiranje na kraju (kratko, usmjereno, bez interpretacija)

Traiti od klijenta da sumira seansu

Pruanje uzajamnog feedbacka

Procjena osjeaja

ako na kraju otkriva nove informacije, odgoditi temu za sljedei susret (osim hitnoe)

Poticati optimistian ton

Zadati zadatke i napraviti dogovore za dalje planirati sljedeu seansu

ZAVRAVANJE TERAPIJSKOG ODNOSA

Osnovni razlozi za zavravanje terapijskog odnosa:

Dostignuti su postavljeni ciljevi tretmana

Preusmjeravanje na drugog terapeuta

Promjena situacije (bolest, preseljenje)

Promjena motivacije

Nema znakova napretka

Priprema za zavravanje terapijskog odnosa

Planirati i najaviti kraj tretmana

Eventualno prorijediti zavrne seanse

Rezimirati to je nauio

Planirati rizine situacije

Uiti vjetine rjeavanja problema

Prodiskutirati emocionalne reakcije klijenta

Obratiti panju na vlastite osjeaje

Planirati period praenja (nova seansa, telefon, pismo, slanje upitnika)

Emocionalne reakcije klijenta na najavu kraja tretmana

Osjea se dobro jer uvia napredak

Zabrinut u vezi budunosti (kako e sam)

Boji se vraanja na staro

Tuan jer zavrava znaajan odnos (podrka!)

Pokazuje otpor (produenjem seansi, traenjem dodatnih seansi, navoenjem novih problema)

Kriteriji za procjenu spremnosti klijenta za zavravanje tretmana

Smanjenje poetnih problema

Bolje suoavanje sa specifinim problemima

Efikasnije komuniciranje s drugima

Poveana odgovornost u svakodnevnim aktivnostima i interakcijama

Povean kapacitet za doivljaj ugode

Je li terapijski odnos i dalje koristan?

MIKROVJETINE TERAPEUTA

Vjetine praenja klijenta

Ponaanja koja odraavaju praenje klijenta

Vjetine opaanja klijenta

Ukljuuje kulturalno i individualno prikladan kontakt oima, slijed razgovora, govor tijela i vokalne kvalitete

Otvorena i zatvorena pitanja

Otvorena pitanja najvrednije vjetine praenja

pozivaju na razgovor

zatijevaju iri odgovor

pomau u prikupljanju podataka o problemu

Zatvorena pitanja

koriste se za pojanjavanje, usmjeravanje i suavanje podruja razgovora

paljivo koristiti jer mogu prekinuti klijenta u iskazu

Poticaji i parafraziranja

Parafraziranje pomae u pojanjavanju i provjeravanju je li terapeut dobro razumio poruku klijenta

Sumiranje integracija klijentovih verbalizacija, injenica, osjeaja i znaenja

Odraavanje osjeaja

Emocionalne oznake predstavljaju kritine znakove o tome kako klijent reagira na problem, u prolosti i u sadanjosti

Istraivanja kratkotrajnog i dugotrajnog pamenja pokazuju da niti jedan sadraj nije pohranjen u mozgu ako nije emocionalno znaajan

Odraavanja znaenja

Za razliku od reflektiranja osjeaja, reflektiranje znaenja upuuje na dublje znaenje koje lei u osnovi problema klijenta (slinije interpretaciji)

Fokusiranje (selektivna usmjerenost panje)

Panja moe biti usmjerena na:

klijenta (osjeate se osamljeno i bespomono)

problem (kako se to esto dogaa)

druge ljude (recite mi malo vie o njemu)

intervjuera (podsjea me na moje iskustvo...)

uzajamni odnos terapeuta i klijenta (ini mi se da dobro napredujemo)

okolinu (to mui mnoge mlade ljude; uvjeti polaganja su dosta teki)

Vjetine utjecanja

Interpretacija

glavna i najsloenija vjetina utjecanja

referenini okvir je terapeut

povremeno koristi veina terapeuta

tijekom jedne seanse poeljno koristiti maksimalno 2-3 vjete interpretacije

Direktiva

najutjecajnija vjetina utjecanja

moe biti data kroz fantaziju (u humanistikom pristupu), sugeriranje specifine promjene u ponaanju (npr. trening asertivnosti), ili kroz sugestije putem usmjerenih slobodnih asocijacija (u psihodinamskom pristupu)

Savjet, informacija, usporeivanje s drugima

korisne, ali potencijalno opasne vjetine

koristiti paljivo i ne preesto da ne izazovu otpor (obino na direktan zahtjev klijenta)

terapeut daje konkretne informacije (ili sugestije) koje mogu biti korisne za klijenta

Samootkrivanje

ako se odnosi direktno na reakciju u odnosu na ono to klijent govori, nalikuje feedbacku (drago mi je da vam je to uspjelo)

drugi tip ukljuuje osobno iskustvo terapeuta koje se na neki nain odnosi na klijentov sadraj (i ja se slino osjeam u takvim situacijama)

treba biti kratko, relevantno za problem klijenta brzo se ponovno orijentirati na klijenta i to povezat

Logike posljedice

klijenta se navodi da razumije mogue posljedice svojeg ponaanja

ee se koristi u Adlerijanskom savjetovanju, REBT-u, BKT pristupu i realitetnoj terapiji

moe kod klijenta izazvati otpor ako prije nije uspostavljen dobar terapijski odnos

Sumiranje

esto se koristi na kraju intervjua

utjecajno

obino se kombinira sa sumiranjem praenja i sluanja razlika je u tome iji se podaci sumiraju (kod sumiranja sluanja sumiraju se podaci klijenta, a kod utjecjanog sumiranja podaci terapeuta)

Konfrontacija

Klijenta se suoava s nedosljednostima npr. nesklad izmeu:

dva verbalna ponaanja (dvostruke poruke)

verbalnog i neverbalnog ponaanja

izmeu dva neverbalna ponaanja

izmeu sebe i drugih

nedosljednost izmeu ponaanja i njegovih efekata

zahtijeva dobro uspostavljen terapijski odnos

vjetina koja balansira izmeu i koristi vjetine praenja i vjetine utjecanja najutjecajnija kad kombinira parafraziranje i odraavanje osjeaja

pretjerano konfrontirajui terapeut moe nakoditi klijentu, ali previe oprezan terapeut moe potaknuti premale promjene kod klijenta

vano uspostaviti ravnoteu izmeu pogurivanja klijenta i povlaenja terapeuta, a ta ravnotea treba biti u skladu s osobom terapeuta

Integracija vjetina

razliite terapijske kole koriste pojedine vjetine u razliitoj mjeri

nedirektivni pravci (npr. rani oblici Rogerijanske terapije) koriste uglavnom vjetine praenja i vrlo malo pitanja

kognitivni pristupi, problem-solving terapije i eklektiki pristup znatno vie koriste i vjetine utjecanja

Neverebalna komunikacija u terapiji

Kinezika

pokreti oiju

facijalna ekspresija

mimika usanapokreti tijela

opi izgled, visina i teina tijela

Paralingvistika

kvaliteta glasa, vokalizacija, intonacija, fluentnost, pogreke u govoru, utnja

ritam govora (kulturalne razlike)

nagle promjene teme

Proksemika socijalni i osobni prostor

veliina sobe, raspored stolica, meusobna udaljenost

ima vrlo individualno znanje

vano zamijetiti promjene (odmicanje, naginjanje)

znaaj rasporeda sjedenja u obiteljskoj terapiji

Okolinski faktori - razliit utjecaj

Vrijeme (percepcija i koritenje vremena)

tonost ili zakanjavanje; vrijeme provedeno u komunikaciji o odreenim temama ili dogaajima

Vjeba u paru: neverbalna komunikacija

Zaponite razgovor s partnerom i razgovarajte zatvorenih oiju oko 5 minuta. Zatim otvorite oi i zavrite razgovor.

Prodiskutirajte razlike izmeu vizualne i nevizualne komunikacije

koje ste kompenzacije morali initi dok ste razgovarali bez gledanja

koliko ste tada bili uspjeni u komuniciranju

to vam je osobito nedostajalo u smislu vizualnog feedbacka od strane partnera

Vjeba u paru II: neverbalna komunikacija

Razgovarajte u paru ili u maloj grupi. Opaajte reakciju osobe s kojom razgovarate kad:

ju gledate oputeno

ne gledate stalno, esto skreete pogled

zurite u nju

Prodiskutirajte iskustvo.

Vjeba u paru III: neverbalna komunikacija

Razgovarajte u paru ili u maloj grupi. Opaajte reakciju osobe s kojom razgovarate kad mijenjate poloaj tijela:

nagnuti naprijed

nagnuti prema otraga

okrenuti od osobe

adekvatno okrenuti prema osobi

Prodiskutirajte iskustvo.GRUPNA TERAPIJA

Razvoj grupne terapije

Zaetnik Joseph Pratt (prva savjetodavna grupa u Bostonu 1905. god.)

Jacob Moreno uvodi termin grupne psihoterapije 1920-ih godina

Kurt Lewin teorija polja osnova malih studijskih grupa u Britaniji i T-grupa u SAD-u

Fritz Perls Gestalt grupe

Carl Rogers grupe susretanja (1960.-ih god.)

Specifini faktori grupnog tretmana

Razmjena novih informacija savjeti i sugestije drugih lanova grupe

Pobuivanje nade i oekivanja - opaanje promjena kod drugih lanova grupe

Univerzalnost

Altruizam pomaganje drugima podie samopotovanje i povjerenje

Uenje socijalnih vjetina:

grupa prua model za uenje imitacijom

sigurna atmosfera za isprobavanje novih vjetina i dobivanje feedbacka

Uenje vjetina rjeavanja problema (opaanjem drugih lanova i voe)

Oivljavanje odnosa u primarnoj obitelji (korektivno emocionalno iskustvo)

Grupna kohezija

Osjeaj povezanosti i bliskosti (poveava redovitost dolaska i pridravanje dogovora)

Omogueno izraavanje negativnih emocija

Prihvaanje i podrka od strane grupe poveava samopotovanje

Tipovi terapijskih grupa

T-grupe (trening grupe)

Zasnovane na Lewinovoj ideji grupne dinamike

Naglasak na interpersonalnim odnosima - funkcioniranju sistema (sline obiteljskom savjetovanju)

Primarno namijenjene za edukacijske profesije i poslovne ljude uenje o sebi, poboljanje interakcije

Grupe susretanja - namijenjene rastu i razvoju linosti (kod normalnih osoba)

Naglasak na izraavanju i prepoznavanju emocija

Grupni maraton (jedna seansa od min. 24 sata)

uspjeno se koriste u radu s ovisnicima i za pojedince koji normalno funkcioniraju

Psihodrama (uvodi Moreno)

Koristi se u bihevioralnoj i getalt grupnoj terapiji

Usmjerene na emocionalno doivljavanje

Grupe samopomoi/grupe podrke

Voene od strane profesionalne organizacije ili pojedinaca (npr. lijeenih alkoholiara, udruenja specif. bolesnika i sl.)

Psihoterapijske grupe razliite teorijske orijentacije

Razlikuju se s obzirom na strukturu, specifinost ciljeva i razinu aktivnosti voditelja:

Kratke psihodinamske grupe

Grupna analiza

Getalt grupe

BKT grupe

Sistemske grupe

Faze grupnog rada

Formiranje (upoznavanje, pravila, oekivanja)

Sredinja faza:

- Faza oluje nemir i konflikti (kao u adolescenciji); razvijanje podgrupa; este konfrontacije (izmeu lanova ili s voditeljem)

- Radna faza (slino odrasloj dobi)

Normiranje razvijanje kohezije; vanost prihvaanja; rjeavanje konflikata

Izvoenje produktivna faza; razvoj povjerenja; potiu se interpersonalne interakcije

ZavravanjeStruktura terapijske grupe

Veliina: - izmeu 6 i 12 lanova

- s djecom poeljno 3-4 lana

Trajanje: - 1.5 2 sata po seansi

broj seansi ovisi o problemu i o pristupu

Otvorenost grupe

Otvorene grupe lake odravaju optimalnu veliinu (zbog osipanja lanova)

Zatvorene grupe:

osiguravaju veu kohezivnost meu lanovima;

produktivne u dostizanju cilja

Homogenost grupe

Homogene grupe

lanovi su sline dobi, spola i vrste problema

olakavaju direktno usmjeravanje na poboljanje simptoma Heterogene grupe

lake se formiraju

lanovi su izloeni irem rasponu razliitih osoba i stavova

Izbor klijenata

Na osnovi individualne inicijalne procjene

Iskljuuju se:

Pacijenti s organskim oteenjima

Paranoidni

Hipohondrini

Suicidalni

Ekstremno narcistini

Sociopati i psihotini

Tipovi problematinih lanova grupe

Pojedinac koji je znaajno razliit od drugih

Ekstremno povuen pojedinac

Pretjerano usmjeren na sebe i priljiv

Jae poremeen pojedinac u grupi dobro orijentiranih u realnosti

Pojedinac koji je na rubu krize u poeku grupe

Pojedinac koji tei pretjeranom samootvaranju

Osoba koja ne dolazi na nekoliko susreta

Osnovne kvalitete voditelja grupe

Briljivost

Objanjavanje i osiguravanje kognitivnog okvira za promjenu

Emocionalno poticanje - aktivnost, izazivanje, preuzimanje rizika, samo-otkrivanje

Postavljanje normi, strukturiranje i sugeriranje postupaka (vana umjerenost)

PSIHODINAMSKI PRISTUPI

Osnovne karakteristike psihodinamskog pristupa

Zasnovan na procesima zakljuivanja

Naglasak na intelektualnim procesima

Naglaava povijesne procese kompulsivno ponavljanje bolnih iskustava

Deterministiko shavaanje

Ponaanje je determinirano intrapsihikim mehanizmima - ponaanje odraava bazine instinkte ili nagone koji su preteno nesvjesni i proistjeu iz ID-a

Libidinalni i agresivni impulsi su bioloki zasnovani na nagonima

Cilj savjetovanja i terapije je otkriti nesvjesne korijene sadanjeg ponaanja (u prolim iskustvima)

Osnovne pretpostavke psihodinamskog pristupa

Sadanje funkcioniranje pojedinca moe se objasniti prolim iskustvima

Procesom asocijacija moe se doi do nesvjesnog materijala

Nita nije sluajno

Instinkti potiu motivaciju

Princip ugode

Libido i tanatos

Procjena

Nema klasine psihodijagnostike i primjene psihologijskih instrumenata, osim u sluajevima nejasne dijagnoze i sumnje na organitet

Primjena projektivnih tehnika

Procjena pogodnosti za psihoanalitiku psihoterapiju ukljuuje:

Motivaciju osobe za promjenom

Ego snagu (ukljuujui kapacitet za regresiju u funkciji ega)

Stupanj psiholoke svjesnosti (kapacitet za introspektivnost, uivljavanje u unutranje doivljaje, fantazije i snove)

Tri faze tretmana

Uspostavljanje terapijskog odnosa

Sredinja faza prorade (dua)

Analitiki proces se sastoji od niza sekvenci:

pacijentovog otpora

analitiareve interpretacije otpora

pacijentovog reagiranja na interpretaciju

Zavravanje

Tehnike psihoanalitikog tretmana

Slobodne asocijacije nehipnotiki nain otkrivanja prolih sjeanja

Rad na snu

manifestni/latentni sadraj

sekundarna revizija

Analiza otpora

Izvor moe biti u nesvjesnom osjeaju krivnje ili potrebe za kanjavanjem (iz superega)

Glavni dio psihoanalize zahtijeva vrijeme!!

Analiza transfera i kontratransfera

realistina/svjesna razina (korisna) i nesvjesna razina transfera

transferna neuroza

identificiranje i imenovanje; slobodno asociranje

Analitike interpretacije (otpora, transfera, snova, pogreaka u govoru, simptoma, ponaanja i dr.)

moraju biti tone, znaajne i dobro uvremenjene

Regresija ponovno oivljavanje prolih traumatskih iskustava, na senzomotornoj razini (OPREZ!)

Usmjeravanje na sluajne pogreke; humor

Mehanizam promjene u psihoanalitikom tretmanu

Glavni terapijski agensi su uvid i odnos

Dva modela terapijske promjene:

Model rasta analitika situacija potie ometeni razvoj kroz osiguravanje olakavajuih uvjeta (npr. Kohut)

Model popravljanja vie naglaava interpretacije koje vode do uvida, a manje se oslanja na pacijentove zdrave impulse (vie tradicionalno baziran na Freudovom uenju)

Teorijske promjene u psihoanalitikom miljenju (Pine, 1990)

Freudova teorija nesvjesne motivacije shvaanje libidinalnih i agresivnih impulsa osnovnim pokretaima ponaanja i mentalnog ivota pojedinca

Ego psihologija naglasak na obrambenim mehanizmima i nainima suoavanja s konfliktnim eljama Varijacije teorije objektnih odnosa usmjerenost na mentalne reprezentacije objekata, odnos selfa prema unutranjim objektima, te aktiviranje tog unutranjeg svijeta u kontekstu tekuih interpersonalnih odnosa i fantazija o takvim odnosima

Razvoj self-psihologije (Kohut, 1984) glavnim ciljem pojedinca smatra se kohezija i ispunjenje selfa

Doprinosi psihoanalitike terapije

Iskustva iz djetinjstva imaju znaajan utjecaj na razvoj linosti

Priznavanje seksualnih aspekata djetinjstva

Otkrivanje nesvjesnih procesa znaajno pridonijelo teoriji motivacije

Razvoj metode slobodnih asocijacija glavni doprinos psihoterapiji Otkrivanje transfera

Primjer studije pojedinanog sluaja u psihoterapiji izvor uvida u psiholokom razvoju

Ogranienja psihoanalitike terapije

Prenaglaava bioloke faktore (pretjerani naglasak na seksualnom razvoju)

Deterministiko gledanje na ljudsko ponaanje pesimistino

Zanemarivanje socijalnih aspekata razvoja kao pozitivnih, a ne samo ograniavajuih

Zanemarivanje interpersonalnih odnosa

Pretjerano generaliziranje na osnovi bekog sloja 19. st., zanemarujui kulturalne razlike

Freud nije pravilno prepoznao autonomiju ega s vlastitim izvorima energije, interesima, motivima i ciljevima, nezavisnim o idu

Postavlja se pitanje pouzdanosti Freudovih metoda istraivanja, kao i reprezentativnosti uzorka sluajeva koje je prouavao

Psihoanalitika terapija nije za svakoga

Freud je koristio interpretaciju kao metodu indoktrinacije

Terapeut moe biti pretjerano usmjeren na analizu bez dovoljnog nastojanja da se postigne promjenaZakljuci o psihoanalitikoj terapiji

Do sada nema pouzdanog, kvantitativnog empirijskog dokaza o efikasnosti psihoanalize ili dugotrajnog psihoanalitikog tretmana u usporedbi s drugim pishoterapijama

Prema nekim istraivanjima ak jedna treina analitiki tretiranih pacijenata bila je u nekoj fazi tretmana hospitalizirana Istraivanja efikasnosti psihoanalize na 42 pacijenta pokazuje slabije rezultate od oekivanih

Psihoanaliza je preduga i preskupa

Psihoanaliza gubi na popularnosti u SAD, ali je aktualna u zemljama June Amerike, istone Evrope (eka, Poljska, Litva, Rusija) te Azije

Razlika izmeu klasine i moderne psihoanalize

Klasina

Naglaava ulogu nesvjesnih instinkata (ono to se zbiva unutar osobe)

Vodi pacijenta ka tonim interpretacijama

Smatra da e pacijent moi prevladati svoje probleme kad stekne uvid u njih

Moderna

Istie utjecaj socijalnih i kulturalnih varijabli na ponaanje (ono to se zbiva izmeu osoba)

Usmjerena na razrjeenje otpora

Smatra da pacijent mora nauiti neto o svojim nezadovoljenim maturacijskim potrebama da bi rastao

Analitiar je emocionalno neutralna figura (ekran za transferiranje)

YAVIS pacijenti, neurotiari

Individualna terapija

Dugotrajna

Usmjerena na restrukturiranje cijele linosti

Analitiar treba biti puno aktivniji, empatiniji; model socijalnog uenja

Trend ka tretiranju jae poremeenih pacijenata

Grupnom terapijom obuhvaa se znatno vei krug pacijenata

Kraa; usmjerena na prolost i sadanjost

Jasniji ciljevi

Modifikacije psihoanalitike teorije:

Neofreudovski sistemi

Individualna psihologija Alfreda Adlera

Analitika psihologija Carla Junga

Terapija volje Otta Ranka:

koristi pacijentovu uroenu volju za zdravljem

terapeut je samo faicilitator uroenih potencijala za rastom, a ne pasivna figura kojom upravlja prolost

osnova na kojoj Rogers gradi terapiju usmjerenu na klijenta

Neofreudovski sistemi zasnovani na kulturnom naglasku smatraju da su socijalni faktori glavne odrednice linosti

Holistiki pristup Karen Horney

kola interpersonalnih odnosa (Harry Stuck Sullivan)

Kulturalni pristup Ericha Fromma

Teorije objektnih odnosa

Guntrip, Winnicott, Fairbairn, Margaret Mahler, Otto Kernberg, Heinz Kohut, M.Klein

Eriksonovo proirenje Freudove teorije na razvoj linosti (teorija psihosocijalnog razvoja)

Analiza karaktera Wilhelma Reicha

Kohutov pristup tretmanu narcistikog poremeaja linosti

Individualna psihologija Alfreda Adlera

Prethodnica dananjih shvaanja u BKT

Smatra ljudsku prirodu kreativnom, aktivnom i odlunom

Klijenti se ne smatraju bolesnima, ve obeshrabrenima

Tretman je kolaborativan rad na zajedniki prihvaenim ciljevima Pretpostavlja da su ivotni problemi zasnovani na pogrenim postavkama pojedinca

Tehnike tretmana usmjerene su na istraivanje i mijenjanje krivih pretpostavki

Ljudi su primarno motivirani socijalnim interesima ponaanje je svrhovito, usmjereno cilju

Usmjerenost na svjesne aspekte ponaanja

Ljudi su podjednako pod utjecajem buduih ciljeva, kao i prolih iskustava

Shvaanje maladaptivnog ponaanja

Psihiki poremeaji su posljedica pogrenog ivotnog stila kojeg karakterizira neprilagoena kompenzacija osjeaja inferiornosti, preokupacija postizanjem osobne moi i nerazvijeni socijalni interesi

Obiteljski faktori povezani s pogrenim stilom ivota roditeljsko prezatiivanje, zanemarivanje i dominacija

Ciljevi Adlerijanske psihoterapije

Otkrivanje pacijenotovog pogrenog ivotnog stila i zamijeniti ga zdravijim, adaptivnijim, onim kojeg karakterizira via razina socijalnih interesa

Pomoi klijentima da prerastu osjeaje inferiornosti

Poticati klijente da razvijaju socijalne interese

Tehnike Adlerijanske psihoterapije

Ispitivanje ivotnog stila obiteljska atmosfera, red roenja, rana sjeanja

Studije snova

Interpretacija otpora i transfera

Igranje uloga

Ohravrivanje i pruanje savjeta

Konfrontacija

Paradoksalna intencija

Zadavanje domae zadae

Pritiskanje gumba

Hvatanje samog sebe

Pljuvanje u juhu

Uvodi ideju terapije igrom za djecu od 4. do 9. godina

Evaluacija Adlerove psihoterapije

Prednosti:

Smatra da osoba ima slobodu volje

Odbacuje Freudovo isticanje uloge nesvjesnih instinktivnih nagona na razvoj linosti

Istie ulogu socijalnih faktora

Kritike:

Nedostatak vrste istraivake osnove

Evaluacije se svode na studije sluaja

Nedovoljno jasni pojmovi i termini

Nerazraene ideje o radu s klijentima

Doprinos Adlerove psihoterapije

Objavio vie od 300 radova i knjiga

Mnoge postavke (slobode, interpretacije dogaaja, ivotnog scenarija, raste i osobne odgovornosti) se danas iroko koriste u razliitim drugim pristupima (bihevioralni, kognitivni, getalt)

Uvodi pojam kompleksa inferiornosti, socijalnog interesa, empatije, ivotnog stila

Analitika psihologija Carla Junga

Uvodi dihotomiju introverzija-ekstraverzija

Uvodi pojam kompleksa

Dihotomija anima i animus

Uvodi etiri psiholoka tipa (mislei, osjeajni, intuitivni i senzorni)

Dinaminije shvaanje nesvjesnog nego kod Freuda pojam kolektivnog nesvjesnog

Tretman u 4 faze:

Faza priznanja (abreakcije, katarze)

Faza osvjeivanja (postizanje uvida)

Faza edukacije (ponovnog uenja)

Faza transformacije vii proces samorealizacije, pokretanje ka individuaciji

Tehnike tretmana

Analiza transfera

Analiza snova

Interpretacija

Aktivna imaginacija

Ekspresivne metode (za dobivanje nesvjesnog)

Postavljanje pitanja, traenje pojanjenja, konfrontiranje, pruanje podrke

Evaluacija Jungove analitike psihoterapije

Prednosti:

Naglaavanje znaaja terapijskog odnosa (sjedenje suelice)

Ciljevi se odreuju na osnovi iskustva pacijenta, ne definira ih sam terapeut

Uvoenje pojmova arhetipova, kompleksa i kolektivnog nesvjesnog

Kritike:

Ne prua metodologiju, specifine tehnike za rad s pacijentima

Teorija linosti ispunjena nedosljednostima, neprecizna, nestabilna, relativno labav sklop teorijskih ideja

Nedostaju istraivanja koja isputuju proces i ishode psihoterapije

Zakljuak o Jungovoj analitikoj psihoterapiji

Tretman nastoji biti to dui u poetkku 4 puta tjedno, kasnije 1-2 puta tjedno

Psihoterapija nije za svakoga najvie odgovara onima koji su relativno dobro prilagoeni, intaktni, imaju jaki ego, skloni su dubokoj introspekciji i samoanalizi, samosvjesni su i imaju jak kapacitet za pstizanje uvida

Teorije objektnih odnosa

Osnova motivacije je potreba pojedinca za odnosom i interakcijom s drugima - nasuprot instinktivnoj psihoanalitikoj teoriji (potrebu pojedinca za redukcijom instinktivne napetosti)

Istrauje se kako proli interpersonalni odnosi utjeu na sadanje interakcije i ponaanje

Pomak naglaska s traenja zadovoljstva ka traenju objekta

Objekt je osoba, dio osobe ili njihov simbol

Osnovne pretpostavke

Osoba koja brine o djetetu zadovoljava njegove potrebe za prvrenou

Linost se oblikuje kroz interakciju s drugima

Psihopatologija je posljedica zastoja u razvoju koji rezultiraju nezavrenim, dezorganiziranim i neintegriranim dijelovima linosti

Pojedinac moe biti traumatiziran ranim poremeajima u razvoju privrenosti

Dijete koje je izloeno jakom stresu i nesigurnosti ima tekoa u razvoju privrenosti odvajanje svega loeg od svega dobrog (splitting)

Znaajni pomaci u terapiji

Vea opa fleksibilnosti (u trajanju i organizaciji terapije)

S modela oslobaanja nagonske energije ka usmjerenosti na osobu

S naglaska na uvidu u nesvjesne konflikte (primarno edipalne) na faktore meuljudskih odnosa

Vei naglasak na terapijskom odnosu (holding environment) klju terapijske promjene je terapijski odnos, a ne toliko transfer ili druge terapijske tehnike

Promijenjen sadraj interpretacija

manji naglasak na seksualnim i agresivnim eljama i edipalnim temama,

znatno vei na:

pre-edipalnim temama,

odnosom s internaliziranim objektima,

osjeajima nedostatka cjelovitog doivljaja selfa.

Struktura tretmana

Tipino 1-2 puta tjedno (45-50 min.); jedna do nekoliko godina

Broj seansi se ne odreuje unaprijed

Eksploratorna terapija ciljevi se mijenjaju kao rezultat terapijskog procesa; poinje se s vrlo generalnim ciljem (osvjeivanje nesvjesnog)

Posebna panja zavravanju tretmanu (planirati nekoliko tjedana ili mjeseci unaprijed) proraditi probleme separacije, tuge, alovanja, uzbuenja, konfuzije i dr.

Cilj terapije

Poticanje integracije

Jaanje napredovanja prema zdravoj zavisnosti

Otvaranje pacijenta prema vanjskom svijetu (drugim ljudima)

Pored poveanja uvida, pacijent usvaja i neke nove vjetine (reciproan odnos izmeu uvida i bihevioralnih promjena)

Terapijske tehnike

Interpretacija

Ispitivanje

Opaanje

Analiza snova

Konfrontacija

Integracija

Primjenjivost terapije objektnih odnosa

Primjena s vrlo razliitim pacijentima, ak i s teim poremeajima linosti

Proirena na podruje djeje i adolescentne, te brane i obiteljske terapije

Glavni preduvjet bazino povjerenje i nada pacijenta da mu terapeut moe pomoi

Pacijent mora biti spreman na naporan i dugotrajan rad na samoistraivanju i poveanju samorazumijevanja

Ogranienja terapije objektnih odnosa

Kada pacijent ima specifian i konkretan problem za koji trai pomo, pacijenta se upuuje na drugu vrstu tretmana, bez istraivanja dodatnih osobnih faktora koji lee u osnovi ili tekoa u interpersonalnim odnosima

Kada pacijent nije spreman posvetiti vrijeme i energiju za redovitu i dugotrajnu terapiju terapija se odgaa

Bowlby-jeva teorija privrenosti

Varijacija teorije objektinih odnosa

Javlja se kao reakcija na Melanie Klein, prvog glavnog teoretiara objektnih odnosa

Ekoloki pristup naglaava znaaj odnosa pojedinca s okolinom i znaaj razvoja djeteta u odnosu na kontekst i okolinu

Razvoj privrenosti, separacije, autonomije

Doprinosi Bowlby-jeve teorije za praksu

Osvjeuje znaaj ranih odnosa djeteta za kasniji razvoj

Istie znaaj psihoedukacijskih intervencija (obiteljska poduka)

Istie znaaj rane brige za dijete (ukljuujui iru porodicu, odgajatelje, jaslice)

Pomae u identificiranju ranih iskustava klijenta i planiranju terapijskog odnosa intervencija zavisno o razvojnoj povijesti klijenta

Osnovno pravilo u tretmanu:

Nain na koji klijent tretira terapeuta otkriva:

Razvojnu povijest u njegovoj primarnoj obitelji

Prirodu sadanjih interpersonalnih odnosa

Vjerojatno funkcioniranje u radnoj sredini

Klijenta treba tretirati drugaije nego to je bio tretiran u djetinjstvu

TRANSAKCIJSKA ANALIZA

Razvoj TA

Pripada neoanalitikim pravcima u psihijatriji

1957. god. pokree Eric Berne, nakon to mu je odbijeno lanstvo u Psihoanalitikom institutu

Obino se provodi grupno

Individualna terapija provodi se kao priprema za grupni tretman, ili kao nadopuna uz, ili nakon grupnog tretmana

Osnovne pretpostavke

TA je optimistina teorija osnovna je pretpostavka da se ljudi mogu mijenjati, bez obzira na nesretne dogaaje koje su doivjeli u svojoj prolosti

Antideterministika teorija vjeruje da ljudi imaju izbore u svojem ivotu ono to odlue u jednom trenutku mogu kasnije promijeniti

Metode razumijevanja i predvianja ljudskog ponaanja

Strukturna analiza objanjava to se dogaa unutar pojedinca

Transakcijska analiza opisuje to se dogaa izmeu dvoje ili vie ljudi

Analiza igara opisuje transakcije izmeu pojedinaca koje dovode do neugodnih osjeaja

Analiza scenarija razumijevanje ivotnog plana kojeg pojedinac slijedi

Strukturna analiza linosti

3 ego stanja: Dijete, Roditelj, Odrasli

1. Ego stanje - Dijete

spontano i slobodno (slii idu), ali je svjesno (fenomenoloki pristup?)

prvo se razvija

radoznalo, privreno, sebino, zloesto, zaigrano, plaljivo, manipulativno

Tri oblika ego stanja Dijete:

Prirodno (slobodno) dijete sponatno, impulsivno, orijentirano na osjeaje, voli uivanje, intuitivno, kreativno, responsivno na neverbalne poruke

Adaptivno (prilagoeno) dijete posluan dio linosti; konformira se eljama i zahtijevima roditelja (ova adaptacija prirodnih impulsa javlja se kao reakcija na traume, ivotna iskustva i odgoj)

Buntovno dijete opire se roditeljskoj kontroli

2. Ego stanje - Roditelj predstavlja ono to smo usvojili od svojih roditelja

esto u obliku trebanja i moranja

Brini roditelji (brinu, tjee, hvale, pomau)

Kritini roditelji (dovode u red, trae greke, izraavaju neslaganje)

3. Ego stanje - Odrasli objektivan, mislei dio linosti koji prikuplja podatke iz okoline

testira realnost

racionalan i organiziran (procesira podatke iz okoline, od Roditelja i od Djeteta i donosi svoje odluke)

Roditelj omoguuje da neke stvari automatski izvodimo - pomae Odraslom da uva energiju i ublaava anksioznost

3 ego stanja se prikazuju vertikalnim dijagramima

Roditelj je na vrhu kao etiki voa, Odrasli brine o realitetu, a Dijete je istilite

Predstavljaju moralnu hijerarhiju u kojoj je Roditelj najslabiji, a Dijete najjae (npr. pri zaspivanju ili konzumiranju alkohola)

Razliita ego stanja mogu istovremeno operirati

TA ne favorizira jedno ego stanje

Naglaava se znaaj sposobnosti balansiranja reagiranja prema potrebi situacije - fleksibilnost

Transakcijska analiza

Ego stanja su nauena na osnovi transakcija s okolinom

Komunikacija s drugim ljudima se odvija preko transakcija izmeu njihovih pojedinih ego stanja

Transakcije se odvijaju na jednoj od tri razine

Tri razine transakcija

1. Komplementarna obje osobe operiraju iz istoga ego stanja

komplementarne transakcije vode ka mirnoj i kontinuiranoj komunikaciji

reakcije su predvidive i prikladne

Primjeri komplementarne transakcijeO O Koliko je sati?Sedam.

D

DIdemo na zabavu k...

Da, moglo bi biti veselo.

R

RNikad nita ne napravi

dobro. Zato jer mi uvijek

nalazi greke.

2. Prekriena transakcija

aktivirano je neprikladno ego stanje koje producira neoekivane reakcije

ovakve transakcije bole

kad se jave, osobe se nastoje povui, ili promijeniti temu

postoje 72 razliite verzije prekriene transakcije, premda se tipino javlja oko 15 verzija

Primjeri prekriene transakcije

R

RMoe li mi pomoi nositi ove

torbe? Uasno su teke.

O

O Imaju oko 10 kg i ti to moe i

sama.

D

DZato uvijek ja moram vui,

moe malo i ti.

3. Jedna iznad druge

Dva ego stanja operiraju simultano i jedna poruka prikriva drugu

Ove se transakcije ine komplementarne i socijalno prihvatljive, premda zapravo nisu

Primjeri prikrivene transakcije:

R

R

O

O Socijalna razina Film je bio super. Hoe li

k meni na pie?

Da, rado.

D

D Psiholoka razina Idemo se zajedno zabaviti.

(prikrivena)

OK, spremna sam.

Primjeri razliite komunikacije:

Pitanje (O O): Jesi li se sino dobro proveo?

Odgovor (D R): Zato te to zanima?

Pitanje (O O): Jesi li vidjela moju ekovnu

knjiicu?

Odgovor (R D): Sve ima svoje mjesto i

svaku stvar treba staviti na

njezino mjesto.

Analiza igara

Igra je rutinski sklop ponaanja i stavova koje pojedinac manifestira u odnosu s drugim ljudima sistem transakcija koji dovode do unaprijed odreene dobiti

Ove se transakcije povrinski ine komplementarne, ali zavravaju loim osjeajima.

Ljudi igraju igre da bi strukturirali vrijeme, dobili priznanje ili sprijeili intimnost Budui da intimnost ukljuuje rizike, igre uvaju ljude od otkrivanja misli i osjeaja

Malo igara ima pozitivan ili neutralan ishod

Lista moguih igara je gotovo beskonana i lako je u njih uskoiti

Dugorono, igranje igara vodi gubitku jer osoba izbjegava znaajne, zdrave ljudske interakcije.

3 pozicije u igranju igara spasilac rtva

izvrilac

Analiza scenarija

Pomou razliitih igara pojedinac slijedi ivotni scenarij (ivotni plan) zasnovan u djetinjstvu (do 5. god. ivota)

Pozitivne poruke funkcioniraju kao dozvole i ne ograniavaju ljude

Negativne poruke (zabrane) su monije i mogu postati osnova za destruktivan scenarij

Uobiajeni sklopovi negativnog scenarija

nikad scenarij brak je lo, nikad se nemoj oeniti

dok ne scenarij ne moe se igrati dok ne zavri zadau

uvijek scenarij uvijek mora zavriti posao koji zapone

nakon scenarij nakon etrdesete, ivot se naglo srozava

Tipini mini-scenariji:

Budi jak

Budi savren

Pouri

Trudi se

Udovolji drugima

Ove poruke dozvoljavaju ljudima da privremeno pobjegnu od svojih ivotnih scenarija, ali ne trajno.

Osnovni transakcijski stilovi:

Ja sam OK - Ti si OK (Pozitivna slika o sebi i svijetu oko sebe) zdrava pozicija

Ja sam OK Ti nisi OK (pozitivna slika o sebi, percepcija okoline kao neprijateljske i prijetee ) arogantna pozicija

Ja nisam OK Ti nisi OK (osjeaji krivnje i bezvrijednosti) depresivna pozicija

Ja nisam OK TI nisi OK (negativna slika o sebi, neprijateljski osjeaji o drugima i o okolini) shizoidna pozicija

Uzroci poremeaja i odstupanja

Psihiki poremeaji nastaju u djetinjstvu zbog kontaminacije ili iskljuivanja pojedinog ego-stanja.

Pretpostavlja se da dobro integrirana linost funkcionira iz pozicije Odraslog

Procjena neformalna izbjegavaju se psihologijski testovi i dijagnoze prema DSM

TA usmjerena na sadanje dogaaje

Pokuava direktno mijenjati ponaanje klijenta

Primarni ciljevi u terapiji

Naglasak na postizanju zdravlja i autonomije - transformacija iz abe u prineve i princeze

Razvijanje kapaciteta za koritenje svih ego stanja - identifikacija i mijenjanje poremeenih ili oteenih ego stanja

Usvajanje pozicije Ja sam OK, ti si OK.

Poveanje klijentove odgovornosti za vlastito ponaanje poticanje svjesnosti o vlastitim potrebama i ohrabrivanje u donoenju odluka.

Tretman

Uloga terapeuta slina ulozi uitelja terapeut je vrlo aktivan i direktivan

Obino se provodi analiza komunikacije u grupi, u terminima ego stanja strukturna analiza

Identificiranje transakcija, igara i scenarija transakcijska analiza

Najea terapijska tehnika je interpretacija i poduavanje, te direktna konfrontacija klijenta s nedosljednostima; uz vrlo malo vjetina praenja klijenta.

Zakljuak

TA se moe smatrati psihodinamskim pristupom, ali s puno vie pozitivne humanistike filozofije i s naglaskom na promjene u ponaanju i miljenju

Odgovornost za promjenu stavlja se na klijenta

Naglasak je na interpersonalnom ponaanju znaajan doprinos psihodinamskoj teoriji

Prednosti TA

Pristup je vrlo usmjeren prema cilju

S obzirom na sklapanje terapijskog ugovora, nije problem odrediti kada se moe zavriti tretman

Tehnike se lako i efikasno kombiniraju s drugim pristupima orijentiranim na akciju (npr. getalt ili kognitivnim tehnikama)

Ogranienja TA

Ima dobru teorijsku zasnovanost, ali ponekad od nje odstupa

Problematinost koritenog rijenika

Nekompletnost terapijskih postupaka

Nedovoljna zasnovanost na istraivanjima

Jednostavnost i popularnost najvea ulina igra

Premda se koristi sa irokim rasponom problema, uvijet je da je pacijent sposoban razumjeti, prihvatiti i koristiti pojmove i principe TA;

Premalo panje se posveuju terapeutu:

zbog nedovoljne teorijske obuenosti neki praktiari mogu poeti previe kontrolirati ili manipulirati klijente

mogu uiti klijente da vlastito i tue ponaanje stalno opisuju u terminima ego-stanja i igara.

Dananji status TA

TA se nije znaajno razvijala nakon smrti Erica Bern-a 1970 godine.

Danas integracija TA i getalt terapije i drugih sistema (npr. psihodrama), te ukljuivanje kognitivnih tehnika.

OSOBI USMJERENA TERAPIJA

Klijentu usmjereni terapijski pristupi

Osobi usmjeren pristup (Rogers, 1940)

Iskustvena psihoterapija (Gendlin, 1964)

Procesno-iskustvena psihoterapija (Greenberg i sur., 1995)

Carl Rogers (1902-1987)

Najutjecajniji fenomenoloki terapijski pristup

Pretpostavlja da svaki pojedinac ima uroenu tendenciju samoaktualizaciji

Usmjerenost na klijenta kao osobu, a ne na njegov problem

Faze Rogersovog terapijskog rada

1. Nedirektivna (1940-50)

Naglaava prihvaanje klijenta

Pojanjavanje klijentovog svijeta glavna terapijska tehnika

Izbacuje dijagnostike postupke, smatra ih nepotrebnima, procjenjivakima i esto zloupotrebljenima

2. Refleksivna (1951-60)

Tendencija samoaktualizaciji

Tehnike: odraavanje, interpretacija

Cilj: rjeavanje nesklada izmeu idealnog i realnog selfa

3. Usmjerena na klijenta (1961-70)

Objavljivanje knjige Kako postati linost

Naglaava povjerenje u vlastiti doivljaj, internalni lokus evaluacije

Nastavlja istraivanja procesa i ishoda psihoterapije

Primjena i u obrazovanju

Pokretanje grupa susretanja

4. Usmjerena na osobu (1971-87)

Postavljanje neophodnih i dovoljnih terapijskih uvjeta

Vei naglasak na probleme interpersonalnih odnosa i kulturalne razlike

Stavovi se naglaavaju vie nego vjetine; ipak dodaje vjetine samootkrivanja, davanja feedbacka i postavljanja pitanja

Proirena primjena (edukacija, industrija, grupe, rjeavanje konflikata, politika)

Bazine pretpostavke terapijskog procesa

Bezuvjetni pozitivni stav (bezuvjetno prihvaanje)

Pozitivno vrednovanje i potivanje osobe

Izbjegava se evaluacija, dijagnosticiranje ili pridavanje vrijednosnih oznaka

Naglasak na prihvaanju prava klijenta na vlastita vjerovanja i osjeaje, ne i sva ponaanja

Ne preuzimati odgovornost za klijenta, ne donositi odluke za njega, ne davati savjete.

Empatija

Pretpostavlja da terapeut nastoji percipirati klijentove osjeaje, ali ne zahtijeva da ih on i doivi

Usvajanje internalnog okvira razumijevanja

Osjeanje klijentovih emocija kao svojih, bez gubitka vlastitog doivljaja

Empatiki stav treba ne samo usvojiti, ve i pokazati klijentu

Empatija pomae klijentima da:

Usmjere panju na svoje doivljaje i vrednuju ih

Kognitivno i tjelesno procesiraju svoje doivljaje

Vide prola iskustva na nov nain

Mijenjaju slike o sebi i svijetu

Poveavaju povjerenje u vlastite percepcije, donoenje osobnih odluka i ustrajanje u svojim akcijama

Prirodnost (sukladnost, kongruentnost, iskrenost, genuinost, autentinost)

Konzistentnost osjeaja i ponaanja terapeuta (bez kontradikacija izmeu verbalnog i neverbalnog ponaanja)

Terapeut slui kao model klijentu

Samootvaranje (prikladno, odmjereno i dobro uvremenjeno)

Kongruentnost izraena na kontinuumu (ne oekivati savrenstvo)

Neophodni i dovoljni uvjeti za terapijski proces

Dvije su osobe u psiholokom kontaktu

Prva osoba, klijent, je u stanju nesklada i ranjiva ili anksiozna

Druga osoba, terapeut, je kongruentna i integrirana u odnosu

Terapeut ima bezuvjetan pozitivan stav prema klijentu, tj. bezuvjetno prihvaa klijenta

Terapeut doivljava empatiko razumijevanje klijentovog refereninog okvira i pokuava komunicirati svoj doivljaj klijentu

Postoji barem minimalan stupanj komunikacije terapeutovog razumijevanja i bezuvjetnog pozitivnog stava prema klijentu.

Dijagnostika

Ne koristi dijagnostike postupke niti testove tehnika Q sortiranja

Naglasak na samoprocjeni klijenta

Veliki znaaj razlikovanju izmeu realnog i idealnog

Postavljanje klasine dijagnoze nepotrebno, a esto ometa efikasan terapijski rad

Cilj terapije

Poveati nezavisnost i integraciju osobe

Stvaranje uvjeta za nova iskustva klijenta koja omoguuju ponovni proces rasta terapeut osigurava interpersonalni odnos kojeg klijent koristi za daljnji osobni rast

Pomoi klijentima u procesu rasta tako da se mogu bolje nositi sa sadanjim i buduim problemima

Glavni kriterij efikasnosti subjektivna procjena poboljanja

Proces reintegracije - psihoterapija

Da bi se postigla kongruentnost, mora doi do poveanja bezuvjetnosti samovrednovanja (smanjenja uvjeta vrednovanja). Jedan od naina na koji se ti uvjeti postiu je komuniciranje bezuvjetnog pozitivnog prihvaanja od strane znaajne druge osobe (terapeuta), u kontekstu empatinog razumijevanja.

Kad osoba percipira pozitivan stav, to vodi do slabljenja postojeih uvjeta samovrednovanja, poveava se osobni bezuvjetni pozitivan stav, smanjuje prijetnja i razvija kongruentnost. Pojedinac je manje defanzivan, kongruentniji, pozitivniji prema drugima i psiholoki bolje prilagoen.

Faze terapijskog procesa

1. faza odbijanje komunikacije; nema elje za promjenom

2. faza problemi se smatraju izvanjskima; klijent se poinje izraavati u vezi neosobnih tema

3. faza poinju se izraavati proli osjeaji; javlja se bolja diferencijacija emocija; uoavaju se kontradikcije u doivljavanju. Veina klijenata zapoinje terapiju u ovoj fazi4. faza izraavaju se jai osjeaji, ali s odreenim otporom, strahom ili nepovjerenjem

5. faza bolje se prihvaaju osobni osjeaji i odgovornost za probleme; izraava se sadanji doivljaj; manje usmjereni na ispunjavanje tuih oekivanja

6. faza esto distinktivna i dramatina; doivljaji se proivljavaju, ne prepriavaju; nekongruentnost postaje kongruentnost; klijent subjektivno proivljava fazu svojeg problema; postaje fleksibilniji i kreativniji; trae rjeenja u sebi. Vrlo znaajna faza, ini se ireverzibilnom

7. faza napredovanje koje se moe odvijati izvan terapijske seanse, a klijent o njemu izvjetava u seansi; klijent doivljava nove osjeaje, neposredno i bogatije. Postoji povjerenje u totalni organizmiki proces, otvorenost ka doivljavanju. Malo klijenata uspijeva dostii ovu fazu.

Terapijskom promjenom postie se:

Oslobaanje osjeaja

Promjena u nainu doivljavanja

Poveanje kongruentnosti

Promjena u odnosu prema problemima

Poveanje svjesnosti

Vea spremnost na samootvaranje

Poveanje samoprihvaanja

Vea tolerancija

Poveanje kognitivne fleksibilnosti

Poveanje samopouzdanja

Poboljaanje opeg funkcioniranja

Mogunosti primjene

Koristi se u treningu profesionalaca i paraprofesionalaca u razliitim podrujima, i bez jae psiholoke edukacije

Osnovni principi i bazine vjetine slue kao osnova za gotovo sve druge terapijske pristupe

Jako koristan u prvim i kriznim kontaktima potie klijenta i dozvoljava mu da izrazi svoje emocije, da bude sasluan, shvaen i prihvaen

Sigurniji pristup, manje rizian

Ogranienja i kritike osobi usmjerene terapije

Okrugli stol na temu Kako tumaite da danas postoji tako malo praktiara osobi usmjerene terapije, s obzirom da doslovno tisue osoba diljem svijeta priznaju ogroman utjecaj Carla Rogersa na svoj osobni i profesionalni razvoj (Cain, 1988):

Odgovori terapeuta:

Osobi usmjerena terapija je prejednostavna; daje premalo uputa terapeutima

Ograniena na tehnike praenja i reflektiranja

Trebalo bi vie panje posvetiti sistematskom treningu vjetina savjetovanja i razvoju razliitih tehnika koje se mogu primijeniti za rjeavanje specifinih problema, a manje stavovima terapeuta

Pristup je neefikasan; ponekad predugo traje jer se klijentu preputa odluka o zavretku tretmana

Nije nuno tono da svi pojedinci imaju u sebi potencijal za rastom ili tendenciju samoaktualizaciji pretjerana optimistinost

Ignorira dijagnoze

Odgovornost za promjenu na pojedincu; zanemaruje utjecaj vanjskih sila

Kritike istraivanjima

Koritenje kontrolnih subjekata koji nisu kandidati za terapiju

Nekoritenje netretirane kontrolne grupe

Neuzimanje u obzir utjecaja placebo efekta

Oslanjanje na samoizvjetaje kao glavni nain procjene ishoda terapije

Koritenje neprikladnih statistikih postupaka

Doprinos osobi usmjerene terapije

Naglasak na empatikom sluanju

Demistifikacija psihoterapije

Potaknuo istraivanja; postavio poetne standarde za istraivanje terapijskih varijabli

Efikasan za tretiranje blaih i umjerenih anksioznih stanja, poremeaja prilagodbe i stanja koja se ne mogu pripisati mentalnim poremeajima (nekomplicirano alovanje, problemi u interpersonalnim odnosima)

Relativno se brzo ui temelj za trening paraprofesionalaca

Pozitivno gledanje na ljudsku prirodu

Zakljuak

Danas se smatra da Rogersovi terapijski uvjeti predstavljaju sredinju ulogu u nastanku terapijske promjene, poveavaju vjerojatnost da e klijent ostati u tretmanu i poboljavaju efekte tretmana. Ipak se ne smatra da su dovoljni, pa ak niti neophodni za promjenu

Osobi usmjeren pristup je na neki nain apsorbiran u psihoterapiju openito - usprkos tome, u edukaciji terapeuta vei je naglasak na tehnikama nego na terapijskom odnosu

Budunost pristupa

Rogers je doivio najvee ovacije na prvoj konferenciji Evolucije psihoterapije 1985. god., premda se u ostatku konferencije nije uo njegov utjecaj.

Budunost pristupa nije obeavajua, osobito u okvirima dananjeg naglaska na kratkim, direktivnim, kognitivno orijentiranim terapijama, usmjerenima na rjeavanje problema.

EGZISTENCIJALISTIKA PSIHOTERAPIJA Egzistencijalizam nije sistem psihoterapije, ve vie stav.

Ima najmanje dostupnih tehnika u usporedbi s bilo kojim drugim terapijskim modelom.

Glavna usmjerenost na temelje ljudske egzistencije npr. usamljenost, izolacija, alijenacija, besmislenost.

Kljune pretpostavke

1. Kapacitet za svjesnost o sebi

Poveanje svjesnosti poveava kapacitet za potpuniji ivot

Tijekom terapije pojedinac doivljava sljedee procese poveanja svjesnosti:

Ne mogu promijeniti dogaaje, ali mogu promijeniti nain na koji na njih reagiraju;

Shvaaju da su toliko preokupirani smru i umiranjem da ne cijene ivot;

Postaju sposobni prihvatiti svoja ogranienja;

Shvaaju da ih preokupranost prolou i planiranje budunosti spreava da ive u sadanjosti

2. Sloboda i odgovornost

Preuzimanje odgovornosti je osnovni uvjet promjene

Osnovni zadaci terapeuta su:

Poziv klijentima da prepoznaju kako dozvoljavaju da drugi za njih odluuju

Poticanje da poduzmu korake ka autonomiji

3. Tenja k identitetu i odnosima s drugima

Hrabrost da se bude ja

Iskustvo samoe

Iskustvo odnosa s drugima odnosi zasnovani na ispunjenu, a ne na deprivaciji

Borba s vlastitim identitetom neki su pojedinci uhvaeni u zamku injenja da bi izbjegli iskustvo bivanja

4. Traenje znaenja

Problem odbacivanja starih vrijednosti (tradicionalne, nametnute?), prije no to se nau nove, odgovarajue

Gubitak smisla osjeaj besmisla je glavna egzistencijalna neuroza modernog ivota

Besmisao vodi stanju egzistencijalnog vakuuma

Egzistencijalna krivnja stanje koje proizlazi iz osjeaja nekompletnosti, shvaanja da nismo ono to smo mogli postati

Kreiranje novog smisla

5. Anksioznost kao uvjet ivota

Egzistencijalistika anksioznost konstruktivni oblik normalne anksioznosti, moe biti poticaj za rast

Neurotina anksioznost - ograniavajua

Egsitencijalistika neuroza osjeaj oaja i anksioznosti; posljedica neautentinog ivota, neuspjeha u pravljenju izbora i izbjegavanja odgovornosti.

Anksioznost se moe suzbiti ograniavanjem osobnog ivota i smanjivanjem mogunosti izbora (otvaranje prema ivotu znai otvaranje prema anksioznosti)

Sutinski cilj egzistencijalistike terapije nije uiniti ivot lakim i sigurnijim, ve poticati klijente da prepoznaju kako se suoavaju s izvorima svoje nesigurnosti i anksioznosti.

6. Svjesnost o smrti

Svjesnost o smrti kao bazinom ljudskom stanju daje znaenje ivotu

Oni koji se boje smrti, boje se i ivota

Ako priznajemo ivot i ivimo u sadanjosti to potpunije moemo, onda neemo biti opsjednuti krajem ivota

Terapijski ciljevi

Pomo pojedincima u uvianju da su slobodni te da postanu svjesni svojih mogunosti

Izazivanje klijenata da shvate ono to su prije mislili da im se dogaa

Prepoznavanje faktora koji blokiraju slobodu

Podravanje klijenata u suoavanju s anksioznostima koje su pokuavali izbjei

Pomo klijentima u redefiniranju samih sebe i svojeg svijeta na nain koji pojaava njihovu prirodnost i kontakt sa ivotom

Odnos izmeu terapeuta i klijenta

Terapeut nudi bazini stav prema klijentu i svoje osobne karakteristike (kao to su potenje, integritet, hrabrost).

Terapeut treba biti u dobrom kontaktu sa svojim fenomenolokim svijetom

Egzistencijalistiko savjetovanje je putovanje ka samootkrivanju i za klijenta i za terapeuta (Vongtress i sur., 1999.)

Terapijski proces

Egzistencijalistika terapija se moe najbolje opisati kao poziv klijentima da prepoznaju naine na koje ne ive potpuno autentian ivot te da donose izbore koji ih vode ka potpunijem ivotu.

Efikasna terapija se ne zaustavlja na samoj svjesnosti, potie se klijente da poduzmu akcije na osnovi uvida koji su postigli kroz terapijski proces.

Usmjerenost na suoavaje sa ivotnim preokupacijama, a ne sa sadanjim problemima.

Terapijske tehnike i postupci

Karakteristino je izbjegavanje naglaska na tehnikama

Umjesto specifinih tehnika naglaava se izbor, sloboda, odgovornost, nalaenje znaenja

Naglasak je na sadanjosti naglaava se autentinost, iskrenost, spontanost

Koristi se konfrontacija, vjebe imaginacije i svjesnosti

Tehnike su samo sredstva u pomaganju klijentima da postanu svjesni svojih izbora i svojih potencijala za akciju.

Podruja primjene:

Primjereno klijentima koji se bore s razvojnim krizama (borba za identitet u adolescenciji, suoavanje s moguim razoaranjima u srednjoj dobi, prilagodba na odlazak djece iz doma, suoavanje s neuspjesima u braku ili na poslu, suoavanje s povenih tjelesnim ogranienjima povodom starenja);

Pristup je posebno pogodan za osobe koje se osjeaju otueno od oekivanja koja drutvo na njih postavlja ili za one koje trae smisao svog ivota ili se ale na osjeaje praznine;

Koristan je u radu s ljudima koji se nalaze na prekretnici (tugovanje, gubitak posla i sl.).

Doprinosi egzistencijalistike terapije

Naglasak na samo-determiniranosti, prihvaanju osobne odgovornosti koja prati slobodu;

Smatranje samog sebe kreatorom vlastitog ivota;

Prua perspektivu za razumijevanje vrijednosti anksioznosti i krivnje, uloge smrti i kreativnih aspekata stanja samoe i donoenja izbora za sebe.

Gugental i Bracke (1992) vide mogunost kreativne integracije konceptualnih postavki egzistencijalistike terapije s psihodinamskim ili kognitivnim pristupom.

Ogranienja i kritike egzistencijalistikog pristupa

Nedostaje sistematski skup principa i preporuka za terapiju;

Koriste se magloviti i globalni termini ili apstraktni pojmovi koje je teko objasniti;

Model nije podvrgnut znanstvenom istraivanju za provjeru valjanosti postupaka;

Ogranienih mogunosti primjene s klijentima slabijeg funkcioniranja, klijentima u ekstremnim krizama koji trebaju usmjeravanje, te s klijentima slabijih verbalnih i obrazovnih ili intelektualnih sposobnosti;

Mogua neefikasnosti u radu s tee poremeenim klijentima.

GETALT TERAPIJA

Razvoj pristupa

1952. god. Fritz Perls, zajedno s Paulom Goodmanom i Laurom Perls, osniva Institut za Getalt terapiju u New Yorku

Velika poupularnost u kasnim 60-im i 70-im godinama 20. stoljea

Pored Rogersovog, najpoznatiji fenomenoloki orijentiran psihoterapijski pristup

Osnovne karakteristike

Iskustvena terapija usmjerena na sadanje probleme

Od pacijenta se trai da doivljava to vie toga (vlastite pokrete, disanje, glas i sl.)

Trai se ponovno doivljavanje nezavrenih ili prekinutih poslova

Koristi pojam figure i pozadine

Teorija polja organizam treba promatrati u odnosu na okolinu, na stalno mijenjajui kontekst

Za razliku od slobodnih asocijacija u psihodinamskoj terapiji, GT naglaava koncentraciju terapija koncentracije Perls smatra da su klijenti manipulativni i izbjegavaju odgovornost i oslanjanje na sebe

Funkcija getalt terapeuta je konfrontiranje i frustriranje klijenta u bijegu od odgovornosti

Sazrijevanja predstavlja transformaciju s podrke u okolini ka samopodrci

Shvaanje anksioznosti

Anksioznost prati proces uenja

Anksioznost je rascjep izmeu sada i kasnije - kad god naputamo sigurnu bazu sadanjosti i ponemo se baviti budunou doivljavamo anksioznost

Objanjenje poremeaja

Poremeeno ponaanje ukazuje da je psiholoki rast ometen poremeajima ili propustima svjesnosti, a smanjena svjesnost stvara dojam da osoba nije odgovorna za vlastite probleme

Do rasta dolazi kad je osoba voljna uputati se u kontakte s osobama, predmetima i situacijama u svojoj okolini

Ciljevi getalt terapije

Postizanje svjesnosti

Ponovno uspostavljanje zaustavljenog procesa rasta uspostavljanje prekinutog ciklusa organizmike samoregulacije

Reagiranje na sada i ovdje nalaenje kreativnih rjeenja za svaku situaciju

Donoenje vlastitih izbora i preuzimanje odgovornosti za njih

Razvijanje samopodrke

Spremnost za traenje pomoi i pomaganje drugima

Spontana organizmika samoregulacija

Pojedinac je svjestan sebe

prepoznaje svoju dominantnu potrebu

vri izbor adekvatne akcije

zatvara getalt

oslobaa energiju za pojavu nove potrebe

Paradoksalna teorija promjene (Arnold Beisser)

Promjena se moe dogoditi tek kad osoba prihvati sebe onakvom kakva jest, a ne kada pokuava biti ono to nije

Pojedinac mora imati vrstu uporinu toku kad postane svjestan kako se ponaa, moe ii u promjenu

Svjesnost ukljuuje odgovornost za vlastito ponaanje, vrenje izbora i preuzimanje odgovornosti za te izbore

Svjesnost u GT je dinamina (ovdje i sada)

Svjesnost je glavni uvjet promjene

Pretpostavka je da polje kao cjelina sadri i problem i njegovo rjeenje

Pravila za poveanje svjesnosti o sada i ovdje u GT

Princip sada prezent

Komunikacija ja i ti

Zamjena ja za to

Kontinuum svjesnosti usmjeravanje na kako i to, a ne na zato

Preformuliranje pitanja u izjavu

Zamjena moranja i trebanja

Preformuliranje govora koji negira mo (npr. mislim, moda, poretpostavljam, ne mogu i sl.)

Polarizacija u GT

Proces kojim osoba simbolizira i klasificira vrijednosti, stavove i shvaanja o sebi i svijetu oko sebe, stavlja ih u odreene vrednosne kategorije olakava orijentaciju u okolini

Ukljuuje variranje unutar ekstremnih kategorija

U osnovi nije tetna, olakava prilagodbu

Problem kad se osoba identificira samo s jednim od dva postojea pola, a otui drugi pol (najee socijalno nepoeljni)

Rad s polarnostima

U terapijskom procesu se ne ide na polarnosti dok se ne obradi otpor (zato je neto zabranjeno)

Ako klijent ima dovoljno podrke u sebi, moe se odmah krenuti u polarnosti

Nije nuno da istovremeno postoje oba pola dovoljno je da potencijalno postoje

Shvaanje neuroze u GT

Neuroza nastaje kad ponaanje postane automatsko (nesvjesno), navika

Neuroza je ponavljano prekidanje organizmike samoregulacije, i to kad se ono odvija nesvjesno, automatski

Neurotino ponaanje je stereotipno, kruto, karakterno, unaprijed odreeno, a nije definirano trenutnom situacijom u polju (ovdje i sada)

Neurotina osoba trai podrku u drugome umjesto u samome sebi

Shvaanje nesvjesnog u GT

Kod neuroze su neki sadraji i neka ponaanja potisnuti

Prema GT nesvjesno znai nedovoljno poznato poremeaj u formiranju figure i pozadine (s tim dijelom nismo u dobrom kontaktu)

Perls: Neurotian nain ivljenja je neekonomian troenje vremena, energije i vlastite egzistencije

Slojevi neuroze: 1. Lani sloj lane identifikacije pojedinac pokuava biti ono to nije

izbjegavanje i otuivanje dijelova sebe

igra top-doga (nad ja) i under-doga (pod-ja)

Top-dog pravinost, stalno zahtijeva, koristi prijetnje

Under-dog nema povjerenja u sebe, brani se racionalizacijama

obino pobjeuje underdog i raa anksioznost i depresiju

Slojevi neuroze: 2. Fobini sloj neugoda zbog svjesnosti o lanom ponaanju; javlja se strah od autentinog ponaanja - neugoda, bol

fantazije i strahovi o moguim posljedicama izvornog ponaanja

otpor, ne prihvaanje sebe (ne smijem...)

igranje lanih uloga i igara (npr. vana osoba, dobar deko, plaljivo dijete i sl.)

Slojevi neuroze: 3. Impas (zastoj) gubitak podrke u okolini, a bez podrke u vlastite snage ne znamo gdje smo ili kuda idemo

osjeaj nesigurnosti, izgubljenosti, beznaa, praznine, osjeaj da nismo ivi

klijenta treba koncentrirati na sam impas i tada se obino neto pojavi kao figura

smatra se kljunom fazom u terapiji traenje vlastitih rjeenja i preuzimanje samopodrke

davanje gotovih rjeenja rezultira jednostavnim prihvaanjem (introjektima) ili odbacivanjem (konflikt)

Slojevi neuroze: 4. Implozivni sloj

javlja se kad se oslobodi ranije nekoritena energija; kroz etiri osnovna tipa eksplozije radost, tuga, orgazam, ljutnja

oslobaanje energije omoguuje zatvaranje getalta i osjeaj oputenosti omoguuje uspostavljanje kontakta s autentinom, organizmikom osobom

pojaavanje pojedine reakcije pomae u postizanju jasnoe (npr. ponavljanje motorike radnje)

Uloga disanja

Neurotinost je obino praena prekidima disanja

Stupanj neurotinosti = stupanj anksioznosti koliina kisika unijeta disanjem

Upute terapeuta: obratite panju na to kako diete, diite!

Pojam i funkcije granica u GT

Granice odjeljuju ja (ono to je osobi poznato) od onoga to je nepoznato

Na granicama se odvija kontakt organizma s okolinom

Granice imaju funkciju spajanja i odvajanja kroz proces kontakta i povlaenja

Granice mogu biti razliito propusne

Optimalna propusnost granica rezultira potpunim kontaktima i zdravim funkcioniranjem

Poremeaji granica

Krutost i nepropusnost granica rezultira smanjenim kontaktom vodi karakternom ponaanju

Prevelika propusnost granica omoguuje da u organizam uu nekorisni dijelovi okoline (introjekti)

Vie vrsta granica (ego-granice, obiteljske granice, granice ponaanja) mogu imati razliitu propusnost

Poremeaji granica (otpori kontaktu) se manifestiraju kroz 4 osnovna mehanizma obrane

Obrambeni mehanizmi

1. INTROJEKCIJA

granice pretjerano uvuene u organizam

unose se neprobavljeni dijelovi okoline nekritino prihvaanje tuih vrijednosti

mentalni metabolizam

Ja mislim umjesto oni misle

2. PROJEKCIJA

granice suvie pomaknute izvan organizma

projiciranje socijalno nepoeljnih karakteristika vlastite linosti

strah od odbacivanja u sluaju autentinog ponaanja

to ili oni umjesto ja

3. KONFLUENCIJA

nema granice izmeu organizma i okoline

osoba nije svjesna sebe i svojih potreba

strah od izolacije katastrofina oekivanja o posljedicama vlastitog autentinog ponaanja

karakteristina zamjenica mi ne tolerira se nikakva razlika

4. RETROFLEKSIJA

granica se nalazi po sredini linosti

osoba ini sebi ono to bi zapravo htjela initi drugima (npr. samoozljeivanje)

esto rezultira psihosomatskim oboljenjima

upotreba povratne zamjenice sebe ili se

5. DEFLEKSIJA

Nain izbjegavanja kontakta i svjesnosti - nejasno i indirektno izraavanje

Pretjerano koritenje humora, generalizacije i pitanja umjesto izjava smanjeno emocionalno doivljavanje

Osoba govori kroz druge i za drugeKarakteristike tretmana

Usmjeren na sada i ovdje terapeut direktno upuuje na izbjegavanja (osvrtanje na prolost ili predvianje budunosti)

Trai se doivljavanje prolih osjeaja ili buduih strahova (direktno obraanje, govor u prezentu)

Koriste se eksperimenti, igre ili trikovi s ciljem poveanja svjesnosti

Specifine tehnike tretmana

Rad s otporom

Frustriranje klijenta (vrua stolica)

Koritenje neverbalnih znakova

Konfrontacija

Rad sa snovima

prazna stolica

Naglaavanje i ustrajanje na osjeajima

Promjene u govoru

Govor u krug

Ogranienja getalt terapije

Primjena ograniena na normale, ali inhibirane, intelektualno kontrolirane, pretjerano socijalizirane osobe

Efekti su ee potaknuti sugestijama terapeuta, nego spontanou klijenta

Mone tehnike stvaraju mogunost manipuliranja klijentom nuan dobar trening i stalna supervizija Neki autori kritiziraju forsiranje specifinih tehnika (npr. poticanje na polarnosti, na razdvajanje dva dijela linosti i sl.)

Nedostatak jake teorijske osnove

Previe zasnovana na trikovima, antiteoretska

Izbjegava se dijagnosticiranje i testiranje

Pristup previe ekstreman u usmjerenosti na sebe primjer:

Getaltistika motiva (Perls, 1969)

Ja inim svoje stvari, ti ini svoje stvari

Ja nisam na ovom svijetu da ispunim tvoja oekivanja,

Ti nisi na ovom svijetu da ispuni moja.

Ti si ti, a ja sam ja,

I ako se sluajno sretnemo, to je krasno,

A ako ne, to se tu moe.

Zakljuak o GT

GT korisna u poboljanju funkcioniranja osoba s razliitim dijagnostikim kategorijama

Rad s psihotinim i tee poremeenim osobama zahtijeva oprez

Getalt tehnike dovode do brih promjena od Rogersovih metoda

Getalt tehnike mogu imati tetniji utjecaj na klijenta ako ih terapeut koristi prerano ili neadekvatno (osobito senzomotorne tehnike)

Premda vrlo mali broj terapeuta prakticira istu getaltistiku teoriju i terapiju, velik broj terapeuta razliite orijentacije koristi pojedine getaltistike vjebe

Getaltistike vjebe koje poboljavaju kontakt sa sobom, drugim ljudima i okolinom esto se koriste u grupama senzitivnog treninga, grupama susretanja i grupama za osobni rast

BIHEVIORALNO-KOGNITIVNA TERAPIJA

Povijesni razvoj 3 faze:

Poeci bihevioralne terapije (1950-1970):

UK Eysenck, Wolpe sistematska desenzitizacija

SAD Skinner modifikacija ponaanja

Razvoj kognitivne terapije (sredina 1960-tih godina) Aaron Beck i Albert Ellis (SAD)

Pribliavanje bihevioralne i kognitivne terapije (kasne 1980-te godine)

Znaajna imena u razvoju BT

Watson i Rayner uenje straha klasinim uvjetovanjem

Mary Cover Jones kontrakondicioniranje

Mowrer- alarmni ureaj za tretman enureze

Thorndike zakon efekta

Wolpe princip reciprone inhibicije

Skinner modifikacija ponaanja (primjenom principa instrumentalnog uvjetovanja)

Lindsley uvodi naziv bihevioralna terapija

Shapiro istraivanja na pojedincu

Bandura teorije socijalnog uenja i teorija samoefikasnosti

Meichenbaum trening samoinstrukcija

Lazarus multimodalna terapija

Osnovne pretpostavke bihevioralne terapije

Svako ponaanje je naueno

Nastanak poremeaja tumai se uenjem:

klasinim uvjetovanjem

instrumentalnim uvjetovanjem

uenjem po modelu

kognitivnim uenjem

Ponaanje je odreeno okolinom (ABC)

Osnovne karakteristike BT

Specifian dijagnostiki postupak FAP

Naglasak na empirizmu objektivnost, mjerljivost

Idiografska usmjerenost

Uloga faktora okoline:

u nastanku poremeaja

u odravanju poremeaja

u tretmanu

Jasna racionala tretmana

Koritenje medijatora

Precizno definiranje problema

Konkretni i specifini ciljevi promjena ponaanja

Ogranienog raspona i trajanja

Orijentacija na akciju

Uloga domaih zadaa

Postupnost u tretmanu

Ukljuivanje pozitivnih aspekata ponaanja u tretman

Rad na prevenciji povrata simptoma

Uloga terapeuta

Konzultant, uitelj, model, potkrepljiva

Karakteristike vjetih terapeuta - osjetljivi, topli, iskreni, usmjereni na zadatak, ustrajni, sistematini, fleksibilni, prikladno direktnivni

Proirenje repertoara problema:

Promjene neadekvatnih ponaanja - usvajanje adekvatnih navika

Rjeavanje razliitih kolskih problema

Hiperaktivnost

Kontrola ljutnje i agresivnosti

Mentalna retardacija

Suoavanje sa stresom

Zdravstveni problemi

Pridravanje lijenikih uputa

Kontrola autonomnih funkcija (biofeedback)

Ovladavanje boli

Samopomo u osobnim problemima

Poveanje samokontrole

Poveanje asertivnosti

Odvikavanje od puenja

Tretman gojaznosti

Tehnike bihevioralne terapije

Sistematska desenzitizacija