intervju predsjednik uprave krunoslav jakupčić

BROJ 277–278 | SIJEČANJ–VELJAČA 2020. HRVATSKE ŠUME 1

ČASOPIS ZA POPULARIZACIJU ŠUMARSTVA | Broj 277–278 | Godina XXIV. | Zagreb, siječanj–veljača 2020. | ISSN 1330-6480

Intervju

Predsjednik Uprave Krunoslav Jakupčić

Izdvajamo...

Kamenolomi KrašićHladnjača za žirZaštita od divljači

Završena druga sezona Boranke Trušnica Obljetnica šumskog reda

Marije Terezije

Aktualno

Mjesečnik "Hrvatske šume" | Izdavač: "Hrvatske šume" d.o.o. Zagreb | Predsjednik Uprave: Krunoslav Jakupčić | Glavni urednik: Goran Vincenc | Novinari: Helena Jakobović, Marija Glavaš i Goran Vincenc | Uređivački odbor: predsjednik Branko Meštrić, Ivan Hodić, Mladen Slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić, Željka Bakran | Adresa redakcije: Ulica kneza Branimira 1, Zagreb, tel.: 01/4804 169, faks: 01/4804 101 | e-mail: [email protected], [email protected]štvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta.

Naslovna stranica: Marinko Bošnjaković, Planinska studen | Zadnja stranica: Goran Dorić, Tragovi

Grafički urednik: Gordana Hren | Grafičko oblikovanje i tisak: | Lektura: Dijana Držaić | Naklada: 6200 komCJENIK OGLASNOG PROSTORA: Jedna stranica (1/1) 3600 kn; pola stranice (1/2) 1800 kn; trećina stranice (1/3) 1200 kn; četvrtina stranice (1/4) 900 kn; osmina stranice (1/8) 450 kn Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti).U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač.

sadržaj3 Maslinovo ulje iz Frančeskije brončano!

4 Društvo kćer Hrvatskih šuma vratilo koncesiju nad vrijednim kamenolomom

6 Termička obrada i skladištenje žira za budućnost obnove hrastovih sastojina

9 Novouređena lovačka kuća idealno je mjesto za ljubitelje lova i prirode

11 Održive šume za održivu budućnost

13 Prikazana povezanost čovjeka i šume kroz povijest

14 Očekuju nas veliki izazovi kod implementacije ERP-a, ali i obnove jasena

17 Konferencija o promjeni klime proglašena neuspjehom

19 Boranka ostvarila uspjeh i u 2019. godini!

20 Iznimno aktivna 2019. godina

22 Obilježeno 60 godina sjemenarstva u Hrvatskoj

24 U delicijama Muljave uživali posjetitelji sajma CROAGRO

26 Problemi posavskog bazena i dalje zadaju glavobolje šumarima

29 Nakon Himalaje, pala i Aconcagua

30 Šumar na pivskoj sceni

32 Površinom najveća šumarija u Hrvatskoj

36 Poznati po sadnicama četinjača i božićnim drvcima

38 Više od četvrt stoljeća rada trušnice u HŠI-u

40 Ekološke biorazgradive mreže i druga sredstva

43 Svoje umijeće pokazali smo unutar šumskog kompleksa Predsjedničkih dvora

44 Upravljanjem rizikom spriječiti megapožare

45 Stotine vjeveričjih stabala

47 Fosili starosti oko 385 milijuna godina

49 Početak prakse potrajnosti u hrvatskom šumarstvu

50 Rezervat Lokrum proslavio 70-tu obljetnicu

51 Obavezno izbjegavati panterovu muharu

53 Koristan korov za dobre poznavatelje


Aktualno

Na 9. manifestaciji uljara i maslinara održanoj u Vodicama maslinovo ulje koje proizvodi rasadnik Frančeskija u sastavu UŠP Buzet osvojilo je brončanu medalju u jakoj konkurenciji 274 ulja od kojih je čak 222 bilo ekstradjevičansko.

Maslinovo ulje proizvedeno u našem rasadniku Fran-českija u UŠP Buzet osvojilo je brončanu medalju u kategoriji ekstradjevičanskih maslinovih ulja na 9. manifestaciji uljara i maslinara u organizaciji Zavo-

da za javno zdravstvo Šibenik, Udruge OLEA Šibenik te Udruge dalmatinskih uljara održanoj u hotelu Olympia u Vodicama! U oštroj konkurenciji 274 ulja iz zemlje i inozemstva, od kojih je čak 222 uzorka proglašeno ekstradjevičanskim, pokazalo se da i šumari znaju proizvesti ulje za medalju. U uvjetima koji su bili daleko od idealnih jer je 2019. godina za maslinare bila izuzetno loša što zbog niskih temperatura početkom godine i tijekom svibnja, ali i visokih temperatura tijekom ljeta rezultat je urod koji je u cijeloj zemlji bio upola manji nego lani zbog čega ovo priznanje zvuči još značajnije.

Podsjetimo, u sklopu rasadnika Frančeskija nedaleko od najzapadnije točke Republike Hrvatske Savudrije nalazi se i maslinik koji broji 398 stabala raznih sorti ove plemenite ulja-rice. Izvrsna lokacija, kvalitetno tlo, puno sunčanih sati i vrijed-ne ruke radnika Frančeskija rezultirali su da je maslinovo ulje proizvedeno u ovom rasadniku vrhunske kvalitete, a samim time na ponos svim zaposlenicima Hrvatskih šuma.

Šampion ovogodišnjih Dana mladog maslinova ulja u Dalmaciji je Milan Gulan iz Galovice u Ravnim kotarima za vi-

Vrijedna nagrada

Maslinovo ulje iz Frančeskije brončano!

Tekst: Goran VincencFoto: Rasadnik Frančeskija, Goran Vincenc

šesortno maslinovo ulje, a zlatnu medalju u kategoriji sortnih ulja osvojio je OPG Lupić. Manifestacija dobiva sve veći značaj o čemu govori i podatak da je ove godine poslano na analizu čak 50 ulja iz Istre te 15 iz maslinarski sve naprednije Herce-govine.

Ono što je vidljivo jest konstantan napredak u kvaliteti na-ših uljara, kao i interes za ovakvim manifestacijama. U prilog tomu govori činjenica kako su zbog prevelikog broja prijav-ljenih organizatori morali odbiti 20 uzoraka jer ih fizički nisu mogli stići obraditi.

Ulje rasadnika Frančeskija, čija nam je kvaliteta itekako po-znata, sada je dobilo i javno priznanje, a o njegovoj kvaliteti dovoljno govori podatak da je prošlogodišnja proizvodnja u potpunosti rasprodana. Mlado maslinovo ulje koje je dobilo ovu vrijednu nagradu već je na tržištu i spremno za kupce.

Čestitamo pobjednicima, a osobito našoj Ester Brajković Vladilo, rukovoditeljici RJ Frančeskija, na fantastičnom uspje-hu i izvrsnom ekstradjevičanskom maslinovom ulju!

Maslinovo ulje s prepoznatljivom ambalažom

Maslinik u Frančeskiji

Aktualno

Kamenolom Krašić

Društvo kćer Hrvatskih šuma vratilo koncesiju nad vrijednim kamenolomom

Saga oko vrijednog kamenoloma Slapnica napokon je završena. Kamenolomi Krašić d.o.o. nakon dužeg vremena ponovno imaju koncesiju na eksploatacijskom polju tehničko-građevnog kamena Slapnica. Time je ispravljena nepravda koja je tvrtki kćeri Hrvatskih šuma donijela velike materijalne gubitke.

Tim ugovorom tvrtki Kamenolomi Krašić dodijeljena je koncesija za ek-sploataciju mineralnih sirovina do 31. prosinca 2022. godine.

U početku je sve bilo idilično i tvrtka Kamenolomi Krašić d.o.o. redovno je pozitivno poslovala, zapošljavala lokal-no stanovništvo, a građevinski kamen prodavala je svim zainteresiranim stra-nama.

U 2012. godini izvađeno je ukupno 81.000 kubika kamena, dok je u 2013. godini do 31. kolovoza izvađeno 96.868 kubika.

No, u lipnju 2014. godine Ured držav-ne uprave Zagrebačke županije donosi rješenje o jednostranom raskidu ugo-vora o koncesiji te briše društvo Kame-nolomi Krašić kao nositelja odobrenja navedenog eksploatacijskog polja koje je prema sili zakona prešlo na Republiku Hrvatsku.

Šumari su još sedamdesetih go-dina zaključili kako je dolomitni kamen iz okolice Krašića vrhun-ske kvalitete te kako bi njegovo

eksploatiranje moglo pridonijeti gos-podarskom rastu žumberačkog kraja. Sama eksploatacija započela je 1977. godine u Šumskom gospodarstvu Kar-lovac, OOUR Šumarija Krašić – eksploa-

tacija kamena, da bi se s izmjenama za-konodavstva mijenjala i nadležna tijela koja su provodila eksploataciju.

Konačno, Hrvatske šume osnovale su tvrtku kćer Kamenolomi Krašić d.o.o. u svibnju 1997. godine u svrhu eksploata-cije tehničko-građevinskog kamena.

Godine 2010. stručna komisija utvr-dila je rezerve od 1,3 milijuna kubika

dolomitnog kamena te je temeljem toga tvrtka Kamenolomi Krašić u srp-nju 2012. godine sklopi-la Ugovor o koncesiji za eksploataciju tehničko-građevinskog kamena na eksploatacijskom polju Slapnica koji se nalazi u općini Krašić na Žumber-ku, površine 11,59 ha, s Uredom državne uprave Zagrebačke županije.

Tekst/foto: Goran Vincenc

Velike zalihe kvalitetnog kamena

Oprema je u besprijekornom stanju


Aktualno

Navedeno rješenje temeljilo se na iz-vješću Državnog inspektorata iz prosin-ca 2013. godine kojim se utvrđuje da su se rudarski radovi na predmetnom ek-sploatacijskom polju tijekom 2012. i do listopada 2013. godine obavljali izvan granica projektnog rješenja i dodijelje-ne koncesije.

Smatrajući ovakvo rješenje ne-zakonitim, društvo Kamenolomi Kra-šić pokrenulo je u lipnju 2014. godi-ne upravni spor podnošenjem tužbe Upravnom sudu s prijedlogom ponište-nja navedenog rješenja kao nezakoni-tog.

U međuvremenu je postupak pred Upravnim sudom prekinut do okonča-nja kaznenog postupka pred Općinskim sudom koji je 2014. godine pokrenut te-meljem optužnice Općinskog državnog odvjetništva protiv okrivljenih: direkto-ra društva Kamenolomi Krašić Mirosla-va Falice i društva Kamenolomi Krašić d.o.o.

Kazneni postupak trajao je četiri go-dine, a okončan je u rujnu 2018. godine kada je donesena pravomoćna presuda kojom se odbijaju sve optužbe protiv okrivljenika čime su se stvorili uvjeti za nastavak postupka pred Upravnim su-dom.

Dugotrajnim sudskim sporom Hrvat-ske šume uspjele su dokazati kako nije bilo eksploatacije izvan granice odobre-ne projektnim rješenjem, već je došlo do izuzetno velikog odrona kamene mase prouzročenog geološkom nesta-bilnošću stanja etažnih kosina u dužem vremenskom razdoblju.

ti da su tom pravomoćnom presudom spriječene malverzacije određenih po-duzetnika koji su htjeli preuzeti konce-siju na kamenolom i time nanijeti štetu državi. Tu prvenstveno treba zahvaliti direktoru Pravnog sektora Stjepanu Dragičeviću te voditelju UŠP Sisak Vlat-ku Petroviću koji su odradili golemi dio posla kako bi se vrijedni kamenolom Slapnica vratio tvrtki kćeri Hrvatskih šuma.

U daljoj proceduri Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i rada Kamenolomu Krašić vratilo je eksploa-tacijsko polje Slapnica te se trgovačko društvo Kamenolom Krašić odredilo kao nositelj i ovlaštenik predmetnog ek-sploatacijskog polja temeljem Ugovora o koncesiji s trajanjem koncesije do 31. prosinca 2022. godine.

No šteta je ipak učinjena. Zbog gubitka koncesije i dugotrajnog sud-skog postupka koji je trajao više od 5 godina, društvo Kamenolomi Kra-šić trpjelo je značajne materijalne gubitke.

U periodu od 2010. do 2014. godine prosječni prihod iznosio je 8,9 milijuna kuna, dok se dobit kretala između 0,6 i 1 milijun kuna.

Nažalost, izgubljena su i radna mje-sta. Od 13 zaposlenih koliko ih je 2013. godine radilo u Kamenolomima Krašić d.o.o. tri su radnika zbrinuta u Hrvat-skim šumama, a deset ih je, nažalost, završilo na Zavodu za zapošljavanje.

Ipak, povratkom koncesije pokre-nut će se i proizvodnja i to već u veljači 2020. godine te se nadamo kako će se i radnici moći vratiti na posao čime će tvrtka Kamenolomi Krašić d.o.o. dati svoj obol u sprječavanju odlijeva sta-novništva izvan granica Hrvatske.

Uz sprječavanje velike nepravde i daljnjih materijalnih gubitaka nasta-lih prestankom proizvodnje, Hrvatske šume su ovim potezom zaustavile i mo-žebitne malverzacije kojima bi se znat-nije oštetila država jer su prema svim naznakama (žalba privatne tvrtke na odluku Upravnog suda) pojedinci bacili oko na kamenolom Slapnicu.

U siječnju 2019. godine Upravni sud do-nio je presudu kojom poništava rješenje Ureda državne uprave u Zagrebačkoj žu-paniji, a ta presu-da postala je pra-vomoćna u rujnu 2019. godine.

Treba istaknu-

Najzaslužniji za povratak kamenoloma i novo poslovodstvo u obilasku kamenoloma Splapnica s Upravom HŠ

Kamenolom Slapnica

6 HRVATSKE ŠUME BROJ 277–278 | SIJEČANJ–VELJAČA 2020.

Aktualno

hladnjačama u godinama dobrog uroda i njegovim čuva-njem za iduću godinu možemo unaprijed planirati radove na obnovi sastojina, pošumljavanju i osnivanju novih šum-skih površina. Takvo postrojenje za termičku obradu žira i hladnjača za njegovo skladištenje na inicijativu Uprave šuma Vinkovci i voditelja Damira Dekanića nabavljeno je i postavljeno u objektu Hrvatskih šuma na području Šu-marije Županja krajem 2019. godine. U njoj će se čuvati žir vinkovačke Uprave šuma, ali i sjeme hrasta susjednih po-družnica sakupljeno na registriranim šumskim sjemenskim objektima.

Hrast lužnjak (Quercus robur L.) nesumnjivo je naša naj-važnija i najvrjednija gospodarska vrsta nizinskih šuma. Budu-ći da, kao i većina drugih vrsta drveća, teško podnosi promje-ne u stanišnim uvjetima koje se događaju zbog nepovoljnih

Hladnjača za žir

Termička obrada i skladištenje žira za budućnost obnove hrastovih sastojina

Na području Uprave šuma Podružnice Vinkovci, u Šumariji Županja nabavljen je i postavljen suvremeni sustav za termičku obradu žira te hladnjača za njegovo skladištenje. Skladištenjem sjemena hrasta u godinama dobrog uroda možemo godinu unaprijed planirati radove na obnovi sastojina, pošumljavanju i osnivanju novih šumskih površina.

U 2019. godini izraz „klimatske promjene“ u Googleovoj tražilici zasigurno je bio jedan od najčešće upisanih. Nije to loše jer postajemo sve svjesniji da se svijet mijenja i da ćemo se u budućnosti morati prilagoditi

mnogim promjenama koje nas očekuju. Možda su nas zaobiš-li udari asteroida i mega erupcije, ali globalno zatopljavanje naša je stvarnost. Svijet se mijenja i to užurbano. Šume, kao pluća planete, moraju biti sačuvane, a opstanak mnogih vr-sta drveća već je sada upitan. Gotovo da smo izgubili bitku za poljski jasen u Europi, a sve je ugroženiji i hrast lužnjak, naša najvrjednija vrsta.

Jedno od rješenja zasigurno je djelovati preventivno, odnosno sakupljati i sačuvati sjeme za budućnost koja je u pogledu vremenskih uvjeta i klimatskih promjena zaista postala neizvjesna. Skladištenjem sjemena hrasta - žira u

biotskih i abiotskih čimbenika, zdrav-stveno stanje lužnjakovih sastojina slabi. Znakovi propadanja postaju sve vidljiviji, osobito nakon pojave štetnika hrastove mrežaste stjenice (Corythucha arcua-ta). Slabiji vitalitet hrasta očituje se između ostalog kroz neredoviti te sve slabiji urod sjemena zbog čega je u pita-nje dovedena prirodna obnova šuma, a koja je u Hrvatskoj imperativ. Neredoviti urod žira i problemi koji se javljaju kod obnove sastojina hrasta lužnjaka razlog su stalnog povećanja potreba za šum-skim sadnicama i što kvalitetnijim sje-menom.

Godine dobrog uroda žira moraju se iskoristiti kako bi se višak sjemena dobro uskladištio te iskoristio iduće godine ili poslužio za uzgoj šumskih sadnica u svr-hu umjetne obnove sastojina i popunja-vanja nedovoljno obnovljenih površina.

Tekst/foto: Helena Jakobović

Hladnjača s dvije prostrane komore


Aktualno

Budući da je žir krupno sjeme, klijavost mu uobičajeno traje relativno kratko i bez posebnih postupaka za veću količinu sjemena nije ju moguće održati do iduće sjetvene sezone, tj. godinu dana.

Nakon što su stručnjaci Hrvatskih šuma za područje ra-sadničarstva posjetili kolege u Javnom poduzeću Vojvodina-šume iz Sremske Mitrovice, a koji su 2006. financirali izgradnju i opremanje centra za termoterapiju žira u Moroviću te se on-dje uvjerili u pozitivne učinke termotretiranja žira, odlučili su se na nabavu sličnog postrojenja u UŠP Vinkovci kao jednoj od Podružnica u kojoj je hrast lužnjak najrasprostranjeniji. Obra-da sjemena termoterapijom važna je za uspješno čuvanje sje-mena, a važnost se očituje i kroz financijske uštede ostvarene kroz smanjenje gubitka u klijavosti skladištenog sjemena. Po-strojenje je smješteno u velikoj hali Hrvatskih šuma u Županji uz koju će uskoro biti iskopan vlastiti bunar, a konstruirali su ga i postavili inženjeri tvrtke Hidroterma iz Sremske Mitrovice. Trenutno je u fazi testiranja kako bi najesen sve bilo spremno za rad.

Rukovoditelj Proizvodnog odjela UŠP Vinkovci Željko Bodrožić i upravitelj Šumarije Županja Tomislav Županjac s najbližim suradnicima sastali su se s predstavnicima tvrtke Hidroterma i kolegama iz JV Vojvodinašume tijekom postav-ljanja postrojenja kako bi se educirali o načinu rada ovog su-vremenog sustava za termičku obradu žira. Pogon za obradu žira obrađuje žir metodom termoterapije tijekom koje se žir, u trajanju od 2,5 sata, potapa u posude u kojima je tempera-tura 41° C. Na taj se način uklone patogeni organizmi, a žir ne gubi svoju klijavost. Tretiranje se provodi uglavnom vodom, zrakom ili parom. Proces termoterapije počinje ubacivanjem žira u kadu s rešetkastim umetkom gdje se ispire, čisti od neči-stoća i prethodno zagrijava, a zatim se prebacuje u glavnu ko-moru u kojoj je temperatura konstantno 41° C. Unutar glavne komore nalazi se spiralni transporter koji omogućava lagano kretanje žira tako da u komori provede 2,5 sata na temperaturi od 41° C. Ovi uvjeti automatski se održavaju i prate na digi-talnim ekranima. Iz komore žir prelazi na valjkastu pokretnu traku gdje se procjeđuje, hladi i ulazi u miješalicu u kojoj se

Prva faza termičke obrade je ispiranje sjemena od nečistoća Odlazak sjemena u posudu za termičku obradu

Žir se tretira 2,5 sata na 41° C Probni rad postrojenja za termičku obradu žira


Aktualno

miješa s fungicidom. Zatim se pakira u plastične kontejnere i slaže u hladnjaču na temperature najčešće između -1° C i 3° C. Za vrijeme jedne radne smjene može se obraditi oko 3 tone žira.

Prisutnost gljiva u sjemenu šumskih vrsta drveća opće-nito se smatra jednim od glavnih uzroka skraćenog životnog vijeka sjemena tijekom skladištenja, smanjene klijavosti sje-mena te potencijalno i uzroka bolesti koje utječu na različite razvojne stadije mladih biljaka poput polijeganja ponika kod četinjača, odumiranja izbojaka te odumiranja i razvoja raka-stih tvorevina na starijim sadnicama. Tretiranjem plodova pri navedenim temperaturnim režimima ubijaju se očuvani pato-geni pri čemu je šteta biljci domaćinu tek neznatna.

Sjemenska štedionica, u skladu sa svjetskim standardi-ma čuvanja gena i biljnih vrsta, od 2013. godine nalazi se u Hrvatskom šumarskom institutu Jastrebarsko. Gradnja joj je započela 2009. godine sa svrhom reprodukcije sadnog mate-rijala i u slučaju nestašice sjemena. Ova štedionica koristi se za skladištenje sjemena dvadesetak biljnih vrsta, među ostalim i hrasta lužnjaka.

Trenutno u svijetu postoji oko 1700 banki sjemena raspo-ređenih u preko stotinu država, no ona na norveškom arhi-pelagu Svalbardu, koju nazivaju i „biljnom Noinom arkom“, postoji preko deset godina i u njoj se nalazi sjeme gotovo milijun biljnih vrsta. Svrha ove velike sjemenske štedionice je da posluži kao svojevrsna „sigurna kopija“ sjemena u slučaju da originalna zaliha u nekoj od zemalja svijeta iz bilo kojeg razloga nestane.

Iako se šumarska znanost smatra tradicionalnom, šumarski stručnjaci svjesni su da šume spadaju među najcjenjenija pri-rodna bogatstva na svijetu i trude se pronaći nove metode u gospodarenju kako bi se one očuvale za buduće generacije. Čuvanje sjemena jedan je od načina za postizanje tog cilja.

Tomislav Županjac, Željko Bodrožić i Daniela Stjepić s inženjerom Hidroterme

Lovački dom Spačva

Jugoistočna Slavonija između rijeka Save i Dunava ni-zina je ispresijecana vodenim površinama, okružena šumom, dom mnoštvu vrsta ptica močvarica, mamac za zvijeri poput kune i lisice, a pak carstvo za divljač

kao što su jelen i divlja svinja. Guste visoke spačvanske šume hrasta lužnjaka nacionalno su bogatstvo, ali su i očuvani živi svjedok povijesti, drevni ostatak ravničarskih šuma koje su od davnina rasle na ovom plodnom tlu. Pret-

Šumarstvo i lovstvo dvije su tradicionalne, međusobno povezane i perspektivne gospodarske grane te je svako ulaganje u ovaj važan privredni sektor više nego dobrodošlo. Prepoznali su to u vinkovačkoj podružnici Hrvatskih šuma preuredivši dobro poznatu lovačku kuću „Dvorac Spačva“ čiji će novi izgled zasigurno privući još više lovnih gostiju ili samo zaljubljenika u čistu i netaknutu prirodu ovog kraja Hrvatske.

Stara fotografija „Dvorca Spačva“ oko 1935. godine


Aktualno

povijesni stanovnici slavonskog kraja, isprva stočari, postali su lovci prilagodivši se tom nepreglednom šumskom prostran-stvu. Na području šumovitih Vinkovaca lovili su uglavnom je-lensku divljač koja je služila za prehranjivanje čitavih obitelji, od kože su izrađivali odjeću i obuću, a od rogovlja rekvizite za lov.

Mnogi carevi, vojskovođe, velikaši i diplomati organizirano su lovili na cijelom području Slavonije, a plemići gradili luk-suzne lovačke dvorce od kojih mnogi i danas postoje. Nad-vojvoda Ferdinand lovio je u Spačvanskom bazenu krajem 1901., a grof Erdödy 1903. godine. Iz tog razdoblja s početka 20. stoljeća postoje i prvi pisani podatci o gradnji dviju lovač-kih kuća, one na Spačvi u vrbanjskim šumama te na Debrinji u strošinskim šumama. Sačuvan je nacrt lovačke kuće na Spačvi iz 1903. godine, a koja i danas ima svoju funkciju.

Spomenuta lovačka kuća kojom upravljaju Hrvatske šume „Dvorac Spačva“ smješten je unutar istoimenog otvorenog lovišta na području gospodarenja Šumarije Otok. Objekt je ugostiteljsko-turističkog karaktera, a okružen je prekrasnom netaknutom prirodom. Hrvatske šume nadaleko su pozna-te po prirodnom gospodarenju svojim šumama, ali sve više ulažu i u gospodarenje lovištima. Da bi i ono bilo kvalitetno i uspješno, lovno-turistički objekti moraju biti uređeni kako bi mogli ugostiti ljubitelje lova ili samo zaljubljenike u prirodu.

Tako su sredinom 2018. godine započeli radovi na re-konstrukciji postojećeg objekta lovačkog doma Spačva, a preuređenje je dovršeno u drugoj polovici 2019. godine. Za-mijenjene su stare i dotrajale instalacije te u potpunosti po-stavljen novi krov. Sobe s ukupno šesnaest ležaja elegantne

Tekst: Helena JakobovićFoto: Helena Jakobović, Goran Vincenc

Novouređena lovačka kuća idealno je mjesto za ljubitelje lova i prirodeAmbijent je idealno mjesto za ljubitelje lova i prirode


su, opremljene suvremenim namještajem i tehnikom, balkoni s drvenim gredama gledaju ravno u krošnje stabala, a nove kupaonice prostrane su i modernizirane. Prizemlje i dalje odiše tradicionalnošću i pravim lovačkim ugođajem, osobito kada iz kuhinje zamirišu slavonski kulinarski specijaliteti koji se ondje vješto i s ljubavlju pripremaju.

U novu godinu ova lovačka kuća ušla je osvježena i s već ne-koliko posjeta domaćih, austrijskih i njemačkih gostiju. Uz kuću se nalaze popratni lovački objekti za lovočuvara i hladnjača, sjenica s nadstrešnicom, lovačka čeka te stari drveni bunar koji čekaju da ih uhvati zaintrigirano oko promatrača ili objektiv fo-toaparata. Sa svih strana kuće uzdiže se šuma bogata jelenima, srnama, divljim svinjama... Mjesto je to koje poziva lovce želeći im „Dobru kob“, ali i ljubitelje prirodnog ambijenta koji će ondje uživati u promatranju ptica i njihovu pjevu. U koje se god godiš-nje doba našli u Spačvi, posjetitelje će šuma nagraditi čarobnim izdanjem.

Gosti ovog lovačkog doma najviše cijene bogatu po-nudu, prirodne ljepote krajolika, ali prije svega susretljivost i gostoljubivost što onih koji im stoje na raspolaganju tijekom samog organiziranja i boravka u nekim od naših ugostiteljskih objekata, što od lokalnog stanovništva. Te karakteristike ga-rancija su uspješnog poslovanja u segmentu turizma u Hrvat-skim šumama, kao i garancija zadovoljstva gostiju, a u lovač-koj kući Spačva s tim se karakteristikama svi djelatnici mogu poistovjetiti. Jako dobro znaju to voditelj UŠP Vinkovci Damir Dekanić i upravitelj Šumarije Otok Zvonimir Rukavina koji imaju još puno planova za razvoj lovnog turizma svoje po-družnice. Dobra prometna povezanost i položaj lovačke kuće Spačva velika su prednost jer je dolazak u lovište brz, a vožnja udobna zbog dobre autoceste i željezničke povezanosti. A bli-zina grada Vinkovaca, koji predstavlja kulturno i gospodarsko središte poznato po svojoj dugoj povijesnoj tradiciji i kultur-noj baštini, dodatni je bonus za posjet ovom kraju Hrvatske.

Novi izgled kuće „Dvorac Spačva“

Radovi na renovaciji započeli su 2018. godine

Stare sobe s ležajevima tijekom preuređenja

Sobe su modernizirane i opremljene

Upravitelj Šumarije Otok Zvonimir Rukavina ispred lovačke kuće Spačva

Aktualno


Aktualno

Posljednjih godina sve više raste potreba za uslugama šumskih ekosustava kao što su sport, re-kreacija i turizam s ciljem una-

pređenja zdravlja i poboljšanja kvalite-te ljudskog života. Glavne općekorisne funkcije koje omogućavaju napredak u ostvarenju tog cilja su uloga šuma u pro-čišćavanju zraka, tla i voda, smanjenje emisije ugljičnog dioksida, smanjenje buke, održavanje i zaštita bioraznoliko-sti, protuerozijska funkcija i brojne dru-ge. Zbog svega toga javila se potreba za evaluacijom tih korisnih i važnih usluga šuma što je prepoznato u europskom projektu skraćenog naziva SINCERE. On razmatra inovativne načine za pro-cjenu usluga ekosustava, razvoj novih politika, poslovnih modela te razmjenu znanja među partnerima, a financiran je iz EU programa Obzor 2020. U pro-

jekt SINCERE uključena su 22 partnera kroz 11 studija slučaja u čijem su fokusu istraživanje i inovacije šumskih ekosu-stava za društvo, zajednicu i okoliš.

Kao jedini partner iz Hrvatske uklju-čen je Park prirode Medvednica sa svo-jim partnerima i dionicima parka. Kra-jem prosinca 2019. godine održana je 3. po redu radionica u organizaciji ove jav-ne ustanove. Sudjelovali su svi partneri i dionici u gospodarenju Medvednicom, među kojima i predstavnici Hrvatskih šuma, kako bi zajedno raspravljali o do-sadašnjim projektnim aktivnostima te planovima i očekivanjima za budućnost projekta čiji se završetak očekuje 2020. godine.

Martina Jurjević–Varga iz Parka pri-rode Medvednica prezentirala je pri-sutnima studiju slučaja pod nazivom „Vrednovanje zdravstvenih funkcija pri-

gradskih šuma u zaštićenim područji-ma“ kojom se u projektu predstavlja Hr-vatska, a koja se temelji na vrednovanju zdravlja kao sastavnice usluga šumskih ekosustava i definiranju plaćanja za us-luge ekosustava. Uz pridobivanje drvne mase, šume imaju brojne druge usluge koje je teško vrednovati novcem.

Uslugama šumskih ekosustava po-trebni su politički i ekonomski potica-ji, kao i načini vrednovanja usluga bez izravne tržišne vrijednosti. Svjedoci smo sve većih i češćih poremećaja u šum-skim ekosustavima, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu. Elementarne nepogode, ekscesne klimatske pojave, onečišće-nje okoliša, klimatske promjene, brojni biotski i abiotski čimbenici utječu na kvalitetu naših šuma, ali i života cjelo-kupnog pučanstva na svijetu. Sve te po-jave nepovoljno utječu na stanje šuma

EU projekt Sincere

Održive šume za održivu budućnostKrajem prosinca 2019. održana je 3. po redu radionica u organizaciji Parka prirode Medvednica vezana za rad na projektu skraćenog naziva SINCERE. Riječ je o projektu financiranom iz fondova Europske unije, a čiji je cilj istraživanje novih pristupa povezivanja profitabilnog upravljanja šumom s promjenjivim društvenim potrebama. Sudjelovali su i predstavnici Hrvatskih šuma.


Sudionici projekta zainteresirano su slušali predavanja i sudjelovali u raspravi


Aktualno

zbog čega im je potrebna pažnja struke, ali i cjelokupne javnosti. Da bi šume mo-gle ispunjavati sve svoje funkcije, one moraju biti u optimalnom stanju.

U Republici Hrvatskoj Zakonom je 1990. godine propisana obveza plaća-nja naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma. Ta naknada kroz godine se smanjivala i danas iznosi 0,0265 % ukupnog prihoda. Martina Jurjević–Var-ga rekla je kako će Park prirode Medved-nica kroz svoje istraživanje razviti model plaćanja usluga šume, ali neće uvoditi naplatu, već će na dobrovoljnoj bazi pu-tem donacijskih kutija prikupljati sred-stva za nove sadržaje za posjetitelje te kroz naplatu jednokratnih koncesijskih odobrenja za sportska događanja.

Govorila je o svim aktivnostima koje su do sada odrađene u sklopu rada na projektu SINCERE te najavila profesora Maria Kasovića s Kineziološkog fakulteta u Zagrebu koji je kao partner na projektu sa svojim timom napravio pilot projekt „Procjena energetskih kapaciteta plani-narskih staza Parka prirode Medvednica“.

Mario Kasović kroz nekoliko mjer-ljivih parametara kao što su: razlika u nadmorskoj visini, pređena udalje-

nost, ukupna energetska potrošnja, brzina hodanja, frekvencija srca, dišni volumen i dr., istraživao je utjecaj na psihofizičko zdravlje čovjeka, odnosno kako fizička aktivnost u različitim uvje-tima utječe na naše zdravlje. Zdravog 25–godišnjeg mladića Kasović je pod-vrgnuo testiranju u zatvorenoj dvorani kao referentnoj vrijednosti, a zatim na vanjskom terenu – mladić je hodao oko Jarunskog jezera te se uspinjao Leuste-kovom i Bikčevićevom stazom u Parku prirode Medvednica. Rezultati su poka-zali kako za vrijeme 1 sata i 13 minuta na Leustekovoj stazi tijelo ispitanika na po-troši energetske zalihe u vrijednosti od 937 kcal, dok na Bikčevićevoj oko 20 % manje, 748 kcal. Gledano kroz postotke ispitanik će na Leustekovoj stazi potro-šiti 44 % kcal svog bazalnog metabo-lizma, prema 35% kcal na Bikčevićevoj stazi, uz manju maksimalnu i srednju frekvenciju srca i intenzitet. Istovre-meno će 12 % više vremena provesti u aktivnosti u prirodi i svježem zraku. Za 1 sat i 8 minuta hodanja po Jarunu potrošit će 233 kcal što iznosi tek 20 % bazalnog metabolizma. Bazalni meta-bolizam je minimalna razina energije

koja je potrebna za osnovne životne funkcije kada je organizam u budnom stanju. Ovo su zanimljive smjernice za planinare, rekreativce i šetače koji pre-ma svojim potrebama mogu odabrati aktivnost i okruženje za sebe.

Na kraju je izv. prof. dr. sc. Stje-pan Posavec sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu prisutnima predstavio zelenu i bioekonomiju, odnosno kružno gos-podarstvo te s njima povezane dosege u svijetu i kod nas. U Hrvatskoj, prema podatcima Zavoda za statistiku, sektor baziran na biogospodarstvu zapošljava više od 115.000 zaposlenih, dok samo sektor šumarstva i drvno-prerađivačke industrije zapošljava oko 53.000 osoba, uz prihod od gotovo 2 milijarde EUR godišnje. Posavec je u zaključku naveo kako je obrazovni sustav u Hrvatskoj poprilično neusklađen s potrebama na tržištu rada vezano za sektor bioekono-mije, nedostatak kompetencija iz uprav-ljanja i vođenja organizacijskih jedinica. Kako bismo ispunili klimatske i ener-getske ciljeve do 2030. godine, Šumar-ski fakultet, Hrvatska komora inženjera šumarstva i drvne tehnologije i Hrvatski šumarski institut moraju surađivati i ići u smjeru cjeloživotnog učenje i prakse iz područja bioekonomije. U Hrvatskoj je neophodna izrada nacionalne stra-tegije razvoja bioekonomije usklađene s političkim ciljevima, kao i šumskim i prirodnim resursima utemeljenim na principima održivog gospodarenja.

Na kraju 3. radionice Martina Jurje-vić–Varga najavila je onu posljednju, 4. radionicu na proljeće 2020. godine uz niz sportskih događanja koja će se temeljiti na komunikaciji s javnosti te izradi novih sadržaja za posjetitelje kroz naplatu jednokratnih koncesijskih odo-brenja za sportska događanja.

Martina Jurjević–Varga pozdravila je prisutne i upoznala ih s projektom SINCERE

Stjepan Posavec sa Šumarskog fakulteta govorio je o kružnom gospodarstvu

Mario Kasović s Kineziološkog fakulteta predstavio je svoj pilot projekt


Aktualno

Drveno doba

Prikazana povezanost čovjeka i šume kroz povijest

Kroz projekt naziva „5 do 12“ obnovljen je gradski muzej - virovitički dvorac Pejačević s novouređenim perivojem, a postava u njemu prikazuje povijest ovog grada s naglaskom na drveno doba te povezanost čovjeka i šume u svim sferama života. Svečano otvorenje simbolički je održano na numerički isti datum 5. 12. 2019. jer je ovo do sada jedan od najznačajnijih europskih projekata grada Virovitice.

Slavonske šume na raznolike su načine utjecale i još utječu na čovjekov život u tom kraju Lijepe Naše. Jednako tako, čovjek je kroz povijest neprekidno djelovao na slavonske šume kroz brojne intervencije i svakodnevne prakse ve-

zane uz šumu. Može se reći da između čovjeka i šume postoji neraskidiva veza koja je započela od samog njihovog postoja-nja, a trajat će vječno. Utjecaj slavonskih šuma iz raznolikih per-spektiva kao što su kulturna, socijalna, ekološka, gospodarska i demografska prikazana je u gradskom muzeju grada Virovitice, u novoobnovljenom dvorcu Pejačević kroz krovnu temu „Drve-no doba“. Naime, u sklopu značajnog europskog projekta grada Virovitice naziva „5 do 12“ obnovljen je dvorac Pejačević, a grad-skom parku vraćen je perivojni izgled. Bogata nova postava muzeja na suvremeni način prikazuje povijest grada Virovitice od prapovijesti do danas, a glavna tema bazira se upravo na su-odnosu čovjeka i drveta koje je toliko važno za razvoj tog dijela Hrvatske. Od čovjekova rođenja do smrti drvo je imalo ulogu u privređivanju za život kroz mnogostruke uloge. Društveni in-teres za drvo kao materijal sveprisutan je kroz cijelu povijest. Drveno doba traje oduvijek, ono traje danas, a s obzirom na sve veću ekološku osviještenost zasigurno će trajati i u budućno-

sti. Dvorac Pejačević nalazi se u središtu Virovitice, na mjestu nekadašnje srednjovjekovne utvrde. Izgrađen je između 1800. i 1804. godine za plemićku obitelj Pejačević. Sredinom 19. sto-ljeća kupuje ga njemačka kneževska obitelj Schaumburg-Lippe u čijem je vlasništvu do 1911. godine. kada ga kupuje grof Ivan Drašković koji ga s parkom prodaje Virovitici 1930. godine i od tada je u službi grada.

Projekt „5 do 12“ važan je za virovitički kraj jer mu je cilj očuvanje kulturne baštine i zavičaja te prepoznavanje ovog kraja kao poželjne i zanimljive turističke destinacije. Ovim pro-jektom Virovitica je otvorila novu stranicu svoje ionako bogate povijesti. Radovi na preuređenju dvorca započeli su u rujnu 2017. godine te je sada dvorac s okolišem zasjao punim sjajem i postao mjesto susreta brojnih generacija. Gradskom parku vraćen je perivojni izgled s mnogobrojnim šetnicama, posa-đeno je novo drveće i ukrasno grmlje, dok stari hrast lužnjak čuva stražnji ulaz u dvorac.

Svojim idejama, savjetima i rasadničkim alatom u preure-đenju parka pomogli su dijelom i djelatnici Hrvatskih šuma. Na približno 2.500 četvornih metara i 3 etaže posjetitelji mogu uživati u 1.300 eksponata koji pričaju priču ovog slavonskog


Novoobnovljeni dvorac Pejačević


Intervju

kraja. Posjetitelji nisu samo tihi promatrači, već mogu aktiv-no sudjelovati u razgledavanju, slušati glazbu, gledati isječke dokumentarnih filmova, iskušavati svoje znanje kroz digitalne kvizove ili primjerice okušati se u digitaliziranom piljenju sta-bala i isprobavanju različitog otpora kod piljenja stabla jele, hrasta ili bukve koristeći pravu pilu koju su davno koristili stari Mikeši.

Poseban doživljaj može se iskusiti u sobi šuma koja nudi auditivno vizualnu šetnju šumom. A kao i svaki dvorac, i ovaj se nalazi na laganom usponu okružen kanalom. U 20. stoljeću unutar gradske jezgre bilo je tridesetak mostova od kojih je gotovo polovina njih bila u sustavu kanala za odvod vode u opkop oko dvorca Pejačević. Mostovi su bili građeni od ope-ke i drveta. U sklopu obnove dvorca oko njega su sagrađena četiri nova mosta od kojih svaki ima svoju konceptualno di-zajnersku priču, a sagrađeni su od drveta kako bi se potpuno uklopili u priču „Drveno doba“. Među njima je i glazbeni most koji svira klasičnu glazbu dok se prelazi preko njega.

Posjetiteljima se uz sve nudi i kafić uređen također u drvetu te bogato opremljena suvenirnica s proizvodima iz domaćih OPG–ova. Svakako vrijedi posjetiti muzej jer svojim interak-tivnim, suvremenim i modernim pristupom priča divnu priču o neraskidivoj ljubavi između čovjeka i drveta te će oduševiti sve dobne skupine, od najmlađih do najstarijih.

Drveni alat koristio se u obradi drva i šumarstvu

Prikaz vrsta šumskog drveća uz pojašnjenje životnog ciklusa šume

Predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Krunoslav Jakupčić

Očekuju nas veliki izazovi kod implementacije ERP-a, ali i obnove jasena

Prošlo je gotovo dvije godine od posljednjeg intervjua s predsjednikom Uprave Hrvatskih šuma Krunoslavom Jakupčićem u našem časopisu. Od onda se dogodilo mnogo pozitivnih stvari, ali pojavili su se i problemi na koje nitko nije računao početkom mandata. O trenutnoj situaciji, protekloj godini, ali i o budućim potezima razgovarali smo krajem 2019. godine kada nam je dao uvid u trenutnu situaciji u tvrtki, ali i u granama koje se dotiču šumarstva.

Od našeg posljednjeg razgovora mnoge su se stvari pomaknule s mrtve točke. Investicijski ci-

klus konačno je dobio svoj zamašnjak: nabavljeni su strojevi na čijoj će se tehnologiji zasnivati razvoj tvrt-ke, EU projekti u kojima su Hrvatske šume nositelj ili partner bit će nositelji ruralnog razvoja Republike Hr-vatske, dok je sustav protupožarnih kamera, od kada je ugrađen, umnogome pomogao znatnom smanjenju opožarenih površina. Možete li nam prokomentirati trenutnu i buduću situaciju oko investicija?

Kada sam dolazio na radno mjesto predsjednika Upra-ve, imao sam viziju ili san kakvo bi naše poduzeće trebalo biti za 5, odnosno 10 godina: zamišljao sam ga kao podu-zeće koje stručno, kvalitetno i predano gospodari ili uprav-lja državnim šumama, zapošljava zaposlenice i zaposleni-ke koji će biti ponosni što rade u poduzeću Hrvatske šume d.o.o. i koji će biti koliko-toliko zadovoljni svojim poslom, koje će biti maksimalno okrenuto prema van - prema svim zainteresiranim stranama te koje će biti po mnogo čemu uzor drugima.

Da bi to postigli, Uprava Društva - Ante Sabljić, Igor Fazekaš i ja s drugim članicama i članovima užeg tima od 2017. godine postavljamo nekoliko glavnih planova i cilje-va, ali i više sporednih ciljeva za svaku iduću godinu: pored plana biološke obnove šuma, planova proizvodnje i pro-daje drvnih sortimenata, plana investicija, odnosno plana poslovanja, za ciljeve smo si postavili restrukturiranje pro-daje, podizanje kvalitete radova u obnovi i zaštiti šuma, in-


Intervju

Očekuju nas veliki izazovi kod implementacije ERP-a, ali i obnove jasena

formatičku i softversku podršku, pripre-mu i provedbu EU projekata, uvođenje najsuvremenije tehnologije u šumar-stvo, uvođenje suvremene protupožar-ne zaštite i stavljanje većine nekretnina u funkciju (osim potpuno devastiranih).

Također smo podigli razinu znanja njihovim slanjem na brojna događanja i edukacije u RH i zemlje EU-a.

Nije nevažno spomenuti i rast prima-nja zaposlenica i zaposlenika. Postigli smo korektne odnose sa sindikatima, znanstvenim institucijama i unaprijedili partnerske odnose s našim kupcima – drvoprerađivačima.

Uspjeli smo naše dobavljače usluga i radova u šumarstvu spasiti od propa-danja prvenstveno podizanjem cijena njihovih usluga.

Većinu smo od nabrojanih ciljeva uspjeli ostvariti, neki od važnih, poput ERP-a, su u tijeku. Za navedena ostvare-nja zaslužni su svi zaposlenici, neki više, a neki manje, od direktorica i direktora sektora preko voditelja podružnica do svih zaposlenih.

Nismo nažalost, za sada, uspjeli kre-irati stimulativni način plaća i nagrađi-vanja u kojemu poduzeće ne bi ostalo gluho i slijepo na izvanredne izvedbe naših zaposlenica i zaposlenika. Tih 20 % ljudi naprosto mora biti prepozna-to i adekvatno nagrađeno, ali i obratno s onima koji ne zadovoljavaju. Mogu reći da nismo odustali od toga.

Sve nabrojano predstavlja strategiju koja služi ispunjenju planova i ciljeva, a prije svega ispunjenju najvažnijeg ci-lja: svojim upravljanjem učiniti resurs, šumu, vrjednijom sutra nego što je to danas. Ovu našu misiju izuzetno je teš-ko ostvariti zbog posljedica ubrzanih klimatskih promjena.

Upravo tu nastaju i nenadani problemi. Hrastova mrežasta

stjenica na hrastovima i chalara na jasenu iz današnje perspektive izgle-daju kao nerješivi problem. Također, ove godine klimatske prilike nisu išle šumarima na ruku zbog čega proi-zvodnja kasni. Tu je i povećanje šum-skog doprinosa kojim se financiraju

lokalne samouprave. Kako odgovori-ti na sve ove izazove?

Globalne klimatske promjene glavni su uzročnik katastrofalnih posljedica na šumski ekosustav. S jedne strane du-gotrajna sušna razdoblja, a s druge do sada nezabilježene oluje s vjetrovima i velikom količinom oborina te posljedič-no poplavama koje uzrokuju fiziološko slabljenje i sušenje stabala te pojavu biljnih bolesti te štetnika i požara.

Jedino se šumarska struka može ko-liko-toliko nositi s tim katastrofalnim posljedicama i jedino šumarsko inže-njersko znanje, s osloncem na šumarske znanstvene institucije i na neka proku-šana strana iskustva, daju nadu u zaštitu i obnovu naših šuma.

U fokusu su našega posla prvenstve-no sanacija i obnova nizinskih jasenovih sastojina, sanacija i obnova jelinih sa-stojina od vjetroizvala te sanacija poža-rišta u Dalmaciji.

Nadamo se oporavku hrasta lužnjaka od posljedica napada hrastove mreža-ste stjenice.

Predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Krunoslav Jakupčić



Intervju

Šumski je doprinos uvećan za dva i pola puta u odnosu na 2018. godinu. To je povećanje troškova našemu poduze-ću za dodatnih 100 milijuna kuna. Bilo bi dobro i nadamo se da će ipak lokalne samouprave pametno i racionalno utro-šiti ta namjenska sredstva, mada ima i drugačijih primjera. Time poduzeće Hrvatske šume d.o.o. u potpunosti ispu-njava dio svoje misije - zadovoljavanje potreba države kao vlasnika šuma, oče-kivanja lokalnih samouprava, ali i najšire javnosti.

Na pomolu su i novi potencijalni poslovi. Kamenolom Krašić vra-

ćen je u ruke Hrvatskih šuma, eviden-tno se diže ugostiteljstvo, ali i zelena energija, pašarenje je veliki potenci-jal. Mogu li Hrvatske šume izvući be-nefite iz novih poslova?

Vraćanje koncesije na eksploataci-ju kamena našoj tvrtki kćeri smatramo poslovnim uspjehom iako je ostvareno nakon 5 godina sudskim putem. Radi se o profitabilnoj djelatnosti koja će služiti za interne potrebe, ali i za tržište.

Ugostiteljstvo pod našim upravlja-njem, unatoč boljem oglašavanju i ve-ćem zadovoljstvu gostiju te povećanom prometu, ne zadovoljava naša očekiva-nja glede smanjenja troškova i ostvare-nja dobiti.

U ostvarenju povlačenja sredstava iz EU projekata imamo velike šanse po-stati lider među državnim poduzećima. Već sada imamo odobreno financiranje od 600 milijuna kuna, a s još dva pro-jekta ove godine, za koje smatram da imamo velike šanse da budu odobrena, sredstva iz EU projekata popela bi se na 1 milijardu i 50 milijuna kuna.

U svim tim projektima većinom smo partner, a manjim dijelom nosi-telj projekta. Tek ćemo manji dio sred-stava mi uprihoditi, a veći dio partneri. Većina projekata odnosi se na razmi-niranje te zaštitu i obnovu šumskih ekosustava.

Važno je napomenuti da bez našega djelovanja ta sredstva iz EU fondova ne bi niti došla u Hrvatsku.

Izdvajanjem površina za poljopri-vrednu namjenu - pašarenje u Lici i Dal-maciji, napokon će se početi naplaćivati njihovo korištenje.

Imamo osjećaj da se tržište drv-nom masom stabiliziralo. Cijene

sirovine blago rastu, a drvna sječka postaje bitan segment prihoda Hr-vatskih šuma. Kakav je odnos s drv-nom industrijom u posljednje vrije-me?

Napominjem da Hrvatske šume i drvoprerađivači nisu neprijatelji, već partneri. Potpisani dokument između Hrvatskih šuma i udruge drvoprerađi-vača pri Hrvatskoj gospodarskoj komori 2017. godine, tzv. Pismo razumijevanja, iako svojim kriterijima ne definira kupo-prodaju na najidealniji način ipak ima stabilizacijski i antikoruptivni učinak. Tim su dokumentom sačuvani mali i srednji drvoprerađivači od propadanja te je omogućen opstanak ruralnih kra-jeva, a što je u skladu sa strategijom drvne industrije odobrene od Vlade RH i strategijom EU-a za ruralna područja. Za nas je najvažnije da se na godišnjoj ra-zini međusobno pregovara o cijenama, što je do sada rezultiralo povišenjem cijena drvnih sortimenata, ali još uvijek nedovoljno.

Vlasnici smo najmodernijih iverača i kamiona za distribuciju sječke do koge-neracija. Tim ćemo dijelom mobilizirati onaj dio neiskorištene drvne mase – granjevine - koji je ostajao u šumi.

Predvodnici smo, mada se to i od nas očekivalo, u korištenju bioenergije za grijanje – peći na pelet. Do sada smo instalirali u svoje poslovne prostore sto-tinjak takvih sustava.

Jedan od većih projekata bio je aktivacija nekretnina Hrvatskih

šuma. Kako ste zadovoljni s dosad učinjenim?

Možemo biti polovično zadovoljni. Objekte smo razvrstali s obzirom na očuvanost i upotrebljivost te s obzirom na potrebu investiranja u objekte: a, b, c i d.

Dobar dio objekata koji su u „a“, „b“ i „c“ kategoriji, a u koje treba manje ili više uložiti sredstva u obnovu, iznajmili smo ili prodali. U „d“ objekte pripadaju oni ruševni i devastirani objekti u koje nećemo ništa ulagati.

Evidentni su pritisci na cjeloku-pno šumarstvo i Hrvatske šume

d.o.o. Pojedine udruge smatraju da se siječe previše šuma, dok stočari smatraju da se previše pošumljava i tako smanjuje njihova proizvodna površina. Tu je i stalan pritisak drv-

ne industrije koja zapošljava 35.000 ljudi za drvnom sirovinom. Sve to daje negativnu sliku o šumarstvu jer se svi oni negativno izražavaju o šumarima. Kako se nositi s tim pritis-cima?

U današnje je vrijeme sve teže ko-municirati našu struku prema najširoj javnosti, zatim njegu i obnovu šuma, općekorisne funkcije šuma, a prije svega održivo gospodarenje. Cijela će struka morati uložiti napor ne bi li se promijenio stav manjeg, ali veoma gla-snog dijela pučanstva i nekih neprofit-nih udruga koji imaju posve nejasne ciljeve.

Kako stojimo sa sistematizaci-jom? Kada bi Pravilnik o plaća-

ma trebao stupiti na snagu? Kakav je odnos sa sindikatima u Hrvatskim šumama?

Pravilnik o sistematizaciji i Pravilnik o plaćama bit će u primjeni od 30. ožujka 2020. godine. Već sam rekao da su od-nosi sa sindikatima korektni i zaista ne vidim razloga zašto bi bili nužno nepri-jatelji, tim više što su nam ciljevi isti ili slični: dobrobit zaposlenih.

Koje su vaše projekcije za iduću godinu? Što očekujete da će biti

težišta poslovanja u 2020. godini? S kojim bi se potencijalnim problemi-ma mogli susresti?

U 2020. godini itekako ćemo se fo-kusirati na smanjenje troškova u svim djelatnostima, ali ne na štetu izvedbe, odnosno kvalitete posla. Očekujemo da će krivulja iskustva zaposlenika s najnovijim tehnologijama rasti, od-nosno očekujemo da smo glede pro-duktivnosti preboljeli dječje bolesti. Povećat ćemo prihod boljim radom na terenu. Oko implementacije ERP-a bit će potreban veliki angažman za-poslenih. Očekuju nas veliki izazovi u sanaciji i obnovi prvenstveno sastojina poljskog jasena.

I za kraj, mogu li Hrvatske šume biti okosnica ruralnog razvoja

Republike Hrvatske? Mogu i moraju! Ali prije svega, i jesu,

i to već preko 250 godina koliko traje or-ganizirano šumarstvo u RH, a pogotovo to čine zajedno s na šumi baziranim in-dustrijama - drvoprerađivačima, koge-neracijama i našim dobavljačima roba i usluga.


Događaji

COP 25

Konferencija o promjeni klime proglašena neuspjehom

Ni dva tjedna intenzivnih pregovora i produžetaka nisu doveli do nekih uspješnih rezultata pa se COP 25 nazvao „kolektivnim neuspjehom“. Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres izjavio je da je „međunarodna zajednica izgubila važnu priliku da pokaže veće ambicije za ublažavanje, prilagodbu i financije kako bi se riješila klimatska kriza“.

njih socijalnih nemira prebačena u Madrid. Čile je ipak zadr-žao predsjedništvo pa je službeni naziv konferencije bio „COP 25 Chile Madrid“.

Iako je bio najdulji UNFCCC-ov COP u povijesti, pregovori koji su završili tek u nedjelju popodne (44 sata nakon služ-benog završetka) nisu donijeli plodne rezultate. Ni dva tjed-na intenzivnih pregovora i produžetaka nisu doveli do nekih uspješnih rezultata pa se COP 25 nazvao „kolektivnim neu-spjehom“.

To mišljenje podijelili su i generalni tajnik UN-a Antonio Guterres i šefica UN-a za klimu Patricia Espinosa. Na kraju konferencije glavni tajnik UN-a Antonio Guterres izjavio je da je „međunarodna zajednica izgubila važnu priliku da pokaže veće ambicije za ublažavanje, prilagodbu i financije kako bi se riješila klimatska kriza“.

Jedna od važnijih tema tijekom COP 25 bila je „Tržište ugljikom (Carbon markets)“, tj. članak 6. Pariškog sporazu-ma. Tržište ugljikom ključni je element Pariškog sporazuma, ali nije definirano na koji se odgovarajući način može regu-lirati. Međutim, s obzirom na to da je više od 70 % svjetskih klimatskih akcijskih planova „uvjetovano“ povećanom pot-porom i ambicijama mnogih razvijenih zemalja koje plani-raju koristiti inicijative za uklanjanje ugljika za ispunjavanje

Posljednja po redu Konferencija stranaka Okvirne kon-vencije UN-a o promjeni klime COP (Conference of the parties) UNFCCC-a održana je od 2. do 15. prosinca 2019. godine u Madridu, glavnom gradu Kraljevine

Španjolske. Konferencija, koja se trebala održati u Santiagu, glavnom gradu Republike Čile, u zadnji je tren zbog tamoš-

Tekst: Saša DanonFoto: COP

Antonio Guterres


Događaji

svojih domaćih ciljeva, njihov regulatorni okvir ostaje jedan od najkritičnijih elemenata Pariškog sporazuma. Na kraju se ipak nisu uspjeli usuglasiti oko članka 6. te će pregovori oko toga biti ponovno uspostavljeni na intersecijskom sastanku u Bonnu u lipnju i na COP 26 u studenom 2020. godine.

Šume i šumarstvo isto su bile u fokusu konferencije. Čile, kao predsjedatelj COP 25, inicirao je „Poziv iz Santiaga za akciju prema šumama (Santiago Call for Action on Forests)“ tijekom Dijaloga lidera (Leadership Dialogue – sastanak direk-tora UN agencija). U „Pozivu“ se ističe činjenica da klimatske promjene, uključujući porast učestalosti i intenziteta ekstre-mnih vremenskih pojava, utječu na ekosustave povećavajući postojeće rizike za život, prehrambene sustave, infrastrukturu, zdravlje ljudi i ekosustava, kao i biološku raznolikost.

Zajedno s poboljšanim opcijama upravljanja zemljištem, šume i drveće mogle bi osigurati do 30 % smanjenja porasta stakleničkih plinova potrebnih do 2030. godine kako bi se za-držao porast prosječne globalne temperature ispod 2 oC, što je gornji temperaturni cilj Pariškog sporazuma.

Zbog tih razloga predsjedništvo COP 25 pozvalo je na djelovanje za sedam osnovnih aktivnosti vezanih uz šume: od smanjenja emisija, krčenja šuma i degradacije šuma (REDD +) i povećanja ponora ugljika (carbon sinks) do povećanja am-bicija nacionalno utvrđenih doprinosa (NDC) putem rješenja utemeljenih na prirodi (NBS) i šumarskim aktivnostima, uklju-čujući REDD +.

Tijekom Dijaloga lidera istaknuto je da su za smanjenje kr-čenja šuma potrebni napori svih dionika, uključujući uključi-vanje proizvođača i potrošača, lokalne zajednice i autohtonih naroda, žena i mladih.

- Provedba UN-ovog strateškog plana za šume do 2030. godine smanjit će gubitak šuma i povećati površine pod šu-mama za 3 % na globalnoj razini te će također pomoći u iskor-jenjivanju ekstremnog siromaštva za ljude koji ovise o šuma-ma… UN DESA se založio da igra vitalnu ulogu u ubrzavanju globalnih napora za zaustavljanje krčenja šuma i promicanje održivog gospodarenja svim vrstama šuma. - izjavio je tije-kom dijaloga g. Liu Zhenmin, zamjenik glavnog tajnika UN-a za ekonomska i socijalna pitanja u ime Foruma o šumama Uje-dinjenih naroda (The United Nations Forum on Forests).

Kolektivni neuspjeh

Kampanja pošumljavanja opožarenih površina

Boranka ostvarila uspjeh i u 2019. godini!

Hrvatske šume svake godine ulažu izniman trud i ve-lika sredstva u protupožarnu zaštitu. Tijekom čitave godine provode se preventivne aktivnosti s ciljem zaštite šuma od požara poput radova na čišćenju

šumskih sastojina, proreda, uklanjanja suhih grana, izgrad-nje i održavanja postojećih protupožarnih prometnica, a provodi se i edukacija djece i mladih u vrtićima i školama o važnostima šumskih ekosustava i njihovim općekorisnim funkcijama. Unatoč svim mjerama, svake godine požari zahvate šumske i druge površine, osobito u ljetnoj sezoni na jugu Hrvatske. Većina nas sjeća se 2017. godine kada su požari poharali Dalmaciju ostavivši pustoš na velikim po-vršinama. Odmah sljedeće godine skupina entuzijasta vo-lontera iz Saveza izviđača Hrvatske u suradnji s Hrvatskim šumama, HGSS-om i Ravnateljstvom civilne zaštite pokreće kampanju naziva Boranka s ciljem revitalizacije opožarenih područja Dalmacije. Samo zajedno struka i javnost mogli su pobijediti vatru koja je progutala hektare šuma.

Sadnice su poklonile Hrvatske šume

Pošumljavanje je ujedno i povezalo građane volontere


Događaji

Boranka ostvarila uspjeh i u 2019. godini!

Nakon velikog uspjeha koji je kampanja Boranka imala u 2018. godini, s još se većim žarom krenulo u novu sezonu. Godina 2019. pokazala je kako svi sudionici radeći zajedno za dobrobit ljudi i okoliša mogu postići odlične rezultate. A nagradu će dodijeliti priroda sama.

đe upoznali s opasnostima koje za sobom ostavlja vatrena sti-hija te koliko su šume važne za život svih živih bića na Zemlji. I tako već drugu godinu za redom.

Jedinstvena pastela bojica napravljena od pepela izgorjelih stabala bila je potpuni hit 2018. godine, kao i virtualna šuma.

U akciji je te prve godine sudjelovalo više od 2.500 vo-lontera, da bi taj broj u 2019. godini porastao na 3.700, a kam-panja bila nagrađena brojnim domaćim i stranim nagrada-ma. Među njima ističemo Zlatni Euro Effie kao najprestižniju europsku nagradu za marketinšku učinkovitost u Bruxellesu 2019. godine. Ništa manje važno je i kako je Savez izviđača Hrvatske za kampanju Boranka osvojio Državnu nagradu za volontiranje za 2019. godinu.

Upravo je to ono bitno, Boranka je kroz interaktivnu kam-panju svih dionika ostvarila svoj glavni cilj - podizanje svijesti građana, pogotovo mladih, o važnosti šuma, zaštiti prirode, posljedicama globalnog zatopljenja te prevenciji i zaštiti od požara, ali i važnostima međusobnog pomaganja i podrža-vanja jedni drugih. U dvije sezone pošumljavalo se u Splitu, Solinu te Zadru i Makarskoj. Brojni građani, volonteri, mediji i pokrovitelji, tvrtke i institucije dali su podršku kampanji. Sad-nice i sjeme osigurale su Hrvatske šume, kao i svu pomoć u sadnji, organizaciji i edukaciji.

Hrvatska vojska, vatrogasci, Crveni križ, HGSS, volon-teri, svi su vrijedno radili zajedno, udruženi s istom mišlju i ciljem, pomoći planeti. U sezoni 2019., koja je započela u listo-padu, a završila krajem studenog, posađeno je više od 40.000 stabala u sadnicama, sjemenu i žiru.

Ukupno je u ovoj sezoni Boranke u edukacijama sudjelo-valo više od 6.000 djece i mladih. U edukativne aktivnosti Bo-ranke uključilo se 50-ak obrazovnih institucija, vrtići, osnovne i srednje škole, knjižnice i mnoge druge. Dan Špicer, poslovni direktor Saveza i glavni koordinator kampanje, u više navrata prilikom davanja izjava za medije nije mogao sakriti odušev-ljenje interesom cjelokupne javnosti za kampanju upućuju-ći zahvalu svima na podršci. Na Svečanoj akademiji Saveza izviđača Hrvatske, koja je održana u prosincu 2019. godine, predstavljene su aktivnosti Saveza, a održana je i prezentacija rezultata kampanje Boranka. Podijeljene su brojne zahvale i nagrade. U ime Hrvatskih šuma zahvalu je primio Goran Vin-cenc kao urednik časopisa Hrvatske šume u kojem redovito izvještavamo o svim aktivnostima kampanje Boranka. Ovoj predivnoj priči, sigurni smo, kraj se još ne nazire. Ali ono što je sigurno je pozitivna energija, pozitivni ljudi, pozitivne ideje i pozitivna djela koja proizlaze iz kampanje Boranka.

Nije se tada još znalo da će Boranka postati do sada najve-ća akcija pošumljavanja i ozelenjavanja opožarenih površina te najnagrađivanija neprofitna kampanja u Hrvatskoj ikada. U suradnji s kreativnom agencijom Imago Ogilvy osmišljena je cjelokupna kreativna kampanja, a stručnjaci iz redova izvi-đača, šumara, vatrogasaca, HGSS-a provodili su edukaciju po školama u Splitsko-dalmatinskoj županiji kako bi one najmla-

Tekst: Helena JakobovićFoto: Savez izviđača Hrvatske

Brojni mladi pridružili su se kampanji Boranka

Svečana akademija Saveza izviđača Hrvatske


Događaji

123. redovita sjednica Skupštine HŠD-a

Iznimno aktivna 2019. godina

Pregršt događaja u kojima je sudjelovalo Hrvatsko društvo rezultat su iznimno aktivne 2019. godine. S obzirom na nezapamćen interes javnosti za gospodarenje šumama, članovi Društva aktivno su se uključili kroz svoje medijske nastupe, tiskane i elektroničke medije kako bi doprinijeli boljem razumijevanju hrvatskoga šumarstva.

U Šumarskom domu u Zagrebu 5. prosinca 2019. godine održana je 123. redovita sjednica Skup-štine Hrvatskog šumarskog

društva. Održana je prema dnevnom redu te je nakon otvaranja i pozdrav-nih govora uslijedio izbor radnih tijela Skupštine, a zatim i izvješće o radu i po-slovanju u 2019. godini kojim su obu-hvaćeni: Izvješće predsjednika, Izvješće glavnog urednika Šumarskog lista i Iz-vješće Nadzornog odbora.

Redovitu sjednicu Skupštine, 123. po redu, otvorio je predsjednik HŠD-a, ogranka Karlovac Ivan Grginčić.

Sudionike je prvi pozdravio akade-mik prof. dr. sc. Igor Anić u ime svih dje-latnika i Uprave Šumarskog fakulteta te u ime Akademije šumarskih znanosti. Skupu se zatim obratila predsjedni-ca HKIŠDT-a Silvija Zec. Kazala je kako smatra da su ovakvi brojni skupovi pravi put za rasprave o aktualnostima s obzirom na sve veće izazove koji su pred strukom.

U ime krovne institucije Hrvatskog saveza inženjera skup je pozdravio glav-ni tajnik Davor Podgorčić. Prisutne je informirao o novostima, da je za novog predsjednika HIS-a izabran Zdravko Jur-čec, a od šumarskih stručnjaka u novo-me sazivu Upravnog odbora HIS-a iza-bran je Oliver Vlainić, a za novog člana Suda časti Damir Delač. Podsjetio je da je prof. dr. sc. Ružica Beljo-Lučić sa Šu-marskog fakulteta voditeljica Nacional-nog odbora za monitoring. Predsjednik HŠD-a Oliver Vlainić posebno je pozdra-

vio prisutnog šumarskog doajena, aka-demika prof. dr. sc. Slavka Matića.

Prema dnevnome redu uslijedio je izbor radnog tijela Skupštine. Jedno-glasno su podržani mr. sc. Ivan Grgin-

čić kao predsjednik, članovi Marina Juratović i Goran Gobac, zapisničar i tajnik mr. sc. Damir Delač te Branko Meštrić i Ivan Krajačić kao ovjerovitelji zapisnika.

Tekst/foto: Marija Glavaš

Predsjednik HŠD-a Oliver Vlainić

Izvještaj Hranislava Jakovca o radu Šumarskog lista


Događaji

Detaljno Izvješće o radu HŠD-a u razdoblju od 122. sjednice Skupštine podnio je predsjednik HŠD-a Oliver Vla-inić pa prenosimo neka od značajnijih događanja. Vlainić je podsjetio kako je na dan održavanja 122. sjednice Skup-štine svečano obilježena 120-ta godiš-njica izgradnje Šumarskog doma i po-četka rada Šumarske akademije u njoj, a prigodom čega je na zdanje postavljena spomen-ploča.

Održana su dva skupa kojima se obi-lježilo Dane hrvatskog šumarstva. Prvi je održan 14. lipnja na Šumarskom fa-kultetu, a tijekom kojeg su održana dva predavanja sa svrhom stručnog usavr-šavanja te otvorena izložba 15. bjelo-varskog salona fotografija „Šuma okom šumara“. Glavna tema drugoga skupa održanog 23. kolovoza u Lipovljanima bila je sušenje poljskog jasena. Sljede-ćeg dana održano je 12. Državno natje-canje šumarskih radnika sjekača.

Članovi HŠD-a su 14. svibnja u Novoj Gradiški na radnom sastanku raspravljali na temu sanacije jasenovih sastojina za-hvaćenih sušenjem. Sastanku su prisu-stvovali predstavnici državnih ustanova i šumarstva. Na tom je sastanku formirana radna skupina za daljnje djelovanje.

U Opatiji 4. lipnja sudjelovali su na 70. zajedničkoj sjednici Odbora za po-ljoprivredu Hrvatskog sabora i Odbora za poljoprivredu, šumarstvo i hranu Na-cionalne skupštine Republike Slovenije uz prisustvo uvaženih predstavnika obi-

ju zemalja. Naši su predstavnici ponovili zahtjev za povratom imena šumarstva u naziv resornog ministarstva. Brojni članovi sudjelovali su na Drugoj konfe-renciji ovlaštenih inženjera šumarstva i drvne tehnologije od 17. do 20. listopa-da u Solarisu.

S obzirom na nezapamćen interes javnosti za gospodarenje šumama, čla-novi Društva aktivno su se uključili kroz svoje medijske nastupe, tiskane i elektro-ničke medije kako bi doprinijeli boljem razumijevanju hrvatskoga šumarstva. U Zagrebu su na tu tematiku održane dvije sjednice s temama „Gospodarenje šumama na području Medvednice i park-šuma grada Zagreba“ i „Koliko znamo o gospodarenju šumama?“.

Vlainić je također informirao skup o tome kako su završeni studenti svih smjerova Šumarskog fakulteta stekli akreditaciju za ravnopravno sudjelova-nje na tržištu rada EU-a i imaju pravo na europsku inženjersku iskaznicu koja zamjenjuje sve dokumente kojima se dokazuje status inženjera. Akreditaciju su stekli po završenom evaluacijskom procesu na Šumarskom fakultetu koji je vodio HIS u ime Europske udruge inže-njera FEANI.

Vrijedna međunarodna suradnja ostvarena je sa šumarima iz Federacije Bosne i Hercegovine, Mađarske, Češke i Austrije. Nadalje, Središnjica je ogranci-ma dostavila unificirana pravila s ciljem usklađivanja sa Statutom HŠD-a.

Središnjica je pomagala rad svojih sekcija, a u određenim se slučajevima i aktivno uključivala. Primjer je usvaja-nje deklaracije pod nazivom „Europske šume su u opasnosti – nudimo rješe-nja“ od strane sekcije Pro Silva Croatia. Valja istaknuti i da je sekcija za zaštitu šuma uvelike doprinijela 63. seminaru biljne zaštite, a sekcija za kulturu, sport i rekreaciju promovirala je knjigu povo-dom 20 godina sudjelovanja Hrvatske na EFNS-u.

Izvještaj Glavnog urednika Šumar-skog lista umjesto prof. dr. sc. Josipa Margaletića podnio je tehnički urednik časopisa Hranislav Jakovac. Jakovac je podsjetio kako je prvi broj Šumarskog lista izašao u siječnju 1877. godine te kako su uvezana sve do sada izdana 143 godišta. Sva su izdanja digitalizirana, a digitalna forma časopisa šalje se na portal hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa HRČAK. Među glavnim ured-nicima čiju je kronološku listu prikazao, posebno je istaknuo prof. dr. sc. Brani-mira Prpića koji je Šumarski list uređivao 41 godinu. Izrazio je želju uredništva da rubrika Riječ uredništva bude čitana i potiče na razmišljanje, uključivanje u rasprave i borbu za stavove hrvatskoga šumarstva. Naglasio je značaj lista za autore koji žele napredovati u struci, a on im to omogućava svojim statusom unutar šumarske struke u Europi i svije-tu. Ujedno je pojasnio kako se za članke ne određuje impact factor jer Šumarski list nije znanstveno-stručno, već znan-stveno-stručno i staleško glasilo i gdje članci nisu isključivo na engleskom jezi-ku. Podsjetio je da članke piše veliki broj stranih autora te da su kriteriji za objavu iznimno strogi.

Pod točkom aktualna problemati-ka jednoglasno je prihvaćen prijedlog da Goran Videc kao predstavnik Mini-starstva poljoprivrede bude novi član Upravnog odbora HŠD-a.

Jednoglasno su usvojeni Izvješće predsjednika, Izvješće glavnog uredni-ka Šumarskog lista, predloženi rebalans financijskog plana za 2019. godinu, pri-jedlog programa rada za 2020. godinu, financijski plan za 2020. godinu te sa-moprocjena za 2019. godinu. Preostala aktivnost u 2019. godini popis je imovi-ne na dan 31. prosinca 2019. godine. Sudionici sjednice


Događaji

Sjemenarstvo

Obilježeno 60 godina sjemenarstva u Hrvatskoj

Uporaba sjemena u svrhu pošumljavanja u Hrvatskoj stara je nekoliko stoljeća, još otkada se u panonskom području pod motiku sadio žir, a u mediteranskom obnavljali gajevi bora i čempresa. Ipak, do sredine 20. stoljeća nije bilo institucije koja se bavila konkretno tim područjem šumarstva. Prvi Zavod za kontrolu šumskog sjemena osnovan je 1959. godine sa sjedištem u Rijeci čime dolazimo do brojke od 60 godina organiziranog šumskog sjemenarstva u Hrvatskoj.

Povodom obilježavanja 60. obljet-nice kontinuiranog rada i razvoja organiziranog šumskog sjeme-narstva u Hrvatskoj, u Jastrebar-

skom je početkom prosinca održano Znanstveno–stručno savjetovanje s me-đunarodnim sudjelovanjem na temu „Klimatske promjene i novi izazovi u proizvodnji kvalitetnog i staništu pri-lagođenog šumskog reprodukcijskog materijala“. Savjetovanje je održano u organizaciji Hrvatskog šumarskog in-stituta i suorganizaciji Hrvatskih šuma, Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Za-grebu, Akademije šumarskih znanosti, Hrvatskog šumarskog društva te Hrvat-ske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije, a pod pokroviteljstvom institucije predsjednika Republike Hr-vatske.

Savjetovanje je okupilo brojne do-maće znanstvenike, ali i sudionike iz Njemačke, Bosne i Hercegovine, Češke,

Velike Britanije, Poljske, Francuske, Srbi-je, Austrije i Slovenije. Otvorenju skupa uz ravnateljicu Hrvatskog šumarskog in-stituta doc. dr. sc. Sanju Perić sa suradni-cima prisustvovali su i predstavnici svih važnih šumarskih znanstvenih instituci-ja iz Hrvatske i inozemstva te izaslanici Zagrebačke županije i gradova Zagreba i Jastrebarskog. Uporaba šumskog sje-mena za obnovu šuma i pošumljavanje u Hrvatskoj stara je nekoliko stoljeća, još otkada se u panonskom području pod motiku sadio žir, a u mediteranskom ob-navljali gajevi bora i čempresa. Ipak, do sredine 20. stoljeća nije bilo institucije koja se bavila konkretno tim područjem šumarstva. Zavod za kontrolu šumskog sjemena osnovan je 1959. godine sa sjedištem u Rijeci. Ovaj Zavod 1974. go-dine spojio se s Institutom za šumarska istraživanja i Institutom za četinjače te je osnovan jedinstveni šumarski institut sa sjedištem u Jastrebarskom. Odsjek u

Rijeci nastavio je s radom do 1992. go-dine nakon čega je fizički premješten u Šumarski institut Jastrebarsko, a koji 2009. godine mijenja ime u Hrvatski šu-marski institut.

Tijekom godina rada stručni po-slovi iz područja sjemenarstva sve su bolje podržavani zakonskom regula-tivom, ali cilj je uvijek bio isti – pove-zivanje šumarske operative i znanosti na dobrobit naših šuma i održavanje potrajnosti gospodarenja. Na otvore-nju Znanstveno–stručnog savjetovanja ravnateljica Sanja Perić pozdravila je sve uvažene goste te rekla kako su u uvjeti-ma narušenih klimatskih prilika šumski ekosustavi izloženi negativnim utjecaji-ma koji nepovoljno utječu na strukturu sastojina i na potrajnost gospodarenja te kako sjemenarstvo predstavlja oko-snicu očuvanja genetske raznolikosti. Naglasila je kako je moto savjetovanja jedna kineska poslovica koja kaže kako


Savjetovanje je okupilo brojne domaće i inozemne znanstvenike


Događaji

su svi cvjetovi budućnosti u sjemenu sadašnjosti.

U ime Hrvatskih šuma nazočnima se obratio član Uprave Ante Sabljić zaže-ljevši svima dobru raspravu, ali i rekao kako se i u budućnosti nada kvalitetnoj suradnji sa znanstvenim institucijama, prije svega Hrvatskim šumarskim in-stitutom i Šumarskim fakultetom, koje svojim stručnim znanstvenim istraživa-njima uvelike mogu pomoći Hrvatskim šumama u očuvanju i zaštiti šuma te potrajnom gospodarenju koje će se morati prilagoditi novim klimatskim uvjetima.

O početcima sjemenarstva u Hrvat-skoj u pozdravnom obraćanju govorio je uvaženi akademik Igor Anić. Tije-kom savjetovanja izložene su ukupno 33 usmene prezentacije i 6 posterskih prezentacija, od čega 14 iz inozemstva. Kroz četiri sekcije govorilo se, rasprav-ljalo i razmjenjivalo iskustva o utje-caju klimatskih promjena na šumske ekosustave, bioraznolikosti i očuvanju genofonda vrsta šumskog drveća, pro-izvodnji i uporabi šumskog sjemena, šumarskom zakonodavstvu i politici te ostalom.

U sklopu savjetovanja izdana je knji-ga sažetaka Klimatske promjene i novi izazovi u proizvodnji kvalitetnog i stani-štu prilagođenog šumskog reprodukcij-skog materijala čiji je zapis dostupan

u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001047280 te međunarodnim standardnim knjižnim brojem: ISBN 978-953-7909-07-9.

Terenski dio savjetovanja održan je drugog dana na području Uprave šuma podružnice Delnice te je obuhva-tio pokaznu vježbu tehnika penjanja na stabla pomoću užadi i sakupljanje bilj-nih dijelova, odnosno češera sa stabla. Također je bio organiziran i posjet Na-stavno-pokusnom objektu Zalesina Šu-marskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te upoznavanje sudionika sa znanstve-no-stručnim aktivnostima koje se pro-vode na objektu.

Sjeme je nezaobilazan i značajan činitelj u životnome ciklusu svakoga šumskog sustava, njegov početak i nje-gov kraj. Ono je nositelj svih pozitivnih i negativnih genetskih osobina koje se očituju u nadolazećim generacijama. Očuvanje genofonda i biološke raznoli-kosti u današnjim prilikama onečišćenja okoliša i klimatskih promjena temeljni je zadatak šumarske struke jer je nepro-cjenjiva uloga kvalitetnoga sjemena u obnovi šuma.

Da bismo sačuvali naše prirodne šume, potrebna je suradnja svih institu-cija, a u gospodarenju se mora voditi ra-čuna o biološko-ekološkim svojstvima šumskih ekosustava.

Ravnateljica Hrvatskog šumarskog instituta doc. dr. sc. Sanja Perić na otvorenju skupa

U ime Hrvatskih šuma prisustvovao je član Uprave Ante Sabljić

Predstavnici šumarskih institucija


Događaji

Ugostiteljstvo

U delicijama Muljave uživali posjetitelji sajma CROAGRO

Hrvatske šume nastavile su dobru praksu prisutnosti na sajmovima i događanjima. Na sajmu CROAGRO, koji se od 5. do 8. prosinca održavao na Zagrebačkom velesajmu, Lovački dom Muljava predstavio je svoju bogatu gastronomsku ponudu zbog koje su uvršteni među 100 najboljih restorana u Hrvatskoj.

Tekst/foto: Goran VincencMinistrica na otvorenju sajma

Šumski šank Jaslice


Događaji

Međunarodni sajam poljoprivre-de, poljoopreme i mehanizacije CROAGRO u organizaciji Gos-podarskog lista i Zagrebačkog

velesajma otvorio je početkom prosinca svoja vrata svim zainteresiranim izlagačima i posjetiteljima koji su pohodili sajam u ve-likom broju. Sajam je privukao 460 izlagača iz 28 zemalja ujedinivši pri tome od ranije poznate sajmove hrane i zdravog življenja K(r)onoplja organica, APItera i Mystic. CRO-AGRO je privukao očekivanu brojku od 50 tisuća posjetitelja koji su uživali u 280 sati programa raspoređenih na 4 dana.

Na sajmu je sudjelovao i Lovački dom Muljava poznat po svojoj kuhinji i delici-jama od divljači predstavivši ponudu jela i zabave za sve zainteresirane posjetitelje. Muljava koja posluje u sklopu karlovačke podružnice Hrvatskih šuma već je godinama uvrštavana na listu 100 najboljih hrvatskih restorana, a djelatnici su se potru-dili da čarobni šumski ambijent koji se nalazi na Petrovoj gori nedaleko od Vojnića presele i na velesajamski prostor, u čemu su u potpunosti uspjeli.

Uz atraktivni šank ukrašen oblicama, prostor s kojim su se odlično uparili drveni stolovi i klupe bio je ukrašen božićnim drvcima iz zagrebačkog rasadnika Brestje, a uz detalje poput mostića i sobova od breze u oči su upale i jaslice s drvenim kipovima, rad sjekača Slave Valjana iz UŠP Karlovac. Ulaz do prostora bio je ukrašen velikim fotografijama prirode.

Službenom otvorenju sajma CROAGRO nazočila je i mi-nistrica poljoprivrede Marija Vučković. U svome govoru na otvorenju ministrica je izjavila kako je prvi stup politike mi-nistarstva postizanje veće konkurentnosti u međunarodnom okruženju, a drugi stup je generacijska obnova ruralnog pro-stora. Ministrica je nakon obilaska sajma posjetila i ugosti-teljski prostor LD Muljava te se u ugodnom društvu zadržala neko vrijeme.

Osim ministrice, prostor Muljave posjetili su mnogi pripad-nici gospodarskog i političkog života u Hrvatskoj. Svi posjeti-telji bili su iznimno zadovoljni kvalitetom hrane i usluge, kao i

ambijentom, a lovačkom domu to je bila izvrsna reklama koja je rezultirala velikim brojem cateringa dogovorenih za božić-ne domjenke u brojnim ustanovama i tvrtkama.

Zadovoljstvo nisu krili niti djelatnici koji su naporno radili tijekom ta četiri dana, no pokazali su da se uz izniman rad i trud svakako isplati.

Prostor LD Muljava na Velesajmu Smreke iz rasadnika Brestje

Ulaz u restoran

Ministrica Vučković prilikom posjeta Muljavi


Događaji

Radni sastanak u Lonjskom polju

Problemi posavskog bazena i dalje zadaju glavobolje šumarima

Chalara i hrastova mrežasta stjenica i iduće će godine predstavljati najveće izazove hrvatskog šumarstva jer i dalje ne poznamo dovoljno njihovu biologiju u našim ekološkim uvjetima kako bismo mogli donijeti konkretne zaključke te mjere zaštite. Uz to, novi izazovi vezani uz utjecaj pašarenja stoke na ekosustave također je nešto na što bi struka trebala obratiti pozornost.

Javna ustanova Park prirode Lonjsko polje bila je domaćin radnog sastanka sektora šumarstva, vodnog gospodar-stva i zaštite prirode koji je održan sredinom prosinca prošle godine. Sastanku se odazvao veliki broj stručnja-

ka i predstavnika iz institucija i tvrtki poput Hrvatskih šuma, Hrvatskih voda, Šumarskog fakulteta u Zagrebu, Ministarstva zaštite okoliša i energetike te JU PP Lonjsko polje, a teme su bile brojne i aktualne.

Nakon pozdravnih riječi ravnatelja javne ustanove Ivora Stanivukovića uslijedile su tematske prezentacije, a prvu u

nizu održala je dr. sc. Jelena Kranjec Orlović sa Šumarskog fakulteta na temu zdravstvenog stanja poljskog jasena pred-stavivši posljednje istraživačke rezultate te je potvrdila kako je jasen jedna od najugroženijih vrsta šumskog drveća u Hr-vatskoj i da je problem kompleksniji nego što se u početku mislilo. Kranjec Orlović iznijela je najnovije podatke do kojih su došli znanstvenici sa Šumarskog fakulteta, a to je da gljiva prezimljava u lisnim peteljkama te da se taloženjem listin-ca povećava masa spora koje prodiru u tlo. Pretpostavka je da gljivica na taj način dolazi do korijenskog sustava, no

Tekst/foto: Goran VincencProf. dr. sc. Boris Hrašovec


Događaji

nepoznato je kako prodire u korijenski sustav. Treba naglasiti kako na ovome problemu rade brojni europski i svjet-ski stručnjaci, no za sada je sve na bazi teorije te da su hrvatski znanstvenici pri samome vrhu što se tiče objava znan-stvenih radova na temu chalare. Ono što je zanimljivo jest da u sastojinama s visokim stupnjem odumiranja nije izolirana chalara u krošnjama, stoga je Kranjec Orlović iznijela pretpostav-ku da je chalara ta koja prvotno vrlo agresivno oslabi stablo nakon čega se povuče, a oslabljenu jedinku napadnu drugi patogeni koji ju do kraja unište. Druge patogene nalazimo redovito u našim ekosustavima, a najčešća je tru-ležnica Ilyonectria robusta koja u nor-malnim uvjetima ne predstavlja opa-snost za jasen.

Ako se ova teorija dokaže, bolest bi mogla promijeniti ime iz raka jasena u AIDS jasena jer chalara na jasenu napra-vi ono što HIV napravi kod čovjeka.

U raspravi se govorilo o izgradnji ustave Trebež II s mogućnošću odvod-nje poplavne vode, što se predlaže kao potencijalno rješenje problema. Naime, struka smatra kako je jasen fiziološki do-datno oslabio zbog dugotrajnih poplav-nih voda koje traju i duže od 2 mjeseca. Hrvatske vode su s ciljem bržeg otjeca-nja vode iz retencija objedinile zahvat revitalizacije kanala sisavaca s područ-ja osam šumarija i pokrenule postupak za prethodnu ocjenu prihvatljivosti za područje ekološke mreže. Time bi se zadržavanje vode smanjilo na 10 do 15 dana.

Zaključeno je kako je potreban akcij-ski plan za postupanje u slučaju propa-danja čistih jasenovih sastojina koje su ujedno i ciljni stanišni tip ekološke mre-že Natura 2000.

Na problem jasena nadovezao se prof. dr. sc. Boris Hrašovec naglasivši kako je pritisak novih patogena na naše ekosustave toliko veliki da je nemoguće donijeti nekakve konkretne zaključke i rezultate. On je predstavio najnovije re-zultate istraživanja vezanih za hrastovu mrežastu stjenicu i štetu koju ona radi istaknuvši pri tome kako još uvijek nije dokazano da uopće štetu radi.

- Trebat će još objava znanstvenih radova u jakim časopisima kako bismo sa sigurnošću mogli tvrditi kolika štet-

Samostalna izložba Gorana Dorića

Dr. sc. Jelena Kranjec Orlović

Vlado Hržan, MZOE

Davor Varga, UŠP Zagreb


Događaji

nost proizlazi od hrastove mrežaste stjenice. - rekao je Hra-šovec.

Posebno je naglasio kako su upravo zbog hrvatskih i ma-đarskih stručnjaka koji su najviše uzbunili javnost ovim pro-blemom, druge europske zemlje ozbiljnije pristupile ovome problemu te su naposljetku Britanci inicirali istraživački pro-jekt od kojeg se očekuju konkretni rezultati.

- Činjenica jest kako o hrastovoj mrežastoj stjenici kao ame-ričkoj vrsti u europskim ekološkim uvjetima znamo premalo da bismo mogli donijeti bilo kakav suvisli zaključak. - podvu-kao je Hrašovec.

Ipak, istaknuo je kako postoje određena rješenja kojima bi se mogla reducirati populacija koja prezimljava na kori hrasta, a o kojima smo već pisali u našem časopisu - riječ je o postav-ljanju kartona oko donjeg dijela debla.

O planovima upravljanja područjima ekološke mreže go-vorio je Vlado Hržak iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike pojasnivši pri tome pojmove koje nalazimo unutar ekološke mreže NATURA 2000.

Govoreći o planovima upravljanja, Hržak je pojasnio sadr-žaj koji mora biti prisutan, a on se tiče analize stanja, ciljeva upravljanja i očuvanja, propisane mjere očuvanja, aktivnosti te pokazatelja. Rukovoditelj Odjela uređivanja šuma UŠP Za-greb Davor Bilović istaknuo je kako je omogućavanje direktne komunikacije tijekom donošenja planova upravljanja ekološ-kom mrežom svakako ubrzala dinamiku donošenja planova te smatra kako s tom praksom treba nastaviti i ubuduće.

Davor Varga, stručni suradnik za zaštitu šuma u Odjelu za ekologiju UŠP Zagreb, prisutnima je predstavio još jednu aktualnu temu, a to je utjecaj pašarenja stoke na šumske eko-sustave koja je ovih dana digla poprilično prašine u mediji-ma. Poseban naglasak stavio je na područje PP Lonjsko polje pojasnivši kako unutar parka prirode postoji zona tradicional-nog gospodarenja prostorom unutar koje se nalazi i zona tra-dicionalnog pašnjačkog sustava koji uključuje sve pašnjačke površine u državnom vlasništvu te sjenokoše unutar i izvan retencijskog prostora, kao i površine u obalnom pojasu rijeke Save koje se redovito koriste za ispašu krupne stoke i peradi (tzv. poloji). Varga je istaknuo i brojnu problematiku i legisla-tivu koja se nadovezuje na ovu temu zbog koje ona postaje kompleksan problem koji nije tako jednostavno posložiti. Kao rješenje nameće se dosljedno poštivanje svih međunarodnih konvencija potpisanih od strane Republike Hrvatske, zakon-skih odredbi, ali i donošenje prostornih planova koji će jasno razgraničiti površine šuma od poljoprivrede i stočarstva. Cilj zaštite i očuvanja prirodnih šumskih ekosustava, razvoj šu-marstva, lovstva i naprednog stočarstva bit će postignut samo onda budu li sve interesne i stručno odgovorne skupine: od institucionalnih, gospodarskih, obrazovnih, informativnih i kontrolnih, savjesno i odgovorno izvršavale svoje funkcije, poštivale i provodile zakone.

Za kraj treba istaknuti kako je u prostoru JU PP Lonjsko po-lje u Krapju postavljena samostalna izložba fotografija Gorana Dorića, revirnika Šumarije Stara Gradiška, dobitnika brojnih nagrada za fotografiju te autora velikog broja naslovnica ča-sopisa Hrvatske šume.

Štefaneki na vrhu južne hemisfere

Nakon Himalaje, pala i Aconcagua

Obitelj Štefanek, otac Željko te sinovi Janko i Blaž, od kojih je ovaj potonji zaposlenik Hrvatskih šuma, napokon su osvojili Aconcaguu, najviši vrh Južne Amerike, ujedno i obiju Amerika te južne

hemisfere. Uspevši se na 6962 metara nadmorske visine, ostvarili su ono što im nije uspjelo prije punih jedanaest godina. Naime, ovo im je drugi zajednički pokušaj, a prvi su puta morali odustati od uspona zbog iznimno nepo-voljnih vremenskih prilika. Kako stvari stoje ovo će im biti i posljednji zajednički uspon jer je ocu Željku 67 godina.

Obitelj Štefanek prilikom uspona

Vrh Aconcague u oblacima


Događaji

Nakon Himalaje, pala i AconcaguaNakon što su prije nešto više od godine dana osvojili himalajski Island peak, obitelj zaposle-nika Hrvatskih šuma Blaža Štefaneka osvojila je najveći vrh južne hemisfere, Aconcaguu.

- Naš vodič na Aconcagui penjao se s nama četrdeseti put na vrh, a tata je bio najstariji penjač kojeg je vodio. - priča nam Blaž prepričavajući kako su tekle pripreme: gotovo smo se go-dinu dana pripremali, što logistički, što kondicijski jer bez kon-dicije ovakvi uspjesi nisu mogući. Trenirali smo na Sljemenu i u teretani, a visinske pripreme i aklimatizaciju odradili smo u Boliviji. - objašnjava.

Tamo su boravili tjedan dana u bolivijskoj prijestolnici La Pazu koja se nalazi na nadmorskoj visini između 3.200 i 4.100 metara, a čak su se tri puta penjali na vrhunce iznad 5.000 me-tara te su noćili u šatorima na 5.300 metara.

U bazni logor koji se nalazi na 4.300 metara došli su 29. pro-sinca nakon čega su se postupno prilagođavali noćivši u tri visinska logora od kojih je posljednji, Colera na visini većoj od 6.000 metara. Na tim visinama temperature su debelo ispod ništice, pogotovo po noći, a problem je što se na uspon kreće sa zapadne strane i to u 4 ujutro tako da sunca nema sve do 10 ujutro. Iako nije bilo snijega, osim na dijelovima, uvjeti su bili nemilosrdni. U šatoru je bilo hladno, svega -8 stupnjeva, dok se vanjska temperatura spuštala na -18 Celzijevih stupnjeva. S obzirom na to da je puhao vjetar, osjet je bio kao da je -40.

Zadnji uspon traje najdulje, a kisik je na tim visinama već poprilično prorijeđen zbog čega se javlja veliki umor.

Na vrh su se popeli 3. siječnja oko 15 sati, a tamo ih je doče-kalo oblačno vrijeme i magla.

- Na vrhu smo proveli oko jedan sat i krenuli se spuštati, što je također relativno opasno jer se čovjek opusti nakon osva-janja vrha pa treba dobro paziti pri silasku. Ako se ozlijediš i trebaš hitnu intervenciju, helikopter može sletjeti na 5500 metara, više od toga ne može. Rendžeri moraju po tebe nosi-lima. - govori Štefanek.

Ipak, Blaž nam je otkrio svoju tajnu. Unatoč dobroj kondiciji te logistici, prehrana igra ključnu ulogu kod ovakvih tjelesnih napora. Većina planinara koji osvajaju vrhunce izuzetno paze što jedu, a u logorima preko 4.000 metara uglavnom se mogu naći namirnice poput svih oblika tjestenina ili riže na bezbroj načina. Tu i tamo grahorice. To su sve namirnice visokih ener-getskih vrijednosti, ali uglavnom nikakvog okusa.

Stoga ih obitelj Štefanek „podebljava“ s domaćim špekom koji redovno nose na planinarske ekspedicije. Ako u prehrani leži tajna njihovih uspjeha, onda su Štefaneki ovom tradicio-nalnom namirnicom dali novi model prehrane sportaša koji sigurno jamči uspjeh i starijim članovima njihova tima.

Tekst: Goran VincencFoto: Blaž Štefanek, Goran Vincenc

Blaž Štefanek na vrhu Aconcague

Posljednji visinski logor Colera


Hobiji

Brojni šumari svoje slobodno vrijeme koriste kako bi ra-zvijali vještine koje su kod mnogih postali hobiji i zani-macije, no kod rijetkih su se razvili u pravi mali biznis. Jedna od takvih priča sigurno je i ona Marija Bošnjaka

zaposlenog u UŠP Nova Gradiška, ujedno i predsjednika gra-diškog ogranka HŠI-a, ali i velikog ljubitelja piva.

Njegova zanimacija za pivo započela je prije više od 15 go-dina kada je rezigniran tadašnjim hrvatskim tržištem uglav-nom loših lager piva odlučio probati skuhati svoje vlastito pivo. Kako mu tehnologija kuhanja nije bila poznata, a proces proizvodnje hrvatskih piva uglavnom se bazirao na industriju u kojoj se na prste jedne ruke dalo nabrojati ljude koji znaju skuhati vodu, slad i hmelj u nešto suvislo što bi se moglo na-zvati pivom, Mario je odlučio pomoć potražiti izvan granica Lijepe Naše. Preko interneta se upoznao s Damirom Markovi-ćem, naše gore listom koji je godinama u Njemačkoj radio u svojoj mikropivovari te je bio upoznat sa svim procesima pro-izvodnje piva. Damir, koji je porijeklom iz Slavonskog Broda, brzo je našao zajednički jezik s našim Mariom te mu je prenio tajne proizvodnje zlatne tekućine.

Mario Bošnjak

ŠUMAR na pivskoj sceniU velikom broju craft pivovara koje su se posljednjih nekoliko godina pojavile na našem tržištu, jedno je ime šumarima daleko najzanimljivije, a riječ je o našem kolegi Mariju Bošnjaku, stručnom suradniku za građevinarstvo i investicije u UŠP Nova Gradiška te predsjedniku novogradiškog ogranka Hrvatskog šumarskog društva. Jedan od pionira hrvatske craft scene pretvorio je hobi u dopunski posao te je otvorio i destileriju s kojom ima velike planove.

Tekst/foto: Goran VincencPrvi pivar među šumarima – Mario Bošnjak

„Beer and Gin bar“ u Novoj Gradiški


Hobiji

Prvo pivo Mario je skuhao u velikom loncu za iskuhavanje rublja. Malo po malo učio je zanat i svakom novom serijom približavao se onomu što je smatrao kvalitetnim pivom ka-kvog bi svaki dan poželio popiti.

U početcima je Mario radio male količine piva za prijatelje i vlastiti gušt, no oduševljenje njegovim pivom nisu mogli sa-kriti niti ostali „kušači“. Kada je shvatio da je prerastao garažu i da hobi prerasta u samostalni posao, u pomoć mu je uskočila cijela obitelj, ponajprije brat Dario. Počeli su kupovati opre-mu za proizvodnju, a i tu mu je od velike pomoći bio Damir Marković koji se bavi prodajom i distribucijom opreme za mi-kropivovare. Uskoro su postali vlasnici jedne od prvih craft pi-vovara u Slavoniji, ali i među prvima u Hrvatskoj, neposredno pred veliki boom craft pivarstva koji se prije nekoliko godina dogodio u našoj zemlji.

Pivovara kapaciteta 700 litara smještena je u mjestu Sičice nedaleko od Nove Gradiške gdje se nalazi kušaonica i OPG na kojem obitelj Bošnjak na 10 ha proizvodi ječam za proizvod-nju piva, dok u Novoj Gradiški imaju pivnicu i gin bar.

S Marijem smo razgovarali u novogradiškoj pivnici gdje smo kušali njegov već poznati svijetli lager, ali i tamni koji se radi sezonski.

Kako nam je istaknuo, pivnica i gin bar nastavak je obitelj-ske tradicije jer je i njegov otac imao buffet u Sičicama. Želja je pivoljupcima priuštiti pravi pivski doživljaj u atmosferi pivnice. No u oči upada i naziv: „Bošnjak beer and gin bar“. Naime, kako je ječam dobra baza za destilate, Mario je pokrenuo i destileriju u kojoj proizvodi vrhunski gin pod imenom MB72. Gin je već doživio brojne pohvale i osvojio nagrade za kvalitetu, a kako je to piće doživjelo svojevrsni boom na svjetskom, ali i hrvatskom tržištu, ne čudi kako potražnja među ginoljupcima raste.

No Mario tu ne namjerava stati. U njegovom podrumu sa-zrijeva prvi njegov wiskey koji je trenutno u fazi young malta, a da bi u potpunosti sazrio trebat će još dvije godine.

- Da bi whiskey postao whiskey potrebno je sazrijevanje destilata u drvenoj bačvi u vremenu od minimalno tri godine kako bi destilat preuzeo arome drveta koje čine whiskey ple-menitim pićem. U svijetu destilerija, whiskey se smatra elitnim proizvodom jer je od početka proizvodnje pa do konačnog proizvoda najdulje vremensko razdoblje. Osim toga, proi-zvodnju treba postaviti na način da ide u nekoliko pravaca jer u slučaju da vam se finalni proizvod ne svidi trebate krenuti

ispočetka što rezultira gubitkom vremena, ali i novca. - objaš-njava nam Mario.

No nama se čini kako je krenuo u odličnom smjeru jer yo-ung malt koji smo probali je odličan, pun arome i već sada bi mogao biti samostalni proizvod.

Ono što nam je naš simpatični domaćin naglasio jest kako su svi sastojci, kako u pivu, pa tako i u ginu, ali i u bu-dućem whiskeyu domaćeg porijekla, čak štoviše, većina njih iz okolice Nove Gradiške.

- Naša ideja bila je da u ponudi imamo craft proizvode, znači one rukom rađene, s naše lokacije. Što nemamo u No-voj Gradiški imamo u okolnim selima ili okolnim gradovima i županijama. Ječam stiže s naših polja i OPG-a, dok slad ku-pujemo iz sladare u Novoj Gradiški. - kaže Mario koji dodaje kako je ovo logičan nastavak novogradiške stoljetne tradicije

pivarstva i novo poglavlje priče koju je još davne 1850. po-krenuo Dragutin plemeniti Lobe, vlasnik nekadašnje glasovite pivovare koja se nakon njegove smrti spojila sa Zagrebačkom pivovarom koja je pri tome preuzela najpoznatiji brand Lobe-ove pivovare – Ožujsko pivo.

- Izabrali smo ovaj stari pivski podrum u kojemu su se ču-vala piva više od 100 godina za vrijeme Lobeove pivovare, a o čemu svjedoči i jedna bačvica iz 1926. godine, a možda je i ona čak bila u ovom podrumu. Pivo je u Novoj Gradiški uvijek bilo prisutno u ponudi, a mi smo se potrudili omogućiti i kuša-nje predikatnih piva i nadam se da će ovo biti ponovno mjesto okupljanja i dobrog druženja uz pivo. – zaključio je Mario.

Prvi pivar među šumarima – Mario Bošnjak

Lobeova bačvicaPiva Bošnjak

Gin MB72 vrhunske kvalitete


Šumska razglednica

Šumarija Split, UŠP Split

Površinom najveća šumarija u Hrvatskoj

Uzimajući u obzir da šumarija gospodari područjem od trogirske Marine, preko Segeta i Prgometa do južnih obronaka Svilaje, zatim preko Muća, Dugopolja i Mosora te dalje na istok sve do Šestanovca i poznate vruje na Jadranskoj magistrali prema Makarskoj, ali i otocima Drvenik, Šolta, Vis, Biševo i Svetac, možemo sa sigurnošću reći kako je riječ o površinom najvećoj šumariji u Hrvatskoj te među najvećima u Europi.


Šumarija Split zauzima golemo područje srednje Dal-macije koje se rasprostire na nevjerojatnih 82.000 ha. Od trogirske Marine do poznatog fenomena naše oba-le, uvale vruje preko Svilaje i Mosora do brojnih oto-

ka splitskog arhipelaga poput Visa, Šolte, Drvenika i Biševa splitski šumari gospodare planinskim goletima preko 1.300 m nadmorske visine, ali i otočkim uvalama smještenima tek koji metar iznad mora. Tako široko i biološki raznoliko pod-ručje podijeljeno je u tri revira i čak 22 gospodarske jedinice o kojima brine 30 zaposlenika šumarije. Važno je za naglasiti kako se uzgojni radovi i protupožarna zaštita provode u svim gospodarskim jedinicama s posebnim naglaskom na otočke jedinice Šoltu i Vis, dok se radovi sječe i izrade obavljaju u gos-podarskim jedinicama Borovača, Ljubeč i Primorski dolac u kojima se ostvaruje prosječni godišnji etat od 10.000 kubika, što je za područje dalmatinskog krša itekako respektabilna brojka.

Kao što je i za pretpostaviti, glavna je vrsta crni ili primor-ski bor koji na ovome području daje lijepe sortimente itekako upotrebljive u drvnoj industriji. Najcjenjeniji sortiment crnog

Upravitelj Šumarije Split Ante Taraš

Dovršni sijek u GJ Ljubeč

bora svakako je tzv. TT stup koji služi za telefonske stupove, obilježavaju se žutim pločicama, a vrijednost im je 422 kn/m³.

- U gospodarskoj jedinici Ljubeč u 2019. godini ostvaren je glavni prihod u crnome boru koji je ujedno i prvi nakon dugo


Šumska razglednica

Zgrada šumarije nalazi se na istom mjestu

gdje i podružnica UŠP Split

Telefonski stup radi se od borovine

vremena u našoj šumariji. - govori nam Ante Taraš, upravitelj Šumarije Split.

Zanimljivo je i kako je alepski bor, kojeg su naši mediji pro-glasili korovom, da ne upotrijebimo neku drugu riječ, itekako postao upotrebljiv unazad nekoliko godina. Naime, kako je cijena ogrijeva u slobodnoj prodaji u porastu te je prostorni metar bukovih ogrjevnih cjepanica dosegnuo 450 kn, sve više građanstva odlučuje se grijati na borovinu kojoj je cijena 160 kn po prostornom metru. Kako nam ističe upravitelj Taraš, samo je prošle godine prodano više od 2.000 m³ borovine za ogrjev i ta brojka stalno raste.

- Nije istina da je alepski ili bilo koji drugi bor neupotre-bljiv. Javna je tajna da se sav kruh iz krušnih peći od Trogira do Omiša peče na alepskom boru, a poznati poljički specijalitet – Soparnik ima poseban okus ako se ispeče upravo na borovini. Siguran sam da će potražnja za ovom sirovinom i dalje rasti. - naglašava nam Taraš.

U Šumariji Split itekako su svjesni kako se drvnim sor-timentima na krškom području ne može postići pozitiva u poslovanju, stoga se uvelike okreću EU projektima. Nekoliko ih je u pripremi, a ima i onih koji su u fazi realizacije. Tu pr-venstveno mislimo na projekt konverzija šuma iz niskih u vi-soki šumski oblik koji se provodi na području cijele Hrvatske. Ono što je zanimljivo, na području Šumarije Split, za razliku od ostalih područja konverzija u Dalmaciji, radit će se konver-zija bjelogoricom. Naime, na području GJ Borovača radit će se konverzija sastojina crnoga bora u sastojinu medunca. Razlog je što u toj GJ jedinici postoje dublja tla koja pogoduju razvoju medunčevog korjenskog sustava, stoga je šteta ne iskoristiti tu mogućnost i prebaciti sastojinu u klimatogenu zajednicu koja joj najbolje odgovara.

Također, treba naglasiti kako se na području šumarije, ne-daleko od Muća, nalazi sjemenska sastojina hrasta medunca koja može osigurati dovoljno repromaterijala za potrebe ci-jele UŠP Split.

Osim konverzija, tu je i već pripremljeni projekt „Dinara back to life“ koji čeka svoju evaluaciju, a prema kojem će se obnoviti lugarnica u mjestu Muć gdje će se smjestiti Informa-cijski i prezentacijski centar za šumske požare, dok će se u Šu-mariji Knin raditi protupožarna cesta na planini Dinari.

Ne staje se samo na tome jer je u pripremi još jedan projekt kojim bi se zgradu nekadašnjeg rasadnika u Muću pretvori-

lo u Logistički centar za biomasu. Naime, potražnja za tom sirovinom raste, a upravo bi se s biomasom mogla povećati iskoristivost dalmatinskih šuma niskog uzgojnog oblika. Kako stvari stoje, zainteresiranih za biomasu na jugu Hrvatske ima sve više tako da logistički centar za biomasu apsolutno ima smisla te bi se ovim projektom itekako povećala učinkovitost gospodarenja šumskim sastojinama UŠP Split.

Naravno, šumarija ima i svoj turistički potencijal. Na po-dručju šumarije nalazi se poznati krški fenomen vruje koji se nalazi u jednoj uvali na pola puta između Omiša i Makarske,

dok je kaštelanski zaljev geomorfo-loški gledano jedan od najzanimlji-vijih u Europi.

Potencijala za poneki projekt u turizmu svakako ima i šumari ne bi imali ništa protiv, čak štoviše. No treba ipak reći kako za takve stva-ri treba prilagoditi zakonodavstvo koje trenutno ne ide na ruku prila-gođavanja šumarstva turizmu.

Dok se zakoni ne poslože, šuma-ri se trude dati svoj obol razvoju turizma pa trenutno rade protupo-žarne ceste koje imaju i turistički potencijal. Upravo je u realizaciji protupožarna cesta na Kozjaku s


Šumska razglednica

Pošumljavanje na Svilaji Sjemenska sastojina hrasta medunca

velikim potencijalom u turizmu koja će voditi sve do srednjo-vjekovne utvrde Biranj, a prola-zi područjem u kojem su vidljivi ostatci rovova i bunkera koji su nekada označavali granicu iz-među Italije i NDH.

Ipak, treba naglasiti kako veliki dio poslova šumarije otpada na protupožarnu za-štitu i sanaciju opožarenih po-dručja. Svima su nam još u glavi katastrofalni požari iz 2017. go-dine kada je vatra umalo ušla u grad Split. No od onda je na-pravljeno puno posla te pravi posao sanacije kreće upravo s 2020. godinom. Naime, prve dvije godine radila se priprema terena, a u ovoj će se godini krenuti s pošumljavanjem 137 ha čime će se na tom području zaokružiti priča o sanaciji katastro-falnog požara iz 2017. godine. U planu je sadnja 67.628 sadni-ca alepskog bora, 17.667 sadnica crnoga bora, 26.692 sadnice primorskog bora te 40.452 sadnice pinije, što znači kako će se na 137 ha unijeti 152.439 sadnica raznih vrsta borova, a kako je riječ o vrlo zahtjevnom terenu, većina će se sadnica morati saditi ručno, što dovoljno govori o kakvom je kompliciranom zahvatu riječ.

Osim toga, velika se sredstva ulažu u protupožarnu zaštitu. Nakon katastrofalnog požara diljem Dalmacije postavljene su protupožarne kamere za detekciju požara, ali i počinitelja što je umnogome smanjilo broj požara. Uz to, održavanje protu-požarnih prosjeka i prometnica je redovito, a obavljaju se i svi preventivni radovi koji uključuju čišćenje i orezivanje donje etaže i iveranje gorive mase.

Ipak, kako nam ističe upravitelj Taraš, postoje problemi koji su antropološkog karaktera, a tiču se velikog broja šumskih šteta, uzurpacije šumskog zemljišta te veliki problem divljih deponija. U to smo se uvjerili i sami kada smo prilikom obila-ska šumarije zajedno s upraviteljem zatekli pojedinca u nere-gistriranom automobilu punom ogrjeva. Naravno, dotičnom gospodinu brzo je naplaćena šumska šteta.

Divlji su deponiji nažalost problem cijele Dalmacije i o tome smo već pisali u našem časopisu. Šumarija Split samo je u pr-vih šest mjeseci 2019. godine sanirala 55 tona smeća. Velika je to brojka unatoč činjenici kako je riječ o velikom području, a

problem smeća sve više postaje glavna tema u Hrvatskoj.Na kraju, tu je i problem uzurpacije zemljišta, stara boljka

našeg katastrofalnog katastarskog nasljeđa zbog kojeg šuma-rija vodi nebrojeni broj postupaka pred sudom.

Danas je teško zamisliti kako je izgledalo područje Dalmacije i dalmatinskih otoka glede šumovitosti prije više stotina godina s obzirom na silan antropološki utjecaj, no o znatnijim šumskim površinama svjedoče statuti dalmatinskih gradova, a za Šumariju Split najznačajniji je splitski iz 1240. godine. Iz ovih statuta vidljivo je da je drvo bila važna sirovina te da je postojala briga za očuvanjem, naročito borovih šuma koje su bile itekako važne za zadovoljenje osnovnih životnih procesa. Koristio se za ogrjev, građevinu, ali i kao brodogra-đevno drvo. Lučevina se koristila u ribarenju, a borova smola za zaštitu brodova, dok se kora koristila za konzerviranje ribar-skih mreža. Osim sječe, vegetacija se palila radi dobivanja po-ljoprivrednih površina.

Za vladavine Mlečana posječene su znatne količine za gra-đu i ogrjev, a sječa se dopuštala i susjedima, poglavito Turci-ma. Kada se uvidjelo da šume nestaju, vlasti su počele izdavati pravilnike o očuvanju šuma i uređivanju pašnjaka. Izvješće Mlečanina Vicka Dandola (1805. - 1814.), generalnog providu-ra za Dalmaciju u vrijeme Napoleonove Ilirije, navodi kako su šume Dalmacije opustošene: „…U trogirskoj okolici šume su uništene… Oko Splita uništeni su i zadnji ostaci starih šuma na Mosoru, Marjanu, Čiovu, pa na kaštelanskim brdima i Klisu posve je nestalo… Kod Omiša sve su općinske šume ili propa-le ili su blizu da propadnu…“ Dandolo je, između ostaloga dao

Obnova opožarenih površina na Kozjaku


Šumska razglednica

Stara lugarnica u Muću

i prijedlog da se šume ograde te da se ti prostori stave pod zabranu ispaše. Takve šume dobile su naziv „sveti gaj“.

Napoleonovim porazom Dalmacija je pripala Austriji koja 1858. godine implementira Zakon o šumama, no ništa se nije promijenilo.

Tek Zakonom o šumama iz 1876. te Pokrajinskim zakonom iz 1880. godine, gdje je dozvoljena dioba općinske zemlje, po-stignut je znatan uspjeh u pošumljavanju. Od 1897. do 1918. godine šumska površina povećana je za 13.145 ha, dok je od 1919. do 1941. godine pošumljeno 4.400 ha, no u tom razdo-blju uništene su visoke šume na kršu.

Od 1945. godine do danas šumarstvo se organiziralo i reor-ganiziralo više puta.

Početak intenzivnog gospodarenja bio je 1947. godine djelovanjem Uprave za pošumljavanje i bujičarstvo koja se

Zgrada rasadnika u Muću

bavila pošumljavanjem, melioracijama krša, šikara i kamenja-ra, rasadničarstvom, uređivanjem bujica te čuvanjem i zašti-tom šuma. Od 1950. godine poduzeće dobiva naziv Šumsko gospodarstvo „Dalmacija“. Od 1954. godine šumarije postaju samostalne ustanove da bi 1960. osnovali Šumsko gospodar-stvo „Split“ koje je nakon izdvajanja drugih šumarija svedeno na područje današnje Šumarije Split. Od 1991. šumarija poslu-je u sklopu Hrvatskih šuma, UŠP Split.

Budućnost šumarije svakako treba gledati kroz prizmu turizma i trebalo bi određene zakone prilagoditi kako bi se krško šumarstvo stavilo u turističku funkciju. Odvajanjem kontinentalnog i krškog šumarstva u zakonskim regulativama bi se mogao ponovno postići prosperitet te goleme površine šumskog tla staviti u funkciju koja potencijalno može donijeti veliku dobit.


Rasadničarstvo

Rasadnik Oštarije, UŠP Ogulin

Poznati po sadnicama četinjača i božićnim drvcima

Znanje, kvaliteta, iskustvo, stručnost, tehnologija i povoljna renta položaja samo su neke od prednosti rasadnika Oštarije koji se nalazi u sklopu Uprave šuma Podružnice Ogulin. Ovaj rasadnik postaje samostalna organizacijska jedinica čime su mu otvorena mnogobrojna vrata u budućoj proizvodnji i gospodarenju.

Uprava šuma Podružnice Ogulin uz pet svojih šumarija i Radnu jedinicu za mehanizaciju, graditeljstvo i pri-jevoz može se ponositi još i rasadnikom Oštarije koji se smatra među najvećima u Hrvatskoj te jednim od

najpoznatijih po proizvodnji četinjača u ovome dijelu Euro-pe. Smješten je unutar plodne ogulinske doline na obroncima Male i Velike Kapele, danas u blizini autoceste, što mu uvelike povećava rentu položaja zbog prometne povezanosti i time lakše dostupnosti. Dosad u sklopu Šumarije Josipdol, rasadnik Oštarije prelazi na razinu samostalne organizacijske jedinice čime se za ovaj rasadnik i njegove vrijedne zaposlenike otva-raju mnoge mogućnosti, od proširenja proizvodnih kapacite-ta preko novih zapošljavanja do modernizacije proizvodnje. Rasadnik je osnovala 1948. Šumarija Modruš na površini od svega 3,6 ha na kojoj su se uzgajale smrekove, jelove i boro-ve sadnice. Osnovan je kako bi se pošumilo veliko područje u što kraćem vremenu za potrebe tvornice celuloze u Plaškom te za očetinjavanje koje se 60-ih godina preferiralo. Godišnje se proizvodilo oko 300.000 sadnica, ali uskoro ta količina nije bila dovoljna za potrebe Šumskog gospodarstva „Javornica“, Ogulin.


Godine 1956. osnovan je i rasadnik Veljun u Oštarijama po-vršine 2,6 ha koji je ograđen žičanom ogradom, a izgrađena je i vodovodna mreža te bazeni. Tada se godišnja proizvodnja kretala oko 250.000 školovanih sadnica četinjača.

Božićna drvca upakirana i pripremljena za dostavu klijentima u Trstu

Proizvodne površine rasadnika


Rasadničarstvo

Postepeno su osnivani i popratni rasadnici, a 1963. godi-ne površine su dodijeljene tadašnjem Šumskom gospodarstvu „Ogulin“ u svrhu osnivanja plantaža četinjača, dok je površina povećana na 20 ha, a ostali rasadnici su se ukinuli. Povećanjem površine rasadnika Oštarije mogla je biti organizirana inten-zivna mehanizirana proizvodnja dovoljnih količina kvalitetnih sadnica. Izvršena je unutarnja podjela novih površina, trasirani su i izrađeni putovi i staze te zasađeni vjetrobrani pojasevi i do-datni bazeni za vodu. Potražnja za sadnicama ovog rasadnika rasla je sve više do 1984. godine kada je rekordna brojka ispo-ručenih sadnica bila 1.465.000 komada. Nakon toga slijedi pad potražnje, ali planovi za budućnost u ovom rasadniku danas su veliki zbog iznimnog potencijala koji on ima.

Postojana infrastruktura s popratnim objektima, bazen sa sustavom za navodnjavanje, izvrsna renta položaja koja se

očituje blizinom autoputa, stručnost i iskustvo djelatnika te specijaliziranost za proizvodnju četinjača samo su neke od prednosti ove radne jedinice. Rasadnik Oštarije nalazi se 1,5 km od istoimenog mjesta Oštarije na nadmorskoj visini od 365 m. Ukupna površina rasadnika je oko 30 ha. Na 10 proi-zvodnih ploha proizvode se i školuju sadnice, a plohe su ome-đene zaštitnim smrekovim pojasevima. Na ostatku površine uzgajaju se božićna drvca nadaleko poznata po svojoj ljepoti. Dugogodišnje iskustvo u proizvodnji upravo božićnih drvaca prepoznali su klijenti iz Hrvatske i Europe te su naša drvca sve traženija van granica Lijepe Naše.

Današnja glavna proizvodnja očituje se u školovanju sadnica četinjača za potrebe Hrvatskih šuma, kao i površi-na u privatnom vlasništvu. Trenutna ukupna isporuka šum-skih sadnica je oko 350.000 s tendencijom rasta. Kapacitet neophodno potrebnog bazena iznosi 1.600 kubičnih meta-ra, a nalazi se na prirodnom izvoru vode. Sva proizvodnja u rasadniku nalazi se pod stručnim i zdravstvenim nadzorom

Hrvatskog šumarskog instituta Jastrebarsko. Plano-vi za budućnost ovog rasadnika veliki su. Upravitelj rasadnika Marinko Blašković tijekom obilaska rasad-nika Oštarije rekao je kako rasadnik ima veliki pro-izvodni potencijal koji još nije dovoljno iskorišten.

- Ima sve dobro, tlo, klimu, navodnjavanje, meha-nizaciju i ljude koji su stručni i spremni raditi. - rekao je Blašković. S obzirom da su sadnice smreke proizve-dene u ovom rasadniku kvalitetne, plan je da rasadnik postane glavni proizvođač presađenica i školovanih sadnica obične smreke i ostalih četinjača, zaključio je Marinko Blašković. Rasadnik je danas opremljen i vla-stitom hladnjačom, traktorima i drugom potrebnom mehanizacijom, kao i traktorom s nastavkom za ore-zivanje grana drveća uz cestu. Ostali ciljevi u rasadni-ku su racionalizacija troškova, povećanje proizvodnje i prodaje šumskog sadnog materijala, brendiranje božićnih stabala kao domaćeg proizvoda, ali i ozele-njavanje hortikulturnih površina, djelovanje na polju

urbanog šumarstva, turizma, poljoprivrede i drugih uslužnih djelatnosti. S obzirom na velike ambicije i volju, nema sumnje da će se sve navedeno i ostvariti.

Marinko Blašković pokazuje hladnjaču u sklopu rasadnika Oštarije

Rasadnički traktor s priključkom za orezivanje grana

Specijalizirani za proizvodnju četinjača


Sjemenarstvo

Nezamjenjiva za obradu češera i šumskog sjemena

Više od četvrt stoljeća rada trušnice u HŠI-u

Na naslovnici 31. broja tadašnjih novina Hrvatske šume od 2. ožujka 1994. godine osvanula je samo jedna vijest otisnuta boldanim slovima. Glasila je: „U Jastrebarskom trušnica puštena u rad“. Na tadašnjem crno-bijelom izdanju vijest je dodatno istaknuta crvenom bojom. Uredništvu je bilo posve jasno koliko će nova tehnologija unaprijediti uzgoj četinjača. Trušnicu je svečano prerezivanjem vrpce u rad pustio tadašnji doministar u Ministarstvu za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu prof. dr. sc. Joso Vukelić.

Trušnica smještena u zatvore-nom prostoru Hrvatskog šu-marskog instituta (HŠI) u Jastre-barskom predstavlja nužnost

za uzgojni proces Hrvatskih šuma jer ima mogućnost brze i kvalitetne obra-de sjemena četinjača, točnije sjemena jele, smreke i bora, ali i bukovog sje-mena, odnosno bukvice. Nabavljena je novčanim sredstvima tadašnjeg J.P. Hr-vatske šume (Hrvatske šume d.o.o.) od švedskog proizvođača BCC (Björkemar Construction & Consulting) 1994. godi-ne. Uz stroj za sušenje češera, otkako je

pokrenuta, pokazalo se da je ispunila očekivanja šumara te se neprekidno koristi do danas.

Sjeme koje se dopremi u HŠI iz sje-menskih sastojina s područja kojima upravljaju Hrvatske šume prikuplja se ili penjanjem na stabla ili s tla. Za penjanje je potrebno prethodno osposobljava-nje, stalni oprez i puno opreme o čemu mogu posvjedočiti četvorica osposo-bljenih penjača zaposlenih u HŠI-u. Pe-njanje je neizbježna metoda kod priku-pljanja jelovog sjemena gdje je češere nužno pobrati prije nego se počnu ras-

padati na stablima. Za razliku od jelovih češera koji se raspadnu pa češerne lju-ske i sjeme padnu na tlo, borovi i smre-kovi češeri otpadaju čitavi sa stabala. Bez obzira na tu činjenicu, u posljednje je vrijeme prisutan trend penjanja i na borove i smreke.

Detalje o mogućnostima i fazama rada trušnice, odnosno industrijskog pogona za proizvodnju i doradu šum-skog sjemena za časopis je detaljno opisao šumarski stručnjak, viši stručni suradnik Ivica Čehulić zaposlen kao vo-ditelj Odjela rasadničke proizvodnje u

Tekst: Marija GlavašFoto: dr. sc. Mladen Ivanković,

mag. Nikola Zorić, stručni suradnik Zoran Vujnović

Miran Lanšćak u berbi smrekovih češera


Sjemenarstvo

Hrvatskom šumarskom institutu sa sje-dištem u Jastrebarskom.

Trušnica se sastoji od sedam za-sebnih sastavnica s mogućom višena-mjenskom primjenom. To su: sušara za češere i sjeme (DL 1200/38 HL), stroj za trušenje i otkriljavanje, uređaj za vodnu separaciju, stroj za čišćenje i kalibrira-nje, stanica za odvajanje sjemena po gustoći (težini), stanica i filtar za prašinu. Budući da su neki dijelovi višenamjen-ski, izvedeno postrojenje omogućuje rad i s manje sastavnica uz obavljanje svih tehnoloških zadaća.

Temeljna su dva tijeka: obrada češera i obrada sjemena. Sušara je dvonamjen-sko postrojenje koje služi za sušenje če-šera u svrhu njihova otvaranja i sušenje sjemena. Tehničke značajke sušare su: temperatura sušenja od 18 do 55 0C, jednokratni kapacitet sušenja češera od oko 1.400 litara, jednokratni kapa-citet sušenja sjemena (obična smreka) od oko 280 litara, jednokratni kapacitet sušenja sjemena bukve od 250 do 400 kg, dok vrijeme sušenja ovisi o vlažnosti češera i sjemena.

U sljedećoj jedinici (fazi dorade) po-strojenja obavlja se ekstrakcija sjemena i okriljavanje. Do stavljanja trušnice u pogon, pojasnio je Čehulić, otkriljavanje se uglavnom obavljalo na mehanički način pri čemu su se višestruko ošteći-vale sjemenke. Tijekom strojnog proce-sa otkriljavanja gotovo nema oštećenja jer se krilca odvajaju u sitastom rotiraju-ćem bubnju djelovanjem centrifugalne sile, vode i stlačenoga zraka. Tehničke značajke jedinice za trušenje i otkrilja-

vanje su: kapacitet stroja pri trušenju od oko 200 l češera za 2 do 5 min rada i kapacitet otkriljavanja od oko 20 do 40 kg sjemena na sat.

Sljedeća je faza vodena separacija te ponovno sušenje otkriljenoga sjemena u sušari. Uporaba ove faze dorade može varirati ovisno o stupnju čistoće sjeme-na nakon završenog prethodnog ciklu-sa. Separacijom pomoću vode odvaja se mehanički oštećeno sjeme, čestice smo-le i druge nečistoće od dobrog sjemena. Istovremeno se sjeme ispire od prašine i krilaca koja su potencijalno ostala na njemu tijekom vlažnog otkriljavanja. Kapacitet uređaja je oko 10 do 50 kg sjemena na sat.

Suho se sjeme nadalje dijeli i do-datno pročišćava na sustavu vibriraju-ćih sita, odnosno provodi se mehanička separacija putem uređaja za čišćenje i kalibriranje sjemena. Ova jedinica po-strojenja može se uporabiti za prethod-no čišćenje češera od iglica i drugih

nečistoća, no osnovna mu je namjena čišćenje sjemena i kalibriranje (umjera-vanje) na 2 do 4 različite veličine. Kapa-citet uređaja je oko 30 do 50 kg sjemena na sat te predstavlja neophodni korak do završne faze dorade.

Posljednja faza dorade sjemena po-drazumijeva razdvajanje sjemena razli-čite gustoće, tj. ima zadaću odvajanja punoga sjemena od nepotpuno razvije-noga, šturog sjemena i drugih nečisto-ća. Radi na principu protoka sjemena u zračnoj struji u kojoj se zbog različite gustoće čestica u nekoliko odjeljaka iz-dvaja sjeme (i nečistoće) različite puno-će. Kapacitet uređaja je oko 30 do 50 kg sjemena na sat. Kompresorska stanica omogućuje rad nekih od strojeva gdje je potreban stlačeni zrak (stanica za ot-kriljavanje), a koji služi i za čišćenje truš-nice između dorade različitih partija sje-mena. Filtarski sustav za prašinu sastoji se od centralne filtarske stanice i susta-va cijevi odsisnoga uređaja. Njime se od pojedinih jedinica postrojenja odvodi prašina tako da cjelokupni sustav zado-voljava visoke sigurnosne i ergonomske standarde.

Iako je prvenstveno cjelokupno po-strojenje namijenjeno za doradu sjeme-na crnogoričnih vrsta, u određenoj mjeri također je moguća i dorada listopadnih. Kapacitet trušnice dovoljan je za proi-zvodnju i doradu sjemena četinjača za sve rasadnike u Hrvatskoj. Kontejnerska proizvodnja sadnica, mehanizirana sje-tva, kao i višegodišnje čuvanje sjemena zahtijeva sjeme visoke kakvoće. Svim tim zahtjevima odgovara rad trušnice koji na kraju može polučiti gotovo 100 %-tnu čistoću sjemena.

Ivica Čehulić drži nastavu za studente Šumarskog fakulteta

Radionica Lifegenmon projekta


Zaštita šuma

Zaštita od divljači u UŠP Delnice, Gospić i Split

Ekološke biorazgradive mreže i druga sredstva

Pripreme za primjenu i primjena ekološki prihvatljivih zaštitnih sredstava koja su u skladu s FSC certifikatom te kao takva ne štete okolišu počela je 2016. godine na području Uprava šuma Podružnica Delnice, Gospić i Split. Riječ je o mehaničkoj zaštiti od divljači, biorazgradivim mrežama koje se postavljaju pojedinačno oko sadnica koje je UŠP Delnice nabavila vlastitim sredstvima, a UŠP Gospić i Split pomoću potpore iz EU fondova. Osim s mrežama, donosimo prva iskustva sa zaštitnim kapicama i manžetama.

Biorazgradive zaštitne mreže kakve su postavljene na području UŠP Delnice, Gospić i Split namijenjene su zaštiti od divljači i imaju za svrhu sprečavanje odgri-zanja pupova i oštećivanja sadnica rogovima. Prven-

stveno su namijenjene zaštiti četinjača (izuzev ariša), ali su se pokazale učinkovitima i na listačama. Tamnozelene su boje, s okama veličine 1,5 x 1,5 cm i najmanjeg promjera prostora za rast od oko 30 cm. Ono što ih čini ekološki prihvatljivima je svojstvo potpune razgradnje uslijed djelovanja sunčeve svje-tlosti, točnije UV zračenja. Proces razgradnje traje u razdoblju od šeste do osme godine od postavljanja mreže, a biljka je do tada zaštićena najmanje pet godina. Zaštita je predviđena za postavljanje ujesen kako bi štitila biljke tijekom zime, no valja uzeti u obzir da su klimatske promjene uzrokovale da u stvarnosti nema više podjele na četiri godišnja doba. Dolazi do značajnih promjena temperatura tijekom pojedinog dana pa upute gube na težini i potrebni su dodatni napori u smislu stalnog praćenja razvoja situacije na terenu.

U sve tri podružnice mreže su postavljene na način da je svaka privezana konopima uz drveni kolac zabijen u tlo zbog

dodatne zaštite od vjetra i, kako su pojasnili u UŠP Delnice, zbog zaštite od snijega i veće stabilnosti sadnica sađenih na strminama.

UŠP Delnice mreže je nabavila iz vlastitih sredstava i počela primjenjivati 2016. godine prvo na sadnicama bora na području Šumarije Fužine gdje su primijećene štete od div-ljači odgrizanjem pupova. Prema njihovom iskustvu, mreže je nakon postavljanja potrebno nadgledati i postavljati u prvo-bitan položaj nakon jačih vjetrova ili u slučaju većih količina snijega. Od nedostataka su istaknuli visoku cijenu i vrijeme potrebno za postavljanje, ali isto tako potvrdili kako ta meto-da pruža biljkama potpunu zaštitu. U Šumariji Fužine je 2016. godine na ukupno 2,6 ha postavljeno 6.116 mreža oko sadni-ca crnog bora, 2.484 oko sadnica obične bukve, 1.000 mreža oko sadnica divlje trešnje i 3.400 mreža oko sadnica obične jele. U Šumariji Gerovo postavljeno je 1.000 mrežica oko sad-nica divlje trešnje 2018. godine. U Šumariji Delnice mreže su iste godine postavljane po prvi puta na sadnice obične jele s time da su se djelatnici UŠP dosjetili prerezati ih poprijeko na polovine i na taj su način dobili dvostruko više materijala.

Tekst: Marija GlavašFoto: Marija Glavaš, arhiva Šumarije Zadar (UŠP Split)

Zaštita borova u UŠP Split


Zaštita šuma

U UŠP Gospić i UŠP Split zaštitne biorazgradive mreže nabavljene su putem natječaja za mjeru 8. EU fondova, Ulaga-nje u razvoj šumskih područja i poboljšanje održivosti šuma, za tip operacije 8.5.1. Konverzija degradiranih šumskih sasto-jina i šumskih kultura. Prijavi na natječaj prethodilo je sastav-ljanje planova konverzije i prikupljanje potrebne dokumenta-cije. Valja naglasiti kako su projekti pokrenuti i provode se u skladu s propisima gospodarskih osnova.

UŠP Gospić odobrena je potpora u iznosu od 7.266.332,82 kn od čega je 85 % iz sredstava EU fondova, a 15 % iz pro-računa Republike Hrvatske na ukupnoj površini od 123,57 ha. Sredstva su uložena u dva projekta na području Šumarije Korenica u GJ Javornik – Tisov vrh. Za potrebe zaštite sadnica obične smreke na području Šumarije Korenica nabavljeno je 82.850 komada mreža. Sadnja je započela 21. studenog, a do sada ih je postavljeno 26.600. Planirano je više, no u UŠP Gos-pić suočeni su s manjkom radne snage, a kontinuitet su omele i kiše tijekom studenog. Ugovoreni rok za završetak oba pro-jekta je tri godine od potpisivanja ugovora.

Osim projekta koji uključuje biorazgradive mreže u UŠP Gospić, u tijeku su radovi na realizaciji još dva projekta kon-verzije. Riječ je o sadnji listača na području Šumarija Perušić i Gospić u Tulyeve cijevi koje se primjenjuju u Hrvatskim šu-mama već niz godina kao vrlo učinkovito sredstvo za zaštitu od divljači. Budući plan za Šumariju Korenica uključuje ogra-đivanje armaturnom mrežom u gospodarskoj jedinici Laudo-nov gaj ako će biti realiziran unos žira hrasta lužnjaka (hrast je sađen po naredbi austrijskog feldmaršala Laudona u 18. st.).

Krajem listopada 2016. godine za UŠP Split prijavlje-no je i ugovoreno postavljanje mreža na ukupno 96,41 ha, u

vrijednosti od 5.308.676,98 kn za područje Šumarije Zadar, u gospodarskoj jedinici Musapstan. Odluka o dodjeli sredstava donesena je 9. kolovoza 2017., a dani rok za provedbu ulaga-nja je 9. kolovoza 2020. godine. Za početak su proizvedene sadnice starosti 2+0 u kontejnerima volumena 650 ml. Počet-kom listopada 2018. godine u ispomoć su došli radnici iz UŠP Gospić te započinju radovi na izradi uzgojnih staza. Uslijedilo je strojno iskapanje jama za sadnju početkom prošle godine. Sadnja je još uvijek u tijeku i planira se završiti u travnju ove godine. Mreže će biti postavljene na 110.000 sadnica pinije, alepskog bora i primorskog bora. Budući planovi odnose se na provedbu ugovora na 2. pozivu za tip operacije 8.5.1. Konver-zija degradiranih šumskih sastojina i šumskih kultura. Ugovo-rena je sadnja na ukupno 295 ha, u vrijednosti od 16.751.783 kn na području četiriju šumarija, točnije na području Šumarija Zadar, Drniš, Hvar i Split.

Osim biorazgradivih mreža i Tulyevih cijevi, isprobana su i druga sredstva. Prošle, 2019. godine UŠP Delnice je vla-stitim sredstvima nabavila i zaštitne kapice i manžete koje su isto tako prvenstveno namijenjene za zaštitu četinjača. Do sada su ih postavljali na sadnice crnog bora u Šumariji Vrbov-sko, duglazije u Šumariji Gerovo i jele u Šumariji Skrad.

Kapice predstavljaju zaštitu od ljetnog i zimskog odgriza-nja. Oblika su polukugle s četiri malena otvora (kako ne bi bio spriječen dotok zraka) i s četiri tanke trake od oko 3 cm dužine na donjoj strani pomoću kojih se kapice nataknu na izbojak. Točnim se pokazalo da ne sprječavaju rast vršnog izbojka s vršnim pupom, da ne dolazi do akumuliranja topline ispod kapice te da su otporne na sve vremenske uvjete. Trebale bi

Crvena manžeta na sadnici crnog bora

Kapica na sadnici crnog bora


Zaštita šuma

predstavljati sigurnu cjelogodišnju zaštitu vršnog izbojka, no tijekom obilaska terena pokazalo se da otpadaju uslijed djelo-vanja vjetra, a za pretpostaviti je da ih skidaju i same životinje. U Šumariji Gerovo postavljene su na 400 sadnica duglazije na 0,5 ha, u Šumariji Vrbovsko na 4.900 sadnica crnog bora na površini od 3 ha te na 1.000 sadnica obične jele na području Šumarije Skrad na površini od 1,56 ha.

Manžete se kopčaju postrance, no zapravo nemaju oblik manžeta, već donjeg dijela rukava košulje stisnutog manže-tom. Mrežaste su strukture radi prozrake i opremljene s po pet plastičnih šiljaka tupih vrhova koji sprječavaju divljač da zubima dođe do pupova. Pokazale su se vrlo učinkovitom za-štitom, no njihov je nedostatak što ne rastu zajedno s vršnim pupom pa ih je nužno skinuti iduće jeseni i ponovno postaviti na veću visinu na kojoj se sada nalazi vršni pup.

To znači da manžeta ima višegodišnju primjenu, a kao i kod kapica, unutar njih ne dolazi do akumuliranja topline. Prednost je i što tijekom proljeća, nakon završenog zimskog perioda, izbojak s vršnim pupom nesmetano prirasta kroz manžetu. Dolaze u dvije boje za koje se pokazalo da odbijaju divljač, ružičasto-crvenoj i blještavo plavoj koja osim odgriza-nja pupova, odbija divljač od potrebe za trljanjem rogova o koru kako bi ih očistila.

U Šumariji Gerovo postavljeno je 100 komada plave boje na sadnice duglazije, a u Šumariji Vrbovsko 500 crvenih i 400 plavih na sadnice crnog bora, na sveukupno 3,2 ha.

Kao zaključak o glavnoj temi, tj. primjeni zaštitnih bioraz-gradivih mreža od nedostataka može se navesti kako pred-stavljaju veliko početno ulaganje, iziskuju duže vrijeme za postavljanje, nadgledanje i eventualne popravke. Od predno-sti valja istaknuti kako su u potpunosti ekološki prihvatljive i kako sadnicama, ne samo četinjača za koje su prvenstveno namijenjene, pružaju potpunu zaštitu od divljači.

Podatci za članak prikupljeni su zahvaljujući ljubaznosti i strpljenju stručnih suradnika Nevene Zrnić (UŠP Delnice), Mile Pocrnića (UŠP Gospić) i koordinatora za EU projekte Zorana Šunjića (UŠP Split).

Zaštita obične jele u UŠP Delnice

Hortikultura Zagreb

Svoje umijeće pokazali smo unutar šumskog kompleksa Predsjedničkih dvora

Zaposlenici radne jedinice Hortikultura Zagreb dobro znaju kako njihov posao zahtijeva kombi-naciju vještina – stručno šumarsko znanje, izvr-sne komunikacijske sposobnosti te hortikultur-no umijeće. Kompleksnost upravljanja šumskim resursima u gradu čini ovaj posao izazovnim, ali i lijepim. A da može biti kreativan, pokazali su dje-latnici Hortikulture Zagreb krajem 2019. godine kada su besprijekorno u red doveli dio urbanih šuma u kompleksu Predsjedničkih dvora na Pan-tovčaku.

Urbane šume danas igraju važnu ekološku ulogu unutar gradova na više načina. Osim uljepšavanja urbanog okoliša, nude brojne pogodnosti poput pozitivnog utjecaja na klimu i gospodarstvo isto-

vremeno pružajući utočište biljnim i životinjskim vrstama, a rekreacijske zone stanovnicima samog grada. U mnogim zemljama diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, raste razu-mijevanje o važnostima općekorisnih funkcija koje pruža-ju urbane šume, a s time i briga za njihovo uređenje i odr-žavanje. Hortikultura Zagreb, radna jedinica koja djeluje u sklopu zagrebačke podružnice Hrvatskih šuma, gospodari park-šumama Grada Zagreba, odnosno urbanim šumama s naglašenim općekorisnim funkcijama, a koje se nalaze u gradu i okružuju ga. Neke od najposjećenijih u svrhu


Urbano šumarstvo

Svoje umijeće pokazali smo unutar šumskog kompleksa Predsjedničkih dvora

na mnogim dijelovima prezrele, stare i nenjegovane, a nakon toga one će sigurno pozitivno utjecati na unaprjeđenje ljud-skog okoliša, kao i na psihofizičko zdravlje svakog pojedinca.

Radnici zagrebačke Hortikulture vješto su i spretno uklonili sva stara i natrula bagremova i druga stabla koja su se opa-

Tekst: Helena JakobovićFoto: Samir Glavaš, Mladen Mikulin

sno nagnula nad glavni objekt predsjedničke rezidencije. Isto tako, izvršili su sanaciju terena koje je zbog nagnutosti reljefa i onemoćalog korijenskog sustava stabala postalo klizište. Na mjesto starih posađene su mlade šumsko-hortikulturne vrste koje se izvrsno uklapaju u šumski prostor, a uzgojene su u ra-sadniku Hrvatskih šuma. S velikog balkona glavne primaće sale Predsjedničkih dvora pogled sada krase mlada i zdrava stabla, šumsko zelenilo u kombinaciji s grmolikim i puzavim hortikulturnim biljem. Biljna zajednica koja dominira u park-šumi je ilirska šuma hrasta kitnjaka i običnog graba, što su vr-ste koje su korištene i u sanaciji. A uz hrast kitnjak (Quercus pe-traea) i obični grab (Carpinus betulus) hladovinu će ljeti raditi i vrste drveća kao što su divlja trešnja (Prunus avium), gorski javor (Acer pseudoplatanus), obična bukva (Fagus sylvatica) i druge. Kreativna nota uređenja zapečaćena je izradom šahovnice, odnosno grba Republike Hrvatske od šumskih gr-molikih vrsta na samom ulasku u Predsjedničke dvore, kako i dolikuje predsjedničkoj rezidenciji. Može se reći da je ostvare-na prava hortikulturna umjetnost. Za svoj rad dobili su samo pohvale, a zbog područja koje dugo vremena nije održavano, sigurno će biti još posla u narednom razdoblju, što će djelatni-ci ove radne jedinice spremno i s voljom ponovno odraditi.

sporta, rekreacije, turizma ili samo šetnje i uživanja u šum-skom ambijentu su Maksimir, Tuškanac, Zelengaj, Jelenovac, Kraljevec, Cmrok, Grmoščica, Susedgrad, ali i mnoge druge. Zaposlenici radne jedinice Hortikultura Zagreb dobro znaju kako njihov posao zahtijeva kombinaciju vještina – stručno šumarsko znanje, menadžerske sposobnosti, izvrsne komuni-kacijske vještine te hortikulturno umijeće. Biti na raspolaga-nju i usluzi građanima koji vole šume, ali ponekad ne shvaćaju kompleksnost upravljanja šumskim resursima u gradu čini ovaj posao izazovnim, ali i lijepim.

A da može biti kreativan, djelatnici Hortikulture Zagreb pokazali su krajem 2019. godine kada su besprijekorno u red doveli dio urbanih šuma u kompleksu Predsjedničkih dvora na Pantovčaku. Naime, osnovna namjena čitavog komplek-sa koji uključuje objekte i šumu unutar Predsjedničkih dvo-ra koja je još do nedavno bila rezidencijalna, ali kako je plan otvaranje ovog šumskog područja za javnost, ta će uloga biti turističko-rekreacijska. Zbog toga treba urediti šume koje su

Za svoj rad radnici su dobili samo pohvale

Djelatnici su pokazali spretnost i hortikulturno umijeće

Grb Republike Hrvatske izrađen od šumsko-hortikulturnih vrsta krasi ulaz u Predsjedničke dvore

Zasađena su mlada stabla i grmolike hortikulturne vrste


Požari

Znanstvenici Međuvladina panela za klimatske promje-ne Ujedinjenih naroda očekuju kako će zbog klimat-skih promjena šumski požari biti sve žešći i doći do razine megapožara. Takvi požari dovode do ljudskih

žrtava, smanjenja plodnosti tala, a prijetnja su i bioraznoliko-sti. U Europi godišnje od požara strada 500 tisuća hektara uz ogromnu količinu emisija ugljičnoga dioksida i drugih plino-va. Europska unija promiče prevenciju požara i aktivno uprav-ljanje šumama kako bi se smanjila ranjivost na požare.

Od 2004. u Kataloniji se stoga provodi znanstveni pro-jekt unutar kojeg je nastao model ORGEST s preporukama za prevenciju od megapožara. Naziv je njihovog projekta DEMORGEST - Isplativa integracija prevencije velikih požara u upravljanje šumama na Mediteranu. Znanstvenici su istraživali dva probna područja i sedam mikrolokacija s visokim rizikom od požara, no s različitim socio-ekonomskim karakteristika-ma. Osim privatnih vlasnika, koji posjeduju 77 % katalonskih šuma, znanstvenici su educirali i šumare, ali i dizali svijest jav-nosti i industriji o važnosti održivog upravljanja šumama kod prevencije megapožara.

- Temeljna je zadaća projekta nalaženje alata za sprječava-nje širenja požara u velikim šumama na način da se s površine ne prošire u krošnje. - objašnjava autorica ORGEST smjernica Teresa Cervera iz DEMORGEST projekta. To podrazumijeva či-šćenje protupožarnih puteva i pošumljavanje različitim vrsta-

Iskustva drugih zemalja

Upravljanjem rizikom spriječiti megapožareZnanstvenici su izračunali kako se novac utrošen u prilagodbu šuma za veću otpornost vrati 2,5 puta kroz usluge koje ta šuma isporuči ekosustavu. Takve šume imaju 60 % bolju absorbciju CO2 i 40 % učinkovitije korištenje vode.

ma koje imaju različitu otpornost na požare. U ovom projektu korištene su različite vrste borova (Pinus sylvestris) i hrastova (Quercus ilex).

Znanstvenici iz tog projekta izračunali su kako se novac utro-šen u prilagodbu šuma za veću otpornost vrati 2,5 puta kroz usluge koje ta šuma isporuči ekosustavu. Takve šume imaju 60 % bolju absorbciju CO

2 i 40 % učinkovitije korištenje vode.

Koliko je prevencija bitna za katalonsku i općenito španjol-sku ekonomiju govore i rezultati istraživanja znanstvenika Sveučilišta u Leicesteru koji su još 2016. na temelju satelitskih snimki i statističkih podataka došli do zaključka kako su gra-dovi i turistička područja u Kataloniji, oko Madrida i Valenci-je najriskantnija područja što se tiče šteta od požara. Dokaz tomu je ovogodišnji niz katalonskih požara, najjači u zadnjih 20 godina, za koji je tamošnja ministrica poljoprivrede Teresa Jordà obećala 11 i pol milijuna eura odštete. U šumarskom po-dručju iznos planiranih mjera iznosit će oko 2,2 milijuna eura i sastojat će se od obnove pogođenog vegetacijskog pokro-va radi sprječavanja erozije tla i olakšavanja prirodne obnove šume, izjavila je Jordà. - Ove akcije uključuju i realizaciju terasa s ostatcima izgorjele vegetacije u područjima s višim rizikom od erozije i uklanjanje izgorjelog drva, što će se vrednovati kao biomasa.

Direktor Centra za krajolik i klimatska istraživanja Sveučili-šta u Leicesteru, profesor Heiko Balzter upozorava:

- U toj smo regiji identificirali visoki rizik od požara i lokal-ne vlasti moraju dati prioritet kontroli tog rizika i razviti bolje strategije upravljanja tim rizicima.

ORGEST model polako se prihvaća u Kataloniji jer je primi-jenjen na 58 % svih planova upravljanja u toj regiji u razdoblju od 2014. do 2017. godine.

Tekst: Mladen IličkovićFoto: DEMORGEST

Znanstvenici proučavaju mikrolokacije visokog rizika

Za odštetu će država platiti 11,5 milijuna eura odštete

Heiko Balzter, direktor Centra za krajolik i klimatska istraživanja Sveučilišta u Leicesteru


Mala enciklopedija šumarstva

Važnost crvene vjeverice za šumski ekosustav

Stotine vjeveričjih stabala

Svojevremeno se netko dosjetio snimiti reklamu u kojoj vjeverica crta malene planove terena na post-it papire pa ih zatim lijepi na zidove svoje duplje. Na kraju joj se čitava duplja šareni, ali je sigurna da će pronaći gdje je zakopala zimnicu. Autor reklame koja promovira post-it spretno je iskoristio činjenicu da vjeverice redovito zaboravljaju gdje su pohranile sjemenke, no upravo ta činjenica za šumski ekosustav znači veću bioraznolikost.

Europska crvena vjeverica

Crvene vjeverice (Sciurus vulga-ris L.) predstavljaju autohtonu vrstu na većem dijelu euroazij-skog kontinenta. U Hrvatskoj je

rasprostranjena u čitavom kontinental-nom dijelu i u Istri. Ovi simpatični glo-davci žive od sedam do deset godina. Prirodni neprijatelji su im kuna zlatica, divlja mačka, zerdav (hermelin), crvena lisica, domaći pas, sove i škanjac mišar.

Brojni europski znanstvenici istraži-vali su njihovo ponašanje s ciljem boljeg razumijevanja pohranjivanja zimnice i o tome objavljivali rezultate i zapažanja na kojima je temeljen ovaj članak. Isto tako, puno toga o ovim simpatičnim glodavcima ostalo je neotkriveno. Za početak, crvene vjeverice spremaju zi-mnicu jer ne spavaju zimski san, a zbog činjenice da sjeme često ukopaju u tlo

i kasnije zaborave gdje su ga zakopale, daje mu dobre šanse za klijanje. Takva aktivnost zna biti vrlo pogodna za tzv. vrste teškog sjemena kojem su sklone pa se znanstvenici slažu da crvene vje-verice pridonose bioraznolikosti u šu-mama.

Pojava kada su biljke razmnožene zahvaljujući životinjama naziva se zoo-horija. Vjeverice sjeme u tlo pohranjuju na način da prednjim nogama iskapaju rupe dubine od 5 do 10 cm i u njih stav-ljaju od jedne do pet sjemenki za što utroše i do sat vremena. Primjeri teškog sjemena koje rado jedu su sjeme lijeske, zatim oraha, pitomog kestena, obične bukve, no manje su sklone žiru, tj. hra-stovom sjemenu. K tome konzumiraju smrekovo i borovo sjeme, jedu i plodove divlje ruže i kupine, a ponekad se hrane i korom, cvatovima, izbojcima i sokom drveća. Ako se ukaže prilika, posegnut će za jajima i pilićima ptica pjevica i kuk-cima. Najsklonije su ipak šumskom sje-menu što je dokazalo rusko istraživanje tijekom kojega je izvršena analiza sadr-

Siva vjeverica

Tekst: Marija Glavaš Foto: Marija Glavaš, internet

Mala enciklopedija šumarstva

žaja želudaca crvenih vjeverica. Rezulti-ralo je udjelom sjemena drveća od 63 % te 25 % gljiva i 12 % udjela ostalog.

Glavna sezona pohrane je jesen jer to razdoblje obiluje vjeveričjom hra-nom, a osim u rupe ispod listinca i u ma-hovinu, što su im omiljena mjesta, sje-me znaju pohraniti u šupljine u stablu, rupe na mjestima gdje se račva žilište korijena ili izravno u gnijezda. Podatak koliko sjemenki odmah pojedu, a koli-ko ukopaju teško je dostupan. Poznato je da na obje aktivnosti utroše 60 do 80 % vremena i da su vrlo aktivne kasno popodne i uvečer. Prema belgijskom istraživanju, jedna vjeverica ukopa oko 1.200 borovih sjemenki, 650 žireva i 465 bukvica (Wauters & Casale, 1996.), no nije jasno navedeno je li riječ o jedno-godišnjem ili dvogodišnjem praćenju. Za pronalaženje se osim pamćenjem služe i njuhom.

Sjeme ukapaju na dva načina. U pr-vom slučaju sjeme završi raštrkano na više mjesta i to daje dobre šanse da će proklijati. Drugi je način pohrana više sjemenki, tj. hrpice na jednome mjestu, a uslijed čega se sjemenke suše. Utjecaj na veću mogućnost nicanja ima i razdo-blje obilnog uroda sjemena jer tada dio sjemena ostavljaju neiskopanim.

Zanimljivo je da su sposobne razliko-vati zdravo od zaraženog i šupljeg sje-mena prema masi. Britanski istraživači do te su spoznaje došli pokusom, tj. tako što su šuplje sjemenke ispunili umjet-nom masom, a vjeverice ga zakapale.

Druga korist od crvenih vjeverica je njihova sklonost konzumaciji gljiva. Običavaju odgristi stapke na bazi pa ih među sjekutićima nositi do gnijezda. Predstavljaju im dobar izvor minerala, točnije kalcija, magnezija i kalija. Omi-ljene su im one iz roda pravih vrganja (Boletus spp.). Jedu i gljive iz rodova

druge strane pokazalo se da sive imaju puno bolju moć zapažanja po pitanju kvalitete sjemena pa paze zakopati ono koje je zdravo i neoštećeno. Osim što su opasne za crvenu vjevericu, prema bri-tanskim iskustvima, rade značajne štete na stablima. Uništavaju stabla grizući im koru, prekidajući kolanje sokova i čineći ih podložnim infekcijama. Osobito su ugrožena stabla starosti od 10 do 40 go-dina zbog prisustva mnoštva floemskih traka. Britanci navode kako nisu napale svega nekoliko vrsta poput trešnje i ja-sena, ali koje, kao i kod nas, ugrožava gljiva Chalara fraxinea Kowalski.

U Velikoj Britaniji osnovano je više organizacija za spas crvenih vjeverica kao što je Red Squirrel Survival Trust. Ako je točan izvještaj iz rujna 2019. go-dine, crvena vjeverica u Velikoj Britaniji nema više status ugrožene vrste, a još 2002. godine imala je status vrste blizu ugroženosti po IUCN-u.

Sudeći po zaključcima talijanskih znanstvenika objavljenih na internet-skoj stranici ResearchGate, razvoj situa-cije na kontinentu nije nimalo povoljan za crvenu vjevericu. Godine 1997. do-nesena je uredba prema kojoj su sive vjeverice trebale biti istrijebljene, ali su grupe za prava životinja uspjele odgo-diti provedbu za razdoblje od tri godi-ne. Znanstvenici tvrde da je to dovelo do značajnog širenja sive vjeverice i da istrebljivanje više neće biti učinkovito. Njihova je prognoza da će se proširiti po čitavom euroazijskom kontinentu, a za sada najveća opasnost prijeti Švicarskoj i Francuskoj. Žalosna je istina da, kao što tvrde grupe za prava životinja, nesretne sive vjeverice nisu ni krive ni odgovorne što su dospjele na europsko tlo.

Ipak, nema smisla prepustiti se ne-gativnim emocijama prema osobama koje su donijele ovu invazivnu vrstu na naš kontinent. Ljudske pogreške ne poznaju granice, a dokaz tome je lista objavljena u britanskom Guardianu sa zemljama i invazivnim vrstama sisavaca. Na popisu su prvo navedeni Viktorijanci koji su sivu vjevericu unijeli u Englesku, slijede Talijani, a na kraju popisa smo mi zbog mungosa unesenog na otok Mljet. Prema objavi Jutarnjeg lista iz 2015. go-dine, ne samo da je mungos prešao na kopno, već je pronađen u Bosni i Herce-govini i Crnoj Gori.

Sušenje gljive za zimnicu

Laccaria, zatim Elaphomyces i Rhizopo-gon (dijelom ukopane u supstrat), a po-segnu i za bljuvarama (Russula emetica Schaeff. Pers.) koje su otrovne za ljude (o djelovanju govore i domaći i latinski naziv). Prema istraživanju autora knjige Crvena vjeverica: Sciurus vulgaris Stefana Boscha i Petera Lurza, konzumiraju oko 30 vrsta gljiva. Nakon što pojede gljivu zajedno sa sporama, vjeverica spore iz-baci zajedno s izmetom i na taj ih način razmnožava. Korist je još veća ako je riječ o mikoriznim vrstama gljiva koje stvaraju simbiotske veze sa šumskim stablima. Autori su naveli kako im gljive mogu predstavljati važan izvor hrane u godinama slabog uroda sjemena, a za-nimljivo je da ih čak znaju konzervirati. To rade na način da ih ostave sušiti na granama, a zatim osušene spremaju u gnijezda.

Crvena vjeverica jedina je autoh-tona europska vrsta, ali nije jedina ra-sprostranjena na našem kontinentu i to predstavlja veliki potencijalni problem. U Italiju je siva vjeverica (Sciurus carolinensis Gmelin) unesena 1948. godine iz SAD-a prvi puta u park dvorca Stupinigi nedale-ko od Torina u regiji Pijemont gdje se brzo razmnožila i nanijela štete plantažama to-pole. Drugi puta pet jedinki uneseno je u Genovski park 1966. godine u regiji Ligu-rija. U trećem navratu puštena su tri para 1994. godine u park naselja Trecate koje je smješteno u regiji Pijemont. Tamo su uhvaćene i uklonjene nakon dvije godine. Godine 1876. unesene su u Englesku, a od ranog do sredine 20. stoljeća razmnožile su se po čitavoj Velikoj Britaniji. U Irsku su unesene 1911. godine.

Problem leži u činjenici da je siva vje-verica počela crvenoj otimati staništa, a time i hranu (čak i izravno) i uz to je izvor za vjeverice smrtonosnog viru-sa. Manje je izbirljiva po pitanju hrane, što se donekle pokazalo dobrim za raz-množavanje hrastova jer ih za razliku od naših crvenih vjeverica toliko ne smeta tanin prisutan u žiru. To im sjeme pred-stavlja dobar izvor proteina, ali je ipak ustanovljeno kako biraju žir s manjim sadržajem tanina. Amerikanci su izraču-nali da sive vjeverice nikada ne iskopaju oko 30 % zakopanih sjemenki. Budući da je dokazano da bolje pamte od eu-ropskih crvenih vjeverica, smatra se da crvene više doprinose bioraznolikosti. S


Zanimljivosti

Riječ je o biljkama koje su za svoje ere bile 140 milijuna sta-rije od dinosaura i par milijuna godina starije od prijelaznih oblika životinja iz mora na kopno. Mlađe su oko četiri milijuna godina od kukca čija se okamina smatra najstarijom do sada pronađenom. Prema objašnjenju dr. sc. Christophera Berryja s Univerzitetske škole Zemlje i oceana u Cardiffu, koautora na istraživanjima, pripadaju razdoblju devona, a u to vrijeme bile su locirane 30 stupnjeva južno od ekvatora, na prijelazu umje-rene i suhe klime.

Pronalazak je okupio stručnjake iz Velike Britanije, ame-ričkog univerziteta Binghamton i Državnog muzeja New Yor-ka. Rezultati istraživanja i vijest objavljeni su tek nedavno 19. prosinca 2019. godine u časopisu Current Biology. Samo otkriće fosila dogodilo se dosta ranije s obzirom na to da su podatci o stablima prikupljani tijekom posljednjih deset godina. Stručnjaci su istražili više od 3.000 m2 fosiliziranih ostataka i došli do važnih spoznaja o uzimanju ugljičnog dioksida iz atmosfere. Spoznaje se odnose na jednu od pro-nađenih vrsta (Archaeopteris) na kojoj je utvrđena prisutnost listova te se smatra za jednu od prvih s tom sposobnošću. To upućuje na dramatičnu promjenu klime na Zemlji u smislu povećanja razine kisika, a što je vodilo pojavi staništa koja su naseljavali primitivni kukci i životinje nalik na stonoge, dok

Najstarija šuma na svijetu

Fosili starosti oko 385 milijuna godina

Još donedavno za najstariju poznatu šumu, točnije okamine, smatrala se ona na području grada Gilboa u saveznoj američkoj državi New York čija je starost procijenjena na više od 380 milijuna godina. Još starije okamine stabala čija se starost procjenjuje na oko 385 ili 386 milijuna godina pronađene su na području grada Cairo koji se također nalazi u državi New York. Pripadaju u razdoblje devona značajno po pojavi prvih šuma četinjača koje su počele kolonizirati kopno i prijelaza morskih životinja na kopno. Zemlja se tada hladila, a razina ugljičnog dioksida padala.

Status najstarije šume na svijetu, točnije njezinih fosiliziranih osta-taka pronađenih u državi New York u Gilboi u 19 st. zamijenila

je čak nekoliko milijuna godina starija šuma. Na sreću stanovnika ove sjevero-istočne savezne države i ovi su ostatci pronađeni na njihovom području, tj. u gradiću Cairo. Gradić je smješten ot-prilike u središtu države, nedaleko od glavnog grada Albanyja i svega je 40 ki-lometara udaljen od Gilboe. Pronašla ju je osoba zaposlena u Državnom muzeju New Yorka u napuštenom kamenolomu.

je do pojave ptica i drugih većih životinja prošlo još dugo vremena.

Na nalazištu najstarije poznate šume na svijetu iden-tificirane su vrste stabala, različite od pronađenih u Gilboi.

Tekst: Marija GlavašFoto: internet

Prikaz korijenja odozgora

Istraživanje


Utvrđeno je da su se sve tri razmnožavale sporama. Neko od fosiliziranog korijenja ima promjer od 15 cm i 11 m dužine. Jedno od njih je stablo nalik na palmu znanstvenog naziva Cladoxylopsid. To su bile primitivne biljke bez lišća nalik na konjske repove, visine oko 10 m, kratkih grana za koje su istra-živači utvrdili da podsjećaju na celer i s plitkim korijenjem. Drugo pronađeno stablo pripada rodu Archaeopteris čiji naziv podsjeća na najstariju poznatu vrstu ptice Archaeopteryx za koju se smatra da je prijelazni oblik između ptica i dinosaura.

Istraživači smatraju da Archaeopteris predstavlja preteču prvog stabla četinjače kakva poznajemo danas, a razdoblje prijelaznim, kada je šuma počela kolonizirati kopno. Biljka je dosezala oko 11 m u visinu, imala je dobro razvijeno drvena-sto deblo kakvo bi se, prema mišljenju istraživača, danas mo-glo iskoristiti za trupac, zelene listiće koji su vršili fotosintezu i masivno drvenasto, dugačko korijenje koje je predstavljalo veliku promjenu u načinu na koji drveće uzima vodu. Prema tvrdnji istraživača, biljka najviše podsjeća na bor, ali umjesto iglica nosila je listiće nalik na listiće paprati i s dlačicama. Sma-tra se da je to karika koja nedostaje u smislu drveća koje se razmnožava sporama poput paprati i pravog sjemena pomo-ću kojeg se razmnožavaju današnja stabla. Prema stručnjaci-ma, stabla u šumi bila su prilično raštrkana s time da su stabla Cladoxylopsidsa činila grupe. Treća vrsta još nije identificirana. Nagađa se da pripada rodu Lepidodendron.

Tim stručnjaka pretpostavlja kako je većinu drveća u toj šumi uništila velika poplava te je stoga ostalo očuvano samo fosilizirano korijenje. Na to ukazuju fosili riba pronađeni na istome nalazištu pokraj najvećih primjeraka stabala.

Prikaz stabla Archaeopterisa

Šumski red carice i kraljice Marije Terezije donesen je 1769. godine za Kraljevinu Ugarsku i Hrvatsku, od-nosno prema knjizi Prema povijesti slavonskih šuma u izdanju Hrvatskog instituta za povijest za podruž-

nice Slavonije, Srijema i Baranje, civilnu Hrvatsku i Slavo-niju. Pri tome se valja sjetiti da dobar dio Hrvatske nije bio u sastavu Austro-Ugarske Monarhije, već je veći dio hrvat-skog juga bio pod vlašću Mletačke Republike.

Prema nekim je autorima Šumski red iz 1769. godine temeljen na njezinom Terezijanskom urbaru (od starovi-sokonjemačkog urbar, urbor: prihod, prinos) iz 1755. godi-ne. Tim je urbarom ozakonjen odnos između feudalaca i kmetova u smislu prava i dužnosti seljaka na poljoprivred-nim imanjima i u šumi, što se odnosi i na lov. Urbar sadrži i temeljne odredbe iskorištavanja šuma. Također, njime su ograničena davanja prema feudalcima koji su do tada uglavnom sami postavljali pravila.

Puni naziv Šumskog reda, uredbe o šumama donesene 22. grudena (u kajkavskom kalendaru: prosinac) 1769. go-dine je O lugov dubrav i loz čuvanje i zadržavanje. Izniman značaj ove uredbe za hrvatsko šumarstvo ističe jedan od osnivača suvremenog šumarstva u Hrvatskoj, šumarski stručnjak Fran Kesterčanek koji je živio i djelovao u 19. st. Kazao je kako to nije samo prvi hrvatski šumski zakon, već i prva na hrvatskom jeziku izdana uredba o šumskom gos-podarenju.

Akademik prof. dr. sc. Dušan Klepac, prvi dekan Šumar-skog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (nakon razdvajanja Poljoprivredno-šumarskog fakulteta), izjavio je kako je to naša prva instrukcija za uređivanje šuma. Uz to, Red se smatra prvim udžbenikom šumarstva u Hrvatskoj. Važan je i zbog toga što je u njemu utvrđena ophodnja za glavne vrste drveća (Meštrović, 2003.), a što je vrijedilo za čitavu Hrvatsku (Kesterčanek, 1882.). Sadržavao je i preporuke o vremenu sječe i upute o sjetvi sjemena i sadnji žira. Ob-vezivao je šumare voditi evidencije sječa i zabranio štetne zahvate u šumi kao što su brst i guljenje kore, a sadržavao je i druge propise čija je svrha bila očuvanje i zaštita šuma. Također, njime je uveden porez na žirenje svinja.

Dokument ima izniman značaj te predstavlja pre-kretnicu za organizirano šumarstvo u Hrvatskoj jer je nji-me uvedeno načelo potrajnog gospodarenja u hrvatske šume. Određeno je u 12 od ukupno 55 članaka gdje je na arhaičnom hrvatskom jeziku napisano sljedeće:

- Na tuliko let loze razdeliti moraju se, vu kulikeh letah poleg gore rečenoga navuka posečena loza zrasti more; niti pervo seči dopušća se, doklam red na ovu, ali onu stran vre jeden put posečenu nedojde.

Ophodnje su dane u 2. članku. Tako je ophodnja za hrast lužnjak bila za čitavih 60 godina duža nego sadaš-nja, tj. propisana na 200 godina. Za običnu bukvu nije bila propisana jedinstvena ophodnja kao danas (100 godina), već je na boljem staništu bila 120 godina, a lošijem 150 godina.

Prije ovog Bečki dvor donio je 1755. godine Šumski red i instrukciju za šume petrovaradinske, brodske i gradiške pukovnije. U knjizi Prema povijesti slavonskih šuma nave-


Povijest

Šumski red Marije Terezije iz 1769. godine

Početak prakse potrajnosti u hrvatskom šumarstvu

22. prosinca prošle, 2019. godine prošlo je 250 go-dina od donošenja prvog zakona o šumama i prvog udžbenika šumarstva na hrvatskom jeziku. Donije-la ga je carica i kraljica Marija Terezija za Kraljevinu Ugarsku i Hrvatsku 1769. godine. Originalni naziv glasi: Naredba o lugov, gajov i dubrav s čuvanja i za-državanja, a riječ je o dokumentu koji je imao za-konsku snagu.

deno je kako već prvi redci tog Reda objaš-njavaju kako je razlog donošenja iznimno loš odnos prema šumi. Također, prethodno je objavljen Šumski red i Instrukcija autora šumarnika Dragutina Franzonija (Johana Carea Franzonija) za područje karlovačkog generalata (vojno-upravno područje u sastavu Vojne krajine). Donesen je 23. veljače 1765. godine s ciljem racionalizacije iskorištavanja šuma. Tada Marija Terezija ustanovljava prvu Upravu šuma Karlovačkog generalata s prve tri šumarije u Hr-vatskoj, u Krasnu, Oštarijama i Petrovoj gori.

Važno je naglasiti da su te šumarije osnovane istodobno s drugim šumarijama na europskom području. Na čelo Uprave postavila je Dragutina Franzonija (Ivan Božičević, Šumarski list 2005.), a prethodno je naredila izvršenje opisa šuma i šumskih sastojina Hrvatske vojne krajine Karlovačkog generalata, iz-mjeru i kartiranje. Radove je vodio inženjer-majora pl. Pierker, a završeni su prema zadanom roku do kraja 1764. godine.

Valja naglasiti da se organizirano gospodarenje na potra-jan način u Hrvatskoj kontinuirano provodi od donošenja Šumskog reda iz 1769. godine do danas i da će se provoditi i u buduće.

Tekst: Marija Glavaš Foto: internet

Carica i kraljica Marija Terezija

Oživljavanje spomena na Mariju Tereziju u Bjelovaru

Prva karta koju je napravio Pierker


Zaštita prirode

Otok Lokrum

Rezervat Lokrum proslavio 70-tu obljetnicu Na skupu održanom na Sveučilištu u Dubrovniku okupljen je veliki broj domaćih i međunarodnih znanstvenika i stručnjaka koji su svoj višegodišnji rad predstavili u publikaciji skupa, zborniku sažetaka i tijekom programa skupa kroz svoja izlaganja.

nih spoznaja do upravljanja zaštićenim područjem“. Pokrovitelji ovog skupa su Grad Dubrovnik, Dubrovačko-neretvan-ska županija i Ministarstvo zaštite oko-liša i energetike. Na skupu održanom na Sveučilištu u Dubrovniku okupljen je veliki broj domaćih i međunarodnih znanstvenika i stručnjaka koji su svoj višegodišnji rad predstavili u publikaciji skupa, zborniku sažetaka i tijekom pro-grama skupa kroz svoja izlaganja.

Zbornik sadrži ukupno 31 sažetak koje potpisuje 67 autora iz oko 30 hr-vatskih i međunarodnih znanstvenih, stručnih i visokoobrazovnih institucija i udruga civilnog društva. U zborniku su uz pozvana izlaganja prikazane teme vegetacije i faune, obale i podmorja, kultiviranog vrtnog nasljeđa, prirodo-slovlja i upravljanja zaštićenim područ-jem. Tijekom sedam pozvanih izlaganja obrađene su teme raznolikosti leptira

na Lokrumu opisanih za znanost novih biljnih zajednica u Hrvatskoj, faune du-brovačkog područja s osvrtom na otok Lokrum, rizika pojave potkornjaka, ot-pada u moru i lokrumskih vrtova. Pose-ban osvrt na očuvanje faune šišmiša na otoku i plan njihova očuvanja tijekom obnove objekta kulturne baštine pre-dočili su znanstvenici iz Velike Britanije iz Vincent Wildlife Trusta.

Također su izložena 24 postera s pet glavnih tema: vegetacija i fauna, obala i podmorje, vrtno i hortikulturno naslje-đe, prirodoslovlje i upravljanje područ-jem otoka Lokruma. Uz brojne izlagače skupu su nazočili i predstavnici zaštiće-nih područja iz raznih dijelova Hrvatske te predstavnici nadležnog Ministarstva zaštite okoliša i energetike, predstavnici Grada Dubrovnika i Dubrovačko-nere-tvanske županije.

Tijekom ovog skupa razmijenje-na su iskustva prikupljena tijekom posljednje četiri godine istraživanja i struč-nog rada na Lokrumu sve s ciljem kvalitetnog upravlja-nja kako zaštićenim područ-jem, otokom Lokrumom, tako i drugim zaštićenim i vrijednim područjima.

Nakon izlaganja otvore-na je rasprava po temama koje su se izlagale tijekom koje su se dale smjernice

za daljnja istraživanja i mjere očuvanja ovog i drugih sličnih zaštićenih područ-ja. Nakon ovog skupa s temom otoka Lokruma, održan je i skup pod naslovom „Arborikultura – izazovi nove struke u Hrvatskoj“. Ovaj skup organiziran je za-jedničkom suradnjom Hrvatske udruge za arborikulturu, Javne ustanove Rezer-vat Lokrum i Sveučilišta u Dubrovniku. Tijekom drugog dana skupova organizi-rana je terenska prezentacija orezivanja stabla hrasta plutnjaka u Gruškom po-lju, rahljenja tla u zoni korijena i fertiliza-cije. Nakon toga sudionici su obišli otok Lokrum uz stručno vodstvo.

Obilježavanje ove obljetnice, čijem su ostvarenju posebno doprinijeli znan-stvenici i stručnjaci koji su uložili vrije-me i znanje kako bi prezentirali nove spoznaje o otoku Lokrumu te globalno značajnim pitanjima, navodi na promi-šljanje da ovakvih skupova treba biti i više. Neprocjenjiva je vrijednost razmje-ne iskustava i znanja kroz ovakva doga-đanja te iskrenje novih ideja i započinja-nje novih suradnji. Sve ovo poticaj je za neko novo okupljanje u povodu različi-tih lokrumskih obljetnica.

Tekst/foto: Ozana Domijan

Javna ustanova Rezervat Lokrum u suradnji sa Sveučilištem u Du-brovniku i Hrvatskom udrugom za arborikulturu organizirala je

dvodnevni znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem pod nazivom „Otok Lokrum: Od znanstve-

Organizatori pored plakata

Detalj sa znanstveno-stručnog skupa

Terenska prezentacija


Gljive naših krajeva

Otrovnija od crvene muhare

Obavezno izbjegavati panterovu muharu

Panterova muhara, lat. Amanita pantherina (De Condolle: Fries) Krombholz 1836., iz porodice Amanitaceae otrovna je gljiva prisutna u našim krajevima. Premda su njezine rođakinje crvena muhara i zelena pupavka puno više spominjane zbog velike toksičnosti, panterovu muharu treba izbjegavati u istoj mjeri. Znanstveni naziv roda Amanita na starogrčkom jeziku znači gljiva. Naziv vrste potječe od latinske riječi pantherinus što znači poput pantere.

Premda je otrovna, u ruskoj narodnoj medicini ovu gljivu koriste za poboljšanje izmjene tvari zahvaljujući zasiće-nom kvaternom aminu kolinu koji ljudski organizam proizvodi samo u malim količinama, a koji ima visoku

fiziološku aktivnost. Koristili su je i sibirski šamani. Rasprostiranje i stanište: pridolazi u Europi i zapadnoj

Aziji. Pretpostavlja se da je u Južnoafričku Republiku i kanad-sku pokrajinu Vancouver i Britansku Kolumbiju prenesena sa stablima uvezenima iz Europe. Češća je u šumama listača nego četinjača. Tvore mikorizne veze s raznim vrstama listača i četinjača od kojih se često nalaze u hrastu, bukvi, pitomom kestenu i borovima.

Opis: stapčara konveksnog klobuka koji se s vremenom izravna u određenoj mjeri, dijametra od 7 do 12 cm, oker, boje lješnjaka ili tamnije smeđe, prema krajevima svjetlija. Postoje i vrlo svijetli primjerci. Na kožici su izražene bijele bradavičaste ljuske. Može ih isprati kiša! Mladi primjerci često su u potpu-nosti prekriveni sluzi. Listići su slobodni, dosta gusti, na većim razmacima pri rubu klobuka, bijele boje koja s vremenom sivi. Meso je bijele boje koja se ne mijenja uslijed oštećenja. Stap-ka je visine od 6 do 10 cm, širine od 2 do 6 cm, bijele boje koja donekle potamni s vremenom, prema vrhu se pomalo sužava i postaje glatka, a pri bazi je ponešto zadebljana. U početku

pun, a s vremenom postaje šupalj. Volva koja se nalazi na bazi gljive zapravo su ostatci iz stadija jajeta. Meso stapke također je bijelo i ne podliježe promjeni boje uslijed ozljeda. Spore su široke i elipsoidne, elipsoidne ili elipsoidne do izdužene. Oti-sak spora je bijele boje.

Vrijeme pojavljivanja: od srpnja do studenog, rijetko u prosincu.

Miris i okus: neugodan miris, meso nema okus. Kemijski sastav: osnovne toksične tvari kod ove gljive di-

jele se u dvije grupe. Prva sadrži toksine koji odgovaraju oni-ma pronađenima analizom crvene muhare (Amanita musca-ria L.), a to su tragovi muskarina, zatim iboteninsku kiselinu i muscimol koji oboje imaju svojstvo podizanja razine serotina (hormon sreće) u mozgu te bufotenin. Druga skupina odnosi se na spojeve koje sadrže i neke biljke iz porodice pomoćnica (lat. Solanaceae) velebilja, bunike i kužnjaka, a to su tropanski alkaloidi hiosciamin i skopolamin. Zbog toga panterova mu-hara djeluje na psihu 2 do 4 puta jače nego crvena muhara i otuda svjedočanstva iz naših bolnica o tome kako djeluje po-put seruma istine. Prema nekim navodima, u tu je svrhu sko-polamin u vrijeme hladnog rata korišten za ispitivanje u CIA.

Djelovanje na organizam: Otrovanje uzrokuje panterin-ski sindrom. Već nakon dvadeset minuta ili više, sat ili dva, po-


Češće se pojavljuje u šumama listača


činje mučnina, proljev, disanje postaje otežano, dolazi do ta-hikardija i povišenja temperature, a zjenice se prošire. U težim slučajevima dolazi do jakog uzbuđenja, euforije i halucinacija. Može doći i do paralize mišića i narušavanja funkcije krvožil-nog sustava. U slučaju jačeg otrovanja ostaju trajne poslje-dice, a ono može završiti smrću. Kao psihoaktivna droga ima tri do četiri puta jače djelovanje od crvene muhare. Toksičnost se ne može ukloniti termičkom obradom.

Slične vrste: vrlo su slične uvjetno jestive gljive biserka (Amanita rubescens) i prava tigrica, siva muhara ili krastavka koja se u literaturi nalazi pod latinskim nazivima: Amanita spissa) (Fr.) P. Kumm., Amanita excelsa (Fr.) Bertill.) i Amanita spissa var. ekcelsa gdje je za neke mikologe Amanita excelsa zasebna vrsta visoka siva muhara. One se od panterove muha-re razlikuju po vjenčiću koji ima uzdužne nabore pa podsjeća na plisiranu suknjicu, dok kod panterove muhare izostaju. Bi-serka i prava tigrica su uvjetno jestive, no bolje ih je prepustiti iskusnim gljivarima.

Gladak prsten kod panterove muhare

Slična prava tigrica s naborima na prstenu

Kao korisna službeno je priznata u Francuskoj, a u farmaceutici je koriste u Velikoj Britaniji, Turskoj, Portugalu, Venezueli i dr. zemljama. Kao hranu ko-riste je u Rusiji, Indiji, zatim u Grčkoj gdje mlade

biljke kuhaju na pari s još nekim biljkama, a jelo se naziva horta. Zabilježeno je da je uvelike korištena u 15. st. u Kini u vrijeme gladi. Za ovu se vrstu prognozira veća upotreba u budućnosti s obzirom na njezinu veliku prilagodljivost i na ubrzane klimatske promjene.

Rasprostiranje i stanište: prirodno pridolazi na euro-azijskom kontinentu, a proširena je na oba američka kon-tinenta, Australiju, Novi Zeland i Južnoafričku Republiku. Često se javlja u vidu korova na kultviranim i zapuštenim zemljištima. Raste na vlažnim staništima, različitim tipovi-ma tala, plitkim ili dubokim, a mogu biti i suha i kamenita. Može se čak uzgajati u tropskom i suptropskom području.

Opis: jednogodišnja je biljka visine od 20 do 80 cm, uspravne, katkada polegnute stabljike, može biti gola ili s dlačicama, katkada vrlo gustim. Listovi su naizmjenični, s peteljkama, jajoliki, eliptični ili rombični, oštrih vrhovi-ma. Rubovi su oštro nazubljeni, katkada cijeli. Cvjetovi su zvjezdastog oblika, sakupljeni u grozdaste cvatove, bijeli s po pet latica, nose po pet prašnika, čaška je zvonolika s pet oštrih lapova. Javljaju se od lipnja do rujna. Zreli su plodo-vi kuglasti, krupni, sjajno crni i slatkog okusa. Prisutni su od kolovoza do studenog. Sjemenke su brojne, okružene svjetlozelenom sočnom pulpom. Vrlo slična biljka je vele-bilje (lat. Atropa bella-donna) koja je vrlo otrovna, a lako se razlikuje po zvonolikim cvjetovima tamnije ljubičaste do smeđe boje, osim toga dolazi u šumama i uz rubove šuma.

Bijeli, zvjezdasti cvijet


Ljekovito bilje

Crna pomoćnica može djelovati kao blagi narkotik

Koristan korov za dobre poznavatelje

Crna pomoćnica (lat. Solánum nígrum L.) iz porodice pomoćnica (lat. Solanaceae) na glasu je kao korov, ali i kao lijek te otrovna biljka za ljude i životinje. U Europi je korištena u narodnoj medicini tako što se svježe lišće gnječilo u masu koja se onda eksterno koristila za tretiranje infekcija i otvorenih rana. Često se koristi kao elementarni sastojak u tradicionalnoj kineskoj medicini za liječenje raka.


Infuzija je korisna kod bolnih zglobova, uvarak u slučaju ka-šlja. U slučaju čireva koriste se melem ili sok. Zreli plodovi crne boje mogu se jesti sirovi, kao i mlado kuhano lišće, no neki izvori pozivaju na oprez. Nezreli, zeleni plodovi vrlo su gorki i otrovni. Zreli se plodovi koriste kao tonik, laksativ, za

poticanje teka i tretiranje astme. Preparati iz zelenih dijelova snižavaju krvni tlak, djeluju na živčani sustav tako da prvo do-lazi do uzbuđenja, a potom smirenja, a uz to umiruje bolove i pomaže potaknuti znojenje. Sok se koristi kod raznih stanja kože poput ekcema. Korjenov sok koristi u slučaju astme i her-

pesa. Također, crna pomoćnica povoljno djeluje u slučaju he-meroida, enterokolitisa, grčeva u donjem dijelu trbuha, upale usne šupljine i angine te poma-že potaknuti znojenje.

Neželjene popratne poja-ve: duža upotreba i veće doze mogu uzrokovati vrtoglavicu, smetnje vida, povraćanje, pro-ljev i nekontrolirano mokrenje. Preparati crne pomoćnice se ne smiju uzimati u vrijeme trudno-će i za vrijeme dojenja, niti ih se smije davati djeci. Potrebno ih je uzimati u propisanim doza-ma i pod nadzorom liječnika. Otrovanje nezrelim bobama zbog prisustva alkaloida solani-na uzrokuje mučninu, slabost, pospanost i proljev, često i osje-ćaj grebanja u grlu. Kasnije se javlja kašalj, dolazi do naruša-vanja srčanog ritma i otežanog disanja.

Kemijski sastav: sadrži solanin, organske kiseline, karotin i šećere.

Ljekoviti dijelovi i korištenje: za liječenje se koriste svi nadzemni dijelovi (list, stabljika i plodovi) i korijenje. Od nad-zemnih dijelova radi se infuzija ili uvarak, a od listova melem.

Jednogodišnja, zelena biljka

Zelene plodove svakako valja izbjegavati

Aktualno


JELANaraste do 40 m (u prašuma-ma do 60 m), postiže debljinu veću od 1,5 m prsnog promjera. Deblo je valjkasto. Krošnja je u početku čunjasta, a u starosti može biti pri vrhu zaravnjena, kao odsječena.Pupovi su jajoliki, smeđi, bez smole. Iglice su do 3 cm duge, do 2,5 mm široke, odozdo imaju 2 bijele pruge puči, na postranim izbojcima i zasjenjenim granama raščešljane su i ušiljena vrha.Iglice su plosnate, na licu tamno-zelene, sjajne, a na naličju s 2 pa-ralelne bijele pruge stoma. Duge su do 30 mm, široke do 3 mm, većinom su češljasto raspoređe-ne, na vrhu izrubljene, a rijetko zaobljene i ušiljene. Pri osnovi su sužene te prelaze u okrugla-sti završetak kojim su vezane za grančicu. Ostaju na granama do 8 i više godina, a dosta se dugo zadrže i na odsječenim stablima.

DV “BUKOVAC”, ZAGREBIme i prezime djeteta: Lukas Glogović, 6.6 godinaOdgojiteljice: Ivanka Livaković, Gorana NikolićKomentar djeteta: „Smreka izgleda kao čarobno drvo. Iglice joj daju čaroliju.“

DV “DUGA RESA”Ime i prezime djeteta: Mia Špundak, 6.7 godinaOdgojiteljice: Zrinka Lauš i Suzana BilankovKomentar djeteta: „Češer ima ljuske i služi kao ukras na boru.“

DV “GUSTAV KRKLEC”, KrapinaIme i prezime djeteta: Tena Kuhar, 6.3 godineOdgajateljice: Davorka Klasić i Zdravka GalovićKomentar djeteta: „Smreka je pikava, a češeri su zvončići.“


Aktualno


DV “PLOČE”Ime i prezime djeteta: Andrea Petrović, 6 godinaOdgojiteljice: Snježana Merdžan i Zagorka Radonić BurićKomentar djeteta: „Smreka dobro podnosi mraz, a njeni češeri vise prema dolje.“

DV “JOSIPDOL”Ime i prezime djeteta: Adrian Mikić, 6.6 godinaOdgojiteljice: Biserka Pavković i Darinka SalopekKomentar djeteta - Fran Bićanić, 5.11 godina: „Smreka je drvo koje ima češere po sebi i jako puno bodljica i pika malo kad dodirneš.“

DV “MAKSIMIR”, ZagrebIme i prezime djeteta: Leonarda Meštrović, 5.5 godinaOdgojiteljice: Martina Josipović i Jelena MaurinKomentar djeteta: -

DV “POTOČNICA”Ime i prezime djeteta: Leon Petrović, 7 godinaOdgojiteljice: Marica Kocijan, Mirka Bastijanić i Vesna LampićKomentar djeteta - Bartolomeo Manenica Sokić, 5.6 godina: „Od bobica i iglica može se raditi med i sirup za kašalj.“

DJEČJI VRTIĆ “VEDRI DANI”Ime i prezime djeteta: Borna Golenko, 6.5 godinaOdgojiteljice: Vesna Siročić i Dalibor RešKomentar djeteta: „Smreka je stablo slično boru, ali ima iglice prema gore i češere prema dolje. Koristimo ga za kićenje na Božić.“


DJEČJI VRTIĆ ZVONČIĆ OZALJIme i prezime djeteta: Jakov Cedilak, 6 godinaOdgojiteljice: Melita Golub i Martina VratarićKomentar djeteta: „Smreka ima plodove koji se zovu češeri, a podsjećaju me na češalj!“

Aktualno


intervju predsjednik uprave krunoslav jakupčić

Documents