Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u

Osijeku

Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu

Industrijski dizajn

Naprava za premještanja automobila

Alen Grdić

Matej Didović

Toni Ćosić

U Slav Brodu 16.4.2012

Uvod

Dizajn je primjenjena umjetnost i ova riječ je prvo bila korištena kao izraz za stvaranje plana

kroz iterativni proces skica i maketa. Riječ ”Dizajn“ dolazi od engleske riječi Design, a znači

crtež ili skica, neka ideja izražena crtežom. Jednostavno rečeno, dizajn je umjetničko

oblikovanje predmeta za upotrebu. U svakodnevnom životu dizajn je prisutan svuda oko nas,

a da često nismo ni svjesni. Danas ova riječ koristi se za mnoga polja i njezino značenje

obično označava finalizirani plan rada ili krajnji ishod provođenje nekog plana. U običnoj

primjeni riječ dizajn obuhvaća sve industrijske predmete masovne proizvodnje i maloserijske

proizvode, namještaj, odjeću, grafički izgled stranica magazina, pa i izgled korisničkog

zaslona na računalu.

Dizajnerska struka, međutim, čiji je osnovni zadatak oblikovanje svega navedenog, definirana

je tek početkom 20. stoljeća osnutkom Statliches Bauhausa. Osnivanje ove prve škole

industrijskog dizajna moguće je promatrati kao posljedicu razvojnog slijeda tehnologije

proizvodnje nastale nakon Prve industrijske revolucije.

1. Povijest industrijskog dizajna

Krajem 19. st. u Engleskoj se javlja ideja o povezivanju umjetnika i industrijske

proizvodnje kako bi se uljepšali industrijski proizvodi, a uništili imitacije i kič. Spajanje

"umjetnosti i obrta" pokrenuo je u Engleskoj William Morris (Arts and Crafts) već krajem 19.

st., ali su njihovi proizvodi bili individualni i bogato dekorirani, dakle nisu bili u skladu s

modernim nastojanjima. Pod njegovim utjecajem 1907. u Münchenu je osnovan Njemački

savez obrtnih i industrijskih proizvođača (Deutsche Werkbund). Jedna od struja u tom

udruženju težila je standardizaciji (ujednačavanju) industrijskih proizvoda najbolje

prilagođenih namjeni, te novim materijalima i tehnikama.

Slika 1.1 Stolica dizajnera Henry van de Velde iz 1895. [1]

Djelatnost Werkbunda unapređuje i razvija Walter Gropius, te osniva specijaliziranu školu za

istodobno bavljenje svim vrstama oblikovanja – Bauhaus, 1919. u Weimaru, gdje su tada na

vlasti bili socijalisti (Weimarska Republika). U toj školi zajedno su djelovali umjetnici i

obrtnici, a cilj je bio da se stambeni prostor s namještajem i uporabnim predmetima ujedini

jedinstvenim duhom, funkcionalnošću i jednostavnošću. Prema shvaćanju Bauhausa,

predmetima ne treba nadodavanje ukrasa koji bi skrivali ili popravljali ružne i bezoblične

dijelove, nego treba te dijelove oblikovati na lijep, umjetnički način i predmet će biti lijep sam

po sebi. Pod utjecajem pojedinih pravaca moderne umjetnosti (ekspresionizma, kubizma i

osobito nekih grana apstraktne umjetnosti), koji su težili pojednostavljenjem i pronalazili

nove oblike, oblikovanje uporabnih predmeta dobiva novo značenje – postizanje

funkcionalnosti predmeta kao kreativan čin. Ideje Bauhausa poštuju se i danas u načelima

industrijskog dizajna: jedinstvo namjene (funkcije), poštivanja materijala i procesa serijske

proizvodnje.

1.1 Sekta Šeikera

Protestantska sekta Šejkera, odnosno „Ujedinjeno društvo vjernika u Kristov drugi dolazak“,

koju je 1747. pokrenula u Engleskoj Jane i James Wardley, a nakon emigriranja Jane Wardley

u SAD, formirana je kao zajednica vjernika koji su živjeli ekonomski samostalno i odvojeno

od ostatka društva. Oko 1832. počinju na tržištu prodavati svoj namještaj. U skladu s

religijskim shvaćanjima temeljenim na težnji ka čistoći, perfekciji, redu i jednostavni, smatrali

su da svaki predmet mora ispuniti svoju funkciju i ostvariti upotrebnu vrijednost. Ističu

izuzetnu važnost upotrebne vrijednosti, koja materijalizirana, čini perfekciju. Izbačeni su

nepotrebni ukrasi s predmeta i namještaja. Točno je specificirano koje boje trebaju biti fasade,

namještaj, posuđe i sl. Namještaj i uporabni predmeti svojom su jednostavnošću, strogošću i

kvalitetom, težili ka estetskoj perfekciji te se u mnogočemu poklapaju s teorijom suvremenog

dizajna.

Šeikterski namještaj

1.2. Pokret Arts and Crafts

U Viktorijanskoj Engleskoj, u doba industrijske revolucije i znatnijeg bogaćenja

industrijalaca, William Morris, pod snažnim utjecajem pisca John Ruskina i njegove

romantične idealizacije obrtnika ponosnog na svoje djelo, vjeruje u socijalizam koji će

omogućiti radničkim klasama da uz pomoć ljepote svakodnevnih predmeta s veseljem prilaze

radu [2]. Ogorčen je na strojeve odgovorne za proizvodnju ružnih i pretencioznih predmeta,

izlaz nalazi u obrtu. Inače kao pisac, dizajner, umjetnik i socijalist, Morris utemeljuje časopis

Oxford and Cambridge magazine, gdje iznosi svoje ideje, poeziju i stavove te teorije o

rukotvorinama u dekorativnim umjetnostima. S dvama istomišljenicima pokreće tvrtku za

dekoriranje te izrađuje uzorke za zidne tapete i tekstil. Njegov je utjecaj izrazito velik kod

dekoracija kuća i crkava. Isti pokret javlja se u SADu i Kanadi.

Uzorak dekoracije proizvedene u Morris and Co.

1.3. L'art Noveau (1980-1910)

Pokret koji su u Belgiji, kao reakciju na službenu umjetnost i buržoaski manirizam, započeli

H. Van de Velde i V. Hort, proširio se brzo čitavom Europom i SAD. U Njemačkoj se naziva

Jugendstil, u Italiji Floreale, u Austriji Secession, u Engleskoj i SADu Liberty, te u našim

krajevima pod imenom Secesija. U Španjolskoj posebni su radovi A. Gaudia. Karakteriziraju

ga ritmički floralni elementi i prikazi žena. Dekorativni oblici (grane, lišće, cvjetovi) imaju i

svoju namjenu poput ručki, stalaka i sl. Ovi pokreti su pokušaj da se unaprijedi tehnika,

arhitektura i primijenjena umjetnost, bez istodobnog odbacivanja umjetnosti u vidu

ornamenata.

Primjenjena umjetnost L'art Noveau pokreta

1.4. Deutscher Werkbund

Pod velikim utjecajem W. Morrisa i J. Ruskina (Arts and Crafts), Herman Mathesius u

Münchenu pokreće udruženje Deutcher Werkbund, koje okuplja umjetnike, obrtnike i

industrijska poduzeća s ciljem oplemenjivanja profesionalnog rada i povezivanja umjetnosti,

rukotvorina i industrije. Stav Mathesiusa je bio „Jedino standardizacija, shvaćena kao rezultat

zdrave usklađenosti, može omogućiti stvaranje pouzdanog i za sve prihvatljivog ukusa“.

Naglašavanjem potrebe standardizacije, Mathesius se razlikuje od Morissa koji naglašava

potrebu individualizacije. Mathesius je svojim radionicama uspio uspostavit vezu između

umjetnosti i industrije. U to vrijeme AEG zapošljava Petera Behrensa kao prvog dizajnera,

odnosno „umjetničkog savjetnika“, koji je bio odgovoran za dizajn cijelog proizvodnog

programa tvornice, te arhitekturu i tipografiju. Dolaskom nacizma, pokret se gasi.

Dizajn Petera Behrensa

1.5. Bauhaus

Škola Staatliches Bauhaus, gdje pod vodstvom Waltera Gropiusa u Weimaru (Njemačka),

povezuje umjetnost i primijenjenu umjetnost, te postaje jedan od najutjecajnijih faktora u

arhitekturi i dizajnu. Učenje škole temeljeno je na važnosti geometrije, preciznosti,

jednostavnosti i ekonomičnosti u dizajnu proizvoda i arhitekturi. Utjecaj Bauhausa bio je

veoma velik u Njemačkoj, Europi i SADu. Iako nema mnogo dijela koja obilježavaju ovaj

pokret, ideje Bauhausa bile su brzo i široko prihvaćene. Nastava je bila organizirana u obliku

radionica za pojedine tehnike poput stolarstva, metala, keramike, tekstila. Proučavanje

geometrije i osnovnih geometrijskih oblika, rezultiralo je formama u obliku kugle, stošca,

valjka, kocke te korištenje boja poput žute, crvene i plave. Filozofiju su temeljili na

funkcionalizmu, „Svaka stvar je utvrđena svojom svrhom“. Iz ove škole izašli su mnogi

značajni nastavnici. U okviru nastave rade se prototipovi industrijskih proizvoda. Dolaskom

nacizma gasi se škola, a dosta njenih nastavnika bježi u SAD gdje je u Illinoisu osnovan

Design New Bauhaus. Poslije rata osniva se u Ulmu fakultet (Hochschule für Gestaltung) iz

kojeg su proizašla mnoga velika imena Njemačkog dizajna. 1968. godine fakultet se zatvara

jer uprava fakulteta se nije željela uklopiti u reformu visokog školstva u Njemačkoj.

Predmeti i arhitektura Bauhausa

2. Dizajn kao integralni element razvoja proizvoda

Dizajn proizvoda predstavlja prednost u odnosu na proizvode konkurencije, pa na taj način

postaje značajan izvor za stjecanje i održavanje konkurentske prednosti poduzeća na tržištu.

Nažalost, dizajn proizvoda često ulazi prekasno u proces razvoja novog proizvoda i uslijed

toga njegovo značenje i potencijal ostaju zanemareni.

Prema tome dobar dizajn proizvoda je u funkciji uspješnog poslovanja tvrtke.

Područje u kojima odlučivanje o dizajnu ima izuzetno značenje:

Identitet tvrtke,

Dizajn proizvoda,

Identitet proizvoda.

Identitet poduzeća

Predstavlja očitovanje tvrtke o samoj sebi kroz arhitekturu, unutarnje uređenje, proizvode,

slogane, logotipe i ekonomsku propagandu.

Dizajn proizvoda

Odnosi si se na izbor funkcionalnih, strukturnih i estetskih obilježja. Funkcionalna su ona

obilježja povezana s koristi koja se očekuje od proizvoda. Na primjer, automobil treba pružati

uslugu transporta od točke A do točke B. Strukturna obilježja se odnose na mogućnost

ispunjavanja funkcionalnih obilježja proizvoda i uključuje odluke o veličini, obliku,

materijalu.

Indetitet proizvoda

Uključuje imena, riječi, znakove, simbole koji se koriste u svrhu razlikovanja proizvoda

jednog prodavača od konkurencije.

Dizajn proizvoda se nalazi unutar trokuta ograničenja.

Slika x.x trokut ograničenja

Zbog toga je za dizajn proizvoda nužna suradnja s marketingom, inženjerima a i samim

korisnikom.

3. Uvijeti za dobar dizajn

Dobar dizajn mora ispunjavati uvjete vezane za:

Upotrebljivost proizvoda

Ergonomska prilagodljivost

Tehničku ekonomsku pouzdanost

Estetska senzibilnost

Upotrebljivost proizvoda

Temeljni zahtjev koji se postavlja pred dobar dizajn jest osigurati upotrebljivost proizvoda.

Dobar dizajn se mora isticati po tome da odgovara svrsi, potošač ne mora brinuti o tome kako

proizvod funkcionira, ali svakako očekuje da on funkcionira. Proizvod mora biti dostupan,

jednostavan za instalaciju, korištenje i održavanje.

Ergonomska prilagodljivost

Proizvod mora biti prilagođen fizički i psihološki potrebama ljudi. Dobar dizajn mora

ponuditi maksimalno moguće: lakoću upotrebe, komfor, higijenu i sigurnost. Dobar dizajn

također skraćuje vrijeme potrebno za učenje o upotrebi proizvoda. Na primjer, razumijevanje

ljudskog faktora u odnosu na tipkovnicu, stalicu, pisač i ekran kritično je za dizajn osobnih

računala.

Uredski stolac može biti dizajniran s posebnom pažnjom posvećenom smanjivanju umora

uredskog radnika. Konfiguracija naslona može dati dobru podršku leđima za vrijeme rada za

stolom. Presvlaka se vrlo lako može maknuti radi čišćenja.

Komunikacija tvrtke s potrošaćima trebala bi proslijediti informaciju o onim obilježjima koja

proizvod čine korisnim.

Tehnička/ekonomska pouzdanost

Proizvod osim što mora biti koristan mora biti i dostupan u ekonomskom smislu. Stoga, dobar

dizajn mora voditi računa o ekonomskim moemntima. Za proizvode koji spadaju u kategoriju

potrošnih dobara obično promatra trošak po jedinici upotrebe, za trajne proizvode trošak

pribavljanja i trošak funkcioniranja koji uključuje potrošnju energije i održavanje.

Trajnost proizvoda također je važna kategorija, a ovisna je o pogodnostima korištenih

materijala i načinima njihova kombiniranja. Promatrano iz perspaktive dobrog dizajna, svi

korišteni materijali trebaju potpuno ispunajvati zahtjeve proizvoda, a ne samo zahtjeve koje

postavlja njihova uporaba.

Važno je obilježje proizvoda njihova pogodnost za efikasnu distribuciju. Zbog toga je

potrebno odrediti fizičke zahtjeve dizajna proizvoda, što znači odrediti krajnje dimenzije

proizvoda.

Estetska senzibilnost

Obilježja materijala i metode obrade moraju biti usklađeni s onim što će tržište prihvatiti.

Izgled proizvoda određuje se prvenstveno, iako ne i isključivo, temeljem preferencije

potrošača. Ljudi reagiraju emocionalno na stvari prezentirane njihovim osjetilima, a

ponašanje koje slijedi kao odgovor na podražaj pod utjecajem je prethodnih iskustava. ''

javnost nije spremna prihvatiti bolje, ona je nespremna prihvatiti nepoznato''.

Međutim, nikako se ne smije zanemariti novost kao jedan od važnih aspekata privlačnosti

dizajna. Međutim, nikako se ne smije zanemariti novost kao jedan od važnih aspekata privlačnosti

dizajna. ''Osoba je najprije privučena (proizvodu) putem dizajna. Ako su obilježja proizvoda u

skladu s dizajnom, a cijena je u redu, dolazi do prodaje.'' Sposobnost proizvoda da izazove i

održava interes potrošača vođena je novitetom njegova dizajna.

Dobar dizajn izaziva ugodni doživljaj. Što su proizvodi tehnički superiorniji, veća je potreba da ih

se učini razumljivim i poželjnim. Zbog toga je estetska senzibilnost važan zahtjev koji dobar

dizajn mora ispunjavati.

4. Analiza proizvoda sa stajališta industrijskog dizajna

5. Lista kontrolnih pitanja

Dizajn odabranog proizvoda će se analizirati primjenom liste kontrolnih pitanja (check-

lists).

Paralelno s analizom proizvoda biti će dana moguća poboljšanja postojećih rješenja na

osnovu kojih će biti modeliran redizajnirani proizvod.

5.1 Očekivanja od proizvoda

5.2 Lakoća održavanja

5.3 Postoje li uobičajene boje za ovu vrstu proizvoda?

5.4 Hoće li se proizvod prerađivati?

5.5 Kakvi ergonomski zahtjevi su postavljeni na proizvod?

5.6 Dali je predviđena kontrola kvalitete?

5.7 o kojim obvezama i zakonskim propisima treba brinuti?

5.8 Možemo li novim rješenjem zamijeniti prvo?

5.9 Možemo li rješenje izmijeniti, minijaturizirati ga?

5.10 Koje će proizvodne metode biti upotrebljene u izradi proizvoda?

5.11 Koje će osobe kupiti, koristiti, montirati i održavati?

5.12 Estetika proizvoda

5.13 Možemo li prenijeti rješenje, napraviti izmjenu?

6. Izgled redizajniranog proizvoda

7. Zaključak

8. Literatura

[1] Kljajin, Milan: Predavanja: INDUSTRIJSKI DIZAJN, Strojarski fakultet u Slavonskom

Brodu, 2010.

[2] Quarante, Danielle: Osnove industrijskog dizajna, prijevod: Lapina Božidar, Arhitektonski

fakultet Sveučilišta u Zagrebu - Interfakultetski studij dizajna, Zagreb 1991.