I. Lukšić, Autobiografija, 2012

Download I. Lukšić, Autobiografija, 2012

Post on 06-Feb-2017

226 views

Category:

Documents

5 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

  • 1

    Irena Luki

    AUTOBIOGRAFIJA

    Roena sam 10. oujka 1953. godine u Dugoj Resi, u bolnici, u sobi koja je neko

    pripadala Nikici Petraku, istaknutom hrvatskom pjesniku. Poetkom 50-ih godina, naime, stan

    ravnatelja Andrije Longhina, Nikiina djeda, pretvoren je u Odjel ginekologije, a lijenika

    obitelj Longhino-Petrak preselila se u Zagreb. Danas mi je teko rekonstruirati vanost

    dogaaja koji su toga dana obiljeili svijet. Dnevne novine uglavnom su se bavile politikim

    temama, televizija jo nije zaivjela, a sportskih vijesti ba i nije bilo jer je bio utorak. Danas,

    kad listam pregled dnevnih zbivanja na tim poutjelim, tvrdim listovima, imam osjeaj kao da

    se nita nije dogodilo. Zato priu o svijetu toga doba radije prelistavam po obiteljskim

    albumima. Sreom, moja je mama strastveno voljela fotografiju i sad imam mnotvo

    dokumenata o godinama koje su prethodile mome roenju, kao i godinama koje sam poslije i

    sama voljela otisnuti na emulziju. Obiteljske fotografije kronoloki poinju s XX. stoljeem.

    Tada je, prvih godina novoga doba, moja baka tefanija Dvok zajedno s roditeljima i

    bratom stigla iz Moravske na hrvatsko tlo. Bilo je to neplanirano. tefanija je, naime, ostala u

    drugom stanju s nekim husarom, pa su stari tata i stara mama odluili napustiti Ostravu,

    industrijski grad u kojemu su uivali glas ugledne graanske familije, iz koje je poteklo

    nekoliko dobrih strojarskih inenjera te dva istaknuta glazbenika, ija se imena nalaze u

    nacionalnoj enciklopediji, i otii nekud prema jugu. Stari tata, Antonn, na brzinu se, u samo

    nekoliko dana ili ak sati, odluio za ponueno mjesto upravitelja vile vlasnika glasovite

    tekstilne tvornice Anningera u Dugoj Resi, mjestu na eljeznikoj pruzi Zagreb-Rijeka.

    Proizvodi Dionikoga drutva domae tvornice predenja i tkanja pamuka "Duga Resa",

    osobito atorska platna, bili su poznati i cijenjeni u mnogim europskim zemljama. Dokaz

    tome bila su priznanja na Milenijskoj izlobi u Peti (1896.) i na Svjetskoj izlobi u Parizu

    (1900.). Osim toga, bila je to jedna od rijetkih srednjoeuropskih tvornica koja je imala

    automatske razboje. Duga Resa je ba u to vrijeme stasala u industrijski gradi: otvorila je

    potu, kolu i bolnicu. Vlasnik tvornice Wilhelm Anninger vrlo je rijetko navraao u svoju

    dugoreku kuu doao bi tek jednom godinje ili ak rjee. Stoga su se Dvokovi osjeali

    gospodarima raskonog doma u prekrasnome ograenome parku. Namjetaj je bio skupocjen,

    napravljen prema nacrtima znamenitog belgijskog dizajnera Henryja van de Veldea,

    secesijski. Wilhelmova roakinja ga je naruila preko jedne minhenske tvrtke. Predmete pak

    od stakla, kao to su vaze i sjenila na stolne svjetiljke, potpisao je Louis Comfort Tiffany,

  • 2

    ameriki umjetnik iz obitelji slavnih draguljara. Sagovi su bili runo izraeni u tvornici blizu

    Samarkanda, a na zidovima su visjele slike slavnih umjetnika Gustava Klimta, Emanuela

    Vidovia i Bele ikoa. U knjinici punoj probranih naslova nalazile su se knjige tiskane na

    gotici: Die Kritik der Urteilskraft Immanuela Kanta, ber schne Literatur und Kunst

    Augusta Wilhelma Schlegela, Buch der Lieder Heinricha Heinea, Die Naturgeschichte des

    deutschen Volkes Wilhelma Riehla, komplet dramskih djela Williama Shakespearea u

    prijevodu Johanna Heinricha Vossa iz 1829. i drugo. Antonn i Marie Dvok drali su na

    nahtkasnu svoje knjige, Nerudinu poeziju Psn kosmick, Prost motivy, Balady a romance

    i Zpvy pten. Stari tata vodio je ifrirani dnevnik, a u posebnu biljenicu upisivao je

    jutarnju i veernju temperaturu zraka. ivot u Dugoj Resi bio je dobar. Njihova djeca

    tefanija i Maksimilijan radili su u tvornici.

    Godine 1907. u mjestu je sagraen inovniki kasino s restoranom, radnikom

    blagovaonicom, sobama za goste te sveanom i plesnom dvoranom. esi su u novoj zgradi

    imali svoj esk krouek. Nijemci nekakvo strukovno udruenje. Slovenci isto tako. No, stara

    mama i stari tata vrijeme su najradije provodili u svome domu, u Anningerovoj ladanjskoj

    rezidenciji.

    - Tento dm je n mali raj govorio je stari tata.

    - Vude dobe, doma nejlp.

    I zaista je bilo teko zamisliti situaciju u kojoj bi ta vrijedna eka obitelj mogla

    ostvariti bolju iluziju ugodnoga graanskog ivota. Imali su ak i slukinju, i to enu iz Bea,

    s najboljim preporukama. Prije podne je stara mama objanjavala slukinji to treba spremiti

    za ruak pa je Franziska ve u pola devet poela mijesiti tijesto i fairati meso na flajmainu

    Alexanderwerk. Najbolje je spravljala habsburku juhu, maarske rajice punjene ribom,

    sarmu u liu vinove loze, popeke od povra, beki odrezak, punjene breskve i pun s

    ruama. Specijalitet joj je bio beka torta. Imala je poseban recept, zapisan u notesu.

    Namirnice:

    8 umanjaka

    20 dkg eera

    14 dkg badema

    10 dkg brana

    snijeg od bjelanca i ploica okolade

    korica od narane

  • 3

    alkermes

    2 dkg pistacije

    krema od vanilije:

    2 umanjka

    10 dkg eera

    2 dl mlijeka

    1 dkg brana

    vanilija

    20 dkg maslaca

    umanjci i eer mijeaju se dok smjesa ne postane pjenasta, a onda se dodaju

    oguljeni i samljeveni bademi te naizmjence brano i snijeg.

    Smjesa se sada razdijeli u tri jednaka dijela, pa se u prvi doda ribana okolada, u drugi

    fino kosana korica od narane, a u trei alkermes. Oblik se obloi papirom, pa se u nj stavlja

    jedna lica smjese sa okoladom, onda kraj toga jedna lica smjese s naranom i potom jedna

    lica smjese s alkermesom te tako stavlja u oblik naizmjence, dok se ova smjesa ne potroi.

    Na taj nain dobijemo tortu iaranu u tri boje pa kad je peena izgleda kao mramor. Smjesa se

    polagano pee na umjerenoj vatri, a kad je peena mora se dobro ohladiti i nadjenuti kremom

    od vanilije. Torta se izvana namae kremom i posipa bademima koje smo izrezali na posve

    tanke ploke. Povrina torte ukrasi se vjeniima od kosanih pistacija.

    Stari tata je nadgledao vrtlara Slovenca i druge majstore koji su odravali red u vili, a

    tefanija je vrijeme provodila uz svoju djevojicu Mariju. Maksimilijan je radio u tvornici.

    Bio je tkalaki majstor u veberaju. U slobodno vrijeme najradije etao s psom koji je takoer

    bio Anningerov, ali ga je smatrao svojim s obzirom da je Rotauge, kako se ivotinja zvala,

    gotovo i zaboravio pravoga bekoga gazdu. Poslije podne, nakon ruka, odlazilo se na krai

    poinak, a naveer se obitelj okupljala u velikoj kuhinji sa crno-bijelim podnim ploicama i

    kartala. Igrali su preteito crnoga Petra i napsl, jednostavne kartake igre. Starom tati te

    partije nisu bile nevane: sve rezultate je marljivo biljeio na trgovaki papir i potom spremao

    u utu kutiju od kakaa Meinl. Na papiru su promicala uvijek ista imena i brojke nalik na

    izvjea o dnevnim temperaturama u zimskom razdoblju. Igralo se maarskim kartama s

    realistiki prikazanim osobama. Na njima je, sa strane, pisalo da je ir deko Harras Rudolf,

  • 4

    list deko Frst Walter, herc deko Kuoni Psztor, a bundeva deko Redding Itell. Stari

    tata je za vrijeme igre kriom sastavljao ljubavne parove od mukih i enskih likova. Dame su

    se zvale: srce Geszler H, ir Tell Vilmod, list Rudenz Ulrich i bundeva Stszi Vadsz.

    Dame su bile nekako sjetne, kao da su udane za bezimene kraljeve, a deki su bili njihovi

    ljubavnici u rukama staroga tate. As je imao najraskonije slike: bundeva as bio je kosac

    (Nyar), list as pio je vodu (sz), ir as se grijao na vatri (Tl), a herc as je brao cvijee

    (Tavasz). Svi zajedno, ti deki, dame, kraljevi i asevi preuzeti su iz drame njemakog

    romantiara Friedricha Schillera Wilhelm Tell. U drami se, naime, pojavljuju Wilhelm Tell,

    Ulrich Rudenz, carski namjesnik Gessler i drugi ljudi. Frst Walter u tradicionalnim kartama

    odgovara liku i djelu pikove dame. A Pikova dama pripovijest je ruskoga knjievnika

    Aleksandra Pukina i simbol je propasti. A as sam po sebi je zapravo nevaan: u ekom

    jeziku as je prilog i znai otprilike, po prilici, oko, valjda i moda. Prilozi kao i prijedlozi

    pokazuju odnose meu predmetima i osobama te odgovaraju na ista pitanja, ali oni, za razliku

    od prijedloga, mogu stajati samostalno. Meutim, u stvarnosti se samostalni eki as ipak

    gubi u svemiru, jer mu baza ne znai nita. Kao, uostalom, ni u drugim modernim jezicima.

    Zato je stari tata zakljuio da je as posluio kao gradbeni materijal za druge rijei. U

    Brockhausovoj enciklopediji naao je niz potvrda za svoju pretpostavku: Asa foetida (tj.

    avolja smola), osueni mlijeni sok titarke Ferula Asa Foetida s Bliskog Istoka, koji se

    koristi u veterini, zatim Asama, aktivni vulkan na otoku Honshu, 140 kilometara

    sjeverozapadno od Tokija, pa Asarhadan, asirski kralj, Asfalt, crna smjesa odreenih

    bitumena i mineralnih tvari, Asindeton, stilska figura izostavljanja veznika, Asirija, u starom

    vijeku robovlasnika drava na podruju srednjeg Tigrisa, Asistent, pomonik, suradnik,

    Askeza, sistem praktinih napora kojima je svrha svladavanje i uzdravanje od niskih i

    grenih tjelesnih elja i nagona za uitkom, Asklepije, grki bog lijenikih umijea,

    Asmodej, zao duh iz iranske mitologije, Asocijacija, savez, Aspik, hladetina, Associated Press,

    amerika novinska agencija, osnovana 1848, Astarta, feniko-sirijska boica neba i zemlje,

    Astazija, neurotina reakcija koja se oituje u nesposobnosti stajanja na nogama ili Asterisk,

    grafiki znak za zvjezdicu. As nalazimo i na kraju rijei kao bas, as, gas, kas, las, pas i

    sas. U latinskom jeziku se uz pomo asa tvore mnoge rijei enskoga roda, npr. anilitas,

    visoka enska starost, brevitas, kratkoa, excelsitas, uzvienost, infinitas, beskrajnost,

    rapiditas, brzina, stupiditas, ludost, veritas, istina i jo mnoge druge rijei.

    Poslije igre, kad bi svi otili na spavanje, stari tata je usporeivao rezultate na papiru,

    pratio ritam pobjeda i poraza. Svjetlo u prostranoj kuhinji Anningerove vile gorjelo je esto

    do zore, kao i u oblinjoj Medved-zgradi, gdje je ivio Filip Kok, nastavnik tjelovjebe i

  • 5

    utemeljitelj dugorekog Sokola. Filip je pak na debelom crtaem papiru risao sletske figure i

    glasno brojao korake:

    - En, dva, tri tiri! En, dva, tri, tiri nije dobro!... Ajmo jo: en, dva, tri, tiri, en, dva,

    tri, tiri, bem ti boga, dva, tri tiri!

    Stari tata je crtao grafikone dobivenih i izgubljenih partija, i razmiljao o igraima.

    Stara mama je, sumnjao je, namjerno gubila, i to iz nekog podlog, tajanstvenog razloga.

    Moda je kriom naruila novu poiljku ljubavnih romana iz Brna pa ne eli skretati

    pozornost na velike trokove. Maksimilijan nikada nije bio koncentriran, a to je loe ako

    jednoga dana zaista eli preuzeti Anningerovu tekstilnu tvornicu. Govorio je da je umoran od

    estih izleta na oblinje brdo Vinica, gdje je s prijateljima trenirao maevanje. tefanija je, svi

    su to primijetili, postajala sve odsutnija. Bjesomuno je troila adute, nerazumno bacala

    kraljeve i hirovite dame te glupo zatvarala partije kao da se napila. Jednom ga je tako izazvala

    da se morao ljutito izderati:

    - Jdi do prdele! Jak to hraje?!

    tefanija se, meutim, nije popravljala.

    - Jednm uchem dovnt, druhm ven!

    Stari tata je na njenom grafikonu uoio i sve ee izbivanje s obiteljskog rituala.

    Nakon dvije ili tri godine sasvim prestala kartati. Dogodilo se da je u gradu Karlovcu, dva

    sata hoda udaljenom od Duge Rese, na protenju ispred crkve svete Trojice upoznala naoitog

    mladoga gospodina Ivana Lukia, koji je u gradu drao umjetniku bravariju. Lukievi su

    majstori bili poznati po izradi eljeznih vrata s puno cvjetnih ukrasa i raznih praktinih

    predmeta za bogate vlasnike okolnih dvoraca. U Karlovcu je postojala jo jedna bravarska

    radionica, iji je vlasnik bio stanoviti Milo Ulemek, no ona se nije mogla mjeriti s

    Lukievom. Luki je, osim toga, potjecao iz obitelji koja je dala nekoliko znaajnih ljudi

    ovome gradu: Abel Luki bio je najpoznatiji. tefanija je jednom ak i prelistala komplet

    njegovoga asopisa Slavische Bltter, Ilustrirte Zeitschrift, koji je tiskan u Beu 1865. godine.

    Bilo je na tim stranicama zanimljivih putnih slika iz Galicije, biografskih skica za portrete

    slavenskih povjesniara i jezikoslovaca, slavenskih pjesama s notama, pisama itatelja i

    napetih pria. U drugome goditu, 1866., nala je ak i reklame za odvjetniku kancelariju

    doktora Tomana te Pfeffermannovu pastu za zube, ali zato vie nije bilo onih raskonih

    ilustracija iz prvog teaja. Od Ivana je ula da je Abel bio prvi hrvatski publicist i promicatelj

    sveslavenske sloge i jedinstva te da je veliki novac uloio u podupiranje raznih knjievnih

    pothvata. U Karlovcu je izdavao asopis Der Pilger i nekakve Schreibkalendare. uvena

  • 6

    ilirska knjievnica Dragojla Jarnevieva vie puta ga je spominjala u svome obimnom

    Dnevniku. Na primjer, 10. svibnja 1862., boravei u Pribiu, zapisala je:

    Moju novelicu 'Maricu-Margaretu' sam izpravila i odniela Lukiu za njegovoga

    'Glasonou'. Znadem da me i tu nedopane novaca, ako nebi jedino da budem bezplatno list

    dobivala. Ta svi ovi novinari gledaju za sebe i svoj ep, a mi pisci da za njih piemo nae asti

    radi. Vabkovi uitelj u Karlovcu stanuje u istoj kui s Lukiem i tu odoh obii mu suprugu i

    sestru; njega nenadjoh doma. Supruga mu je rodom ekinja i kako sam opazila, bavi se

    literaturom; ali je pretjerana i vie prilii u svome znaaju muu nego eni. Ali sestra mu

    Anka je angjeo djevojaki. Skoro premalena, je ipak draestna. Oduga, smedja, pravilna

    obraza prekrasna je u svome obliku, a to ju ini izvrstnom krasoticom, to je njeno veliko,

    crno oko iz kojega razum, milinje i sve plemenito poigrava.

    Postojao je u familiji jo jedan zvuni Luki, Napoleon. Bio je slikar. Ivan je znao

    samo to da je ovjek pod tajanstvenim okolnostima emigrirao u Francusku i da se o njemu u

    Karlovcu vie nije govorilo. tefanija je pomislila da je svoje teko izgovorljivo prezime

    promijenio u Lukas ili neto slino te da je postao slavan.

    Stari tata i stara mama prihvatili su Lukia i dopustili svojoj keri da se uda za njega.

    Bili su zapravo presretni da jedan tako fin i cijenjen gospodin, k tome jo i deko, eli uzeti

    enu s vanbranim djetetom. I jo strankinju koja ne zna dobro hrvatski. Na fotografiji

    Braunerova fotografikog zavoda iz Karlovca prikazani su kao zaruniki par: Ivan je imao

    visoko elo i bujne brkove, a tefanija okruglo lice i neobino uvuene oi.

    Obje su obitelji ivjele mirno i dobro, moda ak poneto i prezadovoljno za ono

    nemirno vrijeme. Luki, vele, nije htio imati posla s graniarskim Srbima i kad bi mu u

    radionicu navratio neki vlaki trgovac poslao ga je svome konkurentu, Ulemeku. Kao, izvoli

    k svojima.

    Po zavretku Prvog svjetskog rata Ivan Luki iznenada je bankrotirao. Posao ivota,

    koji je napravio za transkog brodovlasnika Cosulicha, posjednika negdanjeg

    Frankopanovog dvorca Bosiljevo, bio mu je plaen u novoj valuti u dinaru, ija se

    vrijednost nikako nije mogla uskladiti s bivim austrougarskim krunama. Lukii su pravinu

    odtetu pokuali dobiti preko suda, ali nisu uspjeli. Nakon silne gnjavae morali su prodati

    svoju kuu u Radievoj ulici u Karlovcu i preseliti se u Zagreb. U Zagrebu su namjeravali

    zapoeti novi ivot. Prvo su jeftino unajmili dvosoban stan na blatnjavoj Selskoj cesti, a onda

    se zapo...