I. Luki, Autobiografija, 2012.

Download I. Luki, Autobiografija, 2012.

Post on 06-Feb-2017

222 views

Category:

Documents

5 download

TRANSCRIPT

1 Irena Luki AUTOBIOGRAFIJA Roena sam 10. oujka 1953. godine u Dugoj Resi, u bolnici, u sobi koja je neko pripadala Nikici Petraku, istaknutom hrvatskom pjesniku. Poetkom 50-ih godina, naime, stan ravnatelja Andrije Longhina, Nikiina djeda, pretvoren je u Odjel ginekologije, a lijenika obitelj Longhino-Petrak preselila se u Zagreb. Danas mi je teko rekonstruirati vanost dogaaja koji su toga dana obiljeili svijet. Dnevne novine uglavnom su se bavile politikim temama, televizija jo nije zaivjela, a sportskih vijesti ba i nije bilo jer je bio utorak. Danas, kad listam pregled dnevnih zbivanja na tim poutjelim, tvrdim listovima, imam osjeaj kao da se nita nije dogodilo. Zato priu o svijetu toga doba radije prelistavam po obiteljskim albumima. Sreom, moja je mama strastveno voljela fotografiju i sad imam mnotvo dokumenata o godinama koje su prethodile mome roenju, kao i godinama koje sam poslije i sama voljela otisnuti na emulziju. Obiteljske fotografije kronoloki poinju s XX. stoljeem. Tada je, prvih godina novoga doba, moja baka tefanija Dvok zajedno s roditeljima i bratom stigla iz Moravske na hrvatsko tlo. Bilo je to neplanirano. tefanija je, naime, ostala u drugom stanju s nekim husarom, pa su stari tata i stara mama odluili napustiti Ostravu, industrijski grad u kojemu su uivali glas ugledne graanske familije, iz koje je poteklo nekoliko dobrih strojarskih inenjera te dva istaknuta glazbenika, ija se imena nalaze u nacionalnoj enciklopediji, i otii nekud prema jugu. Stari tata, Antonn, na brzinu se, u samo nekoliko dana ili ak sati, odluio za ponueno mjesto upravitelja vile vlasnika glasovite tekstilne tvornice Anningera u Dugoj Resi, mjestu na eljeznikoj pruzi Zagreb-Rijeka. Proizvodi Dionikoga drutva domae tvornice predenja i tkanja pamuka "Duga Resa", osobito atorska platna, bili su poznati i cijenjeni u mnogim europskim zemljama. Dokaz tome bila su priznanja na Milenijskoj izlobi u Peti (1896.) i na Svjetskoj izlobi u Parizu (1900.). Osim toga, bila je to jedna od rijetkih srednjoeuropskih tvornica koja je imala automatske razboje. Duga Resa je ba u to vrijeme stasala u industrijski gradi: otvorila je potu, kolu i bolnicu. Vlasnik tvornice Wilhelm Anninger vrlo je rijetko navraao u svoju dugoreku kuu doao bi tek jednom godinje ili ak rjee. Stoga su se Dvokovi osjeali gospodarima raskonog doma u prekrasnome ograenome parku. Namjetaj je bio skupocjen, napravljen prema nacrtima znamenitog belgijskog dizajnera Henryja van de Veldea, secesijski. Wilhelmova roakinja ga je naruila preko jedne minhenske tvrtke. Predmete pak od stakla, kao to su vaze i sjenila na stolne svjetiljke, potpisao je Louis Comfort Tiffany, 2 ameriki umjetnik iz obitelji slavnih draguljara. Sagovi su bili runo izraeni u tvornici blizu Samarkanda, a na zidovima su visjele slike slavnih umjetnika Gustava Klimta, Emanuela Vidovia i Bele ikoa. U knjinici punoj probranih naslova nalazile su se knjige tiskane na gotici: Die Kritik der Urteilskraft Immanuela Kanta, ber schne Literatur und Kunst Augusta Wilhelma Schlegela, Buch der Lieder Heinricha Heinea, Die Naturgeschichte des deutschen Volkes Wilhelma Riehla, komplet dramskih djela Williama Shakespearea u prijevodu Johanna Heinricha Vossa iz 1829. i drugo. Antonn i Marie Dvok drali su na nahtkasnu svoje knjige, Nerudinu poeziju Psn kosmick, Prost motivy, Balady a romance i Zpvy pten. Stari tata vodio je ifrirani dnevnik, a u posebnu biljenicu upisivao je jutarnju i veernju temperaturu zraka. ivot u Dugoj Resi bio je dobar. Njihova djeca tefanija i Maksimilijan radili su u tvornici. Godine 1907. u mjestu je sagraen inovniki kasino s restoranom, radnikom blagovaonicom, sobama za goste te sveanom i plesnom dvoranom. esi su u novoj zgradi imali svoj esk krouek. Nijemci nekakvo strukovno udruenje. Slovenci isto tako. No, stara mama i stari tata vrijeme su najradije provodili u svome domu, u Anningerovoj ladanjskoj rezidenciji. - Tento dm je n mali raj govorio je stari tata. - Vude dobe, doma nejlp. I zaista je bilo teko zamisliti situaciju u kojoj bi ta vrijedna eka obitelj mogla ostvariti bolju iluziju ugodnoga graanskog ivota. Imali su ak i slukinju, i to enu iz Bea, s najboljim preporukama. Prije podne je stara mama objanjavala slukinji to treba spremiti za ruak pa je Franziska ve u pola devet poela mijesiti tijesto i fairati meso na flajmainu Alexanderwerk. Najbolje je spravljala habsburku juhu, maarske rajice punjene ribom, sarmu u liu vinove loze, popeke od povra, beki odrezak, punjene breskve i pun s ruama. Specijalitet joj je bio beka torta. Imala je poseban recept, zapisan u notesu. Namirnice: 8 umanjaka 20 dkg eera 14 dkg badema 10 dkg brana snijeg od bjelanca i ploica okolade korica od narane 3 alkermes 2 dkg pistacije krema od vanilije: 2 umanjka 10 dkg eera 2 dl mlijeka 1 dkg brana vanilija 20 dkg maslaca umanjci i eer mijeaju se dok smjesa ne postane pjenasta, a onda se dodaju oguljeni i samljeveni bademi te naizmjence brano i snijeg. Smjesa se sada razdijeli u tri jednaka dijela, pa se u prvi doda ribana okolada, u drugi fino kosana korica od narane, a u trei alkermes. Oblik se obloi papirom, pa se u nj stavlja jedna lica smjese sa okoladom, onda kraj toga jedna lica smjese s naranom i potom jedna lica smjese s alkermesom te tako stavlja u oblik naizmjence, dok se ova smjesa ne potroi. Na taj nain dobijemo tortu iaranu u tri boje pa kad je peena izgleda kao mramor. Smjesa se polagano pee na umjerenoj vatri, a kad je peena mora se dobro ohladiti i nadjenuti kremom od vanilije. Torta se izvana namae kremom i posipa bademima koje smo izrezali na posve tanke ploke. Povrina torte ukrasi se vjeniima od kosanih pistacija. Stari tata je nadgledao vrtlara Slovenca i druge majstore koji su odravali red u vili, a tefanija je vrijeme provodila uz svoju djevojicu Mariju. Maksimilijan je radio u tvornici. Bio je tkalaki majstor u veberaju. U slobodno vrijeme najradije etao s psom koji je takoer bio Anningerov, ali ga je smatrao svojim s obzirom da je Rotauge, kako se ivotinja zvala, gotovo i zaboravio pravoga bekoga gazdu. Poslije podne, nakon ruka, odlazilo se na krai poinak, a naveer se obitelj okupljala u velikoj kuhinji sa crno-bijelim podnim ploicama i kartala. Igrali su preteito crnoga Petra i napsl, jednostavne kartake igre. Starom tati te partije nisu bile nevane: sve rezultate je marljivo biljeio na trgovaki papir i potom spremao u utu kutiju od kakaa Meinl. Na papiru su promicala uvijek ista imena i brojke nalik na izvjea o dnevnim temperaturama u zimskom razdoblju. Igralo se maarskim kartama s realistiki prikazanim osobama. Na njima je, sa strane, pisalo da je ir deko Harras Rudolf, 4 list deko Frst Walter, herc deko Kuoni Psztor, a bundeva deko Redding Itell. Stari tata je za vrijeme igre kriom sastavljao ljubavne parove od mukih i enskih likova. Dame su se zvale: srce Geszler H, ir Tell Vilmod, list Rudenz Ulrich i bundeva Stszi Vadsz. Dame su bile nekako sjetne, kao da su udane za bezimene kraljeve, a deki su bili njihovi ljubavnici u rukama staroga tate. As je imao najraskonije slike: bundeva as bio je kosac (Nyar), list as pio je vodu (sz), ir as se grijao na vatri (Tl), a herc as je brao cvijee (Tavasz). Svi zajedno, ti deki, dame, kraljevi i asevi preuzeti su iz drame njemakog romantiara Friedricha Schillera Wilhelm Tell. U drami se, naime, pojavljuju Wilhelm Tell, Ulrich Rudenz, carski namjesnik Gessler i drugi ljudi. Frst Walter u tradicionalnim kartama odgovara liku i djelu pikove dame. A Pikova dama pripovijest je ruskoga knjievnika Aleksandra Pukina i simbol je propasti. A as sam po sebi je zapravo nevaan: u ekom jeziku as je prilog i znai otprilike, po prilici, oko, valjda i moda. Prilozi kao i prijedlozi pokazuju odnose meu predmetima i osobama te odgovaraju na ista pitanja, ali oni, za razliku od prijedloga, mogu stajati samostalno. Meutim, u stvarnosti se samostalni eki as ipak gubi u svemiru, jer mu baza ne znai nita. Kao, uostalom, ni u drugim modernim jezicima. Zato je stari tata zakljuio da je as posluio kao gradbeni materijal za druge rijei. U Brockhausovoj enciklopediji naao je niz potvrda za svoju pretpostavku: Asa foetida (tj. avolja smola), osueni mlijeni sok titarke Ferula Asa Foetida s Bliskog Istoka, koji se koristi u veterini, zatim Asama, aktivni vulkan na otoku Honshu, 140 kilometara sjeverozapadno od Tokija, pa Asarhadan, asirski kralj, Asfalt, crna smjesa odreenih bitumena i mineralnih tvari, Asindeton, stilska figura izostavljanja veznika, Asirija, u starom vijeku robovlasnika drava na podruju srednjeg Tigrisa, Asistent, pomonik, suradnik, Askeza, sistem praktinih napora kojima je svrha svladavanje i uzdravanje od niskih i grenih tjelesnih elja i nagona za uitkom, Asklepije, grki bog lijenikih umijea, Asmodej, zao duh iz iranske mitologije, Asocijacija, savez, Aspik, hladetina, Associated Press, amerika novinska agencija, osnovana 1848, Astarta, feniko-sirijska boica neba i zemlje, Astazija, neurotina reakcija koja se oituje u nesposobnosti stajanja na nogama ili Asterisk, grafiki znak za zvjezdicu. As nalazimo i na kraju rijei kao bas, as, gas, kas, las, pas i sas. U latinskom jeziku se uz pomo asa tvore mnoge rijei enskoga roda, npr. anilitas, visoka enska starost, brevitas, kratkoa, excelsitas, uzvienost, infinitas, beskrajnost, rapiditas, brzina, stupiditas, ludost, veritas, istina i jo mnoge druge rijei. Poslije igre, kad bi svi otili na spavanje, stari tata je usporeivao rezultate na papiru, pratio ritam pobjeda i poraza. Svjetlo u prostranoj kuhinji Anningerove vile gorjelo je esto do zore, kao i u oblinjoj Medved-zgradi, gdje je ivio Filip Kok, nastavnik tjelovjebe i 5 utemeljitelj dugorekog Sokola. Filip je pak na debelom crtaem papiru risao sletske figure i glasno brojao korake: - En, dva, tri tiri! En, dva, tri, tiri nije dobro!... Ajmo jo: en, dva, tri, tiri, en, dva, tri, tiri, bem ti boga, dva, tri tiri! Stari tata je crtao grafikone dobivenih i izgubljenih partija, i razmiljao o igraima. Stara mama je, sumnjao je, namjerno gubila, i to iz nekog podlog, tajanstvenog razloga. Moda je kriom naruila novu poiljku ljubavnih romana iz Brna pa ne eli skretati pozornost na velike trokove. Maksimilijan nikada nije bio koncentriran, a to je loe ako jednoga dana zaista eli preuzeti Anningerovu tekstilnu tvornicu. Govorio je da je umoran od estih izleta na oblinje brdo Vinica, gdje je s prijateljima trenirao maevanje. tefanija je, svi su to primijetili, postajala sve odsutnija. Bjesomuno je troila adute, nerazumno bacala kraljeve i hirovite dame te glupo zatvarala partije kao da se napila. Jednom ga je tako izazvala da se morao ljutito izderati: - Jdi do prdele! Jak to hraje?! tefanija se, meutim, nije popravljala. - Jednm uchem dovnt, druhm ven! Stari tata je na njenom grafikonu uoio i sve ee izbivanje s obiteljskog rituala. Nakon dvije ili tri godine sasvim prestala kartati. Dogodilo se da je u gradu Karlovcu, dva sata hoda udaljenom od Duge Rese, na protenju ispred crkve svete Trojice upoznala naoitog mladoga gospodina Ivana Lukia, koji je u gradu drao umjetniku bravariju. Lukievi su majstori bili poznati po izradi eljeznih vrata s puno cvjetnih ukrasa i raznih praktinih predmeta za bogate vlasnike okolnih dvoraca. U Karlovcu je postojala jo jedna bravarska radionica, iji je vlasnik bio stanoviti Milo Ulemek, no ona se nije mogla mjeriti s Lukievom. Luki je, osim toga, potjecao iz obitelji koja je dala nekoliko znaajnih ljudi ovome gradu: Abel Luki bio je najpoznatiji. tefanija je jednom ak i prelistala komplet njegovoga asopisa Slavische Bltter, Ilustrirte Zeitschrift, koji je tiskan u Beu 1865. godine. Bilo je na tim stranicama zanimljivih putnih slika iz Galicije, biografskih skica za portrete slavenskih povjesniara i jezikoslovaca, slavenskih pjesama s notama, pisama itatelja i napetih pria. U drugome goditu, 1866., nala je ak i reklame za odvjetniku kancelariju doktora Tomana te Pfeffermannovu pastu za zube, ali zato vie nije bilo onih raskonih ilustracija iz prvog teaja. Od Ivana je ula da je Abel bio prvi hrvatski publicist i promicatelj sveslavenske sloge i jedinstva te da je veliki novac uloio u podupiranje raznih knjievnih pothvata. U Karlovcu je izdavao asopis Der Pilger i nekakve Schreibkalendare. uvena 6 ilirska knjievnica Dragojla Jarnevieva vie puta ga je spominjala u svome obimnom Dnevniku. Na primjer, 10. svibnja 1862., boravei u Pribiu, zapisala je: Moju novelicu 'Maricu-Margaretu' sam izpravila i odniela Lukiu za njegovoga 'Glasonou'. Znadem da me i tu nedopane novaca, ako nebi jedino da budem bezplatno list dobivala. Ta svi ovi novinari gledaju za sebe i svoj ep, a mi pisci da za njih piemo nae asti radi. Vabkovi uitelj u Karlovcu stanuje u istoj kui s Lukiem i tu odoh obii mu suprugu i sestru; njega nenadjoh doma. Supruga mu je rodom ekinja i kako sam opazila, bavi se literaturom; ali je pretjerana i vie prilii u svome znaaju muu nego eni. Ali sestra mu Anka je angjeo djevojaki. Skoro premalena, je ipak draestna. Oduga, smedja, pravilna obraza prekrasna je u svome obliku, a to ju ini izvrstnom krasoticom, to je njeno veliko, crno oko iz kojega razum, milinje i sve plemenito poigrava. Postojao je u familiji jo jedan zvuni Luki, Napoleon. Bio je slikar. Ivan je znao samo to da je ovjek pod tajanstvenim okolnostima emigrirao u Francusku i da se o njemu u Karlovcu vie nije govorilo. tefanija je pomislila da je svoje teko izgovorljivo prezime promijenio u Lukas ili neto slino te da je postao slavan. Stari tata i stara mama prihvatili su Lukia i dopustili svojoj keri da se uda za njega. Bili su zapravo presretni da jedan tako fin i cijenjen gospodin, k tome jo i deko, eli uzeti enu s vanbranim djetetom. I jo strankinju koja ne zna dobro hrvatski. Na fotografiji Braunerova fotografikog zavoda iz Karlovca prikazani su kao zaruniki par: Ivan je imao visoko elo i bujne brkove, a tefanija okruglo lice i neobino uvuene oi. Obje su obitelji ivjele mirno i dobro, moda ak poneto i prezadovoljno za ono nemirno vrijeme. Luki, vele, nije htio imati posla s graniarskim Srbima i kad bi mu u radionicu navratio neki vlaki trgovac poslao ga je svome konkurentu, Ulemeku. Kao, izvoli k svojima. Po zavretku Prvog svjetskog rata Ivan Luki iznenada je bankrotirao. Posao ivota, koji je napravio za transkog brodovlasnika Cosulicha, posjednika negdanjeg Frankopanovog dvorca Bosiljevo, bio mu je plaen u novoj valuti u dinaru, ija se vrijednost nikako nije mogla uskladiti s bivim austrougarskim krunama. Lukii su pravinu odtetu pokuali dobiti preko suda, ali nisu uspjeli. Nakon silne gnjavae morali su prodati svoju kuu u Radievoj ulici u Karlovcu i preseliti se u Zagreb. U Zagrebu su namjeravali zapoeti novi ivot. Prvo su jeftino unajmili dvosoban stan na blatnjavoj Selskoj cesti, a onda se zaposlili u tvornici Herman Pollak i sinovi. Tvornica je, izmeu ostalog, bila poznata i po 7 tome to je meu prvima u zemlji koristila elektrine pisae strojeve i satove za posebnu namjenu. Ivan je, meutim, ubrzo obolio od tuberkuloze i umro, tako da je tefanija ostala sama s djecom Ivanom, Ljerkom, Zlatom, Tonkom i najmlaim Zdenkom, roenim 1919. godine. Bila je tu, naravno, i Marija, roena jo u Ostravi. eljeznarija Miloa Ulemeka u Karlovcu opstala je sve do Drugog svjetskog rata. Iz gradskoga popisa poduzea i obrtnika vidljivo je da se nalazila na Zrinskom trgu 21. Nudila je najvei izbor kuhinjskog posua i pribora za kuanstvo te raznih strojeva i alata za gospodarstvo, a zastupala je glasovite proizvoae Triumph-tednjaka i Zephir-pei. Spomenuti dokument, popis, biljei meu inima i nekakvog Lukia, Aladara, u odjeljku kuevlasnika. No, njega nitko u familiji nije poznavao. Stari tata i stara mama poslali su Maksimilijana da pomogne sestri i njenoj djeci. I on se zaposlio u tvornici Herman Pollak i sinovi. Dobio je neko vano mjesto, bio je ef odjela. tefanija u novoj sredini, siromanoj zagrebakoj radnikoj etvrti, nije htjela mijenjati navike iz karlovakoga ivota: na posao je nosila eire i Tivarove damske ogrtae, izazivljui divljenje i zavist gdje god bi se pojavila. efovi su joj, kriom od Maksimilijana, slali cvijee s dvosmislenim porukama. Voljela je, kau, izlaziti u bolje kavane, a svake prve nedjelje u mjesecu obvezatno je dorukovala u hotelu Milinov na Trgu bana Jelaia. Ljeti je s prijateljicama igrala hazenu na savskome drvenome kupalitu. U obiteljskome albumu postoji niz fotografija koje to potvruju. Lukii su na Selskoj postali susjedi Drvodeliima, koji su dvije-tri godine ranije iz Duge Rese doli u Zagreb. Drvodelii su takoer radili u tekstilnoj tvornici, a njihov stariji sin Drago igrao je nogomet u Graanskom, slavnome klubu koji je nekoliko puta osvojio prvenstvo drave. Taj Graanski je 1938. godine izveo jo jedan nevjerojatan pothvat: pobijedio je austrijsku nogometnu reprezentaciju usred Bea i to rezultatom 2 :1. O tome su izvijestile sve svjetske radio-postaje. Obitelji su se sprijateljile. Maksimilijan je poetkom 20-ih godina na dobrotvornom plesu Vrangelovih oficira upoznao kerku delnikoga nadumara Bergera, Boicu, i ubrzo se oenio njome. Obitelj je bila vrlo ponosna na tu partiju. Dvokovi su sad mogli kupiti manju tvornicu, no Maksimilijan je radije svojoj eni kupio bundu od vizona i dva para cipela od krokodilske koe. Neacima Ivanu i Zdenku nabavio je polovni Dirnbacherov bicikl ilyria . S motorom! Zdenko je krenuo u kolu u Zagrebu i prve je godine imao velikih problema s hrvatskim jezikom. Stari tata i stara mama govorili su iskljuivo eki, hrvatski nikad nisu niti pokuavali uiti. tefanija je govorila nekakvu smijenu mjeavinu ekoga i hrvatskoga, u kojoj je bilo dosta njemakih rijei i izraza. eki je govorila i Tonka, tefanijina sestra, koja se tek nakon Prvog svjetskog rata prikljuila obitelji. Njen mu Misir nestao je kao 8 austrougarski vojnik u Rusiji i ona se s dva sina, Milom i Velom, 20-ih godina preselila roditeljima, starom tati i staroj mami, u Dugu Resu. Milo, stariji sin, elio je postati inenjer i cijele dane je prevrtao Anningerove knjige o tekstilnim strojevima. Posebno ga je zanimala tkalaka maina za proizvodnju irokih ara na tkanini, tzv. Jacquard razboj. elio je studirati na upravo otvorenom Tehnikom fakultetu u Zagrebu i postati neto poput inenjera Josipa Siveka iz Pamune industrije, ovjeka koji je organizirao visokokvalitetnu proizvodnju u tvornici, koji je osnovao i nogometni klub Duga Resa, i koji je bio na glasu i kao izvanredan znalac ljekovitoga bilja. Dobro se Sivek snalazio u domaim nazivima pojedinih raslinja, a jo bolje u latinskim. Stolisnik je precizno odreivao kao Achillea millefolim, iak kao Arctium lappa, medvjetku kao Arctostaphylos uva ursi. Za islandski liaj, koji se mogao nai u svijetlim umama i na visinskim panjacima meu kamenjem tvrdio je da odlino lijei kaalj i promuklost, a blagotvorno djeluje i kod ira na elucu. Velo je pak bio zaluen marksizmom, kriom je itao zabranjene komunistike broure, koje su mu posuivali smueni sindikalni aktivisti, i za vrijeme kartanja je ozbiljno govorio da e svijet postati sretan onoga trena kad svatko pone ivjeti u skladu sa svojim potrebama. Za sebe je govorio da e u komunizmu leati ispod palme i putati da mu kokosovo mlijeko curi u usta. Stari tata se, dakako, ljutio jer je, kad god bi igrao s Velom u paru, gubio partiju, pa je mrmljao: - Jen si ty ij v komunizmu, a my budeme t v realit. Velo se samo smjekao i tiho pjevuio Internacionalu: Ustajte svi na zemlji kleti, Svi sunji koje mori glad! Nepravdi razum sad se sveti, Tutnji ve i selo i grad. Nek tiranstvo srui naa snaga, Bezbrojno roblje sad ustaj! Nek svijetu starom nema traga, Svoj bijedi sutra bit e kraj! To e biti posljednji i Odluni teki boj, Internacionala Nek bude ljudski rod! 9 Jedini tragovi Tonkina mua Misira u familiji Dvoak bile su dvije potanske karte (Levelez-Lap). Na jednoj, poslanoj 20. rujna 1908. iz Veszprma, gdje je K.u.K. vojska imala manevre, prikazani su visoki asnici von Schnaich, grof xkll, prestolonasljednik Franz Ferdinand, princ Friedrich, von Steininger, Gerba i Konrad. Tekst: ljubi vas ... Druga je imala kitnjasti ig Gospodarskog ureda 2. bataljuna kralj.ug. domobranske pjeake pukovnije i crni znak Tabori Postahivatal. Prikazivala je, kako pie na poleini, Weltkrieg 1914-1915. Sturmangriff unserer Infanterie in Russisch-Polen. Tekst je takoer bio kratak: danas opet nita novo. Kako ste? Zdenko je brzo nauio hrvatski zahvaljujui prijatelju Dragi i nogometu. Svake nedjelje odlazio je na igralite u Koturaku cestu i glasno navijao za Graanski. Jednom ga je nekakvi aavi starac u aru bodrenja nogometaa udario kiobranom po prstima, pa je iz straha od nekontroliranih batina prestao posjeivati utakmice. No, Drago mu je poslije priao sve vanije detalje. Golove je opisivao u nekoliko verzija. Kao i izvjetaje s utakmica, koji su se ve istoga popodneva mogli proitati u velikome izlogu u Masarykovoj ulici. Zdenku su posebno smijeni bili izvjetaji iz perspektive Dragina oca, gospodina Josipa. Josip Drvodeli se strano protivio Draginom nogometu i poslije svake utakmice sina je dobro istukao ibom govorei da uzalud dere cipele i izostaje iz kole. Ubrzo je doao Drugi svjetski rat. Duga Resa je potpala pod talijansku vlast, potom su doli Nijemci. Tekstilna tvornica je proizvodila atorsko platno, zavoje i odore. ene viih inovnika i direktora prireivale su zabave za njemake oficire. Ali, one nisu bile prave dame i esto su im u kuhinji nedostajali osnovni alati - npr. posuda za led, liice za bouillon, klijeta za eer, lopatica za pargu, no za kavijar, kare za traniranje, pribor za salatu od roga, vatrostalna zdjela za nabujak, iani uloak za pommes-frittes, izrezai za mignone, limeni obru za rezanje torte, valjak za kariranje, kist za mazanje tepsija ili oblik za ulaganje u aspik, pa su dolazile staroj mami. Svojim su gostima te raskalaene gospoe - uz pomo starih slukinja, naravno - spravljale Leberdunstkoch, Fleischstrudel, Hhner-Ragout, Spinatpudding, Franzsische Vgerl, Salade Lorette, Gebackener Karfiol im Tropfteig, Zauberschaumkoch, Schokoladetorte, Weinsulz, Erdbeereneis i Weichsellikr. Posuene stvari dame nikada nisu vratile. Niti su poslije priale to se dogaalo na tim velebnim zabavama. Zapravo, nitko nita nije priao. U svibnju 1945. doli su partizani i odnijeli najvrednije stvari iz Anningerove vile. Stari tata nije mogao mirno gledati propast jednoga svijeta. Plakao je. - Jdeme na houby - govorio je Veli. - Jdeme na houby! 10 Kau da je zapravo elio nai onu znamenitu otrovnu gljivu od koje se umire tek nakon tri mjeseca. U srednjem vijeku su se njome masovno uzajamno trovali zaraeni feudalci. No, koja je to, konkretno, gljiva? On ih je znao nekoliko koje su se deklarirale kao otrovne. Na primjer: zelena pupavka, muhara, bljuvara i ludara. Koja? Koja je tajanstveni ubojica? Stari tata je elio otii iz Jugoslavije bilo kamo. Velo je, meutim, bio beskrajno lijen i radije se u mati gnijezdio ispod komunistike kokosove palme. U rukama je imao neuglednu zbiricu Lenjinovih lanaka, otvorenu negdje na sredini, na tekstu Lav Tolstoj kao zrcalo ruske revolucije. Taj prilog mu je bio posebno drag zato to se u njemu Lenjin predstavio kao vrlo slobodouman ovjek, sklon i onima koji ga ne razumiju. Lenjin je pisao da Lav Tolstoj nije shvatio revoluciju, ali ga zbog toga ne treba osuivati jer je kao veliki umjetnik u svojim djelima ipak odrazio neke vane strane revolucionarnog pokreta. Tolstoj je u mnogim svojim romanima i pripovijetkama nemilosrdno oderao kapitalistiku eksploataciju, raskrinkao nasilje to ga provodi vlast, razne komedije u sudovima i dravnoj upravi te se zgraao nad sve veim jazom izmeu bogatih i siromanih, ali je sav taj revolucionarni zanos pokvario propovijedajui neprotivljenje zlu nasiljem, pruajui, dakle, narodu lanu slamicu spasa u obliku vjerskoga opijuma. Klimtove i ikoeve slike, kristalne servise i pozlaeni pribor za jelo partizani su preselili u Kantinu, restoran u kojemu su objedovali tvorniki namjetenici i njihovi gosti. Kasino, lijevo krilo reprezentativne dugoreke zgrade u kojoj se odvijao kulturni ivot, dobilo je servis za bijelo i crno vino, Auerovu Ciganku i perzijski sag iz daleke Samare. Bilo je to blago za pomno odabrane znalce, novu klasu. Vrijedne stvari uvao je Toni, mladi slastiar, koji je ratne godine proveo kao domobranski asnik u zranoj luci Pleso. Za Tonija je Kasino bio svijet bajke, neto to ni on ni njegova obitelj prije nisu mogli niti zamisliti. Obitelj su zapravo bile mlae sestre Zorica i Darinka, koje su radile u tvornici, u pakeraju, kao obine radnice. Darinka je imala tuan izraz lica kao djevojka na Setkowiczevoj slici Zaszarowane skrzypce, inae dar nekog pustolova, ranjenika u Prvom svjetskom ratu. Otac postolar u Generalskom Stolu, Mihovil, ponovno se oenio nakon majine smrti i nitko od djece iz prvoga braka nije se u novome domu osjeao kao kod svoje kue. U Zagrebu je ivjela baka Josipa, koja je imala duan s prkarijama u Ilici 116 i novoga mua fifiri a. Sestra Paula se jo 1929. godine utopila u Savi. O tome se u obitelji nikada nije prialo, no Toni je iz poderanoga Jutarnjega lista, u koji mu je najder zamotao prepravljeni krombi, sasvim sluajno saznao da su Paula, krojaka naunica, i njen deko, student, jedinac u vrlo bogatih roditelja, poinili samoubojstvo nakon to im roditelji nisu dopustili da se oene. Ona se, kako je pisalo u novinama, bacila sa Savskog mosta, a on si je iz revolvera colt pucao u glavu. Toga 11 dana novine su zabiljeile i da je slavna spisateljica Ivana Brli Maurani u prigodi Dana mira odrala predavanje o miru u dui. Josipa je 29. lipnja 1914., dan nakon sarajevskog atentata, iz Zagreba pisala svome sinu Mihovilu u Generalski Stol: Mili sinek, piem ti par rii s kojimi ti elim sve dobro mili sin uzela sem jednu malu sitniariju u ilici 116 15najstog idem u nju mili sin dodji u zagreb i pii Mati. Karta je u tamnosmeim tonovima prikazivala Ihre Hoheit Herzogin Sophie v. Hohenberg i Erzherzoga Franza Ferdinanda D'Este. Josipa je rukom dodala: ovo je Njegovo velianstvo naeg cara pokojnoga slika. Mihovil je na poti kupio tamnozelenu razglednicu toplica Lee - u zagradi: stanica Generalskistol - ali je nikada nije poslao. Nikome. Mama Antonia, Talijanka iz Ilirske Bistrice, umrla je 1936. godine. Najstarija sestra Danica s obitelji je ivjela u Trstu i nije kontaktirala s hrvatskim dijelom familije. Ili se javljala samo ujaku Alojzu, dezerteru iz austrougarske vojske, koji se skrivao na Suaku, dopisnicama s velikim crvenim znakom Zensuriert. Uostalom, Danica nije niti znala hrvatski. Dok je prvotna obitelj bila na okupu - govorila je talijanski pomijean sa slovenskim kao i mama, a kasnije, kad se udala za trgovca kolonijalnom robom, prihvatila je transki talijanski s jakim njemakim akcentom. I udno prezime, koje nitko u familiji nije uspio zapamtiti. Toni je u Kasinu skrivao i veliki Edisonov gramofon, s kojega je sestrama Zorici i Darinki putao ploe firme His Master's Voice s najnovijom amerikom glazbom. Jazz. Klarinet Benny Goodmana, piano Duke Ellingtona i trublja Louisa Armstronga. Swing i new orleans. Hot-jazz. Neto nevjerojatno. Za brau Luki, Ivana, tekstilnoga majstora, kasnije i direktora Tkaonice, i Zdenka, kapetana I. klase, koji su subotom dolazili simpatinom Toniju na kartanje, jazz je bio veliki izazov. Posebno za Zdenka, koji je oboavao bubnjeve. Zbog ljubavi prema jazzu naposljetku je i izbaen iz vojske, stroge JNA, u kojoj se u to vrijeme visoko tovao drug Staljin. Bio je vojno lice na slubi u Pamunoj industriji. U Kasinu se kartao preferans. Za novac. Najbolji igrai bili su mjesni majstori Loos, Cisa i Rauch. Nespretni Bukovsky samo je biljeio rezultate i potom, kao stari tata Dvok, najslabijima dijelio savjete i opomene, a ponekad i posuivao novac. Netko je rekao da taj ovjek uope nije znao kartati, da je nasumce govorio "betl", "kontra" i "dalje", ali eto, zadivljujue je dolazio do pravih rjeenja. Toni je za vrijeme igre buno mukao koktele Plavi Jadran, Ekstaza i Talijanska zastava te priao kako u Bosni postoji jedan mladi po imenu Nelson Eddy. Ba kao glavni glumac kultnoga filma Bijeli jorgovan. Zapravo, mali je dobio ime u ast popularnoga amerikoga glumca. Spomenuti film je igrao i u Dugoj Resi, i pravo je udo 12 to se nitko od mladih roditelja, skromnih tekstilaca, nije sjetio svojega sina nazvati Nelson Eddy. Da su to napravili, mogli su uivati u darovima holivudskih producenata, ba kao oni Bosanci, jer su Amerikanci, pisalo je to u novinama, obilato darivali obitelj bosanskoga filmofila. Sada ne bi ivali kapute iz vojnikih deka i prepravljali neke stare koulje. Uostalom, o glumevu imenjaku su pisali mnogi revijalni listovi i u susjednim zemljama. Nije to prolo tek tako. Eto, a da je netko iz Duge Rese nazvao dijete Nelson Eddy, onda bi se i o mjestu vie pisalo. Ovako je ispalo da je, primjerice, Svijet samo jednom donio reportau o Dugoj Resi, trideset i etvrte, kad su nadbiskup Ante Bauer i koadjutor Alojzije Stepinac doli posvetiti temeljni kamen za novu crkvu svetoga Antuna, koja se gradila na mjestu tristo godina stare drvene kapelice. I jednom se, iste godine, pisalo o kolskoj sveanosti u Svetom Petru, na kojoj je nastupio veliki aki tamburaki zbor. Mali glazbenici su nakon koncerta u oblinjemu selu s puno uspjeha svirali i u inovnikome kasinu. A moglo se, mislio je Toni, pisati o malom dugorekom Nelsonu Eddyju i moda o njemu, Toniju, koji u trbuhu velikoga zidnoga sata s kukavicom skriva sigurno najveu zbirku fotografija Nelsona Eddyja i Jeanette MacDonald, nezaboravne junakinje Bijeloga jorgovana. Dodue, tih poratnih godina gledali su se drugi filmovi, na primjer Pastir Kostja, ali, vjerovao je, doi e vrijeme kad e Bijeli jorgovan ponovno zasjati u punome sjaju i kad e biti vano zvati se Nelson Eddy. Jeanette Mac Donald e se moda smjekati s velike reklame u izlogu neijega boljega duana, kao to se krajem trideset tree i poetkom trideset etvrte smjekala u izlogu parfumerije Nobilior u zagrebakoj Ilici nudei udotvorni puder Floria Porcelain i tajanstveni eliksir Eau de Lahore. A koktel Ekstaza sigurno je nazvan po kultnom filmu Gustava Machatyja, s Hedy Lamarr u glavnoj ulozi. Recept mu je ovakav: Uzme se aica proeka i malinovca, 1 aica dina, 2 dl pjenuca, 2 lice eera u prahu i 1 lica slatkog vrhnja. Mali vrh dopola se napuni usitnjenim ledom, dodaju se svi nabrojeni sastojci, dobro se promijea da se eer otopi a svi sastojci spoje. U ae se isto tako stave kockice leda. I gotovo! U utrobi zidnoga sata Toni je skrivao i fotografije Dolores del Rio iz filma Zaarani bar, Claudette Colbert iz Kleopatre te Joan Blondell iz ivjele ene. Kad bi gosti otili, Toni je Zdenku priao viceve. Na primjer: 13 Doao neki gospodin u trgovinu s manufakturnom robom da kupi crni flor za ruku. Prodavaica ga upita: - Hoete li iroki ili uski? - Zato to pitate? Zato iroki ili uski? - Jer ako vam je umro netko koga mnogo alite, onda uzmite iroki flor. Ako ga manje alite, onda uzmite uski. - Kad je tako, dajte mi crnoga konca jer mi je umrla punica. etrdeset i este godine vlast je dekretom uputila Tonijevu sestru Zoru i mlaega Lukia u Vuje, mjesto na jugu Srbije izmeu Vranja i Leskovca. Tamo su kao iskusni tekstilni radnici trebali pomoi u organizaciji proizvodnje kvalitetnih tkanina. Mjesto je imalo odlian energetski potencijal: lealo je na rijeci Vuanki, slikovitoj i divljoj poput Dobre, na kojoj je Leskovako elektrino drutvo jo 1903. godine izgradilo hidroelektranu. Centrala je opremljena modernim strojevima firme Siemens-Halske iz Berlina. Zdenko i Zora proveli su u Vuju oko godinu i pol. Krajem 1947. oenili su se, a kum im je bio Veselin Komanov, Vojvoanin, koji se takoer po zapovijedi naao u tom malom mjestu na jugu Srbije. Brani par Luki vratio se u Dugu Resu prije rezolucije Informbiroa. Veselin Komanov, odvjetnik, poslao im je dopisnicu ispisanu latinikim pisaim strojem i poelio puno sree. Tekstilna tvornica Vuje zapoljavala je dvije tisue radnika. Mnogo, ali opet i malo u odnosu na Pamunu industriju Duga Resa u kojoj je radilo oko etiri i pol tisue vrijednih tekstilaca. Zorina mlaa sestra Darinka dekretom je pak poslana u Travnik. Tamo je upoznala Maara Bajga, po zanimanju graevinskog tehniara, i ubrzo se udala za njega. Toni je bio jedini od familije na svadbi i poslije je priao da mu je netko od novih roaka, po zanimanju najder, ponudio besplatno ivanje zimskoga kaputa. On je to odbio, jer je, veli, izraunao da mu je skuplji put do Travnika nego novi kaput iz duana. Po dolasku u Dugu Resu Lukii su od tvornice dobili sobu u trosobnome stanu u reprezentativnoj inovnikoj zgradi u sreditu mjesta. Bila je to jedina kua u cijeloj okolici s pravim centralnim grijanjem. U stanu su bile jo dvije inovnike obitelji. Tu im se 1953. godine rodila kerka. Nazvali su je Irena, u ast keri Marie Curie, Irene Joliot-Curie, francuske kemiarke i fiziarke koja je otkrila umjetnu radioaktivnost i 1935., zajedno s muem Frdricom, dobila Nobelovu nagradu. Time, dakako, mladi roditelji nisu prieljkivali Nobelovu nagradu svojoj obitelji, nego su se jednostavno divili ljudima koji su uinili neto znaajno za ovjeanstvo. Irene Joliot-Curie je imala najljepe ime meu njima. Eto, ta Irena sam ja. 14 Mihovil Sviben, Zorin otac, poslao je branome paru istu onakvu dopisnicu kao i Veselin Komanov, s markom koja je imala Titov partizanski portret u svjetlozelenoj boji, ali ispisanu drhtavom starakom rukom. Isto je elio sreu. Puno sree. Zdenko je poetkom 50-ih bio vrlo aktivan u mjesnome sportu. Bio je predsjednik Stolnoteniskog kluba. Zajedno s legendarnim fiskulturnikom Filipom Kokom sastavio je jaku nogometnu momad na elu s Dragom Drvodeliem. Drago je ratne i prvih poratnih godina ivio u Splitu i igrao za Hajduk. Bio je to nepobjedivi klub, viestruki osvaja prvenstva Jugoslavije. 1950. godine Hajduk nije izgubio niti jednu utakmicu. Tada je osnovana i Torcida, prva organizirana navijaka skupina u Europi. Njenom osnivanju kumovao je i Drago Drvodeli, koji je te godine bio na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Brazilu, 1950., dakle, kad je Urugvaj pobijedio domaina s 2:1 i tako mu preoteo ueni naslov svjetskog prvaka. Brazil je, vele, ipak bio bolji, a uspjeh se pripisivao i navijaima koji su se nazvali Torcida. Dragu je, osim Torcide, oduevila i Franciska, 18-godinja maskota veselog nogometnog kluba iz Sao Paola, koju je doveo u Split i ubrzo uinio vatrenom navijaicom Hajduka. Trener bilih u to vrijeme bio je jor Luka Kaliterna, a igrali su Matoi, Beara, Bego, Vukas, Kokeza, Lutica i drugi slavni nogometai. Iako je Drvodeli nekoliko puta nastupao u jugoslavenskoj reprezentaciji, na Zdenkov je poziv 1953. godine rado doao u Dugu Resu. U tvornici, u farberaju, dobio je zanimljiv posao, a u tek izgraenoj zgradi u Jakovievoj ulici - dvosobni komforni stan. Bio je glavna zvijezda ambicioznog nogometnog kluba Duga Resa. Svi su govorili da je trebao postati savezni kapetan nogometne reprezentacije. No, u Dugoj Resi su u to vrijeme igrali i Cvitkovi, Crnkovi i Perui. Sva trojica karijeru su nastavila u zagrebakom Dinamu. Godine 1955. Lukii su dobili stan u Jakovievoj ulici, tono iznad Drvodelia, u produetku parka koji je nekad pripadao Anningerima. U stanu je dvije godine ivjela zubarica, koja je u manjoj sobi imala ilegalnu ordinaciju. I danas se, ako se ovjek bolje zagleda, moe primijetiti oteeni parket. Zora je, meutim, na selu nabavila veliki sag napravljen od starih krpa, tako da se oteenja od gipsa nisu vidjela. Zdenko je naruio ormar od orahovine i dva kaua u tek otvorenoj tvornici namjetaja Polet. Stari tata i stara mama dali su im veliki Anningerov naslonja, koji se udom sauvao za vrijeme Preokreta. Toni im je poklonio Anningerov vr za vodu iz kristalnoga servisa, koji se za probrane goste uvao u zidnome sefu, iza Auerove Ciganke, u Kasinu, te nezgrapni radio-aparat orion super, kupljen u Zagrebu neposredno prije rata. Bio je to solidan temelj za udoban graanski ivot u socijalistikoj stvarnosti. Zdenko je, eto, tih ljeta mogao pisati svojoj eni da mu u fabrici 15 osigura kola za povratak iz Koevja, gdje je mjesec dana bio na lijeenju, i fabriki jeep ga je u dogovoreno vrijeme dovezao kui. Krajem 50-ih godina Zdenko je nastavio zapoeti studij na Visokoj upravnoj koli u Zagrebu, pa je na neko vrijeme preselio k mami tefaniji. Zagrebaki Lukii su sad stanovali u trosobnom stanu u ulici Lole Ribara. Bila je to jedna smijena nedovrena zgrada, preko puta kasarne JNA, s krojakim salonom u prizemlju. Izlog tog salona bio je crn od praine, a pismoslika, cimer, odavno je izblijedila. Na lesonitnoj podlozi nalazio se isjeak iz nekog modnog urnala, svjetlosme i zguvan, na kojemu se isticao naslov Filmski starovi i moda. Pisalo je, vjerojatno, da lijepa odjea ljude ini sretnima, a sa sliica su se vragolasto smjekale slavne holivudske glumice Carol Lombard, Mae West, Marlene Dietrich, Ida Lupino, Claudette Colbert i Clara Bow. U susjedstvu se nalazila tvornica kemijsko-farmaceutskih proizvoda Pliva, koja se prije rata zvala Katel i koja je sve do 1928. poslovala je u Karlovcu. Bila je poznata po svojim preparatima Tonovin, Efetusin, Demalgol i Transpulmin. U Dugu Resu se Zdenko definitivno vratio 1962. godine. Imao je diplomu diplomiranog upravnog pravnika. No, nije nastavio posao u upravi Pamune industrije, nego je preao u opinu, gdje je imenovan naelnikom Odjela za privredu. U Pamunoj je kao sekretar uprave stalno morao doekivati nekakve delegacije - Tita i Jovanku, Bakaria i drugaricu Mariju, Kardelja i Pepcu, Ruse, Nijemce, Maare, to mu je strano ilo na ivce. Osobito ga je srdilo kad su mu telefonirali razni republiki funkcionari, najee partijski, i traili posteljno platno za sebe i svoje roake na selu. U opini je ostao do prijevremenoga umirovljenja u prosincu 1971. godine. Mnogi su u to vrijeme naprasno prekinuli radni odnos. Bilo je to muno razdoblje hrvatske povijesti. Karaorevo. U jednome od izdanja knjige Ko je ko u Jugoslaviji ostalo je zapisano da je Zdenko sredinom pedesetih bio poslanik u Vijeu proizvoaa Savezne narodne skuptine. Zora je poetkom 60-ih pak zapoela izvanredni studij na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Ona, meutim, nije, poput nekih svojih bivih kolegica iz Socijalnoga osiguranja eljela poto-poto imati visoku strunu spremu, nego se na studij odluila zbog velike ljubavi prema ekonomskim znanostima. Jedinu potekou predstavljao joj je njemaki jezik, jer je nekada davno, u veernjoj srednjoj ekonomskoj koli u Karlovcu, uila francuski. Ponekad je naveer, prije TV Dnevnika, glaala rublje i tiho mrmljala: - Monsieur et Madame Dupont ont deux enfants Ils ont un garon e tune fille Le garon s'appelle Pierre La soeur de Pierre s'appelle Caroline Zora je francuski uila u gimnaziji, koju je zapoela u Rijeci, ali ju je zbog rata napustila. ak je itala neke "tee" pisce u originalu. Studij ekonomije joj nije trebao iz nekih 16 praktinih razloga, jer je s vremenom stekla dobar poloaj - postala je direktorica Zanatsko-uslunog centra. Jednostavno je voljela ekonomske znanosti. Po zavretku studija, 1965. godine, Zora je dobila na dar bijeloga fiu. Zdenko ga je uzeo na kredit. Kotao je milijun dinara. Dakako, u ovakvom se ambijentu od Irene oekivalo da napravi stepenicu vie na drutvenoj ljestvici. Da postane pravnica ili ekonomistica. Zdenko je vjerovao da bi ona jednoga dana mogla uspjeno reformirati opinski administrativni aparat, jer je postojea organizacija katastrofalno loa i neuinkovita. Ona bi, ta njegova ker, mogla maknuti neradnike i natjerati talentirane da zavre zapoete studije i ozbiljno prionu poslu. Zora je pak isprva mislila kako bi bilo krasno da njeno dijete zavri medicinu i postane lijenica u bolnici koju je vodio znameniti doktor Rukavina. A prije njega jo znamenitiji doktor Longhino. Meutim, s vremenom je postalo jasno da od medicine nee biti nita, jer se mala jako boji krvi i mirisa alkohola. Mogla bi onda, mislila je Zora, postati ekonomistica i predavati politiku ekonomiju na Industrijskoj koli. To bi bilo krasno zanimanje za nju. Imala bi puno slobodnog vremena, ljetni dopust od dva mjeseca, zimske ferije, pa relativno dobru plau i ugled. Jo kad bi se udala za sina inenjera Orekovia, nitko im ne bi bio ravan! Ona opaka baba, koja je tridesetih godina drala duan sa ipkama, sigurno bi se pojela od zavisti da vidi njenu ker u takvoj ulozi! Ona baba, koja njoj, obinoj radnici, svojedobno nije htjela prodati bijele ipkane rukavice ... No, Irena nije marila za debele knjige koje su se uvale za nju - Opu sociologiju, Rimsko pravo, Ekonomsku propagandu, Der konomist lernt Deutsch. Od najranijega djetinjstva fascinirali su je umjetnici - Draen Drakovi, glazbenik koji je 1964. godine pobijedio na velikome natjecanju u plesanju twista u Karlovcu, i Miroslav utej, njen brati, koji je u to vrijeme privukao pozornost domae i strane likovne kritike. Draen je stanovao u zgradi preko puta i svirao je bubnjeve. Irena je satima gledala kako, sa akalicom meu zubima, vjeto udara palicama po napetoj koi, kako pritie pedalu koja pokree bati i kako "mete" etkicama. Gledala je i zamiljala kako zajedno sviraju u nekom poznatom sastavu, na festivalu zabavne glazbe, Zagrebu ili Splitu, koji prenosi televizija. I kako sve to pomno prate Erna, Marijan, eljko, Sovjetka, Milica i Sanja. Erna je htjela biti uiteljica, Marijan tehniar u tvornici, eljko policajac, Sovjetka ekonomistica, Milica nastavnica a Sanja slubenica. Svima su se snovi ostvarili. Jedino je Sovjetka nakon svojega ostvarenoga sna imala traginu sudbinu. Poslije zavrene ekonomske kole ona je otila u Njemaku, jer ovdje nije mogla nai odgovarajui posao, i udala se za amerikoga vojnika, koji joj je osigurao ivot na visoku sumu i potom je hladnokrvno ubio. Sluaj nikad nije razjanjen, iako su na njemu radile najiskusnije njemake i amerike policijske ekipe. Draen je, meutim, 17 neoekivano nestao iz dvorita: najprije je otiao u vojsku, a onda u Varadin, gdje mu je ivjela sestra Nena. Tamo se prikljuio popularnome sastavu Crno-bijeli. Jednom ili dvaput je ak omladinski list Plavi vjesnik pisao o njima. Irena je mislila da je to kraj, slom, njenih snova o ivotu u umjetnosti ... no, jednoga lijepoga dana iz Varadina je stigla fotografija svih lanova sastava, a Draen je iznad svoje glave kemijskom olovkom nacrtao nekakav znak, koji ona nikada nije odgonetnula. Krii, krui, tokicu, kvadrati, tko bi to znao. Deki su joj, uglavnom, slali puno pozdrava. Svi jednako. A Erna, Marijan, eljko, Sovjetka, Milica i Sanja naruili su joj za roendan najpoznatiju pjesmu Crno-bijelih, koju je ona svog najsunanijeg ivotnog popodneva ula u emisiji Radio-Sljemena Po eljama sluatelja. Pjesmu je ula i baka tefanija, koja je te nedjelje dola vlakom iz Zagreba. I teta Lela, koja je donijela veliku tortu s rumom. Jo uvijek negdje postoji crno-bijela fotografija na kojoj je zabiljeen njen najdrai roendan. Ireni se ak inilo, kad je kasnije gledala kemijske otiske bake, tete i make Starice, koju joj je darovao susjed Branko, da se negdje iz dubine uje i glazba Crno-bijelih, ona njihova poznata stvar u kojoj Draen tako estoko udara po bubnjevima. Palicama i batiem. I, dakako, akalicom meu ukastim zubima. Miroslav utej je Ireni poklonio ulje na lesonitu Rab. Niz visokih dalmatinskih kua koje zajedno sa svojim odrazom ulaze u tamno more. I tri tornja zapiknuta u nebo. - Ne, ova slika ne valja! - razljutio se Toni kad ju je vidio. - Nije ovo nikakav Rab! Na Rabu postoje etiri tornja! etiri! I onda je odjurio kui po fotografiju na kojoj se lijepo vide etiri rapska tornja. U prvom planu je on, Toni, izvaljen preko otroga kamenja gradske plae. Iza njega ti tornjevi. Slikala ga je Zora svojim Voigtlnderom 1946. godine, kad su oboje bili prvi put na moru. On, zapravo, jedini put. Odsjeli su u hotelu Park. Zato valjda nije mogao podnijeti ovako glupu umjetniku alu. Osim toga, umjetnost mu nije bila strana. Dok je bio u Zagrebu i uio slastiarski zanat zarunica Ankica slikala ga je u Salonu Ullirich ispred Krizmanova triptiha Nae more, uvenih slika koje su naruene za raskonu dvoranu parobroda Kraljica Marija. Stoga je Toni, kad bi dolazio Lukiima u goste, traio da se Mirina slika makne iz predsoblja, jer vrijea njegova sjeanja, njegov pojam Mora i ljepote, no Zora ga je uvjeravala da je jednostavnije da on okrene glavu kad prolazi pored Raba. Pored ta tri nesretna tornja. Jer, pazi Toni, Miro e jednoga dana postati veliko ime hrvatskoga slikarstva! - Ne, s ovakvim Rabom sigurno nikada nee uspjeti u ivotu! Nikada! - bijesno je uzvraao Toni i istinski se trudio ne zamjeivati stranu sliku u predsoblju. Okrenuo bi glavu prema ormaru, koji se nalazi s druge strane, i fiukao neku poznatu predratnu pjesmicu. Ili bi na brzinu ispriao kakav dvosmislen vic: 18 Jednom pohodi jedan gospodin svog prijatelja. Domain se s njim lijepo porazgovori i pohvali se da ima jedan stari uski pehar jo iz doba Marije Terezije. Na molbu gosta donese on pehar. Prijatelj pogledavi ga upita zaueno: - Pa kako je to pehar iz doba Marije Terezije kad je na njemu slika iz Prvog svjetskog rata? - E, to je bilo ovako: moj pokojni djed batinio je to, ali poto ga je jednom razbio, dade na stari poklopac nainiti novi pehar, a poslije mu je poklopac poeo hrati pak ga je skinuo i metnuo novi. Inae je to antika pred kojom skidam kapu. No, kad novine piu o Miroslavu uteju, kad ga slikaju na televiziji, Toni misli da je to neki drugi Miro, a ne njegov neak, autor strane slike u predsoblju. Siguran je, tovie, da je to neki drugi Miro, neki nepoznati ovjek kojemu je bilo sueno postati slavnim. Kao onaj Nelson Eddy koji je igrao u Bijelome jorgovanu. Mirine radove dre najpoznatiji svjetski muzeji i galerije: The Museum of Modern Art i Guggenheim Museum u New Yorku, Victoria and Albert Museum u Londonu, Stedelijk Museum u Amsterdamu, Ho-Am Art Museum u Seoulu, Kunsthalle u Bremenu, Bridgestone Museum of Art u Tokiju, Library of Congress u Washingtonu i mnogi, mnogi drugi. Zora, na alost, nije doekala trenutak kad Miroslava proglauju akademikom. Umrla je 1974. godine. Od raka. Svojim Voigtlnderom, kupljenim od prve plae u tekstilnoj tvornici, snimila je brojne dogaaje vezane za povijest Duge Rese: Filipa Koka kako postavlja kamena-temeljac za Sokolski dom, asfaltiranje auto-puta Zagreb-Rijeka, nagraenu predstavu KUD-a 6. maj nastalu prema motivima romana Mati Maksima Gorkog,, Cvjetni korzo, izlet u stari grad Novigrad, dolazak Djeda Mraza u djeji vrti , simpatinu srnu u bolnikome parku, nastup Ive Robia u Drutvenome domu, makare u Jakovievoj ulici. Irena je sedamdesetih godina studirala komparativnu knjievnost i ruski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stanovala je kod Maksimilijanove ene Boice na Selskoj cesti. Preko puta Dekora. Tonije, preko puta zgrade u kojoj su izmeu dva rata stanovali Lukii i Drvodelii. Poznato je da je htjela upisati slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti, ali nije prola na prijamnome.I poznato je da ju je to veoma pogodilo, jer je eljela s pomou boja i linija stvoriti neki svoj Rab koji e je proslaviti. Moda ne ba proslaviti, ali svakako izdii iznad Erne, Marijana, eljka, Sovjetke, Darka, Vinje, Dorice, Anite, Milice i Sanje, koji su joj se esto rugali da "ivi u svojemu svijetu" i da je "opsjedaju fiks-ideje". Vjerojatno je ta djeja okrutnost potpirivala Ireninu sklonost prema nesvakidanjim 19 profesijama i sudbinama. Dublji razlozi su se moda krili u emigrantskim korijenima. Ili irokoj europskoj pozadini. U drugoj polovici 70-ih vie nije bilo Dvoakovih. Stari tata i Stara mama nali su mir na Mirogoju, gdje je poivala Zorina baka Josipa i njen zadnji mu fifiri , a tefanija i Maksimilijan na Miroevcu. Tonka i Milo smirili su se u dugorekom Svetom Petru. Bio je to kraj jedne emigrantske prie. Irena je krae vrijeme pisala glazbene kritike u Duboksu, valjda kao hommage Draenu Drakoviu, a onda se potpuno posvetila literaturi i prevoenju s ruskoga jezika. Objavila je knjige sa zbunjujuim naslovima - Konaite vlakopratnog osoblja, Sedam pria ili jedan ivot, Traenje lice, Noi u bijelom satenu, Povratak slomljene strijele, Sjajna zvijezda Rovinja, Krvavi mjesec nad Pompejima, Tajni ivot laponske princeze i Pismo iz Sankt Peterburga. Priredila je i svu silu strunih knjiga, najee posveenih emigrantima, ali i drugim fenomenima XX. stoljea. Dobila je i vane nagrade. Toni je, meutim, rekao da je izabrala uistinu glup ivotni put. Mogla je, kako je ozbiljno govorio, zavriti neku srednju strunu kolu i s osamnaest godina postati svoj ovjek. Imala bi kruh u rukama. Ovako ... Filozofski fakultet ne znai nita. Samo gomile knjiga i papira koje nikome ne trebaju. Jer, odavno se spoznalo da nema nieg novog pod kapom nebeskom. Nihil novum sub sole. Zakljuio je to i Josipin posljednji mu fifiri , koji se pred kraj ivota prestao predstavljati kao umjetnik, akter u glumakim filmovima, kako je pisalo ispod jedne fotografije u Svijetu krajem 20-ih godina, za koju je dugo tvrdio da prikazuje njega i njegovu prvu enu Fionu. Ime tog veselog ovjeka ionako nitko nikada nije zapamtio. Za familiju je ostao fifiri , tip. No, Irena je mogla, eto, da je bila pametna, da je sluala Tonija, prihvatiti posao u opini. Sad bi lijepo umnoavala akte i raznosila papire po sobama bez straha da e neto pokvariti u ivotu ili u povijesti. Nikome se ne bi zamjerila. Niti bi itko polemizirao s njom. Zdenko je umro 1995. godine od posljedica modanog udara. Tonija je izdalo srce 2001. godine, a Miroslav utej je umro 2005., neposredno prije dogovorene operacije srca. Teta Tonka kae da sam ostala jedina osoba s prezimenom Luki iz ove udne mjeavine europskih migranata. Voljela bih o tome napisati priu. Ne autobiografiju, nego ba priu. Neto to tee i nema kraja. 20