Divlja svinja(Sus scrofa L.)

Pripada u red papkara , podred nepreivai ( Nonruminantia ) , s parnim brojem prstiju , porodica svinje ( Suidae ) , rod i vrsta Sus scrofa . Spada u krupnu divlja , a jo je nazivamo i crnom divljai . Od divlje svinje su u prolosti nastale domae svinje i indijske , malajske i stranjeazijske . Kinezi su ve oko etiri tisue i devet stotina godina prije nove ere uzgajali domae svinje , a prema istraivanjima vrenim u sojenicama , u to su vrijeme takoer i u vicarskoj ve ivjele dvije pasmine domaih svinja . Ve je sredinom sedamnaestog stoljea bila poznata crvena rijena svinja ( Potamochoerus porcus ) kao najljepa od svih svinja . Ona ivi u afrikim praumama u blizini rijeka i mnogo je manja od nae divlje svinje . U Africi jo ive prave nemani iz porodice svinja , najrunije i najnezgrapnije od svih svinja bradaviaste svinje ( Phacochoerus africanus ) . U Americi obitava grivnjasta svinja ili pekari ( Dicotyles torquatus ) malena divlja svinja koja naraste dugaka najvie 95 cm . Do poetka dvadesetog stoljea divlja je svinja bila rasprostranjena po cijeloj Europi , ali je zbog teta uinjenih u poljoprivredi ( gaenje i unitavanje kukuruza i dr.) i umarstvu njezin broj prilino smanjen . Danas ivi po umama Balkana , Karpata , do Alpa , Azija sve do Himalaja , sjeverna Afrika ( svi kontinenti osim Australije ) . Poslije Drugog svjetskog rata je procjenjeno da je u hrvatskim lovitima bilo tristotinjak divljih svinja , dok ih danas ima preko deset tisua komada . Glavni razlog poveanja brojnosti je preventivno cijepljenje domaih svinja protiv zaraznih bolesti ( naroito svinjske kuge ) . Nekad se je vrila ispaa (irenje ) , pa se je bolest lako prenosila sa domaih na divlje svinje , koje nitko nije lijeio i kad ih je zahvatila epidemija , stradavale su u velikom broju i sporo se je oporavljao njihov matini fond . Drugi razlog ekspanzije je poveanje povrina zasijanim monokulturama i minimalna ispaa stoke tako da svinje imaju mir i time su dobile odlina stanita . U Hrvatskoj je najvie ima u Baranji , Slavoniji , Posavini , a rasprostranjena je i u drugim dijelovima zemlje sve do planina . Mujaka divlje svinje nazivamo vepar , enku krmaa , mladi su prasad ili praii , a prase od godinu do dvije godine je nazime .

1

Stanita : Velike i vlane , movarne , nizinske i planinske listopadne ume , gutare , grmlje , branjevine , vlana polja obrasla visokom travom , poljoprivredne monokulture sa kanalima za navodnjavanje . Svinje zbog kaljuanja vole blizinu vode ( movare , lokve , obale rijeka i jezera ) . Drutvene su ivotinje , ali tek iznimno osnivaju velika krda . Do parenja je uvijek nekoliko krmaa i slabijih veprova u krdu , a krupni stari primjerci ive sami . Danju tiho lee u koritu kojeg su same iskopale i obloile suhom travom , liem ili mahovinom , a zimi naroito vole leati ispod hrpe slame ili aa . Uveer poinju rovati zemlju u umi ili na livadi , a kasnije nou izlaze na polja , valjaju se i puno deru i obino naprave iza sebe pusto na poljoprivrednim kulturama : kukuruzu , itu , zobi , krumpiru , repi , svim mahunarkama . Svinja je sveder , te jede od bilja sve umske plodove : ir , bukvicu , ljenjake , kestenje , gljive , jagode , divlje kruke i jabuke , te hranu ivotinjskog porijekla : gliste , kukce , pueve , liinke , glodavce , strvinu stoke i divljai , ukljuujui ak i leine svojih saplemenika . U umskim stanitima ima vanu biocenotsku ulogu u prehrambenom lancu kao unitavatelj kukuljica i liinki. To su none ivotinje , lako se kreu , hodaju brzo , tre hitro , a trk se sastoji od niza neobinih skokova , od kojih svaki prati izraajno roktanje . Dobri su plivai i na vee udaljenosti . Oprezne su i bojaljive , pa redovito bjee pred svakom opasnou , a ako su stjerane u kripac ili ranjene , brane se odluno i bez oklijevanja napadaju protivnika , pokuavajui ga oboriti na tlo i ozlijediti otrim kljovama. Veprovi portvovno brane svoje krmae , a isto tako i krmae svoju prasad . Prilikom napada vepar nastoji kljovama zadati estok i opasan udarac odozdo , ali ako napad uspjeno eskiviramo bjeei na drvo ili se bacajui na tla, obino vepar odustaje i odlazi . Krmaa se tee razbjesni od vepra , ali je opasnija u napadu , te nastoji oboriti i nogama zgaziti protivnika i grize otkidajui komade mesa . Ukoliko netko otme krmai mladune , ona ne odustaje dok ne savlada protivnika i vrati mladune . Divlja se svinja dobroudno glasa roktanjem , mladunad i nazimad se ranjeni javljaju glasnim kretanjem , a odrasli se ne javljaju ni kad su najtee ranjeni .2

Izgled : Visoka je oko 100 cm , dugaka je od 1,5 2 m ,od ega je rep od 25 40 cm , teka je od 150 do 200 kg , a stari veprovi iznimno i do 300 kg , to naravno ovisi o genetskom naslijeu , o godinjem dobu i stanitu na kojem ivi ( u movarnim podrujima su tei primjerci nego u suhim umama ) . Cijelo tijelo je kompaktno zbito i vrsto , te je u prednjem dijelu krupnija nego straga . Glava joj je nesrazmjerno dugaka i iljasta te zavrava njukom , koja se sastoji od gornje eljusti ( maxilla ) i donje eljusti ( mandibula ) u kojima postoje etrdeset i etiri zuba , od kojih su kod vepra najvanije kljove ( trofej ) koje mogu dosegnuti duinu i do dvadeset i osam centimetara . Kljove u gornjoj eljusti nazivamo brusaima , a u donjoj sjekaima . Svinja se njima brani i napada . Kljove izlaze otprilike samo jednu treinu duine iz eljusti , a dvije treine nalaze se u upljem dijelu eljusti . Po duini vanjskog dijela kljova moe se odrediti starost vepra po formuli : - duina u cm + 1 = godine starosti ( npr. 5 cm + 1 = 6 god. ) . Onjaci kod krmae se zovu klice i one su dosta manje i neuglednije od veprovih kljova . Tonija metoda izraunavanja starosti divljih svinja radi se po brojenju godova dentina zuba . Uke su joj dugake , stre u vis i prekrivene su dlakom , oi su joj sitne sa dugim trepavicama , a noge su kratke i vrste . Pokrivena je tvrdim i otrim dlakama ekinjama , koje su po hrptu due . Ispod ekinja , naroito zimi ima gustu vunastu poddlaku malje . Boja dlake je tamnosiva ljeti , a zimi je skoro crna . Ovogodinja prasad su ukasto kestenjaste boje sa tamnim uzdunim prugama sa obje strane tijela koje se do jeseni izgube , a teina prasadi do zime dosegne od 25-35 kg . Parenje divljih svinja naziva se bucanje ( bukarenje ili cviranje ) , a odvija se u studenome i prosincu . U planinskim krajevima zapoinje i zavrava neto kasnije . Za vrijeme obilnih irovina zapoinje ve krajem listopada , a za vrijeme nerodnih godina protegne se i u sijeanj . Prve se bucaju starije krmae. U to vrijeme se veprovi estoko i dugotrajno krvavo bore za krmae udarajui se kljovama , ali je ishod dvoboja rijetko kada smrtonosan , jer na plekama imaju posebno hrskavino ojaanje slin , koje im slui kao tit protiv predubokih uboda i zareza protivnikovih kljova . Pobjednik se pari sa vie krmaa . Krmaa nosi esnaest do osamnaest ( 20 1 ) tjedana i okoti u oujku , travnju ili svibnju slabija etiri do est , a jaa jedanaest do dvanaest praia u usamljenoj gutari u prireenom i obloenom leaju .sa mahovinom i liem .1

Brehm- kako ive ivotinje

3

Prvih etrnaest dana je stalno sa njima i sama rijetko izlazi van da se nahrani . Nakon toga poinje ih izvoditi i ui ih rovati zemlju i traiti hranu . esto se vie krmaa udruuje i izvode zajedno mladunad , a ukoliko jedna od majki nastrada , druga krmaa preuzima brigu o mladunadi . Krmaa ima dvanaest sisa i doputa mladima da siu dva do tri mjeseca .

U dobi od osamnaest mjeseci je sposobna za rasplod , a u dobi od pet do est godina je odrasla . Moe doivjeti do dvadeset i pet godina , ali to je vrlo rijetko zbog intenzivnog i atraktivnog , a esto i komercijaliziranog izlova . Osjetila : vrlo su oprezne i inteligentne ivotinje , koje esto puta svoju mladunad uspijevaju zatititi i provui se pored ljudske zasjede gdje to ljudi najmanje oekuju . Imaju izvrstan njuh i sluh , dok je vid najslabije razvijen , jer im nije ni potreban otar vid , poto se esto kreu kroz gusti . Divlja svinja ima karpalnu mirisnu lijezdu smjetenu pri samom kraju ekstremiteta . Njezin sekret i specifian miris koji ostavlja za sobom izraavaju se za vrijeme gonjenja parenja (bucanja ) .

Graa glave koja je iljata i usko tijelo prikladni su za probijanje kroz grmlje koje je za druge ivotinje neprohodno , a graa tijela i trbuh obloen mau omoguuju joj plivanje i na due udaljenosti bez napora .

Tragovi : ostavlja tragove papaka , rila , kaljuanja , izmeta i dlaka . Trag papaka slian je tragu jelena ,no papci su ui u vrhu , zailjeni i vie rastavljeni , a zapapii su dui i ui , okrenuti prema vanjskoj strani i dosta udaljeni jedan od drugog i uvijek su vidljivi u tragu . Trag je dosta krai nego kod jelena . Trag mladog vepra godinjaka se poznaje po tome to je trag prednje noge mnogo vei od traga zadnje noge , koji je malo poloen prema van iz razloga to mu u hodu smetaju muda koja su voluminozna . Krmaa gazi stranjom nogom tono u trag prednje noge i rjee se poznaju tragovi zapapia.

4

Kod starog vepra papci su zaokrueniji , vie razmaknuti jedan od drugog , zapapii su razmaknuti potpuno po strani i blie su peti , te ostavljaju dublji trag . Trag njuke ostaje na mjestima gdje ruje i trai hranu duge uzdune brazde . Trag leanja u branjevini , ipraju , i mirnim movarnim umama vide se otisci papaka i ostaci dlake . Trag kaljuanja osim u kaljui , nalazi se trag dlaka i blata po oblinjem drveu o koje se divlja svinja poslije ee i tare . Lov : prikradanjem - ( rano ujutro , predveer i za punog mjeseca ) najbolje u jesen obilazei obitavalita i hranilita , doekom - ista mjesta ali lovac eka u zasjedi da svinja naie (sa visokih eka ) , prigonom u kasnu jesen i zimi kad je drvee bez lia , a tragovi se vide dobro na raskvaenom terenu ili snijegu ( lov je uspjeniji zbog skuenog stanita , ogranienih hranilita i dubokog snijega . Neprijatelj : vuk , medvjed , lisica za mladunad , a glavni joj je neprijatelj ovjek sa svojim vjernim pratiocem psom . Od klimatskih nepogoda najopasnija je golomrazica jer tada je zemlja smrznuta , te svinje ne mogu dolaziti rovanjem do vanog izvora hrane . Bolesti :- bakterijske : bedrenica , crni prit , antrax , aktinomikoza , pastereloza, vrbanac i tuberkuloza . - virusne : svinjska kuga , bjesnoa , bolest Aujeszkog (lana bjesn.) - invazijske: - ektoparaziti- uga , buhavost , uljivost , krpeljivost . - endoparaziti-toksoplazmoza , kokcidioza , askaridoza, alarioza , cisticerkoza jetre ,metasterongilidoza , trihineloza najea bolest. Uzgoj divlje svinje : o dugoronom planu uzgoja moe se govoriti jedino kada je rije o uzgajalitima i ograenim lovitima . Glavni problemi su kako prikupiti tone podatke o brojnosti divljih svinja s obzirom da se kreu preko vie lovita , a uz to ona je nona ivotinja , to dodatno oteava prikupljanje podataka na temelju kojih se dugorono planira upravljanje njihovom populacijom ( brojnost , dobna struktura , omjer spolova ) . Najvei problem je manjak zrelih veprova i razmjerno povean broj mladih krmaa koje se kasno prase, zbog ega njihova prasad ne mogu biti zdrava osnova za oblikovanje strukture matinog fonda . Iz toga proizlazi da se gospodarenje fondom divljih svinja odvija stihijski , a tome najvie doprinose skupni lovovi u kojima se uglavnom puca na tjelesno krupnije primjerke .5

Prehrana i prihranjivanje : injenica da divlja svinja ivi u umi bitan je faktor za provoenje uzgojnih mjera usklaivanjem dugoronih planova gospodarenja lovstva i umarstva. Govorei o dugoronim mjerama potrebno se je zalagati za uzgoj mjeovitih uma , jer velike monokulture crnogorice ne odgovaraju ivotnim potrebama divlje svinje , budui da joj je u jesen glavni izvor hrane ir i bukvica. Omjer bjelanevina i ugljikohidrata u ovoj jednolinoj prehrani je 1:16 , zbog ega se u svinje kao svedera pojavljuje deficit bjelanevina animalnog porijekla , a njene potrebe za tim bjelanevinama su u to doba izrazito velike . To objanjava zato one u to doba godine preruju sve livade , travnjake , oranice i neke dijelove ume ( najee ire prosjeke ) . Zato zbog smanjivanja tete treba gdje je god mogue davati govee i riblje otpatke. Organizirano permanentno prihranjivanje svinje zadrava u umi , to je uvelike jeftinije od plaanja ogromnih teta na poljoprivrednim kulturama . Prihranjivanje krmaa i prasadi treba vriti u proljee , ljeto i jesen u blizini njihovih dnevnih brloga , postavljanjem hranilica u kojima se prave manji otvori za prolaz prasadi .Hranilice s hranom je potrebno zatititi od kie . Drugi nain prihranjivanja i zadravanja svinja u umi je postavljanje i odravanje hranidbenih putova na umskim vlakama i proplancima . Na takvim mjestima izoru se brazde i posije se zrnati kukuruz . Vaan izvor prehrane su i kvalitetne pane povrine , pa ako ih nema , potrebno je oistiti povrine obrasle korovom i dalje ih njegovati . Na mjestima gdje se divlje svinje dolaze hraniti treba strogo zabraniti lov , tako da se one ne budu uznemiravale . Time e stei naviku dolaska na hranilita .

6

LITERATURA :

1.Uvod u lovstvo :S.Darabu , L.Rai, dr. O.Rohr , dr. A. Starzyk , B.Stopar LSH- Zagreb 1975. 2. Lovstvo :Z.Tucak ,T. Florijani, M. Grubei, J. Topi, J. Brna, P. Dragievi , T. Tuek, K. Vukui Poljop.fakultet Osijek- Osijek 2002.

3.Leksikon lova i ribolova 4.Lovac i divlja 5.ivot ivotinja 6.Kako ive ivotinje

:E. Haramina :T. Hrukovec :A.E. Brehm

Panorama-Zagreb 1965. Alfa- Zagreb 1988. Liber- Zagreb1983.

:A.E. Brehm

O. Kerovani- Rijeka 1966.

7