henrik ibsen - lutkina kuća, sablasti, divlja patka

HENRIK IBSEN DRAME: LUTKINA KU�A SABLASTI DIVLJA PATKA

LUTKINA KUCA

LUTKIINA KUCA

Pro�i iivot nije polje pre�i. Pasternak

Napisana i objavljena 1879. goidine, Lutkina ku�a je na samom startu izazvala nesvakidašnji interes javnosti (tri izdanja za nepuna �etiri imjeseca), a kada je 1880. zapo�elo prikazivanje drame, najprije u Norveškoj i Njema�koj, a zatim i u ostalim evropskim zemljama, bio je to, po pisanju Halvdana Kota, senzacionalni politi�ki doga�aj, nalik na »eksplozdju bombe«.^ Publika i kritika, dijele se oštro i žu�no: pro i contra, -mada su oni koji su smatrali da je Ibsen u�inio »grubu umjetni�ku grešku« bili i brojniji i grlatiji, napadaju�i ga otvoreno za nemoral i perfidnoet, tvrde�i �aik da je Narin odlazaJk na kraju drame izazvao brojne porodi�ne nesre�e, jer je bio »nerazumni poziiv na dezertiraoije«, pa je »hiljade žena« 'Uzbu�eno sanjalo »samo o tome kako bi što prije napustilo svoje domove«." Negativna reakcija je došla i od strane nelkih vode�ih pozorišnih .umjetnika toga vremena. Poznata njema�ka glumica Hedviga Niman-Rabe, iako je priželjkivala da tuana�i Noru, odbila je da igra finalnu scenu kako je napisana, pateti�no uzvikuju�i da ona »nikada ne bi mogla da napoisti svoju djecu«. Njema�ki po-zorišni producenti i direktori, osje�aju�i da je Lutkina ku�a svojevrsni komercijalni izazov i unosan posao, samovoljno mijenjaju kraj komada, uvode�i »sretan završetak« i po^mirljivi rasplet drame. Žele�i da sprije�i »barbarski« odnos prema teksitu, a možda i poikoleban, Ibsen odstupa od prvobitnog tragi�nog finala i piše dodatnu kompromisnu varijantu: u posljednjem tarenutku, tako re�i

^ Michael Mey€r, Ibsen; Peniguira Bootks, str. 476. ' Spemann's Goldenes Buch des Theaters, 1902, str, 544—546.

pred sam Norin izlazak, Helmer otvara vrata dje�je sobe, Nora zastaje, posmatra usnuiu djecu, a zavjesa pada. Me�utim, poikaza�e se da i ovakav neizvjestan »sretan završetak«, kao ni potpuni happy end, nisu više mogli da zadovolje publiku, koja, mada se protivila Norinom odlasku, više nije pristajala ni na njen »nasilni« ostanalk. Ibsen �e 'us'koro definitivno odbaciti naknadnu varijantu, kao što �e i pobunjena Hedviga Niman-Rabe, kona�no pristati da igra, kako je to ve� u�inila i njena koleginica Marija Ramle, »pravu« Noru, odnosno, onaj integralni i prvobitni dramsiki finale.

Osvajaju�i evropsike scene, Lutkina ku�a je, u posljednjim decenij ama Xrx stolje�a, pa i docnije, pored Sablasti, drama o kojoj se najupornije i najžeš�e pole-misalo. Nora i gospo�a Alving postaju prkosni simboli i dokazi ugroženog ženskog prava, vatreni argumenti u brojnim diskuisijama eufori�nih feministkinja. Kolika je bila popularnost Lutkine ku�e, ali i ddkaz da se o »slu�aju Nore« neumorno raspravljalo, najbolje govori anegdota kojiu spominje Benedeto Kro�e.* Naime, u nekim skandinavskim porodicama u to vrijeme, prilikom slanja poziva za ve�ernja sijela, pri dnu pozivnice je obi�no stajalo i upozorenje: »Moli se da se ne disikutira o Lutkinoj ku�i.« �ak je Strindberg, koji se užasavao i bojao žena poput Nore, priznao da je, zahvaljuju�i Ibsenovoj drami, postalo jasno da brak nije nikakva >^božaru�ka institucija«, i da je radkid izme�u tih »nesipojivih stranaka«, na kraju, sasvim logi�an i prirodan.*

I tako je, sticajem okolnosti, posljednja scena Lutkine ku�e, sukob, ili kako bi to rekao Fergason, agon izme�u Nore i Helmera, bacio u zasjenak cijelu dramu, sve njene prethodne itokove, izvla�e�i u prvi plan ten-dencioznost, probleme moralne kazuistike, pitanja ženskog prava i emancipacije, poistove�uju�i Noru sa ženom uopšte a Helmera sa m,uškarce7n uopšte. I upravo to uap-

' Benedeto Kro�e, Književna kritika kao filozofija; Beograd, 1869, str. 328.

* Michael Meyer, op. cit, str. 476.

štavanje problema na osnovu slu�aja Nore, potkrijepljeno »psihološkim i imoralizatorsikim ali amoralizatorskim di-s;kusijama«, u�inili su, po mišljenju Kro�ea, ovu dramu »dosadnom i odbojnom«, a kako je vremenom i tendencija izg-ulbila na oštrini i svježini, a problemi »žensJkog prava« zatureni i modificirani, a možda i prevazi�eni, i Lutkina ku�a je gulbila postepeno i poklonike i protivnike, ali i interes pozorišta. Nekaida, jedna od najprivla�nijih ženskih uloga, u kojoj su se ogledale mnoge �uvene evropske glumice (Dibvald, iSavina, Hemings, Rezana, Duže, Sorima, Borštnik, Podgonska, Mansvjetova i dr.), prestala je da privla�i nove gluma�ke generacije, pa je izgleidalo kao da je Lutkina ku�a neipovratno otišla sa repertoara zajedno s vremenom u kome je izazvala tolika kontro-verzna mišljenja.

Danas, sto godina od nastanlka Lutkine ku�e, ostaje pitanje, uostalom relevantno za rtmoge Ibsenove drame: je li mogu�e da je taiko impresivan i osebujan dra:m®ki opus, jednog od najve�ih dramati�ara »modernog realizma«, tek idraga literarna ^uspomena, predmet interesantan više za isto rij u dramske ^književnosti nego živo i pulsiraj u�e scensko štivo, efektan dokaz jedne specifi�ne dramske tehnike, zanimljiv fcomipendijum za izu�avanje dramaturgije, ili, u tom nizu drama, od prve, Katilina, do posljednje. Kad se mi mrtvi probudimo, postoje, i za nas, u ovom itrenutku, bar u okvirima jednog novog »�itanja«, ili rastere�enog �itanja, izvori za nove impulse i nove ideje. Jednostavno re�eno: da li je Ibsen i naš sa-vremenik?

Ali, vratimo se Nori. Ibsenova dramsika tehnika, slikarski re�eno, ima nešto od

poentilizma, to je bezbroj sitnih idetaljanta�kica, koje se slijevaju i stapaju u odre�ene tonove i nijanse, pomo�u Ikojih on neprimjetno, ali strpljivo i sigurno, karniponuje ne samo pojedine scene ve� i oibrise likova i^ odnosa. U toj poentilistiokoj tehnici, on ništa ne prepušta slu�aju, svalka rije�, gesta, indikacija i didaskalija, podre�eni su svjesnom insistiranju na detaljima, koji tek na kraju, u svojoj' ukupnosti, omogu�avaju kompletan

8

doživljaj. Ovome treba dodati i ve� ipoznatu konstataciju 0 Ibsenovoj analitiiSkoj tehnici drame, po kojoj se prošlost (sablasti) javlja kao pokreta� drame u sadaSnjosti, uz jednu važnu dopuinu, da Ibsen, i pored zaista efektnog, goitovo trilerslkog odimotavanja kluipka prošlosti, vodi 1 dramu sadašnjosti i da se uipravo u iejgra�ivanju itog dijela drame služi ve� spomenutom poentilisti�kom tehnikom, niizanjem detalj a-ta�fcica. Uzmimo, za primjer, sam po�etak Lutkine ku�e. Ve� u uvodnoj sceni, pretrpana mnoštvom paketa i »zadovoiljno pjevuckaju�i«, Nora ipolkazuje prve znakove rasipnosti i infantilnosti. N'osa�, koji je donio jelku i korfpu, traži za svoju uslugu pedeset era, a ona mu galantno daje krunu. Cim ostane sama, vadi iz tašne kesicu sa slatkišima i krišom iih jede, a zatim na prstima prilazi vratima Helmerove sobe, boje�i se da je ovaj ne iznenadi u »nedozvoljenom« postupiku. Kad za�uje njegov glas, kao dijete uhva�eno u kra�i, brzo briše uista od mrvica i sakriva slatkiše. Nasuprot Nore, Torvald Helmer se prvi put ipojavljoije na sceni oabiljno, radimo, »sa perom u ruci« i o�ito je da, mada je Badnje ve�e, on radi i da je njegov interes usmjeren u drugom pravcu. Iz njegovog tepanja Nori (»cvrku�e ševa«, »skaku�e vjeverica«, »lakouimni �e-šljuigar«), kroz smijeh i razidraganost, uz »povla�enje za nos«, saznajemo, više usput, i tu je Ibsen imajstor, da je »lakoumni �ešljugar opet izlazio i profu�kao novac«; detalj-taflkica, koju pisac još jednom podvla�i u direktnom pitanju: »Zar te opet spopala lakomislenost?« Uvrije�ena zbog Helmerova prijekora, Nora se »duri«, »»mala ševa je ObjeBiiila krila«. Me�utim, njeno ponašanje je sistem, provjerena i lukava igra s mužem, napad na njegove slabosti. I zaista, da bi je razgalio i odobrovoljio, Torvald vadi nov�anik, i pokušava da je tako raspoloži. Ona ga i nehotice prisiljava na infantilan postupak, na dje�ju igru. Sakrivajuai nov�anik, Helmer je golica pitanjem: »Noro, šta li ja to imam?« Nora se »brzo okrene« i radosno uzvikne: »Novac!« Odjednom više nije ljuta. Pohlepno zgrabi novac i bnzo ga, s radoš�u, prebrojava. Ponovno cvi^feu�e i pokazuje poklone. Zna�i, ova igra izme�u nje

10

i Helmera igra se �esto i ima ve� jedan ustaljeni red: prijekor muža zbog rasipnosti — »durenje« i ljutnja povrije�ene žene — popuštanje muža i izonirenje, ali sa otvorenim nov�anikom. I ne samo to. Koriste�i slabost Helmera, »imala rasipnica« i »lakoumni �ešljugar«, ide i dalje, umjesto boži�njeg poklona, traži od muža da joj poMoni novac, s moitivadiijom da �e kasnije kupiti nešto za sebe. Istina, mi �emo saznati zašto je Nori novac potreban, ali ostaje �injenica da ona, s jedne strane, ima razra�en �itav sistem izvla�enja novaca, a, s druge, da jedan dio tog novca ipak rasipa, i to s radoš�u, jednostavno ga »profu�ka« na »razne beakorisne stvari«. Helmer ovu »slaibost« svoje vjeverice prtima kao naslije�enu karakternu osobinu: »Ti si �udno malo stvorenje. Sasvim kao i tvoj otac. Trudiš se na sve na�ine da dobiješ novac u rulke, a �im ga imaš, prospe ti se izme�u prstiju; ti nikad ne znaš kud je otišao. Da, ali moram te uzeti takvu kakva jesi. To ti je u krvi. Da, da, da, Noro, takve stvari se naslje�uju.« Jasno je, Norina lakomislenost i opsjednutost novcem i trošenjem nije novijeg datuma, i nije se javila tek kao posljedica potrebe da se isplati krivotvorena mjenica, ve� je konstantni dio njenog karaktera, nešto što je postojalo i prije udaje za Helmera. Ibsen to, malo docnije, u razgovoru iizme�u Nore i Kristine Linde, namjerno podvla�i, ubacuju�i novi detalj-taokicu, saop-štavaju�i nam direktno, kroz smiješaik Linde, da se Nora »još nije opametila« i da je i u »školi bila velika rasipnica«.

Završavaju�i temu rasipnosti i lakomislenosti, Ibsen nastavlja sa slikanjem Nore i Torvalda, uklju�uju�i ponovno u igru onaj po�etni detalj sa slatkišima. Naime, Helmeru je njegova »draga, mala, raspjevana ševa« sumnjiva, i on traži da ga »pogleda pravo u o�i«, i pita je, prijete�i prstom: »Da li je slatka njušk&ca i danas nešto grickala u gradu?« Nora se brani poput nestašnog djeteta, ali i pomalo ženski koketno, laže imu u o�i i ljupko ga uvjerava da nije jela slatkiše. Helmerova zabrana, o�ito, ima višestrulko zna�enje, nije samo zbog toga da Nora bombonima »ne pokvari zube« ve� je i to dio nji-

11

hove bra�ne igre, odinos koji su oba partnera ne samo prihvaitila nego ga gotovo ritualno održavaju, mada �e Nora, u kriznom trenutku, ovu »zabranu«, ialko je više nego o�igledno da Torvailld zna da je ona kriomice krši, doživjeti i proglasiti ikao pitanje neislobode i ugrožavanja njene li�nosti.

Prate�i pažljivo Norine postupke i nehoitice iskrsava pitanje Norinih godina. Po njenom ponašanju, kad ne bismo znali da je udata ve� osam godina i da je majka troje djece, pomislili bismo da se radli o virginalnoj i nedozreloj djevojci, a ne o ženi ikoja se nalazi na pragu srednjih godina (izme�u 26. i 30). Ovaj nesklad izme�u (psihološkog i fizi�kog, ponašanja i godina, temeljna je ikarafcte-ristika Norinog lika, njena specifi�nost i izuzetnost, osnovni uzrok mnogih nesporazuma, izvor svih njenih postupaka, od krivotvorenja potpisa do napuštanja muža i djece.

U Tbsenovoj oisrtavštini ostala su zalbilježena njegova razmišljanja o izgraidnji dramskog lika, u kojima on kaže da prije nego napiše ijedan redak, mora »u glavi imati karakter sikroz-na^roz«, mora »prodrijeti do posljednjeg nabora njegove duše«. I upravo ovaj metod detaljnog poniranja, najpotpunije idolazi do izražaja upravo u kom-ponovanju Nore. Ve� druga scena, dijalog izme�u nje i Kristine Linde, ima trositruiku ulogu, ona nastavlja sa oitkrivanjem »nalbora« Norine duše, otvara jedan lik bitan za radinju, ali, fetovremeno, služi i za suprotstavljanje dva razli�ita na�ina i shvatanja života, sre�e i nesre�e, lijepog i ružnog sna. Jer doik je Nora proživjela sa imužem »posljednjih osam godina« kao »sretno vrijeme«, Lindin život je bio lanac nesre�a i nevolja. Zbog tešlko bolesne majke, osiu�ena da se brine o mla�oj bra�i, u materijalnoj osikudici, Linde je prisiljena da napusti �ovjeka koga je voljela (Krogstad), i da se uda za bogataša. Poslije deset godina, na kraju, ostaje sama, u potrazi za poslom. Majka joj je umrla, bra�a se osamostalila i razišla, bogati muž, koji se bavio nesigUirnim poslovima, talko�e je umro, ne ostavivši joj nikakvih sredstava za život, tako da je Kristina primorana da se sama probija kroz život. »Po-

12

sljednje tri godine —� kaže ona Nori — bile su kao jedan jedini dugi i nemirni radni dan.« Dvije ženske sudbine stoje jedna prema drugoj: ogor�ena i ostarjela Kristina, i vedra i »sretna« Nora. Jedna je prošla »kalvariju« života, a druiga, sa izuzetkom slu�aja sa mjenicom, relativno bezbrižan i bezibjedan život.

I Krogstad, sli�no Kristini Linde, nije samo pokreta� radnje i zapleta ve� služi i kao kontraipunlkt Totrvaldu i Nori, neka vrsta tamne pozadine na kojoj se potpunije i oštrije odražava »porodi�na sre�a« bra�nog para Heilmer. Uz pomo� Krogstada mi saznajemo i nekoliko zna�ajnih podataka iz Torvaldove -mladosti, jer kao što je Kristina bila Norina školska drugarica, tako se i njih dvoje poznaju »još iz studentskih dana«, u kojima Helmer nije ispoljavao »«mušlku hrabrost«, i ve� je bio na izvjestan na�in frustriran konvencijama gra�anske pristojnosti i eti-kecije, ne usu�uju�i se »ni da pisne«, samo da bi zadržao položaj i ugled u društvu. Ponovno se suprotstavljaju dva antipodna životna puta, dvije kontrasne Ijud�ke sudbine: Helmer je uspio, a Krogstad je izgubio »�vrsto tlo pod nogama i sada je kao brodolomndk na svojoj olupini«. Saznanje da je Torvald postavljen za šefa Akcionarsike banke u kojoj je on ništavni �inovnik, i da ga upravo Torvald ho�e da otpusti, pokre�e u Krogstadu zatomljene sablasti prošlosti, njegovu povrije�enu sujetu, i on, ne biraju�i sredstva, i ne žele�i da »ponovno doispije u blato«, ucjenjuje Noru, jer »ho�e gore«, ho�e da »istane na noge«. Njegove ruike su prljave, on se bavi »svakakvim poslovima«, Rank ga naeiva »karakter pokvaren do srži«, on �ak piše razne paskvile za »najprljavije novine«, on je »^moralni Lazaruis«, ali, istovremeno, za Krogstada je »uapjeh« Heimera, meikušca bez talenta i vrijednosrti, kakvog lon zna iz studentsikih dana, svojevrsna društvena neipravda, gotovo kao neka duboika li�na uvreda. Sli�no Nori, i Krogstad je svojevremeno krivotvorio potpis i zbog toga je »iizop�en« iz društva, i »sva su imu vrata bila zatvorena«. On se prema Nori ponaša kao prema »finoj, razmaženoj dami«. Ibsen namjerno istvara scenu Norine igre sa djecom, u kojoj ona ci�i, pleše, smije se, skriva

13

pod stolom, da bi je u takvom »neoizJbiljnom« i infantilnom stanju zatekao Krogstad, optere�en problemima ugrožene egzistencije, poisr�u�i pod teretom zle sudbine: neostvarena ljubav preima Kristini, neuspjeli brak, izop�enje iz društva, brige o podizanju djece, prijetnja otkazom, jednom rje�ju: promiašen i ugrožen živoit.

Suprotstavlijaju�a ova dva para, Ihsen, u završnici Lutkine ku�e, izvodi dvostrulki obrt: Krogstad i Kristina Linde iako pred zidom života, gotovo poraženi i pomireni sa sudbinom, doživljavaju »i�aojdo«, nošeni nadom da sve još nije izgubljeno; dok Helmer i Nora, suo�eni sa stvarnoš�u, probu�eni iz jednog lijepog ali lažnog sna o sre�i, doživljavaju brodolom, ostaju bez nade i bez vjere da se može desiti »�udo«.

U ponašanju Nore prema Kristini primje�uje se i jedna vidljiva doza bezosje�ajnosti, ili, lažne osje�ajnosti, ona vrsta odnosa koju sretni ljudi pokazuju prema nesretnima. U prvi mah Nora ne prepoznaje Kristinu. Vge-rovatno da su deset godina odsustva i promjene na Kristini doprinijele tom neprepoznavanju nekada intimne školske dnugairice, ali, isto talko, ostaje �injenica, Ibsen to registruje, da Nora, ikad je saznala za simrt Kristininog muža, nije našla za potrebno da joj izjavi sau�eš�e, jer se »uvijek nešto isprije�ilo«. Taj egoizam sre�e, potkrijepljen saznanjem da je Torvald unaprije�en i da je ipalk »divno imati puno, puno novaca i nikakvih briga«, pri-sutan je i u Norinoj brbljivositi, u njenom lalkoraislenom cvi^kutanju, sikakutanju, pljesikanju rukama, u infantilnom ponašanju, koje primorava gospo�u Linde da zaikljiu�i da je Nora »još uvijek dijete«. I sad dolazi do preloma. Žele�i da dokaže da nije dijete, da je odrasla, da je »sposobna za nešto ozbiljno«, ona Kristini ispri�a dio svoje velike tajne: ona je sipasila život svome mužu. Opet jedna lakomislena i hvalisava crta u Norinom karaikteru, jer tajnu ikoju je tako ljubomorno �uvala i sakrivala, ona odjednom, samo da bi pdkazala da nije dijete, ispri�a, gotovo izbriblja, ženi koju nije vidjela punih deset godina, i koju prije d^etak minuta nije �ak ni prepoznala. Koliika je Norina lakomisilenost i infantilnost, najbolje

pakaEuje njeno petljanje oko pitanja kako je došla do novaca za Torvaldovo lije�enje. U jednom trenuitku, »pjevuckaju�i i smijješe�i se tajanstveno«, ona kaže: »Mogla sam ga (novac) do'taiti od nekog obožavaoca. Kad neko ovako 'fegleda kao ja...« Nora zaista ima bujnu maštu i »dje�ju dušu«, pa nije ni �udno što je ozbiljna Kristina odmah nakon toga prisiljena da konstatuje da je ona »šašava«, osje�aju�i da se u cjelokupnoj pri�i o »sipaša-vanju muža« krije neka Norina »neprom^išljenost«. Ali, istovremeno, spominju�i svoj izgled i obožavaoca, Nora to ne �ini baš potpuno napamet, ona to iskustveno zna iz odnosa sa Helmer om, a ponešto naslu�uje, vidje�emo docnije, i iz odnosa sa doktorom Rankom. Nora je svjesna svoga tijela i svoje senzualnosti.

I sad dolazimo do Norine tajne, ikoja je osnovni pokreta� radnje, jer kompletna tenzija u drami i nije ništa drugo nego odlaganje saznanja, prolongiranje objelodanjivanja istine, kao što je i odlazalk Nore na krajiu, reakcija na Helmerov stav prema tajni, odnosno prema istini. U �emu je Norina tajna? »Ona je krivotvorila« — piše Ihsen u Bilješkama o modernoj tragediji — »i ponosi se time, jer je to u�inila iz ljubavi prema mužu, da bi spasla njegov život.« Ibsen je tako sam definisao temu Lutkine ku�e. Kao što �e odmah zatim izre�i i ideju: »Ali taj muž sa svojim preovla�uju�im principima o �asti stavlja se na stranu zakona i na to gleda s muškog stanovišta.«^ Me�utim, sama pri�a o na�inu i razlozima krivotvorenja ne izgleda nam ubjedljiva i logi�na. Ibsen, koji �e u sljede�oj drami. Sablasti, upravo matemati�ka ta�no voditi pri�u prošlosti kroz sadašnjost gospode Alving i Osvalda, u slu�aju Lutkine ku�e, ne pokazuje dovoljno ni preciznosti ni uvjerljiivosti.

Torvald je, nakon ženidbe, napustio državnu službu, jer nije imao nikakvih izgleda za napredovanje. Prisiljen je da radi danono�no i tako se »smrtno razbolio«. Ljekari su to saopštili Nori, jer Helmer »nije smio da zna kako je loše njegovo stanje«, da nau je život u opasnosti i da

^ Isto, str. 466.

14 15

ga samo boravak na jugu može spasiti. Ibsen ne spominje o kakvoj se bolesti radi, mada je izvjesno da je rije� o tuberkulozi, kako zbog promjene klime tako i zbog mjesta boravka u Italiji (Kapri). Teško je povjerovati, bez obzira na vrstu bolesti, da Torvald nije znao, ili bar osje�ao, da je smrtno bolestan, kao što je imalo vjerovatno da su ljekari u saopštavanju dijagnoze pretpostavili lakomislenu i djetinjastu Noru, ozibiljnom i pedantnom Helmeru. Osnova pri�e je zaista bez ubjedljivosti, tako da je i kompletan Norin podvig doveden u pitanje. Pokušavajiuoi da ubijedi imuža da krenu na jug, a kako nije smjela da spominje njegovu bolest, Nora je »plakala i prelklinjala«, govore�i »kaiko bi joj se svidjelo da može kao i druge mlade žene da oitputuje u inostranstvo«. Pošto nisu iimali novaca, (nagovara ga da uzme zajam, ali je Torvald to odbio, tvrde�i da je ona lakomislena i da mu je dužnost da ne popiišta njenim »imušicama i kapricima«. Vidjevši da ne�e uspjeti da nagovori muža, Nora uziima zajam od Krogstada, (krivotvori mjenicu, a Torvalidu slaže da joj je novac poslao njen otac koji je bio na samrti, ibsen, žele�i po svaku �ijemu da ositvari ideju o Norinom spašavanju muža, ponovno prenebregava iogdiku i �injenice. Potpuno neuvjerljivo djeluje da je racionalni Helmer, koji danono�no radi da bi se održao, u materijalnoj oskudici, pristao, naravno ukoliko na izvjestan na�in nije 23nao da se radi o njegovoj bolesti, da spiska 4.800 kruna, makar to bio i novac Norinog oca, da bi zadovoljio njene »mušice i kaprice«. Napokon, to »preikrasno putovanje«, kako ga je nazvala Nora, koje je Helmeru spasilo život, nije ibilo »ikratak izlet« u inostranstvo, ve� boravak dug godinu dana. I na kraju ispada da se Helimer lije�io od »sanrtoe bolesti«, a da to nije ni znao, troše�i prHi�aii novac (u trenutku kada su kia�e teško živjeli), samo zato da bi Nora kao i »ostale mlade žene« mogla da živi u inostranstvu. Pri�a o spašavanju teško bolesnog muža odista je nevjerovatna i nelogi�na. Sto se ti�e uzimanja zajma od Krogstada i krivotvorenja imjenice, naro�ito sa unošenjem pogrešnog datuima, ostvareno je zaista dosljedno u stilu ve� poznaite Norine nepromišljenosti. Po-

slije svega što je uonila, zapo�evši svoju veliku igru, Nora kaže da se »osje�ala s!koiro kao muškarac«, mada bi, �ini nam se, istinitije bilo da je rekla da se osje�ala skoro kao odrasla.

Vraitivši se sa Kaprija, Nora je prisiljena da redovno ispla�uje zajam. Kako to ona �ini? Najve�im dijelom igraju�i ve� poznatu igru sa mužem, tako da je Torvald, indirektno, i ne znaju�i, ispla�ivao dug. A kako to nije uvijek bilo dovoljno, ona je no�u, krasom, uz^iimala posao za prepisivanje {I'bsen ne kaže ni kakav, ni od koga), a u trenucima kad nije znala kako da do�e do novaca, zamišljala je — još jedan simptomati�an detalj-ta�lkica u Norinom karakteru — kako se u nju zaljubio neki stari, bogati gospodin, i kako je on umro i ostavio joj novac u nasljedstvo. O�ifto je da Nora ovdje podsvjesno ^misli na doktora Ranka, za koga zna da je u nju zaljubljen, i koji je zaista star i bogat. Uostalom, Kristina, kad prvi put ugleda Ranka, intuitivno ga dovodi u vezu sa Norom, prepoznaje u njemu �ovjeka iz Nordne imaste, i savjetuje je da »okon�a tu stvar« sa doktorom.

I Rank, sa svojom boleš�u i slutnjama smrti, sa svojim patnjama i svojom usamljenoš�u, nije samo, kako to misli Helmer, »obla�na pozadina na njihovoj sun�anoj sre�i«, ve� je, sli�no Kristini i KrogBtadu, svojevrsni kontrapunkt, na kome se poitpunije i kompiefcsnije osvjetljavaju karakteri Nore i Helmera, njihova egoisti�na »sun�ana sre�a«. Tu, pored njih, umire �ovjek, prijatelj, a oni su gotovo bezosje�ajini, kao da je rije� o strancu. Helmer �ak konstatuje »da je tako imožda bolje«, a malo zatim, još uvijek uspaljen od iNorinog senzualnog plesa, poziva svoju »voljenu ženu« u krevet. Nora to, istina, iodlbija, jer nije u stanju da spava sa mužem, misle�i »na smrt«, mada je ovo odbijanje bra�ne postelje vezano i sa krajnjom napetoš�u zbog Krogistadovog pisma koje Helmer kona�no ima u rukama. Prijateljstvo porodice Helmer, naro�ito Torvalda, prema dofatoru Ranku, više je formalno, kurtoazno, gotovo verbalno, bez pravih i dubokih osje�anja. Sto se ti�e Nore, upravo prelko njenog odnosa prema Ranku, Ibsen slika onu »žensku«, kdketnu i senzualnu

16 Drame 17

stranu njenog karaiktera, njenu ipotrebu da se igra sa mu-škarcima, da ih zavodi, da uživa u njihovim pogledisma, pažnjama i mailim nježnostima. Ona jednostavno voli da se svi dive njenoj ljepoti. Ranik je zaljubljen u Noru, zbog nje je postao ku�ni prijatelj porodice, zbog nje svakodnevno dolazi. Njegova ljubav je platonska, �ista, �u-te�a, on ništa ne traži sem prostog fizi�kog prisustva. Nora je, ženski inituiitivno, osjetila ovu Rankovu.. »slaibost«, ona zna da je on voli, i ona se tim njegovim pritajenim osje�anjem koristi za svoju igru. Spremaju�i se za ples, u drugom �inu, poikazuje mu svoje svilene �arape u »boji kože«, dozvoljava mu da sutra na kostimiranom badu može pomisliti da ona pleše samo za njega, a zatiim se nonšalantno ispravlja, »naravno, i za Torvalda«. Suitra �e mo�i da vidi njeno stopalo, pa �aik, što se nje ti�e i gornji dio noge, a zatim ga kdketino i mazno udari �arapom lako po uhu. Ona se ženski neodgovorno titra s njim, a da i nije svjesna šta �ini. I kada Rank ovakve njene pomalo slobodne postupke pogrešno shvati i odlu�i da joj kaže da je vbli i da samo zaito svalkodnevno dolazi, Nora se odmah naljuti, povla�i, odustaje od igre, �ak ga preikorava zbog izgovorene istine, jer je to »odista odvratno od nge-ga«. Svojim ponašanjem, koketnoš�u i pritajenim golicanjem mašte, Nora je Ranku davala nadu, drže�i odškrinuta vrata moigu�nosti, ali, onog �asa, kad ova igra prestaje da bude »igra«, i kada se pretvaira u realnost, ona se »duri« poput djeteta kome je oduzeita omiljena igra�ka i uskra�ena zaibava, i Ijutito zakljii�uje: »A sve je bilo tako lijepo!« Ona, koja �e na kraju drame optužiti muža da je bila samo njegova lutka, voljela je, i te kako, da od drugih ljudi pravi svoje lutke.

I taiko se ponovno vra�amo na temu Norine »ženstve-nosti«, njene seiksualnosti i njenog odnosa prema muškarcima. Svjesna ili ne, ona osje�a da u njenom tijelu postoji ndka privla�na imo�, neka tajna sila koja djejsrtvuje i ona to, ma koliko nam izgledala djetinjasta i nepromišljena, zna da iskoristi. U trenutku kada kod Helmera pokušava da interveniše u korist Krogstadovog zaposlenja, ona se služi upravo tim golicanjem Helmerove seksualne mašte,

obe�avaju�i mu »igiru«, slutnju tijela: jplesa�e samo za njega, »kao vila na mjese�ini«. Ova Norina potre^ba da izaziva senzualne želje, još je potpunije izražena u Hel-merovom opisu njene raiziJizdane tarantele u stanu konzula Stenbopga. Iako je za svoju igru dobila buran aplaiiz, Torvald kaže da je njeno »izvo�enje bilo malo suviše naturalisti�ko, — malo naituralisti�kije nego što to strogo lOizevši odgovara zahtjevima umjetnosti«. Gledaju�i je kako »zavodljivo« pleše tarantelu, sjetimo se da je Ranku obe�ala razgoli�enu nogu, Helmer je osjetio intenzivnu sdteualnu želju, »uzavrela mu je krv«, i odmah je, jer više nije smogao da izdrži, uzeo svoju »dražesnu malu djevojku sa K^prija — svoju kapricioznu djevoj�icu sa Kaprija... pod ruke« i poveo je ku�i, s namjerom da je što prije dovede do bra�ne postelje. Ustreptao od želje, ina�e imimi i racionalni Helmer, požudno tepa svojog »za-vodljivoj, dražesnoj ženici«: »imoja tajna ljubavnica«, »imoja tajna mlada nevjesta«, »:mioja usitreptala ljepotica«; govori o njenim »nježnim mladala�kim ramenima«, o »idivnom zatiljku«, isti�e da se nalaza u dobroj muškoj formi i sje�a se prve bra�ne no�i i prvog odnosa, ili, ta�-nije Norinog virginiteta. Posljedice ovakvog erotskog odnosa Helmera prema Nori, koji se koncentriše na trenutak izgubljene nevinosti, na neiku vratu virginomanije, Ispoljavaju se u njegovom doživljaju Nore kao »djeteta«, »pti�ice«, »malog stvorenja«, »djevoj�ice«, u konstantnom nastojanju da ve� odraslu osobu drži na nivou adolescent-nosti. Istovremeno, i Nora, koja je raino ostala bez majke, mažena od lakomislenog oca (»o�eva lutka«), u odnosu na Helmera pokazuje neku vrstu edipovog kompleksa: potrebu da se, i u realnosti i u mašti (odnos iprema Ranku, »bogati starac«), pot�ini stariijem muiškaircu, koja nije ništa drugo nego strah od života, zamjena za vrijeme dje-tiaijstva u tome se, pored oca, osje�ala sigurnom i zašti�enom, i nesvjesnu želju da to bezbjedno adolescentno doba što duže traje. Ovaj Norin psihološki infantilizam pomiješan je s njenim tjelesni<m sazrijevanjem, tako da je stvorena jedna �udesna smjesa najkontraverzniijih stanja, koja se �esto ispoljavaju alogi�no, u oscilacijama i

18 2* 19

konvulzivno plesanje ipomamne tarantele na kraju drugog �ina, »ikao da se radi o životu«, potreba da kaže nešto ružno, igra sa djecom, protest sa bombonima, polkušaj da ukosnicoim otvori poštansko sandu�e, kostimiranje za maskenbal, itd.).

U drugom �inu, ddktor Ranlk u jednom trenutku kaže da »nad svakom porodicom lelbdi nelka vrsta temeljite odmazde«. Nairavno, on to misli u prvom redu na sebe i na svoja ispaštanja zbog raakalašnih poru�ni�kih dana njegovog oca. Ali d na Noru. Anticipiraju�i sa Rankom dramu Sablasti, Ibsen ovim sporadi�nim likom, koiji je od ro�enja stigmatiziran nasljednim sifilisom, uvodi u Lutkinu ku�u temu pra-grijeha, one »bijele konje« iz RosmersholTna, koja bi, kako re�e Ivo Andri�, povodom �orovi�eve drame Kao vihor, mogla »isažeti u staru re�: o�evi su grož�e jeli, a deci zulbi utrnuli«. Jer, nije samo Rank taj koji »siušenjem ki�me« ispašta, ni kriv ni dužan, zbog raspusnog života svoga oca, ve� i ostali sudionici ove drame, sa izuizetikom, možda, »�istog« H�lmera, tako�e su žigosani, i nad njima prijete�i lebde sablasti njihove prošlosti. Vidjeli smo, Kristina Linde, žrtvuju�i se za bližnje i odri�u�i se zbog toga ljubavi voljenog �ovjeka, nije uspjela da ostvari sre�u. Nora je žigosana o�evim karakterom, njegovom lakomislenoš�u. Krogstada je jedan ne-prom'išljen postuipak, krivotvorenje potpisa. Obilježio trajnim izop�enjem iz društva. Pa �ak i nad -dadiljom, koju je u mladosti jedan miušlkarac »unesre�io« i ostavio, lebdi temeljita odmazda, jer je prisiljena da se umjesto o svojoj brine o tu�oj djeci. Na izvjestan na�in i Helmer, koji svojom »finom prirodom osje�a prema svemu što je ružno izrazitu odvratnost«, kao da isipašta što je u prošlosti, kao sudac-istražitelj, zjbog ljubavi prema Nori, »progledao kroz prste« na financijsike malverzacije njenog oca i taiko ga spasio zatvora. Ove salblaisti prošlosti priltiskaju poput more Ibsenove junake u sadašnjosti i onemogu�a-vajiu ih da ostvare sre�u, one postaju nešto sudbinsko, iataiisti�ko, i vremenom, umjesto da se smanjuju i nestaju, rastu i razaraju, pretvairaju�i se u kaznu, koja vodi ili u smrt (Sablasti, Mali Ejolf, Rosm,ersholm, Heda Gab-

20

ler, Graditelj Solnes, Divlja patka, Jon Gabrijel Bork-man), ili u bezna�e (Lutkina ku�a).

U Bilješkama o modernoj tragediji (1878), Ibsen govori 0 idvije vrste »duhovnih zakona, o dvije vrste savjesti, jedna u muškarcu, druga, sasvim idmk�ija, u ženi«. Me�u njima je latentno prisutan nesporseum i nerazumijevanje, jer se u svakodnevnom životu »žena procjenjuje po m'Uiškom zakonu, kao da i nije žena ve� muškarac«. U isklju�ivo »muškom društvu«, sa zakonima koji su stvorili imuškarci i sa »pravnim sistemom koji o ženskom ponašanju suidi sa muiakog stanovišta«, žena--majka je sasvim nalik na ženku nekih inselkata, koja odlazi i ugine kad ispuni svoju dužnost. U završnoj sceni Lutkine ku�e, Ibsen oštro sukobljava ove dvije vrste duhovnih zakona; ime�utim, ni Helmer ni Nora, saznali smo to iz njihovih postupaka i ponašanja u drami, nisu idealni nosioci muškog i ženskog stanovišta, naro�ito u odnosu na Krogstaida i Krisitinu Linde, tako da njihov agon djeluje pomalo neubjedljivo i nategnuto. Osje�a se tendencija koju je pisac nasilno ubrizgao u likove, ali ne kao zadatak ve� kao funkciju. Istini za volju, potrebno je re�i, u toj spornoj i izvikanoj sceni, sadržane su mo-guonoisti i druga�ijeg sagledan ja ovog sulkoba iTjme�u »dvije vrste savjesti«. Uostalom, i sam Ibsen je zapisao, u ve� spomenutim Bilješkama, da žena u drami završava »nemaju�i pojma o tome šta je dobro ili loše, potpuno je pometena s jedne strane prirodnim osje�anjima a s druge vjerovanjem u autoritet«. I zato, upiikos prisutne simbo-like o ra�anju novog �ovjeka, ili ta�nije nove žene {Lutkina ku�a se dešava na Badnjak i Boži�), zna�i jedne nove Nore, koja je odjedno>m progledala i shvatila svoju ugroženu žensku sudbinu u prevashoidno imuškom društvu, mogu�e je Lutkinu ku�u, u konteikstu svega onoga što je završnoj sceni iprethodilo, analizirati i izvan teze o »ženskom i muiškom pravu«. Kona�no, u govoru održanom deset godina doonije u »Savezu za odbranu ženskog prava«, Ibsen je priznao da ne razumije šta je to — »žensko pravo«, listi�u�i samo jedno »�ovjelkovo pravo«, u koone žena 4gra zna�ajnu ulogu u bii�enju težnje za kulturom

21

i oisje�anja za idisci)plinoim, ali ograni�enu na »dje�ju soboi«, zna�i, na ulogu žeme^majike.

Nora je od Torvalda o�ekivala »�udo«, da u trenutku objelodanjivanja tajne, ipreuzme krivicu i ddgovornoist na sebe, a zatim bi ga ona, altruisiti�ki, ali i egzaltirano, sprije�ila u spašavanju i taiko oslobodila i^aštanja. Još jedina nepromišljenost i naivnost Nore, jer je Ibsen kroz cijelu dramu talko precizno vodio lilk Helmera, da je potpuno nerealno od njega o�ekivati »�udo«. Norine pateti�ne izjave o žrtvi i ljubavi za njega su »ikomedija«, naslje�e »lakomislenih principa«, �ista lakrdija, obi�ne »fraze« koje je u prošlosti, -uhva�en u krivici, izdašno upotrebljavao i Norin otac. Za Helmera se, dakle, doga�aji samo sablasno ponavljaju. Uplašen za svoj 'ugled 4 položaj u društvu, upravo je naimenovan za idirektora Akcionarske banike, Torvald je iznerviran, prenapet, zibunjen i nelkon-trolisan. Norin ipostupak može odjednom da ugrozi �itavu njegovu egzistenciju, pa samim time i Norinu i dje�ju, i on ošamu�en saznanjem, u pani�nom strahu, a ina�e frustriran, prijeti Nori da joj ne�e dozvoliti vaspitavanje djece i da �e ubudu�e njihov brak biti samo »zvani�an«, odnosno fonmalan. Me�utim, kad dobije pismo od Krog-stada sa imjenicama, on se odjednom mijeaija, zaboravlja sve što je još -malo�as u žestini izrdkao, oprašta Nori, �ak je moli da i ona njemu oprosti za »grube rije�i« koje je izgovorio u strahu, u trenutku kada je pomislio da �e se sve srušiti na njega. Torvald se ponaša dosljedno, istina kao kukavica, ali dosljedno. O�eikivati od njega »�udo« može samo »nerazuimno dijete«, »zaslijepljeno neiskusno stvorenje«, jednom rije�ju: naivna Nora.

Shvativši najzad da Helmer nije sposoban za »�udo«, razo�arana i uvrije�ena Nora, prelazi u napad. Skidajti�i kostim i masku kapriciozne djevoj�ice sa Kaprija, Ibsen i simboli�no ozna�ava otkrivanje jedne nove Nore, koja iz pasivnog stanja prelazi u aktivno, optužujiu�i »muSko društvo« (i oca i 'muža), za egoizam i diskriminaciju. »Ovo je obra�un, Torvalde!« — uzvikuje Nora, tvrde�i da za osam godina bralka njih dvoje nisu »razmijenili ni jednu oiabiljnu rije� o ozibiljnim stvarima«. Još dok je živjela

22

sa ocem, ona je bila potpuno zavisna od njegovih nazora, ddk je svoje, »ako 4h je nekada i imala«, imorala da krije. »On me je zvao svojom lutkom i igrao se sa mnom, kao što sam se ja igrala sa svojim lutkama.« Prelaze�i iz o�evih ruku u Helmerove, sem nametanja novog »ukusa«, ništa se nije promijenilo, ku�a je i dalje ostala kao neka soba za igranje. »Ovdje sam ja bila tvoja žena— luika, kao što sam <u tatinoj ku�i bila k�eiika — lutka. A naša djeca, ona su bila moje lutke. Kad bi me ti luzeo da se igraš sa mnom, imeni je bilo upravo takvo zadovoljstvo kakvo je bilo djeci kad bih ja njih uzela i igrala se s njima. To je bio naš brak, Torvalde.«

Optužuju�i oca i muža da su na izvjestan na�in ugušili i uništili njenu li�nost i njen integritet, name�u�i joj svoje nazore i svoj nkus, pretvaraju�i je u loiltfcu za dokono muško igranje, Nora o�ito zaboravlja da u tom procesu deikrustiranja njene li�nosti, dobar dio krivice snosi ona sama, jer je upravo njoj takav pokroviteljsiki i za-štitni�ki odnos najviše pogodovao, osloba�aju�i je nesnosnog tereta obaveza i odgovornosti. Svijet igre i lutaka, taj udobni i bezbjedni kavez za pticu-pjeva�icu, potpuno je i^lju�io iz Norine svijesti osje�anje dužnosti, i prema sebi i prema drujgitma. Pretvorena u igra�ku za odrasle muškarce, ona je istovremeno i njih pretvarala u svoje igra�ke, prenose�i taj neobavezni i neodgovorni odnos i na djecu, pa i na poznanike (ponašanje u školi, odnos prema Ptanku, ples kod konzula Stenbonga, itd.). Biti lutka i imati tretman djeteta kome je sve dozvoljeno i sve onu se prašta, bila je posebna Norina privilegija, koju je ona nametnula, i vidjeli smo, sistematsiki izgra�ivala. I zato ra�anje nove Nore — kojoj se odjedanput, samo zato što se nije desilo »�udo«, prošli život otvorio kao promašen i od idrugih nametnut — djeluje namješteno i nedovoljno m-otivisano, potpimo u službi Ibsenove teze o »ipK>buni ljudskog duha« i »žensikom pravu«. Me�utim, sagledan u kontekstu razvojne linije Mika, na osnovu brojnih detalja-ta�kica, o kojima smo govorili, ovaj kona�ni

23

»abraoun« sa mužem, odnosno sa »imuSkim zakonima«, m'oigu�e je protuma�iti i kao još jedan Norm neiprotmi-šljeni i idjetinjasti gest, kao novu igru »nerazumnog djeteta«, 'ksbo ponovni bijeg od stvarnositi, pa prema tome i od odgovornosti. U svojoj poibuni, ili, ta�nije, u igri pobune, ona egzaltirano odlazi u krajnosti, odbacuju�i i bralk, i zakone, i religiigu, i »moralni osje�aj«, i dužnosti prema mužu i djeci, izidvajaju�i jednu jedinu svetu »dužnost prema saimoj sebi«. I na kraju, dosljedna u svojoj predstavi, Nora �ak odbi|ja da vidi djecu, ali ne zaboravlja da odigra scenu vra�anja prstena (»Taiko — evo vra�am ti tvoj prsten. Daj i ti meni 'moj!«), koja treba da simbolizira osloba�anje od ikoinvencionalnih bra�nih obaveza (za Noru izgleda i od obaveza majke). Svi ovi postupci karaikteristi�ni su 'upravo za adolescentnu psihologiju po-vrajedenog djeteta koje bježi od ku�e, ostavljaju�i »nepra-vedne« rdditelje da pate i ispaštaju, podrazumijevaju�i i ome poznate dje�je sva�e, Ikad se durovito d uvrije�eno uzvikuje: »Vrati mi imoje knpice, ne�u više s tobom da se igram«. Ostavljaju�i sve za sobom, u potrazi za svojom istiinoim, Nora ne ispoljava samo egoizam ve� i u punoj mjeri pokazuje nesposobnost da se sa probleimdma života uihvalti u koštac, jer njen odlazak je li bijeg od stvarnosti, pani�an strah da je igra prestala i da zapo�inje »zrelo doba« odgovornosti i dužnosti. I kao što se nije ostvarilo Torvaldovo »�udo«, nema nade ni za ostvarivanje Norinog »�uida«.

Žive�i pod staklenim zvonom, ove ptice-ipjeva�ice �im napuste svoj bezbjedni i udobni malogra�ainskl kavez, osu�ene su na propast. Zatvoreni i izolovani, neotporni na život, bez interesa za druge ljude (Nora nekoliko puta u draimi ponavlja da se nje »drugi ne ti�u«), navikli da sve pretvaraju u igru-obmanu i šarenu lažu, bez osje�anja za realnost, suo�eni sa stvarnoš�u, Nora i Helmer su, o�ito, potpuno nesposobni za borbu, pa nam na kraju izgledaju kao' dva brodolo>mnika, izložena ojpasnostima i bespu�u, nemo�na da shvate i seibe i svijet koji ih okružuje. Norin

odlazak, iprema tome, nije samo i jedino »pobuna Ijutfekog duha« protiv ugroženog »ženskog prava«, nisu to samo dvije savjesti i dvije vrste duhovnih zakona, muški i ženski, ve� je to i poraz jednog shvatanja da je mogu�e ostvariti vlastitu egoisti�nu sre�u, izvan života, u udobnim zidovima gra�anskog salona, izolovano i ,po sebi, bez obzira na druge. I Helmer i Nora ne shvat^u da, kako to kaže Pasternaik: »Pro�i život — nije polje pre�i.«

24 25

PRVI �IN

Lica:

HELMER, advokat

NORA, njegova žena

DOKTOR RANK

GOSPO�A LINDE

KROGSTAD, pravnik

Troje male Helmerove djece

ANAHMARIJA, dadilja kod Helmerovih

Služavka kod Helmerovih

Nosa^

Radnja se odvija u Helmerovom stanu

Prijatno i ukusno, ali ne luksuzno namještena soba. Desno u pozadini jedna vrata vode u predsoblje; druga vrata u pozadini lijevo vode u Helmerovu radnu sobu. Izme�u ova dvoja vrata je mali klavir. Lijevo u sredini zida vrata, a dalje prema naprijed prozor. Blizu, uz prozor, okrugli sto sa naslonja�ama i malom sofom. Desno uza zid sa strane dalje vrata, a uz isti zid prema naprijed zidana pe�, pred kojom stoji nekoliko naslonja�a i jedna stolica za ljuljanje. Izme�u pe�i i vrata sa strane mali sto. Na zidovima bakrorezi. Polica sa porcelanom i drugim umjetni�kim ukrasima; mali ormar za knjige sa knjigama u raskošnim povezima; tepih preko cijele sohe. U pe�i vatra. Zimski dan.

U predsoblju zvoni; odmah potom �uje se otvaranje vrata. Nora ulazi u sohu pjevuckaju�i zadovoljno. Ona je u šeširu i kaputu i nosi mnoštvo paketa koje stavlja desno na sto. Iza sebe ostavlja otvorena vrata prema predsoblju i otuda se vidi n o s a � koji nosi jelku i korpu; on to predaje s l u z a v ci koja im je otvorila.

NORA: Dobro sakrijte jelku, Helena. Djeca je smiju vidjeti tek ve�eras, kad bude oiki�ena. (Nosa�u, vade�i nov�anik) Koliiko —?

NOSA�: Pedeset era. NORA: Evo jedne krune. Ne — ostaltalk zadržite. (Nosa�

zahvaljuje i odlazi. Nora zatvara vrata. Ona se i dalje zadovoljno smijucka za sebe, dok skida šešir i kaput. Izvadi iz tašne kesicu sa slatkišima i pojede nekoliko; onda oprezno pri�e vratima svoga muža i oslušne.)

27

m

Da, on je kod ku�e. (Opet tiho pjevucka za sebe dok prilazi stolu desno.)

HELMER (u svojoj sobi): Je li to tamo cvrku�e ševa? NORA (otvaraju�i pakete): Da, cvrku�e! HELMER: Je li to skaku�e vjeverica? NORA: Da. HELMER: A kad je vjeverica idošla ku�i? NORA: Ovog trena. (Stavlja kesicu sa slatkišima u tašnu i hriše

usta.) Do�i, Torvalde, da vidiš šta sam sve (kuipila. HELMER: Ne smetati! (Uskoro potom, s perom u ruci, otvara

vrata i pogleda unutra.) Sta si sve kupila, kažeš? Ovako mnogo stvari? Je li to mali lakoumni �ešlj'Ugar opet Metio i profu�kao novac?

NORA: Ali, Torvalde, ove godine zaista smijemio i malo više potrošiti. Pa ovo nam je prvi Boži� kad ne 'moramo da štedimo.

HELMER: E, pa slušaj, ne smijemo baš pre�i u luiksuz. NORA: Naprotiv, Torvalde, sad ve� sanijemo sebi dozvoliti i

malo lukB:Uza. Zar ne? Onalko sasvim, sasvim malo. Pa ti sad dobiivaš veliku platu i zara�iva�eš m.'nogo, mnogo novaca.

HELMER: Da, od Nove godine. Ali onda treba da pro�u �itava tri mjeseca dok nova plaita do�e.

NORA: Eh, do tada možemo i posuditi. HELMER: Noro! (Prilazi joj i šale�i se vu�e je za uho.) Zar te

opet spopada lakomiislenost? Zamisli da ja danas posudim hiljadu kruna, ti ih potrošiš u ovoj boži�noj sedmici, a meni na Silvestrovo padne cigla na glavu i ja ležim tu —

NORA (zapuši mu usta): Fuj, ne govori tako ružno! HELMER: Da, pretpostavi da se taiko nešto dogodi — šfta

Oinda? NORA: Kad bi se tako nešto groano dogodilo, bilo bi mi

sasvim svejedno imam li dugova ili ine. HELMER: A Ijuidi od kojih sam posudio novac? NORA: Oni? Koga je još za njih briga? Pa to su tu�i ljudi. HELMER: Noro, Noro, ti si prava žena! Ali ozibiljno Noro: ti

znaš šta ja o tome mislim. Nikakvih dugova! Ni-

28

kaikvog posu�ivanja! Nešto nelijepo i neslobodno padne na ku�anstvo koje se zasniva na dtigovima. Do damas smo oboje hrabro izdržali i tako �emo �initi �još i ovo kratko vrijeme, koliko je potrebno.

NORA (odlazi do pe�i): No da, kad ti želiš, TorvaMe. HELMER (ide za njom): E, aii ne smije zato sada mala ševa da

objesi krila. Kalko? Zar da vjeverica tako stoji i da se duri? — (Vadi nov�anik.) Noro, šta li ja to imam ovdje?

NORA (hrzo se okrene): Novac! HELMER: Evo, uzmi! (Daje joj nekoliko nov�anica.) Dragi

bože, znam ja da za Boži� toliko toga treba u ku�i. NORA (broji); Deset, dvadesett, trideset, �etrdeset. Najljepša

hvala, Torvalde, lijepa hvala; s ovim �u se duže pomo�i. HELMER: Da, a talko i moraš! NORA: Da, da, i ho�u. A sad hodi da vidiš šta sam sve kupila.

I to jeftino kupila. Gledaj ovamo — novo odijelo za Ivora — i 'UZ to još sablja. Evo konja i truibe za Boba, evo lutke sa kolijevkom za Emi. Ovo za nju je sasvim jedn-ostavno, ali ona i onako sve polomi. A evo materijal za haljinu i maramice za služavku. Maj�ica Ana-^Mari bi zaipravo morala i mnogo više dobiti!

HELMER: A šta je u onom paiketu tamo? NORA (viknu): Ostavi, Torvailde! To �eš mo�i da vidiš tek

uve�e! TORVALD: Ah, tako! — Ali sad mi kaži, ti mala rasip-mice,

da li si se ne�im i sebe sjetila? NORA: Ma hajde — ja sebe? Ja stvarno ne bih ni znala šta — HELMER: Ali moraš! Reci mi nešto pametno štO' bi ti

ipri�indlo posebnu radost. NORA: Ja stvarno ne bih znala. — Ijpak, Torvalde, slušaj — HELMER: No? NORA (spuštenog pogleda igra se s njegovim dugmetom):

Ako baš ho�eš da mi napraviš poklon, onda bi mogao, ovaj, mogao bi —

29

HELMER: No, dakle — reci! NORA (hrzo): Mogao bi mi pokloniti novac, TorvaMe. Samo

onolilko Ikoliko misliš da možeš odvojiti. Onda bih moigla u melkoj prilici kasnije da nešto kupim.

HELMER: Ali, Noro, — NORA: Ah, da, uradi tako, dragi Torvalide, lijjepo te molim.

Zamota�u omda novac u lijepi zlatni papir i objesiti ga na boži�no drvce. Zar ito ne bi bilo divno?

HELMER: A kalko se zove ona pti�ica koja profu�ka sav novac?

NORA: Da, da, lakoumni �ešljugar — znam ve�. Ali ura-di�emo ovalko kako sam rekla, Torvalde, onda �u imaiti vremena da razmislim šta mi je najpotrebnije. Zar to nije vrlo pametno, Torvalde, zar nije?

HELMER (smiješe�i se): E, naravno, to jest, ako bi ti taj novac koji ti dam, stvarno, mogla sa�uvati i setbi nešto kupiti. Ali ako ode u doma�inistvo i u razne beskorisne stvari, onda opet ja moram da izvla�im.

NORA: Nipošto, Torvalde — HELMER: To se ne da poreci, moja mala draga Nora! (Stavlja

ruku oko njenog struka.) Moj lakoumani �e-šlj.uigar je dražeistan, ali njemu treba teška gomila novaca. Ne bi se vjerovalo koliko �ovjetka staje takva jedina pti�ica.

NORA: Ali ne! Kako samo možeš da kažeš tako nešto? Ja zaista štedim, gdjegod mogu.

HELMER (smije se): To je prava rije�. Gdjegod možeš. Ali ti to apsolutno ne možeš.

IfORA (pjevucka i smiješi se zadovoljno): Hm! Kad bi ti samo znao kolike iizdatke imamo imi ševe i vjeverice, Torvalde.

HELMER: Ti si �udno malo stvorenje. Sasvim kao i tvoj otac. Trudiš se na sve na�ine da dobiješ novac u ruke, a �im ga imaš, prospe ti se izme�u prstiju; ti nikad ne znaš kud je otišao. Da, ali moraim te uzeti takvu kaikva jeisi. To ti je u krvi. Da, da, da, Noro, takve stvari se naslje�uju.

NORA: Pa, ja bih voOgela da saim od tate naslijedila više osobina.

HELMER: A ja ne bih htio da mi budeš druga�ija nego što jesi, moja draga, mala, raspjevana ševo. Ali — nešto imi pada na pamet. Danas mi izgledaš tako — tako — kako da kažem? — tako sumnjivo.

NORA: Ja? HELMER: Svakako. Pogledaj me pravo u o�i. NORA (gleda ga): No? HELMER (prijeti prstom): Je li slatka njušikica i danas nešto

gricikaila u gradu? NORA: Ali ne, odakle ti to? HELMER: Zar slatka njuškica nikaiko nije svratila u sla-

sti�arnu? NORA: Ne, Torvalde, uvjeravam te — HELMER: Nije se nimalo osladila? NORA: Ne, zaista nije. HELMER: Nije ni probala koji slatkiš od badema? NORA: Ne, Torvalde, stvarno te uvjeravam — HELMER: No, no, no, — ja se, naravno, samo šalim — NORA: Ne bi mi nikad palo na paimet da postupim pro-itiv

tvoje volje. HELMER: Da, to ja dobro anam. — Pa dala si mi �asnu rije�.

— (Prilazi joj) Eto, zadrži za sebe svoja mala boži�na iznena�enja, srce moje. Ve�eras, kad se drvce ujpali, i ona �e ve� do�i na vidjelo, uto sam ubije�en.

NORA: Da niisi zaboravio da pozoveš Ranka? HELMER: Ne. Ali to nije ni potrebno. Razumije se samo po

sebi da �e ve�erati s nama. Uostalom, pozva�u ga kad jutros navrati. Ve� sam poru�io dobrog vina. 'Noro, ti i ne znaš koliko se radujem današnjoj ve�eri.

NORA: I ja. A kako �e se tek djeca veseliti, Torvalde! HELMER: Ah, zaista je divna pomisao da imam siguran

položao i izdašan dohodak. Zar ne? Sama ta pomisao je pravo zadovoljstvo!

NORA: Ah, to je divino! HELMER: Sje�aš li se prošlih Boži�a? Po tri drage, duge

sedmice unaprijed ti si se svake ve�eri zakljui�avala do duboko u no� da bi naipravila cvije�e za drvce

30 31

i razne druge lijepe stvari, da nas iznenadiš. Uh, to je bilo najdosadnije vrijeme u mom životu.

NORA: Ja se pri tom uopšte nisam dasa�ivala. HELMER (smiješe�i se): Ali rezultat je ipak bio dosta siromašan,

Noro! NORA: Opet me time zadirkuješ! Sta sam ja tu mogla :k3d se

uvtiikla ma�ka i sve mi poikvarila. HELMER: Ne, ne, jadna moja Notrice, nisi, naravno, mogla baš ništa.

Imala si najbolju vdju da nas usre�iš i to je glavno. Ali ipalk je dobre) što su ta oi�kudna vre-imena prošla.

NORA: Da, to je stvarno divno! HELMER: Sad ne moram tu da sjedim sam i da se dosa�ujem. A ni ti

ne moraš tvoje drage o�i i drage, nježne ruioice naprezati — NORA (plješ�e rukama): Ne, zar ne, Torvalde, da više sad ne

moramo!? O, kako je to divno �uti. (Uzima ga za ruku) Sad slušaj, Torvalde, kako sam zamislila naš ibudu�i namještarj. Cim Boži� pro�e — (Zvono u predsoblju) — Ah, evo zvoni! (Brzo malo pospremi po sohi) Sigurno neko dolazi. Baš glujpo!

HELMER: Za posjete nisam kod ku�e, ne zaboravi to! SLUŽAVKA (na vratima predsoblja): Milostiva gospo�o, neka

netpoznata gospo�a — NORA: Molim. SLUŽAVKA (Helmeru): I gospodin doktor je tu. HELMER: On je sigurno ve� ušao kod mene? SLUŽAVKA: Da, tamo je.

(Helmer odlazi u svoju sohu; služavka uvodi u sobu gospodu Linde, koja je u putnom, kostimu, i zatvara vrata iza nje.)

GOSPO�A LINDE (plašljivo i oklijevaju�i): Dobar dan, Noro. NORA (nesigurno): Dobar dan — GOSPO�A LINDE: Ti kao da me više ne poznaješ? NORA: Ne, ja ne znam — iip>ak, da, ja mislim — (Klikne)

Kaiko — Kristina! Jesi li to zaista ti?! GOSPO�A LINDE: Da, ja sam to.

NORA: Kristina! A ja te nisam prepoznala! Ali i kako 'bih — (Tiše) Kako si se ti promijenila, Kristina!

GOSPO�A LINDE: Svakako. Za devet^deset dugih go-idina — NORA: Tako dugo se nismo vidjele? Zaista, ida! Ah, posljednjih

osam godina bile su sretno vrijeme! — To mi možeš vjerovati. A ti si sad došla u grad? Krenula si na dalek put usred zime? To je hrabro.

GOSPO�A LINDE: Stigla sam jutrois rano parobrodoim. NORA: Naravno, da sebi priuštiš boži�nje zadovoljstvo. Kalko je to

lijepo! Mi �emo se talko�e dobro proveseliti. Ali ostavi svoje stvari. Da ti nije hladno? (Pomaže joj) Tako — sad �emo lijepo sjesti kraj pe�i. Ne, ovamo u naslonja�u! A ja �u sjesti u stolicu za ljuljanje. (Hvata je za ruke) Da, to je ono staro, poznato lice; samo u prvom trenutku —. Naravno, postala si nelkako blje�a, Kristina, i možda nešto mršavija.

GOSPO�A LINDE: I mnogo, mnogo starija, Noro. NORA: No, da, imožda i malo starija, ali samo sasvim, sasvim malo,

ne vrijedi ni pominjati. (Iznenada se prekine; ozbiljno) Kakva sam ja bezobzirna osoba! Sjedim tu i brbljam. Najdraža, jedina moja Kristina, možeš li imi oprostiti?

GOSPO�A LINDE: Sta to, Noro? NORA (tiho): Jadna Kristina, ipa ti si ostala udovica. GOSPO�A LINDE: Da, još prije tri godine. NORA: Bože, pa ja sam to znala, pro�itala sam u novinama. Ah,

Kristina, moraš mi vjerovati, u to vrijeme sam stalno htjela da ti pišem. Ali svaki put sam opet odložila; uvijek me nešto sprije�ilo.

GOSPO�A LINDE: Draga Noro, ja to dobro shvatam. NORA: Ne, Kristina, to je bilo ružno 'Od mene! Ah, jadnice moja, šta

si sve morala pro�i! — A on ti nije ništa ostavio za život? GOSPO�A LINDE: Ništa! NORA: Ni djece? GOSPO�A LINDE: Ne!

32 3 — Dirame 33

NORA: Daikle, baš ništa. GOSPO�A LINDE: �ak ni brige ili boli, da iz njih nešto

crpim. NORA (gleda je ne vjeruju�i): Ali, Kristina, kako je to

mogu�e? GOSPO�A LINDE (smiješi se turobno i gladi svoju kosu): Ah,

i to se ponekad doga�a, Noro. NORA: Tako si sasvim saana! Kako to mora biti teško i strašno

za tebe. Ja imam troje dražesne djece. Trenutno ti ih ne mogu predstaviti, izašli su sa dadiljom. Ali sad imi moraš sve ispri�ati —

GOSPO�A LINDE: Ah, ne! Radije pri�aj ti meni! NORA: Ne, ti moraš po�eti. Danas ne�u da budem sebi�na.

Danas ho�u da mislim samo na tvoje stvari. Aid samo j e d n o ti ipak moram re�i. Da li si �iila kakva nas je velika sre�a zadesila ovih dana?

GOSPO�A LINDE: Ne, a šta to? NORA: Zamisli, moj muž je postao direktor Akcionarske

banke. GOSPO�A LINDE: Tvoj muž? O, kakva sre�a —! NORA: Da, ogromna sre�a. Advokatski hljeb je tako ne-

siguran, naro�ito ako advokat ho�e da se bavi samo finim i pristojnim poslovima. A Torvald je, naravno, uvij�k to htio; i u tome se s njim potpuno slažem. Vjeruj mi, toliko se radujemo! On stupa u banku ve� za Novu godinu, a onda �e dobiti veliku platu i mnogo procenata. Od sada možemo da živimo sasvim druga�ije nego do sada — sasvim kako md želimo. Ah, Elrdstina, kalko se osje�am lako i sretno! Da, ipak je divno imati ipuno, ptino novaca i nikakvih briga. Zar ne?

GOSPO�A LINDE: Svakako mora da je lijepo imati ono što je ipotrebno.

NORA: Ne, ne samo što je potrebno — nego puno, puno novaca. GOSPO�A LINDE (smiješi se): Noro, Noro! Zar

se još nisi opametila? U školi si bMa velika rasipnica.

NORA (smiješi se): Da, to Torvald tvrdi još i danas. fPri-jeti prstom) Ali »Nora, Nora« nije tako glupa kao što vi mislite. — A nije nam ni išlo tako, da bih mogla -rasipati. Oboje smo imorali da radimo.

GOSPO�A LINDE: Zar i ti? NORA: Da, sitnice — ru�ne radove, kuki�anje, pletenje i sli�no

— (Tiho i polako) — i još neke druge stvari. Ti znaš da je Torvald istupio iz državne službe kad snao se mi vjen�ali? U njegovom odjeljenju nije bilo nikakvih izgleda za napredovanje, a morao je da zara�uje više novaca nego ranije. U prvoj godini se strašno premorio radoan. Bio je, kao što možeš i za-msliti, upu�en na svakakve sporedne službe i morao da radi od jutra do mraka. To nije mogao da podnese i taiko se smrtno razbolio. Ljekari su rekli da je neophodno da ode na jug.

GOSPO�A LINDE: Ah, da, pa bili ste dijelu godinu u Italiji. NORA: Da, jesmo. Vjeruj mi, nije bilo lako oti�i. Ivar je telk

bio ro�en. Ali morali smo oti�i na svaki na�in. Ah, bilo je to prekrasno putovanje, a Torvaldu je spasilo život. Ali je i koštalo teških para, Kristina.

GOSPO�A LINDE: Mogu misliti. NORA: Hiljadu i dvjesta talira je koštalo — �etiri hiljade i

osamsto kruna. Znaš, to je mmogo novaca. GOSPO�A LINDE: Ali u t^voj situaciji je svakaiko velika

sre�a ako ih imaš. NORA: Pa, da ti kažean, doibili smo ih od tate. GOSPO�A LINDE: Ah, tako. Upravo u to vrijeme je umro

tvoj otac. NORA: Da, Kristina, iipravo tada. I zamisli samo, ja nisam

mogla da odem njemu i da ga njegujem. Svakodnevno sam o�ekivala ro�enje mog malog Ivara. A morala sam da njegujem i mog jadnog smrtno bolesnog Torvalda. Dragi, ddbri tata! Nisam ga više vidjela, Kristina. Ah! to je najteže što sam doživjela poslije svoje udaje.

34 35

GOSPO�A LINDE: Znam da si ga mnogo voljela. I taiko ste, dakle, otišli u Italiju?

NORA: Da, tako smo imali novaca, a Ijekari su navaljivali. Otputovali smo mjesec dana kasnije.

GOSPO�A LINDE: A tvoj muž se vratio posve izlije�en? NORA: Cio kao riba u vodi. GOSPO�A LINDE: A — doktor? NORA: Kaiko? GOSPO�A LINDE: �ini mi se da je djevojka rekla da je gospodin

što je ušao sa mno'm — doktor. NORA: To je bio doktor Rank. Ali on nam ne dolazi kao ljekar. To je

naš najbolji prijatelj i možeš ga ovdje kod nas barem jedanput dnevno vidjeti. Ne, Torvald nije više bio ni �asa bolestan. I djeca su �ila i zdrava, ja taJko�e. (Sko�i i plješ�e rukama) Bože, o bože, Kristina, ipaik je divno živjeti i biiti sretan! — Ah, ali > ovo je "talko ružno od imene — saimo govorim o svojim stvarima. (Sjeda uz nju na stoli�icu i stavlja ruke na krilo gospo�e Linde) Ah, nemioj se ljutiti na mene! — Reci, da li je stvarno istina da ti nisi voljela svoga muža? Zašto si se onda udala za njega?

GOSPO�A LINDE: Moja majka je još bila živa i ležala bolesna i bez sredstava. A morala sam da se brinem i za svoja dva mla�a brata. Izgledalo mi je neodgovorno da odbijem njegovu ponudu.

NORA: Da, da, to je saisvim pravo. On je, dalkle, tada bio bogat? GOSPO�A LINDE: Mislim da je bio vrlo imu�an. Ali to su bili

nesigurni poslovi, Noro. Kad je umro, došlo je do sloma i ništa nije ositalo.

NORA: I onda —? GOSPO�A LINDE: Onda sam se morala probijati kroz život s

malom sitni�arslkom radnjom, s :maloim školom i sva�im drugim. Posljednje tri godine su mi bile kao jedan jedini dugi i nemirni radni dan. A sad je on završen, Noro. Moja jadna majika me više ne .treba —ona je umrla. Mladi�i taiko�e ne — oni imaju sada svoja namještenja i -mogu se sami brinuiti o sebi.

NORA: Kako mora da ti je laknulo — GOSPO�A LINDE: Ne, vidiš, saimo mi je tako neizrecivo prazno.

Neima više nikoga za koga mogu da živim. (Ustaje nemirno) Zato više ne mogu da izdržim tamo u onom zaba�enom gnijezdu. Ovdje �e se sigurno lakše mo�i da na�e nešto što �ovjeka zaokuplja i ispunjava mu 'misli. Ako mi sam.o uspije da na�em ndko sigurno zaposlenje, neiki >mali kancelarijski posao -—

NORA: Ali, Kristina, pa to je užasno naporno, a ti i bez toga izgledaš tako iscrpljeno. Bilo bi ti mnogo bolje kad bi imogla da otputuješ u neiku banju!

GOSPO�A LINDE (ode do prozora): Ali ja nemam oca koji bi mi dao novac za put, Noro!

NORA (ustaje): Ah, ne ljuti se na mene! GOSPO�A LINDE (prilazi joj): Draga Noro, ne ljuti se ti na mene.

To je ono najgore u prilikama kakve Bu moje, što �ovjek postaje taiko ogor�en. Nemaš za koga da radiš, a ipak stalno moraš raditi. Ipak se mora živjeti i tako postaješ egoist. Kad si mi ispri�ala o sretnim promjenama u vašem životu — vjeruj mi —� ja se nisam toliko obradovala zbog tebe, koliko zbog sebe.

NORA: Kako to? Ah, da, razumijem te. Ti misliš da bi Torvald mogao nešto u�initi za tebe.

GOSPO�A LINDE: Da, to sam mislila. NORA: Pa i ho�e, Kristina. Prepuidti ti to samo meni; ja �u to ve�

tako fino izvesti, tako fino — ve� �u ja znati da nešto fino izmislim, �ime �u ga pridobiti. Ah, tako bih strašno željela da ti pomognem!

GOSPO�A LINDE: Kako je, Noro, lijepo od tebe što se tako zauzimaš za moje stvari — utoliko ljepše što ti saana nisi nikad upoznala teret i nevolje u životu.

NORA: Ja —? Ja da nisam —? GOSPODA LINDE (smiješe�i se): Dragi bože, to malo ru�nog rada i

sli�no — ti si još dijete, Noro. NORA (zahaci glavu i hoda po sohi): To nisi smjela re�i s takvom

uvjerenoš�u.

36 37

rip

GOSPO�A LINDE: Taiko? NORA: Ti si kao i drugi. Svi vi mislite da ja nisam sposobna za

nešto ozbiljno — GOSPO�A LINDE: No, no — NORA: -------- da ja mišta nisam uradila u ovom teškom

životu. GOSPO�A LINDE: Draga Noro, pa ti si mi sama uipravo

ipri�ala o svom životu. NORA: Ah, šta, — o bezna�ajnostima! — (Tiho) A ono

zna�ajno, ito ti inisam ispri�ala. GOSPO�A LINDE: Zna�ajno? Šta tiime misliš? NORA: Ti me sasvim ipotcjenjuješ, Kristina; ali to ne bi smjela

da �iniš. Ti si ponosna na to što si tako dugo i teško radila za svoju majku.

GOSPO�A LINDE: Ja nikog ne potcjenjujem. Ali jedno je istina: ja sam ponosna i sretna pri pomisli da sam imala priliku da svojoj majci u izvjesnoj mjeri olakšam njene posljednje dane.

NORA: I tako�e si ponosna pri poimis'li što si u�inila za svoju bra�u.

GOSPO�A LINDE: Mislim ida imam pravo na to. NORA: To i ja mislim. Ali sad treba nešto da saiznaš, Kristina.

I ja itmam nešto što me �ini ponosnom i sretnom. GOSPO�A LINDE: U to ne sumnjam. Ali kako to misliš? NORA: Govori tiho. Zamisli kad bi Torvald �uo! Ni po koju

�ijemu ne smije on — nilko ne smije to da sazna, niko osim tdbe, Kristina.

GOSPO�A LINDE: Ali šta to? NORA: Hodi ovamo. (Povu�e je do sehe na sofu) Da, slušaj. —

I ja imam nešto šito me �ini ponosnom i sretnom; j a sam Torvaldu spasila život.

GOSPO�A LINDE: Spasila? Kako to — spasila? NORA: Pri�ala sam ti o iputu u Italiju. Da Torvald nije tamo

otišao, ipropao bi. GOSPO�A LINDE: No da, i tvoj otac vam je dao potrebna

sredstva —

NORA (smiješi se): Da, u to vjeruje Torvald, u to vjeruju i svi drugi, ali —

GOSPO�A LINDE: Ali —? NORA: Tata nam nije dao ni helera. J a sam pribavila taj

novac. GOSPO�A LINDE; Ti? Tako veliku svotu? NORA: Hiljadu dvjesta talira. �etiri hiljade i osam stotina

ikruna. Sta kažeš sada? GOSPO�A LINDE: Da, ali Noro, kako ti je to bilo mogu�e?

Jesi li dobila ma lutriji? NORA (prezrivo): Na lutriji? (S potcjenjivanjem) Kakva bi to

onda bila vještina? GOSPO�A LINDE: Pa kako si ih dobila? NORA (pjevucka i smiješi se tajanstveno): Hm, —- tra-4a-la! GOSPO�A LINDE: Nisi ih valjda mogla posuditi? NORA: Tako? A zašto ne? GOSPO�A LINDE: Ne, žena ne množe uzeti zajaim bez

saglasnosti svoga muža. NORA (zabaci glavu): Tako? — A ako je to žena koja ima

nekog smisla za poslove — žena koja se zna mudro ponašati — onda —

GOSPO�A LINDE: Ali, Noro, ja ne razumijem ni rije�i — NORA: Nije ni potrebno. Niko i ne kaže da sam novac

p o s u d i 1 a. Mogla sam ga nabaviti i na drugi na�in. (Baca se natrag na sofu) Mogla sam ga dobiti od nekog obožavaoca. Kad neko ovaiko zgodno izgleda kao ,ja —

GOSPO�A LINDE: Ti si šašava. NORA: Sad si sigurno krajnje znatiželjna, Kristina. GOSPO�A LINDE: Slušaj, draga Noro, ti valjda nisi u�inila

k^kvu neporomišljenost? NORA fopet se uspravi): Zar je to nepromišljenost, sipa-siti

život svome mužu? GOSPO�A LINDE: Ja smatram da je to bila nepromi-

šljenosit što si bez njegovog znanja — NORA: Ali on nije smio ništa znati! Gospode bože, zar

ne možeš to da shvatiš? Nije smio da zna kako je

38 39

loše njegovo stanje. Ljetkari su meni došli i rekli da je njegov život u opasnosti i da ga samo boravak na jugu može da spasi. Zar misliš da nisam najprije pokušala da se na drugi na�in izvu�em iz neprilike? Govorila sam mu o toime, kalko bi :mi se svi�alo da mogu kao druge mlade žene da putujem u inostram-stvo. Plaikala sam i prelklinjala ga; govorila saim mu da bi morao pomisliti na to u kakvom sam ja stanju, pa da bude tako dobar i da mi u�ini po volji; a onda sam nagovijestila, da bi on, valjda, mogao uzeti zajam. Ali tu je on skoro pobjesnio, Kristina. Rekao je da saim lakoimislena i da je njegova dužnost kao muža da ne popušta ^mojim .mušicama i kapricima — tako je to nazvao, �ini mi se. Pa sad, mislila sam u sebi, ti moraš biti spašen; i onda sam pronašla ovaj izlaz —

GOSPO�A LINDE: Zar tvoj muž nije saznao od tvoga cea, da vam novac nije on poslao?

NORA: Ne, nikada. Tata je baš tih dana umro. Imala sam namjeru da njemu stvar povjerim i da ga zamolim da ništa ne ada. Ali pošto je bio tako tešiko bolestan — nažalost, to više nije bilo potrebno.

GOSPO�A LINDE: A kasnije se nikad nisi povjerila svome mužu? NORA: Ne, za ime božje, šta ti pada na pamet? Njemu koji je u tim

stvarima toliko strog! A osim toga — Torvaldu, s njegovom m^ušlkam sujetom — kaiko bi imu imu�na i ponižavaju�a bila spoznaja da mi je dužan zahvalnosti. To bi potpuno poremetilo naše me�usobne odnose. Naš lijepi, sretni dom ne bi više bio ono što je sada.

GOSPO�A LINDE: Zar mu ne�eš nikada re�i? NORA (zamišljeno, s polusmiješkom): Da, imožda — jedanput

kasnije; poslije mnogo godina, kad više ne budem tako lijepa kao sada. Ne smiješ se tome smijati. Ja samo mislim, kad me Torvalid više ne bude tako mnogo volio kao sada, kad više ne bude uživao u to-me da mu nešto otplešem, da se preobu�em i re-citujem. Onda �e imožda biti dobro da imam nešto u rezervi — (Prekine se) Ah, besmislica, besanislica,

besmislica! T o vrijeme nikad ne�e do�i. — No, pa šta kažeš na moju veliku tajnu, Kristina? Zar nisam i ja ipak za nešto sposobna? — Uostalom, možeš mi vjerovati, ta stvar mi je zadala mnogo rnuke. Nije 'mi bilo baš lako da uvijek pravovremeno izvršavam svoje obaveze. Treba, naime, da znaš, da u poslovnom životu ima nešto što se zove �etvrtgodišnje ka-mate i još nešto što zovu otplalta, a novac je uvijek tako strašno teško stvoriti. Tako sam, vidiš, uvijek i stalno morala da štedim, 'gdje sam samo mogla. Od novca za k'U�amstvo nisam mogla gotovo ništa odvajati jer je Torvald m.orao 'dobro živjeti. Ni djecu nisam 'mogla pustiti da hodaju oikolo loše odjevena; ono što dobijem za njih, mislila sam, to moram na njih i pdtrošiti. Slatki, 'dragi mališani!

GOSPO�A LINDE: Onda si morala da smanjiš svoje vlastite potrebe, jadna Noro?

NORA: Da, naravno. Pa ja sam toila na redu. Svaki put kad bi imi Torvald dao novac za nove haljine i sli�no, ja ne bih potrošila ni polovinu; stalno sam kupovala ono najjeftinije i najjednostavnije. Prava je sre�a što mi sve tako dobro stoji, pa Torvald ništa ne primje-�uije. Ali ponekad mi je bilo vrlo teško, Kristina, jer špak. je divno biti lijeipo obu�en. Zar ne?

GOSPO�A LINDE: Da, naravno. NORA: No, a onda sam imala i druge izvore prihoda. Posljednje zime

saim imala sre�u da dobijem mnogo posla za prepisivanje. Tad sam se zaklju�avala i pisala svake ve�eri do dulbako u no�. Ah, ponekad sam bila tako umorna, taiko umorna. Ali, uiprkos tame, bilo imi je ogromno zadovoljstvo 'da tako radim i zara�ujem novac. Izgledala sam sebi skoro kao muškarac.

GOSPO�A LINDE: I koliko si mogla otplatiti na taj na�in?

N'ORA: Pa, to ti ne mogu re�i tako 'ta�no. Znaš, vrlo je teško sna�i se u takvim poslovima. Znam saimo da (sam pla�ala koliko sam god mogla sakupiti. Mnogo puta nisam ni znala kako �u. (Smiješi se) Onda bih

40 41

I tu: sjela i zamišljada, kako se u mene zaljubio neki stari, bogati gospodin —

GOSPO�A LIONfDE: Kako? Kakav gospodin? NORA: Ah, gluposti! — i kako je on umro i kad su otvorili

njegov testament, pisalo je u njemu velikim slovima: »Sav moj novac neka odmah i u gotovoan bude ispla�en ljubaznoj gospo�i Nori Helmer.«

GOSPO�A LINDE: Ali, draga Noro, kalkav to gospodin? NORA: Gospode bože, zar ne shva�aš? Pa gosipodin nije ni

postojao; tako sam to sebi samo zamišljala — uvi-geik i neprestano, kad nisam znala ikako �u oibeszibije-diti novac. Ali sad svejedno; što se mene ti�e, stari dosadni �ovjek može i da ostane, gdje god je; ne zanima me više ni on ni njegov 'testament, jer sad je mojim brigama kraj. fSko�ij O, bože, Kristina, pa to , f je božanska pomisao! Biti bez briga! Sasvim, sasvim bez briga! Igraiti se i skakati s djecom, imati u ku�i : sve divno i udobno, baš onako kako TorvaiM voli! I zaimisli, sad �e prolje�e sa svojim dalekim, plavim nebom! Možda možemo po�i na kakav mali put. Možda �u opet vidjeti more. Ah, da, da! Kaiko je divno živjeiti i biti sreltan! (Guje se zvono u predsoblju.)

GOSPO�A LINDE (ustaje): Zvoni; možda je najbolje da ja odem.

NORA: Ne, samo ostani. To sigurno nije posjeta meni. To ndko dolazi Torvaldu —

SLUŽAVKA (u predsoblju): Oprostite, milostiva gospo�o —^ tu je jedan gospodin — koji želi da govori s gospodinom advokatom.

NORA: ------------- misliš sa gospodinom d i r e k t o r o m b a n k e —

SLUŽAVKA: Da, s gospodinom direktorom bartke, pa ja ne zinam jer — jer gospodin doktor je još unutra —

NORA: Ko je taj gospodin? KROGSTAD (u predsoblju): Ja sam, milostiva gospo�o. NORA (ide mu korak u susret, uzbu�eno, poluglasno): Vi? Sta

to treba da zna�i? O �emu vi ho�ete da razgovarate s mojim mužem?

KBOGSTAD: O bankovnim poslovima — talko re�i. Ja imam u Akcionoj banci malo namještenje, a kalko �ujem, vaš mxiž nam je sada šef —

NORA: To su dakle — KROGSTAD: — samo suhoparni poslovi, milostiva gospo�o,

ništa drugo. NORA: Da, onda budite tako dobri pa se ipotrudiite do

kancelarije. (Pozdravi i ravnodušno zatvara vrata predsoblja; onda odlazi do pe�i i sjeda prema vatri.) GOSPO�A LINDE: Noro, — ko je taj �ovjek? NORA: To je izvjesni Krogstad. GOSPO�A LINDE: Dakle zaista je on. NORA: Poznaješ li tog �ovjeka? GOSPO�A LINDE: Poznavala sam ga — ndkad prije. Bio je

neko vrijeme zamjenik pravobranioca u našem ikraju. NORA: Sasvim ta�no. GOSPODA LINDE: Kako se promijenio. NORA: Bio je, izgleda, vrlo nesretno oženjen. GOSPO�A LINDE: Sad je udovac. NORA: S mnogo djece. — Talko — sad gori vaitra. (Zatvara

pe� i gurne stolicu za ljuljanje malo u stranu.) GOSPO�A LINDE: Kažu da se on bavi svakakvim po-

slovima? NORA: TE^O? TO može biti. Ja stvarno ne znam. — Ali,

ne�emo sad o poslovima. To je taiko dosadno. (Doktor Rank dolazi iz Helmerove sobe.) DOKTOR RANK (još na vratima): Ne, ne, dragi prijatelju, ne

volim da smetam; radije �u malo u�i kod tvoje žene. (Zatvara za sobom vrata i ugleda gospodu Linde) O, — molim za izvinjenje, izgleda da i ovdje smetam?

NORA: Ne, uopšte ne. (Predstavlja ih) Dr Rank — gospo�a Linde.

RANK: Ah! Ime koje se u ovoj ku�i �esto spominje. Mislim da sam prošao pored vas na stepeništu, kad sam dolazio.

42 43

GOSPO�A LINDE: Da, ja uz stepenice idem vrlo lagano, ne podnosim ih dobro.

RANK: Aha! Mala unutrašnja smetnja? GOSPO�A LINDE: Zapravo, više premorenost. RANK: Ništa drugo? Onda ste sigurno došli u grad da se imalo

oporavite preiko praznika? GOSPO�A DINDE: Došla sam da tražim posao. RANK: Zar je posao isprobano sredstvo protiv premore-ncfiti? GOSPO�A LINDE: Mora se živjeti, gosipodine doktore. RANK: �a, vrlo je rasprostranjeno mišljenje da se to mora. NORA.: No, no, ddktore, pa i vi volite da živite. RANK: Svakako, i ja. I ako patim, htio bih da ta patnja što

diiže potraje. I svi moji pacijenti žele to isto. A ni sa 'moralno oboljelim nije ništa druga�ije. U ovom trenutku je baš jedan takav ^moralni Lazarus kod Helmera —

GOSPO�A LINDE (prigušenim glasom): Ah! NORA: Na koga to mislite? RANK: Ah, to je izvjesni Krogstad — vi ne poznajete tog

�ovjelka. Taj je pdkvaren do srži karaktera, poštovana gospo�o. Ali i o n po�inje da pri�a o tome kao 0 vrlo važnoj stvari: da on mora živj eti.

NORA: Tako? — A o �emu on to ima da razgovara s Tor-valdom?

RANK: Ja stvarno ne anam. Samo sam �uo da se ti�e Akcionarske banke.

NORA: Nisam iznala da Krog —, da taj gosipodin Krogstad ima nekog posla s Akcionar�kom bankom.

RANK: O, naravno, on ima tamo nelku vrstu namještanja. (Gospo�i Linde) Ne znam da li i tajmo u vašem kraju ima takvih ljudi, koji kao bez daha tr�e okolo ida nanjuše moralnu trulež pa da onda doti�ne progone za neiko unosno namještenje. A zdravi se onda moraju zadovoljiti time da im gledaju kroz prste.

GOSPO�A LINDE: Da, ali, zapravo, bolesnici imaju najviše prava da ibuidu zJbrinuti.

RANK (slegne ramenim,a): Eto, tu smo. Upravo t a k v i nazori prave cd ljudskog društva bolnicu.

(Nora, koja se bila zamislila, prsne u poluglasan smijeh i zaplješ�e rukama.) RANK: Zašto se vi tome smijete? Znate li vi uopšte šta je to

idruštvo? NORA: Baš me briga za to glupo društvo!! Ja se sm.ijem

ne�em sasvim drugOim — ne�emu strašno komi�noan. — Recite mi, doktore, jesu li sada svi, koji su namješteni u Akcionarskoj banci, zavisni o Torvaldu?

RANK: To vam se �ini taiko strašno komi�no? NORA (smiješi se i pjevucka): Pustite me samo, pustite me

samo! (Seta po sohi taTno-amo) Ah, pomisao da mi — da Torvald ima tako veliki uticaj na tako mnogo ljudi je, zaista, zaibavna. (Vadi kesicu iz tašne) Doktore, izvolite bombon�i�?

RANK: Gle, bo-mihona! Mislim da je to ovdje prokrijum-�arena roba.

NORA: Da, svakako — ali o v e mi je Kristina poklonila. GOSPO�A LINDE: Kako? — Ja? NORA: No, no, ništa se ne boj. Ti nisi mogla znati da je to

Torvald zabranio. Treba, naime, da anaš, da se on boji da time ne poikvarim zube. Ah, šta! Jednom k'o nijednom! — Zar ne, doktore? Evo, izvolite! (Stavlja mu bombon u usta) 1 tebi Kristina. I meni još jedan, samo jedan — najviše dva. (Opet hoda okolo) Sad sam iznad svega sretna. Ima samo još jedna stvar ma svijetu, što bih ja strašno željela.

RANK: A to je? NORA: Strašno bih željela da nešto reknem, ali da to i TorvaM

�uje. RANK: Pa što to ne reknete? NORA: Ne, ne smijem. To je tako ružno. GOSPO�A LINDE: Ružno? RANK: Pa, onda i nije baš preporu�ljivo. Ali nama ipak

možete. — No šta biste vi to tako rado rekli, da i Torvaild �uje?

NORA: Strašno bih voljela da kažem: U božju mater!

44 45

RANK: Jeste li poludjeli? GOSPO�A LINDE: Ali, Noro —! RANK: Pa recite. Evo njega. NORA (sakriva bombone): Pst! Pst! Pst! HELMER (dolazi s mantiloTn preko ruke i šeširom u ruci, iz

svoje sobe.) NORA (ide mu u susret): No, dragi TorvaMe, jesi li ga se

riješio? HELMER: Da, otišao je. NORA: Mogu li te upoanati — to je Kristina. Danas je

doputovala. HELMER: Kristina —? Izvinite, ali ja ne znam — NORA: Gosipo�a Linde, dragi Torvalde, gospo�a Kristina

Liinde. HELMER: Ah, talko. Vjerovatno prijateljica iz mladosti moje

supruge? GOSPO�A LINDE: Da, mi se poznajemo od ranije. NORA: I zamisli, ona je prešla dalek put da bi govorila s

tobom. HELMER: Kako to —? GOSPO�A LINDE: To baš ne — NORA: Kristina je, naime, izvanredno vješta u kancelarijskim

poslovima. I sad bi jako voljela da radi pod nadzorom nekog sposobnog �ovjelka, i da nau�i još više nego što zna —

HELMER: Vrlo pameitno, gospo�o Linde. NORA: I ikad je sada �ula da si ti postao direktor banke —

brzojav je to razglasio — doputovala je ovamo što je mogla brže i — Zar ne, Torvalde, meni za ljubav ti �eš ve� nešto u�initi za Kristinu? Ho�eš?

HELMER: Pa sad, to ne bi bilo nemogu�e, vi ste, pret-postavljaon, udovica?

GOSPO�A LINDE: Da. HELMER: I poznajete kancelarijske poslove? GOSPO�A LINDE: Da, prili�no. HELMER: No, onda je vrlo vjerovatno da vam mogu na�i ndko

namještenje — NORA (plješ�e rukama): Vidiš li, vidiš li!?

HELMER: Naišli ste baš u pravom trenut�cu, gospo�o Linde. GOSPO�A LINDE: Kako da vam zahvalim —? HELMER: To nikalko nije potrebno. (Obla�i mantil) Ali danas

one morate izviniti. RANK: Ceikni, idem i ja. (Donosi iz predsoblja svoj krzneni

kaput i grije ga na pe�i.) NORA: Nemoj ostati dugo, dragi Torvalde. HELMER: Samo jedan sat, ne�u duže. NORA: Ideš i ti, Kristina? GOSPO�A LINDE (obla�i kaput): Da, moram sad i�i da

potražim kalkvu sobu. HELMER: Onda možda možemo zajedno niz ulicu. NORA (pomaže joj): Kalko je glupo što mi nemamo više

prostora. Ali nemogu�e je da te — GOSPO�A LINDE: Sta ti pada na pamet! Adieu, draga Noro, i

hvala ti za sve. NORA: Dovi�enja! Ve�eras �eš, naravno, do�i. I vi, ta-ko�e,

doktore. Sta? Ako se budete dobro osje�ali? Naravno da �ete se osje�ati dobro! Samo se sad dobro zamotajite.

(U opštem razgovoru idu u predsoblje. Na stepeništu se �uju dje�iji glasovi.) NORA: Evo ih, evo ih! (Ona potr�i i otvara. Ana-Mari dolazi

sa djecom.) Unutra, samo unutra! (Saginje se i ljubi ih) Moji slatki, jedini —! Pogledaj ih, Kristina! Zar nisu dražesni?

RANK: Ne pri�ajte ovdje na propuhu. HELMER: Do�ite, gospo�o Linde. Sad ovdje postaje ne-

izdržljivo za svakoga ko nije majka! (Rank, Helmer i gospoda Linde odu niz stepenice, dadilja s djecom u sobu. Za njima i Nora, pošto je zatvorila vrata predsoblja.) NORA: Kalko mi izgledate svježe i veselo. Pa kakve to crvene

obraze imate? Kao jabuke i ružice. (Djeca cijelo vrijeme neprestano razgovaraju s njom) Jeste li se doibro zabavljali? Pa to je idivno! Ah — ti si Emi i Boba vozio na sankaima? — Zannisli! Da, ti si

46 47

pravi de�ko, Ivare. Daj mi je malo, Ana-Mari! Moju slatku, malu lutkicu! (Uzme od dadilje najmanje dijete i pleše s njim,)

Da, da! Mama �e plesati i sa Bobom. Sta? I grudvali ste se? O, što i ja nisam bila s vama! Pusti, ja �u je sama svu�i, Ana-Mari. Pusti samo, to mi je zadovoljstvo. Idi ti samo u dje�ju sobu. Ti izgledaš taiko smrznuto. Na pe�i je topla kafa za teibe. (Dadilja

odlazi u sobu lijevo. Nora uzima od djece kapute i kape i baca ih naokolo, a djeca neprestano pri�aju.) NORA: Ah, šta?

Tjerao vas je neki veliki pas? Ali nije vas ugrizao? Ne, talkve male lijepe lutkice, psi ne ujedaju. Ne gledaj pakete Ivare! Sta

je to? E, kad bi vi z n a l i ! Ah, nemoj, ne, unutra je nešto ružno. Je li? Ho�ete da se igramo? Sta �emo se igrati? Skrivanja?

Neka se Bob prvi sakrije. Ja? Dobro, onda �u se ja prva sakriti. (Ona i djeca se igraju uz vrisku i smijeh po sobi i su-

sjednoj prostoriji lijevo. Najzad se Nora sakrije pod. sto. Djeca jure okolo, traže, ali ne mogu da je nadu. Onda �uju njen

prigušen smijeh, jure do stola, podižu stolnjak i vide je. Burno klicanje. Ona ispuže napolje, kao da ho�e da ih uplaši. Nova

vriska. Sada se vrata napola otvore i ukaže se K r o g s t a d . On malo pri�eka. Igra se nastavlja.)

KROGSTAD: Oprostite, gospo�o Helmer — NORA (prigušeno vrisne, okrene se i napola sko�i): Ah! Sta ho�ete vi? KROGSTAD: Oprostite — vrata na stubištu bila su samo pritvorena; -mora da je ne!ko zaboravio da ih zaklju�a. NORA (ustaje): Moj imuž nije kod ku�e, gospodine Krogstad. KROGSTAD: To znam. NORA: Tako — pa šta onda ho�ete ovdje? KROGSTAD: Da s vama malo porazgovaram. NORA: Sa —? (Djeci, tiho) Idite tamo kod Ane-Mari. Sta? Ne, strani gOigpodin ne�e mami -ništa u�initi. Kad on ode, igra�emo se dalje. (Ona odvodi djecu u sobu lijevo i zatvara za njima vrata.)

48

NORA (nemirno, napeto): Ho�ete da govorite sa nanom? KROGSTAD: Svakako. NORA: Danas — ali ovo još nije prvi. KROGSTAD: Ne, ali je Badnjalk. Od vas samih zavisi, kalkav

�e vam biti Boži�! NORA: Sta ho�ete vi? Danas ja apsolutno ne mogu — KROGSTAD: O tome zasad ne�emo govoriti. Radi se o ne�em

drugom. Valjda imate trenutak vremena? NORA: O, da, sigurno, vremena imam, iako — KROGSTAD: Dobro. Sjedio sam u restoranu Olsen i vidio

vašeg muža kako ide prefko uilke — NORA: Da. KROGSTAD: — s jednom damom. NORA: I šta dalje? KROGSTAD: Smijem li nešto upitati: je li ta dama izvjesna

gospo�a Linde? NORA: Da. KROGSTAD: Ona nije dugo ovdje? NORA: Od jutros. KROGSTAD: To je sigurno vaša dobra prijateljica? NORA: Da, jeste. Ali ja ne razumijem — KROGSTAD: I ja saon je nekad poznavao. NORA: To znam. KROGSTAD: Tako? Vi ste, ddkle, upu�eni u tu stvar? To sam

i imislio. Smijem li vas, idakle, kratko i jasno upitati: ho�e li gospo�a Linde biti namještena u Akcionarskoj banci?

NORA: Gospodine Krogstad, kako vi to sebi dozvoljavate da mene ispitujete?! Vi, jedan pot�injeni moga muža? Ali kad one ve� pitate, onda znajte: da, gospo�a Linde �e biti namještena. I ja sam se li�no zauzela za nju, gospodine Krogstad. Eto, sad znate.

KROGSTAD: Dakle, dobro sam pretpostavio. NORA (hoda po sobi tamo-amo): Moj hože, pa imam, valjda,

nekog uticaja! Ako sam žena, to još ne zna�i da —� A ako se neko nalazi u pot�injenom položaju, onda treba da se �uva, gospodine Krogstad, da ne uvrijedi nekoga, koji — hm —

4 — Drame

"mm

49

KROGSTAD: — ima uticaja? NORA: Svaikako. KROGSTAD (prom^ijenjenim, tonom,): Gospo�o Helmer,

ho�ete li biti taiko dobri da ufpotrijeibite svoj uticaj u moju korist?

NORA: K£yko? Sita mislite time? KROGSTAD: Ho�ete li biti tako dobri da se pobrinete da ja

svoj pot�injeni položaj u banci zadržim? NORA: Sita to zna�i? Ko ho�e da vam oduzme vaše mjesto? KROGSTAD: Ah, ipreda immom ne morate igrati nai-^u. Meni

je poitpuno jasno da vašoj prijateljici ne može biti prijatno da se izloži suisretinaa sa inmoim, a sad ve� shvatam i to, kome imam da zahvalim što ho�e da me otjeraju.

NORA: Ali ja vas uvjeravam — KROGSTAD: Da, da, da, kratko i jasno: još ima vremena i ja

vam savjetujem da iskoristite svoj uiticaj i da to siprije�ite. NORA: Ali, gospodine Krogstad, ja nemam nikakvog uticaja. KROGSTAD: Ne? Mislim da sam upravo �uo i to iz vaših

vlastitih usta. — NORA: To inisite simjeli tako shvatiti. Ja! Kako samo možete

pomisliti da ja imam takav uticaj na moga muža?! KROGSTAD: Ah, ja poznajem vašeg muža iz studentskih

dana. Ne mislim da je gospodin direlkltor banke �vrš�i od ostalih .muževa.

NORA: Alko budete s potejenjivanjem govorili o mome nriužu, pokaiza�u vam vrata.

KROGSTAD: Vi ste hrabri, milostiva gospo�o. NORA: Ja se vas više ne bojim. Odmah poslije Nove godine

oslobodi�u se �itave te brige. KROGSTAD: Sad me slušajte, milostiva gospo�o. U slu�aju

potrebe, ja �u se boriti na život i smrt, da sa�uvam to svoje malo mjesto u banci.

NORA: Tako i izgleda.

KROGSTAD: Ne samo zbog prihoda. Do njih mi je najmanje stalo. Radi se o ne�em drugom. — No, da — .mora�u sve re�i! Vidite — ovo je: Vama je, sigurno, kao i �itavom svijetu poznato, da sam ja prije više godina u�inio jednu nepromišljenost.

NORA: Mislim da sam �ula talko nešto. KROGSTAD: Stvar nije stigla do suda. Ali od tog tre nutka

imeni su najeldanput sva vrata bila zatvorena. Onda sam se bacio na poslove, teoje vi ve� poznajete. Nešto saon morao po�eti, a mogu da kažem da nisam bio od onih najgorih. Ali sad se moram iiz svega toga izvu�i. Moji simovi rastu i njima za ljubav moram pdkušati da opet zadobijem onoliko gradansikog ugleda koliko je to mogu�e. Ovo mjesto u banci ani je bilo, taiko re�i, prva stepenica. A sada ho�e vaš muž da me nogom gume sa stepeništa, pa da opet dospi-jem u blato.

NORA: Ali za ime boga, gospodine Krogstad, to apsolutno nije u miojoj mo�i da vam posmognem.

KROGSTAD: Zato što n e � e t e . Ali ja imam sredstava da vas prisilim.

NORA: Vi, valjda, ne�ete re�i mom mužu da sam vam dužna onaj novac?

KROGSTAD: Hm — a kad bih mu rekao? NORA: To bi bilo srairmo od vas. (Prigušuje suze) Tu tajnu,

koja je moja radost i moj ponos — to da on sazma na tako ružan i neukusan na�in? Da sazna od vas? Izložili biste me najstrašnijim neugodnostima —

KROGSTAD: Samo neugodnostima? NORA (žestokoj; Ali samo vi to ii�inite! Vi sasmi �ete od toga

imati najviše štete; onda �e tek moj moiž vidjeti kakav ste vi zao �ovjek. I tek tada ne�ete mo�i zadržati svoje .mjesto!

KROGSTAD: Pitao sam: bojite li se vi to samo doma-� i h neugodnosti?

NORA: Ako to moj muž i sazna, on �e, naravno, ostatak svote odmah platiti i onda više nemamo s vama nikakvog posla.

50 4* 51

KROGSTAD (pri�e korak bliže): iSlušajte me, gospo�o Helmer, — vi ili nemate doibro pam�enje ili nemate pojma 0 poslovima. Moram vam �itavu stvar malo temeljitije rastuma�iti.

NORA: Kako to? KROGSTAD: Kad je vaš miož toio bolestan, došli ste kod mene da

posudite dvjesta talira. NORA: Nisam znala nikog drugog. KROGSTAD: Ja satm obe�ao da �u vam taj novac nabaviti — NORA: Pa i nabavili ste mi — KROGSTAD: Ja sam obe�ao da �u vam taj novac nabaviti ipod

izvjesniim oislovima. Vi ste tada bili talko zaokupljeni boleš�u svoga imuža i tako obuzeti željosm

'- da dobijete novac za put, da sporednim stvarima niste polklanjali nikakve pažnje. Zato je vrlo uputno da vas ma njih podsjetim. Pa, daikle, ja sam obe�ao da �u vam nabaviti taj novac uz obveznicu ikoju sam ja sastavio.

NORA: I koju sam ja potpisala. KROGSTAD: Ddbro. Ali tome sam još dolje dodao nekoliko redova,

prema kojima vaš otac jam�i za dug. Ove redove morao je vaš otac potpisati.

NORA: Morao —? Pa on ih jeste potpisao. KROGSTAD: Datum sam bio ostavio in blanco. To je zna�ilo da vaš

otac sam treba da nazna�i dan kada je papir potpisao. Sje�ate li se, milostiva gc^po�o?

NORA: Da, �ini mi se — KROGSTAD: Potom sam obveznicu predao vama, da je poštom

ipošaljete vašem ocu. Zar nije bilo tako? NORA: Da. KROGSTAD: I to ste vi, naravno, odmah i u�inili, jer ste imi ve�

nakon pet-šest dana 'donijeli papir natrag sa potpisom vašeg oca. Onda sam vam isplatio iznos.

NORA: Pa da. Zar vam nisam ta�no otpla�ivala? KROGSTAD: Taiko, prili�no. — Ali, da se vratimo na ono o �emu

smo govorili — to je bilo teško vrijeme za vas, (milostiva gospo�o.

NORA: Da, bilo je. KROGSTAD: Vaš otac je sigurno ležao teško bolestan? NORA: Ležao je na smrtnoj postelji. KROGSTAD: I umro je brzo. NORA: Da. KROGSTAD: Recite .mi, gospo�o Helmer, znate li, slu�ajno, dan

smrti vašeg oca? Datuim, mislim. NORA: Tata je umro 29. septembra. KROGSTAD: Sasvim ta�no. Za to sam se raspitao. I zato sebi

nilkalko ne mogu da objasnim — (Vadi neki papir) — jednu �udnovatu okolnost.

NORA: Kakvu �udnovatu okolnost? Ja ne znam — KROGSTAD: �udnovatu okolnost, miliostiva gospo�o, da je vaš

otac ovu obveznicu potipisao tri dana poslije svoje smrti. NORA: Kako? Ne razumijem — KROGSTAD: Vaš otac je umro 29. septembra. A pogledajte ovdje,

ovdje je potpis vašeig oca datiran sa 2. olktobroim. Zar to nije �udnovato, ^milostiva gospo�o?

NORA (šuti). KROGSTAD: Pada u o�i, taiko�e, da rije�i »2. oktobar« i broj godine

ne odaju rukopis vašeg oca, ve� više jedan drugi rukopis koji mi se �ini poznat. No, to se ve� da objasniti. Vaš otac je ^mogao zaboraviti da datira svoj poitpis i onda je imogao nelko drugi staviti datuim otprilike, prije nego što je saznao za njegovu smrt. U tome nema ništa loše. Važan je potpis imena, a taj je, valjda, pravi, gospo�o Helmer? Vaš otac je ipaik vlastoru�no ovdje potpisao svoje ime?

NORA (poslije kra�e pauze — zabaci glavu i pogleda ga prkosno): Ne, to nije taiko: j a sam potpisala tatino ime.

KROGSTAD: Oho, miLostiva gospo�o, znate li vi da je to jedno opasno priznanje?

NORA: Zbog �ega? Pa vi �ete uskoro dobiti svoj novac. KROGSTAD: Dozvolite mi jedno pitanje, — zibog �ega niste taj

dokument poslali svom ocu? NORA: Bilo je nemogu�e. Pa tata je ležao bolestan. Da sam ga

zamolila za potpis, morala (bih mu i kazati za

52 53

3ta mi je novac potreban. Ali (kako sam tako teškom bolesniku imogla kazati da je život mog imuiža u životnoj opasnosti? To je bilo sasvim nemogu�e.

KROGSTAD: Onda bi za vas bilo bolje da ste odustali od puita u inostranstvo.

NORA: Ne, i to je bido nemogu�e. Taj put je trebao da spasi život mome mužu, — od toga nisam mogla odustati.

KROGSTAD: Ali zar niste pomislili da ste time mene prevarili?

NORA: Na to se niikaiko nisam .mogla obazirati. Vi me se aipsolubno niste ticali. Nisam vas mogla podnijeti jer ste bili talko bezdušni i stvarali oni toliko teško�a, ialko ste znali Ikako je opasno bilo stanje moga muža.

KROGSTAD: Gospo�o Helmer, vi o�igledno nemate jasne predstave o tome šta ste skrivili. Ali ja vam mogu re�i: ono što sam ja nekada u�inio i što je poikopalo �itav imoj gra�anski ugled, nije bilo ništa ve�e ni gore.

NORA: Vi? Vi .mi, valjda, ne�ete pri�ati kaiko ste poduzeli nešto hrabro da biste spasili život svoje žene?

KROGSTAD: ZaJkoni ne pitaju za razloge. NORA: Onda to moraju biti vrlo loši zakoni. KROGSTAD: Loši ili ne, — alko ja ovaj komad papira predam

suidu, vi �ete biti su�eni prema tim zakonima. NORA: Ne vjerujem u to ni sada ni nikada! Zar da k�i nema

pravo da svog starog na smrt bolesnog oca poštedi od brige i straha? Zar žena nema pravo da svom imužu spasi život? Ja ne poznajem dobro zalkone, ali ja saim uvjerena da u njkna sigurno negdje stoji da je talko nešto dcsvoljeno. I o tome vi ništa ne znate, vi koji ste pravobranilac? Vi ste loš pravnik, gospodine Krogstad.

KROGSTAD: Može biti. Ali, zar ne, u poslove — u takve poslove kaikve smo mi imali, u te se razumijem sasvim dobro? U redu. Radite vi sada šta vas je volja.

, Ali ovo �u vam re�i: ako ja još jedanput .budem

izop�en, onda �ete mi i vi praviti društvo. (On pozdravlja i odlazi kroz predsoblje.)

NORA (jedan trenutak zamišljena, onda zabaci glavu): Ah, šta! — On ho�e da me zaplaši! Tako glupa ipak nisam. (Po�ne slagati dje�je kapute, a onda zastane) Ali —? -------- Ne, pa to je nemogu�e! Pa ja sam to u�inila iz ljubavi.

DJECA (lijevo na vratima): Mama, onaj strani gospodin je upravo izašao iz ku�e.

NORA: Da, da, znam. Ali nemojte mikome govoriti o stranom gospodinu, �ujete li? Cak ni tati.

DJECA: Ne, mama. A ho�eš li se sad opet igrati s nama? NORA: Ne, ne, sada ne. DJECA: Ali, mama, pa Obe�ala si! NORA: Da, ali sad ne .mogu! Idite, imam suviše .mnogo

iposla. Idite, idite, moja .dra.ga, slatka djeco. (Ona ih s mnogo ljubavi gura u susjednu sobu, zatvara vrata i sjeda na sofu; uzima vez i uradi nekoliko uboda iglom, pa opet zastane) Ne! (Odbaci vez, ustane, ode do predsoblja i vikne) Helena! Jelku! (Ode lijevo do stola i otvori ladicu, pa opet zastane) Ne, pa to je sasvim nemogu�e!

SLUŽAVKA (s jelkom): Gdje da je stavim, milostiva go-spo�o?

NORA: Tamo, usred sobe. SLUŽAVKA: Treba li još šta da donesem? NORA: Ne, hvala, imam sve što mi treba. (Djevojka postavi

jelku i iza�e. Nora po�inje da kiti drvce) Ovdje �e do�i svije�e, a tu cvjetovi. — Taj odvratan �ovjek! Besimislica, besmislica, besmislica! Sve je u najboljem redu. Boži�mje drvce treba da je lijepo. Sve �u u�initi da teibe obra�ujem, TorvaJde, nešto �u ti otpjevati — otplesati —

HELMER (dolazi izvana sa spisima u ruci.) NORA: Ah, ve� se vra�aš? HELMER: Da. Je li ko bio ovdje? NORA: Ovdje? Ne. HELMER: �udno. Vidio sam kako Krogstad izlazi iz ku�e.

54 55

iPi>

NORA: Tako? — Ah, ta�ino, Krogstad — taj je bio za trenutak ovdje.

HELMER: Noro, ve� vidim na tebi: on je bio ovdje i mo-ilio te da progovoriš koju dobru rije� za njega.

NORA: Da. HELMER: I da to uradiš kao iz vlaistite pobuide, a da meni prešutiš

da je on bio ovdje. Zar te nije i to zamolio? NORA: Da, Torvalde, ali — HELMER: Noro, Noro, i u tako n e š t o si se mogla uipuisititi? Zar

da s takvim �ovjekom vodiš razgovore i još mu daješ obe�anja? A imeni povrh toga da govoriš neistinu?

NORA: Neistinu? HELMER: Zar nisi rekla da niko nije bio ovdje? (Prijeti joj prstom)

To moja pitica-ipjeva�ica više nikad ne smije uraditi. Moja iptica smije cvilkutati samo �istog kljuna — niikaikvih krivih tonova! (Hvata je oko struka) Zar me mora talko biti? Da— znao sam. (Pušta je) A isad ne�emo više o tome. (Sjeda ispred pe�i) Ah, kako je ovdje toplo i ugodno. (Lista po spisima)

NORA (zaposlena oko jelke, poslije kra�e pauze): Torvalde! HELMER: Da?!

NORA: Strašno se radujem preikosaitrašnijem kostimira-inom balu kod Stenborgovih.

HELMER: A ja saim strašno radoznao �ime �eš me ti iznenaditi. NORA: Ah, to je baš gluipo! HELMER: Sta? NORA: Pa ništa mi zgodno ne ipada na pamet. Sve mi je nekako

gluipo i bezizražajino. HELMER: Zar je Nordca došla do te spoznaje? NORA (iza njegove stolice s rukama na naslonu): Imaš li j alko

imnogo posla, Torvalde? HELMER: Ah — NORA: Kakvi su to papiri? HELMER: Bankovni. NORA: Ve�?

HELMER: Dobio sam punomo� od ranije direkcije da iz-vršion potrebne izmjene u personalu i poslovnom planu. Za to moram da iskoristim ovu boži�nu sedmicu. Ho�u da sve bude u redu do Nove godine.

NORA: Zbog toga je, dakle, jadni Krogstad — HELMER: Hm. NORA (još se naslanja na naslon stolice, polako ga gladi po

zatiljku): Da nemaš tdko imnogo posla, zamolila bih te 'za jednu vrlo veliku uslugu, Torvalde.

HELMER: Da �ujem. Sta bi to bilo? NORA: Niko nema tako fini ukus kao ti. Jako bih voljela da lijepo

izgledam na kostimiranom balu. Torvalde, izar mi me bi mogao poimo�i i savjetovati u šta da se ipresvu�em i kakav kostim da napravim?

HELMER: Aha, mala svojeglavica je u potrazi za an�e-lom-apasiocem?

NORA: Da, Torvalde, bez tvoje podrške ne�u to znati da izvedeim. HELMER: Pa, lijepo; razmisli�u o tome. Ve� �emo nešto izmisliti. NORA: Ah, to je divno od tebe. (Ode ponovo do hoži�-njeg drvceta.

Pauza.) Kako su lijepi ovi crveni cvjetovi. — Reci, da li je zaista tako strašno to što je Iskrivio ovaj Krogstad?

HELMER: Krivotvorio je potpise. Imaš li uoipšte pojma, šta to zna�i?

NORA: Zar to nije imogao u�initi iz nevolje? HELMER: Da, ili — kako mnogi �ine — iz lakomislenosti. No,

misam ja tako bezdušan da nekoga osudiim zbog jednog jedinog takvog djela.

NORA: Ne — zar ne, Torvalde? HELMER: Mnogi t^kvi se moralno opet uzdignu, ako otvoreno

priznaju svoju krivicu i kaznom je okajiu. NORA: Kaznom —? HELMER: Ali Krogstad nije krenuo tim putem. On se izvla�io

spletkama i iptrevarama; i upravo to ga je moralno upropastilo. NORA: Misliš li da —?

56 57

T

HELMER: Pa pomisli samo kalko talkav �ovjelk, svjestan svoje krivice, imora ina sve strane da laže i petlja i

' da se pretvara. Kaiko i pred svojim najbližim, �ak i pred svojom ženom i djecom mora da nosi masku.

Pred d j e c o m , Noro, to je najužasnije. NORA: Zašto? HELMER: Zato što talkav zadaih laži unosi u cijelu porodicu

zarazu i bolest. Vazduh koji djeca udišu u taikvoj kuj�i ispunjen je iklicama zlih djela.

NORA: Jesi li siguran u to? HELMER: Zlato imoje, to sam kao advoikat više pulta zapazio.

Go'tovo svi rano iskvareni ljudi imali su lažljive majke. NORA: Zašto baš — majke? HELMER: Naj�eš�e to dolazi od majki. Ali, zapravo, i o�evi

mogu da djeluju na isti na�in. To je svakom pravnilku vrlo dobro poznato. A ipak je taj Krogstad ibio u stanju da godinama lažima i pritvornoš�u truje svoju vlastitu djecu; i zato ga ja smatram moralno ipropaliim. (Pruža joj ruku) I zato, moja draga mala Nora, mora meni obe�ati da se ne�e imiješati u njegove stvari. Rulku ovamo! No, no. Sta je sad? Daj mi ruiku! Tako. Talko je u redu. Uvjeravam te da bi mi ibilo nemogu�e da radim s njim zajedno. U blizini takvih ljudi spopada me doslovno fiizi�iko ga�enje.

NORA (izvu�e svoju ruku i ode na drugu stranu jelke): Kaiko je ovdje toplo. A ja imam taJko mnogo da radim.

HELMER (ustaje i skuplja svoje papire): Da, i ja moram za sto, da još ponešto pro�itam. A moram razmisliti i o tvojoj masiki. Možda �ak imam nešto na siMadištu, što bi se imoglo u zlatnom papiru oibjesiti na boži�nje drvce. (Stavlja ruku na njenu glavu) O, ti moja ljubljena pti�lice-ipjeva�dce! (Odlazi u svoju sohu i zatvara za sobom vrata.)

NORA {tiho. nakon kra�e pauze): Ah, šta! To ne može biti tako. To je nemogii�e. To mora biti nemogu�e.

DADEUA (lijevo na vratima): Djeca lijepo mole simiju li do�i mami.

NORA: Ne, ne, ne! Ne mogu meni! Ostani ti kod njih, Ana-Mari. DADILJA: Da, da, milostiva gospo�o. (Zatvara vrata.) NORA (blijeda od straha): Ja da svoju djecu kvarim —! Da im trujem dom —! (Kratka pauza; diže glavu) To nije istina. To nikad ne može biti istina!

58 59

,ijipii)i!Uffpf PPi>iii4iivpiwiw"<ii nm\i

DRUGI CIN

Ista soba. U uglu kod klavira hoži�nje drvce, opustjelo, poskidanih ukrasa i dogorjelih svije�a. Na sofi leže Norin šešir i kaput. Nora je sama u sohi, nemirno hoda tamo-amo; kona�no zastaje kraj sofe i uzima kaput.

NORA (opet spušta kaput): Neko dolazi. (Ode do vrata, oslušne) Ne, ^ nije niko. Naravno — danas na prvi idan Boži�a niko ne dolazi. — Ali, možlda — (Otvara vrata i gleda napolje) Ne, nema ništa u san�u�etu za poštu. Prazno je. (Hoda kroz sohu) Ah, besmislica! On to nije mislio ozibiljno! Tako nešto se ne i m o ž e dogoditi. To je nemogu�e. Pa ja imam troje male djece. (Dadilja dolazi iz lijeve sohe sa velikom kartonskom kutijom.)

DADILJA: Najzad sam našla kutiju sa kostimom za bal pod maskaima.

NORA: Lijepo. Stavite je na sto. DADILJA (uradi): Ali kostim nije ure�en. NORA: Ah, kad bih ga mogla istrgati u sto hiljada komadi�a! DADILJA: Ali ne! Možete ga vrlo lijepo ipoipravdti. Samo

mailo strpljenja! NORA: Da, idemo po gospo�u Linde da mi pomogne. DADILJA: Opet izlazite? Po ovaiko ružnom vremenu? Go-

spo�o Noro, vi �ete se prehladiti — razboljeti. NORA: To još ne bi bilo ono najgore. — Sta rafde djeca? DADILJA: Jadni crvi�i, igraju se sa svojim boži�nion da-

rovima. Ali — NORA: Pitaju li �esto za mene?

60

( DADILJA: Pa, navikli su na to da im je majka uvijek oko njih. NORA: Da, ali, Ana^Mari — ubudu�e više ne�u mo�i da

budem tako mnogo s njima kao do sada. DADILJA: No, mala djeca se naviknu na sve. NORA: Misliš? Vjeruješ li da bi oni svoju mamu zaboravili,

kad bih ja sasvim otišla? DADILJA: Bože sa�uvaj — sasvim otišla! NORA: Reci mi, Ana-Mari, �esto sam o tome mislila, kako si

ti imala srca da svoje dijete prepustiš tu�im ljudima? DADILJA: Ali morala sam to, ako sam htjela da budem dadilja

maloj Nori. NORA: Da, ali da li si to ht j ela? DADILJA: Da, kad sam dobila tako dobro mjesto. Sirota

djevojka, koja se unesre�ila mora se tome još i radovati. Jer, onaj pokvareni �ovjek nije baš ništa �inio za mene.

NORA: Ali tvoja k�i ite je sigurno zaboravila? DADILJA: Ah, ne, nije. Pisala mi je kad je bila na krizmi, i

poslije kad se udala. NORA (zagrli je): Moja stara Ana-iMari! Ti si mi bila tako

dobra -majka, kad sam bila imala! DADILJA: Jadna mala Nora nije ni imala druge majke osim

mene. NORA: I ako moja djeca ne budu više imala druge — ja znam

dobro da �eš im ti —. Ah, besmislice, besmislice, besmislice! (Otvara kartonsku kutiju) Idi tamo njima. Sad moram — vidje�eš, kalko �u sutra biti lijepa.

DADILJA: Da, na �itavom balu ne�e niko biti tatko lijep kao gospo�a Nora (ode lijevo).

NORA (po�inje raspakivati kutiju, ali opet sve odbaci): Ah, kad bih samo smjela iza�i! Samo da niko ne do�e! Da se u me�uvremenu u ku�i ništa ne dogodi. Ah, besmislica. Pa ko da do�e? Ne treba da mislim na to. Sad da o�etkam muif. Pa lijepe rukavice. Li-jeipe rulkavice. Samo ntiirno! Samo imirno! Jedan —

61

dva — tri — �etiri — pet — šest — (Krikne) Ah, evo ih dolaze — (Ho�e na vrata, ali zastaje neodlu�no.)

(Gospoda Linde ulazi iz predsoblja gdje je ostavila šešir i kaput.) NORA: Ah, ti si to, Kristina. Nema nikog drugog napolju?

— Kaiko je dobro, što si došla. GOSPO�A LINDE: �ula sam da si bila kod -mene i da si me

tražila. NORA: Da, baš sam tuda prolazila. Moraš mi nešto pomo�i.

Sjednimo na sofu. Dakle, �uj! Sutra je gore kod •konizuila Stenbarga bal pod ma�kaima pa Torvald ho�e da se ja preobu�em u napolitansiku ribarsku djevojku i da plešem taramtelu, koju sam nau�ila na Kaprdju.

GOSPODA LINDE: Vidi, vidi, pa ti �eš, dakle, izvesti malu predstavu?

NORA: Da, Torvald misli da bih trebala. Evo, tu je kostim. Torvald mi ga je poru�io u Italiji; ali sad je sve tako potrgano da ni sama ne znam —

GOSPO�A LINDE: To �emo ve� urediti. Samo se rub na ne'koliko mjesta isparao. Imaš li iglu i konca? Tako — to je sve što nam treba.

NORA: O, kako je to lijepo od tebe. GOSPO�A LINDE (šije): Dakle, sutra �eš biti kostimirana?

Znaš šta, Noro, — onda �u do�i samo na trenutak, da te vidim u pumom sjaju. Ali ja sam sasvim •zaboravila da ti zahvalim za sino�nje ugodno ve�e.

NORA (ustaje i hoda po sobi tamo-amo): Ah, meni sino� nije bilo ovdje tako ugodno kao ina�e. — Trebalo je da prije do�eš u grad, Kristina. — Da, Torvald stvarno uimije ku�u u�initi ugodnom i prijatnom.

GOSPO�A LINDE: A i ti, mislim, ništa manje. Nisi ti uzalud k�i svoga oca. Ali, reci mi, je li doktor Rank uvijek tako neraapoložen kao ju�e?

NORA: Ne, — ju�e je to bilo naro�ito upadno. Uostalom, on ima neku vrlo opasnu bolest. Njemu se, jadnikui, suši Iki�ma. Moraš, naime, znati, da je njegov otac bio odvratan �ovjek, jurio je žene i teko dalje; i od

toga je, sigurno razumiješ, njegov sin još od djetinjstva bolestan.

GOSPO�A LINDE (ispusti šivanje u krilo): Ali draga, dobra Noro, odakle ti znaš takve stvari?

NORA (seta tamo-am,o): Eh, kad imaš troje djece, onda te ponekad posje�uju žene — žene koje su u izvje-sinom smislu n^ola doktori, i one ti onda ispri�aju ovo i ono.

GOSPO�A LINDE fopet šije; kratka pauza): Dolazi li go-spodin doktor Rank svaki dan kod vas u ku�u?

NORA: Svaki božji dan. Pa on je Torvaldov najbolji prijatelj iz mladosti. I moj dobar prijatelj, tako�e. Doktor, tako re�i, pripada porodici.

GOSPO�A LINDE: Ali reci mi, je li taj �ovjek iskreai? Mislim, dijeli li rado ljudima koimplimente?

NORA: Baš naiprotiv. Kako ti je to palo na paimet? GOSPO�A LINDE: Kad si me ju�e predstavila njemu, tvrdio

je da se moje ime ovdje u ifcu�i �esto �uje. Ali kasnije sam primijetila da tvoj muž, zapravo, pojma nema ko sam ja. Kako je mogao onda gospodin doktor Rahk —?

NORA: Da, to je sasvim ta�no, Kristina. Vidiš, Torvald one tako neopisivo voli i zato ho�e da me ima, kako on kaže, sasvim i saimo za sebe. U prvo vrijeone je bio gotovo ljubomoran, ako bih ja u ku�i samo spomenula neke ljude koje volim. Onda sam to, naravno, prestala. Ali s doktorom �esto govorim o njima, jer on to rado sluša.

GOSPO�A LINDE: Slušaj, Noro, ti si u mnogim stvarima još dijete. Ja sam koju godiaiu starija od tebe i knam nešto više ii�kiistva. Nešto �u ti re�i: ipdkušaj da okon�aš tu stvar sa doktorom Rankom.

NORA: Da okon�am — kakvu to stvar? GOSPO�A LINDE: No, uopšte mislim. Juže si nešto pri�ala 0

nekom ibogatom obožavaocu, koji bi ti mogao nabaviti novac —

NORA: Da, o nekom koji, nažalost, ne postoji. — Sta dalje?

63

GOSPO�A LINDE: Da li je dofctor Ranik bogat? NORA: Da, jeste. GOSPO�A LINDE: I nema n&og o kome se mora brinuti? NORA: Niikoig. Ali —? GOSPO�A LINDE: A on svakodnevno dolatzi u vašu iku�u? NORA: Pa �ula si. GOSPO�A LINDE: Kaiko može taj fiini �ovjetk biti tako

nametljiv? NORA: Ja te aipsolutno ne razumijem. GOSPO�A LINDE: Ne pretvaraj se, Noro. Misliš li, možda,

da ja nisam pogodiila od koga si ti posuidila hiljadu dvjesta talira?

NORA: Jesi li ti pri sebi? Kako možeš itako nešto pomisliti? To je prijatelj naše ku�e, koji nas svdki božji dan posje�uje. — Kakva bi to bila užasno neugodna situacija!

GOSPO�A LINDE: Dakle, stvarno to nije on? NORA: Ne, zaista nije. Ni za trenutak nisam došla na tu misao.

— Tada on nije ni imao novaca za posu�ivanje, tek kasnije ga je naslijedio.

GOSPO�A LINDE: Pa, mislim da je to bila sre�a za tebe, draga ^moja Noro.

NORA: Ne, da zamolim doktora — to mi nikad u životu me bi palo na pamet. — Uostalom, �vrsto sam uvjerena, da kad bih ga zamolila, onda —

GOSPO�A LINDE: Ti to, naravno, ne�eš 'u�initi. NORA: Naravno da ne�u. Ne mogu da vjerujem, ne mogu da

zamislim, da bi moglo biti portrebno. Ali sam sasvim sigurna: ako bih govorila s doktorom —

GOSPO�A LINDE: Iza le�a svoga muža? NORA: Ja se moram izvu�i iz one druge stvari — i to se

doga�a iza njegovih le�a. Ja se m o r a m izvu�i iz toga. GOSPO�A LINDE: Da, da, to sam ti rekla još ju�e, ali — NORA (hoda tamo-amo): Muškarac može takve stvari mnogo

ibolje srediti nego žena — GOSPO�A LINDE: Vlastiti muž, da.

NORA: Besmislica! (Zastaje) Kad se isplati sve što se duguje, onda se dobije obveznica natrag?

GOSPO�A LINDE: Da, razumije se. NORA: — i onda je smiješ isoijeipati u sto hiljada komadi�a i

spaliti je — taj odvratni, prljavi papir! GOSPO�A LINDE (�vrsto je pogleda, ostavi šivanje i polako

ustane): Noro, ti nešto kriješ od mene. NORA: Zar se to vidi na meni? GOSPO�A LINDE: Od ju�e ujutro s tobom se nešto desilo,

Noro, šta je to? NORA (prilazi joj): Kristina! (Oslušne) Tiho! Evo Torvald

dolazi ku�i. Tamo — u�i ti malo kod djece. Torvald ne voli kad se šije. Neka ti Ana-Mari pomogne.

GOSPO�A LINDE (skuplja stvari): Da, ali ja ne�u oti�i odavde, dok nas dvije ne porazgovaramo. (Ona odlazi nalijevo; u istom trenutku ulazi Helmer iz predsoblja.)

NORA (ide mu u susret): Ah, kalko sam te �ekala, Torval-de dragi.

HELMER: Je li to bila kroja�ica —? NORA: Ne, to je Kristina. Pomaže mi da uredim svoj kostim.

Vidje�eš, kako �u lijepo izgledati. HELMER: Zar nisam došao na sretnu zamisao? NORA: Na sjajnu zamisao! Ali je i od mene lijepo što ovo

�inim tebi za ljubav. HELMER (uhvati je za bradu): Lijepo, što nešto �iniš za

ljubav svoga ^muža? No, no, ti mala divljakušo, znam ve� da nisi tako mislila. Ali ne�u da te smetam. Sigurno �eš morati da probaš.

NORA: A ti sigurno moraš raditi? HELMER: Da. (Pokazuje joj papire) Pogledaj ovamo, bio sam

u banci. (Ho�e u svoju sobu) NORA: Torvalde! HELMER (zastane): Da? NORA: Kad bi te tvoja vjeverica lijepo i nježno nešto zamolila

—? HELMER: Sta to? NORA: Da li bi joj to u�inio?

64 Drame

HELMER: Prvo imoram znati o �emu se radi? NORA: Vjeverica bi ti skakutala i zabavljala te kad bi ti bio

dobar i rpoipustljiv. HELMER: Daj da �ujem! NORA: Ševa bi �as glascno, �as tibo cvrkutala po svim

sobama — HELMER: Ah, šta, to moja ševa svakako radi. NORA: Ja bih ti svirala i iplesala pred tobom kao vila na

mjese�ini, Torvalde. HELMER: Noro, valjda se ne radi opet o onome što si 'mi

jutros spominjala? NORA (hrzo): Da, Torvalde, lijepo te molim. HELMER: I ti baš imaš hrabrosti da se još jedantput na to

vratiš? NORA: Da, da, ti to moraš u�initi, meni za ljubav. Ti moraš

Krogstadu ostaviti -njegovo mjesto u banci. HELMER: Moja draga Noro, njegovo mjesto sam ve� odredio

gospo�i Linde. NORA: To je besikrajno lijepo od tebe. Ali ti samo treba da

umjesto Krogstada, otpustiš nekog drugog �inov-niika. HELMER: Pa to je nevjerovatna tvrdoglavost! Samo zato što si

ti laJkomisleno dala obe�anje da �eš progovoriti koju dobru rije� za njega, trebao bih ja —?

NORA: Ne zibog toga, Torvalde. Zbog tebe samog. Pa taj �ovjek piše za najprljavije novine, ti sam si mi to rekao. On ti može neizrecivo mnogo naškoditi. Ja se njega tako strašno bojim —

HELMER: Aha — raziunioem — plaše te stare uspomene. NORA: Sta time misliš? HELMER: Naravno, sjetila si se svoga oca? NORA: Da, dabome. Sjeti se samo kako su o tati zli ljudi pisali

po novinama i kako su ga grozno klevetali. Uvjerena sam da bi to dovelo i dotle da bude ulklo-njen da vlada nije poslala tebe da ispitaš stvar. I da ti nisi bio prema njemu toliko dobronamjeran i uvi�avan.

HELMER: Mala moja Noro, iame�u tvoga oca i mene postoji znatna razlika. Tvoj otac kao �inovnik nije bio

66

besprijekoran. Ali ja jesam. I na�aon se da �u ostati dokle god sam na ovom polc^aju.

NORA: Ali nikad se ne zna šta mogu ii�initi zli ljudi. A sad bismo mogli da živimo itako lijepo, talko mimo i sretno, osloibo�emi briga, ti i ja i naša djeca, Torvalde. Zbog toga te tako uporno molim —

HELMER: I upravo zbog tvojih molbi, meni je nemogu�e da ga zadržim. U banci je ve� poznato da ho�u da otkažem Krogstadu. Alko se sada sazna da je novi dirdktor prom,ijenio mišljenje zbog svoje žene —

NORA: Pa šta onda? HELMER: Naravno, mala tvrdogiavica ho�e da provede svoju

volju — volju — a ja bih ispao smiješan pred �itavim personalom — naveo bih ljude da misle da sam ovisan o svim mogu�im stranim uticajima. Vjeruj mi, uskoro bih morao osjetiti ^posljedice! A osim toga, ima još jedna okolnost koja Krogstada potpuno onemogu�ava u banci dokle god sam ja direktor.

NORA: A to je? HELMER: Njegove moralne nedostatke bih mu za nevolju

mogao i da previdim — NORA: Da, zar ne, Torvalde? HELMER: Cuo sam, tMco�e, da je vrlo sposoban u poslu. Ali

on je moj poznanik iz mladosti. To je jedno od onih preuranjenih poznanstava kojih se �ovjek poslije u životu �esto ženira. Moram ti otvoreno pri-anati: mi govorimo ti jedan drugom. A ovaj netakti�ni �ovjek to nipošto ne krije u prisutnosti drugih. Naprotiv, on misli da mu to daje pravo na neki fapii-lijaran ton prema meni; i tako svaki �as trijumiuje sa svojim: ti, ti Helmer. Uvjeravam te da mi je to mu�no u najve�oj mjeri. To bi mi moj položaj u banci u�inilo nesnosnim.

NORA: Torvalde, to sve ti ne misliš oEbiljno. HELMER: Tako? A zašto ne? NORA: Ne, jer to su samo sitni�avi obziri. HELMER: Sta kažeš? Sitni�avi obziri? Smatraš li ti mene

sitni�avim?

67

NORA: Naprotiv, dragi Torvalde. I mpravo zato — HELMBR: Svejedno. Ti moje razloge nazivaš sitni�avim.

Onda moram i ja biti sitnii�av. Sitni�av! Vidi, molim te! Ne, stvarno, ovom treba u�initi kraj. (Odlazi do vrata predsoblja i vi�e) Helena!

NORA: Sta to ho�eš? HELMER (traži medu papirima): Da u�inim kraj! (Služavka

ulazi) Evo, laizmite pismo i po�ite odmah dolje. Dajte ga poslužitelju da ga preda. Ali brzo! Adresa je napisana. Evo novac.

SLUŽAVKA: Dobro. (Odlazi s pismom. Helmer slaže papire.) HELMER: Tako, mala moja prkosnice. NORA (bez daha): Torvalde, kaikvo je bilo to pismo? HELMER: Krogstadov otkaz. NORA: Uzmi ga natrag, Torvalde! Još ima vremena. Ah,

Torvalde, vrati ga, meni za ljubav, sebi za ljubav, za ljubav naše djece! �uješ li me, Torvalde, u�ini mi to. Ti i ne znaš šta nam sve taj otkaz može donijeti.

HELMER: Prekasno. NORA: Da, prelkasno. HELMER: Draga Noro, ja ti opraštam taj strah, iako je on,

zapravo, uvreda za mene. Da, jeste! Zar nije uvreda (to što ti nfiisliš da j a treba da se bojim osvete nelkog prapalog piskarala? Ali ja ti to ipalk opraštam, jer mi time pružaš tako lijep dokaz svoje velike Iju-Ibavi. (Zagrli je) Talko mora biti, moja ljubljena Noro. Pa neka se dogodi šta god ho�e. Vjeruj mi, alko do ne�eg do�e, imam ja i hrabrosti i snage. Ti �eš vidjeti da sam ja muž koji sve uzima na sebe.

NORA (uko�ena od straha): Sta time misliš? HELMER: Sve, kažem — NORA (sabrano): To ne smiješ ni sad ni nikad. HELMER: Dobro, onda �emo sve dijeliti, Noro, — kao muž i

žena. Tako kako i treba da bude. (Miluje je) Jesi li sada zadovoljna? Eto — tako — tako a ne ovaiko uplašene o�i golulbice. Sve je to samo prazno uobraženje. — Sad treba da još jedainiput isiprobaš

tarantelu i da vježbaš na tamburinu. A ja �u sjesti u srednju kancelariju i dobro zatvoriti vrata da ništa ne �ujem. Možeš praviti buku, koliko ho�eš. (Okre�e se vratima) A ako do�e Rank, reci mu gdje �e me na�i. (Klimne joj glavom i ide s papirima u svoju sohu, zatvara za sohom vrata.)

NORA (izbezumljena od straha, stoji kao ukopana i šap�e): On bi bio u stanju da to u�ini. U�ini�e to �itavom svijetu tiprkos. — Ne — to ne — nikada! Sve, samo to ne! Spasenje —! Sve drugo prije — pa šta god (bilo! (Pre�e rukom preko lica, pokušava da se sabere, otvori vrata predsoblja. Napolju stoji doktor Rank i vješa krzneni kaput o vješalicu. Za vrijeme slijede�eg zbivanja po�inje da se smrkava.)

NORA: Dobar dan, doktore. Prepoznala sam vaše zvonjenje. Ali nemojte ulaziti kod Torvalda, jer mislim da je zauzet.

RANK: A vi? NORA (ulaze�i u sohu, zatvara vrata iza njega): AJh, pa vi

dobro znate, za vas uvijek imam vremena. RANK: Hvala vam. Koristi�u se time, dok još mogu. NORA: Sta ho�ete time da kažete? Dok još možete? RANK: No da, zar vas to plaši? NORA: To je tako �udno izražavanje. Zar �e se nešto dogoditi? RANK: Dogodi�e se ono na šta saim ve� odavno pripremljen.

Samo što nikako nisam vjerovao da �e do�i tako brzo. NORA (hvata ga za ruku): U šta ste to tako sigurni? Doktore,

to mi morate re�i. RANK (sjeda pored pe�i): Sa mnom je pošlo nizbrdo. Tu __ se ništa ne da izmijeniti. NORA (odahne s olakšanjem): Vi govorite o sebi — RANK: Nego o kome? Sta mi vrijedi da se zavaravam? Ja sam

bjedniji od svih mojih pacijenata, gospo�o Helmer. Ovih dana sam napravio bilans svog unutrašnjeg stanja. BaoArot! Za mjesec dana �u sigurno ve� ležati na groblju i trunuti.

68 69

NORA: Fuij, kakve vi ružne stvari govorite! RANK: To i jesu prokleto ružne stvari. Ali najgore Je to što �e

joj prethoditi još mnogo drugih ružnih stvari. Preostalo mi je još samo jedno jedino ispitivanje. Kad ono bude gotovo, onda 6u otprilike znati kada po�inje ras.padanje. Htio bih vam nešto re�i. Helmer, sa svojom finom prirodom, osje�a prema svemu što je ružno izrazitu odvratnost. Zato ne�u da ga vidim u mojoj 'bolesniSkoj sobi.

NOP-A: Ali, doktore — RANK: Ne�u da ga vidiim. Ni pod kaJkvim uslovima. Za-

tvori�u mu vrata. �im budem siguran u ono najgore, posla�u vama svoju vizitkartu i na njoj �e biti crni križ. Onda �ete znati da je gadno razaranje ipo�elo.

NORA: Ne, danas ste stvarno neukusni. A ja bih tako voljela da vas vidim u doibrom raspoloženju.

RANK: Sa smr�u u srcu? — Morati isipaštati za grijehe drugoga! Ima li u tome pravde? A ipak, nad svakom porodicom leibdi neka vrsta takve netiimoljive odmazde —

NORA (za�epi uši): Besmislica! Veselo, veselo! RANK: Duše mi, �itava ta stvar, zapravo, i jeste za smi-jamje.

Moja jadna ned'užna ki�ma mora da isipašta za vesele poru�ni�ke dane moga oca.

NORA (lijevo za stolom): On je, navodno, jalko volio špar-gle i guš�ju jetrenu paštetu. Je li tako?

RANK: Da, i gljive. NORA: I gljive. Ako se ne varam i školjke. RANK: I školjke, naravno, i školjke. NORA: I uz to porto i šampanjac. Žalosno je da ove sve

uSkusne stvari napadaju kosti. RANK: I uz to još takve nesretne kosti koje od svega toga baš

ništa nisu imale. NORA: Naravno, to je najžalosnije od svega. RANK (pogleda je ispituju�i): Hm... NORA (odmah zatim): Zašto se smiješite? RANK: Vi ste se nasmiješili. NORA: Ne, doktore, vi ste se nasmiješili 1

RANK (ustaje): Vi ste ipak ve�i šeret nego što saim ja mislio. NORA: Danas sam raspoložena za šeretluike. RANK: I meni se �ini. NORA (stavi ruke na njegova ramena): Dragi, dragi doik-tore,

vi ne s m i j e t e umrijeti i ostaviti mene i Torvalda! RANK: O, tu žalost �ete lalko preboljeti. Brzo budu zabo-

ravljeni oni kojih nema. NORA (pogleda ga uplašeno): Mislite? RANK: Stvaraju se nove veze i onda — NORA: Ko stvara nove veze? RANK: To �ete vas dvoje u�initi, kad mene ne bude. �ini mi

se da ste ve� na najboljem putu. Sta vam je trebala sino� ona gospo�a Linde?

NORA: Aha, vi kao da ste Ijuibomoirni na jadnu Kristinu? RANK: Naravno da jesam. Ona �e u ovoj ku�i biti moja

nasljednica. Kad mene ne bude, možda �e ta ženska — NORA: Pst — ne govorite tako glasno. Ona je tu unutra. RANK: I danas opet? Eto vidite! NORA: Samo ida mi popravi kostim. Gospode bože, kako ste

vi neukusni. (Sjeda na sofu) Budite dobri, doktore. Sutra �ete vijdjeti kako ja lijepo plešem. Oru�a možete zamisliti da plešem samo za vas — naravno, i za Torvalda — to se razumije. (Vadi razne predmete iz kutije) Doktore, do�ite, sjedite ovamo — nešto �u vam pokazati.

RANK (sjeda): Sta to? NORA: Pogledajte ovamo. RANK: Svilene �arape. NORA: U boji kože. Zar nisu d a v n e ? Ovdje je sad

mra�no, ali sutra — ne, ne, ne, samo stopalo smijete vidjeti. No, što se mene ti�e, možete vidjeti i gornji dio. RANK: Hm . ..

NORA: Zašto gledate tako kriti�ki? Zar mislite da mi ne pristaju?

70 71

RANK: O tome ja ne mogu imati tako jasnu predstavu. NORA (pogleda ga za trenutak): Fuj, stidite se! (Udari ga

lagano �arapom po uhu) Taiko, sad ste dobili svoje! (Sprema �arape.)

RANK: Sta još smijem vidjeti od tih (krasota? NORA: Ne smijete više mišta, ikad ste tako nepristojni. (Ona

tiho pjevucka i prevr�e po stvarima.) RANK (poslije kra�e pauze): Kad ovaiko sjedim s vama u

potpunoj intiminosti, onda ne shvatam — ne, me mogu ni zamisliti, šta bi bilo sa mnom da nikad nisam stupio u vašu ku�u.

NORA (smiješi se): Mislim da se vi kod nas osje�ate sa-sviim ugiodno.

RANK (tiho, gleda preda se): I sve �u to sada morati da napustim —

NORA: iBesmislica! Vi ostajete s nama! RANK (kao i ranije): — a iza sebe ne�u mo�i ostaviti ni

najbjednijeg znalka zahvalnosti. Jedva i površan osje�aj da me nema — samo prazno .mjesto koje m.ože prvi bolji da ispuni.

NORA: A kad bih vas ja zamolila za —? Ne — RANK: Za šta? NORA: Za jedan veliki dokaz prijateljstva — RANK: Da, da! NORA: Ne, ja mislim — za jednu ogromno velffloi uslugu — RANK: Dakle, ho�ete li me bar jedanput u�initi sretnim? NORA: Ah, vi još ni ne znate o �emu se radi. RANK: Pa dobro, recite mi. NORA: Ne, ne mogu, doktore. To je tako ne�uveno .mnogo —

savjet — i podrška i usluga — RANK: Sto više, to bolje. Ne mogu, dod\aše, da zamislim, na

šta to mislite. Ali recite .mi. Zar nemate 'povjerenja u nnene?

NORA: Da, više nego i u koga drugoga. Vi ste moj najvjerniji i najbolji prijatelj, to ja dobro znam. Zato �u vam i re�i. Dakle, slušajte doktore: morate mi pomo�i da nešto sprije�iim. Vi znate kako me Tor-

vald jako i neopisivo duboko voii; on ne bi ni trenutka razmišljao da da svoj život za mene.

RANK (saginje se prema njoj): Noro — mislite li da je on jedini koji bi —?

NORA (lagano ustukne): Koji bi —? RANK: — koji bi za vas s radoš�u dao svoj život? NORA (tužno): Ah, tako. RANK: Zakleo sam se da ovo morate saznati prije moga :kraja.

Bolju priliku ne�u nikada na�i. — Da, Noro, sad eto znate. I sad znate i da se meni možete povjeriti kao nikom drugom.

NORA (ustaje, mirno i jednostavno): Pustite me da pro�em. RANK (pravi joj mjesta, ali ostaje da sjedi): Noro — NORA (na vratima predsoblja): Helena, donesite lampu. (Ode

do pe�i) Ah, dragi doktore, to je bilo zaista odvratno od vas.

RANK (ustaje): To da sam vas isto tako odano volio kao i onaj drugi? Zar je to bilo odvratno?

NORA: Ne, ali da ste mi to mogli re�i. To nikako nije bilo potrebno.

RANK: Sta to sad zina�i? Zar ste vi znali —? (Služavka dolazi s lampom,, stavlja je na sto i opet izlazi) Noro, gospo�o Helmer, pitam vas da li ste vi znali?

NORA: Ah, šta ja zmam, jesaim li znala ili nisam? To vam zaista ne znam da kažem. — O, kako ste sasmo mogli biti tako, nezgrapni, doktore! A sve je bilo tako lijepo!

RANK: No, sad barem znate da saim vam odan dušom i tijelom. Sad možete govorirta.

NORA (pogleda ga): Zar sada? RANK: Molim vas, mogu li saznati o �emu se radi? NORA: Sad više ništa ne možete saznati. RANK: Ali ipak! Ne smijete me tako kazniti. Dajte mi priliku i

ja �u za vas u�initi sve što je u ljudskoj mo�i! NORA: Sad više ne možete u�initi ništa za mene. Uostalom,

možda mi ne�e ni trebati nikakva pomo�. Vidje-�ete, sve je to samo uobraženje. Sasvim sigurno. Na-

72 73

ravno! (Sjeda u stolicu za ljuljanje, pogleda ga i nasmije se) Baš ste mi i vi fini gosipodin, moj dragi doktore! Pa stidite li se bar sada, kad gori svjetlo?

RANK: Ne, zapravo ne! Ali treba li možda da odem — zaiuvijelk? NORA: Ne, to ne s m i j e t e ! Dolazii�ete, naravno, isto kao i do

sada. Pa vi znate da Torvald ne može bez vas. RANK: A vi? NORA: Ah, ja nalaizim da je ovdje uvijek tako strašno zaibavno, kad

vi do�ete. RANK: Eto, upravo to me je i zavelo na krivi puit. Vi ste za mene

prava zagonetka. Cesto mi se �inilo da ste isto toliko rado bili sa mnoim koliko i za Hel-merom.

NORA: Da, vidite, ima ljudi koje volimo iznad svega, i Ijoidi s kojima se najradije družimo.

RAiNK: O, da, u tome ima istine. NORA: Dok sam još bila kod ku�e, voljela sam, naravno, tatu iiznad

svega. Ali, uvijek mi se �inilo izvanredno zabavno kad bih se mogla i�krasti do^le kod posluge, jer tamo me nikad nisu korili, a pri�ali su uvijek sve neke zabavne stvari.

RANK: Ah, ja sam, dakle, n j i h zamijenio! NORA (sko�i i pri�e mu): Dragi, dobri doktore, nisaacn ja to tako

'mislila. Ali, vidite, sa Torvaldom je isto kao sa tatom — (Služavka ulazi iz predsoblja.)

SDUZAVKA: Milostiva gospo�o! (Nešto šap�e i pruža joj kartu.) NORA (baca pogled na kartu): Ah! (Stavlja je u džep.) RANK: Nešto neugodno? NORA: Ne, ne, nije uiopšte, samo — moj novi Ikostim — RANK: Kako? Pa evo vam ga ovdje. NORA: Ah, da! Taj! Ali radi se o jednom drugom; ja sam

poru�ila, — Torvald ne smije da zna — RANK: Aha, to je, dakle, ta velika tajna! NORA: Da, svakako. Idite samo unutra kod njega, on je

u srednjoj sobi. I zadržite ga tako dugo dok —

RANK: Budite bez brige, on mi ne�e pobje�i.fOdlazi u Helm,erovu sobu.)

NORA (služavki): I on stoji u kuhinji i �eika? SLUŽAVKA: Da, došao je stražnjim stepenicama — '-. NORA: Ali jesi li mu rekla da nikog nema kod ku�e? SLUŽAVKA: Jesam, ali ništa nije koristilo. NORA: Nije htio da ode? SLUŽAVKA: Ne prije nego što govori s milostivom go-sipo�om. NORA: Onda ga pusti ovamo, ali tiho. Ne smiješ nikome pri�ati o

ovome, Helena. To je iznena�enje za moga muža. SLUŽAVKA: Da, da, razumijem — (Ode.) NORA: Najužasnije dolazi. Dolazi uprkos svemu. Ne, ne, ne, to se ne

sanije dogoditi! (Ode do Helmerovih vrata i povu�e rezu. Služavka otvara vrata od predsoblja, uvede Kr o g st ada i zatvori za njim vrata. On je obu�en u bundu, krznene �izme i šubaru.)

NORA (ide prema njemu): Govorite tiho, moj muž je kod ku�e. KROGSTAD: No, što se mene ti�e — / NORA: Sta ho�ete od mene? KROGSTAD: Da mi date objašnjenje. NORA: Dakle, brzo. Sta je? KROGSTAD: Vi sigurno znate da sam dobio otkaiz? NORA: Ja to nisam ;mogla sprije�iti. Borila sam se za vašu stvar

svom snagom, ali ništa nije pomoglo. KROGSTAD: Zar vas vaš muž tako malo voli? On zna �emu vas sve

mogu izložiti, a ipak se usu�uje — NORA: Kako možete i pomislifti da on to zna? KROGSTAD: Da, naravno, taiko sam i mislio. I nije mi li�ilo na mog

dobrog Torvalda Helmera da pokazuje toliko muške hrabrosti — NORA: Gospodine Krogstad, ja zahtijevam da poštujete moga muža! KROGSTAD: O, naravno! Svo dužno poštovanje. Ali pošto vi �itavu

stvar tako brižljivo skrivate, poštovana

74 75

gospo�o, mogu da pretpostavim da ste danas malo boilje ijipu�eni u to nego ju�e.

NORA: Bolje nego što bi me vi ikad mogli uipuititi. KROGiSTAD: Naravno, jedan tako loš pravnik kao ja — NORA: Sta ho�ete vi od mene? KROGSTAD: Samo da vidim kako ste, gospo�o Helmer. Ja

sam cijeli dan na vas mislio. Ovakav lihvar i piskaralo, ovaJkav — no, ikratko i jasno, i ovakav �o-vjellc kao što sam ja, može imati srca.

NORA: Pa dakažite to. Pomislite na moju malu djecu. KROGSTAD: A zar ste vi i vaš muž mislili na moju djecu? Ali

to je sad svejedno! Nemojte �itavu stvar uzimati suviše OKbiljno — to sam samo htio da vam kažem. Ja sa svoje strane za sada ne�u ništa iznijeti u javnost.

NORA: Ne�ete, zar ne? Znala sam to. KROGSTAD: Sve se to može lijepo i dobro srediti. Ne mora

svijet ništa saznati, neka sve ostane izme�u nas troje. NORA: Moj muž ne smije nikad ništa saznati o tome. KROGSTAD: Kako �ete to sprije�iti? Zar moižda možete

isplatiti ostatak? NORA: Ne, trenutno ne imogu. KROGSTAD: Ili imate na�ina da nabavite novac slijede�ih

dana? NORA: Ne, barem ne na na�in kojim bih se htjela poslužiti. KROGSTAD: Ne bi vam ništa ni koristilo. I kad biste još

tolilko gotovog novca stavili preda me, ipak ne biste dobili svoju obveznicu natrag.

NORA: Onda mi objasnite šta �ete s njoan ^lraditi. KROGSTAD: Samo ho�u da je zadržim, da je imam u svojim

ruikama. Niko koga se to ne ti�e, ne�e ništa o njoj saznati. Ako se, dakle, spremate na kaikvu o�ajni�ku odluku —

NORA: Da, spremam se. KROGSTAD: — ako namjeravate da napustite kvubu i po-

rodicu —

NORA: Namjeravam. KROGSTAD: — ili možda još nešto gore — NORA: Otkud vi znate? KROGSTAD: — onda se ostavite takvih misli. NORA: Odalkle vi znate da se ja nosim takvim mislima? KROGSTAD: Ljudi kao mi u po�etku se gotovo uvijek nose

takvim mislima. I ja samt na to poonišljao. Ali, draigi moj bože, nisam imao hrabrosti —

NORA (bez glasa): Ni ja. KROGSTAD (s olakšanjem): Zar ne? Nemate hraibrosti za to

— ni vi? NORA: Nemam je. Nemaon je. KROGSTAD: To bi i bila velika gilupost. �im pro�e prva bura

u ku�i — Evo, ovdje u tašni imam pis'mo za vašeg muža —

NORA: U kojem ste sve napisali? KROGSTAD: Sve je re�eno obzirno koliko je bilo mogu�e. NORA fbrzo): To pismo ne smije do�i u njegove ruke! Po-

cijepajte ga, ja �u poikušati da nabavim novac. KROGSTAD: Izvinite, milostiva gospo�o, ali mislim da sam

vam upravo rekao — NORA: Ah, ne mislim novac koji vam dugujem. Recite mi,

koju svotu tražite od mog muža? Onda �u vam nabaviti taj novac.

KROGSTAD: Ja ne tražim nikakav novac od vašeg muža. NORA: Sta onda tražite? KROGSTAD: To �ete saznati. Ja ho�u da stanem na noge, -

milostiva gospo�o, ho�u gore. I u tome mi mora vaš muž poimo�i. Ve� godinu i po dana nisam u�inio ni jedno nepošteno djelo. Za to vrijeme sam se borio sa vrlo teškim prilikama. Bio saim zadovoiljan da se opet -mogu podi�i, korak po korak. Sad sam istjeran i sad se više ne�u zadovoljiti time da Ibudem primljen iz imiloisti. Ja ho�u gore — kažem vam. Ho�u opet u banku, ali ho�u da imam viši položaj: vaš muž mi mora obeabijediti mjesto —

NORA: To on nikad i nipošto ne�e u�initi.

76 77

KROGSTAD: On �e to u�initi, poznajem ja njega. Ne�e se usuditi ni da pisne. I kad sam jednom tamo, zajedno s njim — onda �ete vidjeti! Za manje od godinu dana posta�u direktorova desna ruka. Onda �e Nils Krogstad voditi Akcionarsku banlku, a ne Tor-vald Helmer!

NORA: To ne�ete doživjeti! KROGSTAD: Zar �ete možda —? NORA: Sada imam hrabrosti za to. KROGSTAD: Ah, ne�ete me uplašiti. Takva fina, razmažena

dama kao vi — NORA: Vidje�ete, vidje�ete! KROGSTAD: Pod led možda? U hladnu, kao smolu crnu

vodu? A onda vas u prolje�e izbaci na obalu, ružnu, unakaženu, opale kose —

NORA: Ne�ete me uplašiti! KROGSTAD: Ni vi mene. To se ne radi, gos.po�o Helmer. I

ina�e, kakvog bi to imalo smisla? Pa ja ga uprkos tome imam u svojim rukama.

NORA: Cak i tada? Kad mene više —? KROGSTAD: Zar ste zaboravili da vaš dabar glas i poslije

vaše smrti zavisi od mene? NORA (stoji bez rije�i i gleda ga.) KROGSTAD: No, sad znate na �emu ste. Ne pravite nikakve

gluposti. Od Helmera o�ekujem odgovor na moje pisano. I ne zaboravite da me je vaš muž sam iprisilio na ovaj put. To mu nikad ne�u oprostiti. Zbo-goan, milostiva gospodo! (Odlazi kroz predsoblje.)

NORA (žuri do vrata predsoblja, malo ih otvori, oslušne): Odlazi. Nije ubacio pismo. Ah, ne, ne, to bi bilo ne-mogu�e. (Otvara šire vrata): Šta je to? Zastao je. Ne silazi niz stepenice. Odlu�uje se? Ho�e li —? (Pismo pada u sandu�e, potom se �uju Krogstadovi koraci, koji se gube niz stepenice. S prigušenim vriskom Nora tr�i kroz sobu do stola kraj sofe. Kratka pauza.) Pismo je u sandu�etu. (Šulja se plašljivo do vrata predsoblja) Tamo je. — Torvalde, Torvalde, — sad smo izgubljeni bez spasa.

GOSPO�A LINDE (dolazi sa kostimom iz sobe lijevo): Tako, nisam znala šta još da prepravim. Ho�emo li isprobati —?

NORA (promuklo i tiho): Kristina, do�i ovamo. GOSPO�A LINDE (baca kostim na sofu): Sta ti je? Izgledaš

potporno zbunjeno. NORA: Do�i ovamo. Vidiš li ono pismo? Tamo — pogledaj

kroz oikno na sandu�etu. GOSPO�A LINDE: Da, da, vidim ga. NORA: To pismo je od Krogstada. GOSPO�A LINDE: Noro, — Krogstad ti je posudio novac! NORA: Da, a sad �e Torvald sve saznati. GOSPO�A LINDE: Ah, vjeruj mi, Noro, to je za vas oboje

najbolje. NORA: Ti još ne znaš sve. Ja sam krivotvorila jedan potpis. GOSPO�A LINDE: Pravedni bože — NORA: Jedno �u ti re�i, Kristina: ti mi moraš biti svjedok. GOSPO�A LINDE: Kakav svjedok? Sta treba da —? NORA: Ako izgubim razum — a to bi se lalko moglo dogoditi

— GOSPO�A LINDE: Noro! NORA: Ili alko mi se šta drugo desi — sli�no tome, pa da ne

mogu biti ovdje prisutna, kad — GOSPO�A LINDE: Noro, Noro, pa ti si potpuno van sebe! NORA: Ako tada nelko ho�e sve da uzme na sebe — �itavu

krivicu — razuimiješ — GOSPO�A LINDE: Da, da, ali kako samo možeš misliti —? NORA: Onda ti moraš posvjedo�iti, da to nije istina, Kristina.

Ja uopšte nisam van sebe, pri punoj sam svijesti i kažem ti: niko drugi nije znao za to, sve sam sama u�inila. Ne zaboravi to.

GOSPO�A LINDE: Sigiurno da ne�u. Ali ja sve to uopšte ne razumijem.

NORA: Pa kako bi i mogla razumjeti! Sad �e se tek dogoditi �udo!

78 79

GOSPO�A bINDE: �udo? NORA: Da, �udo. Ali to je taiko strašno, Kristina, to se ne

smije dogoditi ni za šta na svijetu. GOSPO�A LINDE: Ja �u odmah po�i Krogstadu i govoriti s

njim. NORA: Ne idi njemu! On �e te uvrijediti! GOSPO�A LINDE: Bilo je jedno vrijeme, ikad bi on meni za

ljubav rado u�inio sve, ipa ma šta to bilo. NORA: On? GOSPO�A LINDE: Gdje on stanuje? NORA: Ah, šta ja znam —? Ipak — (Maši se za džep) evo

njegove karte. Ali pismo, pismo —! HELMER (u svojoj sobi, kuca na vrata): Noro! NORA (uzvikne od straha): Sta je?! Sta žeiliš od mene? HELMER: No, no, — ne plaši se. Mi ne možemo u�i. Stavila si

rezu na vrata. Sigurno probaš kostim? NORA: Da, da, probam. Lijepo �u izgledati, Torvalde. GOSPO�A LINDE (pro�itala je kartu): On stanuje odmah iza

ugla. NORA: Da — ali to ipak ništa ne koristi. Mi smo izgubljeni

bez spasa. Pa pišamo je u sandu�etu. GOSPO�A LINDE: A klju� je u tvog muža? NORA: Da, uvijek. GOSPO�A LINDE: Krogstad mora svoje pismo zatražiti

natrag nepro�itano. Moram na�i ndci razlog — NORA: Ali Torvald obi�mo baš u ovo vrijeme — GOSPO�A LINDE: Zadrži ga. U�i za to vrijeme kod njega. Ja

se odmah vra�am. (Brzo odlazi kroz predsoblje.) NORA (prilazi Helmerovim vratima i otvara ih): Torvalde! HELMER (u drugoj sobi): No, smije li �ovjek najzad u�i u

svoju vlastitu sobu? Do�i, Rank, sad �emo najzad vidjeti — (Na vratima) Ali šta je t o?

NORA: Sta, dragi Torvalde? HELMER: Pa Rank mi je najavio neku veliku imaakeradu. RANK (na vratima): Ja saim taiko razumio, ali možda sam se

prevario.

NORA: Tek sutra �ete mo�i da se divite mojoj ljepoti. HELMER: Ali, draga Noro, kako ti to loše izgledaš! Jesi li

previše vježibala? NORA: Ne, nisam još nikako vježbala. HELMER: Ali to �e ipak biti potrebno. — NORA: Da, to �e i te kaiko biti potrebno, Torvalde. Ali bez

tvoje pomo�i ne mogu ništa napraviti — gotovo sve sam zaboravila.

HELMER: Ah, brzo �emo ^mi to obnoviti. NORA: Da, Torvalde, ti mi moraš pomo�i. Ho�eš li mi to

obe�a^ti? A ja se tako bojim! Pred tim velikim društvom. — Ve�eras se moraš samo meni posvetiti. Ništa od po�lova — ali baš ništa. Ni jedan potez pera! Je li? Zar ne, dragi Torvalde?

HELMER: To ti obe�avam. Ve�eras sam isklju�ivo tebi na raspoloženju — ti mali, besipomo�ni stvore! Ali �elkaj! Samo �u — (Pode prema predsoblju.)

NORA: Šta to ho�eš napolju? HELMER: Ho�u samo da vidim ima li pisama. NORA: Ne, ne, Torvalde, nemoj! HELMER: Zašto ne? NORA: Torvalde, molim te, nema nijednog. HELMER: Pusti me da vidim. (Ho�e napolje.) NORA (za klavirom, hvata prve taktove tarantele.) HELMER (zastane na vratima): Aha! NORA: Ako sutra treba da plešem, onda moram prije toga

vježbati s tobom. HELMER (ide prema njoj): Zar se zaista toliko bojiš, draga

Noro? NORA: Da, strašno se bojim. Hajde da sad vježbamo. Još ima

vremena do ve�ere. Sjedi za klavir i sviraj, dragi Torvalde, ispravljaj me, upu�uj me kao d obi�no.

HELMER: Rado, vrlo rado, ako ti to želiš. (Sjeda za klavir.) NORA (uzima iz kutije tamhurin i dugi šareni šal koji brzo

nabire oko sebe. Potom jednim skokom dolazi sasvim naprijed i uzvikne): Sviraj mi! Sad �u plesati.

80 — DTEume 81

(Helmer svira a Nora pleše. Rank stoji iza Helmera i gleda.)

HELMER (svira): Polaganije — polaganije. NORA: Ne smijem diute�ije. HELMER: Ne taiko žestoko, Noro. NORA: Baš taiko treba da bude. HELMER (prestane svirati): Ne, ne, tako to apsolutno ne ide! NORA (smije se i maše tamhurinoTn): Jesam li ti reikla? RANK: Pusti da joj ja sviram za ples. HELMER (ustaje): Da, sviraj ti — onda mi je lakše pokazivati. RANK (sjeda za klavir i svira. Nora pleše sa sve ve�im

uzbu�enjem. Helmer je stao pored pe�i i za vrijeme plesa neprestano upu�uje primjedbe. Ona kao da ništa ne �uje, kosa joj se raspe i padne na ramena, ona se ne osvr�e na to, ve� pleše dalje. Ulazi gospo�a Linde.)

GOSPO�A LINDE (stane kao skamenjena na vratima): Ah! NORA (plešu�i): Ovdje je veselo, Kristina! HELMER: Ali draga, dobra Noro, pa ti rplešeš kao da ti se radi

o životu. NORA: Pa i radi se. HELMER: Rank, prestani, pa to je �ista ludost. Prestani,

ikažem ti! (Rank prestaje da svira i Nora iznenada zastane. Helmer joj prilazi.) Nikad to ne bih povjerovao. Pa ti si zaboravila sve što sam te u�io.

NORA (odbaci tamhurin): Eto, i sam vidiš. HELMER: No, tu je zaista ipotrebno još podu�avanja. NORA: Sad i ti vidiš, koliko je potrebno. Treba da vježbaš sa

mnom do posljednjeg trenutka. Obe�avaš li tmi to, Torvalde?

HELMER: Budi bez brige. NORA: Ni danas ni suitra ne smiješ ni na šta drugo ni misliti,

saimo na mene. Ne smiješ ni jedno pismo otvoriti, ni u pc^tainsko sandu�e pogledati —

HELMER: Aha, ti se to još uvijek bojiš onog �ovjeka —

NORA: O, da, da — i to je! HELMER: Noro, ja vidim na tebi da njegovo pismo ve� leži

unuftra. NORA: Ne znam. Možda. Ali tako nešto sad ne smiješ �itati.

Ništa ružno ne smije stupiti me�u nas, dok ovo sve ne pro�e.

RAiNK (tiho Helmeru): Nemoj joj protivrje�iti. HELMER (grli je): Neka dijete provede svoje volju. Ali sutra

nave�e, kad budeš otplesaia — NORA; Onda si slobodan. SLUŽAVKA (na vratima): Milostiva gospo�o, sto je po-

stavljen. NORA: Donesi šampanjca, Helena. HELMER: Ah, ah, daikle, neko veliko slavlje? NORA: Slavlje sa šampanjcem do zore. (Vi�e napolje)

I slatkiša od badema, Helena, mnogo ------- samo za ovaj put.

HELMER (hvata je za ruke): Tako — samo tako, a ne ona divlja uaplaihirenost! Budi opet moja draga, mala ševa kao i uvijek.

NORA: Ah, da, to i ho�u. Ali idi sada unutra, i vi, doktore. Kristina, ti �eš mi urediti frizuru.

RANK (dok odlazi sa Helmerom): Tu se, izgleda, nešto — nešto doga�a.

HELMER: Ni govora, dragi prijatelju, to je samo taj djetinjasti strah, 0 kome sam ti pri�ao. (Obojica odlaze desno.)

NORA: Pa?! GOSPO�A LINDE: Otputovao — u pokrajinu. NORA: Vidjela sam na tebi. GOSPO�A LINDE: Vra�a se sutra uve�e. Ostavila sam mu

kratku -poruku. NORA: To nisi treibala uraditi. Ne treba n^ta da spre�avaš. U

stvari, pravo je blaženstvo o�ekivati �udo. GOSPO�A LINDE: Sta ti o�ekuješ? NORA: Ah, to ti ne možeš razumjeti. Idi untitra za njima, i ja

�u odmah do�i^ (Gospo�a Linde ide u trpezariju. Nora stoji jedan trenutak kao da ho�e da se pribere.

82 83

onda pogleda na sat) Pet sati. Sedam sati do pono�i. Onda još dvadeset �etiri sata do sljede�e pono�i. Tada �e i tarantela biti svršena. Dvadeset �etiri i sedam? Još trideset i jedaai sat života. HELMER (desno na

vratima): Ali gdje je ostala moja mala ševa? NORA (poleti prema njemu raširenih ruku): Evo

tvoje ševe!

TRE�l �IN

Ista soha. Sto sa stolicama gurnut je u sredinu sohe. Na stolu gori lampa. Vrata predsohlja stoje otvorena. Sa gornjeg sprata �uje se muzika.

GOSOPO�A LINDE (sjedi za stolom i rastreseno lista neku knjigu; pokušava da �ita, ali izgleda kao da ne može da sahere misli. Nekoliko puta oslušne napeto u pravcu vrata prema stepeništu. Gleda na sat): Još ga nema. A krajnje je vrigeme. A alko on ne — (Oslušne ponovo) Ah! evo ga. (Ona ode u predsohlje i oprezno otvara vanjska vrata. �uju se tihi koraci po stepenicama. Ona šapne:) U�ite. Ovdje nema niikoga.

KROGSTAD (na vratima): Našao sam u svom stanu poruku od vas. Sta to treba da zna�i?

GOStPO�A LINDE: Moram hitno razgovarati s vama. KROGSTAD: Talko? I to treba da bude upravo ovdje, u ovoj

ku�i? GOSiPO�A LINDE: Kod mene kod ku�e bilo bi nemogu�e.

Moja soba nema posebnog ulaza. Do�ite bliže, sasvim smo sami. Djevojka spava, a Helmerovi su gore na balu.

KROGSTAD (ulazi u sohu): Vidi, molim te! HeiLmerovi ve�eras plešu? Stvarno?

GOSPO�A LINDE: Da, zašto da ne? KROGSTAD: No da, zašto da ne. GOSPO�A LINDE: Karogstade, dajte da porazgovaramo. KROGSTAD: Zar nas dvoje imamo još o �emu da razgo-

varamo?

M 85

GOSPO�A LINDE: Nas dvoje imamo mnogo da razgo-varaimo.

KROGSTAD: To nikad ne biih pomislio. GOSPO�A LINDE: Jer ime nikad niste sasvim razumjeli. KROGSTAD: Sta je tu trebalo da se razumije? Zar to nije stara

i poznata pri�a: žena bez srca otjera muškarca kad joj se uikaže bolja prilika.

GOSPO�A LINDE: Zar mislite da sam toliko bez srca? I vjerujete da sam laka srca preikinula s vama?

KROGSTAD: A zar niste? GOSPO�A LINDE: Krogstade, zar ste to zaista vjerovali? KROGSTAD: Ako nije bilo talko, zašto ste mi onda na taj

na�in pisali? GOSPO�A LINDE: Nisam mogla druga�ije. U onom trenutku

kad saan prekidala s vama, smatrala sam svojom dužnoš�u da u vama uništim sve što ste osje�ali za mene.

KROGSTAD (steže pesnicej: Zato, dakle! I samo — samo radi novaca.

GOSPO�A LINDE: Ne smijete zaboraviti da sam imala bespomo�nu majku i dva mala brata. Mi nismo mogli �ekati na vas, Krogstade, a vaši izgledi su onda bili slabi.

KROGSTAD: Može biti. Ali vi niste imali pravo da me naipustite zbog drugog �ovjeka.

GOSPO�A LMDE: Ne znam. Cesto sam se i sama pitala jesam li imala pravo na to.

KROGSTAD (tiho): Kad sam vas izgojibio, bilo mi je kao da sam i2^uibio �vrsto tlo pod nogama. Pogledajte me, sad sam brodoloranik na svojoj olupini.

GOSPO�A LINDE: Pomo� je, možda, blizu. KROGSTAD: Bila je blizu. Onda ste došli vi i stali mi na put. GOSPO�A LINDE: A da to nisam znala, Krogstade. Tek danas

sam saznala, da je trebalo da dobijem vaše mjesto u banci. KROGSTAD: Vjerujem vam, kad tako kažete. Ali eto, sad

znate, sada �ete se povu�i?

GOSPO�A LINDE: Ne. Vi ne biste imali od toga ni najmanje koristi.

KROGSTAD: Eh, koristi, koristi — ja bih uprkos toime tako u�inio.

GOSPO�A LINDE: Ja sam nau�ila da postupam raizumno. Život i tvrda, gonka oskudica su me tako nau�ili.

KROGSTAD: A mene je život nau�io da ne vjerujem u praane rije�i.

GOSPO�A LINDE: Onda vas je nešto vrlo pametno nau�io. Ali 11 djela valjda vjerujete?

KROGSTAD: Kako to mislite? GOSPO�A LINDE: Reikli ste da se osje�ate kao brodo-

lomniik na vlastitoj olupini. KROGSTAD: Valjda imam i razloga da to kažem. GOSPO�A LINDE: Pa i ja sam kao brodolomnik na olupini.

Nemam nikoga z a koga bih mogla da se brinem. KROGSTAD: To je bio vaš vlastiti izlbor. GOSPO�A LINDE: Drugog izbora nisam imala. KROGSTAD: Dobro, pa onda? GOSPO�A LINDE: Krogstade, kad bi nas dvoje brodo-

lominika sada mogli pri�i jedino drugom. KROGSTAD: Sta to govorite? GOSPO�A LINDE: Bolje dvoje na jednoj oiupini, nego svako

na svojoj sam. KROGSTAD: Kristina! GOSPO�A LINDE: A šta mislite da je mene dovelo u grad? KROGSTAD: Valjda nije misao na mene? GOSPO�A LINDE: Ja moram raditi da bih podnijela ovaj

život. �itavog svog života, koliko se mogu sjetiti, ja sam radila i to je bila ^moija najljepša, moja jedina radost. Ali sada sam sama na svijetu, sa strahovito praznom dušom i napuštena. Raditi sama za sebe, to nije nikakva radost. Krogstade, dajte mi nekoga, dajte mi nešto, za šta bih mogla da radim.

KROGSTAD: U to ja ne vjerujem. To je heroizam pretjerane žene, koja želi da se žrtvuje — ništa više.

86 87

GOSPO�A LINDE: Da li ste ikad zapazili da sam ja bila pretjerana?

KROGSTAD: Zar biste vi to zaiista mogli? Recite mi, da li je vama sasvim poznata moja prošlost?

GOSPO�A LINDE: Da. KROGSTAD: I vi znate kalko se ovdje gleda na mene? GOSPO�A LINDE: �inilo se malo parije iz vaših rije�i, ikao

da ste uvjereni da ste sa mnocm mogli postati sasvim draga�iji.

KROGSTAD: To bez svake sumnje. GOSPO�A LINDE: Zar se to ne bi moglo još i sada dogoditi? KROGSTAD: Kristina, govorite li vi to sasvim promišljeno?

Da, govorite, vidim to na vama. Vi, dakle, zaista imate hrabrosti —?

GOSPODA LINDE: Treba mi neko kome bih mogla biti majka, a vašoj djeci treba majka. Nas dvoje trebamo jedno drugom. ELrogstade, ja vjerujem u ono što je dobro u vama, zajedno s vama usu�ujem se na sve.

KROGSTAD (uhvati je za ruke): Hvala, hvala Kristina! — Sad �u ve� znati da se rehabilitujem u o�ima drugih! — O, ali ja sam zaboravio —

GOSPO�A LINDE (osluškuje): �ujte! Tarantela! Mite! Idite! KROGSTAD: Zbog �ega? Sta je sad? GOSPO�A LINDE: �ujete li ovaj ples gore? Kad se on završi,

možemo ih o�eikivati. KROGSTAD: Daboime! Idem ja. Sve je uzalud. Vi, narav-ino,

ne znate kakve sa.m ja korake poduzeo protiv Helmera. GOSPO�A LINDE: Da, Krogstade, i to znam. KROGSTAD: I uprkos tome imate hrabrosti —? GO'SPO�A LINDE: Ja dobro razumijem u šta o�ajanje može

natjerati �ovjeka kao što ste vi. KROGSTAD: O, kad bih to nekako mogao izibrisati! GOSPO�A LINDE: To još možete, jer vaše pismo je još

uvijek u sandu�etu. KROGSTAD: Znate li to sigurno?

GOSPO�A LINDE: Sasvim sigurno, ali — KROGSTAD (gleda je ispitiva�ki): Tretoa li to da tako

shvatim? Vi ho�ete pod svaku cijenu da spasite svoju prijateljicu. Recite mi otvoreno. Je li tako?

GOSPO�A LINDE: Krogstade, ko se j e d a n p u t žrtvuje za druige, taj to ne �ini po drugi puit.

KROGSTAD: Ja �u povu�i svoje pismo. GOSPO�A LINDE: Ne, ne. KROGSTAD: Da, naravno. �eka�u ovdje dok Holmer ne si�e i

re�i mu da mi mora vratiti moje pismo — da se u pismu govori samo o mome otkazu, da ne treba da ga �ita —

GOSPO�A LINDE: Ne, Krogstade, to pismo ne treba da tražite natrag.

KROGSTAD: Ali recite mi: vi ste me ipak samo zbog njega ipozvali ovamo?

GOSPO�A LINDE: Da, u prvi mah; ali u me�uvremenu je prošlo dvadeset i �etiri sata, a za to vrijeme sam bila svjedok nevjerovatnih stvari u ovoj teu�i. Hel-mer mora sve saznati. Ta nesretna tajna mora na svjetlo dana i iame�u njih mora do�i do otvorenog razgovora. Nemogu�e je nastaviti sa zataškavanjem i izbjegavanjem!

KROGSTAD: Pa dobro — ako vi rizikujete. — Ali je d-no moram na svaki na�in u�initi, pa neka to bude odmah —

GOSPO�A LINDE (osluškuje): Požurite! Idite, idite! Ples je završen. Nismo više ni trenutJka sigurni.

KROGSTAD: Ja �u vas dolje pri�elkati. GOSPO�A LINDE: Da, pri�âjte. Možete me ispratiti do

ku�nih vrata. KROGSTAD: Tako neisikazano sretan nisam bio nikada. (On

odlazi kroz stuhišna vrata. Vrata izme�u scê i predsoblja ostaju otvorena.)

GOSPO�A LINDE (malo pospremâ i premješta svoj šešir i kaput): Kakav preokret! Da, kakav preokret! Ljudi za koje mogu da radim, z^ koje mogu da živim. Dom 11 koji �u smjeti da unesem sre�u i zadovoljstvo. Tu

88 89

�e biti ozbiljnog posla. — Kad bi samo brzo došli — (Oslušne) Aha, evo ih ve�. Gdje su moje stvari? (Uzima šešir i kaput.) (Napolju se �uju glasovi Helmera i Nore, klju� se

okre�e u hravi i Heltner gotovo silom uvodi Noru u predsoblje. Ona je u talijanskom kostimu sa velikim crnim šalom. Helmer je u ve�ernjem odijelu sa otvorenim crnim dominom preko njega.) NORA (još na vratima, opiru�i se): Ne, ne, ne, ne�u iku�i!

Ho�u ponovo gore. Ne želim da odem taiko rano. HELMER: Ali, draga Noro, — NORA: Ah, molim te, Torvalde, molim te svim srcem — samo

još jedan sat. HELMER: Ni minute duže, moja slatka Noro. Ti znaš, tako

smo se dogovorili! Tako —! Unutra u sobu. Ovdje �eš se samo prehladiti. (Uprkos njenom opiranju vodi je polako u sobu)

GOSPO�A LINDE: Dobro ve�e. NORA: Kristina! HELMER: Kako, gospo�o Linde, vi ovaiko kasno ovdje? GOSPO�A LINDE: Da, oprostite, tdko sam željela da vidim

Noru u njenom punom sjaju. NORA: Zar si me �itavo vrijeme �ekala? GOSPO�A LINDE: Da. Došla sam, nažalost, preikasno. Ti si

ve� bila gore a onda nisam htjela da odem, prije nego što te vidim.

HELMER (skida Nori šal): Da, samo je dobro pogledajte! Mislim da je zaista vrijedna pažnje. Zar nije dražesna, gospo�o Linde?

GOSPO�A LINDE: Da, zaista jeste — HELMER: Zar nije neobi�no dražesna? To je bilo mišljenje i

�itavog društva. Ali užasno je tvrdoglavo — to slatko malo stvorenje. Sta da se radi? Ho�ete li mi vjerovati: morao sam gotovo silu upotrijebiti, da je odvedem.

NORA: Torvalde, ti �eš se još kajati što mi nisi priuštio bar još pola sata.

HELMER: Eto, �ujete je, gospo�o Linde. Otplesala je svoju tarantelu, — dobila burni pljesak — koji je i zaslužila — iako je, mislim, izvo�enje bilo malo suviše naturalisti�ko — malo naturalistiokije nego što, strogo uzevši, odgovara zahtjevima umjetnosti. Ah kako god bilo, glavna stvar je — postigla je uspjeh i buran aplauz. I zar da je poslije toga još ostavim gore? Zar da tako razvodnimo efeikat? O, nipošto! Uzeo sam svoju dražesnu malu djevojku sa Ka-iprija — svoju kapricioznu djevoj�icu sa Kaprija, zapravo tako treba da kažem, pod rulku, onda brzi krug po sali, nakloni na sve strane i — kako se to u romanima kaže — lijepa slika je iš�ezla. Odlazak uvijek mora biti efektan, gospo�o Linde. Ali ja nisam u stanju da to objasnim Nori. Uh, kako je ovdje toplo! (Odbaci domino na stolicu i otvara vrata prema svojoj sobi) Sta? Pa ovdje je mralk! Ah, da, naravno, izvinite — (Ulazi i zapali nekoliko svije�a.)

NORA (šap�e brzo i bez daha): Dakle?! GOSPO�A LINDE (tiho): Govorila sam s njim. NORA: I ~? GOSPO�A LINDE: Noro, ti moraš sve re�i svome mužu! NORA (bez glasa): Znala sam. GOSPO�A LINDE: Krogstada ne moraš da se bojiš, ali ti

m o r a š govoriti. NORA: Ne�u. GOSPO�A LINDE: Onda �e govoriti pismo. NORA: Hvala ti, Kristina, sad znam šta treba da radim. Pst! —

! (Helmer opet ulazi.) HELMER: No, gospo�o Linde, jeste li joj se nadivili? GOSPO�A LINDE: Da, a sad još da vam zaželim laku no�. HELMER: Ah, šta, ve�? — Je li ovo vaše pletivo? GOSPO�A LINDE (uzima ga): Da, hvala. Skoro sam ga

zaboravila. HELMER: Vi, dakle, pletete? GOSPO�A LINDE: Da, naravno. HELMER: Znate šta, bolje bi bilo da vezete.

90 91

GOSPO�A LINDE: Taiko? A zbog �ega? HLEMR: Jer to mnogo ljepše izgleda. Vidite samo: držite vez

lijevam rukom — tako — a desnom radite iglom — tako — u laganim dijgim luikovima, zar ne?

GOSPO�A LINDE: Da, može biti — HELMER: A pletenje, naprotiv — nije lijepo vidjeti. Po-

gledajte: zgr�ene ruke — igle koje idu gore^iolje — ima ne�eg kineslkog u tome. — Bio je stvarno sjajan šampanjac koji su naon poslužili!

GOSPO�A LILNDE: Laku no�, Noro — i nemoj vaše biti tvrdoglava.

HELMER: To ste dobro rekli, gospo�o Linde. GOSPODA LINDE: Laku no�, gospodine direlfctore! (Hel-

mer je prati do vrata.) HELMER: Laku no�, laku no�, nadam se da �ete sretno ido�i

ku�i. Ja bih vas vrlo rado —, ali nije vam daleko. Laku no�, laku no�. (Gospoda Linde ode. On zatvara za njom vrata i vra�a se) No, najzad smo je se riješili. Užasno dosadna osoba —!

NORA: Jesi li jalko -umoran, Torvalde? HELMER: Ne, ni najmanje. NORA: Nisi ni pospan? HELMER: Baš nimalo. Naprotiv, osje�am se izvanredno

svježe. Ali ti? Ti izgledaš umorno i pospano. NORA: Da, ja sam vrlo umorna. Idem odmah na spavanje. HELMER: Vidiš, vidiš! Bilo je, dalkle, pametno od mene, što

nismo duže ostali. NORA: Ah, sve što ti radiš je pametno. HELMER (poljubi je u �elo): Sad moja ševa govori kao

razuman �ovjek. Reci, jesi li primijetila kako je Rank ve�eras bio veseo?

NORA: Tako? Zar je bio? Nisam uopšte s njim razgovarala. HELMER: Gotovo ni ja da nisam, ali ga ve� nisam vidio taJko

dobre volje. (Gleda je za trenutak, onda joj pri�e bliže): Hm — ijpak je divno opet biti u svoja �etiri

zida — sasvim nasamo s tobom. — O, ti zavodljiva, dražesna ženice!

NORA: Ne gledaj me tako, Torvalde! HELMER: Da ne gledam svoje najve�e Mago? Da ne gledam

svu tu divotu koja pripada samo meni, sasvim i isklju�ivo meni?

NORA (ode na drugu stranu stola): Ve�eras mi nemoj tako govoriti.

HELMER (slijedi je): Još ti je tarantela u krvi, vidim. I to te �ini još zavodijivijom. Slušaj! To gosti odlaze. (Tiše) Noro, sad �e biti tiho u �itavoj ku�i.

NORA: Da, nadam se. HELMER: Zar ne, moja jedina, voljena Noro? Ah, znaš — kad

sam ovaiko u društvu s tobom — znaš li zašto tako malo s tobom razgovaram, stojim daleko od tebe i samo ti ponelkad krišom dobacim po koji pogled? — Znaš li zašto to radim? Jer onda uobra-žavam da si ti moja tajna ljubavnica, moja tajna mlada nevjesta i da niko i ne sluti da izme�u nas postoji tajna.

NORA: Da, da, da, ja znam da su tvoje misli uvijek uz mene. HELMER: A onda kad polazimo, i kad stavljam šal oko tvojih

nježnih, mladena�kih ramena — na taj divni zatiljak — onda zamišljam da si ti moja mlada nevjesta i da upravo dolazimo iz crkve, da te po prvi put vodim u svoj stan, da sam po prvi put nasamo s tobom — sasvim sam s tobom, ti mlada, ustreptala ljepotice! �itavo ovo ve�e bila si moja �ežnja. Kad sam te gledao kako zavodljivo plešeš tarantelu, uzavrela mi je krv. Nisam mogao da izdržim — i zato sam te tako rano doveo ku�i —

NORA: Idi sad, Torvalde, treba da me pustiš na miru. Ja to sve ne�u.

HELMER: Sta to treba da zna�i? Imaš me u najboljem raspoloženju, Norice! Ne�eš, ne�eš? Zar ja nisam tvoj muž? (Neko zakuca na stubišna vrata.)

92 93

NORA (trgne se): �uješ li —? HELMER (idu�i prema predsoblju): Ko je? RANK (napolju): Ja sam. Smijem li u�i na trenutak? HELMER (tiho, ljutite): Sta li taj sad ho�e? (Glasno) �ekaj

malo. (Ode i otklju�a) No, to je lijepo od tebe što nisi prošao pored naših vrata.

RANK: U�inilo mi se da sam �uo glasove, pa sam zaželio da malo svratim. (Letimi�no gleda oko sebe) Ah, da, ove drage i prijatne sobe. Vama je lijepo i ugodno, vama dvoma.

HELMER: Ti se se o�ito i gore osje�ao ugodno. RANK: Izvanredno. Zašto da ne? Zašto da �ovjek ne uzme sve

što može na ovome svijetu? Barem onoliko ko-liko može i dok to može. Vino je bilo izvrsno —

HELMER: Naro�ito šampanjac. RANK: I ti si to primijetio. Nevjerovatno koliko sam ga se ja

nalio! NORA: I Torvald je ve�eras popio mnogo šampanjca. RANK: Tako? NORA: Da, a poslije toga je uvijek dobro raspoložen. RANK: Zašto da �ovjek sebi ne priiišti ugodno ve�e, nakon

dobro provedenog dana? HELMER: Dobro provedenog dana! Time se ja, nažalost, ne

bih mogao pohvaliti. RANK (tapše ga po ramenu): A ja, vidiš, mogu. NORA: Vi ste danas sigurno imali neko naro�ito isp.iti-vanje,

doktore? RANK: Svakako. HELMER: Eh, eh, naša mala Nora govori o nau�nom is-

pitivanju! NORA: I smije li vam se �estitati na rezultatima? RANK: Da, to možete mirne duše. NORA: Rezultat je, dakle, dobar? RANK: Najbolji mogu�i i za Ijekara d za pacijenta — iz-

vjesnost. NORA (brzo i ispitiva�ki): Izvjesnost? RANK: Potpuna izvjesnost. Pa zar poslije toga nisam zaslužio

jedno ugodno ve�e?

NORA: Da, dobro ste u�inili, doktore. HELMER: To i ja kažem. Samo da se sutra ne budeš morao

kajati. RANK: Ne, ništa se na svijetu ne dobiva badava. NORA: Doktore, maskerade vam �ine veliko zadovoljstvo? RANK: Da, ako su maske stvarno komi�ne — NORA: �ujte, u šta da se prerušimo nas dvoje na sljede�oj

ma�keradi? HELMER: Ti, mala šašavice, ve� misliš na sljede�u? RANK: Nas dvoje? To �u vam re�i: vi do�ite kao dijete sre�e

— HELMER: Da, ali izmisli kostim koji �e to zna�iti. RANK: Pusti da tvoja žena do�e takva kakva jeste — HELMER: To si, zaista, ta�no rekao. Ali, znaš li ve� i kako �eš

se ti maskirati? RANK: Moj dr^i prijatelju, s tim sam potpuno na�isto. HELMER: Dakle? RANK: Na sljede�oj maskeradi ja �u biti nevidljiv. HELMER: To ti je smiješna ideja. RANK: Ima jedna crna kapa — zar nisi nikad �uo za crnu

kapu? Staviš je na glavu i onda te niko ne vidi. HELMER (sa suzdržanim smiješkom): Dabome, sasvim ta�no! RANK: Ali sasvim sam zaboravio zbog �ega sam došao.

Helmere, daj mi cigaru, jednu od tvojih crnih ha-vana. HELMER: S najve�im zadovoljstvom. (Pruža mu svoju kutiju

s cigarama.) RANK (uzima jednu i zareže je na vrhu): Hvala! NORA (kreše šibicu): Ja �u vam dati vatre. RANK: Hvala lijepo. (Ona drži šibicu, on pripali) A sad,

adieu. HELMER: Adieu, adieu, dr^i prijatelju! NORA: Spavajte dobro, doktore! RANK: Najljepša hvala na toj želji. NORA: Zaželite i vi meni to isto.

94 95

RANK: Vama? No, dobro, ako ho�ete. — Spavajte dobro. I hvala za vatru. (Klimne im glavom i ode.)

HBLMER (prigušenim glasom): On se jako napio. NORA (odsutna duhom): Može biti. (Helmer uzima svežanj

klju�eva iz džepa i po�e u predsoblje) Torvalde, šta �eš tamo?

HELMER: Moram isprazniti sandu�e za pisma. Sasvim je puno. Ina�e ujutro ne�e biti mjesta za novine —

NORA: Ho�eš li ti ve�eras još raditi? HELMER: Ne, pa to znaš ve�. — S>ta je ovo? Neko je ovdje

dirao bravu. NORA: Bravu? HELMER: Svakako. Sta to treba da zna�i? Ne mogu da

vjerujem, da bi služa\^ke — Evo i polomljene ukosnice. Noro, to je tvoja —

NORA (hrzo): To mora da su bila djeca — HELMER: Ali od toga ih stvarno moraš odviknuti! Hm, hm —

no, ipak sam ga otvorio. (Vadi sadržaj i vi�e u kuhinju): Helena! — Helena, ugasite lamipu u hodniku. (Dolazi opet u sohu i zatvara vrata predsoblja.)

HELMER (s pismima u ruci): Vidi, vidi, koliko se toga nakupilo. (Prevr�e pisma) Sta je ovo?

NORA (kraj prozora): Pismo! — Ah, ne, ne, Torvalde! HELMER: Dvije posjetnice — od Ranka. NORA: Od doktora? HELMER (razgleda karte): Docktor medicinae Rarik. Bile su

na vrhu, mora da ih je na odlasku ubacio. NORA: Piše li šta na njima? HELMER: Crni križ iznad imena. Pogledaj. To je ipak jeziva

ideja. Baš kao da najavljuje vlastitu smrt. NORA: Pa to i �ini. HELMER: Kako? Znaš li ti šta? Je li ti nešto rekao? NORA: Da. Ovim kartama on se oprostio od nas. On �e

se za;klju�ati i umrijeti. HELMER: Jadni prijatelju! Znao sam da ga ne�u više

diugo iiimati, ali tako brzo. — A sad �e se sakriti kao ranjena životinja.

NORA: Ako to ve� mora biti, onda je najibolje da pro�e bez rije�i. Zar ne, Torvalde?

HELMER: A bio je tako vezan za nas. Ne mogu ni zamisliti naš život bez njega. On, sa svojim patnjama i svojom osamljenoš�u, bio je kao neka obla�na pozadina našoj sun�anoj sre�i. No, možda je najbolje tako. — (Zastane) A možda i za nas dvoje, Noro. Sad smo nas dvoje upu�eni samo na sebe. (Zagrli je) O, moja voljena ženo, �ini mi se kao da te ne mogu dovoljno �vrsto držati. Znaš li, Noro, iponekad poželim da tebi zaprijeti kakva neposredna ppasnost, pa da mogu i život i imetak i sve, sve staviti na kocku za tebe.

NORA (otrgne se i kaže �vrsto i odlu�no): Sad treba da pro�itaš svoja pisma, Torvalde!

HELMER: Ne, ne, sad više ne. Ho�u s tobom da budem, moja voljena ženo.

NORA: S mislima na smrt tvoga prijatelja —? HELMER: Imaš pravo. To nas je oboje potreslo. Nešto što nije

lijepo kao da se javilo me�u nama: to je misao na smrt i uništenje. Moramo se osloboditi toga. Do tada — oti�i �emo svako u svoju sobu.

NORA (grli ga): Torvalde, laku no�! Laku no�! HELMER (ljubi je u �elo): L^ku no�, moja pti�ice^pje-va�ice,

dobro spavaj, Noro. Sad �u pro�itati pisma. (On odlazi s pismima u svoju sobu i zatvara za sobom vrata.)

NORA (s lu�a�kim pogledima, pipa oko sebe, hvata Hel-merov domino, ogrne se njime i šap�e brzo, promuklo i isprekidano): Da ga više nikad ne vidim. Nikad! Niikad, nikad! (Prebaci šal preko glave): A ni djecu. Ni njih. Nikada više, nikada više! — O! ledene, crne vode. O bffi;dane dubine — samo da i to pro�e. — Sad je otvorio pismo, �ita ga. Ne ne, još ne! Torvalde, zbogom, — tebi i djeci! (Ho�e kroz predsoblje, pa napolje. U istom trenutku otvara Helmer svoja vrata i stoji s otvorenim pismom u ruci.)

HBLMER: Noro!

96 'i' — Drame 97

NORA (krikne glasno): Ah —! HELMER: Sta je ovo? Znaš li ti šta piše u ovom pismu? NORA: Da, znam. Pusti me da idem! Pusti me napolje! HELMER (zadržava je): Kuda �eš? NORA (pokušava da se otrgne): Ti mene ne smiješ spa--savati,

Torvalde! HELMER (zatetura): Istina je, daikle? Je li istina ovo što

ipiše? Užasno! Ne, ne, to ne može biti istina! NORA: To j e s t e istina. Više od svega na svijetu voljela sam

tebe! HELMER: Pusti te bijedne isprike! NORA (pri�e mu korak hliže): Torvalde —! HELMER: Ti, nesretnice, šta si ovo u�inila?! NORA: Pusti me da odem! Ti ne smiješ ispaštati zbog mene.

Ne smij^ to uzeti na sebe. HELMER: Samo nikakve komedije. (Zatvara vrata predsoblja)

Ovdje �eš ostati i odgovarati. Imaš li ti pojma, šta si u�inila? Odgovaraj! Imaš li p o j m a o tome?

NORA (gleda ga netremice i govori sa sve ja�im naglaskom): Da, sad tek po�injem dobro da shva�am.

HELMER (hoda okolo po sobi): O, kaikva strašna java! Za svih ovih osam godina — ona, koja je bila moja radost i moj ponos — ona da je licemjerka, lažljivica — gore, još gore — zlo�inika! — Ah, kakva se bes-ikrajna odvratnost krije u svemu tome! Fuj, fuj!

NORA (šuti i gleda ga uko�eno.) HELMER (zastane pred njom): Trebalo je i prije da budem

spreman na taiko nešto. Morao sam to predvidjeti. Lakomislene principe tvoga oca. — Šuti! Naslijedila si lakomislene principe svoga oca. Ni vjere, ni morala, ni osje�aja dužnosti. — O, kako sam kažnjen, što sam njemu progledao ikroz prste. Tebi za ljubav sam to u�inio. A ti mi ovako zahvaljuješ!

NORA: Da — ovako. HELMER: Raizoriia si �itavu moju sre�u. Uništila si moju

budu�inost. Ah, užasno je i pomisliti na to. Ja sam u vlasti jednog besavjesnog �ovjeka; on može uraditi sa mnom šta god ho�e; zahtijevati od mene sve što

mu na pamet padne; zahtijevati šta ho�e, zapovijedati mi po svojoj volji. — A ja ne smijem ni pisnuti. Da tatko bijedno potonem i propadnem zbog jedne lakomislene žene!

NORA: Kad mene ne bude, bi�eš slobodan. HELMER: Samo bez lakrdije! Na takve fraze je i tvoj otac

uvijek bio spreman. Sta bi mi koristilo da tebe ne bude, kako kažeš. Ništa mi to ne bi koristilo! On uiprikos tome može stvar razglasiti; a ako to u�ini, može na mene pasti sumnja da sam znao za tvoje zlo�ina�ko djelo. Može se pomisliti da se ja krijem iza toga — da sam te j a na to naveo! I to sve treba da zahvalim tebi, koju sam za sve vrijeme našeg braka na rukama nosio. Shva�aš li sada šta si mi u�inila?

NORA (hladna i mirno): Da. HELMER: Tako je nevjerovatno da još uvijek ne mogu da

shvatim. Ali moramo vidjeti kako da se izvu�emo! Skidaj taj šal! Skidaj, kažem ti! Ja moram pokušati da tog �ovjeka smirim na bilo koji na�in. Stvar se mora zataškati po svaku cijenu. — A što se ti�e tebe i mene, treba da izgleda kao da je medu nama sve kao i prije. Naravno, samo u o�ima svijeta. Ti, dakle, ostaješ u ku�i kao i ranije, to se razumije. Ali djecu više ne smiješ odgajati, njih ti ne smijem povjeriti. — O, da ovako moram govoriti ženi koju sam tako duboko volio i koju još uvijeik —! No, to se mora završiti. Od danas se više ne radi o sre�i, ve� o tome da se spase ruševine, ostaci, privid — (Zvoni u predsoblju. Helmer se trgne): Sta je to? Tako kasno? Zar je ono najstrašnije —? Zar �e on —? Sakrij se, Noro! Reci da si bolesna. (Nora nepokretno stoji. Helmer ide i otvori vrata predsoblja.)

SLUŽAVKA (napola obu�ena u predsoblju): Pismo za mi-lostivu gospo�u.

HELMER: Daj ga ovaimo. (Uzima pismo, zatvara vrata) Da — od njega. Ti ga ne�eš doibiti. Ja �u ga sam pro�itati.

99

NORA: Pa �itaj. HELMBR (kraj lampe): Skoro da nemam hrabrosti za to.

Možda smo izgubljeni i ti i ja. Ipak — m o r a m znati. (Otvara pismo, preleti nekoliko redova, gleda priloženi papir. Radosno uzvikne) Noro!

NORA (gleda ga pitaju�i). HELMER: Noro! — Ne! Moram još jednom pro�itati. — Da,

da, tako je. Ja sam spašen! Noro, ja sam spašen! NORA: A ja? HELMER: I ti — nairavno. Oboje smo spašeni, i ti i ja.

Pogledaj. On ti šalje natrag tvoju oibvežjnicu. Piše da mu je žao, da se kaje —, da je ndka sretna promjena u njegovom životu — ali svejedno šta on piše — mi smo spašeni, Noro! Niko ti ništa ne može. Ah, Noro, Noro — aii najprije da uništimo taj odvratni papir. Da vidim — (Baca pogled na obveznicu) Ne, ne�u to da vidim; nelka mi �itava ova pri�a ne bude ništa drago nego ružan san (Cijepa papir i oba pisma u komadi�e, sve baca u pe� i gleda kako gori) Tako, sad više ni�eg nema. — On piše da si od Badnje ve�eri — O, to su morala biti tri strašna dana za tebe, Noro!

NORA: Ta tri dana sam provela u strašnoj borbi! HELMER: I patila si i nisi vidjela drugog izlaza nego — Ali mi

�emo sve te ružne doga�aje pokopati. Sad �eimo samo klicati i ponavljati: prošlo je, prošlo Je! Cuiješ li me, Noro? Ti kao da još nisi shvatila: prošlo je. Sta je to — takav uko�en izraz? Ah, moja jadna mala Noro, razumijem te, ti još ine možeš da povjeruješ u to da sam. ti oprostio. Aii jesam! Noro, kunem se, sve sam ti oprostio. Pa zinam ja, to što si u�inila, u�inila si iz ljubavi prema meni.

NORA: To je istina. HELMER: Voljela si me kao što žena treba da voli svoga

muža. Samo ti je nedostajao stav da procijeniš sredstvo. Ali zar misliš da te manje volim zato što nisi sposobna da djeluješ samostalno? Ne, ne, samo se ti oslanjaj na imene, ja i želim da te savjetujem, da te

vodim. Ja ne bih bio muškarac kad te u-pravo tvoja ženska bespomo�nost ne bi u mojim o�ima �inila dvostruko privla�nom. Ne osvr�i se na grube rije�i koje sam ti u prvom strahu izigovorio, u trenutku kad sam poanislio da �e se sve srušiti na mene. Oprostio sam ti, Noro, zaklinjem se, da sam ti oprostio.

NORA: Hvala ti na tvom oproštenju (Odlazi na desnu stranu.) HELMER: Pa ostani sad. — (Gleda u sobu) Sta radiš taono? NORA (iz sohe): Skidam kostim i masku. HELMER (na otvorenim vratima): Dobro, pokušaj da se

pribereš i da opet na�eš ravnotežu u svojoj duši, ti moja mala preplašena pti�ice-ipjeva�ice! Smiri se, ja �u te pokriti svojim snažnim krilima. (Seta oko vrata) O, kako je naša ku�a ugodna i lijepa, Noro. Ovdje si ti bezbjedna; ja �u te �uvati kao progonjenu golubicu koju sam istrgnuo iz ubila�kih kandži kopca; ja �u ve� umiriti tvoje jadno, nemirno srce. Malo-^pomalo, Noro, vjeruj mi to. Ve� sutra �eš na sve ovo gledati sasvim drugim o�ima; uskoro �e sve biti po starom. Ne�u više morati �esto da ti ponavljam da sam ti oprostio: ti �eš sama jasno osje�ati da je tako. Kako si uopšte došla na misao da bih te js mogao odbaciti ili ti samo predbacivati? O, Noro, ti ne poznanješ srce pravog muškarca. Muškarcu je neopisivo milo i umiruju�e u dtiši kad zna da je svojoj ženi nešto oprostio — oprostio punim i iskrenim srcem. Jer, ona tako na neki na�in dvostrulko postaje njegovo vlasništvo: kao da ju je on po drugi put doveo na svijet. Ona je, t^o re�i, postala njegova žena i istovremeno njegovo dijete. To �eš ti meni i 'Uibudu�e biti, ti slabašna i bespomo�na stvar�ice. Ništa se ne boj, Noro; budi samo otvorena srca prema meni, a ja �u biti tvoja volja i tvoja savjest. — Sta je to? Ti ne ideš u krevet? Ti si se preobukla?

NORA (u svakodnevnoj odje�i): Da, Torvalde, preobukla sam se.

100 101

HELMER: Ali zašto? Sada? Ovalko kasno —? NORA: Ovu no� ja ne�u spavati. HELMER: Ali, draga Noro — NORA (gleda na sat): Još nije taiko (kasno. Sjedi, Tor-valde:

imamo nas dvoje mnogo da razgovaramo. (Sjeda na jednu stranu stola.)

HELMER: Noro, šta to treba da zna�i? To u/ko�eno lice — NORA: Sjedi: Ve� dugo je tako. Ja moram mnogo da

razigovaram s tobom. HELMER (sjeda za sto preko puta nje): Ti me plašiš, Noro. I

ja te ne razumijem. NORA: Da, to je upravo to. Ti me ne razumiješ. I ni ja tebe isto

tako nisam razumjela — sve do ovog �asa. Molim te, ne preikidaj me. Moraš me saslušati. — Ovo je obra�un, Torvalde.

HELMER: Kako to misliš? NORA (poslije kra�e šutnje): Kad ovako sjedimo, tebi ništa ne

pada na pamet? HELMER: A šta bi to bilo? NORA: Mi smo ve� osam godina u braiku. Ne pada ti na pamet

da mi, ti i ja, muž i žena, danas po prvi put vodimo ozbiljan razgovor?

HELMER: Ozlbiljan razgovor — šta to zna�i? NORA: Osam godina — i još duže — od prvog dana našeg

poznanstva do danas mi nismo razmijenili ni jednu oabiljinu rije� o ozibiljnim stvarima.

HELMER: Zar sam te možda stalno trebao obavještavati o neprijatnostima, koje ti ne bi ni mogla da dijeliš sa mnom?

NORA: Ne govorim ja o neprijatnostima. Kažem samo, da nikad nisimo zajedno sjeli da o ne�emu temeljito razmislimo.

HELMER: Ali, draga Noro, to i nije za tebe. NORA: Eto, došli smo na stvar. Ti mene nikad nisi razumio. —

Vi ste prema meni mnogo zgriješili, Torvalde. Prvo tata, a onda ti.

HELMER: Sta? Nas dvojica —? Nas dvojica koji smo te voljeli više od svega na svijetu?

NORA (klima glavom): Niste vi mene nikad voljeli. Vama se samo dopadalo da budete zaljubljeni u mene. HELMER: Ali, Noro, kakve su to rije�i? NORA: Da, tako je to, Torvalde. Kad sam bila kod ku�e uz tatu, on mi je saopštavao sve svoje nazore, pa sam tako i ja imala iste nazore. Ako sam nekad bila drugog imišljenja, onda sam to krila, jer njemu to ne bi bilo pravo. On me je zvao svojom lutkom i igrao se sa mnom, kao što sam se ja igrala sa svojim lutkama. Onda sam došla u tvoju iku�u — HELMER: Kako se ti to izražavaš o našem braJku? NORA (bez zabune): Mislim, onda sam prešla iz o�evih ruku u tvoje. Ti si sve uredio prema svom ukusu i tako je to postao i moj uikus, ili saim se samo tako pravila. Ne znam više ta�no — možda je bilo oboje: . malo jedno, malo drugo. Kad pogledam unazad, �ini mi se da sam živjela kao -prosjak — samo od milostinje. Živjela sam od toga što sam tebi pravila predstave, Torvalde. Pa ti si htio da bude talko. Ti i tata, vi ste teSko griješili prema meni. Vi ste krivi što od mene nije ništa postalo. HELMER: Kako je to smiješno i nezahvalno, Noro! Zar

ti ovdje nisi bila sretna? NORA: Ne, to nikad nisam bila. Ja sam mislila da jesam,

ali nisam bila niikada. HELMER: Nisi — nisi sretna? NORA: Ne — samo vesela. I ti si uvijek bio tako drag prema meni. Ali naša ku�a nije bila ništa drugo nego ndka soba za igranje. Ovdje sam ja bila tvoja žena--lutka, kao što sam u tatinoj ku�i bila k�ePka-lutka. A naša djeca, ona su bila moje lutke. Kad bi me ti uzeo da se igraš sa mnom, meni je bilo upravo takvo zadovoljstvo kakvo je bilo djeci kad bih ja njih uzela i igrala se s njima. To je bio naš braik, Torvalde. HELMER: Neke istine ima u tvojim rije�ima — koiliko god su pretjerane i luokaste. AH od sada neka bude druga�ije. Dani igranja su sada prošli, sad dolazi vrijeme odgoja.

102 103

NORA: �ijeg odgoja? Mc^ ili dje�jeg odgoja? HELMER: I tvog i dje�jeg, draga moja Noro. NORA: Ah, Torvalde, ti nisi �ovjek koji bi mene odgojio, da

budem prava žena za tebe. HELMER: I ti to tako kažeš? NORA: A ja — jesam li ja osiposobljena za takav zadatak kao

što je odgoj djece? HELMER: Noro! NORA: Zar mi i sam nisi malo�as rdkao — da mi ne bi smio

povjeriti taj zadatak? HELMER: U trenutku uzlbu�enja! Kako to možeš shvatiti

ozbiljno? NORA: Ipak, imao si sasvim pravo. Ja nisam dorasla tom

zadatku. Ali tu je i jedan drugi zadatak koga se moram prihvatiti. Moram pokušati da odgojim samu sebe. A ti nisi �ovjek koji bi mi u tome mogao pomo�i. To moram sama uraditi. I zato te sada napuštam —

HELMER (sko�i): Sta ti to govoriš? NORA: Moram da budem sasvim sama, ako ho�u da se sna�em

sa samom sobom i vanjskim svijetom. Zato više ne mogu ostati kod teibe.

HELMER: Noro! Noro! NORA: Napuštam te odmah. Kristina �e me primiti za ovu no�

— HELMER: Ti nisi pri sebi! Ti to ne smiješ! Ja ti to za-

branjujem! NORA: Od sada više nema svrhe da mi bilo šta zabra-njuišeš.

Uze�u sa sobom ono što mi pripada. Od tebe ne�u ništa — ni danas ni poslije.

HELMER: Kakve ludosti! NORA: Sutra putujem ku�i — to zna�i u moj stari zavi�aj.

Tamo �e mi biti najlaikše da nešto otpo�nem. HELMER: O, ti zaslijepljeno, neisikusno stvorenje! NORA: Moram pokucati da stdknem isikustvo, Torvalde. HELMER: Da napustiš svoju ku�u, svog muža, svoju djecu! Pa

zamisli šta �e svijet re�i!

104

NORA: Tu ne mogu imati nikakvih obzira. Znam samo da je ovo meni potrebno.

HELMER: O, to je užasno. Zar tako da napustiš svoje najsvetije dužnosti?

NORA: Sta ti smatraš mojim najsvetijim dužnostima? HELMER: Zar ti to moram re�i? Zar to nisu dužnosti prema

tvom mužu i prema tvojoj djeci? NORA: Imam ja i drugih dužnosti koje su isto toliko svete. HELMER: Nemaš. Kaikve bi t o mogle biti dužnosti? NORA: Dužnosti prema samoj sebi. HELMER: U prvom redu ti si supruga i majka. NORA: Ja tako više ne mislim. Mislim da sam prije svega

�ovjeik isto kao i ti — ili, još bolje, mislim da �u pokušati da to postanem. Ja dobro znam da �e svijet itebi dati za pravo, Torvalde, i da nešto sli�no stoji i u knjigama. Ali to što kaže svijet i šta stoji u knjigama, to za mene više ne može biti mjerodavno. Ja sama moram razmisliti da bi mi stvari bile jasne.

HELMER: Zar tebi nije jasan tvoj položaj u vlastitoj porodici? Zar u takvim stvarima nemaš pouzdanu vodilju — zar nemaš religiju?

NORA: Ah, Torvalde, šta je to religija, to ja uopšte ne znam ta�no.

HELMER: Sta ti to govoriš? NORA: Pa ja znam samo ono što je govorio pastor Han-sen

kad sam išla na krizmanje. On je govorio da je reMgija i ovo i ono. Kad sada budem izvan svojih sadašnjih prilika i upu�ena na samu sebe, onda �u i to pokušati da otkrijem. Vidje�u da li je ono što je govorio pastor Hansen bilo ta�no, ili, još bolje, da li je to za mene ta�no.

HELMER: Ah, — to je ipalk ne�uveno iz usta jedne mlade žene! Ali alko ti religija ne može biti vodilja, pusti me barem da probudim tvoju savjest. Jer, moralni osje�aj valjda imaš? Ili, odgovori mi, zar ni njega nemaš?

NORA: Da, Torvalde, nije mi lako da ti na to odgovorim, Torvalde. Jer, ja to apsolutno ne znam, tu sam

105

potpuno zbunjena. Znam samo da o tome imam potpuno druga�ije mišljenje nego ti. Da su zakoni druga�iji nego što sam ja mislila, i to sam sada �ula. Ali da su oni dobri — to mi nikako ne ide u glavu. Jedna žena, dafcle, nema prava da poštedi briga svog starog umiru�eg oca ili da spasi život svoga muža! To ja ne vjerujem!

HELMER: Ti govoriš kao dijete. Ti ne razumiješ društvo u koime živiš.

NORA: Ne razumijem ga — svakako. Ali sad �u ga izbliza pogledati. Moram saznati: ko ima pravo, društvo ili ja.

HE.LMER: Ti si bolesna, Noro; ti imaš groznicu, �ak mislim da nisi pri sebi.

NORA: Ja nikad nisam osje�ala i mislila tako jasno i tako sigurno kao sada.

HEJLMER: I talko jasno i sigurno odlaziš od svog miiža i svoje djece?

NORA: Da, odlazim. HELMER: Onda je mogu�e još samo jedno objašnjenje. NORA: Koje? HELMER: Ti me više ne voliš? NORA: Da, to je upravo tako. HELMER: Noro! — I to mi samo talko kažeš?! NORA: Strašno mi je žao, Torvalde, jer ti si uvijek bio tako

dobar iprema meni. Ali šta da se radi?! Ja te ne volim više. HELMER (jedva se pribere): Je li i to tvoje jasno i si-igu.rno

uvjerenje? NORA: Sasvim jasno i sigurno uvjerenje. To je i razlog što

ne�u duže da ostanem ovdje. HELMER: A možeš li mi i to objasniti, kako sam izgubio tvoju

ljubav? NORA: Da, to mogu. To j« bilo ve�eras, kad �udo nije došlo; i

tad sam vidjela da ti nisi onakav �ovjek kakvim sam te ja smatrala.

HELMER: Budi jasnija, ne raizuimijem te.

NORA: Osam godina ja sam strpljivo �ekala, jer, dragi bože, uvi�ala sam da �udo ne može do�i kao nešto svakodnevno. Onda se nada mnom nadvila nesre�a. Bila sam nepokolebivo �vrsto uvjerena: sad �e se dogoditi �udo. Dok je Krogstadovo pismo ležalo tamo napolju — nisam ni u jednom trenutku pomislila da bi se ti mogao povinovati uslovima toga �ovjeka. Bila sam �vrsto uvjerena da �eš mu se suprotstaviti i re�i: objavi �itavom svijetu! I da se to dogodilo —

HELMER: No, i —? Da sam svoju vlastitu ženu izvrgao rijglu i sramoti —?

NORA: Da se to dogodilo, �vrsto sam vjerovala da bi ti onda istupio, sve uzeo na sebe i rekao: ja sam krivac.

HELMER: Noro! NORA: Misliš, ja od tebe takvu žrtvu nilkad ne bih primila?

Naravno da ne bih. Ali šta bi moja uvjeravanja vrijedila prema tvojima? To je bilo �udo kome sam se nadala u svom strahu i tjeskobi. I da bih to sprije�ila, htjela sam da okon�am svoj život.

HELMER: Noro, ja bih s velikom radoš�u dan i no� radio za tebe — podnosio bih za tebe sve nevolje i brige. Ali svoju �ast ne žrtvuje ni)ko, ni za onoga koga voli.

NORA: Stotine i hiljade žena su to u�inile! HELMER: Ah, ti i misliš i govoriš kao nerazumno dijete. NORA: Može biti. Ali ti, ti niti misliš niti govoriš kao �ovjek

na koga bih se ja mogla osloniti. Kad je on •prošao — tvoj strah — ne od onog što je meni prijetilo, nego od onog što se tebi moglo dogoditi, kad je ta opasnost prošla — ti si se ponašao kao da se ništa nije desilo. Baš kao i prije bila sam opet tvoja ševa i tvoja lutka, koju si ubudu�e htio još opreznije nosiiti na rukama, jer je tako slaba i lomna. (Ustane) Torvalde, u tom trenutku sam došla do spoznaje da sam osam godina ovdje stanovala zajedno s jednim stranim �ovjelkom i da sam s njim imala troje djece. — O, ne smijem misliti na to! Samu bih sebe razbila u hiljadu komadi�a!

106 107

HELMER (tužno): Vidim, vidim. U stvari, izme�u nas se otvorio ponor. — Ali, Noro, zar se ne bi mogao premostiti?

N'ORA; Ovakva kakva sam sada, ja nisam žena za tebe. HELMER: Ja imam snage da postanem druga�iji. NORA: Možda — kad ti bude odi^eta lutka. HELMER: Rastanak — rastanak s tobom? Ne, Noro, tu misao

ne mogu podnijeti. NORA (odlazi desno unutra): Utoliko odlu�nije treba to

uraiditi. (Vra�a se sa šeširom i kaputom, nosi putnu torhu koju stavlja na stolicu pored stola.)

HELMER: Noro, Noro, ne sada! �ekaj do sutra. NORA (obla�i kaput): Ne mogu provesti no� u stanu jednog

stranog �ovjeka. HELMER: Ali zar ne bismo mogli zajedno stanovati kao brat i

sestra —? NORA (stavlja šešir): Ti dobro znaš da to ne bi duigo trajalo.

(Umotava se u šal) Zbogom, Torvalde. Djecu ne�u da vidim. Znam da su u boljim rukaana nego što su moje. Ovakva kakva sam sada, ne mogu im biti korisna.

HELMER: Ali jedinom poslije, Noro, — poslije? NORA: Kako to mogu znati? Ja uoipšte ne znam šta �e biti sa

mnom. HELMER: Ali ti si moja žena, sada i Ubudu�e. NORA: Slušaj, Torvalde: ako žena napusti ku�u svoga muža,

kao što ja to sada �inim, onda njega, koliko ja znam, zakon osloba�a svih obaveza prema njoj. Barem te ja osloba�am svih obaveza. Ti ne smiješ ni�iim biti vezan, kao što ni ja ne�u da buidem. Obje strane moraju dobiti punu slobodu. Tako — evo vra�am ti tvoj prsten. Daj i ti meni moj.

HELMER: Još i to? NORA: I to. HELMER: Evo ti ga. NORA: Dobro. Sad je, dakle, i to gotovo. Ostavljaim ti

klju�eve. Djevojke �e se sna�i u doma�instvu — bolje nego ja. Sutra, kad ja oljputujem, do�i �e Kristina

da sipakuje stvari koje sam donijela od svoje ku�e. Njih treba poslati za mnom.

HELMER: Gotovo?! Svršeno?! Noro, zar nikad ne�eš misliti na mene?

NORA: Sigurno �u �esto morati da mislim na tebe i djecu i na ovu ku�u.

HELMER: Smijem li ti pisati? NORA: Ne -------- nikada. To ti zabranjujem. HELMER: Ali smijem ti barem nešto poslati — — NORA: Ne, ništa, ništa. HELMER: — da ti pomognem, kad ti zatreba poano�. NORA: Ne, kažem ti. Ništa ne primam od stranih ljudi. HELMER: Noro, — — zar ja za tebe više nikad ne�u mo�i da

budem drugo nego stranac? NORA (uzima putnu torhu): Ah, Torvalde, onda bi se moralo

dogoditi najve�e �udo — HELMER: Reci mi, kakvo najve�e �udo? NORA: Onda bismo se oboje nas, i ti i ja, morali toliko

promijeniti, da —- Ah, Torvalde, ja više ne vjerujem u �uda.

HELMER: Ali ja ho�u da vjerujem. Reci do kraja! Toliko promijeniti da —?

NORA: — da naš zajedni�ki život može da postane pravi braik. Zbogom! (Odlazi kroz predsoblje.)

HELMER (spusti se na stolicu pored vrata i pokrije lice rukama): Noro! Noro! (Gleda oko sebe i ustaje) Prazno. Otišla je! (U njemu se javlja neka nada) A najve�e �udo —?

(Odozdo se �uje zvuk zalupljenih vrata).

109

108

SABLASTI

SABLASTI

:

ŽIVJETI zna�i suzbijati u sebi Tamne sile i sablasti. PJEVATI — suditi Svome sopstvenom »ja«. Ibsen

Drama Sablasti (1881), napisana je kao Ibsenov odgovor kriti�arima i komentatorima Lutkine ku�e. Ako je sudbina pobunjene Nore prouzrokovala burne reakcije i proteste puritanske i konzervativne javnosti, onda je tragi�ni slu�aj gospo�e Alving naišao na još žeš�a protivljenja, s tom razlilko-m što je ovog puta u napadu na pisca uzela u�eš�a i liberalna štampa. I dok je Lutkina ku�a izazvala nesvakidašnji interes prilikom štampanja. Sablasti su 'do�ekane opštim �utanjem i bojkotom. Pojedini knj'ižari su vra�ali primjenke izdava�u, s motivacijo^m da je to knjiga koju pristojni ljudi ne bi trebalo da drže u iku�i.

Nova Ibsenova draima nije shva�ena samo kao naipad na »svetinju braka« (Lutkina ku�a je to isto �inila), ve� je tuma�ena i kao odbrana slobodne ljubavi, u kojoj je pod izvjesnim okolnostima �ak i incest prirodan i opravdan, kao što je, (pored neprijatne i »prljave« prisutnosti venerione bolesti, osu�eno i 'mišljenje autora po kome sin ima pravo da ne poštuje oca. Do�ekana kao kulturni skandal, moralni i eti�ki delikt, »porodi�na drama« Sablasti, doiprinijela je da su i neki od najodanijih Ibsenovih branitelja, odjedanput postali neprijateljski raspoloženi, spre�avaju�i prikazivanje drame (u Stokholmu i Kopenhagenu), otvoreno govore�i da je to »jedan od najprljavijih komada ikada napisan u Skandinaviji« (Ludvig Joseipshon); »odvratan patološki fenomen koji, potkopavanjem morala našeg društvenog poretka, ugrožava njegove temelje« (Erik Bogh); i da Ibsen »ušjiva u iprii�anju najružnijih

S — Drame 113

stvari koje on zna, i to �ini na najsramotniji na�in koji on može zamisliti« (Ame Gai'borg).^

Nova Ibsenova drama nije naišla samo na otpore u Skandinaviji ve� i u mnogim evroipslkim zemljama, tako da je njeno prikazivanje redovno izazivalo burne skandale i negodovanje javnosti, pa �ak i policij;ske zabrame. Kada je Georg II odlu�io da Sablasti prikaže u Majnin-genu, uz prisustvo samog Ibsena, dvorska kamarila minijaturne imajningenovsike kneževine, smatraju�i dramu »nemoralnom«, odlu�ila je da bojkotuje predstavu. Zahvaljuju�i beisplatnim poziviima i kneževoj upornosti i Ugledu, premijera je ipaik održana (1886), mada me�u gledaocima nije bila prisutna ni jedna ».dama«. Prilikom gostovanja majningenovaca u Drezdenu, policijske vlasti su zabranile prikazivanje Sablasti, a godinu dana docnije (1887), zabranjena je javna predstava u Berlinu, u Rezi-dencteatru, pa je održana samo zatvorena, sa specijalnim pozivnicama i za odaibranu publiku, me�u kojom se nalazio i Ibsen. Tom prilikom, kriti�ar Paul Slenter je ob-javio pozitivnu ocjenu drame i predstave. Me�utim, redakcija novina »Fosiše cajtung«, popratila je njegovu recenziju posebnim komentarom: »Mi smo dali rije� našem recenzentu da prikaže Ibsenov komad koji se može smatrati najsenzacionalnijim doga�ajem ove potzorišne sezone, ali se ne možemo priklju�iti njegovom sudu. U filozofskiim traiktatima mogu se rješavati najsloženiji eti�ki, socijalni i filozofslki problemi, ali za umjetnost, ma kako bili razli�iti njeni pravci, postoji jedan nepokolebljivi zakon: umjetni�ko djelo treba da nam pruži umjetni�ki užitak, radost, polet, a ne da nas užasava, mu�i i, što je još gore, da beznadno o�ajavamo �alk onda kada se radnja oslanja na istinu (što osporavamo u odnosu na Ibsenov komad). Želja da se takvim sredstvima riješe socijalni i eti�ki problemi postaje zabludom �ak i onda kada je tu težnju oblikovao mo�an dramski talenat kojim ra-:5polaže Ibsen.«^

1 Michael Mey€r, Ibsen, Penguin Books, str. 509. ^ Juiliiijs Bab, Das Theater der Gegemvart, 1928, str. 53.

114

Na sli�ne otpore nailazilo je prikazivanje Sablasti u Francuskoj i Englesikoj. Nakon upornog insistiranja Emila Zoile, Andre Antoan postavlja dramu na sceni »Slobodnog pozorišta« (1890), mada su književnici okupljeni oko ovog teatra proricali neuspjeh, smatraju�i da komad nije prihvatljiv za francuski ukus (Katil Mendes), i da bi u prologu predstave trebalo prikazati »romanti�nu istoriju« kapetana Alvinga i Reginrne majke Johane, jer bi samo tako izmijenjena i dopunjena drama mogla ra�unati na izvjestan interes francuske publike (Anri Sear). Me�uitim, Antoan je ostao nepokolebljiv, on je oduševljen Sablastima, koje ga, naro�ito u tre�em �inu, podsje�aju na »mra�nu veli�inu gr�ke tragedije«. Pa ijpak, predstava je primljena hladno, �alk sa dosadom, popra�ena ironi�nim podsmijehom poanatog pozorišnog kriti�ara Franciska Sarsea, dna�e velikog protivnika naturalisti�kog teatra.^ Prikazivanje Sablasti u Londonu (1891), na sceni »Nezavisnog teatra«, oko koga se okupljala elita engleskih književnika i dramati�ara (T. Hardi, Dž. Meredit, H. Džons, A. Pinero, "V. Ar�er, B. So), izazvala je žu�ne polemike i žestok naipad konzervativne i puiritansike javnosti, uz aktivno u�eš�e episkopa i pastora, koji su Ibsena proglasili za rušioca »osnova porodice«, a samu dramu za »amoralan komad«, pun »strašnih neprijatnosti«. Posebno se na Sablasti okomila štampa, tako da se pojavilo oko pet stotina �lanaka, koji su nemilosrdno razmatrali i osu�ivali »nemoralnost« drame, ponavljaju�i sa uživanjem mnogobrojna i raznovrsna »prokletstva« izre�ena od strane crkvenih dostojanstvenika. U odbranu Ibsena ustaju Viljem Ar�er i Bernard So, suprotstavljaju�i se smjelo negativnom mišljenju gotovo kompletne engl^ke javnosti.

Uprlkos protivljenja i otpora. Sablasti su postupno ali sigurno osvajale evropska pozorišta, omogui�avaju�i plejadi velikih glumaca (Eilza Leman, Ermete Zakoni, Josif Kaj ne, Aleiksandar Mojsi, Emanuel Rajher, Eleonora Duže, Agneza Sorma), da ostvare svoje najzna�ajnije umjet-

A. A. Gvoizdjev, Zapadnoevropsko pozori&te, lfl53, str. 73.

115

8*

nioke kreacije. Po�etkom XX stolje�a, pod uticajem sim-bolisti�kog teatra (Linje Po), i nakon posljednjih Ebse-novih drama (Graditelj Solnes, Mali Ejolf, Jon Gahrijel Borkman, Kad se mi mrtvi probudimo), dolazi do »revi^ zije« Ibsenovog dramskog opusa. Komentarišu�i Rajnhar-tovu režiju Sablasti u berlinskom »Kamernom teatru« (1901), kriti�ar Ziigfrid Jalkobson se zalaže za, kako biismo mi to danas rekli, »novo �itanje« iili »promjenu« Ibsena, isti�u�i u (prvi plan, ne više dramu »buntarsikog raapolo-žemja«, ve� »dramu rezignacije«, u kojoj bi kritilku gra�anskog društva i morala zamijenio priikaz maj�inog bola, jer je »sada rije� o ljudskom sadržaju a ne o tendenciji«. Tendencija Sablasti, ipo mišljenju Jaikobsona, izvršila je svoj zadatak, »reformisala je naš moral«, prema tome, ve� je »iživljena i može da ide«, ali »vje�no ostaje Iibsenova �ovje�nost«.* Nasuprot ovoim mišljenju, nekako u isto vrijeme, G. V. Plehanov je smatrao da je osnovna Ibse-nova slabost u tome što nije znao da na�e izlaz »iz morala u poiitijku«, zlbog �ega je u svoja djela i unosio »elemente simbolizma i racionalnosti«. I kao što je njegova »pobuna ljudskog duha« bila i ostala besciljna, pobuna radi 'pobune, izraz Ibsenovog individualiz'ma, taiko su, po mišljenju Plehanova, i njegove težnje za socijalnim, reformama, tprihva�ene od strane gra�anskog društva kao veintil i sredstvo za spre�avanje socijalne revolucije.^ Izložene kontraverznim mišljenjima i osvjetljenjima, Ibsenove drame središnjeg, realisti�kog cikluisa (Stupovi društva, Lutkina ku�a. Sablasti, Neprijatelj naroda), u kojima se on bavi problemima odnosa �ovjeka i društva, doživljavale su nezahvalnu sudbinu svih takozvanih idejnih drama ili drama sa tezom, koje su u svome vremenu mnogo zna�ile, snažno plamsale, ali se i brzo gasile. Ibsen je �esto isticao da nije društveni i moralni reformator, ve� pjesnik, i da je »doživljaj«, a ne »teza«, u prvom planu njegovog interesovanja. I zaista, pored brojnih nedostataka i oscilacija, i ipored �esto prisutne i naglašene tendencije, Ibsen donosi jednu slojevitu slilku svijeta, dublju

* iSigfried Jacabson, Max Reinhard, 1910, str. 30. ° G. V. Plehanov, Umetnost i književnost, II, 196.6, str. 391.

116

i kompleksniju, nego što to na prvi pogled izgleda. U »naborima« njegovih drama, nazire se, po rije�ima Fer-gasona, »djelimi�no ostvaren tragi�ni oblik stvarnog poetskog obima, koji je rezultat Ibsenovog ozibi'l|jnijeg i ne-zainteresovanijeg razmišljanja o ljudskoj sudbini koja se nalaza ispod kratkovidih pobuna i praznih klišea vremena«.*

Za Sablasti je ve� re�eno da je matemati�ki ta�no komponovana drama, uigpješna kombinacija teze i trilera, vrhunski obrazac analiti�ke drame, najbliža klasi�nom modelu tragedije, »po jedinstvenoj suidlbonosnoj radnji koja se kre�e ka neizbježnoj katastrofi«.'' Istovremeno, ova »porodi�na drama«, po svom dramaturškom sklopu, uspješno nastavlja i produbljuje francusku tehniku drame (Dima-sin, Ski-ib), tzv. »ddbro skrojenih komada«, kako po »na�inu bu�enja interesovanja i njegovog održavanja« (odmotavanje klupka prošlosti) tako i po unošenju »velikih scena« (Helena Alving — pastor Manders, Helena Alving — Osvald), efektnih završetaka �inova, složene sudbinske povezanosti me�u likovima (Kapetan Alving — Johana — Regina — Engstrand, Kapetan Alving — Regina — Osvald), efektnih prekida u razvoju intrige, koji poja�avaju dramsku napetost (gospo�a Al-ving se sprema da saoipšti istinu sinu, ali je u tome prvo prekida dolazak pastora, a zatim izibijanje požara u siro-tištu, i taiko se poja�ava ne samo efekat otkrivanja istine ve� se stvara i odre�ena spoljna i unutarnja napetost).

Sli�no Lutkinoj ku�i i Sablasti su komponovane po-entilistiSkom tehnikom detalja-ta�kica, koja u kona�nom ishodu stvara jednu logi�nu i zatvorenu cjelinu. Tako, na primjer, Ibsen prvo ovlašno konstatuje da je »ju�e izbio požar u stolariji gdje radi Engstrand«, onda malo docnije saznajemo da je »on vrlo neoprezan sa šibicama« i da mu je glava puna nekih iskušenja, da bi na kraju drugog crna zaista i izbio požar. Ili, interpoliranje francuiskih rije�i i izreka u govor Regine, koje u prvi mah ozna�avaju ^Pofcondirenosit«, da bismo na kraju saznali, da ona u�i

* Frensiis Fergason, Suštino požarišta, 1970, str. 202. ' Isto, 203.

117

franctiski, jer je Osvald, iprililkom svog posljednjeg bo-ravtka, obe�ao da �e je voditi u Pariz. Ovaikvim nizanjem detalja^ta�kica Ibsen konstituiše lik, aili i razvoj radnje, nastoje�i da se doga�aji odvijaju po principima logike a ne kao posiljedica slu�aja.

U prošlosti Ibsenovih. junalka uvijek postoji neka vrsta pra-igrijeha, »leš u utrobi broda«, crna mrlja, ružna istina, taiko da sam tak drame i nije ništa drugo nego jedno o�ajno putovanje do tog pakla i natrag, sli�no onom trenu/tku poslije oluje i nevremena kada stihija izbaci na obalu prljavštinu i trul^, iznad kojih stoji oprano i �isto plavetnilo neiba. Spuštajui�i se na samo dno paMa, u tom »dugom putovanju u no�«, Ibsenovi jumaci istovremeno razigoli�uiju skrivenu i zatomljenu mra�nu tajnu prošlosti, ali i saimi sebe, svoju sadašnjost. Ova autopsija jpro-šlosti nije izvedena hladnom objektivnoš�u, ve� je ople-menjena i subjektivnim odnosom pisca, kao dio njegove vlaistite sudbine. »Sve šito sam isipjevao« — napisao je Ibsen 1880. jednom od svojih njema�kih prevodilaca — »do tan�ina je ipovezano sa onim što sam proživio, iaJko ne doživio. Svako novo pjesni�ko djelo imalo je za mene svrhu da mi posluži kao duhovni proces osloba�anja i pre�iš�avanja, jer �ovjek nikada ne živi u društvu kome pripada bez ikakve sa0dgovomos.ti i sau�esoištva.«^ I upravo ovaj dvostruki proces »osloba�anja i pre�iš�avanja«, i junaka i pisca, zajedno sa tehnikom komponova-nja drame, odvajaju Ibsena od verizma i naturaldsti�ke drame, koja se zalagala za svojevrsnu »društvenu anketu« i bezli�no registrovanje stanja i fakata, odbacivanjem iracionalnog u ime fiziološkog, uabli�avaju�i »isje�ke života« u nepovezane scenske fragmente. I zato, u najboljim svojim dramama, Ibsen nije suhoparni i pedantni moralni istori�ar, ve� pjesnik, koji se »iprometejskim pnkosom« buni iprotiv Ijudsike sudbine, mada zna da je ona neizbježna i ».neotkloinjiva«."

Ibsenovi junaci ne žele da otkriju i objelodane istinu, štaviše, oni je godinama pomno sakrivaju, u uvjerenju

** Frane Mehrinig, Prilozi istoriji književnosti, II, 1955, str. 215. 8 Isto, 210.

118

da taj neprijatni »leš« nikada ne�e iza�i na površinu. Život igosipo�e Alving i nije ništa drugo nego uporna borba da se laž proglasi za iistinu. Dvadeset godina ona krije da njen mm., fcomornik i kajpetan Alving, nije bio ni ugledan gra�anin, ni stujp društva, ve� pritajeni ailko-holi�ar i razvratnik; dvadeset godina ona pre�utkuje istinu 0 Regininom ocu i zavedenoj Johani; dvadeset godina ona strpljivo nastoji da sVijet ne otkrije pravo stanje stvari u bra�noj zajednici ugledn-og para Alving; dvadeset godina ona strejpi od pomisli da ne'ko ne sazna da je ona u jednom trenutku o�ajanja i krize napustila muža traže�i spasenje i ljubav u drugom muškarcu. �itav ovaj talog prošlosti nije, me�utim, samo pasivno introvertiran, kao intimni dio konvulzivmih trauma nesretne Helene Alving, ve� je i aktivno prisutan u svakom trenutku njenog bitisanja, pretvaraju�i to opsesivno skrivanje tajne u gotovo jedirn simisao i zadatak života. Da ne bi istina izibila na vidjelo, ona Osvalda šalje u Pariz a Reginu drži u ku�i, �uvaju�i je od brbljivog i opasnog Engstranda. Izgradnjom sirotišta pokušava da se oslobodi muževlje-vog novca i njegovog saiblasnog prisustva, ali i da zataška i sprije�i eventualne nepoželjne glasove o njegovom po-ro�nom životu. I uipravo u trenutku kada je umorna od laži pomislila da je »leš« duboko zalkopan i da smrad truleži ne�e izbiiti na površinu, Osvaldov odnos prema »polusestri« Regini, primorava je da zapo�ne autopsiju prošlosti, da bi spasila sadašnjost. Otkrivaj u�i velove i naslage pomno �uvanih tajni, razgoli�uju�i vlastiti život i brak, iznose�i istinu o mužu, goispo�a Alving i ne sluti da njena istraga ne�e donijeti spasenje i da �e »mrtva ruka prošlosti«, svojim kužnim prstima, u�initi život još užasnijim i besmislenijim, izbacuju�i na svjetlo dana sve posljedice laži i poro�nosti u najružnijem obliku: nasljedni sifilis i ludilo Osvalda.

Ovo tragi�no otkrivanje istine koja, umjesto spasa 1 ozdravljenja, neumitno vodi ka kona�noj i nei23bježnoi katastrofi, upore�ivaii su mnogi kriti�ari i komentatori sa Sofoiklovom tragedijom Kralj Edip, kako u dramafrur-skom pogledu (na sceni se prikazuje samo završetaik istra-

119

ge) tako i u ostvarivanju »traigi�nog ritma radmje«, odnosno u smjenjdvanju Namjere, Patnje i Saznanja.i" Pa iipaik, potrebno je upozoriti na nekoliko bitnih distinkcija 'izane�u Edipa i Helene Alving. Edip ne zna pravo stanje svog trenuta�nog života, istražuju�i Laj evo ubiistvo, saznaje da je proro�anistvo ispunjeno, i da je on ubk) oca i oženio majku, zna�i da on iz sre�e posteipeno prelazi u nesre�u. Helena Alving zna i svoju prošlost i svoju sadašnjost, zna�i da ona nema prelaza iz sre�e u nesre�u, njen život je konstantno stanje nesre�e i trpljenja, koje se na kraju, otkrivanjem Osvaldove bolesti, samo hiipertro-fira u bezna�e. Uostalom, Osvaldovo ludilo i »omekšanje mozga«, nije posljedica otkrivanja istine, jer bi se ono javilo i samo po sebi i bez odmotavanja klupka prošlosti. Porodi�ini grijeh, koji se u Sofoklovoj tragedija prenosi sa koljena na koljeno, kao dio sudbinske neizlbježnosti, kod Ibsena je svelden i prizemljen u »nasljedni sifilis«, talko ida siu i uzrok i posljedica odviše materijalizovani i životno konkretni. I bez oibzira na �injenicu da je sifilis u Ibsenovo vrijeme bio obavljen oreolom tajanstvenosti i proikletstva, pa je pored fiziološkog imao i izvjesno metafizi�ko zna�enje, on nije imao mitološku univerzailnost, i prema tome nije mogao ni da bude »moderni ekvivalent tragi�ne sudbine«. Osvaldov sifilis, kaiko je ta�no kon-statovao Jovan Hristi�, »u stvarii nije sudbina, nego kob, a kob je degeneracija sudbine; ta�nije re�eno, kob je usiljena uzro�nost koju po svaku cenu želimo da ijsiposta-vimo, iako smo svesni da su u naše vreme veze izme�u uzraka i posledice i srazmer izme�u uzroka i posledice, sasvim druik�ije«.^^

Gospio�a Alving je Ibsenova protesna replika na Noru, dalji korak u razobli�avanju konvencionalnosti i laži gra�ansikog brdka, ali i kompletnog gra�anskog društvenog ustrojstva. Me�utim, dok su u Lutkinoj ku�i, uzroci Norinog nezadovoljstva, pa prema tome i njeno napuštanje muža i djece, bili nedovoljno motivisani, a

'" (Firansis Fergason, op. cit. '' Jovan Hristi�, Ibsenova dijalektika, Pozorište, 1978, br.

3—4.

120

ona kao lik odviše specifi�na i posebna; gospo�a Alving je koraponovana �vrš�e i komipalktnije, više u bloku, kao skulptura, u odnosu na Noru koja je ra�ena slikarski živopisnije, sa više nijansi i preliva. Nora je življa kao karakter od ponešto suhoipame Helene Alving, koja je, opet, s druge strane, �vrš�e i logi�nije povezana sa tezom i idejom drame. Ve� je nebrojeno puta re�eno da je gospo�a Alving Nora koja je ostala da živi i trpi u okvirima jei�nog lažnog braika. Ali to je samo djelimiono ta�no. Ne smijemo zaboraviti da je i Helena, sli�no Nori, u jednom trenutku nezadovoljstva i razo�aranja (njeni razlozi za odlazak su ubjedljiviji Od Norinih), napustila muža i pošla u ku�u �ovjdka koga je pi'itajeno voljela (pastor Manders), naivno uvjerena da �e joj on donijeti spasenje i izlaz, i da �e se tako desiti ono Norino »�udo«. Ali u trivijalno:m malogra�anslkom životu, natopljenom »strahom božjim«, ograni�enom dekalogama i religiozniim i svjetovnim, piiitisnutOim lažnim konvencijama, »�uda« se ne dešavaju, a zakoni u toj »dolini jada«, bez svjetla i sunca, neprikosnoveni su i kategori�ni, i ,po njima »žena nije pozvana da bude sudija svom mužu«. Uvidjerei da nema izlaza i da ne može pdbje�i, Helena Alving se »silom« vra�a u bra�ni kavez da isipunjava svoje »svete« dužnosti i obaveze. Od tog trenutka u njoj zapo�inje proces raslojavanja, s jedne strane, ona prema svijetu održava lažnu sliku bra�ne sre�e, nastoje�i da prikrije pravo stanje stvari, a, s druge, »�itavom svojom dušom«, ispituje »u�enje« i važe�e eti�ke i moralne norme, otkrivaju�i u »zabranjenim knjigama« i vlastitim isikustvom, da sve što je proglašeno za Jedino i Neprikosnoveno, u stvari je �isita laž, jer su svi ideali drioištva samo fasada, izmišljena i postavljena da se zakamuflira ružna istina života. »Htjela sam« — kaže ona pastoru — »da �uj�sam samo po jednom �voru, ali kad sam ga razvezala, popustila je �itava stvar. I tako sam vidjela da je to kao šav, šiven na mašini.«

Ibsen u Sablastima, i to se �elsto zaboravlja, rastvara 1 otikriva dvije istine, jedna je vezana za prošlost i raispu-sni život komornika Alvdnga, a druga za Heleninu spo-

121

znaju svijeta u kome živi, zna�i i za prošlost i za sadašnjost. Ova dva toka su u svijesti gospo�e Alving dugo telkla odvojeno, kao i u stvarnom životu, prvi aktivno, u spre�avanju da se istina ne otkrije, a drugi pasivino, kontemjplativno, u dugim branim no�ima �itamja i razmišljanja. Žele�i da prije�i incest, odnosno vezu izme�u Osvalda i Regine, ona je prisiljena da sruši »ideal« muža i oca i da pokaže ne samo kalkav je uistinu bio kapetanov život nego i da otkrije da je upravo ona sve �inila da od njega stvori »ideal«. Ovo oitkrivanje, i pored dramati�nosti, ima i izvjestan prizvuik skandalozne hronilke i potipuno je trilenski komponovano. Posljedice kapetanove ra'spusnostd, kao i u Lutkinoj ku�i, u slu�aju doktora Ranka, odražavaju se na djeci, u najružnijem obliku: nasljednom sifilisu. Da je drama ostala samo na ovom planu »naslje�a«, tako omiljenom kod naturaiisti�ikih dramati-�ara, naro�ito ranog Haufptmaina (Pred izlazak sunca), Sablasti bi u mnogome izgubile na svojoj vrijednosti i zna�aju. Zaiivaljujuoi druigom toku drame, nastojanju Helene Alving da ispita i sipozna svijet u kome živi, u njegove moralne i eti�ke zakone. Sablasti su ostvarene kao izuzetno pjesni�iko djelo, koje nosi univerzalnije poruke, savla�uju�i talbo efemerne i kratkotrajine socijalne i moralne tendencije i pobune vezane i važe�e samo za jedmo vrijeme i za odre�enu društvenu i istorijtsku situaciju.

Ova drama ovako sagledana nije samo tslika jednog propalog gra�ansikog braka sa svim neprijatnim i ružnim posljedicama, niti je to hermeti�na ipri�a koja se dešava u okvirima iporodi�nog kruga u jednom izolovanom i za-tvorenom gra�anskom salonu. Sablasti su, i likovima, i radnjom, i anibijenitom, i idejama, i simboli�nim zna�enjima, zahvatile daleko širi prastor, talko da doga�aji u ku�i gospo�e Alving, koji se odvijaju pred našim o�ima, li�e na tijelo polipa, 6iji krakovi sežu i dalje i dublje, uklju�uju�i indirektno i svijet koji oikružuje dom Helene Alving, koji je direktno uticao na prošlost, kao što neposredno uti�e i na sadašnjost. Na taj na�in se pitanje krivice i odgovornosti, u toku drame, postepeno prebacuje

122

sa nesretnog kapetana Alvinga, na širi društveni plan. Umjesto individualnog slu�aja, Ihsen u procesu raslojavanja gospo�e Alving, stigmatizira »zavi�aj« u kome ona živi, i to posredno, konkretnim likovima i odnosima, i neposredno, uvo�enjem simboli�kih elemenata u tretmanu prostora i vremena.

I dok se prethodna drama, Lutkina ku�a, dešava u jednom gotovo hermeti�ki- izatvorenom gra�ansikom salonu, poid staklenim zvonom, bez ikakvog dodira sa prirodom i pejzažoim, u potpunoj izolaciji entterijera, Sablasti su, ne samo u Ibsenovim didaskalijama ve� i u dijalogu, neposredno vezane za »obrise tmurnog fjordskog pejzaža, utonulog u jednoli�nu kišu«. Da je za Ibsena ovo prisustvo sjevernja�kog krajolika bilo od lizuzetne važnosti ukazuje i oipis scene, na kojoj u pozadini dominira zimska baita sa »zastalklenim zidovima i stalkienim oknima«, kroz koja se, takom cijele drame, vidi i osje�a to prisustvo spoljnjeg svijeta, i kao realisti�ka atmosfera i kao simbol. Jednoli�na i ubita�na kiša traje ve� danima, i sve je »tako strašno samotno«, vlažno i crvoto�no, pa se �ini kao da pada »vje�na kiša«, koja ipritiš�e krajolik poput more i zle slutnje. Kiša, kaže Osvald, »neprestano pada«, danima, nedjeljama, mjesecima. I tmina. »Nikada da �ovjek ugleda ni jedan sun�ev zraik. Koliko puta sam bio u domovini a ne sje�am se da sasra ikad vidio sun�ev sjaj.« Paralelno sa kišom i tmunnim pejzažom, na istoj ravni, atmosfere i simbola, proti�e i vrijeme, od smiraja dana do praskozorja. Ova dva znalka, prostor (spoljni svijet) i vrijeme (otkrivanje unutarnje istine), isprepli�u se u Sablastima tako da dom Helene Alving djeluje kao usamljeno ostrvo, koje je, s jedne strane, okruženo ne-vremenom i nepogodama, pritisnuto tešikim i beskona�nim kišama, a, s druge, izloženo mralku i tmini, što se postepeno talože i zgrušavaju unutar zidova iku�e, da bi na kraju, u svitanje, i eksterijer d enterijer, bljesnuli od hladne svjetlosti jutarnjeg sunca i snježne bjeline »gle�era i planinskih vrhova«.

Tmurni i olovni pejzaž, utonuo u jednoli�nu kišu, pored stvaranja realisti�ke atmosfere i štimiumga, ima i

123

odre�eno simbolisti�lko zna�enje: svijet 'male varoši, pritisnut, nemo�an, mra�an, bez osmijeha i bez svjetla, jednom rje�ju: dolino jada. Postepeno približavanje no�i i tmine sirabolizuju mra�ni <ponor koji se prijete�i javlja postepenim otkrivanjem istine, jer, kako se raspli�u konca prošlosti tako i vrijeme tiiazi sve dublje u no� i mrak. I na kraju, kada se sspozna prljava istina spoljnjeg svijeta bez »živottne radosti«, i kada se otkrije ružna istina u ku�i Helene Alvling, javlja se naglo i iznenadno hladna jU'-tarnja svjetlost koja svojom razornom bjelinom sve raz-dbli�ava i obesmišljava. »Sada tek lijepo možeš da vidiš svoj zavi�aj« — kaže gospo�a Aiving, umiru�em Osval�u, U trenutku poitpune :moralne razgoli�enosti i bezna�a. Ta iznenadna i kona�na svjetlost — istina, poslije idugog mraka — laži, djeluje oštro i ubita�no, razaraju�i sentimentalnu i imelodramsku atmosferu, natapaju�i scenu hladnom i zasljepij'uj'u�om bjelinom samrti i umiranja.

Sli�no prostoru i vremenu, i likovi u Sablastima posjeduju dvostruko zna�enje, s jedne strane, sudbinski su povezani me�u sabo'm i �vrsto utkani u radnju drame, kalko je (to ve� uobi�ajno za analiti�ku itehniku ko^mpono-vanja, a, s druge, izvan ovog fabuiarnog determinizma, postoje i kao odre�ene društvene jedirike, koje upe�atljivo upotpunjuju sliku otu�enog svijeta u ikome živi Helena Alving.

Oisvald, ni kriv ni dužan, trjpi posljedice lo�evog ra-spusnog života, ispoljene tt masljednom sifilisu. Me�utim, ovo »O'metešanje mozga«, ikako je to utvrdio doktor Easel Dejvis, na osnovu Osvaldovog ponašanja i onog što on govori o svojoj bolesti, poitpuno isiklju�uje sifilis i upu�uje na »jedan oblik shizofrenije«,^^ �ime je temeljna tragi�na posljedica dovedena u ipiltanje. Zanemaruju�i na trenuitak pitanje ta�ne imedicinsike dijagnoze, kod Ibsena je, naravno, rije� o nasljednom sifilisu, Osvald, kao i ostali likovi u Sablastima, ima i svoje drugo zna�enje, koje ne mora da se veže lisklju�ivo za radnju, niti za probleme naslje�e-nih osobina, ve� se može posanatrati i »pro�itati« kao posljedica umora od licemjernog, praznog i trivijalnog ži-

Isto.

124

vota. Otkalko zna za sebe, on se ne sje�a da je ikada u domovini vidio sun�ev sjaj, niti je upoznao »radost rada«. »Mislim da je ljudima ovdje oituvljeno u glavu da je rad neko prokletstvo i kaana ibožja, a da je život jad i bijeda iz koga bi se trebalo što prije izvu�i.« Osje�aju�i besmisao živ^ljenja u toj »dolini jada«, pred tim »zidom pla�a«, »duševno slomljen i uništen«, »mrtav u živom tijelu«, Osvald postaje »suvišan �ovjelk«, prerano umoran i razo�aran, ugušene »životne radosti«, zaražen porokom pasivnosti i inertnoisti, bez volje da stvara i da živi. Tako, njegova tragi�na sudbina imože se ishvatiti i kao posljedica raskoraka izme�u intenziteta 'unutarnjih poriva i banalnosti živoitnih �injenica, zna�i i kao dio onog pritisnuitog i apa-ti�nog puritansikog života koji poput »vje�ne kiše« na-taipa i rasta�e krajolik rodnog zavi�aja, zaklanjaj-u�i svjetlost i sunce. Njegov umor mogu�e je protuma�iti i izvan konteiksta bolesti, ne samo kao fiziološku ve� i kao psihološku determinantu.

Pastor Manders, �ovjek koga je Helena Alving potajno voljela u imladosti, i koji je, u trenutku njenog o�ajnog pokušaja da pobjegne od razuzdanog muža i nepodnošljivog braka, vra�a na iapravni put vršenja »svetih dužnosti« i obaveza, istovremeno je i tipi�ni primjer tzv. »ajpsolutnih moralnih zahtjeva«, koji su u neprestanoj koliziji sa stvarnoš�u, tako da djeluju kao izraz dogmatske pokornosti, pa �ak i hipokrizije. »On kritikuje knjige koje nije pro�itao niti se visudio da ih �ita; on osu�uje ljude kao što su pariški 'slikari, a 'da ih nikada nije vidio; šalje gospo�u Alving da se vrati svom pokvarenom mužu, a da ndje isjpitao ni užasne uslove pod kojima �e ona morati da živi, niti mogu�e posljedice njenog povratka.«i^ Beski�menjalk i formalista, sapet predrasudama i konvencijama, on svijet posmatra kroz prizmu »više volje«, sli-jepo izvršavaju�i nametnute religiozne i društvene zakone i norme, užasavaju�i se i strepe�i od bilo kaikvog slobodnijeg li�nog stava koji bi mogao da dovede u sumnju ustaljeni društveni i religiozni poredalk. Odani sluga božji,

'* F. M. KaiuifTnann, Ibsen's Ccmception oj Truth, Ibsen, A coidection of critical €ssays, 1965, str. 25.

125

postaje tako frustrirana li�nost koja s apsolutnom pokor-noš�u modificira i svoj i itu�i život pretma mišljenju »utti-cajnih Ijudii«, pani�no se plaše�i napada javnosti i novina, ne žele�i da se izlaže »(krivim sudovima«, niiti da svojiim postupcima izaziva podozrenje i »neraspoloženje u opšti-ni«. Podešavaju�i se ikameleonski prema ustaljenim konvencijama, prilago�avaju�ii se »ljudima na položaju«, pastor je, brinu�i se za dušu svoje pastve, iZiguibio vlastitu dušu, i Ikao svi »pravovjeimi«, postao je siparušen i emotivno prazan �ovjelk, lišen »životne radosti«. Bore�i se protiv opasnih zabluda i »duha samovolje«, propovijedaju�i poslušnost dekalogama i odricanje, on je »bio i ostao veJiko dijete«, koje je prvo ubilo i sasušilo saimo sebe, a zatim je po�elo revnosno da preitvara i živoit svojih bližnjih u pe�alnu »dolinu jada«.

Kompletan pastorov duhovni angažman proti�e u upornom nastojanju da se stvarnost obavije dimnom zavjesom laži, nekom vrstom ideološkog sljepila, kako bi se sprije�ilo otkrivanje »ružne« istine. Zahvaljuju�i brizi o »duši«, a vladaju�i se po normama i propisima »više volje«, Manders i nije svjestan da su svi njegovi napori uzaludni i ida je život kako ga on vidi, samo maska, iza koje se krije druk�ije lice svijeta. Pastor, kao i svi moralni i idejni �istunci, ne�e da vidi -(ili se plaši da vidi), ono što se nalazi iza svih itih svetih, neprikosnovenih, jedino ispravnih i apsolutnih »duhovnih« vrijednositd, koje poput raslkošnih pozorišnih feulisa otvaraju utisak iluzije i sjaja. Ostvaruju�i vlastiti život kao pokorno služenje višim interesima i idealima, apašavajiu�i posrnule i sve one koji se nalaze nad »prikrivenim ponorom« i na »rubu propasti«, Manders i ne slute�i postaje i žrtva i krivac: gubi vlastitu li�nost, pretvaraju�i se u igra�ku i oraižje ljudi koji egoisti�no manipulišu -upravo onim svetinjama za koje se on tako svesrdno zalaže. U okrilju pasitorovc^ pogleda na svijet, pod njegovim blagoslovom i zaštitoim, egzistiraju sasvim normalno i udobno, pored Engstranda, Regine, Johane, komornika Alvinga, i ostali anonimni žitelji Osvaldove »domovine bez sunca«, i Heleninog »zavi�aja« obavijanog tminom i kišama, zaklanjaju�i, iza lažnih

126

pastorovih fasada i »klišea vremena«, �itav jedan neslobodni i licemjerni život, koji nije ništa drugo do jedna »duga i ružna komedija«.

Zar opet ho�eš da »navu�eš« pastora, pita Regdna fifto-lara Engstranda koji, izigravaju�i kajanje i samooptuži-vanje, jer »itolilko je iskušenja na ovome svijetu«, luikavo uspijeva da pastorove moralne principe pretvara u ostvarivanje vlastitih egoisti�nih ciljeva. I nije u pitanje Man-dersova naivnosit, ve� upravo njegovo slijepo vjerovanje i poikoravanje, koji ga dovode u gotovo komi�ne situacije, jer žive�i u »strahu božjem«, po krutim konvencionalnim šemama i pravilima, on i nesvjesno postaje i uzro�nilk i zaštitnik zla. Da ne hi izložio svoj ugled napadiima javnosti i tako se zamjerio »uticajnim ljudima« od kojih zavisi (stolar ga je, naime, opltužio da je nemarmoš�u prouzrokovao požar u sirotištu), pastor �e, oibmanjuju�i sebe da �ini doibro djelo, postati na kraju �alk vatreni zagovornik osnivanja Engstrandovog pansiona za pomorce, u stvari obi�nog bordela, sa Reginom kao primamljivim 'mamcem za seksualno ugrožene mornare.

Bngstranid sa svojim prljavim kombinacijama i ra�unima, Regina sa svojom neosjetljivoš�u i beziobzirnoš�u, sli�no pastoru Mandersu, samo su dio svijeta koji okružuje dom gospo�e Alving, poput tmurnog i samoltnog pejzaža, piiiitiskuju�i njen život, kao što je svojevremeno pritiskao i život nesretnog komornika Alvinga. U potrazi za istinom, okidaju�i velove prošlosti, ruše�i ideal oca i muža, Helena, pod uticajem »zaibranjenih 'knjiga«, otkriva odjednom da za sve nevolje i neda�e kroz koje je prošla i još uvijek prolazi, nije bio kriv samo njen razibludni muž, ve� i ona sama, a najviše pritvoma, pritisnuta, trivijalna malogra�ansgka isredina. Kao mlad poru�nik, Alving je sav »plamtio od životne radosti«, njegov pogled je bio kao »prazni�ni dan«. Me�utim, prisiljen da provodi svoje dane u malom mjestu, koje ne zna za prave radosti ve� samo za banalna i profana uživanja, lišen svrhe života, bez zadataka kojima bi se mo-gao posvetiti �itavim svojim bi�em, bez prijatelja, okružen »dangubama i rasipnici-ma«, mladi poru�nik je postepeno tonuo u alkohol i raz-

127

vrait. Gube�i orijentacigiu, on se neprimjetno utapao u sivu i blatnu moralnu kloaku, poprimajiu�i vremenom sve negativne osobine licemjetmog »zavi�aja«, Ibez svjetla i istinske »životne radosti«. Njegov odnos sa Johanom, Re-gininoffn majkom, nije u tom egoisti�inom i otu�enioim svijetu nikakav skandalozni izuzetak ve� opšta pojava, kao što m incestni odnos Osvaida i Regine ne predstavlja usamljeni slu�aj. »Zar vi mislite« — kaže Helena pastoru Mandersiu — »da je ovdje na selu malo bra�nih parova koji su isto tako bliski ro�aci.« Uiostaloim, prijete�e i zlokobno prisustvo sablasti, koje se javljaju kroz Osvaldovu požudu i Reginin rasikalašni smijeh, da bi kulminirale u nasljednom sifilisu, gospo�a Alving doživljava manje kao li�nu tragediju a više kao posljedicu iskvarenosti i licemjernosti svijeta u kome živi. »Znate, Mamderse, ja gotovo vjerujem da smo .mi svi sablasti. Ne kre�e se u nama samo ono što smo naslijedila od oca i majke. To su i svi mogu�i stari i mrtvi nazori, svakakva stara i mrtva vjerovanja i taiko dalje. To ne živi u nama, ali nam leži u krvi i ne možemo ga se osloboditi. Kad god uzmem noviue u rUke i �itaim lih, �ini mi se kao da se salblasti šunjagu izme�u redova. Mora da svuda po zemlji žive salblasti. Mora da ih ima toliko mnogo, koliko i pijeska u moru. I zato se svi mi talko bijedno plašimo svjetla, svi redom.« I mada pastor Manders sve ove potresne krikove opt^lžlbe shvata kao posljedicu »lektire«, onih »odvratnih, buntovni�kih, iglobodoumnih naipisa«, Helena Alving, kao u 'nelkom lucidno-m transu istine doživljava, zajedno sa svitanjem koje se javlja na obrisima snježnih planina, i neku vrstu »moralne aultognazije, u kojoj oštro iska�e i osje�anje vlastite krivice. Puritansiki vai^pitana, hladna, suzdržana, osušena, bez vedrine i bez osje�anja za »nabujale životne radosti«, ona je i nesvjesino doprinijela da brzo agasne »prazni�ni dan« u o�ima imladog poru�nika. »U�ili su me nešto o dužnostima i sli�nim stvarima i ja sam u to dugo i �vrsto vjerovala. Taiko je sve proticalo u dužnositima — mojim dužnostima i njegovim, dužnostima. Bojim se, Osvalde, da sam tvom jadnom ocu ku�u u�inila neipodnošljivom.«

128

I kada se na kraju Sablasti, sve što je bilo salkriveno i obavljeno lažima i obmanama, pojavi na površini, izloženo zasljepljuju�oj svjetlosti i raizgoli�eno, positaje jasno da �itavo to razobli�avanje prošlosti nije ništa izmijenilo u životu koji okružuje dom gospo�e Alvtiing. Svijet ostaje kakav je i bio. Pastor Manders �e nasitaviti svoju besmislenu nrnsiju spašavanja duša, potpuno gluv i slijep za sve što se dogodilo; stolar Engstrand, uz nov�anu i moralnu podršku pastora, podi�i �e svoj bordel za mornare; Regina �e po�i u potragu za zadovoljstvima i novcem, trude�i se da svoju rnladost proda steuplje nego Sto je to u�inila njena majka Johana. Jedino je Osvald saznao za porijeklo svoje bolesti, mada mu to saznanje ne donosi ni spas ni utjehu, kao što ni iznošenje istine ne pomaže Heleni Alving da pobjegne od sablasti. �ini se kao da je sve bilo uzaludno i besmisleno, jer osim spre�avanja incesta, sve bi se i bez te autoipsije prošlosti desilo samo po sebi. Pa ipak, ono što se doga�a i otkriva u okviru ove »porodi�ne drame«, nalik je na lakmusovu tinkturu, u koju je spušteno gra�ansko društvo da se rastvori i talko po^kaže svoje lice i svoju suštinu.

iSdlaze�i ,positepeno na samo dno pakla, otkrivaju�i filistarstvo i psihologiju malogra�anskog oportunizma, optere�enog raznim »starim i mrtvim« nazorima i vjerovanjima, samoobmanama i licemjerstvom, Ibsen u Sa-hlastim,a ruši i razara zidove gra�ansiki>h salona, raizobli-�avaju�i i konkretno i simboli�no, pored grešnog života kapetana Alvkiga, i Tnrak 'domovine i zavi�aja, tako da ova »porodi�na drama« prerasta usike okvire »slu�aja Alving«. I kao što posljednja samrtni�ki vapaji Osvaida za suncem imaju puno simlboli�no i itragi�no zna�enje, tako i zaiklju�ak Helene Alving, dok gasi svjetlo i pokazuje umiru�em sinu svitanje novog dana (»Sad teik lijepo možeš da vidiš svoj zavi�aj«), u trenutku kada je sve ispovra�ano i dovedeno do bezna�a, ima ne samo simboli�no i tragi�no ve� i grotesikno zna�enje, koje potpuno ruši zidove salona, pretvaraju�i doan gospo�e Alving u otvorenu pozornicu svijeta.

Drame 129

PRVI �IN

Lica:

HELENA ALVING, udovica kapetana i komomika Alviaga

OSVALD, njen sin, slikar

MANDERS, ipastar

ENGSTRAND, stolar

REGINA ENGSTRAiND, djevojka u ku�i gospo�e Alvio«

Radnja se odvija na imanju gospo�e Alving uz veliki fjord u zapadnoj Norveškoj.

Prostrana soha prema hašti sa jednim vratima u lijevom zidu i dvoja vrata u desnom. U sredini sohe okrugli sto okružen stolicama. Na stolu su knjige, �asopisi i novine. Lijevo naprijed jedan prozor, pored njega mala soja, pred njom stoli� za šivanje. U pozadini prostor prelazi u otvorenu, nešto užu zimsku haštu koja je zatvorena staklenim zidovima i staklenim oknima. U desnom zidu zimske hašte su vrata koja vode u haštu. Kroz staklene zidove vide se obrisi tmurnog jjordskog pejzaža, titonulog u jednoli�nu kišu.

Engstrand stoji na haštenskim vratima. Lijeva noga mu je malo iskrivljena; na donu �izme ima drveni dodatak, Regina, sa praznom kanticom za zalijevanje cvije�a u ruci, spre�ava ga da ude.

REGINA (prigušenim glasom): Sta ho�eš? Ne mi�i se s mjesta. Sve (kapa vlaga s tebe. ENGSTRAND: Kišica našeg

Gospoda je to, dijete moje! REGINA: E, vražja je to kiša! ENGSTRAND: iBtise bože, kakve su to rije�i, Regina.

(došepa nekoliko koraka u sohu) Ali šta sam ono htio da kažean — REGINA: Ne lupaj tom nogom, �ovje�e! Mladi

gospodin gore leži i spava. ENGSTRAND: Još ležd i spava? Usred

bijela dana? REGINA: Sta se to tebe ti�e! ENGSTRAND: Sino� sam bio na neukoj pijanki — REGINA: E, to ti vjerujem.

9» 131

ENGSTRAiND: Da, dijete moije, mi ljudi imamo svoje sla-ibosti —

REGINA: Da, svakako! ENGSTRAiND: — a, vidiš, toliko je isikušenja na ovome

svijetu; ali, sam .bog zna, da sam ve� u rano juitro, u ipola šest, ibio na svom poslu.

REGINA: Pa dobro — ali sad gledaj da se iagsulbiš. Ne�u da stojim ovdje kao da imam s tobom rendez-vous.

BNGSTRAND: Sta to ne�eš da imaš? REGINA: Ne�u da te ovdje ko vidi. Dakle, sad pult pod noge. ENGSTRAiND (do�e nekoliko koraka hliže): Da znaš da ne�u

oti�i prije nego što s tobom ne porazgovarasm. Danas (popodne završavam svoje iposao dolje u školskoj zigradi, a onda �u gledati da još ve�eras parobrodom stignem ku�i.

REGINA (mrmlja): Sretan ti put! ENGSTRAND: Hvala lijepa, dijete moje. Vidiš, sutra treba da

se posveti azil i tada �e vjerovatno opet pote�i opojna pi�a na sve strane. Pa, ndka niko ne kaže za Jakoba En^^tranda da ne može ostati �vrst kad nai�e iskušenje.

REGINA: Ha! ENGSTRAND: A sutra �e se ovdje sastati toliko finih ljudi.

O�ekuje se i pastor Manders iz grada. REGINA: On dolazi ve� danas. ENGSTRAND; Eto vddiš. Dovraga — znaš, baš njemu ne�u

da dajem povoda za predbacivanje. REGINA: Aha! To je, daikle! ENGSTRAND: Sta je —? REGINA (gleda ga oštro): Na šta to opet ho�eš da navu-�eš

pastora? ENGSTRAND: Pst! Pst! Ti baš nisi pri zdravoj pameti! Ja da

navu�em pastora? Ma ne, pa pastor je uvijeik bio isuviše dobar prema meni. Nego šta sam ono htio da ti kažem — dakle, kako rekoh, ve�eras opet putujem ku�i.

REGINA: M o j blagoslov imaš.

ENGSTRAND: Da, ali ja bih htio i tebe da povedem, Re- igina.

REGINA (otvorenih usta): Mene? '— Ma šta kažeš? ENGSTRAND: Kažem da ho�u t�be da povedem ku�i. REGINA (podrugljivo): E, pa, malo �eš pri�ekati ddk mene

nagovoriš. ENGSTRAND: To �emo još vidjeti. REGINA: E, pa, možeš biti siguran da �emo to još vidjeti. J a

koja sam odrasla kod gospo�e komornika Alvin-ga —? J a koja sam skoro kao ro�eno dijete u ovoj ku�i —? J a da idem tebi? U jednu takvu ku�u? Fuj, �avole!

ENGSTRAND: Dovraga, šta to treba da zna�i? Suiprot-stavljaš se vlastitom ocu, ti, gudko!?

REGINA (mrmlja): A koliko si puta rekao da te se ja ne ti�em? ENGSTRAND: Koješta, ne obaziri se sad na to —? REGINA: A koliko si me samo puta izgrdio i rekao da sam —?

Fi done! ENGSTRAND: Ne, bog dragi zna da nikad nisam upotreb-

ljavao proste rije�i. REGINA: O! Znam ja vrlo dobro koju si ti rije� upotrebljavao. ENGSTRAND: Možda, ali i to je bilo uvijek samo kad sam bio

malo — hm. Toliko je iskušenja na ovome svijetu, Regina. REGINA: Uh! ENGSTRAND: Ili onda kad bi se tvoja majka po�ela praviti

važna. Pa morao sam i ja imati nešto �ime bih je ljutio, idijete moje. Nije ona bila nizašta. (Imitira) »Pusti me, Bngstrande! Pusti me na minu! Ja sam tri godine služila kod komornika Alvinga na Rosenval-du — jesam!« (Smije se) O, bože, bože, bože! Nikad nije mogla da zaboravi da je kapetan postao komor-nik za vrijeme njenog službovanja.

REGINA: Jadna majka — prerano si je u smrt otjerao. ENGSTRAND (uspravi se): Da, zna se, za sve sam uvijek ja

kriv.

132 133

REGINA (okrene se, poluglasTw): Uh! Pa orada ova noga! ENGSTRAND: Sta ks^eš, dijeite mjoge? REGINA: Pied de mouton! ENGSTRAND: To je sigurno engleski? REGINA: Da. ENGSTRANiD: Nara vino, ovdje si svašta nau�ila i to nam sad

može dobro do�i, Regina. REGINA (poslije kra�e pauze): A šta to, zapravo, namjeravaš

sa mnom u gradu? ENGSTRAND: Kaiko možeš i da pitaš, šta to namjerava jedan

otac sa svojim jedinim djetetom? Pa zar ja nisam losamljen i naipušten udovac?

REGINA: Ah, samo ne pooinji s talkvim bnbljarijama. Zašto ho�eš da budem s tobom u gradu?

ENGSTRAND: Pa, re�i �u ti, htio bih da zapo�nem nešto novo. REGINA (zvizne): Cesto si ii to polkušavao pa je uvigek bilo

naopalko. ENGSTRAND: Da, ali ovaj puta �eš vidjeti, Regina! — Nek

me �avo odnese ako — REGINA (udari nogom): Ne psuj! ENGSTRAND: Doibro, doibro. Tu, bogami, imaš pravo, dijete

moje! Nego šta ono htjedoh da ikažem — ja sam ovdje rade�i na novom azilu lijepu svoticu ostavio na sitranu.

REGINA: Tako? Pa to ti je dobro. ENGSTRAND: U šta bi �ovjelk i potrošio ovdje kod seljaka to

malo svoje crkavice? REGINA: Da, pa onda? ENGSTRAND: Pa, vidiš, sad imam namjeru da novac uložim

u nešto što se isplati. Mislio sam tako neku vrstu paTisiona za pomorce —

REGINA: Uh! ENGSTRAND: Sasvim fini pansion, znaš, ne neki svinjac za

mornare. Nebesa, da, to bi moralo biti nešto za kapetane brodova i kormilare i — za stvarno fine mušterije.

REGINA: A tu bi ja trebala da —?

ENGSTRAND: Da mi pomogineš, dabome. Samo tako, svo-jom pojavom — ti to ve� shvataš. Prokletstvo, ne bi ti to bilo teško, dijete moje. Bi�e ti sve onako kako ti želiš.

REGINA: Da — svakako! ENGSTRAND: A žena mora biti u takvoj ku�i — to je jasno

kao dan. Jer uve�e mora biti i malo zabave sa pjesmom i plesom i tako dalje. Ne zaboravi da su to pomorci koji su putovali po velikim morima, (pri�e bliže) Nemoj biti gluipa, Regina, da sama sebi staješ na puit. Kud to ntiožeš odavde sti�i? Sta imaš od toga što te je milostiva gospo�a toliko mazila? �ujem da treba ti da paziš na one bitanige u novom azilu. Zar je to za tebe? Zar si na to spala da se do smrti izmu�iš za te prljave dripce?

REGINA: Ne, kad bi bilo po mojoj želji, onda — no, to još može i do�i. To još može do�i!

ENGSTRAND: Sta to još može do�i? REGINA: Ništa, to se tebe ne ti�e. — Je li to mnogo novaca

što si stavio na stranu? ENGSTRAND: Sve u svemu moglo bi biti sedam-osam

stotima kruma. REGINA: Nije nimalo loše. ENGSTRAND: Za po�etak �e biti dovoljno, dijete moje. REGINA: I ne misliš da meni usitupiš nešto od tog novca? ENGSTRAND: Ne, bogami, to ne mislim. REGINA: Ne�eš mi poslati ni toliko da kupim neki bijedni

materijal za haljinu? ENGSTRAND: Samo ti po�i sa 'mnom u grad i ostani sa

mnom, pa �eš imati haljina koliko god ho�eš. REGINA: Pih! To bih mogla da radim i na svoju ruku da mi se

ho�e. ENGSTRAND: Ne, Regina, bolje je da te vodi o�eva ruka. Ja

sad mogu ida imam lijepu ku�u u Maloj luci. Zato ne treba mnogo gotovog novca, a to bi mogla biti neka vrsta doma za pomorce.

REGINA: Ali ja ne�u s tobom! Ne�u nikakvog posla s tobom. Idi ti svojim putem!

134 135

ENGSTRAND: Neka me �avo odnese ako ti i ostaneš dugo sa mnom, dijeite moje. Ah, nažalost! Kad bi se samo znala ponašati kako treba. Tako zgodna djevojka kakva si postala zadnjdh godina -—

REGINA: Pa? ENGSTRAND: Pa ne bi dugo poitrajalo, a došao bi kakav

kormilar ili �ak ka(petan — REGINA: Za taikvog se ja ne bih ni udala. Pomorci nemaju

savoir vivre. ENGSTRAND: Sta to nemaju? REGINA: Kažem, poznajem ja pomorce. To nisu prilike za

udaju. ENGSTRAND: Pa i ne moraš se udavati. To se i ovako isplati.

(Povjerljivije) On — Englez — onaj sa luk-suane jahte — taj je dao trista Sipecijalnih talira — a ona, ona nije bila ništa ljepša od tdbe.

REGINA (na njega): Guibi se! ENGSTRAND: De, de, ne�eš me valjda sjoš i udariti. REGINA: Ho�u! Udari�u te ako taiko govoriš o majci. Guibi

se, kad ti kažem! (gura ga prema vrtnim vratima) 1 ne lupaj vratima, jer mladi gospodin Al-ving —

ENGSTRAND: — spava, naravno. �udnovato koliko se ibrineš za mladog gosipodina Alvinga — (Tiše) Hoho! Ne�e valjda taj —?

REGINA: Napolje! I to smjesta! Ti si uvrnut, �ovje�e! Ne, ne tim putem. Otud �e do�i pastor Manders. Ti niz kuhinjske stepenice.

ENGSTRAND (nadesno): Evo, odlazim ja, odlazim. A ti malo porazgovaraj s ovim �ovjekom što dolazi. Taj �e ti ve� kazati šta je svako 'dijete dužino svome ocu. Jer, vidiš, ipak sam ja tvoj otac. To ti mogu i iz crkvene knjige dokazati. (On izlazi na druga vrata koja mu Regina otvara i

zatvara ih za njim. Regina se žurno pogleda u ogledalo, hladi se maramicom

i popravlja ovratnik; onda se opet po�ne baviti cvije�em.

Manders u ogrta�u i s kišobranom; preko ramena nosi malu putnu torbu; ulazi kroz baštenska vrata u zimsku baštu.) MANDERS: Dobar dan, djevojko Engstrand. REGINA (okre�e se radosno iznena�ena): Gle, pa tu je

gospodin pastor! Dobar dan. Zar je parobrod ve� stigao? MANDERS: Ovog trena. (Ide kroz zimsku baštu) Ovo kišno

vrijeme što danima traje — b^ je teško. REGINA (slijedi ga): Ali za zemljoradnika je ovo vrijeme

pravi blagoslov, gosipodine pastore. MANDERS: Tu, naravno, imate pravo. Mi gradski ljudi tako

malo na to mislimo. (Ho�e da skine ogrta�.) REGINA: Mogu li vam pomo�i? — Evo — evo! Kako je

mdkar! Odmah �u ga objesiti u predsoblju. I kišobran — njega �u otvorditi da se suši. (Ona odlazi sa stvarima na druga vrata desno. Manders

skida torbu i šešir i stavlja ih na stolicu. U me�uvremenu Regina dolazi ponovo.) MANDERS: Ah, baš je dobro na�i se pod krovom i zaklonom.

No, ovdje na imanju su sigurno svi dobro i zdravo? REGINA: Da, hvala lijepo. MANDERS: A ima i dosta posla za sutrašnji dan, zar ne? REGINA: Da, sve se mora pripremiti. MANDERS: Nadam se da je gospo�a Alving kod ku�e? REGINA: Da, naravno; otišla je gore da skuha �okoladu za

mladog gospodina. MANDERS: Da, recite — �uo sam još dolje u pristaništu da je

Osvald tu. REGINA: Stigao je prelkju�e. A tek danas smo ga o�e-ikivali. MANDERS: Nadam se da je svjež i �io? REGINA: Hvala Ii!Jqpo, tako je. Ali strašno je umoran od

puta. Putovao je bez prekida �ak iz Pariza. — �itav put je prešao u jednom istom vozu. Mislim da je sad malo zaspao. Zato moramo tiše govoriti.

MANDERS: Pst! Bi�emo sasvim tihi.

136 137

REGINA (namještaju�i fotelju kraj stola): Tako, izvolite sjesti, gospodine pastore, i smjestite se udobno. (On sjeda. Ona mu dotura stoli�icu pod noge) Taiko —! Je li Vam dobro, gospodine pastore?

MANDERS: Hvala, hvala, izvrsno mi je. (Posmatra je) Znate šta, djevojko Engstraind — �ini mi se da ste baš porasli, od kad sam vas posljednji put vidio.

REGINA: Mislite, gospodine pastore? Milostiva gospo�a kaže da sam postala punija.

MANDERS: Punija? No da, malo možda — baš kao što tr^ba. (Kratka pauza.)

REGINA: Treba li da odem po milostivu gospo�u? MANDERS: Hvala, hvala, nije nikakva žurba, drago morje

dijete. — Pa, recite imi sad, dobra moja Regina, kako je vašem ocu ovdje?

REGINA: Hvala, gospodine pastore, nije mu loše. MANDERS: On me je poftražio kad je zaidnji put bio u gradu. REGINA: Stvarno? Uvijek je tako sretan kad može raiz-

govarati s gospodinom pastorom. MANDERS: A i vi iga sigurno �esto abilaizite tamo dolje? REGINA: Ja? Da, da, odem, kad god imam vremena. — MANDERS: Kao �ovjek, vas otac nije od najja�ih, djevojko

Engstrand. Trebala bi mu neka �vrsta nika da ga vodi. REGINA: Ah, da, to bi nelkako bila istina. MANDERS: Tvdba da ima kraj sebe nekog kome je na-

klon(jen, do �ijeg mu je mišljenja stalo. I sam je to tako islkreno priznao kaid je zadnji put bio kod mene.

REKJINA: Da, i meni je govorio nešto sli�ino. Ali ne znam kako bi gospo�a Alving bez mene — i to baš said kad treba da vodimo novi azil. A i ja bih vrlo nerado otišla od gospo�e Alvinig; uvijek je bila tako dobra prema meni.

MANDERS: Ali dužnost k�erke, moja dobra djevojko. — Naravno, morali biste prvo dobiti pristanak gospo�e Alving.

REGINA: Ali ja ne znam ni je li to pristojno, da ja u ovim godinama vodim doma�instvo jednom samou.

MANDERS: Sta! Pa, draga djevojko Engstrand, rije� je o vašem vlastitom ocu!

REGINA: Da, možda je tako, a ipak —. Da, kad bi to bila dobra ku�a i sasvim realan gosipodar —

MANDERS: Ali, draga moja Regina — REGINA: — neko kome bih i ja bila naklonjena, u koga bih

mogla da se pouzidam, kome bih bila kao k�erka — MANDERS: Da, ali, drago moje dobro dijete — REGINA: — onda bih vrlo rado pošla u grad. Ovdje napolju je

sve tako strašno samotno — pa vi i sami znate, gospodine pastore, šta zna�i biti sam na svijetu. A ja mogu da kažem da sam hitra i voljna da radim. Da ne znate vi neko mjesto za mene, gospodine pastore?

MANDERS: Ja? Zaista, ne, ne znam nikakvo. REGINA: Ali dragi, dragi gospodine pastore — sjetite se

mene, ako nekad — MANDERS (ustaje): Da, to zbilja ho�u, djevojko Engstrand. REGINA: Jer ako ja — MANDERS: Ho�ete li sada biti tako ljubazni da odete po

gospo�u Alving? REGINA: Ona �e ^odmah biti ovdje, gospodine pastore.

(Odlazi lijevo.) MANDERS (seta tamo-amo po sohi, u pozadini malo zastane s

rukama na le�ima i gleda napolje u vrt. Onda se vrati u blizinu stola, uzme u ruke knjigu, pogleda naslovnu stranu, ustukne, a onda razgleda još neke): Hm — zar tako?! (Gospo�a Alving ulazi na desna vrata. Regina je prati

i odmah zatim iza�e na prednja vrata desno) GOSPO�A ALVING: (pruža Mandersu ruku): Dobro došli,

gospodine pastore. MANDERS: Dobar dan, milostiva gospo�o. Tu sam, dakle,

kao što sam obe�ao.

138 139

GOSPO�A ALVING: Uvijek ta�an kao sat. MANDERS: A vjerujte mi, uopšte nije bilo laiko da se otrgnem.

Toliike komisije i službe u kojima sjedim — GOSPO�A ALVING: Utoliko je još ljepše od vas što^ ste došli rano.

Tako možemo i prije ru�ka obaviti poslove. Ali gdje vaim je kofer?

MANDERS (brzo): Maje stvari su dolrje kod bakalina. Tamo �u preno�iiti.

GOSPO�A ALVING: (prikriva smiješak): Zar vas se stvarno ni ovaj puta ne može nagovoriti da prespavate kod mene?

MANDERS: Ne, ne, poštovana gospo�o. Uostalom, najsrda�nije zahvaljujem. Osta�u itamo dolje, ka!ko sam navilkao. Tako mi je zgodnije, kad opet budem morao na palulbu.

GO)SPO�A ALVING: Pa, kako gad želite. Ali ina�e mislim ipak, nas dvoje starih ljudi —

MANDERS: Ne, nemojte se tako šaliti. Danas ste, naravno, zadovoljni iznad svega. Prvo, jer je sutra slavlje, a drugo, što opet imate svog Osvalda.

GOSPO�A ALVING: Da, kakva sre�a, zar ne? Ve� su prošle dvije godine otkako je posljednji put bio kod ku�e. Ali sad je obe�ao da �e ostati kod mene preko cijele zime.

MANDERS: Je li? Obe�ao je? Pa to je baš lijepo od njega. Jer, mora da je mnogo privla�ndje žlvjeiti u Rimu i Parizu, mogu da zacmisliim.

GOSPO�A ALVING: Ali, vidite, o v d j e mu je majka. Moj dragi, divini dje�ak — iipalk on ima osje�aja za svoju majku!

MANDERS: Bilo bi to žalosno, kad bi odvojenost i bavljenje stvarima kao što je umjetnost bile u stanju da otupe taiko prirodna osje�anja.

GOSPO�A ALVING: Svaikako. Ali ne, s njim, zaista, ne�e biti takve nevolje. Baš me zanima, ho�ete li ga vi prqp>oznati. Uskoro �e si�i. Malo je prilegao na sofu da se odmori. — Ali sjedite, idragi moj gospodine pastore.

MANDERS: Hvala lijepo. Dozvoljavate —? GOSPO�A ALVING: Ali naravno. (Sjeda za sto.) MANDERS: Dobro. A sad pazite — (Ode do stolice na kojoj je putna

torba, vadi iz nje paket papira, sjeda s druge strane stola i osloba�a mjesto za papir) Dakle, evo prvo — (Zastane) Gospo�o Alving, otkud ove knjige o v d j e ?

GOSPO�A ALVING: Ove knjige? To su knjige koje ja � i t a m . MANDERS: Takve knjige vi atate? GOSPO�A ALVING: Naravno da �itam. MANDERS: Zar se osje�ate bolji i sretnija s lektirom ove vrste? GOSPO�A ALVING: Kao da sam, u izvjesnoj mjeri, mirnija. MANDERS: �udno. U kojoj mjeri? GOSPO�A ALVING: Pa, tu nalazim nešto kao objašnjenje i potvrdu

za mnogo toga o �emu sam i sama razmišljala. To je, naime, �udno, gospodine pastore, zapravo nema ništa novo u tim knjigama; tu je samo ono što svijet uglavnom misli i vjeruje. Samo svijet uglavnom nije na�isto s tim, ne�e to da prizna.

MANDERS: Ali, dragi bože! Zar vi ozbiljno vjerujete da svijet —? GOSPO�A ALVING: To svakako vjerujem. MANDERS: Da, ali valjda ipak ne ovdje na selu? Ne ovdje kod nas? GOSPO�A ALVING: O, naravno, i ovdje kod nas. MANDERS: Pa, onda moram da kažem —! GOSPO�A ALVING: Uostalom, šta vi to imate da prigovorite ovim

knjigama? MANDERS: Da prigovorim? Vi valjda ne mislite da se ja bavim

ispitivainjem ovakvih proizvoda? GOSPO�A ALVING: Dm gim rije�ima vi i ne pozinajete to što

proklinjete? MANDERS: Ja sam dovoljno �itao o ovakvim knjigama da ih mogu

osuditi. GOSPO�A ALVING: Da, ali vaše vlastito mišljenje —

140 141

MANDERS: Draga gospo�o Alving, ima nekih slu�ajeva u životu kad se moramo na druge osloniti. To je tako na ovome svijetu i taiko je dobro. Sta bi ina)�e bilo od IjudsOcog dništva?

GOSPO�A ALVING: Da, da, — možda imate pravo. MANDERS: Uostalom, ja nikaiko ne pori�em da takve knjige

mogu da budu i privla�ne. Ne mogu vam ni zamjeriti što želite da se upoznate s diihovnim strujanjima koja ipostoje vam u velikom svijetu — kuda ste i svog sina pusitili da tako duigo putuje. Ali —

GOSPO�A ALVING: Ali —? MANDELEIS (spušta glas): Ali o tome se ne govori, gospo�o

Alving. Niko nije dužan da svakom pojedinom �ovjeku polaže ra�une o tome šta �ita i šta misli u svoja �etiri zida.

GOSPO�A ALVING: Naravno da ne, i ja sam tog mišljenja. MANDERS: Pomislite samo koliko ste obzira dužni ovom

azilu koji ste odlu�ili da podignete u ono vrijeme, kad su se vaši pogledi o duhovnim stvarima jako razlikovali od sadašnjih — koliko j a mogu da prosudim.

GOSPO�A ALVING: Da, da, to bez daljnjeg priznajem. Ali mi smo htjeli o azilu —

MANDERS: Htjeli smo govoriti o aizilu, dabome. Dakle, malo pažnje, dobra gosipo�o. Da pre�emo na naše poslove. (Otvara kovertu i vadi neke papire) Vidi/te li ovo?

GOSPO�A ALVING: Dokumenta? MANDERS: Sva su tu i u najboljem redu. Vjerujte mi, bUo je

teško da ih doibijean pravovremeno. Morao sam ih formalno prisiliitii. Vlasti su gotovo mu�no savjesne kad se radi o rješenjima. Ali sad ih evo imamo (lista po svežnju). Vidite, ovo je ustupnica koja je unesena i u gruntovnicu za imanje Solvik koje pripada gospodi Roizenvald, zajedno sa novim zgradama privatnih ku�a, Škole, u�iteljskih stanova i kapele koja se tamo nalazi. A evo i potvrde legaita i zaduž-

142

binskih pravila. Vidite, molim vas — (�ita) »Pravila djeiojeg doma '2^dužbina kapetana Alvinga' —«

GOSPO�A ALVING (gleda dokument): To je, dakle. MANDERS: Za naslov sam uzeo titulu kaipetan, a ne ko-

mornik. Kapetan ne zvu�i tako bahato. GOSPO�A ALVING: Svaikafco, kako vi mislite. MANDERS: A evo i štedne knjižice sa ukama�enim kapitalom

koji je predvi�en da pokrije troškove uzdržavanja azila. GOSPO�A ALVING: Hvala lijepo. Ali budite tako dobri pa je

zadržite, tako je zgodnije. MANDERS: Vrlo rado. Ja mislim da novac za sada još

ositavimo u štedionici. Kamatna stopa, doduše, nije bog zna šta: �etiri procenta za pola godine. Ako bi se kasnije moglo do�i do neke dobre založne obliga-cije — razumljivo da bi prvi prioritet i papir morao biti nesumnjivo siguran — može se o tome dalje razgovarati.

GOSPO�A ALVING: Da, da, gospodine pastore, to sve vi bolje razumijete.

MANDERS: U svalkom slu�aju ja �u se raspitati. — A sad još nešto što stalno ho�u da vas pitam.

GOSPO�A ALVING: A to je? MANDERS: Treba li da osiguramo zgrade azila ili ne? GOSPO�A ALVING: Pa naravno da moraju biti osigurane! MANDERS: Samo strpljenja, poštovana gosipo�o. Moramo to

malo pobliže osmotriti. GOSPO�A ALVING: Kod mene je sve osigurano: i zgrada, i

pokretna imovina, i žetva i inventar. MANDERS: Razumljivo. Na vašem vlastitom iposjedu. To i ja

radim — prirodno. Ali ovdje, vidite, stvari stoje sasvim druga�ije. Azil treba, tako re�i, da bude po-sve�en jednom višem životnom zadatku.

t^OSPO�A ALVING: Da, ali ako — MANDERS: Sto se mene li�no ti�e, ja se, zaista, nimalo r-^c^^^^^ protivio da se osiguramo za svaki slu�aj — GOSPO�A ALVING: Pa to i ja mislim.

143

im

MANDER'S: — ali kako �emo s raspoloženjem ljudi iz ove sredine. Njih vi bolje ipozinajete nego ja.

GOSPODA ALVING: Hm — raspoloženje — MANDERS: Ima li ovdje znaitan broj onih koji imaju pravo da

kažu svoje mišljenje — koji stvarno imaju pravo na to mišljenje i ikoiji bi se mogli usprotiviti?

GOSPO�A ALVING: Sta podrazumijevate pod tim pi-a-vom da kažu svoje mišljenje?

MANDERS: Pa prije svega mislim na ljude koji su na talko nezavisnim i uticajnim položajima da nikad nije na odmet ako se njihovo mišljenje uvaži.

GOSPODA ALVING: Ima ih ovdje raznoraznih koji bi se možda usprotivili ako —

MANDERS: No, vidite! U gradu ih ima mnoštvo. Pomislite samo na mnoge pristalice mog kolege! Moglo bi se, zaista, lako i�o�i do zakljusoka da ni vi ni ja nemamo pravog povjerenja u višu volju.

GOSPODA ALVING: Ali šta se vas ti�e, dragi gospcKiine pastore. Vi ste svakaiko uvjereni da —

MANDERS: Da, znam, znam — ja imam svoje �vrsto unu-trašnje uvjerenje, to je svakako istina. Ali uprkos tome ne bismo mogli sprije�iti kriva i štetna tuma�enja. A ova bi opet lako mogla da poremete djelatnost samog azila.

GOSPODA ALVING: Ako se to može desiti, onda — MANDERS: Tako�e ne mogu a da ne pomenem i teški — da,

gotovo bih rekao mu�ni položaj u kome bih se ja sam mogao na�i. U vode�im krugovima u gradu postoji veliko interesovanje za ovo pitanje azila. Pa azil je djelomi�no osnovan i u korist grada i nadajmo se da �e u velikoj mjeri doprinijeti da se olakša komunalna pomo� sirotinji. Ali pošto sam ja bio vaš savjetnik i brinuo se za poslovni dio stvari, to se plašim da �e zavidljivci prije svega mene naipasti —

GOSPODA ALVING: Da, tome se ne smijete izlagati. MANDERS: A da i ne pominjem napade koje bi neki listovi i

novine bez svake sumnje -usmjerili protiv mene —

GOSPODA ALVING: Dosta, dragi pastore, ovi obiziri su odlu�uju�i.

MANDERS: Dakle, ne�ete da se osigura? GOSPODA ALVING: Ne, ostavimo tako. MANDERS (zavali se u stolicu): Ali ako se jednom d o-g o d i

neka nesre�a? Nikad se ne zna. — Da li biste mogli da nadoknadite štetu?

GOSPO�A ALVING: Ne, to vam otvoreno kažem — to ne bih mogla ni u kojem slu�aju.

MANDERS: Da, ali znate li, gospo�o Alving, onda zapravo preuzimamo zna�ajnu odgovornost.

GOSPO�A ALVING: Mislite li da možemo druga�ije? MANDERS: Ne. To je baš to. Zajpravo ne možemo druga�ije.

Ne smijemo se izlagati nikakvim krivim sudovima. I ne smijemo nipošto izazivati neraspoloženje u opštini.

GOSPO�A ALVING: Vi kao sve�enik svakako ne. MANDERS: I ja zaista vjerujem da se možemo pouzdati da �e

sre�a biti uz jedan ovakav zavod — da, bi�e on pod posebnom zaštitom.

GOSPO�A ALVING: Nadajmo se, gospodine pastore. MANDERS: Ho�emo li, dakle, pri ovome i ostati? GOSPO�A ALVING: Da, sigurno. MANDERS: Dobro. Kako vi ho�ete. (Bilježi) Dakle — ne

osigurati. GOSPO�A ALVING: Uostalom, baš �udno što upravo danas

govorite o tome — MANDERS: Cesto sam to htio da vas pitam — GOSPODA ALVING: — jer je ju�e skoro izibio požar. MANDERS: Sta kažete? GOSPODA ALVING: Pa nije se ništa dogodilo. Samo se u

stolariji zapalila blanjevina. MANDERS: Tamo gdje radi Engstrand? GOSPO�A ALVING: Da, kažu da je on �esto vrlo neoprezan

sa šibicama. MANDERS: Taj �ovjelk ima toliko toga u glavi — sve nelka

iskušenja. Bogu hvala sad, kako �ujem, živi besprijekornim životom.

144 10 — 'Drame 145

GOSPO�A ALVING: Tako? Ko to kaže? MANDERS: Sam me je u to uvjeravao. A ipak je on i vrijedan

radnik. GOSPODA ALVING: O, da, samo dok je trijezan — MANDERS: Da, ta žalosna slabost! Ali ponekad je, kaže,

prisiljen na to zibog svoje bolesne noge. Sasvim me je ra2aiježio kad je ono zadnji put bio u gradu. Do-

' išao je do mene i prosto nije znao kako da mi zahvali što sam mu ovdje našao posao, pa može da bude sa Reginom.

GOSPO�A ALVING: Ali on je ne vi�a �esto. MANDERS: O, naprotiv, razgovara s njom svaki dan, sam mi

je to rekao. GOSPO�A ALVING: No, da, može biti. MANDEiRS: On jasno osje�a da mu treba neiko ko �e ga

suBdržati kad padne u isikuišenje. To je ono što je lijepo kod Jakoba Engstranda što tako bespomo�no do�e �ovjeku i sam sebe optužuje i prianaje svoje prestupe. Kad je zadnji put bio kod mene i govorio mi — Cujite, gospo�o Alving, ako njegovo srce zahtijeva da Regina buide kraj njega —

GOSPO�A ALVING (hrzo ustaje): Regina! MANDERS: — onda se vi tome ne biste smjeli suprot-stavdti. GOSPO�A ALVING: Tome �u se svakalko s^protstaviti. A osim toga — Regina �e dobiti namještenje u azilu. MANDERS: Ali pomislite ipak — on joj je otac — GOSPO�A ALVING: Ah, znam ja najbolje, kakav joj je om

otac bio. Ne, njemu se ona s mojim pristankoon nikad ne�e vratiti.

MANDERS (ustaje): Ali, dobra gospo�o, ne budite tako žestoki. Zaista je tužno kalko vi Engstranda ne shva�ate. �ini se kao da ste užasnuti —

GOSPO�A ALVING: (mirnije): Svejedno. Ja sam Reginu uzela sebi i kod mene �e i ostati. (Osluškuje) Tiše, dragi pastore, dosta s tom temom. (Lice joj se ozari)

Oujte! Evo Osvald silazi niiz stepenice. Sad �emo samo njemu obratiti pažnju! (Osvald u lakom ogrta�u sa šeširom u ruci ulazi na

lijeva vrata. Puši lulu) OSVALD (zastaje na vratima): Ah — pardon — mislio sam

da su gospoda u radnoj sobi. (Dolazi hliže) Dobar dan, gospodine pastore.

MANDERS fbulji u njega): A —! Pa to je �uidno — GOSPO�A ALVING: No, — šta kažete za ovog ov-d j e,

pastore? MANDERS: Kažem — kažem — pa to je zaista —? OSVALD: Da! To je zaista izguihljeni sin, gospodine pastore. MANDERS: Ali, dragi moj mladi prijatelju — OSVALD: Pa, doibro, recimo sin koji se vratio ku�i. GOSPO�A ALVING: Osvald misli na ono kako ste se vi

protivili da postane silikar. MANDERS: Ponekad �ovjeka zabrinu ne�iji koraci, a poslije

ipak — (Potrese mu ruku) Pa, dobro došli! Dobro došli! Dragi moj Osvalde — valjda vas smijem zvati imenom?

OSVALD: Da. kalko biste me to zvali druga�ije? MANDERS: Lijepo. Sta sam ono htio da kažem, dragi moj

Osvalde — nemojte samo misliti da ja bezuslov-no proklinjem umjetni�ki stalež. Pretpostavljam da ih ima mnogo i u to^m staležu koji uinutra u seibi sa-�iuvaju nepokvarenu dušu.

OSVALD: Pa, nadajmo se. GOSPO�A ALVING (šija od radosti): A ja poznajem jednog

koji je i unutra i izvana nepokvarena duša. Pogledajte ga samo, gospodine pastore!

OSVALD fšetfca po sohi): Da, draga majko. Dobro, dobro — MANDERS: Pa, razumljivo — to se ne da sakriti. A vi ste ve�

postali i poznato ime. Novine su vas �esto pominjale i to u vrlo povoljnom smislu. Da, to jest, u posljednje vrijeme kao da su zašutjele.

146 10* 14';

OSVALD (stoji kraj cvije�a): U posljednje vrijeme nisam više smio da �liikam tako mmogo.

GOSPO�A ALVING: I siiikar se u me�uvremenu mora odmoriti.

MANDERS: Shvatam. Onda se priprema i skuplja snage za nešto veliko.

OSVALD: Da. — Majko, zar ne�emo uskoro jesti? GOiSPO�A ALVING: Za manje od pola sata. Ima apetit,

hvala bogu. MANDERS: I duhan mu prija. OSVALD: Našao sam o�evu lulu gore u sobi i onda — MANDERS: Aha, to je bHo to. GOSPO�A ALVING: Sta to? MANDERS: Kad je Osvald ušao u sObu sa lulom u usiti-ma,

bilo mi je kao da vidim njegovog oca, živog pred sobom. OSVALD: Stvarno? GOSPO�A ALVING: Kako možete tako nešto re�i! Pa Osvald

je sav na imene. MANDERS: Može biti. Ali tu je jedna crta u uglu usta, nešto

oko usana, što na dlaku podsje�a na Alvinga — barem sada kad puši.

GOSPO�A ALVING: Nikako. Ja mislim da Osvald prije ima ne�eg sve�eni�kog oko usta.

MANDERS: O, da! O, da! Mnoge moje kolege imaju sli�nu crtu.

GOSPO�A ALVING: A sad ostavi tu lulu, dragi dje�a�e, ne�u da mi ovdje zadimiš.

OSVALD (u�ini to): Rado. Htio sam je samo isprobati jer sam jednom kao dijete iz nje pušio.

GOSPO�A ALVING: Ti? OSVALD: Da. Bio sam još sasvim mali. Ali sje�am se jedne

ve�eri, došao sam tati u sobu, a on je bio tako veseo i razuzdan.

GOSPO�A ALVING: Ah, ne sje�aš se ti ni�eg više iz tog doba.

OSVALD: Naprotiv. Taono se sje�am da me je on posadio sebi na koljena i dao mi lulu da piišim. »Puši,

dje�a�e«, govorio je — »puši snažno!« I ja sam pušio šito sam mogao bolje, dok nisam osjetio da sam blijed i da mi sa �ela cure krupne kapi znoja. A on se smijao iz sve snage —

MANDERS: To je vrlo neobi�no. GOSPO�A ALVING: Dragi prijatelju, to je Osvald samo

sanjao. OSVALD: Ne, majko, to nikako nisam sanjao. Jer onda

— zar si t o zaboravila — onda si ti došla i odnijela me prdko u dje�ju sobu. Tamo mi je bilo zlo i vidio sam da si ti plakala. — Zar je tata �esto zibijao takve šale?

MANDERS: U svojoj mladosti bio je on neobi�no veseo �ovjek.

OSVALD: A ipak je toliko toga stvorio u životu. Toliko dobrog i korisnog, a nije �ak ni ostario.

MANDERS: Da, vi ste stvarno naslijedili ime jednog vrijednog i �asnog �ovjeka, dragi moj Osvalde. Nadam se da �e vam to biti podstrek —

OSVALD: Da, trebalo bi da tako bude. MANDERS: Svakako je lijeipo od vas što ste došli na njegov

dan pomena. OSVALD: Toliko još mogu u�initi za tatu. GOSPO�A ALVING: I da mogu da ga zadržim tako dugo

— to je još najljepše. MANDERS: Kako �ujem, osta�ete ovdje preko zime. OSVALD: Osta�u neodre�eno vrijeme, gospodine pastore.

— Ah, divno je opet biti kod svoje majke. GOSPO�A ALVING: Da, zar ne, sine? MANDERS (gleda ih tronuto): Rano ste otišli u svijet, dragi

moj Osvalde. OSVALD: Svakako. Ponetkad mislim da je bilo prerano. GOSPO�A ALVING: Ah, to ne. Zdravom mladi�u to samo

dobro �ini. A naro�ito onome ko je jedinac. Taj ne treba da �u�i uz tatu i mamu i bude razmažen.

148 149

MANDERS: To je veliko pitanje, gospo�o Alving. Roditeljska ku�a jeste i ostaje najbolje skrovište svakom djjetetu. OSVALD: Ja se potpuno slažem s gosipodinom pastorom. MANDERS: Pogledajte samo svog vlasititog sina. Možemo i 0 tome mirno govoriti u njegovom prisustvu. Kakve je to posljedice imalo za njega? Njemu je dvadeset šest ili dvadeset sedam godina, a nilkaid još nije imao prilike da uipozna sre�en život i dom. OSVALD: Izvinite, gospodine pastore — ali tu ste u velikoj zabludi. MANDERS: Taiko? Ja sam mislio da ste se gotovo isklju�ivo kretali u umjetni&kim krugovima. OSVALD: Pa i jesam. MANDERS: I to najviše s mladim umjetnicima. OSVALD: Pa da. MANDERS: Mislio sam da ti ljudi uglavnom nemaju sred-

sitava da osnuju porodicu, ku�u i ognjište. OSVALD: Mnogo ih je koji nemaju sredstava da se žene, gospodine pastore. MANDERS: No, upravo to i ja kažem. OSVALD: Ali zato ipak nisu bez svog doma. Neki od njih ga i imaj u, i to vrlo sre�en i vrlo ugodan dom. (Gospo�a Alving napeto sluša, klimne glavom ali ne kaže ništa)

MANiDBRS: Ali ja ne govorim o neikom moma�kom do-ma�inistvu!. Pod domom ja podrazumijevom porodi�ni dom

gdje živi muž sa svojom ženom i djecom. OSVALD: Da. Ili sa svojom djecom i majkom svoje djece. MANDERS (ustuknu,

zalomi rukama): Ali, milostivi bože —! OSVALD: Zašto? MANDERS: 2ivi zajedno sa — majkom svoje djece! OSVALD: Da, zar bi vam draže bilo da majku svoje djece — otjera? MANDERS: Vi, dakle, govorite o n e z a k o t n i t i m od-

nosima? O takozvanim d i v l j i m brakovima?

OSVALD: Nikad nisam vidio nešto naro�ito divlje u za-jedni�kom životu tih ljudi.

MANDERS: Ali kako je mogu�e da jedan — jedan imalo pristojan �ovjek ili jedna mlada žena može da živi takvim životom — pred o�ima �itavog svijeta!

OSVALD: Ali šta da rade? Siromašan, mlad umjetnik — siromašna, mlada djevojka. — Ženidba košta novaca. Sta, dakle, da rade?

MANDERS: Sta da rade? Da, gospodine Alving, ja �u vam re�i šta treba da rade. Prije svega, trebalo je da se klone jedno drugog — to je trebalo da rade!

OSVALD: S takvim govorom ne�ete daleko sti�i kod mladih zaljubljenih ljudi od krvi i mesa.

GOSPO�A ALVING: Ne, ne�ete daleko sti�i! MANDERS (nastavlja): I da vlasti trpe tako nešto! Da Itako

nešto može da se doga�a pred o�ima svijeta. (Okre�e se gospo�i Alving) Zar nisam imao razloga da budem zaibrinut za vašeg sina? U krugovima gdje je nesikriveni nemoral u punom jeku i gdje je ve� i korijen pustio.

OSVALD: Ho�u da vam kažem nešto, gospodine pastore. Ja sam stalan gost nedjeljo^m u nekim od tih nesre�enih doima�instava —

MANDERS: I to nedjeljom! OSVALD: Da, pa tad se zabavlja. Ali nikad tamo nisa-m �uo

neku neugodnu rije� niti saim bio svjedok i�ega što bi se moglo nazvati nemoralnim. Ne, a znate li kad i gdje sam ja naišao na nemoral u umjetni�kim krugovima?

MANDERS: Hvala bogu, ne znam. OSVALD: No, onda �u biti tako slobodan, da vam kažem.

Naišao sam na nemoral onda kad bi neki od naših primjernih muževa i o�eva porodice došao u Pariz da se malo na svoj na�in zabavi — i onda nama umjetnicima u�inio �ast da nas potrti u našim siromašnim kr�mama. Tu smo imali šta nau�iti. T a gospoda su nam znala pri�ati o nekim mjestima i stvarima 0 kojima mi ne bismo nikad ni sanjali.

150 151

MANDEiRS: Sta?! Vi ho�ete da kažete, da �asni muževi iz našeg sela —

OSVALD; Zar niste nikad �uli kalko se ti �asni muževi tuže na sve ve�i nemoral u inostranstvu, kad se apet vrate ku�i?

MANDBRS: Da, naravno. — OSVALD: Može im se mirno na rije� vjerovati. Ima me�u

njima stru�nih ljudi. (Hvata se za glavu) Ah! — taj lijepi, taj divni život slobode tamo vani — da tako smije da se blati!

GOSPO�A ALVING: Ne smiješ se ueibu�ivati, Osvalde, to ti šikodi.

OSVALD; Imaš pravo, majko. Nije mi to zdravo. Ovaj proikleti umor, vidiš li? Pa, sad �u još malo prošetati prije jela. Oprostite, gospodine pastore, vi ne možete da se uživite u ovo, ali taiko je to sa mnom. (Ode na druga vrata desno)

GOSPO�A ALVING: Jadni moj dje�ak —! MANDEEiS: Da, to ve� možete re�i. Dotle je, dakle, došao!

(Gospo�a Alving ga gleda i šuti) MANDERS (hoda tamo-amo): Sam se nazvao izgubljenim

sinom. Da, nažalost — nažalost! GOSPO�A ALVING (gleda ga nepomi�no). MANDBRS: I šta vi kažete na sve ovo? GOSPO�A ALVING: Kažem da Osvalld u svakoj rije�i ima

pravo. MANDERS: Pravo? Pravo! S ovalkvim dokazima! GOSPO�A ALVING: Ja sam ovdje u svojoj osamljenosti

došla na iste misli, got^podine pastore, ali nisam nikad imala hrabrosti da u to dimem. Pa, dobro, moj dje�ak �e govoriti i za mene.

MANDERS: Vi ste žena vrijedna žaljenja, gosipo�o Alving. Ali sad �u vam uputiti oi^biljnu rije�. Sad ne stoji pred vama vas potsilovo�a i savjetnik niti pri-jateilj iz mladosti vaš i vašeg muža. — Sad ovo stoji sve�enik — onako kako je stajao pred vama u onom �asu najve�e zablude vašeg života.

GOSPO�A ALVING: I šta ima da mi kaže sve�enik?

MANDBRS: Prije svega, ho�u da vam osvježim sje�anje, gosipo�o Alving. Trenutak je dobro izabran. Sutra je desetogodišnji pomen vašem mužu. Sutra �e biti otkriven spomenik njemu koji je otišao u vje�nost. Sutra �u govoriti �itavom jatu otkupljenih — ali danas ho�u da govorim samo vama.

GOSPO�A ALVING: Dobro, gospodine pastore, onda go-vorite!

MANDERS: Sje�ate li se da ste se poslije nepune godine vašeg ibraka našli na samom rulbu propasti? Da ste napustili svoju ku�u i ognjište, — da ste pobjegli od svog muža — da, gospo�o Alving, poibjegli, pobjegli, d da ste odbijali da mu se vratite, kdliko god vas je molio i preklinjao?

GOSPO�A ALVING: Zar ste zaboravili kako sam se osje�ala beskrajno nesretnom u toj prvoj godini?

MANDERS: Upravo to je pravi duh pobune, tražiti sre�u u ovome životu. Kakvo pravo na sre�u imamo mi ljudi? Ne, mi moramo vršiti svoju dužnosit, cijenjena gospo�o! A vaša dužnost je bila da ostanete uz svog mtiiža koga ste jedanput izabrali i za koga ste bili vezani svetim vezama.

GOSPOLA ALVING: Vi vrlo dobro znate kalkav je život tada vodio Alving i kud je bio zabrazidio.

MANDERS: Znam vrlo dobro kakve su se glasine širile o njemu i ja sam, naravno, posljednji koji bi pohvalio njegov na�in života u 'mla�im godinama, ukoliko bi te glasine bile zasnovane na istini. Ali žena nije pozvana da bude sudi ja svome mužu. Vaša dužnost je bila da u skrušenosti nosite svoj križ koji vam je viša volja odredila. Ali mjesto toga, vi ste s gnušanjem odbacili od sebe taj križ, naptistili onoga koji se spoticao a koga ste morali poduprijeti, stavili ste na kodku svoje ime i dobar glas i — zamalo pa da uništite i glas nekih drugih.

GOSPO�A ALVING: Nekih drugih? Valjda mislite j e d-n o g drugog.

152 153

MANDERS: Bilo je to ne�uveno bezobzirno od vas što ste kod mene tražili uto�ište. GOSPO�A ALVING: Kod

našeg sve�enika? Kod našeg iku�nog prijatelja?

MANDERS: Upravo zato. — Da, zahvalite našem dragom Gosipodu bogu, što sam ja imao potrebne �vrstine — što sam vas odgovorio od vaše lude namjere i što mi je bilo dato da v^ vratim na put dužnosti i u ku�u vašeg bra�nog gospodara.

GOSPO�A ALVING: Da, Manders, zaista, to vama treba da zahvalim.

MANDERS: Ja sam bio samo slaibo oru�e u ruci Svevišnjeg. I zar mije iz toga, što sam vas poit�inio vašoj idužnositi i poslušnosti — zar vam nije iz toga pro-izašao bogati blagoslov za �itav dalji život? Zar nije bilo sve onako kako sam vam i prorekao? Zar se nije Alving odrekao svojih zabluda, kaiko i dolikuje jednom miužu? Zar nije od tada živio s vama bes-prijelkorno i u ljubavi do kraja svog života? Zar nije postao ddbroi�iinitelj za �itav ovaj kraj i zar nije i vas uzdigao tako da ste mu postepeno postali saradnica u svim njegovim poduhvatima? I to vrijedna sarad-^ nica. O, znam ja to, gosipo�o Alving, i tu sam vam dužan pohvalu. — Ali sada dolazim do druge velike pogreške u vašem životu.

GOSPO�A ALVING: Sta ho�ete time da kažete? MANDERS: Isto onako kako ste ranije zanemarili dužnost

žene taiko ste kasnije zanemarili dužnosit majke. GOSPO�A ALVING: A —! MANDERS: Duh samovolje je neizlje�ivo zavladao vašim

životom. Sve vaše težnje su se okrenule ka neobuzdanosti i bezakonju. Svaka spona vam je bila nepodnošljiva. Sve što vam je u životu padalo teško, vi ste odbacivali bez ikakvih obzira i savjesti kao nelki teret, s kojim smijete uraditi šta god ho�ete. Kad vam nije odgovaralo da budete suipruga — vi ste napustila svoga muža. Kad vam je bilo teško da

ibudete majka, poslali ste svoje dijete od sebe — me�u tu�e ljude.

GOSPO�A ALVING: Da, to je istina, to sam u�inila. MANDERS: Ali zato ste mu postali tu�i. GOSPO�A ALVING: Ne, ne, to nisam. MANDERS: J e s t e . M o r a l i ste. I kako bi bilo druga�ije?

Razmislite dobro, gospo�o Alving. Vi ste teško sagriješili prema svome mužu — to priznajete i time što mu dolje podižete ovaj spomenik. Ali treba da spoznate da ste griješili i prema sinu. Možda još ima vremena, da ga vratite sa krivog puta. Vratite se i sami. Uspostavite u njemu ono što se još da uspostaviti. Jer — (Podiže kažiprst) — za ljubav istine, gospo�o Alving, vi ste jedna grešna majka. — Smatrao sam svojom dužnoš�u da vam ovo kažem. (Pauza)

GOSPO�A ALVING (lagano i savla�uju�i se): Sada ste vi govorili, gospodine pastore, a i sUtra �ete govoriti javno, kraj spomenika moga muža. Ja sutra ne�u govoriti. Ali sada �u vam ponešto re�i, isto tako kako ste vi govorili meni.

MANDERS: Naravno. Ho�ete da iznesete izvinjenje za svoja djela.

GOSPO�A ALVING: Ne. Ho�u samo da pri�am. MANDERS: Dakle? GOSPO�A ALVING: Ovo što ste sada govorili o meni, mome

mužu i našem zajedni�kom životu poslije, nakon što ste me, kako ste se izrazili, vratili na put 'dlužnosti, — to sve vi niste vidjeli svojim o�ima. Jer od onda vi — naš svakodnevni gost i prijatelj — niste više sttipili u našu ku�u.

MANDERS: Pa vi i vaš muž ste odmah potom napustili grad. GOSPO�A ALVING: Da. I za života moga muža niste se

nikad kod nas ni pojavili. Tek sada su vas poslovi prisilili da me posjetite, kad ste morali da se bavite pitanjem azila.

154 155

MANDERS (tiho i nesigurno): Helena, ako je ovo predba-civanje, onda, molim vas, razmislite —

GOSPO�A ALVING: — kako ste morali imati obzira prema svom položaju, dabome. I dalje, da sam ja bila jedna odbjegla žena. Prema taikvim bezobzirnim žen-slkim stvorenjima �ovjek nikad nije dovoljno oprezan.

MANDERS: Draga — gospo�o Alving, pa to je takvo bez-mjemo pretjerivanje —

GOSPO�A ALVIOSrG: Da, da, da — može biiti. Htjella sam samo da kažem da se vi, govore�i o mojim bra�nim odnosima, bez daljnjeg oslanjate samo na opšte rašireno mišljenje.

MANDERS: No, da. I šta onda? GOSPO�A ALVING: A sada, Manders, sad ho�u da vam

kažem istinu. Z^klela sam se da �ete je jedanput saznati. Samo vi!

MANDERS: I šta je istina? GOSPO�A ALVING: Istina je da je moj muž umro isto onako

izopa�en kaiko je živio �itavog svog života. MANDERS (rukom traži stolicu): Sta to govorite? GOSPO�A ALVING: Poslije devetnaest godina braka isto

onako izopa�en — barem u svojoj pohoti — kakav je bio i prije nego što ste nas vjerili.

MANDERS: I te mladena�ke zablude — te neumjerenosti — prestupe, ako ho�ete, to vi zovete izopa�enim životom!

GOSPO�A ALVING: Naš ku�ni Ijekar je upotrijebio taj izraz. MANDERS: Sad vas ne razumijem. GOSPO�A ALVING: Nije ni potrebno. MANDERS: Sve mi se vrti. Vaš cijeli brak — dugogodišnji

zajedni�ki život s mužem zna�i nije bio ništa drugo nego prekriveni ponor!

GOSPO�A ALVING: To i ništa drugo. Sad znate. MANDERS: U tome — u tome ne mogu da se sna�em. Ne mogu da shvatim! Ne mogu da sagledam! Kako je bilo mogu�e da —? Kako se tako nešto moglo zadržati u tajnosti?

GOSPO�A ALVING: Zato sam se ja svakodnevno i ne-prestano borila. Kad smo dobili Osvalda, izgledalo je da je kod Alvinga nastupilo neko poboljšanje. Ali to nije dugo trajalo. Sad sam se morala dvostruko boriti, boriti se na život i smrt da nilko ne sazna kakav je �ovjeik otac moga djeteta. A vi i sami znate kako je Alving pridobijao sva�ije srce za seibe. Niko o njemu ne bi pomislio ništa loše. On je ipripadao onim ljudima, �iji dobar glas ne strada zbog njihovog života. Ali onda, Manderse, i ovo morate saznati — onda je došlo ono najodvratnije. MANDERS: Nešto još odvratnije?

GOSPO�A ALVING: Gledala sam mu kroz prste, iako sam vrlo dobro znala šta se potajno doga�alo izvan ku�e. Ali onda je sablazan prodrla i u naša �etiri zida — MANDERS: Sta kažete! Ovdje! GOSPO�A ALVING: Da, ovdje u našoj vlastitoj ku�i. Tamo unutra — (Pokazuje prva vrata desno) — u trpezariji, tamo su mi se prvi puta otvorile o�i. Imala sam tamo nekog podla, a vrata su bila samo pritvorena. Tako sam �ula kako je naša sobarica došla iz bašte s vodom za cvije�e. MANDERS: No, i —? GOSPODA ALVING: Odmah iza toga �ula sam da je ušao i Alving. �ula sam kako joj on nešto šapu�e. A onda sam �ula — (S kratkim smijehom) — o, još i danas mi to tako grozno i istovremeno tako smiješno odjekuje u ušima — �ula sam svoju vlastitu služavku kako šap�e: Pustite me, gospodine komorni�e! Ostavite me na miru! MANDERS: Kakva neiprisitojna lakomislenost! Ah, tu nije bilo ništa drugo, nego ta lakomislenost, gospodo Alving. Vjerujte mi! GOSPO�A ALVING: Uskoro sam saznala što sam morala

.povjerovati. Komornik je kod djevojke proveo svoju volju — i taj odnos je imao posljedice, gospodine ipastore.

156 157

MANDERS (kao okamenjen): I to sve ovdje u ku�i! U ovoj ku�i!

GOSPO�A ALVING: Mnogo sam ja propatila u ovoj ku�i. Da bih ga privezala za ku�u — uve�e i no�u — morala sam mu gore u njegovoj sobi praviti društvo u njegovom tajnom pijan�evanju. Tu sam morala da

i . sjedim s njim u �etiri Oka, da se s njim kucam i pijem, da slušam njegove bezobrazne i besmislene govore, morala sam da se hrvam s njim, da bih ga stavila u krevet —

MANDERS (potresen): I to ste sve mogli podnijeti?! GOSPODA ALVING: Sve sam to podnosila za svog malog

sina. Ali kad me je snašla i ta posljednja nevolja, ikad je moja vlastita služavka —, tada sam se za-

� Iklela da to mora prestati! I tad sam ja preuzela uzde i vlast u ku�i u svoje ruke — i to sasvim i potpimo — vlast nad njim i nad svima drugima. Jer sad sam, vidite, imala oružje protiv njega: nije se usudio ni da pisne. To je bilo u ono vrijeme, kad sam Osvalda

' ' dala od ku�e. Ulazio je ve� u sedmu godinu, po�eo da primje�uje i zapitkuje, kako to ve� sva djeca rade. To nisam mogla da podnesem, Manderse. �inilo mi se da �e i saim zrak koji udiše u ovoj okuženoj ku�i otrovati moje dijete. To je bio razlog što sam ga dala

� od sebe. A sad shvatate i to, zašto nije smio više ni � nogom stupiti u ovu ku�u, dok mu je otac bio živ. Niko

živi ne zna koliko me je to koštalo. MANDERS: Vi ste, stvarno, isikuisili šta je život. GOSPODA ALVING: Nikad ja to ne bih izdržala da nije bilo

mog rada. Da — jer ja, stvanno, mogu re�i da sam radila! Pove�avanje našeg posjeda, sva ona usavršavanja i praikti�na usmjeravanja za koja je Alving požnjeo slavu i hvalu — zar mislite da je on za tako nešto imao inicijative? On koji je po cijele dane ležao na sofi i �itao neki stari kalendar! Ne. Još �u Vam i ovo kazati: ja sam bila ta koja ga je pod-sticala ako je ponelkad i imao svijetle trenutke. J a sam bila ta koja sam morala da vu�em �itav teret.

kad bi on ponovo zaipadao u svoje razuzdanosti ili se lomio u jadu i bijedi.

MANDERS: I u sje�anje na takvog �ovjeka vi podižete spomenik.

GOSPO�A ALVING: Tu vidite mo� zle savjesti. MANDERS: Savjesti? Kako to mislite? GOSPO�A ALVING: Uvijek sam mislila da �e istina jedanput

neminovno izbiti na svjetlo dana i da �e se u nju povjerovati. Zato bi ovaj azil trebao da pobije sve ružne glasine i otkloni svaku sumnju.

MANDERS: Tu svrhu ste sigurno i postigli, gospo�o Alving. GOSPO�A ALVING: A onda sam imala i drugi razlog. Nisam

željela da Osvald, moj dragi dje�ak, bilo šta naslijedi od svoga oca.

MANDERS: Dafcle, od A l v i n g o v o g imetka je —? GOSPO�A ALVING: Da. Iznosi koje sam iz godine u godinu

ulagala u ovaj azil, �ine otprilike onu sumu — to sam ta�no izra�unala — sumu zlbog koje je u svoje vrijeme poru�nik Alving bio dobra partija —

MANDERS: Razumijem vas. GOSPO�A ALVING: To je bila Oitikupnina —. Ja ne�u da

išta od tog novca pre�e u Osvaldove ruike. Neka moj sin sve dobije od mene — talko neka bude. (Osvald ulazi na druga vrata desno. Šešir i ogrta� je

ostavio napolju.) GOSPO�A ALVING (ide mu u susret): Ve� se vratio, moj

dragi, dragi dje�ak! OSVALD: Da. Sta da radim napolju po toj vje�noj kiši? Ali,

�ujem da idemo za sto. To je famozno! REGINA (s paketom izlazi iz trpezarije): Evo paket za

milostivu gospo�u. (Pruža joj ga.) GOSPO�A ALVING (gleda u Mandersa): Možda su sve�ane

pjesme za sutra. MANDERS: Hm. REGINA: I sto je postavljen. GOSPO�A ALVING: Dobro, odmah �emo do�i. Ho�u samo

— (Po�inje da otvara paket.)

158 159

REGINA (Osvaldu): Želi li g0SiP>0idin Alving bijelo ili crno porto vino?

OSVALD: Oba, djevojko Engstrand. REGINA: Bien —, vrlo dobro, gospodine Alving. (Odlazi u

trpezariju.) OSVALD: Pomo�i �u joj da otvori flaše. — (Odlazi u

trpezariju, vrata ostaju poluotvorena.) GOSPO�A ALVING (otvorila je paket): Ta�no, to su sve�ane

pjesme, gosipodine pastore. MANDERS (sklopljenih ruku): Kako li �u sutra da održim svoj

sve�ani govor radosne duše, kad —! GOSPO�A ALVING: Ah, ve� �ete nekako znati da se

izvu�ete. MANDERS (tiho, da ga ne �uju u trpezariji): Da, ne smijemo

izazivati neprilike. GOSPO�A ALVING (prigušenim ali �vrstim glasom): Ne. Ali

tiane je i duga, ružna koimedija završena. Od prekosutra �e za mene biti, kao da umrli nikad nije ni živio u ovoj ku�i. Nikog drugog ne�e biti ovdje, samo moj dje�ak i njegova majka. (Iz trpezarije se �uje da se prevrnula stolica. Odmah

zatim i govor.) REGININ GLAS (oštrim šapatom): Ali, Osvalde! Jesi li lud?

Pusti me na miru! GOSPO�A ALVING (grozi se): Ah —! (Bulji kao van sehe u

poluotvorena vrata. �uje se kako Osvald kašlje i pjevucka. Otvara se flaša.)

MANDERS (zaprepašteno); Sta je ovo? Sta se to do-g a � a, gospo�o Alving?

GOSPO�A ALVING (promuklo): Sablasti. Onaj par iz zimske bašte — obilazi!

MANDERS: Sta kažete! Regina —? Ona je —? GOSPO�A ALVING: Da. Do�ite. Ni rije�i — (Ona uzima

Mandersa pod ruku i ide teturaju�i prema trpezariji.)

DRUGI �IN

Jsta soha. Maglena kiša još uvijek pritiš�e krajolik. M an d er s i g o s p o d a A l v i n g dolaze iz trpezarije.

GOSPO�A ALVING (još na vratima): Nazdravlje, gospodine pastore. fGouori gledaju�i u trpezariju) Zar ne�eš s nama, Osvalde?

OSVALD (iznutra): Hvala, ne. Htio bih još malo da iza�em. GOSPO�A ALVING: Da, možeš. Baš je malo prestala kiša.

(Zatvara vrata trpezarije, ode do vrata predsoblja i zove) Regina!

REGINA (izvana): Da, milostiva? GOSPO�A ALVING: Si�i u praonu i pomozi ako vijenaca. REGINA: Svakako, milostiva. GOSPO�A ALVING (uvjeri se da je Regina otišla, pa zatvori

vrata). MANDERS: Može li on unutra šta �uti? GOSPO�A ALVING: Kad su vrata zatvorena, ne može. Osim

toga, izašao je. MANDERS: Još sam kao da me neko udario po glavi. Ne

znam kako sam mogao progutati i jedan zalogaj od onog dobrog jela.

GOSPO�A ALVING: Ni ja. Ali šta da radimo? MANDERS: Da, šta da radimo? Duše mi, ja ne znam. Nisam

dorastao ovakvoj situaciji. GOSPO�A ALVING: Uvjerena sam da se nesre�a još nije

dogodila.

160 11 — Drame 161

MANDERS: Ne, neka nas nebesa o�uvaju! Ali i ovo je ve� nepristojan odnos.

GOSPO�A ALVING: �itava stvar je Osvaldova luda ideja, u to možete biti sigurni.

MANDERS: Da, ja, kao što sam rekao, nisam upu�en u ovakve stvari, ali stvarno mislim —

GOSPO�A ALVING: Ona m o r a iz ku�e. I to smjesta. To je jasno kao dan.

MANDERS: Da, razumljivo. GOSPO�A ALVING: Ali kuda? Ne možemo preuzeti od-

govornost ako — MANDERS: Kako kuda? Naravno, ku�i, svome ocu. GOSPO�A ALVING: Kome, rekoste? MANDERS: Svome — ne, Engstrand joj onda nije —. Ali,

dragi bože, kako je to mogu�e, dobra gospo�o? Možda se ipak varate.

GOSPO�A ALVING: Nažalost, uopšte se ne varam. Jo-hana mi je morala priznati, pa Alving nije mogao da pori�e. Tako nije preositalo ništa drugo nego da se stvar zataška.

MANDERS: Da, to je valjda bio jedini izlaz. GOSPO�A ALVING: Djevojka je morala odmah iz službe, i

dobila je znatnu svotu da do daljnjega šuti. Za ostalo se pobrinula sama, kad je stigla u grad. Obnovila je svoje staro poznanstvo sa stolarom Eng-strandom, dala mu vjerovatno do znanja koliko ima novaca i ispri�ala neku pri�u o strancu koji se ovdje preko ljeta bio usidrio sa luksuzmo-m jahtom. Onda su se ona i Engstrand na vrat na nos vjen�ali. Pa vjen�ali ste ih vi li�no.

MANDERS: Ali kako da objasnim sebi —. Još se jasno sje�am kako je Engstrand došao da naru�i vjen�anje. Bio je totalno slomljen i gorko se optuživao zbog lakomislenosti za koju su krivi i on i njegova vjerenica.

GOSPO�A ALVING: Pa on je morao da uzme krivicu na sebe.

MANDERS: Ali taikva neiskrenost! I to prema m e n i ! To nikaiko i nikad ne bih pomislio o Jakobu Eng-strandu. No, za to �e mi još odgovarati, neka se dobro pripremi. — A onda nemoral takve veze! Radi novca —! Kolika je bila svota, kojOim je djevojka raspolagala?

GOSPO�A ALVING: Bilo je trista talira. MANDERS: Da, zamislite samo, vjen�avati se s nekom

propalom djevojkom za bijednih trista talira. GOSPO�A ALVING: Da, a šta kažete za mene koja sam se

vjen�ala sa jednim propalim �ovjekom? MANDERS: Ali zaboga milog — šta to govorite? Kakav

propali �ovjek! GOSPO�A ALVING: Zar vi mislite da je Alving, kad sam ja

poišla s njim pred oltar, bio �istiji od Johane, kad se Engstrand vjen�ao s njom?

MANDERS: Da, ali to su toliko razli�ite stvari, kao nebo i zemlja —

GOSPO�A ALVING: Nipošto nisu toli/ko razli�ite. Svakako, razlika u cijeni je bila ogroimna — bijednih trista talira i �itav jedan imetaik.

MANDERS: Ma kako to možete i porediti. Pa vi ste se posavjetovali i sa svojim srcem i sa svojom porodicom.

GOSPO�A ALVING (ne gledaju�i ga): Mislim da ste vi mogli znati kuda je bilo tada zalutalo ono što zovete mojim srcem.

MANDERS (otu�eno): Da sam to mogao znati, ne bih bio svakodnevni gost u ku�i vašeg muža.

GOSPO�A ALVING: Pa, jedno je sigurno, da se ja sa samom sobom nisam istinski posavjetovala.

MANDERS: Onda jeste barem sa svojom najbližom poro-dico^m, kako je i red: sa svojom majkom i dvjema tetkama.

GOSPO�A ALVING: Da, to je istina. Njih tri su riješile ra�unski zadatak mjesto mene. Ah, ne bi �ovjek vjerovao kako su jasno umjele da izlože, da bi bila prava ludost odbiti jednu takvu ponudu. Kad bi moja majka

162 u* 163

mogla sada pogledati odozgo i vidjeti kud me je odvela sva ta divota!

MANDERS: Niko ne može biti odgovoran za ovakav lis'hod. Jedno je svakako sigurno, vaš brak je sklopljen u potpunom skladu sa redom i zakonom.

GOSPO�A ALVING (kraj prozora): Da, da, red i zakon! Ponekad mislim da se na n j i m a i zasnivaju sve nevolje ovoga svijeta.

MANDEiRS: Gospo�o Alving, vi griješite dušu. GOSPO�A ALVING: Da, može ibiti, ali ne mogu više da

podnosim sve te okove i obzire. Ne mogu. Moram se domo�i slobode.

MANDERS: Kalko to mislite? GOSPO�A ALVING (bubnja prstima po prozoru): Nisam

trebala držati u tajnosti Alvingov na�in života. Ali onda se nisam usu�ivala ninašta drugo — ni zbog same sebe. Takva sam bila kukavica.

MANDEIRS: Kukavica? GOSPO�A ALVING: Da su ljudi nešto saznali, rekli bi: jadan

�ovjek! Sasvim je shvatljivo da tako poro�no živi. Pa on ima ženu koja mu bježi.

MANDERS: Moglo bi se tako govoriti s izvjesnim pravom. GOSPO�A ALVING (gleda ga �vrsto): Da sam ja kao što

�treba, uzela bih Osvalda preda se i r^kla mu: Slušaj, dje�a�e moj, tvoj otac je bio propao �ovjek —

MANDERS: Milostivi bože — GOSPO�A ALVING: — i onda mu sve ispri�ala što sam

ispri�ala vama — u tan�ine sve. MANDERS: Još malo pa �u se izgroziti nad vama, gospo�o

Alving. GOSPO�A ALVING: Znam. Pa ja to znam! I sama se grozim

talkvih misli. (Napušta prozor) Takva sam /kukavdca. MANDERS: I to zovete kukavi�lukom, što jednostavno vršite

svoju dužnost i obavezu? Zar ste zaiboravili da je dijete dužno da poštuje i voli oca i majku?

GOSPO�A ALVING: Bolje da ne uzimamo sve taiko op�e-nito. Bolje da se upitamo: je li Osvald dužan da poštuje i voli komornilka Alvinga?

MANDERS: Zar se u vašem materinsikom srcu ne javlja ni glas, koji vam zabranjuje da rušite ideale svoga sina?

GOSPO�A ALVING: No, a istina? MANDERS: A ideali? GOSPO�A ALVING: Ah — ideali, ideali! Da samo nisam

takva kukavica, kakva jesam! MANDERS: Nemojte prezirati ideale, gospo�o Alving, jer —

to �e vam se teško osvetiti. A tek Osvaldiu! Osvald i onako nema mnogo ideala — nažalost! Ali koliko sam ja mogao da primijetim, on svoga oca smatra nekom vrstom ideala.

GOSPO�A ALVING: Tu imate pravo. MANDERS: A takvo njegovo gledanje ste vi sami pobudili i

njegovali ga putem pisama. GOSPO�A ALVING: Da. Bila sam prisiljena dužnoš�u i

Oibzirima i zato sam lagala svog dje�aka iz godine u godinu. O, kakva sam kulkavica, kakva sam samo kukavica bila!

MANDERS: Vi ste u svome sinu u�vrstili jednu sretnu iluiziju, gospo�o Alving — i to ne smijete omalovažavati.

GOSPO�A ALVING: Hm, ko zna je li to bilo dobro. — U svakom slu�aju ne�u da znam za tu petljavinu sa Reginom. On ne smije unesre�iti jadnu djevojku.

MANDERS: Ne, dobri bože, to bi bilo strašno. GOSPO�A ALVING: Kad bih znala da on misli ozibiljno i da

bi to bilo na njegovu sre�u — MANDERS: Kako? Sta bi onda? GOSPO�A ALVING: Ali to ne bi bilo, Regina nije za to. MANDERS: Sta? Na šta to mislite? GOSPO�A ALVING: Da nisam takva bijedna kukavica,

kaJkva jesam, rekla bih mu, oženi je, ili radite šta god ho�ete ali samo bez prevare.

164 165

MANDERS: Milostivi bože —! Još i zaikooiiti brak! Tako nešto užasno —! Ne�uveno.

GOSPO�A ALVING: Da. Vi kažete ne�uveno. A riiku na srce, gospodine pastore, zar mislite da je ovdje na selu malo bra�nih parova koji su isto tako bliski ro�aci?

MANDERS: Ja vas uopšte ne razumijem? GOSPO�A ALVING: O, razumijete vi mene sasvim doibro. MANDERS: No, da, vi mislite na ne'ki mogu�i slu�aj kada —. Da,

nažalost, porodi�ni život nije uvijek tako �ist, kakav bi trebao da bude. Ali to na šta vi ^ mislite, to se nikad ne može znati — barem ne si-igurno. Ovdje naprotiv — da biste vi, jedna majka, mogili pristati da vaš sin —!

GOSPO�A ALVING: Ali ja to ne�u. Ja ne bih mogla na to pristati nizašta na svijetu. To upravo i kažem.

MANDERS: Zato što ste kukavica, kako ste se izrazili. A da niste kukavica — o. Stvoritelju, — t^va strašna veza.

GOSPO�A ALVING: Uostalom i mi svi zajedno poti�emo od neke vrste takve veze, re�eno je. A k o je to tako uredio na svijetu?

MANDERS: O takvim pitanjima ne�u da raispravljam s vama, gospo�o Alving, zato vi uopšte nemate prave razJboritosti. Usu�ujete se da kažete da je kukavi�ki od vas—!

GOSPO�A ALVING: Slušajte, dakle, kako ja to mislim. Ja sam plašljiva i plaha jer u seibi osje�am nešto sablasno, �ega nikad ne mogu sasvim da se oslobodim.

MANDERS: Kako ste to nazvali? GOSPO�A ALVING: Sablasno. Kad sam tamo unutra �ula Reginu i

Osvalda, bilo mi je kao da vidim sa- - ;: blESti pred soibom. Znate, Manderse, ja gotovo vje- i ' rujem da smo mi svi sablasti. Ne kre�e se u nama samo ono što

smo naslijedili oid oca i majke. To su

i svi mogu�i stari i mrtvi nazori, svakakva stara vjerovanja i tako dalje. To ne živi u nama, ali nam leži u krvi i ne možemo ga se osloiboditi. Samo ako uzmem novine u ruke i �itam ih, �ini mi se kao da se sablasti šunjaju izme�u redova. Mora da svuda po zemlji žive sablasti. Mora da ih ima toliko mnogo, koliko i pijeska u moru. I zato se svi mi tako bijedno plašimo svjetla, svi redom.

MANDERS: Aha — evo nam, dakle, posljedica vaše lektire. Krasni plodovi, stvarno! O, ovi odvratni, bun-tovni�'ki, slobodoumni naipisi.

GOSPO�A ALVING: Varate se, gosipodine pastore. Vi li�no ste me podstakli na razmišljanje i neka vam je za to slava i hvala!

MANDERS: Ja! GOSPO�A ALVING: Dabome. Kad ste me silom gurnuli u ono što

zovete mojom dužnoš�u i obavezom. Kad ste hvalili kao pravo i ispravno ono protiv �ega sam se kao protiv ne�eg groznog bunila �itavom svojom dušom. Onda sam se dala na to da ispitam vaše u�enje do tan�ina. Htjela sam da cupkam samo po jednom �voru, ali kad sam ga razvezala, popustila je �itava stvar. I taiko sam vidjela da je to kao šav, šiven na mašini.

MANDERS (tiho, potreseno): Zar je to ishod najteže borbe -moga života?

GOSPO�A ALVING: Zovite to radije svojim najjadnijim porazom. AIANDERS: Bila je to najve�a pobjeda moga života, Helena,

pobjeda nad samim sobom. GOSPO�A ALVING: Bio je to zlo�in na nama dvoma. MANDERS: To što sam zapovjedio i rekao: »Gospo�o, idite ku�i,

svome zalkonitom mužu«, kad ste u svojoj zabludi došli meni i vikali: evo me, uzmi me! Zar je to bio zlo�in?

GOSPO�A ALVING: Da, mislim da jeste. MANDERS: Nas dvoje se ne razumijemo. GOSPO�A ALVING: Bar sada više ne.

166 167

MANDEiRS: Nikada — ni u mojim najskrivenijim mislima vi za imene niste bili ništa drugo nego bra�na drugarica jednog drugog.

GOSPO�A ALVING: Tako — vjerujete u to? Mu^STDEiRS: Helena —! GOSPO�A ALVING: �ovjek lako sebe zaboravi. MANDERS: Ja ne. Ja sam isti kalkav sam uvijek bio. GOSPO�A ALVING (promijenjenog tona): Da, da, da, — ne�emo

govoriti o starim vremenima. Vi ste do vrata upali u razne službe i uiprave, a ja jurim okolo i borim se sa sablastima, i u sdbi i napollju.

MANDERS: Poimo�i �u vam da (Se rijeišite ovih napolju. /Naikon svega što sam danas s 'Užasom �uo iz vaših usta, ne bih mogao da odgovaram pred svojom savješ�u alko ova mlada neobuzdana djevojka ostane u vašoj ku�i.

GOSPO�A ALVING: Zar ne mislite i vi da bi bilo najbolje kad bismo je mogli dobro zbrinuti? Mislim pri tom — na dabru udaju.

MANDERS: Bez svake sumnje. Mislim da bi to u svakom pogledu bilo najpoželjnije za nju. Regina je sada u dobu kada — da, ja se, doduše, u to ne razumijem, ali —

GOSPO�A ALVING: Regina je vrlo rano sazrela. MANDERS: Da, zar ne? Još se sje�am da je tjelesno bila upadno

razvijena kad sam je priipremao za krizmanje. Za sada ona sva/kako mora ku�i. Pod nadzor svoga oca —. Ah, da, Engistrand uapšte nije —. Da on onda meni tako zataji istinu! (Kucanje na vratima predsoblja.)

GOSPO�A ALVING: Ko bi to mogao biti? Naprijed! ENGSTRAND (prazni�ki obu�en, na vratima): Lijepo molim za

izvinjenje, ali — MANDERS: Aha. Hm — GOSPO�A ALVING: Vi ste to, Engstrande? ENGSTRAND: — nije bilo ni jedne služavke, pa sam bio tako drzak

i slobodan, da odmah pokucam.

GOSPO�A ALVING: No, da, da. U�ite. Imate nešto da mi kažete? ENGSTRAND (ulazi): Ne, hvala najpakornije. Samo bih želio

progovoriti nekoliko rije�i s gospodinom pastorom. MANDERS (hoda tamo-amo): Hm, taiko? Sa mnom ho�ete da

razgovarate? Ah, stvarno? ENGSTRAND: Da, to bih tako želio — MANDERS (zastane pred njim): No, smijem li upitati, o �emu se

radi? ENGSTRAND: Svakako, gospodine pastore, evo, o ovome: sad nam

je dolje raš�iš�avanje. Hvala lijepa, milostiva gospo�o. — I sad smo sve svršili. Pa sam mislio da bi bilo lijepo i prikladno, kad bismo svi mi koji smo cijelo vrijeme radili zajedno — eto, mislim, treibalo bi da ve�eras završimo s jednom malom po-božnoš�u.

MANDERS: Jednom pdbožnoš�u? Dolje u azilu? ENGSTRAND: Da, ali ako gospodin pastor misli da nije prikladno,

onda — MAiNDERS: Da, sigurno, mislim da je, ali — hm — ENGSTRAND: Ja sam i sam obi�no uve�e održavao tako neku malu

pobožnost — GOSPO�A ALVING: Je li? ENGSTRAND: Da, tu i tamo. Tako re�i �as pobožnosti. Ali ja sam

samo sitan i prost �ovjek i, neka mi bog oprosti, nemam ni dara, pa sam mislio, pošto je go-sipodin Manders baš stigao, ovaj —

MANDERS: Da, ali, vidite, Engstrand, moram vam prvo postaviti jedno pitanje. Nalazite li se vi u pravom raspoloženju za ovakvu pobožnost? Osje�ate li da vam je savjest �ista i laka?

ENGSTRAND: Ah, dragi bože, ne isplati se govoriti o savjesti, gospodine pastore.

MANDERS: Naprotiv, i te kako �emo o njoj govoriti. Dakle, odgovorite!

ENGSTRAND: Da, savjest — to vam je ponekad gadna stvar.

168 169

MANDERS: No, barem to uvi�ate. A sad �ete mi re�i kratko i jasno — kako je to bilo sa Reginom?

GOSPO�A ALVING (brzo): Gospodine pastore! MANDERS (umiruje je): Pustite to meni — ENGSTRAND: S Reginom? Gospode, što me uplašiste!

(Gleda u gospo�u Alving) Nije se valjda Regini desilo neko zlo?

MANDERS: Nadajmo se da nije. Ali ja mislim, kako to stoji s vama i Reginom? Vi važite Ikao njen otac. Pa?

ENGSTRAND (nesigurno): Da — hm — pa gospodin pastor zna �itavu pri�u o meni i pokojnoj Johani.

MANDERS: Samo bez ikakvog izvrtanja istine. Vaša umrla žena je ispri�ala gospo�i Alving pravu istinu, prije nego što je napustila službu.

ENGSTRAND: No, pa eto, —! Ipak je to, dakle, u�inila? MANDERS: Raskrinkani ste, Engistrande. ENGSTRAND: A toliko se klela i zaklinjala na sve na�ine da

— MANDERS: Klela? ENGSTRAND: Ne, samo se zaklinjala svim srcem. MANDERS: I tolike goidine ste vi od mene tajili istinu, ENGSTRAND: Da, nažalost, zaista jesam. MANDERS: Zar sam ja to od vas zaslužio, Engstrande? , Zar ja nisam uvijek bio spreman da vam i savjetom '' i djelom iza�em u susret, kolikogod je to bilo u mojoj mo�i? Odgovorite mi! Zar nisam?

ENGSTRAND: Cesto bi se sa mnom svašta dogodilo, da nisam imao pastora Mandersa.

MANDERS: A evo na kakav mi na�in zahvaljujete. Puštate me da unosim neta�nosti u crkvenu knjigu, a onda mi godinama usikra�ujete objašnjenje koje ste ibili dužni i meni i crkvi. Ponijeili ste se potpuno neodgovorno, Engstrande, i od danas ne�u da znam za vas.

ENGSTRAND (s uzdahom): Da, to vjerujem, mogu zamisliti. MANDERS: A i kako ste se mogli opravdati? .

ENGSTRAND: Zar je trebalo da je daljnjim tra�evima još više nagrdim? Pa zamislite, gospodine pastore, da ste to vi bili na mjestu pokojne Johane, —

MANDERS: Ja! ENGSTRAND: Isuse, Isuse, nisam baš tako mislio. Mislim

samo, kad bi i gospodin pastor imao tako neki grijeh u o�ima ljudi. Mi muškarci ne bismo trebali tako strogo suditi toj jadnoj ženi, gospodine pastore.

MANDERS: Ali ja to i ne �inim. Moji prijekori su upu�eni vama.

ENGSTRAND: Smijem li se iisuditi da vas ^nešto sasvim, sasvim povjerljivo upitam?

MANDERS: Pa, dobro, upitajte. ENGSTRAND: Zar nije pravo i dobro ako �ovjek pomogne

posrnuloj ženi? MANDERS: Da, razumljivo da jeste. ENGSTRAND: I zar �ovjeku nije dužnost da pošteno održi

svoju rije�? MANDERS: Naravno, ali — ENGSTRAND: Onda, kad je Johana nastradala s onim

Englezom — ili je možda bio Amerikanac ili Rus, ko �e znati — no, dalkle, onda je došla u grad. Jadno stvorenje, ranije me je jednom ili dvaput odbila, jer joj je bilo stalo samo do ljepote. A ja sam imao ovu nesre�u s nogom. Gospodin pastor sigurno zna, jedanput sam se usudio na igranku, gdje su mornari fbjesnili u pijanstvu i pomami. I kad sam htio da ih opomenem, da treba da promijene svoj život —

GOSPO�A ALVING (prijeko kraj prozora): Hm — MANDERS: Znam, Engstrande, ti surovi ljudi su vas bacili niz

stepenice. Taj doga�aj ste mi jednom prije ispri�ali. Vi �asno podnosite svoju nevolju.

ENGSTRAND: Ne hvalim se time, gospodine pastore. Ali šta sam htio da kažem — onda je ona, dakle, došla i povjerila mi se cvile�i i škripe�i zubima. Moram da kažem, gospodine pastore, da mi se goriko sažalila, dok sam je slušao.

MANDERS: Je li, Engstrande? No, i onda?

170 171

ENGSTRAND: No, i onda sam joj rekao: taj Amerikanac, taj ti plovi dalje po bijelom svijetu, a ti si, Johana, rekao sam joj, ti si sagriješila i sad si jedno propalo stvorenje. Ali Jakob Engstrand, rekao sam, da, taj još stoji na svoje dvije noge — to sam rekao kao figurativno, gospodine pastore.

MANDERS: Razumijem. Nastavite. ENGSTRAND: No i tako sam je podigao i pošteno se vjen�ao

s njo-m, tako da svijet nije ni saznao da se motala s tim Englezom.

MANDERS: To ste vrlo lijepo uradili. Samo ne mogu da pohvaliim i to što ste se mogli toliko zaboraviti, da primite novac —

ENGSTRAND: Novac? Ja? Ni groša. MANDERS (upitno prema gospodi Alving): Ali —! ENGSTRAND: Ah, da — �etkajte malo, sad se sje�am. Johana

je, zaista, imala nešto groša. Ali o tome ja nisam htio ni da �ujem. Fuj, rekao sam, Mamon, to je grešan novac, to bijedno zilato — ili banknote, šta je ve� bilo — baci�emo Amerikancu u lice, rekao sam. Ali on je bio otišao i nestao daleko preko sinjeg mora, gospodine pastore.

MANDERS: Zar jeste, dobri moj Engstrande? ENGSTRAND: Dabome. Onda smo ja i Johana zaklju�ili da taj

novac treba da upotrijebimo za odgajanje djeteta. I tako je i bilo i ja mogu da položim ra�un o svakom pfenigu u šta je potrošen.

MANDERS: To onda svakako znatno mijenja �itavu stvar. ENGSTRAND: Tako je to bilo, gosipodine pastore. A mogu

vam, zaista, re�i da sam Regini bio pošten otac — koliko su mi dozvoljavale moje snage — jer ja sam samo jedan slabi �ovjek, nažalost.

MANDERS: De, de, dragi moj Engstrande — ENGSTRAND: Ali mogu da kažem da sam dijete odgojio, sa

pokojnom Johanom živio u ljubavi i brinuo se za ku�u, kako nam je bog zapovjedio. A nikad mi nije ni palo na pamet da odem gore gospodinu pastoru, da se hvalim i sebi u dobro pripisujem što

sam i ja, eto, u�inio dobro djelo. Ne, ako se Jakobu Engstrandu ovaiko nešto desi, on šuti. Nažalost, ne dešava se previše �esto, to znam. Zato ako i do�em gospodinu pastoru, onda vje�no moram da govorim 0 onome što je glupo i grešno. Zato i kažem ono što sam malo prije rekao: savjest je ponekad gadna stvar.

MANDERS: Pružite mi ruiku, Jakobe Engstrande — ENGSTRAND: Isuse, gosipodine pastore — MANDERS: Bez uvijanja. (Stisne mu ruku) T a k o ! ENGSTRAND: I kad bih sada onako sasvim lijepo zamolio

gospodina pastora za izvinjenje — MANDERS: Vi mene? Ne, naiprotiv, ja vas moram da

zamolim za izvinjenje — ENGSTRAND: Sa�uvaj bože, to ne! MANDERS: Da, to svakako moram. I �inim to od sveg srca.

Oprostite što sam tako pogrešno mislio o vama. Želio bih da vam mogu dati dokaz svoga iskrenog žaljenja i svoje dobre volje —

ENGSTRAND: Zaista želite, gospodine pastore? MANDERS: Da i s najve�im zadovoljstvom. ENGSTRAND: E, pa za to sad imate priliku. Od novca što sam

ga ovdje stavljao na stranu, mislim da osnu-jem u gradu neku vrstu do'ma za pomorce.

GOSPO�A ALVING: Vi? ENGSTRAND: Da, to bi trebala da bude neka vrsta azila.

Toliko je iskušenja za pomorce kad se vrate na kopno, pa sam mislio da bi u toj mojoj ku�i mogli da budu kao pod o�inskim nadzorom.

MANDERS: Sta vi na to kažete, go,spo�o Alving? ENGSTRAND: Bog zna da nemam baš mnogo za po�etak.

Kad bi mi samo kakav dobro�initelj pružio ruku-ipomo�nicu, onda —

MANDERS: Da, da, tu stvar �emo pobliže razmotriti. Posebno mi je stalo do vašeg poduhvata. A sad po�ite naprijed i uredite sve, zaipalite svjetlo, da bude malo sve�ano, dragi moj Engstrande. Jer sad ste, vjerujem, u pravom raspoloženju za polbožnost.

172 173

ENGSTRAND: Da, i ja vjerujem. A zatim adieu milostiva gospo�o, i hvala vam za sve. Samo mi dobro pazite na Reginu. (Briše suzu) Dijete moje pokojne Johane — hm — �udna je to stvar — ali baš kao da mi je za srce prirasla. Bog sami zna, da je tako. (Pozdravlja i odlazi kroz predsoblje.)

MANDERS: No, gospo�o Alving, šta sad kažete o ovome �ovjeku? Ovo je bilo sasvim druga�ije objašnjenje što smo ga sada dobili.

GOSPO�A ALVilNG: Da, sv^kaiko. MANDERS: Vidite li kako �ovjek mora da bude izvanredno oprezan,

kad osu�uje svoje bližnje. Ali je i prava radost srcu, kad se uvjerimo, da smo se prevarili. Ali šta vi kažete?

GOSPO�A ALVING: Kažem da ste vi bili i ostali jedno veliko dijete, Manderse.

MANDERS: Ja? GOSPO�A ALVING (stavlja mu obje ruke na ramena): 1 kažem da

želim da vam objema rukama padnem dko vrata. MANDERS (brzo se povu�e): Ne, ne, bog nek vas �uva — takva

želja — GOSPO�A ALVING (s lakim smiješkom): Nemojte samo da me se

plašite — MANDERS (za stolom): Vi ponekad imate tako pretjeran na�in

izražavanja. Ali sada �u prvo spremiti dokumenta i staviti ih u tašnu. (�ini kako kaže) Tako. A sada adieu, dovl�enja. Pazite kad se Osvald vrati. Kasnije �u ponovo razgovarati s vama. (Uzima šešir i odlazi kroz predsoblje.)

GOSPO�A ALVING (uzdiše, na �as gleda kroz prozor, posprevfii malo po sobi, pode u trpezariju, ali ostaje na vratima uz prigušen krik): Osvalde, pa ti još sjediš za stolom!

OSVALD (u trpezariji): Samo dok ne ispušim cigaretu. GOSPO�A ALVING: Mislila sam da si otišao u šetnju do ceste.

OSVALD: Po ovakvo^m vremenu? (Zazve�i �aša. Gospoda Alving ostavlja vrata otvorena i sjeda

sa svojim pletivom na sofu kraj prozora.) OSVALD (iznutra): Zar to nije bio pastor Manders, što

je uipravo otišao? GOSPO�A ALVING: Da, sišao je u azil. OSVALD: Hm.

(�aša i flaša opet zazve�e.) GOSPO�A ALVING (zabrinutog pogleda): Dragi Osvalde,

treba da budeš oprezan s tim likerom, jak je. OSVALD: Dobar je protiv vlažnog vremena. GOSPO�A ALVING: Zar ne�eš radije u�i kod mene? OSVALD: Pa tu unutra ne smijem da pušim. GOSPO�A ALVING: Jednu cigaretu smiješ ispušiti, pa

ti to znaš.

OSVALD: Da, dobro, dolazim. Samo još malu kapljicu. — Tako. (Dolazi u sobu s cigarom i zatvara za sobom vrata. Kratka pauza.) OSVALD; A kud je to pastor otišao?

GOSPO�A ALVING: Ve� sam ti rekla da je otišao u azil. OSVALD: Ah, da — to je istina. GOSPO�A ALVING: Ne treba da sjediš za stolom tako

dugo, Osvalde. OSVALD (s cigarom za le�ima): Ali, majko, to mi je tako

ugodno. (Gladi je i miluje): Pomisli samo — šta zna�i za mene sada, kad sam qpet kod ku�e, sjediti opet u maj�inoj sobi, za maj�inim stolom i jesti maj�ina ukusna jela. GOSPO�A ALVING: Dragi, dragi moj dje�a�e!

OSVALD (malo nestrpljivo hoda tamo-amo i puši): A šta drugo i da poduzmem ovdje? Ne mogu da stvaram —

GOSPO�A ALVING: To ne možeš? OSVALD: Po ovom tmurnom vremenu? Kad se �itav dan

ne likaže ni tra�ak sunca? (Hoda po sobi) Ah! ne mo�i r a d i t i —! GOSPO�A ALVING: Možda je bilo

nepromišljeno od tebe, to što si došao ku�i. OSVALD: Ne,

majko, to je moralo biti.

174 175

GOSPO�A ALVING: Stoput bih se radije odrekla sre�e da te imam kraj sebe, nego da — OSVALD (zastaje kraj

stola): Reci, majiko, da li je to, zaista, takva sre�a za tebe što me qpet imaš kraj sebe? GOSPO�A ALVING: Da li je to za mene sre�a?

OSVALD (zgužva neke novine): �ini mi se da bi tebi moglo biti svejedno jesam li ja ovdje ili ne. GOSPO�A

ALVING: I ti imaš srca da tako nešto kažeš svojoj majci, Osvalde? OSVALD: Pa ranije si sasvim

dobro živjella i bez mene. GOSPO�A ALVING: Da, živjela sam bez tebe — to je

istina. (Pauza. Sumrak se lagano spušta. Osvald hoda po sohi

tamo-amo. Bacio je cigaru.) OSVALD (zastaje kod gospode Alving): Majiko, mogu li

malo sjesti kraj tebe na sofu? GOSPO�A ALVING (pravi mu mjesta): Da, hodi, dragi

moij dje�a�e! OSVALD (sjeda): Sad ti moram nešto kazati, majko. GOSPO�A ALVING (napeto): Sta? OSVALD (zuri preda se): Jer ja to ne mogu duže da podnosim. GOSPO�A ALVING: Sta t o? Sta je? OSVALD (kao gore): Nisam se usudio da ti o tome pišem,

a otkad sam opet koid ku�e — GOSPO�A ALVING (hvata ga za ruku): Osvalde, šta je? OSVALD: I ju�e i danas pokušavam da se otresem tih

misli — da se otrgnem. Ali ne ide. GOSPO�A ALVING (ustaje): Moraš mi sve re�i, Osvalde! OSVALD (povu�e je natrag na sofu): Ostani, sjedi, ho�u

da pokušam da ti kažem. — Tužio sam se na umor od puta — GOSPO�A ALVING:

Pa, da. I — OSVALD: Ali nije to ono što mi nedostaje. Nije to obi�an umor — GOSPO�A ALVING (ho�e da sko�i): Nisi valjda bolestan,

Osvalde!

OSVALD (opet je povu�e dolje): Sjedi, majko! Umiri se! I nisam ja baš tako bolestan, nije to ono što se uopšte zove bolesnim. (Krši ruke iznad glave) Majko, ja sam duševno slomljen — uništen — ja više nikad ne smijem ni pomi�liti na rad! (Pokrije lice rukama, baca se gospodi Alving u krilo i zajeca.)

GOSPO�A ALVING (blijeda i drš�e): Osvalde! Pogledaj me! Ne, ne, to nije istina!

OSVALD (diže o�ajno pogled): Da, ne mogu nikad više raditi! Nikad — nikad više! Biti mrtav u živom tijelu. Majko, možeš li zamisliti nešto strasnije?

GOSPO�A ALVING: Nesretni moj dje�a�e! Kako te je ta strahota snašla?

OSVALD (uspravi se, sjedi): Da, ibaš to je ono što apsolutno ne mogu da doku�im i shvatim. Ja nikad nisam vodio rasipusan život. Ni u kojem smislu. To ne smiješ 0 meni misliti, majko! To nikad nisam �inio,

GOSPO�A ALVING: To i ne mislim, Osvalde. OSVALD: A ipak me je tako nešto snašlo! Takva strašna

nesre�a! GOSPO�A ALVING: Ah, sve �e to opet biti dobro, drago

moje ljubimce. To je samo prenapregnutost, vjeruj mi. OSVALD (tegobno): To sam i sam u po�etku mislio, ali nije

tako. GOSPO�A ALVING: Ispri�aj mi sve od po�etka do kraja. OSVALD: To i ho�u. GOSPO�A ALVING: Kad si to prvi put primijetio? OSVALD: Odmah, kad sam se zadnji put odavde vratio u

Pariz. Po�elo je time što sam dobivao grozne glavobolje — najviše, kako mi se �inilo, u potiljku. Bilo mi je kao da mi neko steže uski željezni prsten oko potiljka pa prema gore.

GOSPO�A ALVING: I, dalje? OSVALD: Prvo sam mislio da je to obi�na glavobolja od koje

sam patio i u vrijeme moga razvijanja. GOSPO�A ALVING: Da, da —

176 12 — Drame 177

DSVALD: Ali nije bilo to, to sam uskoro shvatio. Nisam više mogao da radim. Htio sam da zapo�nem jednu novu veliku sliku, ali izgledalo je kao da su me napustile sve moje snage. �itava moja energija kao da je bila uzeta. Nisam se mogao koncentrisati na odre�ene predstave. Vrt jelo mi se pred o�ima — sve se okretalo u krugu. Ah, bilo je to užasno stanje! Kona�no sam otišao Ijdkaru — i od njega sam dobio objašnjenje.

GOSPO�A ALVING: Kako to misliš? OSVALD: Bio je to jedan od prvih Ijekara Pariza. Morao sam

mu opisati, šta i kako to osje�am. A onda je on po�eo da mi postavlja �itav niz pitanja koja kao da s �itavom stvari nisu imala nikakve veze. Nisam shva-tao kud smjera taj �ovjek —

GOSPODA ALVING: I? OSVALD: Kona�no je rekao: Vi ste od ro�enja imali u sebi

nešto crvoto�no — upotrijebio je ta�no taj izraz: »vermoulu«.

GOSPO�A ALVING (napeto): Sta je time mislio? OSVALD: Ni ja nisam razumio, pa sam zatražio pobliže

objašnjenje. A onda je reikao, taj stari cinik — (Steže pesnice) Oh —!

GOSPO�A ALVING: Sta je rekao? OSVALD: Rekao je: Grijesi o�eva javljaju se u djeci. GOSPO�A ALVING (Polako ustaje): Grijesi o�eva —! OSVALD: Došlo mi je da ga ošamarim — GOSPO�A ALVING fhoda po sohi): Grijesi o�eva — OSVALD (smiješi se tužno): Da, šta kažeš na to? Naravno, ja

sam ga uvjeravao da o tako �emu ne može biti ni igovora. Ali, misliš li da se dao razuvjeriti? Ne, ostao je pri tome. Tek pošto sam mu donio tvoja pisma i preveo mu sva ona mjesta koja su se ticala oca —

GOSPO�A ALVING: T a d a ? OSVALD: Tada je, razumljivo, morao priznati da je bio na

krivom putu. I onda sam saznao istinu. Neshvatljivu istinu. Da sam se morao odre�i onog blaženog, sretnog mladena�kog života s drugovima. Da je to

znatno prevazilazilo moje snage. Dakle, sam sam sebi kriv!

GOSPO�A ALVING: Osvalde! Ah, ne, ne vjeruj u to! OSVALD: Drugo n^ko objašnjenje ne bi bilo mogu�e, rekao

je: To je ono strašno. Izgubljen bez spasa za �itav život — i to svojom vlastitom nepromišljeno-B�u. Sta sve nisam mogao da uradim na ovome svijetu — pa sad da ne smijem ni misliti o tome — da ne mogu misliti. O, kad bih samo mogao da zapo�nem novi život — da izbrišem sve, kao da se nije ni dogodilo! (Baca se licem na sofu.) (Gospo�a Alving krši ruke i kora�a tamo-amo bore�i

se u sebi.) OSVALD (leže�i i oslonjen na laktove, gleda za trenutak za

njom): Kad bi to barem bilo nešto naslije�eno — nešto protiv �ega se ništa ne može. Ali ovako! Proigrati na ovako sramotan, nepromišljen i lakomislen na�in svu svoju sre�u, svoje zdravlje, sve, ali baš sve — svoju budu�nost, svoj život —!

GOSPO�A ALVING: Ne, ne, moj ljubimce! To je nemogu�e! (Saginje se nad njim) Nije to s tobom tako o�ajno, kako ti misliš.

OSVALD: Ah, ti ne znaš. — (Sko�i) A oru�a, -majko — da tebi moram stvarati tolike brige! Ponekad sam gotovo zaželio da me manje voliš i nadao se da je tako.

GOSPO�A ALVING: Ja! Osvalde, jedini moj dje�a�e! Jedino što ja posjedujem i imam na ovome svijetu! Jedino što volim.

OSVALD (uhvati je za obje ruke i ljubi ih): Naravno, vidim ja to dobro. Kad sam kod ku�e, onda to vidim. I to mi je najteže. — Eto, sad znaš. I danas više ne�emo razgovarati o tome. Ne mogu da podnesem da dugo i stalno razmišljam o tome. (Hoda po sobi) Nabavi mi nešto da pijem, majko.

GOSPO�A ALVING: Da piješ? Šta ho�eš sad da piješ? OSVALD: Ah, šta bilo. Pa imaš valjda hladnog pun�a u ku�i.

178 12»

179

GOSPODA ALVING: Da, ali dragi Osvalde —! OSVALD: Ne smiješ se protiviti, majko. Budi dobra! Moram imati

nešto �ime �u isprati ove mij�ne misli. (Odlazi u zimsku haštu) I onda — kako je ovdje tamno! (Gospo�a Alving povu�e zvono.)

OSVALD; I ova neiprestana kiša. Može trajati nedjeljama. �itave mjesece. Nikad da �ovjek ugleda ni jedan sun�ev zrak. Koliko puta sam bio u domovini a ne sje�am se da sam ikad vidio sun�ev sjaj.

GOSPODA ALVING: Osvalde, ti pomišljaš da me opet ostaviš! OSVALD: Hm — (Teško diše) Ne pomišljam ja ništa. N e mogu ništa

da mislim! (Tiho) To lijeipo ostavljam na stranu. REGINA (iz trpezarije): Je li milostiva gospo�a zvonila? GOSPODA ALVING: Da, donesi nam lam,pu. RBGINA: Odmah, milostiva gosipo�o. Ve� je upaljena. (Odlazi.) GOSPO�A ALVING (prilazi Osvaldu): Nemoj ništa da kriješ od

mene, Osvalde. OSVALD: Pa to i ne �inim, majko. (Ide do stola) Mislim da sam ti

ve� dosta rekao. REGINA (donosi lampu i stavlja je na sto). GOSPODA ALVING: A ti, Regina, mogla bi nam donijeti pola flaše

šampanjca. REGINA: Lijepo, milostiva gospo�o. (Ode.) OSVALD (hvata objema rukama glavu gospode Alving): To je lijejpo

od tebe. Znao sam ja da majka ne�e dopustiti da njen dje�ak ožedni.

GOSPO�A ALVING: Jadni moj dragi Osvalde, kako bih sada mogla išta da ti odbijem?

OSVALD (živahno): Je li to i s t i n a, majko? Je li to ozbiljno? GOSPO�A ALVING: Kako? Sta? OSVALD: To da ne bi mogla ništa da mi odbiješ? GOSPO�A ALVING: Ali dragi Osvalde — OSVALD: Pst!

REGINA (donosi na tacni pola flaše šampanjca i dvije �aše, koje stavlja na sto): Treba li da otvorim —?

OSVALD: Ne, hvala lijepo, to �u uraditi sam. (Regina opet ode.) GOSPO�A ALVING (sjeda za sto): Sta si

ono mislio — šta ti to ne bih smjela odbiti? OSVALD (zauzet otvaranjem

flaše): Najprije �ašu — ili dvije. (Cep odsko�i. On napuni jednu �ašu, pa ho�e

i drugu.) GOSPO�A ALVING (pokriva rukom �ašu): Hvala, meni ne. OSVALD: Dobro, onda tdbi ne! (Ispije svoju �ašu, puni je

ponovo, pa opet ispije. Onda sjedne za sto.) GOSPO�A ALVING (napeto): No, i —? OSVALD (ne dižu�i pogled): Slušaj, ti — pastor Manders

i ti, ibili ste mi tako �udni — him, talko šutljivi za stolom. GOSPO�A ALVING: To si primijetio? OSVALD: Da.

Hm —. Reci mi — kako ti se �ini Regina? GOSPO�A ALVING: Kako mi se �ini? OSVALD: Da, zar nije divna? GOSPO�A ALVING: Dragi Osvalde, pa ti je ne poznaješ

tako dobro kao ja — OSVALD: Pa? GOSPO�A ALVING: Regina je, nažalost, predugo bila

kod svojih roditelja kod ku�e. Trebala sam je prije uzeti sebi.

OSVALD: Da, ali zar nije divna na izgled, majko? (Puni svoju �ašu.) GOSPO�A ALVING: Regina ima mnoge velike mane — OSVALD: No, da, ali šta to smeta? (Opet pije.) GOSPO�A ALVING: Uprkos tome mogu da je podnosim; i ja sam odgovorna za nju. Nizašta na svijetu ne bih htjela da joj se nešto dogodi. OSVALD (sko�i): Majko, Regina je moj jedini spas! GOSPO�A ALVING (ustaje): Sta ho�eš time da kažeš? OSVALD: Ja ne mogu ove duševne patnje uvijek da podnosim sam.

180 181

GOSPO�A ALVING: Zar nemaš svoju majlku koja �e ti pomo�i da ih podnosiš? OSVALD: Da, to sam mislio i

zato sam se vratio tebi. Ali ovako ne ide. Vidim da ne ide. Ovdje ne mogu da izdržim svoj život!

GOSPO�A ALVING: Osvalde! OSVALD: Moram da živim druga�ije, majko. Zato moram da

odem od tebe. Ja ne�u da ti moraš to sve da gledaš. GOSPO�A ALVING: Moj nesretni dje�a�e! Ali,

Osvalde, dok god si tako bolestan kao sada — OSVALD: Kad bi to

bila samo bolest, ja bih ostao uz tePoe, majko. Jer ja na svijetu nemam boljeg prijatelja od tebe. GOSPO�A ALVING: Da, zar ne, Osvalde, da nemaš? OSVALD (hoda nemirno okolo): Ali sve te patnje — zašto

— to kajanje — a onda strašni, smrtni strah. O — taj užasni strah! GOSPO�A ALVING (polazi za

njim): Strah? Kakav strah? Sta to govoriš? OSVALD: Ah, ne smiješ dalje

pitati. Ja to ne znam. Ne znam ti to opisati. GOSPO�A ALVING (ode

nadesno i povu�e zvono). OSVALD: Sta to ho�eš? GOSPO�A ALVING: Ho�u da vidim svog dje�aka veselog —

to ho�u. Ne�e on meni tumarati i mozgati. (Regini, koja se pojavi na vratim,a) Još šampanjca. Punu flašu. {Regina ode.) OSVALD: Majko! GOSPO�A

ALVING: Zar misliš da mi ovdje na selu ne iznamo kako se živi? OSVALD: Zar nije na izgled divna?

Kako je gra�ena! I kako puca od zdravlja! GOSPO�A ALVING (sjeda za

sto): Sjedi, Osvalde, i daj da mirno porazigovaramo. OSVALD (sjeda): Ti sigurno

ne znaš, majko, da ja kod Regine moram ispraviti jednu po�injenu nepravdu?

GOSPO�A ALVING: Ti?

182

OSVALD: Ili malu nepromišljenost — ako ho�eš da to tako nazoveš. Vrlo nedužnu, uostalom. Kad sam posljednji put bio ovdje —

GOSPO�A ALVING: Da? OSVALD: — tad me je ona �esto pitala o Parizu i ja sam joj 0

njemu pri�ao. Tako se sje�am da sam je jednog dana uzgred upitao: Da li biste vi željeli da odete tamo?

GOSPO�A ALVING: I? OSVALD: Vidio sam da je pocrvenjela kao vatra kad je rdkla:

da, to bih strašno željela. — No, da, odgovorio sam, i to bi se moglo jednom uraditi — ili nešto sli�no.

GOSPO�A ALVING: I dalje? OSVALD: Bio sam, naravno, �itavu stvar zaboravio. Ali kad

sam je prekju�e upitao da li se raduje što �u sada ostati tako dugo kod ku�e —

GOSPO�A ALVING: Da? OSVALD: — ona me nekalko neobi�no pogleda a onda upita:

pa šta �e onda biti od mog puta u Pariz? GOSPO�A ALVING: Njenog puta! OSVALD: A onda sam neikako izvukao iz nje to da je ona

�itavu stvar bila shvatila ozbiljno, da je �itavo ovo vrijeme neprestano mislila na mene i da je revnosno u�ila francuski —

GOSPO�A ALVING: Zato, dakle — OSVALD: Majko, kad sam vidio tu raskošnu, lijepu i kao

cvijet svježu djevojku kako stoji preda mnom — ranije nisam ni obra�ao pažnju — ali sada — kako stoji preda mnom tako re�i raširenih rulku, sipremna da me primi —

GOSPO�A ALVING: Osvalde! OSVALD: — tad mi je postalo jasno da je u njoj moj spas. Jer

sam vidio da je u njoj životna radost. GOSPO�A ALVING (ustukne): Životna radost —? Zar u

tome može biti spas? REGINA (iz trpezarije s flašom šampanjca u ruci): Molim za

izvinjenje što sam se tako dugo zadržala, ali morala sam u podrum. — (Stavlja flašu na sto.)

183

OSVALD: Donesi još jednu �ašu. REGINA (pogleda ga iznena�eno): �aša za milostivu gospo�u

stoji ovdje, gospodine Alving. OSVALD: Da, ali treba da doneseš još jednu za sebe, Re-gina. REGINA (trgne se i baci hrz i plašljiv pogled u stranu prema

gospo�i Alving.) OSVALD: No? REGINA (tiho, oklijevaju�i): Ako milostiva gospo�a do-

zvoljava —? GOSPO�A ALVING: Donesi �ašu, Regina.

(Regina ode u trpezariju.) OSVALD (gleda za njom): Jesi li primijetila kako ona samo

hoda? Tako �vrsto i sigurno. GOSPO�A ALVING: To se ne�e dogoditi, Osvalde! OSVALD: To je svršena stvar. Ti to doibro vidiš. Protiv toga

više ne vrijedi govoriti. REGINA (dolazi s praznom �ašom koju zadržava u ruci). OSVALD: Sjedi, Regina.

(Regina upitno gleda gospo�u Alving.) GOSPO�A ALVING: Sjedi. REGINA (sjeda na stolicu kraj trpezarijskih vrata i drži �ašu u

ruci). GOSPO�A ALVING: Osvalde — šta si ono rekao o životnoj

radosti? OSVALD: Da, majko, životna radost — o njoj vi ovdje na selu

ne znate mnogo. Ja je ovdje ne osje�am. GOSPO�A ALVING: Zar ni onda kad si kod mene? OSVALD: Ni onda kad sam kod ku�e. Ali ti to ne razumiješ. GOSPO�A ALVING: O, da, gotovo mi se �ini da razumijem

— sada. OSVALD: Životna radost — pa onda radost rada. U osnovi je

to skoro isto. A o to;me vi ništa ne znate. GOSPO�A ALVING: Možda imaš ipravo. Osvalde, ispri�aj

mi nešto više o tome. OSVALD: Da, mislim samo da je ljudima ovdje utuvijeno u

glavu da je rad neko prokletstvo^ i kazna božja, a

da je život jad i bijeda iz koga bi se trebalo što prije izvu�i. GOSPO�A ALVING: Dolina jada, da. I još se

vrijedno trudimo da tako bude. OSVALD: A vani u inostranstvu

ljudi za taiko nešto više ne�e ni da znaju. Ni živa duša tamo više ne vjeruje u takve pouke. Tamo se smatra �istim blaženstvom to što je �ovjek na svijetu. Majko, zar ti nije palo u o�i da se u svemu što sam ja naslikao radilo o životnoj radosti? Stalno i uvijek o životnoj radosti. Tu su svjetlo i sun�ev sjaj i prazni�ni vazduh — i blistava, zadovoljna ljudska lica. Zato se bojim da ostanem ovdje kod tdbe kod ku�e. GOSPO�A ALVING:

Boješ se? �ega se to bojiš ovdje kod mene? OSVALD: Bojim se da bi se sve što u meni

plamti moglo izokrenuti u nešto ružno. GOSPO�A ALVING (gleda ga

�vrsto): Misliš da bi se to moglo dogoditi? OSVALD: Ubije�en sam u to. I kad bih

ovdje kod nas živio isti život kao u tu�ini, to iipaik ne bi bio isti život. GOSPO�A ALVING (napeto sluša, a onda podiže

širom otvorene o�i zamišljenog pogleda i kaže): Sada vidim vezu. OSVALD: Šta vidiš? GOSPO�A ALVING: Sad je

vidim ipo iprvi put. I sada mogu da govorim. OSVALD (ustaje): Majko, ja te ne

razumijem. REGINA (tako�e ustaje): Treba li, možda, da odem? GOSPO�A ALVING: Ne, ostani samo. Sada mogu da

govorim. Sada treba, dje�a�e moj, sve da saznaš. A onda možeš birati. Osvalde! Regina! OSVALD: Tiše.

Pastor — PASTOR MANDERS (dolazi kroz predsoblje): Tako —, baš smo sad imali tamo dolje ugodan �as koji okrijepi srce. OSVALD: Mi tako�e.

184 185

MANDERS: Engstrandu se mora pomo�i dko njegovog doma za pomorce. Regina �e da ide s njim i da mu pomogne —

REGINA: Ne, hvala, gospodine pastore. MANDERS (sad je tek primijeti): Kaiko —? Ovdje — i s

�ašom u ruci! REGINA (brzo ostavi �ašu): Pardon —! OSVALD: Regina ide sa mnom, gos,podine pastore. MANDERS: Ide —! S vama! OSVALD: Da, kao moja žena — ako to bude zahtijevala. MANDERS: Ali milostivi bože —! REGINA: Sta ja mogu, gospodine pastore? OSVALD: Ili ostaje ovdje, ako ja budem ostao. REGINA (nehotice): Ovdje!? MANDERS: Ja se vama �udim, gospo�o Alving. GOSPO�A ALVING: Nijedno od toga se ne�e dogoditi, jer

sad smijem slobodno da govorim. MANDERS: Ali valjda ne�ete! Ne, ne, ne! GOSPO�A ALVING: Naprotiv, mogu i ho�u. A ipak ne�e biti

srušeni nikakvi ideali. OSVALD: Majko, ovdje se nešto krije od mene! REGINA (osluškuje): Milostiva gospo�o! Slušajte! Napolju

ljudi vi�u. (Ide u zimsku haštu i gleda napolje.) OSVALD (žuri do prozora lijeuo): Pa šta je to? Odakle ovaj

sjaj vatre? REGINA (vi�e): Gori u azilu! GOSPO�A ALVING (poleti prozoru): Gori?! MANDERS: Gori? Nemogu�e. Pa sad sam bio tamo. OSVALD: Gdje mi je šešir? Ah, svejedno —. O�ev azil —!

(Poleti na haštenska vrata.) GOSPO�A ALVING: Moju maramu, Regina! Sve je u

plamenu! MANDERS: Užasno! Gosipo�o Alving, to kazna božja bi jesti

nad ovom ku�om zaibluda! GOSPO�A ALVING: Da, da, sigurno. Hodi, Regina. (Ona i

Regina odjure kroz predsoblje.) MANDERS: (pljesne rukama): A nije osigurano! (Ode istim

putem.)

TRECI �IN

Soba kao i ranije. Sva vrata su otvorena. Lampa još uvijek gori na stolu. Napolju je mrak. Samo slab odsjaj vatre lijevo u pozadini. Gospoda Alving s velikom maramom preko glave stoji otraga u zimskoj bašti i gleda napolje; Regina, takode ogrnuta maramonfi, stoji malo iza nje. GOSPO�A ALVING: Izgorjelo, sve! Do temelja. REGINA: Još gori u podrumima. GOSPO�A ALVING: A Osvald ne dolazi! Nema više šta da se spašava. REGINA: Treba li, možda, da mu odnesem šešir? GOSPO�A ALVING: Zar nema ni šešira na glavi? REGINA (pokazuje prema predsoblju): Ne, eno tamo visi. GOSPO�A ALVING: Ndka visi. On �e sigurno svaki �as do�i. Sama �u da pogledam. (Odlazi kroz baštenska vrata.) MANDERS (dolazi iz predsoblja): Je li gospo�a Alving tu? REGINA: Upravo je sišla u baštu. MANDERS: Ovo je najužasnija no� što sam je ikad doživio. REGINA: Da, zar ovo nije grozna nesre�a, gospodine pastore? MANDERS: Ah, ne govorite o tome! Ne smijem na to ni da pomislim! REGINA: Ali kako se to samo moglo dogoditi — MANDERS: Nemojte me pitati, djevojko Engstrand! Otkud j a da znam? Zar i v i ho�ete —? Zar nije dosta što vaš otac —?

186 187

RBGINA: Sta je s njim? MANDERS: On me je sasvim izludio. ENGSTRAND (dolazi kroz predsoblje): Gospodine pastore —

! MANDERS (okre�e se preplašeno): Jeste li mi ve� za petama? ENGSTRAND: Da, do�avola —! Isuse bože, ne! Ali to je ipak

previše ružno, gospodine pastore! MANDERS (hoda tamo-amo): Nažalost, nažalost! REGINA: Sta to? ENGSTRAND: Ah, vidiš, sve je došlo od one pobožnosti.

(Tiho) Sad mi je pao šaka, dijete moje? (Glasno) i da j a moram biti kriv što se gospodinu pastoru dogodila ova nevolja.

MANDERS: Ali ja vas uvjeravam, Engstrande — ENGSTRAND: Ali niko drugi osim gospodina pastora nije

mahao sa svije�om u ruci. MANDERS (zastaje): Da, to vi tvrdite. Ali ja se, zaista, ne

sje�am da sam imao svije�u u ruci. ENGSTRAND: Svojim sam o�ima vidio kako je gospodin

pastor dohvatio svije�u, kako je o�istio prstima i ostatak bacio u blanjevinu.

MANDERS: I to ste vi vidjeli? ENGSTRAND: Sasvim sigurno. MANDERS: To mi je potpuno neshvatljivo. Ina�e mi nije

dbi�aj da �istim svije�u prstima. ENGSTRAND: Da, i izgledalo je dosta nezgrapno — jeste,

zaista. Ali može li vas to, stvarno, koštati glave, gospodine pastore?

MANDERS (nemirno hoda tamo-amo): Ah! i ne pitajte! ENGSTRAND (hoda s njim): A gospodin pastor nije ni

osigurao? MANDERS: Ne, ne i ne; pa valjda �ujete! ENGSTRAND (iza njega): Nije osigurano. Izvu�i se po-lalko

iz prašine a onda ;�kuhati paipicu. (Glasno) Isuse bože, Isuse bože, kakva nesre�a!

MANDERS (hriše znoj sa �ela): Da, Erugstrande, to ve� smijete re�i.

ENGSTRAND: I da se tako nešto moralo dogoditi jednoj dobrotvornoj ustanovi, od koje bi, kako se kaže, i grad i selo imalo koristi. Novine se sigurno ne�e do-ta�i gosipodina pastora u rukavicama.

MANDERS: O tome upravo i razmišljam. To je gotovo najgore u cijeloj stvari. Ogavni napadi i okrivljava-nja —. Ah, strašno je i pomisliti na to!

GOSPO�A ALVING (dolazi iz hašte): Ne mogu da ga na-govorim da se ostavi gašenja.

MANDERS: Ah, tu ste i vi, poštovana gospo�o! GOSPO�A ALVING: Pa, sad ste i vi oslobo�eni vašeg

sve�anog govora, gosipodine pastore. MANDERS: Ah, ja bih sa zadovoljstvom — GOSPO�A ALVING (prigušenim glasom): Možda je najbolje

što se desilo ovako, a ne druga�ije. Ovaj azil ne bi nikome donio blagoslova.

MANDERS: Mislite? GOSPO�A ALVING: A zar vi ne mislite? MANDERS: Ali to je ipak bila strašno velika nesre�a. GOSPO�A ALVING: Bolje da govorimo o tome ukratko, kao

o poslovnoj stvari. — Vi �ekate gospodina pastora, Engstrande?

ENGSTRAND (na vratima predsoblja): Da, �ekam. GOSPO�A ALVING: Onda sjedite za to vrijeme. ENGSTRAND: Hvala lijepo, mogu ja i da stojim. GOSPO�A ALVING (Mandersu): Vi sigurno putujete sljede�im parobrodom?

MANDERS: Svaikalko. Polazi za jedan sat. GOSPO�A ALVING: Onda budite tako dobri i ponesite sve

papire sa sobom. Ne�u više ni rije�i da �ujem o ovoj stvari. Sad su mi u glavi druge brige.

MANDERS: Gospo�o Alving —

GOSPO�A ALVING: Posla�u za vama i punomo�, da sve uredite po svojim željama. MANDERS: To �u od srca

rado preuzeti. Prvobitna svrha legata sad, nažalost, mora biti sasvim izmijenjena.

GOSPO�A ALVING: To se razumije.

188 189

MANDEiRS: Da, onda mislim da �u zasad urediti tako da imanje Solvik padne pod upravu distrikta. Zemljište se iipak ne može nikako smatrati potpuno bezvrijednim. Neka korisna svrha �e mu se ipak nekaiko na�i. A kamate od glavnice koje stoje u banci mogao bih, možda, upotrijebiti za potporu nekog odgovaraju�eg poduhvata koji bi bio od priznate koristi gradu.

GOSPO�A ALVING: Kako god vi ho�ete. Meni je sve potpuno svejedno.

ENGSTRAND: Nemojte zaboraviti moj dom za pomorce, igospodine pastore!

MANDEiRS: Naravno — imate pravo, da. Ali o tome �e se još razmisliti.

ENGSTRAND: Do�avola i razmišljanje—. Ah, Isuse bože! MANDERS (sa uzdahom): Nažalost, ja i ne znam koliiko �u

još imati te stvari u r\a)kama. Možda �e me javno mnjenje natjerati da se povu�em. Sve zavisi od ishoda istrage ovog požara.

GOSPO�A ALVING: Sta vi to govorite? MANDERS: A ishod se ne može unaiprijed odrediti. ENGSTRAND (pri�e hliže): Ali, naravno. Jer ne bih bio ja

Jakob Engstrand. MANDERS: Da, da, ali —? ENGSTRAND (tiše): Jer Jaikob Engstrand nije �ovjek koji bi

jednog dostojnog dobro�initelja u �asu nevolje ostavio na cjedilu, kako se to obi�no kaže.

MANDERS: Ali, dragi moj, kako —? ENGSTRAND: Jakoba Engstranda treba, tako re�i, upo-rediti s

an�elom spasiteljem, gospodine pastore! MANDERS: Ne, ne, to, zaista, ne mogu prihvatiti. ENGSTRAND: O, to sad ve� morate. Poznajem jednog koji je

ve� jednom uzeo na sebe krivicu drugih ljudi — da! MANDERS: Jakobe! (Stiš�e mu ruku) Vi ste rijedak �ovjek!

No, vi, stvarno, treba da -dobijete svoj azil za pomorce; na to možete ra�unati.

ENGSTRAND fho�e da zahvali, ali ne može od ganu�a).

MANDERS (stavlja putnu torbu na rame): A sad, naprijed! Nas dvojica putujemo zajedno.

ENGSTRAND (na vratima, trpezarije, tiho Regini): Do�i s nama, curo! Zivje�eš kao bubreg u loju!

REGINA (zabaci glavu): Merci! (Odlazi u predsoblje i donosi pastorov prtljag.)

MANDERS: Zbogom, gospo�o Alving! I neka duh reda i zakona zavlada u ovoj ku�i.

GOSPO�A ALVING: Zbogom, Manderse! (Ide prema zimskoj bašti i gleda kako Osvald ulazi na baštenska vrata.)

ENGSTRAND (dok on i Regina pomažu pastoru da obu�e ogrta�): Zbogom, moje dijete. I ako ti se išta desi, ti znaš gdje �eš na�i Jalkoba Engstranda. (Tiho) Ulica u Maloj luci — hm —! (Gospodi Alving i Osvaldu) A dom za namjernike, taj �e se zvati »Dom komor-nika Alvinga«. I ako budem smio da vodim ku�u po svom ukusu, onda sigurno mogu obe�ati da �e biti dostojna pokojnog gosipodina komornika.

MANDERS (na vratima): Hm — hm! Hodite sad, dragi moj Engstrande. Zbogom! (On i Engstrand odlaze kroz predsoblje.)

OSVALD (prilazi stolu): O kakvom on to domu govori? GOSPO�A ALVING: O nekoj vrsti azila koji ho�e da osnuje

zajedno sa pastorom Mandersom. OSVALD: I taj �e izgorjeti kao i �itava ova stvar ovdje. GOSPO�A ALVING: Kako ti to pada na pamet? OSVALD: Sve �e izgorjeti. Ništa ne�e preostati, ništa šta

podsje�a na oca. I ja �u izgorjeti. REGINA (gleda ga iznena�eno). GOSPODA ALVING: Osvalde, jadni moj dje�a�e, nije

treibalo da ostaješ dolje tako dugo. OSVALD (sjeda za sto): Skoro da mislim da imaš pravo. GOSPO�A ALVING: Daj da ti osušim lice, Osvalde; ti si sav

mokar. (Suši mu lice svojom maramicom.) OSVALD (gleda ravnodušno preda se): Hvala, majko. GOSPO�A ALVING: Zar nisi umoran, Osvalde? Ho�eš li,

možda, da spavaš?

190 191

OSVALD (plašljivo): Ne, ne, ne spavati! Ja nitkad i ne spavam, samo se pretvaram. (Turobno) To �e ionako prerano do�i.

GOSPO�A ALVING (gleda ga zabrinuto): Da, ti si stvarno bolestan, moj ljubimce.

REGINA (napeto): Gosipodin Alving je bolestan? OSVALD (nestrpljivo): Zatvorite sva vrata! Ovaj smrtni strah — GOSPO�A ALVING: Zatvori ih, Regina. (Regina zatvara i zastaje

na vratima predsoblja. Gospoda Alving skida maramu, Regina tako�e.)

GOSPODA ALVING (gurne stolicu do Osvalda i sjede pored njega): Tako! Ho�u da sjednem kraj tebe —

OSVALD: Da, sjedi. Neka i Regina ostane ovdje. Neka Regina stalno bude uza me. Pa ti �eš mi u�initi uslugu iz ljubavi, Regina, zar ne?

REGINA: Ne razumijem. GOSPO�A ALVING: Uslugu iz Ijuibavi? OSVALD: Da, ako bude potreibno. GOSPODA ALVING: Osvalde, zar tvoja majka nije tu, da ti �ini

usluge iz ljubavi? OSVALD: Ti? (Smiješi se) Ne, majiko, ovu mi ti ne�eš u�initi.

(Smiješi se bolno) Ti! Ha-ha! (Pogleda je ozbiljno) Uostalom, ti bi bila najbliža za to (Žestoko) Zašto ne moižeš da mi kažeš t i, Regina? Zašto me ne zoveš Osvald?

REGINA (tihoj; Ne vjerujem da bi gospo�a Alving pristala na to. GOSPO�A ALVING: Samo još trenutak i to �e biti dozvoljeno.

Sjedi i ti ovdje s nama. REGINA (sjeda skromno i oklijevaju�i za drugu stranu stola). GOSPO�A ALVING: A sada, moj jadni patnice, sad �u da ti skinem

teret s duše — OSVALD: Ti, majiko? GOSPO�A ALVING: — i sve ono što nazivaš grižnjom savjesti i

kajanjem i prijekorom — OSVALD: Zar misliš da to možeš?

GOSPO�A ALVING: Da, sada mogu, Osvalde. Maloprije, kad si govorio o životnoj radosti, kao da mi se �itavo moje bivstvovanje vratilo ali u jednom novom svjetlu.

OSVALD (trese glavom): Ne razumijem ni rije�i. GOSPO�A ALVING: Trebalo je da poznaješ svoga oca kad je bio

još sasvim mlad poru�nik. Kako je u njemu plamtjela životna radost!

OSVALD: Da, to znam. GOSPO�A ALVING: I sam njegov pogled bio je kao prazni�ni dan.

A onda — kakva je neobuzdana snaga i životna radost bila u njemu!

OSVALD: I onda —? GOSPO�A ALVING: I onda je jedno takvo dijete životne radosti —

jer tada je on bio kao dijete — moralo da provodi svoje dane u malom mjestu koje nije pružalo nikakve prave radosti, nego sama uživanja. Morao je da provodi dane ovdje, gdje nije nalazio nikakve svrhe života; imao je samo službu. Gdje da na�e zadatak ko-me bi se mogao posvetiti �itavom svojom dušom? Imao je samo poslove. Nemati ni j e d n o g druga koji bi bio u stanju da osjeti šta je to životna radost — samo dangube i rasipnike —!

OSVALD: Majko —! GOSPODA ALVING: I tako je došlo, što je i moralo do�i. OSVALD: A šta je moralo do�i? GOSPO�A ALVING: I sam si ranije rekao šta bi se s tobom desilo,

ako ostaneš kod ku�e. OSVALD: Ho�eš li time da kažeš da otac —? GOSPO�A ALVING: Tvoj jadni otac nije imao nikakvog ventila za

tu nabujalu životnu radost koja je bila u njemu. Pa ni ja mu nisam unosila vedrine u ku�u.

OSVALD: Ni ti? GOSPO�A ALVING: U�ili su me nešto o dužnostima i sli�nim

stvarima i ja sam u to dugo i �vrsto vjerovala. Tako je sve proticalo u dužnostima — m o j i m dužnostima i n j e g o v i m idužnostima —. Bojim se, Osvalde, da sam tvom jadnom ocu ku�u u�inila nepodnošljivom.

192 13 — Drame 193

OSVALD: Zašto mi o tome niikad ništa nisi pisala? GOSPO�A ALVING: Dosada to nikad nisam vidjela u

takvom svjetlu, da bih tebi, svom sinu, to mogla pominjati. OSVALD: Pa kako si to onda vidjela? GOSPO�A

ALVING (polako): Vidjela sam samo jedno — da je tvoj otac bio slomljen �ovjek, još prije nego što si se ti rodio. OSVALD (prigušenim glasom): Ah —!

(Ustaje i ide do prozora.) GOSPO�A ALVING: A onda me je progonila iz

dana u dan samo jedna misao, da Regina, u stvari, pripada ovamo u ovu ku�u isto tako — kao i moje vlastito dijete. OSVALD (hrzo se okrene): Regina —! REGINA (sko�i i

pita prigušenim glasom): Ja —? GOSPO�A ALVING: Da. Sad znate oboje. OSVALD: Regina! REGINA (gleda preda se): Majka je, dakle, bila jedna od

onih. GOSPO�A ALVING: Tvoja majka je imala mnogo dobrih

osobina, Reigina. REGINA: Da, ali je ipak bila od onih. Ponekad sam

to i mislila; ali —. Da, milostiva gospo�o, otpustite me, molim vas, da smjesta odem. GOSPO�A ALVING:

Misliš li to ozbiljno, Regina? REGINA: Svakako. GOSPO�A ALVING: Ti si, naravno, slobodna, ali — OSVALD (približi se Regini): Da odeš? Sada? Pa ti pripadaš ovamo. REGINA: Merci, gospodine Alving, sad ve� smijem da

ikažem Osvalde. Naravno, ne na onaj na�in, kaiko sam ja zamišljala. GOSPO�A ALVING: Regina, ja prema tebi

nisam bila i^rena — REGINA: Da, to je bio i grijeh i sramota! Da sam

znala da je Osvald bolestan, onda —. Ali sada kad izme�u nas i ne može biti ništa o^bUjno —. Ne, ja, zaista.

ne mogu da tr�karam ovdje na selu i da se mu�im oko nekih bolesnih ljudi.

OSVALD: Cak ni oko jednog jedinog koji ti je ina�e tako blizak? REGINA: Ne, zaista, ni to ne mogu. Svaka siromašna djevojka mora

da iskoristi svoju mladost, jer ina�e se na�e na cjedilu prije nego što se i nadala. A j a u sebi tako�e imam životne radosti, milostiva gospo�o!

GOSPO�A ALVING: Da, nažalost, ali nemoj sebe da pro�erdaš, Regina.

REGINA: No, ako i to do�e, onda je tako moralo biti. Ako je Osvald krenuo za svojim ocem, moram i ja za svojom majko'm. — Smijem li da pitam, milostiva gospo�o, zna li gospodin pastor Manders za ovu pri�u o meni?

GOSPO�A ALVING: Pastor Manders zna sve. REGINA (zabavljena svojom maramoTn): Da, onda �u gledati da što

je mogu�e prije odem parobrodom. Sa pastorom se uvijek mogu lako nagoditi; jer onda mislim da isto taiko imam pravo na malo novaca, kao i on — taj odvratni stolar.

GOSPO�A ALVING: Neka ti bude, Regina. REGINA (gleda je �vrsto): A milostiva gosipo�a je baš mogla i da

me vasipita kao dijete jedne osobe od položaja, to bi meni bolje odgovaralo. (Zabaci glavu) Ah, koješta, i to me je briga! (S ogor�enim pogledom na zatvorenu flašu) Imala sam barem priliku da pijem šampanjac s ljudima od položaja.

GOSPO�A ALVING: A ako budeš treibala dom, Regina, onda do�i meni.

REGINA: Ne, hvala lijepo, milostiva gosipo�o. Pastor Manders, taj �e me ve� prihvatiti. A ako baš sve bude išlo naopako, onda znam ku�u u koju i spadam.

GOSPO�A ALVING: A ta je? REGINA: Azil komornika Alvinga. GOSPO�A ALVING: Regina, — sad vidim — ti �eš se upropastiti!

194 13* 195

REGINA: Ah, koješta! Adieu. (Pozdravlja i odlazi kroz predsoblje.) OSVALD (stoji kraj prozora i gleda napolje): Je li otišla? GOSPO�A ALVING: Da. OSVALD (mrmlja za sehe): Kakva glupa pri�a, da! GOSPO�A ALVING (stupi iza njega i stavi mu ruke na ramena):

Osvalde, dragi moj dje�a�e — ovo te je sigurno jako potreslo? OSVALD (okrene lice prema njoj): Ta stvar s ocem, misliš? GOSPO�A ALVING: Da, s tvojim nesretnim ocem. Bojim se da je

to na tebe ostavilo prejak dojam. OSVALD: Sta ti pada na pamet? Svakalko da me je veoma

iznenadilo; ali mi, u stvari, to može biti i sasvim svejedno. GOSPO�A ALVING (povu�e ruke): Sasvim svejedno! To što je tvoj

otac bio tako bezgrani�no nesretan! OSVALD: Naravno da osje�am sažaljenje prema njemu kao i prema

svakom drugom, ali — GOSPO�A ALVING: Ina�e ništa? Za svoga vlastitog oca! OSVALD (nestrpljivo): Ah, otac — otac. Pa ja oca nisam ni

poznavao. Samo mi je jedno ostalo u sje�anju, da mi je zbog njega jedanput pozlilo.

GOSPO�A ALVING: Kakva užasna misao! Zar dijete ne bi trebalo da osje�a ljubav prema svom ocu u svim prilikama?

OSVALD: A a'ko dijete nema ništa da zahvali svome ocu? Ako ga nikako nije poznavalo? Zar se ti stvarno^ još držiš starih jpraznovjerja, ti koja si ina�e tako prosvije�ena?

GOSPO�A ALVING: Zar su tebi to samo praznovjerja? OSVALD: Da, to moraš da uvidiš, majko. Ipak je to jedno od onih

gledanja koja se povla�e po svijetu, a — GOSPO�A ALVING (potresena): Sablasti! OSVALD (hoda po sohi): Da, možeš ih nazvati i sablastima. GOSPO�A ALVING (strastveno): Osvalde, onda ti ni mene ne

voliš!

OSVALD: Tebe barem poznajem — GOSPO�A ALVING: Da, poznaješ me; — ali to je sve! OSVALD: I ja tako�e znam, kako ti mene voliš; ve� zbog toga bih ti

morao biti zahvalan. A sada, kad sam bolestan, ti mi možeš biti od velike koristi.

GOSPO�A ALVING: Da, zar ne, Osvalde? O, skoro da bih blagoslovila tvoju bolest koja te je dotjerala meni i ku�i. Jer, ja sad vidim: ja tebe nemam, ja te moram zadobiti.

OSVALD (nestrpljivo): Da, da, da, sve su to samo fraze. Ne zaboravi da sam ja bolestan �ovjek, majko. Ja više ne mogu da se bavim drugim ljudima; dosta mi je da se bavim samim sobom.

GOSPO�A ALVING (tiho): Bi�u strpljiva i zadovoljna. OSVALD: A i vesela, majiko! GOSPO�A ALVING: Da, moj dragi dje�a�e, imaš pravo. (Prilazi

mu) Jesam li te sada oslobodila svake grižnje savjesti i pre�bacivanja samom sebi?

OSVALD: Da, to jesi. Ali ko �e me osloboditi straha? GOSPO�A ALVING: Straha? OSVALD (hoda po sohi): Regina bi to u�inila za dobru rije�. GOSPO�A ALVING: Ne razumijem te, šta je to sa strahom — i s

Reginom? OSVALD: Zar nije ve� kasna no�, majko? GOSPO�A ALVING: Ve� se bliži jutro. (Gleda napolje iz zimske

hašte) Dan po�inje da se bijeli gore na visovima. I bi�e lijepo vrijeme, Osvalde! Za koji trenutak vidje�eš sunce.

OSVALD: Tome se radujem. Ah, ipak ima još ponešto �emu se mogu radovati i za šta mogu da živim —

GOSPO�A ALVING: To i ja mislim! OSVALD: Ako ne mogu da radim, onda — GOSPO�A ALVING: Ah, uskoro �eš ti opet mo�i da radiš, moj

dragi dje�a�e. Sad više ne smiješ razbijati glavu tim mu�nim i poražavaju�im mislima.

OSVALD: Ne, dobro je što si mi ova uobraženja svalila sa duše. A kad bih se još samo jednog riješio —

196 19';

(Sjeda na sofu) Sad �emo da porazgovaramo, majko — GOSPODA ALVING: Da, ho�emo. (Ona gurne fotelju do

soje i sjedne sasvim hlizu njega.) OSVALD: — a uskoro �e i sunce. A onda �eš znati sve.

I ja više ne�u imati ovog straha. GOSPO�A ALVING: S t a kažeš da �u znati? OSVALD (ne sluša je): Majko, zar nisi ranije rekla da

nema ni�eg na svijetu što ti ne bi za mene u�inila ako bih te zamolio? GOSPODA ALVING: Naravno da

sam rekla! OSVALD: I ti si i sad kao i prije spremna na to, majko? GOSPODA ALVING: U to se možeš pouzdati, moj dragi,

jedini dje�a�e. Pa ja i ne živim nizašto drugo, nego samo za tebe. OSVALD: Da, da; onda treba da �uješ — ti

majko, ti si jaka, snažne duše. Moraš ostati sasvim mirna, kad ovo �uješ. GOSPO�A ALVING: Ali šta je to tako strašno

—? OSVALD: Ne smiješ vikati. �uješ li? Obe�avaš li mi to? Sjedi�emo i sasvim mirno govoriti o tome. Obe�avaš li mi to, majko? GOSPO�A ALVING: Da, da, obe�avam

ti, samo govori! OSVALD: Da, onda treba da znaš, da ovo stanje umora

— i nesposobnosti da pomislim na rad — da to sve nije ona prava bolest — GOSPO�A ALVING: Ali š t a je onda ta bolest? OSVALD: Ta bolest koju sam naslijedio, ona — (Pokazuje na �elo i dodaje sasvim tiho) — ona je ovdje,

unutra. GOSPO�A ALVING (gotovo bez glasa): Osvalde! Ne —

ne! OSVALD: Ne vi�i. Ne mogu to da podnesem. Da, ona

sjedi ovdje unutra i vreba. I može da izbije u svako vrijeme i svakog �asa. GOSPO�A ALVING: O, k^ko

užasno —! OSVALD: Samo mirno sada! Talko je to sa mnom —

GOSPO�A ALVING (sko�i): To nije istina, Osvalde! To nije mogu�e! Ne može biti tako!

OSVALD: U Parizu sam imao j e d a n napad. Ubrzo je prošao. Ali kad sam saznao kako je to bilo sa mnom, spopao me je strah, talko lu�a�ki i tako divlji, da sam otputovao ku�i i teibi što sam brže mogao.

GOSPO�A ALVING: To je, dakle, taj strah —! OSVALD: Da, jer to je neopisivo mu�no, vidiš li. Kad bi to

bila obi�na, smrtna bolest —. Jer smrti se ja ne bojim, iaiko bih volio da živim što duže.

GOSPO�A ALVING: Da, da, Osvalde, i treba da živiš! OSVALD: Ali to je tako neopisivo mu�no. Kao da opet

postajem dijete u povitku; da me drugi hrane i tako dalje. Ah, to je neopisivo!

GOSPO�A ALVING: Dijete ima majku da ga njeguje. OSVALD (sko�i): Nikad i nikad! Upravo t o ne�u! Ne mogu

da podnesem ni pomisao da bih možda godinama talko ležao — tako i ostario i osi jedio. Kona�no, i ti bi još mogla da umreš prije mene. (Sjeda na stolicu gospo�e Alving) Jer to ne mora odmah da završi smr�u, relkao je Ijekar. On je to nazvao nekom vrstom omekšanja mozga ili nešto �li�no. (Smiješi se turobno) Nalazim da sam izraz zvu�i lijepo. Uvijek pri tom pomislim na zavjese od svilenog baršuna, kao trešnja crvene boje — na nešto po �emu se delikatno klizi.

GOSPO�A ALVING (uzvikne): Osvalde! OSVALD (opet sko�i i hoda po sobi): A sad si mi oduzela i

Reginu! Da sam barem n j u imao. Ona bi mi ve� u�inila uslugu iz ljubavi.

GOSPO�A ALVING (prilazi mu): Sta misliš time, moj ljubimce? Zar ima na svijetu ikakve usluge iz ljubavi koju ja tebi ne bih u�inila?

OSVALD: Kad sam se u Parizu oporavio od napada, onda mi je Ijekar rekao da, kad naipad opet do�e — a on �e opet do�i — onda više nema nikakve nade.

GOSPO�A ALVING: Zar je bio tako bezdušan, da ti —

198 199

OSVALD: Zahtijevao sam to od njega. Rekao sam mu da imam na�ina da to predusretnem — (Smiješi se veselo) — I zaista imam. (Vadi neku kutijicu iz unutrašnjeg džeipa na grudima) Majko, vidiš li ovo ovdje?

GOSPO�A ALVING: Sta je to? OSVALD: Morfij u prahu. GOSPO�A ALVING (gleda ga užasnuto): Osvalde — dje�a�e moj? OSVALD: Saikuipio sam dvanaest kapsula — GOSPO�A ALVING (pruža ruku): Daj mi tu kutiju, Osvalde! OSVALD: Još ne, majko. (Stavlja kutiju opet u džep.) GOSPO�A ALVING: To ne�u preživjeti! OSVALD: Mora�eš. Da sam imao Reginu, rekao bih joj šta je sa

mnom — i zamolio bih je za tu posljednju uslugu iz ljubavi; ona bi mi pomogla, to znam sigurno.

GOSPO�A ALVING: Nikada! OSVALD: Kad bi me onaj užas savladao, kad bi me vidjela kako

bespomo�no ležim kao malo dijete u po-vitku, prepuštenog sudhini, izgubljenog bez nade — bez spasa —

GOSPO�A ALVING: Nizašto na svijetu to Regina ne bi u�inila! OSVALD: Regina bi to u�inila. Regina ima tako �udno lako srce. I

ubrzio bi joj bilo preko glave to da njeguje jednog takvog bolesnika kao što sam ja.

GOSPO�A ALVING: Onda neka je slava i hvala nebesima što Regina nije tu!

OSVALD: Da, ali sad mi onda ti moraš u�initi tu uslugu iz Ijuhavi, majko.

GOSPO�A ALVING (vi�e glasno): Ja! OSVALD: Zar mi ti nisi najbliža? GOSPO�A ALVING: Ja! Tvoja majka! OSVALD: Upravo zato. GOSPO�A ALVING: Ja, koja sam ti dala život? OSVALD: Za život te nisam molio. I kakav si mi to život dala? Ja ga

više ne�u! Uzmi ga natrag!

GOSPO�A ALVING: U pomo�! U pomo�! (Istr�i u predsoblje.) OSVALD (za njom): Ne odlazi od mene! Kuda �eš? GOSPO�A ALVING: Da ti dovedem Ijekara, Osvalde! Pusti me da

idem! OSVALD (takode napolju): Ne�eš i�i. I unutra ne�e više niko u�i.

(Okre�e klju� u hravi.) GOSPO�A ALVING (ponovo ulazi): Osvalde, Osvalde, dijete moje! OSVALD (ide za njom): Ti tvrdiš da me voliš kao majka — a možeš

da me gledaš kako se mu�im u ovom bezimenom strahu?! GOSPO�A ALVING (poslije kra�e pauze, potpuno se savladava):

Evo moje ruke. OSVALD: Zna�i — ho�eš? GOSPO�A ALVING: Ako bude potrebno. Ali to ne�e biti potrebno.

Ne, ne, ni sada ni nikada. OSVALD: Nada�emo se. I živjeti zajedno koliko možemo. Hvala ti,

majko. (On sjeda u fotelju koju je gospoda Alving dogurala do sofe. Svi�e. Lampa na stolu još gori.)

GOSPO�A ALVING (približi se oprezno): Jesi li sada miran? OSVALD: Da. GOSPO�A ALVING (sagnuta nad njim): To je bilo neko tvoje

užasno uoibraženje, Osvalde. Ti ne možeš da pod-neseš tako mnoga uzbu�enja. Ali sad se moraš odmarati. Kod ku�e, kod svoje majke, moj ljubimce. Svaka tvoja i najmanja želja bi�e ispunjena — kao onda kad si bio malo dijete. — T�ko. Sad je napad prošao. Vidiš li kako je to lako? Ah, znala sam ja to doibro. — I vidiš li, Osvalde, kakav nam divan dan dolazi? Sjajni sun�evi zraci. Sad tek možeš lijepo da vidiš svoj zavi�aj. (Ona ode do stola i ugasi lampu. Izlazi sunce. Gle�eri i planinski vrhovi leže u sjajnom jutarnjem svjetlu.)

OSVALD (sjedi u fotelji, le�ima okrenut pozadini i ne mi�e se. Iznenada kaže): Majko, daj mi sunce!

9nr 201

GOSPO�A ALVING (kraj stola, lecne se i pogleda ga): Šta kažeš?

OSVALD (ponavlja tupo i muklo): Sunce. Sunce. GOSPO�A ALVING (pritr�i mu): Osvalde, šta ti je? OSVALD (izgleda kao da se gr�i u stolici, svi m^iši�i m,u

popuštaju, lice mu je bezizražajno, zuri slijepo preda se). GOSPO�A ALVING (drhti od užasa): Sta je to? (Vi�e)

Osvalde! Sta ti je! (Baca se pred njega na koljena i drma ga) Osvalde! Osvalde! Pogledaj me! Zar me ne poznaješ?

OSVALD (muklo kao i prije): Sunce. — Sunce. GOSPO�A ALVING (ska�e o�ajna, hvata se objema ru-kam,a

za kosu i vi�e): Ovo se ne može pcMinijeti! (Šap�e kao uko�ena) Ovo se ne može podnijeti! Nikad više! (Iznenada) Gdje mu je samo? (Brzo ga pipa po grudima) Evo! (Ustukne koji korak i vikne) Ne, ne, ne! — Da! — Ne, ne! (Stoji malo udaljena od njega, s ru kama u kosi i zuri u njega u nijemom užasu.)

OSVALD (sjedi nepokretno kao i prije i govori): Sunce. — Sunce.

DIVLJA PATKA

202

DIVLJA PATKA

Od mraka niskih istina meni je draia obnmna koja nas podiže.

Puškin

Zahvaljuju�i velikom usipjehu koji su na brojnim evropskim scenama postigle prethodne Ibsenove drame (Stupovi društva, Lutkina ku�a, Sablasti, Narodni neprijatelj), a još više bu�nim skandalima, policijskim zabranama i kontraverznim polemikama, i prvo izdanje Divlje patke (1884) rasprodano je u toku �etiri dana, dok su se vode�a skandinavska pozorišta u Berganu, Kristijaniji, Stokholmu, Kopenhagenu i Helsinkiju, žurila da što prije otkupe autorska prava i zapo�nu sa prohama. Ovaj po�etni uspjeh Divlje patke, me�utim, bio je samo trenuta�an, prouzrokovan radoznalim i napetim iš�ekivanjem javnosti da �e to biti ponovni susret sa još jednom Ibse-novom polemi�nom dramom, kakva je bila Neprijatelj naroda, ili sa novim »prljavim« i »amoralnim« komadom, poput anatemisanih Sablasti. Prve reakcije i kritike i publike pokazuju nedoumicu i zbunjenost, a zatim, iznevjereni u iš�ekivanju, javljaju se glasovi nezadovoljstva i negacije: simboli�na zna�enja u drami su nejasna i �ovjek se uzalud napreže da otikrije o �emu Ibsen zapravo raspravlja; sve je to artificijelno i izmišljeno; zaplet je podjednako �udan koliko i otrcan, a kompletan utisak izaziva prazninu i neprijatnost, itd. �ak je i Georg Brandes, u pismu Alefcandru Kielandu, napisao da ga je �itanje Divlje patke oneraspoložilo, pitaju�i se zašto je piscu potrebno »da nas mu�i isklju�ivo tako bezna�ajnim ljudi-ma «.i

1 Michael Mey6r, Ihsen, Penguin Books, :sitr. 549.

205

Engleski kriti�ari, pa i vatreni »ibsenisti«, ispoljavaju tako�e nedoumicu, isti�u�i da je Divlja patka »�udna me-lanholi�na i pesimisti�ka drama, bez trunke svijetlog od po�etka do kraja. Zaista, nema lika u komadu koji budi povjerenje ili dopadanje« (Edmund Gosse).^ U pore�enju sa prethodnim tekstovima, mnogi smatraju da je to drama »manje vrijednosti«, »najbezna�ajnija od svih ostalih Ib-senovih komada«. Ovom negativnom mišljenju pridružio se i strasni zagovornik i prevodilac Ibsena, Viljem Ar�er, kome se Divlja patka u prvi mah nije dopala, i koji �e tek docnije, na sceni otkriti i shvatiti njene prave vrijednosti.^ Jedino je Bernard So, u svojoj studiji Suština ibsenizma (1891), (posvetio -posebnu pažnju uipravo Divljoj patki, konstatuju�i da Ibsen poslije Neprijatelja naroda, napušta »vulgarne ideale«, otkrivaj u�i karaktere »nepopravljivih idealista koji idealiizuju najviše sami sebe«, upuštaju�i se tako u tragikomi�an obra�un sa postoje�im »zabludama ibsenizma«, povodoim koga su njegove »za-panjene žrtve izjavile da je to satira na njegove ranije koimade, dok su se pabožni, koje je on toliko puta razo�arao svojom interpretacijoim Branda, po�eli nadati da se on pokajni�ki vra�a crkvi«."*

Neiposredno nakon neuspjeha Sablasti, Andre Antoan (tuma�io je Jalmara Ekdala), uporno nastavlja sa propa-giranje'in Ibsena u Franciisfeoj, postavljaju�i na sceni »Slobodnog pozorišta« i Divlju patku (1891), koja je tako�e izazvala podijeljena mišljenja. Manji dio puiblike je zadovoljno aplaudirao, dok je ve�i dio bu�no protesto-vao i zviždao. Predstava najnovije Ihsenove drame u Parizu izaziva oštru literarnu polemiku izme�u kriti�ara Franciska Sarsea — za koga je Divlja patka »opskuran komad«, »nepodnošljiv« i »nekoherentan«, sa nejasnim i nerazumljivim centralnim simbolo-m — i Žila Lemetra, koji pokušava da protuma�i zna�enje i vrijednosti kako

2 Isto, 55S. 3 Isto, 537. * George Bernard iSihaw, The Ouimtessence af IbsenAsm, New Vork

1958, sitr. 143.

osnovnog simbola tako i �itave drame.^ Zanimljivo je i negativno mišljenje koje je o Ibsenu, povodom predstave Divlje patke, izrekao Romen Rolan, u pismu Linje-Pou, reditelju simbolisti�kog teatra »Djelo«: »Zao mi je što se svi njegovi komadi igraju u Franci^koj. Eto šta se radi sa nama! On je �ovjek, ali nije od naše rase, i zato ostavimo tog varvarina u njegovim fjordovima.«*

Iako su predstave Lutkina ku�a i Sablasti izazvale u Njema�koj žestok otpor i ipublike i kritike, Ibsen �e upravo na sceni njema�kog pozorišta doživjeti svoju punu umjetni�ku afirmaciju. Pozorišni kriti�ar Paul Slenter i reditelj Oto Bram, u okviru novoosnovanog »Slobodnog pozorišta«, a docnije i »'Njema�kog pozorišta«, prikazuju�i �itavu seriju njegovih drama, proglašavaju ga za »trago-lovcem one dramske umjetnosti koja najbliže prilazi sadržaju savremenog života«.'^ Pobornik i vatreni pristalica naturalisti�ke režije, Bram uglavnom tuma�i Ibsenove socijalne i društvene drame, ne pokazuju�i interes za njegova ranija djela (Brand, Per Gint), kao ni za tekstove koji su nastali poslije Neprijatelja naroda. U Bramovoj rediteljsikoj interpretaciji dominira verizam sa »fotografski ta�no naslikanim detaljima života«. U polemici koja se na stranicama �asopisa Slobodno požarište vodila iz-me�u Paula Ernesta i Hermana Bara, u vezi sa »ženskim pitanjem u svjetlosti Ihsenove dramaturgije«, umiješao se i Fridrih Engels. Brane�i Ibsena od njegovih vulgarno--mehanisti�kih i naturalisti�kih njema�kih interpretatora, on je ukazao na suštinske razlike izme�u njema�kog i norveškog malogra�anstva, podvla�e�i da ». . . ma kakvi bili nedostaci Ibsenovih drama, u njima je ijpak prikazan � pa ma i sitni, srednjoburžujski svijet, koji stoji neupo-•redivo iznad njema�kog, i u kome ljudi još imaju karaktera, sposoibni su za inicijativu i djeluju samostalno, mada �esto i �udljivo sa gledišta stranog posmatra�a«.®

A. A. Gvoiadjev, Zapadnoevropsko pozorište, 1953, str. 73. * Michael Meyer, op. cit., str. 696. ' A. A. Gvozdjev, op. cit., str. 165. * Isto, 181.

206 20^

Praizvedba Divlje patke u Minlienu (1888) bila je veliki trijumf. Publika je autora i izvo�a�e izazvala šesnaest puta pred zavjesu. Me�utim, prvo prikazivanje u Be�u (1891) nije ponovilo ovaj uspjeh. Nakon prva dva �ina gledaoci su tražili da se Ibsen pojavi na sceni, doc-nije je ovo po�etno oduševljenje splasnulo, pretvaraju�i se postepeno u negodovanje i protest, da bi na kraju završilo zviždanjem ve�eg dijela publike, tako da je Divlja patka, nakon tri reprize, pred praznim gledalištem, skinuta sa repertoara.^

Kontraverzne ocjene i neujedna�eni prijem prate najnoviju Ibsenovu dramu i na sceni rusikog pozorišta. Tolstoj je u svom dnevniku (20. VIII1890) zapisao da je pro�itao Divlju patku, zaklju�ivši kratko: »Nije dobro!«^" Cehov je, sje�a se Stanislavski, na probama Divlje patke pokazivao znakove dosade, pa �ak i izvjesnog unutrašnjeg otpoira: »Pogledajte ovo, Ilbsen ne poznaje život. U životu se to ne dešava tako.« Za njega je Ibsen bio suviše hladan i racionalan. Ovakav odnos bio je uslovljen vjero-vatno i lošim i neadekvatnim prevodima, ali i na�inom na koji je Ilbsen igran. Pred kraj života, Cehov mijenja mišljenje o autoru Divlje patke, i u pismu A. L. Višnjev-skom (1903) piše da je Ibsen njegov »najomiljeniji pi-sac«." I Stanislavski, mada je režirao Neprijatelja naroda i Divlju patku, tako�e nije pokazivao ve�i afinitet za Ibsena, jednostavno ga nije osje�ao, ili kako je to sam izjavio: ». . . za njegov simbolizam — mi glumci — nismo bili dorasli. Da bi se igrala simboli�na djela, treba se �vrsto saživjeti sa ulogoim i komadom, spoznati i usisati u sebe njegov duhovni sadržaj, iskristalisati ga, izgla�ati dobijeni kristal, na�i za nj jasnu, so�nu umjetni�ku formu 'koja sintetizuje svu mnogostruku i složenu bit djela. Za takav zadatak mi smo bili malo iskiisni, a naša unutrašnja tehnika nije bila dovoljno razvijena. Poznavaoci su objasnili neuspjeh koimada realisti�kom usmjerenoš�u

' Miohael Meyar, op. cit., sitr. 690, 10 Isto, 865—866. " Isto, 866.

208

naše umjetnosti, koja kao da ne može da se pomiri sa simbolizmom. Ali, u stvari, razlog je bio drugi, upravo obratan: u Ibsenu smo mi iapali nedovoljno realisti�ni u oblasti unutarnjeg života komada.»^^ Pa ipak, zahvaljuju�i upornosti i zalaganju Nemirovi�a-Dan�enka, koji je pokazivao izuzetni interes i afinitet za Ibsena, Moskovski hudožestveni teatar, prikazuju�i jednu malu antologiju njegovih drama (Heda Gahler, Kad se mi mrtvi probudimo. Divlja patka, Brand, Sablasti, Neprijatelj naroda, Rosmersholm, Per Gint), najviše je doprinio afirmaciji �Ibsena na sceni ruskog pozorišta.

Sa Divljom, patkom, zapo�inje nova faza u Ibsenovom stvaralaštvu. On postepeno prestaje da se bavi »vulgarnim idealima«, odnosno opštim pitanjima društvenog i li�nog morala. U pismu pjesniku Teodoru Kaspariju, napisanom povodom Divlje patke, on kaže da je prestao tražiti »univerzalne zahtjeve« od ljudi, jer više ne vjeruje da je »ikome dato pravo da postavlja takve zahtjeve«, kao što ne vjeruje da »iko od nas može imati ve�i cilj u životu od samoostvarivanja u duši i u istini«.** Pristupaju�i istraživanju �ovjekovog »duhovnog bi�a«, Ibsen je, normalno, morao donekle da mijenja dramsku tehniku, odbacuju�i postepeno uzro�no-posljedi�nu faktografiju i naturalistioki determinizam. Natapaju�i sve više svoje �nove drame mnogostrukim simbolisti�kim zna�enjima, koja su rastvarala i pro�iš�avala o�iglednost realnih doga�aja, omogu�avaju�i pojavu višesložnih planova i raznovrsnih sazvu�ja, Ibsen daje prevagu intuitivnom i iracionalnom, pretvaraju�i dramsku prozu (svaikodnevnica vulgarnog života), u dramsku poeziju (samoostvarivanje �ovjeka »u duši i u istini«). Ova promjena, mada nije došla odjednom, ve� postuipno, uticala je na Ibsenove savremenike, i oni po�inju na njega da gledaju kao na neku »zagonetnu sfingu«, koja se »skriva iza nejasnih namjera«, što je svakako i doprinijelo nerazumijevanju, a samim time i neshvatanju Ibsenovih posljednjih drama.

1^ K. S, Stanislavslci, Moj život u umjetnosti, 1955, str. 224. Mixjhael Meyeir, op. cit., 549.

1* — Drame 209

u pismu Hegelu (2. IX 1884), sam Ibsen je istakao da Divlja patka zauzima »jedinstveno mjesto« me�u njegovim dramama, i da se njegov »metod razlikuje od onog kojim se ranije koristio«, napominju�i da �e kritika ovu promjenu »vidjeti na svoj na�in«, traže�i i pronalaze�i »nešto o!ko �ega �e raspravljati«, stvaraju�i pri tome proizvoljne konstrukcije i raznovrsna tuma�enja.^*

U �emu je novi metod? U simbolima? Ali simboli se javljaju u ve�oj ili manjoj mjeri i u ranijim IbsenoAnm dramama. U promijenjenoj dramskoj tehnici? Ali ova drama je komponovana kao Lutkina ku�a ili Sablasti, i dalje postoji analiti�ki metod i dobro poznati na�in »pre-turanja« po o�ito mrtvim ostacima prošlosti i »raspirivanja'žive žeravice« pod njima. Staviše, Divlja patka proširuje i nastavlja neka ve� poznata Ibsenova tematska i sadržajna interesovanja. Jer, kao što je epizoda sa doktorom Rankom i nasljednim sifilisom u Lutkinaj ku�i, interpblirana i proširena u Sablastima u Osvaldovoj tragi�noj sudbini, tako se i vanbra�ni odnos kapetana Al-vinga i Johane, sa Reginom kao posljedicom, ponovno našao, u razvijenom i nešto izmijenjenom obliku, u središtu pri�e Divlje patke (Verle — Gina — Hedvig). Zna�i da je i uobi�ajena pddjela Ibsenovog dramskog rada na istorijske, rano sinibolisti�lke, realisti�ke i kasno simbo-listi�ke drame, odviše uska i vješta�ka, jer se svi pobrojani elementi nefprestano miješaju i »rukopis« je uglavnom konstantno prepoznatljiv, bez obzira na razlike koje postoje izme�u, na primjer, prve, Katiline, i, posljednje. Kad se mi mrtvi probudimo. Pa ipak, postoji nešto novo u Divljoj patki, kako u tretmanu dramskog sklopa tako i u zna�enjima i zra�enjima brojnih simbola.

U odnosu na Lutkinu ku�u i Sablasti, Ibsen u Divljoj patki, zadržavaju�i analiti�ki metod, mijenja donekle tehniku komponovanja drame. Otkrivanje prošlosti više nije stvar intimnih ispovijedanja, izazvanih nekim logi�nim ili slu�ajnim doga�ajem iz sadašnjosti, pod pritiskom i protiv volje glavnih junaka. Na primjer, pojava Krog-

" Isto, 553.

stada i njegovo prijete�e pismo prisiljavaju Noru da po�ne sa otkrivanjem tajne, kao što mogi:i�nost incestnog odnosa izme�u Osvalda i Regine uti�e na Helenu Alving, primoravaju�i je da objelodani istinu o svom promašenom braku sa komornikom Alvingom. Umjesto subjektivne projekcije onog što se dogodilo, Ibsen uvodi istragu koju poput isljednika vodi tre�e lice (Gregers Verle), razobli-�avaju�i postepeno, policijskom metodom dedukcije, »kaljugu tajni« iz prošlosti. Nasuprot Nori i gospo�i Alving, koje S'U svjesne šta se dogodilo i to na izvjestan na�in nose U sebi kao »krst«, porodici Ekdal, sem neke mutne slike, najve�i dio prošlosti je nepoznat i zamagljen, i bez aktivnog djejstva na njihovu sadašnjost. Cak se i Gina odnosi, prema svemu što se desilo prije petnaest godina sa starim Verleom, na zdrav na�in, »bilo pa prošlo«, neoptere�eno i bez grize savjesti. Istina, posljedice prošlosti poput saiblasti lebde i u Divljoj patki (Hedvijgino i Ver-leovo sljepilo, izop�enje i poreme�enost starog Ekdala), me�utim, �lanovi porodice ne znaju za njihovo pravo porijeklo, i da nema Gregersovog »njuškanja« po »smradu«, oni bi proživjeli život koji im je dat, mimo i u neznanju, bez svijesti da nose »leš u utrobi broda«. Ova promijenjena tehnika u konstitiadsanju intrige, omogu�ila je Ibsenu da prvu polovinu drame razvije na dva simultana plana; s jedne strane, te�e Gregersova istraga, kroz koju se rafinirano i matemati�ki ta�no i precizno odmotava klupko prošlosti i otkriva »zlo�in«; a, s druge, kao kontrapunkt, odvija se .svakodnevni poroda�ni život Bkda-lovih, optere�en raznovrsnim brigama i radostima. Pa-ralelizam ova dva toka, njihovo ukrštanje i su�eljavanje, pored uvo�enja siraboli�nih zna�enja koja i nastaju kao posljedica ove sprege, omogu�ava uspostavljanje dvostruke tenzije, jer se i istraga i svakodnevni porodi�ni život Bkdalovih, pa i Verleovih, me�usobno osvjetljavaju, sjen-�e, dobijaju�i svaki za sebe, zahvaljuju�i prožimanju, jednu specifi�nu unutrašnju dramatiku koja se, poput ofcla�nog neiba pred olujoi, prijete�i gomila, ispunjavaju�i »vazduh« drame atmosferom napetosti i iš�ekivanja. U

210 14* 211

trenutku kada se Gregersova istraga »zlo�ina« približava kraju, Ibsen uvodi novu li�nost (Reling), koja svojim pro-tiv-akcijama spre�ava da Divlja patka, u drugoj polovini, 'krene prema brzom rasipletu i »kazni«, zadržavaju�i tako, pa i poja�avaju�i ve� uspostavljenu tenziju novim nabojima i novim elektricitetom. U dkviru ovakvog dramskog sklopa, porodica Bkdal je nalik na usamljeno ostrvo koje živi trostruki život, onaj po sebi — poklonjen od industrijalca Verlea, onaj koji vidi ili žeM da vidi Gregers, i onaj koji je form.irao i sada želi da sa�uva Reling. Izložena suprotnim radijacijama, opkoljena i ugrožena sa svih strana »iprijateljskim« vatrama, osvijetljena blještavim i zasjenjuju�im reflektorima Verlea, Gregersa i Re-linga, porodica fotografa Jalmara Ekdala gubi i pc»ljed-nje ostatke svog ljudskog identiteta, i sve više li�i na škorpiona opkoljenog vatrom. U trenutku bezna�a i bez-izlaznosti ona uipire smrtonosni žalac prema samoj sebi, odnosno, prema najslabijem i najosjetljivijem dijelu svog ugroženog organizma, prema �istoj i potpuno nevinoj Hedvig.

U �ehovljevoj drami Galeb, u finalnoj sceni, podsje�aju�i Trepljeva da je jednom prilikom ubio galeba, Nina "Zare�na kaže, aludiraju�i na sebe i Trigoiuna: »Slu�ajno je naišao jedan �ovjek, vidio, i prosto iz dosade upropa-stio . . . Siže za malu pri�u . . .« Ove rije�i u potpunosti se mogu primijeniti i na ulogu Gregersa i njegovu funk--ciju, s tom razlikom što su njegovi motivi druk�iji od motiva Trigorinas mada su posljedice iste. Uostalom, centralni simbol, ustrijeljeni galeb, odnosno ranjena divlja patka, i kod Cehova i kod Ibsena, imaju isto zna�enje i istu vrijednosnu dimenziju, jer »podižu radnju koja raspravlja samo o individualnom slu�aju na visinu uop-štene tenae«.^®

Još u toku stvaranja Divlje patke, Ibsen je u pismu Hegelu — vjerovatno zamoren od napada, skandala i ne-razuimijevamja, koje su izazvale njegove posljednje dru-

" �er� Liuka�, Istorija razvoja modeme drame, Beograd, 1878.

štveno angažovane drame, naro�ito Lutkina ku�a i Sablasti — napisao da njegovo novo dramsko djelo »ne doti�e ni ipoliti�ike, ni socijalne probleme, niti ima išta od of^teg zna�aja« i da se dešava »potpuno u granicama porodi�nog života«.** Ova konstatacija je ta�na samo u okviru osnovne radnje koja pri�a doga�aje iz prošlosti i sadašnjosti jedne porodice, izlažu�i postepeno i faktografski jedan niz me�usobno povezanih �injenica. Istovremeno, na planu ideje, u sukobu Gregersa i Relinga, drama raspravlja o nekim zna�ajnim eti�kim, moralnim, pa i filozofskim problemima »od opšteg zna�aja«, da bi svojim brojnim simboli�nim zna�enjima, i tema i ideja biie podignute na visinu jedne univerzalne istine. I mada su simlboli prisutni, u manjoj ili ve�oj mjeri, i u prethodnim njegovim dramama, ipak. Divljom patkom, Ibsen zapo�inje seriju od osam drama u kojima su simbolisti�ka zra�enja sve naglašenija i — zamršenija, tako da su i nova »�itanja« ovih drama iz posljednjeg ciklusa razino vrsni ja, ali i kontraverznija. Ve� je re�eno da se simboli u Div-ljoj patki javljaju u »takvom intenzitetu, u tako mnogostrukom osvjetljenju, dobijaju�i mnogobrojna zna�enja prema tonu razgovora u raznolikoj atmosferi, da izrastaju u simbol ne�ega; naj�eš�e u simbol mnoštva stvari i ako bismo htjeli re�i šta zapravo zna�e, morali bismo išarati cijelu dramu«."

I upravo ova koncentracija simbola, odnosno njihovo druk�ije tretiranje, razlikuju u mnogome Divlju patku od ranijih Ibsenovih drama. Naime, simboli nisu više usputni, uzgredno naba�eni, više formalni, pa samim time i više o�igledni. �ini se kao da je simbolisti�ko ozarenje prešlo iz kvantiteta u kvalitet. Umjesto simbola koji stoje po strani drame, odvojeni svaki za sebe, u Divljoj patki su oni osmišljena i fokusirani u okviru jednog centralnog simbola, koji sudbinski, fatalisti�ki, lebdi nad �itavom dramom, gotovo je davi, tako da sve što se dešava, likovi 1 njihovi odnosi, radnja, atmosfera, ambijent, vrijeme, sve

" Micha^ Meyer, op. cit., 553. " �er� Luikal�, op. cit.

212 213

je to na izvjestan na�in zavisno od osnovnog simbola (divlja patka), koji poput magnetizma privla�i i sabire u jednu žižu sve ostale dramske elemente, a zatim ih u procesu kataJize ne samo rastvara i pro�iš�ava ve� i druk�ije osvjetljava. Simboli u prethodnim Ibsenovim dramama su bili odviše o�igledni, �esto »srozani« do alegorije, tako da je prelaz od po�etnog realnog polazišta prema z;avršenom poetsko-asooijativnom vrhu bio odviše ili bukvalan ili jednosmjeran (atmosfera kiše koja neprestano pada, dolazaik no�i i krajolik bez sunca kao pandan atmosferi u ku�i i u duši gospo�e Alving u Sablastima; praznik Boži�a i ra�anje nove Nore u Lutkinoj ku�i, itd.). Umjesto ovih jasnih, zatvorenih i apštih simbola, Ibsen u Divlju patku uvodi otvorene simbole, �ija zna�enja nisu o�igledna, ve� sli�no slikarskoj tehnici sfumata, djeluju mutno, nedore�eno, razliveno, tako da ostavljaju mogu�nost za raznovrsna naslu�ivanja, tuma�enja i asocijacije. Mada se još uvijek javljaju i jednostavni, otpštd simiboli sa obi�nim alegorijskim smislom (trinaest kao nesretni i zlokobni broj, ili kao asocijacija na »posljednju ve�eru«, Hrist sa dvanaest apostola i pitanje ko je izdajica-Juda; sljepilo — i kao bolest i kao odnos prema životu, itd.). Pdkuša�emo da detaljnije razmotrimo centralni simbol — divlje patke — iskaizan, ne bez razloga, u naslovu drame. Prije svega, u svojoj osnovi, u polazištu, on postoji kao konkretan realan doga�aj. Naime, stari Verle, prili-kom lova, pucao je iz �amca, ali kako mu je vid oslabio, nije uspio da ustrijeli, ve� je samo ranio divlju patku. Ranjena ptica, koja je dobila »sa�mu pod krilo«, više nije mogla da leti. U talkvoj bezizilaznoj situaciji divlje patke se obi�no ustreme prema vodi, i tonu�i najdublje što mogu, �vrsto kljunom zagrizu morsku travu i alge, »i onda se više nikada ne vrate«, jer bez krila i letenja ne mogu da opstanu. Tako je u�inila i divlja patka koju je ranio Verle. Me�utim, Verle je imao »strašno hitrog psa«, koji je zaronio i izvadio patku iz vode. Ranjena ptica je jedno vrijeme držana u ku�i Verleovih, ali kako se teško oporavljala i »nije napredovala«, sli^ga Petenson je dobio

nalog da je zakolje. Stari Ekdal, zahvaljuju�i prijateljstvu sa Petersonom, uspijeva da ga nagovori i izmoli da njemu prepuisti ranjenu divlju patku, pa je talko ptica došla u dom Ekdalovih, i tu je, u njihovom potkrovlju, me�u ostalom raznovrsnom menažerijom, našla uto�ište. Zahvaljuju�i posebnoj pažnji i ljubavi �itave porodice, a naro�ito male Hedvig, iako joj »jedno krilo malo visi, i vu�e jednu nogu«, iako ne može da leti, ona ipak živi, »lOdeibljala je» i »famozno naipreduje«. Ova konkretna i realna pri�a o ranjenoj ptici služi Ibsenu kao simboli�na osnova u kojoj se rastvaraju i likovi i odnosi i radnja drame, prošlost i sadašnjost, ali ne linearno, ve� zraka-sto, na razli�itim planovima i sa raznovrsnim poetskim i misaonim zna�enjima.

Sudbina divlje patke kao i život kompletne menažerije na tavanu porodice Ekdal, posjeduju i opšta i pojedina�na simboli�na zna�enja, koja^ se poput fuge, u jednoj raskošnoj orikestraciji, neprestano konoidno izmjenjuju, kontrapuiiktiraju i dopunjavaju, proširuju�i i rasplamsavaju�i konkretnu polazišnu osnovu u jedan �udesni asocijativni fcošmar. »Kad nema pravog života« — kaže Cehov u Ujka Vanji — »�ovjek živi od fatamorgana.« I upravo ova misao o obmani »koja nas podiže«, o samozavaravanju koje nas sipasava, kad se život javlja kao ne--realnost ili izmišljena realnost, sadržani su i prosijavaju iz jezgra centralnog simbola kao njegovo opšte zna�enje. Jer, svi likovi u Divljoj patki, i Ekdalovi i Verleovi, i oni oko njih, (Molvik, Reling, gospo�a Serbi), živjeli su nekada slobodno poput divlje ptice, a onda su, teško ranjeni i odba�eni, uplašeni od života i »n^kih istina«, potonuli na dno, hvataju�i se o�ajni�ki za mo�varne trave i alge, gube�i pri tom svoj identitet. Uplašeni i užasnuti od pomisli da bi se morali suo�iti sa realnoš�u, koja nije ništa drugo do porazna istina o sebi, oni se pani�no drže »morskog bezdana«, strvaraju�i u njemu magle novih iluzija 1^ novih obmana. Mi, pobje�i od stvarnosti nije mogu�e, cak. ni u ljubav, jer uvijek postoji »strašno hitar pas«, koji �e nas, kad-tad, oštrim zuibima š�epati za vrat i iz-

214 215

vu�i sa dna i mraka naših zavaravanja, na povreinu i svjetlo istine, razgoli�ene, razobli�ene i — uništene. Ovome treba dodati da Ibsen svjesno igra sli�nostima nor-vešikih rije�i and (patka) i aand (duh), tako da ovaj centralni simbol postaje paradigma za još komipleiksnija simboli�ka zra�enja, u kojima snažno vibrira i ona njegova pernata težnja za samoostvarivanje »u duši i u istini«.

Izvan ovog opšteg zna�enja, divlja patka i svijet koji je okružuje na tavanu Ekdalove ku�e, imaju i pojedina�na simboli�na ozarenja. Hedvig je posljedica i žrtva Ver-leove lova�ke straisti. Kao divlja patka, ni ona »nema nikog, potpuno je otrgnuta od svojih, niko je ne pozna i ne zna odakle je«, jer �aik ni Gina ne može precizno da odgovori ko je njen otac, Jalmar ili Verle. Osim toga, sve što okružuje ranjenu pticu, sasušeno drve�e i tavanska menažerija, u potpunosti je nalik na vješta�ki život porodice Efcdal. Obilježena sljepilom, i Hedvig je, kao i ptici, iiskra�ena budu�nost, odnosno slobodan let u život. I kao što ranjena patka napušta plavetnilo neba i odlazi u dubinu vode da umre, tako i Hedvig odlazi iz realnog života u svijet iluzija u potkrovlju da tamo istpali na sebe smrtonosni hitac. Jalmar Ekdal je »zaronio i �vrsto zagrizao trave dolje u dubini«, »zaglibio se u neiku otrovnu mo�varu«, i ne shvataju�i da na dnu tog bezdana umire u travama-obmanama. �itav njegov život je posljedica Verleove igre, koji mu je »-poklonio«, poput lova�kog trofeja, i profesiju, i ženu, i k�er, pa �ak i ranjenu pticu. Jalmarov nestvarni, utopijski »veliki izum«, istovetan je sa vješta�kim ambijentom na tavanu, samo jedna zaludna iluzija. Ostaii �lanovi porodice, Gina i stari Eikdal, uistrijeljeni svojevremeno od Verlea, podrezanih krila i prekinutog zamaha, zaustavili su vrijeme — »tamo kod divlje patke«. Sli�no Hedvig, koja nježnoš�u i ljubavlju pokušava da spasi svoju ranjenu pticu, i Gina nastoji da spasi Jalmara, i vjerovatno bi u tome i uspjela da se nije umiješao »hitri pas« — Gregers Verle. Stari Ekdal, umjesto istinskog lova, obmanjuje se »lovoan« na

tavanu, zaboravljaj u�i svoj »stari, divlji život« u planinama Hej dala.

Porodica Verle tako�e je ozra�ena direktno ili indirektno centralnim simlbolom. Stari Verle, igraju�i se, stvara život Ekdalovih. Njegova neobuzdana lova�ka strast ne ubija ve� ranjava, ostavljaju�i ptice bez krila, osu�ene na bijedno i neprirodno životarenje. Ali ni on nije pošte�en od Neumoljivog i Zagonetnog. Kažnjen sljepilom, i njemu je potrebna Hedvig-nježnost, koja se javlja u liku gospo�e Serbi. Me�utim, kao što ljubav ne može u�initi da se divlja patka vine u plavetnilo beskraja tako ni goispo�a Serbi ne može da u�ini za starog Verlea ništa više od stvaranja udobne »korpe«, u kojoj �e i on postepeno fconuti u mraik, sanjaju�i »more i nebo«. Gregers Verle, kome je otac »O!pi;istoeio dušu«, ide njegovim tragom, jer poput lova�kog psa nastoji da otrgne Ekdala od mo�varnog dna-laži i izbaci ga na površinu-iistinu. Pri tome, u svom ortodoksnom idealisti�kom »sljepilu«, on zaboravlja naravou�enije basne o ranjenog divljoj patki, zaboravlja da ptica sa »sa�mom pod krilom« ne može više da leti, a samim time ni da živi.

Molvik i Reling, likovi izvan :porodi�nog kruga, stavljeni su tako�e pod okrilje simbola »divlje paitke«. Molvik, preuzimaju�i nametnutu mu »demonsku prirodu«, preistaje da »hoda pravo na svojim nogama«. Reling, igraju�i se poput starog Verlea, hrani okolinu lažnim nadama, l)oklanjaju�i joj jedan izmišljeni svijet. Bore�i se protiv »niskih istina«, on i nesvjesno dovodi Ek�alovu porodicu na ravan vješta�ke menažerije u potkrovlju. Zanose�i se »obmanama koje nas podižu«, Reling u isto vrijeme vrši i operaciju samooibmanjivanja, tako da je njegovo slje-!pilo na izvjestan na�in dvostruko, i prema Ekdalovima i prema samome sebi.

Paralelno sa mnogostrukim i raznovrsnim zna�enjima 'koja »divlja patka« ima za razumijevanje ove drame, Mihael Mejer, proteže njenu simboliku �ak i na samog Ibsena, tvrde�i da je on, svjesno ili nesvjesno, otkrio i »šta je mislio o sebi dok je pisao komad«. Po Mejeru,

216 217

Ibsen je Jiao �ovjek — umjetnik — zaboravio šta zna�i živjeti prirodno i neobuzdano, »ugojio se i pripitomio« u svojoj »koiipi«, i prepušten samozadovoljstvu, kao i Ekdal, udaljio se od života.** Stvaraju�i Divlju patku, Ibsen postavlja dva temeljna pitanja, ali i iskušava i analizira samog sebe. Da li je svijet baš toliko razli�it od Ekdalo-vog tavana sa njegovom imitacijom stvaraoisti? I koje je »uto�ište kukavi�kije«, Bkdalova menažerija ili Brandova »ledena crkva«? I kona�mo, nije li stvarni život nešto druigo od onog što registruje i bilježi fotografski aparat u Efedalovom ateljeu?

Probijaju�i se kroz košmar ove drame, otkrivaju�i »nabora« njene duiše, ono što se nalazi i nad i ispod razapete mreže simbola, nama se �ini da je suština Divlje patke, njena osnovna ideja: nasilje nad �ovjekom, surovo nastojanje da se ugrozi integritet slobodne li�nosti, neka vrsta bezo�nog manipulisanja i »ispiranja«, u težnji ostvarivanja ne �ovjeka po sehi, ve� �ovjeka za sebe, po mjerilima svojih ideja i ciljeva. Gregers, stari Verle, Reling, svaki na svoj na�in, žele da modeliraju i programiraju �lanove porodice Bkdal isklju�ivo prema svojim shvata-njima. I tako, umjesto radosnog i nesiputanog leta divlje patke, oni stvaraju degenerisanu i nepokretnu pticu koja tavori dane na tavanu lažnih iluzija, u okviru jednog vje-šta�kog života.

U brojnim triangularnim odnosima koji postoje u korrapoziciji Divlje patke, centralni trougao zauzima upravo trijalizam Verlea, Gregensa i Relinga, ostvaren nad porodicom Jalmara Etedala. Ova tri lika opkoljavaju i zatvaraju dom Ekdalovih i sa isturenih ta�aka vrše snažan pritisak, ugrožavaju�i, i materijalno i duhovno, ina�e ve� krhak i porozan organizam porodice, koja je primorana da se iz nepodnošljivog i ugroženog života povla�i u fatamorgane. U ovom surovoim procesu pretvaranja slobodne i neobuzdane divlije patke u bespomo�nu, »ugojenu« i »pitomu« pticu, upravo »velika trojika«, bez oib-

^ MkJhaal Meyer, op. cit., 562.

žira na njihove li�ne me�uodnc^e i netrpeljivosti, ima odlu�uju�u ulogu.

Stari Verle je razorio Ekdalove egzistencijalno. Oni su i u prošlosti i u sadašnjosti zavisni isklju�ivo od njegove materijalne mo�i. Staviše, Verle je, odbacivši Ginu, modelirao ne samo Jalmarov brak ve� i kompletan njegov li�ni život (izu�avanje fotografskog zanata, kupovina ateljea); kao što je starog Ekdala, svog nekadašnjeg poslovnog partnera i prijatelja iz mladosti, prvo poslao na robiju, a zatim poniizio do prosjaka, dozvoljavaju�i mu milostivo da se hrani mrvicama sa njegove bogate trpeze. Cak je i budu�nost porodice, a naro�ito Hedvig, zavisna od njegove »dobre duše«, jer im oporukom obezbje�uje pristojan ostatak života. Verle je uvjeren da se novcem može sve kupiti i sve opravdati: i odba�ena Gina s dje-tetom, i prevareni i nasamareni Jalmar, i izop�enje i robijanje starog Ekdala, i Hedvigino sljepilo. Ovaj »legalno ustoli�ena 'kralj sunce', okružen je svojim kammerherre ili 'komornicima' kojima je potrebna, kako ih gospo�a Seribi podsje�a, sun�eva svjetlost dvora«.*® Verle se i ponaša kraljevski. »Veliki mangup u mladosti«, a sada siportiista lovac, bezobziran u ostvarivanju mo�i i vlasti, veletrgovac i industrijalac, on se odnosi prema porodici Jalmara Ekdala mecenatski, kao prema nekom karitativnom zavodu, u cilju javnog demonstriranja dobrote i milosr�a, milosr�a koje ubija i ponižava, oduzimaju�i identitet i nezavisnost.

Nasuprot senioru Verleu, junior Verle preuzima ulogu spašavanja poisrnulih »duša«, uvjeren da �ovjek ne može biti slobodan dok se ne oslobodi svojih zabluda i laži. U težnji za ostvarivanjem »idealnih zahtjeva« i »idealnog napretka«, kao i svi pravovjerni �istunci i ideolozi, i Gregers posmatra svijet sa apstraktnih eti�kih visina kao »kaljugu tajni«, »mo�varni smrad«, jednom rje�ju, kao moralnu kloaku, u kojoj ljudi žive sapeti u »okovima laži i obmana«. Preuzimaju�i mesijanske zadatke, ovaj, kako ga je So nazvao, »idealist visoko razvijenog tipa«,

"• �žonston Brajar;, Truplo i teret, Pozonište, 1978, 3—i.

218 219

strasno voli u »sve da se miješa« i da pri tome pasionirano »kapa po starim, mu�nim stvarima«. Opsjednut »akutnom groznicom pravi�nosti«, on neiprestano tumara okolo u nekom »abožavaila�kom delirijumu«, i poput Ver-leovog »strašno hitrog psa« izvla�i ranjene i posrnule divlje patke sa dna mo�varnih zabluda. Istovremeno, Gre-gers je razapet (u okvirima poznatog trougla gra�anske drame: otac — sin — ,majka) izme�u iskonske mržnje i »nekog bezimenog straha« prema ocu, i snažne, gotovo »optere�ene« ljubavi prema uspomeni mrtve majke. Iz ove raspolu�enosti, poput Krležinog Leona Glembaja sa njegovim »glembajevskim« i »danijeliovskim« kompleksima i sudarima, proiz.lazi, s jedne strane, Gregersova nagonska potreba da se o�isti zle krvi svoga oca i oslobodi kužnog imena Verle i »križa« koje to ime nosi, a, s drvige, njegova pritajena ali intenzivna želja za osvetom i obra�unom, ali ne u direktnom sukobu sa ocem, jer za to on nema ni snage ni hrabrosti, ve� indirektno, preko nedužne porodice fotografa Jalmara Ekdala. Sli�no Leonu, koji uzalud nastoji da prevazi�e ono animalno »glembaje\^ko« u sebi, i Gregers, protiv svoje volje, završava svoj veliki »životni zadatak«, verleovski, razaranjem Ekdalovih i sa-moubistvom Hedvig.

U konstituijsanju lika Gregersa Verlea, Ibsen je upo-trijebio ve� spomenurfcu poentilisti�ku tehniku: njegove ideje je rješavao u bloku, dok je njegov karakter uobli-�avao miniiciozno, ubrizgavaju�i mu mnoštvo živopisnih i duhovitih detalja^ta�kica. Kao i u slu�aju doktora Stok-mana u Neprijatelju naroda, Ibsen je i Gregersa na trenutke sjen�io humorno sa primjesama infantilizma i smu-šenosti (sipanje vode u pe� koja se dimi, razgovor sa Hedvig o »morskom bezdanu«, itd.). U njegovom životu postoji cilj, postoji zadatak, ali ne postoje rezultati. On luta po planinama i naseljima Hajdala love�i žrtve za potrebe svog »idealnog napretka«. Me�utim, njegovo mesijanstvo nije bez poze, on poimalo »paradira« s njim, u iskazivanju ideja pokazuje manje upornosti a više dosadne tvrdoglavosti. Osim toga, Gregers je neostvarena

220

li�nost, sam kaže da »ne zna u šta mu je vrijeme prošlo«, tako da je njegovo uporno »njuišlkanje« po tu�im »mu�-niim stvarima« i bijeg od sagledanja samoga sebe, neka vTstsL rekomipenzacije za vl^titi promašeni život. Za Redinga je Gregers »momak uvrnut, lud i šašav«, za Ginu je »smrdljiva haringa« sa »psihi�kim smetnjama« koje je ispoljavala i njegova majka. I stari Verle kaže sinu da mu je »savjest bila bolesna još od djetinjstva« i da je to »jedino naslje�e« koje mu je ostavila njegova »poreme�ena mati«. On je i fizi�ki oMlježen: »Je li Gregers još uvije*k onako ružan?« — pita Gina, a Jalmar odgovara: »Pa, lije,p baš nije.« U ostvarivanju svog »životnog zadatka« ovaj košmarni idealista, koji po rije�ima Soa, »najviše idealiizuje sebe sama«, pokazuje jednu zbunju-ju�u mješavinu naivncsti i perfi�nosti. Jalmaru Bkdalu, on mirno, s punim uibje�enjem u svoju izuzetnu misiju, »otvara o�i«, otkrivaju�i rau ružnu istinu o njegovom braku i kompletnom njegovom životu (predbra�ni odnosi Gine i starog Verlea, izu�avanje fotografskog zanata i kupovina ateljea, materijalna zavisnost, itd.). A kada ga je raz;goiitio i iiništio, on ga velikodušno šalje ku�i na iscjeliteljski razgovor, sa ženom, uvjeren da �e porazna otkri�a koja je u�inio biti »polazište za ostvarivanje zajedni�kog života bez tajni i u istini«. Kolika je njegova "zalu�enost i sljepilo, najbolje pokazuje scena u kojoj on, pošto je saopštio istinu i tako potpuno razorio jedan brak, ulazi trijumfalno kod Jalmara i Gine, ništa ne »hvataju�i, »blistavog i zadovoljnog lica«, sa pobjedni�ki »ispruženim rukama« i sa osje�anjem da je to »najuzvišeniji trenutak njegovog života«.

Nasuprot Gregersu, zadataik Relinga se sastoji u odr-žavanju i pothranjivanju »životne laži«. I za jednog i za drugog, ljudi su samo eksperimentalni kuni�i. I dok im Gregers ubrizgava smrtonosne doze istine, Reling ih klguka spasoncsnim ali i otrovnim pilulama laži. Za njega su ljudi Uiglavnom bez vrijednosti, zaludni na svijetu, i da bi nekako proživjeii svoj besmisleni život, potrebno ih je obmanjivati i drogirati iluzijama. On Molvika, tog

221

»jadnog i dobrog magarca«, koji bi davno propao u »sa-mopreziranju i o�ajanju«, on je napravio »demonsku prirodu«. Starom Ekdalu, koji je »�itav svoj život proveo kao govedo«, tom »ostarjelom dje�aku«, sa�inio je, od pet-šest saisušenih boži�nih jelki na tavanu, »veliku i svježu Hajdalisku šumu«. Bespomo�nom i krhkom Jal-maru Ekdalu, sa djetinjom i naivnom dušom, nesposobnom da se u životu ispolji i dokaže, podario je spasonosnu ideju 0 njegovoj izuzetnoj misiji, o fenomenalnom »fotografskom kumu«, koji �e mu donijeti slavu i tako potvrditi smisao njegovog positojanja. Obmanjuju�i svijet oko sebe, Reling ipolazi od stanovišta da ako »prosje�nom �ovjeku oduzmete njegovu životnu laž, istovremeno mu oduzimate i njegovu sre�u«. Sli�no Gregersu, i on ima svoje ljudsko nali�je: »prosje�na« i neostvarena li�nost, Ijekar bez reputacije i sposobnosti, alkoholi�ar, skitnica, »besposli�ar«, �ovjek koji je »spiskao i pro�erdao sve što je imao«, bez ljubavi i nježnosti, obilježen i optere�en promašenim životom (neostvarena ljubav prema gospo�i Serbi u mladosti). Reling, kao i svi junaci Divlje patke, posjeduje vlasitito sljepilo, jer ofomainjuju�i druge, on obmanjuje i samoga sebe. I zato je sukob Gregersa i Re-linga, koji se vodi preko porodice Ekdal, nakon samoubi-stva Hedvig lišen �ovje�nosti, to je egoisti�na rasprava dvojice zaludnika o tome ko je bio u pravu i �iji je me-tod, u eksperimentu nad Ekdalovima, ispravniji i djelotvorniji.

Usmjerena i determinisana trijaliizimom Verlea, Gregersa i Relinga, porodica Ekdal ima u drami izrazito pasivnu ulogu, isklju�ivo zavisnu od spoljniih faktora i uticaja. Izložena unakrsnoj radijaciji, ona se, a da to i ne želi, povinjava i prelama, po diktatu nametnutih obaveza, bez istinske unutarruje potrebe, pa �ak i bez smisla za bilo kakav otpor ili sukob. Jalmar Ekdal, koga je Gregers, otkrivši mu prljavu istinu o njegovom braku, prosto natjerao da se izjasni i zauzme stav prema Gini, o�ito hi bio najsretniji kad bi neko mogao da ga oslobodi te nesnosne i nametnute mu uloge angažovanja i djelovanja. I upravo

u tom neskladu izme�u »(»biljnosti« povjerenog zadatka i Jalmarove pitome i blage prirode nesposobne za akciju, sadržana je izuzetna tragi�nost Divlje patke, ibsenovi junaci, u prvom redu Hedvig, a zatim i ostali �lanovi porodice, uvu�eni su nasilno u dramski konflikt, osu�eni da ispaštaju, ne zbog onog što su sami u�inili, ve� zbog onog što su im drugi nametnuli kao obavezu da u�ine. Uzrok, pokreta�ka snaga drame, i posljedica, tragi�na reperkusija, ne proizlaze, u slti�agu Divlje patke, iz iste li�nosti ve� su razidvojeni, jedni pokre�u zamajac drame (Verle, Gregers, Reling), a druge taj zamajac uništava i rasta�e (porodica Ekdal). Nad Ekdailovima ne stoji više ni sudbina, ni kob, ni neka viša sila »naslje�a«, nad njima se jednostavno ukrštavaju tu�i interesi, koji otstvaruju�i vlastite egoisti�ne ciljeve i ideale, vrše pritisak i nasilje i prouizrokuju trpljenje i patnju nedužnih i nezašti�enih. Ibsen je, upravo u liku Hedvig — koja je �iftavim svojim bi�em, od sljepila do samoubistva, uslovljena ovom akcijom sipolja, i koja je zaista potpuno nedužna postala žrtvom tu�ih postupaka i namjera — doveo dramu do, kako bi to rekao Direnmat, »najgoreg mogu�eg obrta«, gotovo ad absurdum, i time je po prvi put ostvario zaista istinsiku tragediju modernog doba. Naiime, »u moderno vreme« — kako je ta�no konstatovao Jovan Hristi� — »okviri tragedije popustili su sasvim, i u njih ulaze i oni koji ndsu mogli ni sanjati da �e im sudbina dosti�i tra-gi�ke sraizmere, i kod Ibsena je težište po�elo definitivno da se pomera: oni koji delaju, postaju smešni i apsurdni zato što ono što �ine više ne odgovara sasvim svetu u kome se kre�u i žive, a oni što trpe, posta�e tragi�ni«.^" Postoji u Divljoj patki, u odnosu na prethodne Ibse-nove drame, i izrazito prisustvo komi�nih situacija, koje su upravo i nastale kao posljedica nesporazuma izme�u onih koji djelaju i onih koji trpe. Jaknarova pri�a o toka jcu, razgovor Hedvig i Gregersa o »morskom bezdanu« i, naro�ito, antologijska scena izme�u Gine i Jaimara u petom �inu, kada je on »rigešio da definitivno« napusti

^ Jovan HirisMi�, Ibsenova diialektika, Pozorištet 1978, 3—4.

222 223

ku�u, koja se dešava paralelno sa Hedviginiim odlaskiom na tavan i samoubistvom, demonstriraju na najbolji na�in poznatu istinu koju je Sekapir znao a klasicisti i romanti�ari je zaboravili, da je stepen tragi�nog udara ja�i i razorniji ukoliko mu prethodi komi�iko olakšan/je. Ovaj spoj tragi�nog i komi�nog, ostvaren, kao u navedenoj sceni izme�u Gine i Jalmara, �ak i simultano, zbunjivao je Ibsenove savremenike. Jedino je Bernard So, povodom london�ke premijere Divlje patke (1S97), pisao oduševljeno o �udesnom osje�anju koje je imao posmatraju�i »s užaisom i sažaljenjem tu di±>oku tragediju, tresu�i se istovremeno od smijeha toj neodoljivoj komediji«.^^ Me�utim, Ibsen kao da je osjetio opasnost ovog sinkretizma i plaše�i se da u gluma�koj interpretaciji ne do�e do prevage komii�kih elemenata i detalja, zahtijevao je od izvo�a�a »aipsolutnu prirodnost i istinitost i u igri glumaca i u scenskoj postavci«. U pismu Hansu Šrederu, reditelju teatra u Kristijaniji (Oslo), on je budu�im realiizatorima Divlje patke, uputio nekoliko zanimljivih upozorenja, interesantnih prevashodno za pravilno razumijevanje pojedinih likova. Od isticanja da je Gregersova uloga »naj-komplikovanija u komadu« i da se on ne smije igraiti kao tip »zloibnika«, preko upozorenja da gospo�a Serbi »mora biti lijepa, domišljata i nimalo vulgarna«, do posebnog in'sistiranja na opasnost shvatanja Jalmara kao komi�ne figure. »Jalmar se« •— piše Ibsen — »ne smije igrati nimalo parodi�no. Glumac ne smije ni u jednom trenuitku pokazati da je svjestan i�ega smiješnog u onome šta govori i �ini. Njegov glais je, kao što napominje Reldng, 'nešto tiigodno' i ova oisoibina mora biti jasno ispoljena. Njegova sentimentalnost je iskrena a njegova melanho-lija na svoj na�in Ijupika i bez trunlka afektacije.«^

Nastala u periodu Ibsenove ptme stvarala�ke zrelosti, u trenutku kada on po�inje da napušta »vulgarne ideale« i društveno-isocijalnu tematiku i upušta se u ispitivanje �ovjekovog »duhoivnog bi�a«. Divlja patka, sa brojnim

i mnogostrukim, simboli�kim zna�enjima, kompleksnim likovima i idejama, zauzima zaista ».izuzetno mjesto« u njegovom dramiskom radu. Kao da su se u njoj, na najbolji na�in, sublimirala i kristalisala Ibsen ova iskustva iz sred'išnje realisti�ke faze d �isti i još neoptere�eni po�eci kasno simbolisti�kih nastojanja. Ako ovome dodamo i uspješan spoj tragi�nog i komi�nog, onda je, �ini nam se, bio u pravu Ibsenov biograf Halvdan Kot, koji je Divlju patku smatrao njegovom najboljom dramom.

2» Michael Meyer, op. cit, 558. 22 Isto. 559.

224 15 — Drame 225

PRVI �IN

Lica:

VERLE, veletrgovac, fabrlkant itxi.

GEEGERS, njegov sin

STARI EKDAL

JAUVtAR EKDAL, star�ev sin, fotograif

GINA, Jalmajeva žena

HEDVIG, njihova k�erka od 14 godina

GOSPO�A SERBl, ku�edoma�ica kod Verlea

RELMG, Ijekar

MOLVIK, bivši teolog

GREBERG, knjigovo�a PETERSEN, sluga kod

Verlea JENSEN, najmljeni sluga D&beli

gospodin tolijedog lica �elavi gospodin

Kraitkovidni gOispodin Šestoro druge gospode^

Verleovi gosti Više naomljenih slugu

u Verleovoj ku�i. Bogato i udobno "namještena radna soha. Ormari za knjige i presvu�eni namještaj, pisa�i sto s dokumentima i protokolima. Usred sohe gore lampe sa zelenim ahažurima, tako da u sohi vlada prigušeno svjetlo. Otvorena dvokrilna vrata sa povu�enom zavjesom na zadnjem zidu. Iz ove sohe vidi se velika elegantna soha jako osvijetljena lampama i stonim svjetiljkama. Naprijed desno u radnoj sohi mala tapecirana vrata iJode u kancelariju. Lijevo naprijed je kamin u kome se žari ugalj; dalje u {pozadini dvostruka vrata koja vode u trpezariju.

Petersen, u livreji, i Jansen, u fraku, prave red u radnoj sohi. Po ve�oj sohi se kre�u dvojica 'ili trojica najmljenih slugu, pospremaju i pale svjetla. Iz trpezarije se �uje bitijanje rozgouora i smijeh više glasova; kucanje noža u �ašu; nastupi tišina; drži se zdravica. Povici »bravo«, aplauz, onda ponovo hrujanje razgovora.

PETERSON (pali lampu na kaminu i stavlja abažur): Hej, Jensene, poslušaj malo; sad stari ustaje i drži dugu zdravicu gospo�i Sertoi.

JENSEN (gura jedan naslonja�): Je li istina ono što ljudi govore, da ima nešto me�u njima?

PETERSEN: A vrag bi znao. JENSEN: On mora da je bio u mladosti veld'ki mangup. PETERSEN: To je mogu�e. JENSEN: A ovu ve�eru sigurno daje zlbog svoga sina. PETERSEN: Da. Sin mu je od ju�e opet ovdje.

15* 227

JENSEN: Ja nisam ni, znao da gospodin Verle ima sina. PETERSEN: Dabome, ima sina. AH taj nikad ne dolazi

ovamo dolje iz Haj dala. Sve ove godine otkad ja ovdje služim, nije bio kod ku�e. NAJMLJENI SLUGA

(na vratima prema drugoj sohi): Hej, Peterisene, ovdje je neka stara mušterija, —

PETERSEN (gun�a): Do�avola, ko sad ho�e da u�e? (Stari Ekdal ulazi s desne strane. Obu�en je u izn,o-šen

ogrta� s visokom kragnom, na rukama vunene rukavice. U ruci drži štap i šubaru, pod rukom paket u pak-papiru. Ima ri�u prljavu periku i male sijede brkove.) PETERSEN (ide mu u susret): Gospode! — Sta ho�ete v i

ovdje? EKDAL (na vratima): Moram hitno u kancelariju, Pe-

tersene. PETERSEN: Kancelarija je ve� �itav sat zatvorena, i — EKDAL: Cuo sam to još dolje, družicu! Ali Greberg je

još unuitra. Budite dobri, Petersene, pa me pustite unutra na ona vrata. (Pokazuje na tapecirana vrata) Nekad sam ulazio tim putem. PETERSEN: Pa, što se mene ti�e —! (Otvara mu vrata)

Ali pazite da i si�ete pravim putem. Imamo goste. EKDAL: Znam ve� — hm! Hvala, Petersen�i�u! Stari,

dobri druže. Hvala lijeipo. (Mrmlja tiho) Tupoglavac! (Odlazi u kancelariju, Petersen zatvara za njim vrata.) JENSBN: Zar i ovaj spada u kancelarijske ljude?

PETERSEN: Nee, to je samo jedan od onih što pišu kod Picu�e kad je potrebna ispomo�. Ali ranije je bio baš fini momak, taj stari Efedal.

JENSEN: Da, taiko i izgleda. PETERSEN: No, da! Bio je �ak a poru�nik! JENSEN: Vidi vraga — baš poru�nik! PETERSEN: Dalbome. Onda se ubacio u neku trgovinu

drvetom lUi nešto sli�no. Kažu da je i Verlea propisno uvalio. Tada su, naime, njih dvojica zajedno bili vlasnici pogona u Hajidalu, razioimijete. O, poznajem ja malo bolje starog Ekdala. Popijemo mi tako po

228

(koju ljutu ili flašu piva zajedno — kod madam Erik- sen. JENSEN: No, sa pla�anjem kao da on baš nije u redu?

PETERSEN: Bože moj, Jensene, pa mogli biiste znati da sam ja taj koji �asti. Ja ipak mislim da trdba biti fin s ljudima, kojima j"e nekad bolje išlo u životu.^

JENSEN: Je li on bankrotirao? PETERSEN: Nee, prošao je još mnogo gore. Zaradio je

robiju. JENSEN: Robiju? PETERSEN: Ili je to možda bio zatvor. ~ (Oslušne) Pst,

evo, ustaju od stola. (Nekoliko sluga otvaraju vrata trpezarije iznutra. Gospo�a

Serbi, u razgovoru s nekoliko gospode, ulazi. �itavo društvo je prati u stopu. Izme�u ostalih Verle. Zadnji dolaze Hjalmar i Gregers.) GOSPO�A SERBI (u prolazu): Peterisene, neika se kafa

servira u muzi�koj sali. PETERSEN: Vrlo dobro, gospo�o Seiibi.

(Ona sa dvojicom gospode tblazi u veliku sohu i odlaze nadesno. Petersen i Jensen odlaze za njima.) DEBELI (�elavom): Uh, ta ve�era! — bio je to težak

posao! �ELAVI: Ah, sa malo dobre volje može se za tri sata

nevjerovatno mnogo posti�i. DEBELI: Da, ali poslije, poslije toga, dragi moj komor-

ni�e! TRECi GOSPODIN: �ujem da se moka i mars^kino služe u muzi�koj sali. DEBELI: Bravo! Onda �€ nam gospo�a Ser'bi možda nešto odsvirati. �ELAVI (prigušenim glasom): Cuj^ da nama gospo�a Serbi uskoro ne odzviždd! DEBELI: Bože sa�uvaj. Berta ne ostavlja na cjedilu stare

prijatelje. (Oni se smiju i odlaze u sobu.) VERLE (tiho i

neraspoloženo): Miiislim da niko nije ništa prkniijetio, Gr^erse.

229

GREGBRS (pogleda ga): A šta to? VERLE: Zar rfi ti niisi primijetio? GRBGERS: Sta je trefbalo da primijetim? VERLE: Bilo nais je trinaest za stolom. GREGERS: Je li? Trinaest? VERLE (gledaju�i Jalmara Ekdala): Ina�e nas obi�no bude samo

dvanaest. (Ostalima) Izvolite, moja gospodo! (On i ostali, osim Jalmara i Gregersa, odlaze nadesno.)

JALMAR (koji je �uo razgovor): Nisi me trebao pozvati Gregerse. GREGERS: Sta! Pa re�eno je da je društvo pozvano u moj u �ast. A

da ja onida ne poizovem svog jedinog i najboljeg prijatelja. — JALMAR: Ali ja mislian da tvome ocu nije pravo. Ja iina�e nikad ne

dolaaim ovamo. GREGERS: Da, to sam �uo. Ali morao sam te vidjeti i porazgovarati

s tobom, jer �u uskoro opet otputovati. — Da, vidciš, — nas dva stara školska druga — svakako smo se jako udaljili jedan od drugog. Nismo se vidjeli ve� šesnaesinsedamnaest godina!

JALMAR: Zar je ve� toMIko prošlo? GREGERS: Svakako. Pa, kako si? Izgledaš dobro. Postao si vrlo

snažan. JALMAR: Hm, pa ne bi se baš moglo re�i da sam snažan. Ali,

naravno, izgledam muževnije nego onda. GREGBRS: Sitvamo. Tvoja vanjština se nije mnogo promijenila. JALMAR (tužno): Ali unutrašnjost! Znaš, tu ve� stvari druga�ije

sitoje, možeš mi vjerovati! Ti valjda znaš kako je meni i mojrima sve pošlo nizibrdo, otkad smo se zadnji put vidje'M,

GREGERS (tiše): Kako je s^a tvoj otac? JALMAR fplaho); Dragi moj, o tome radije ne�emo raizgovarati. Moj

jadni, nesretni otac živi, naravno, kod mene. Pa on i nema na cijelom svijetu drugog pribježišta. Ali, vidiš, meni strašno teško pada da

govorim o toj stvari. — Pri�aj radije ti, kako ti je bilo gore u fabrici.

GREGERS: Živio sam u divnoj samo�i — imao mnogo vremena da razmišljam o raznim stvarima. — Ali hodi ovamo, da se udobno smjestimo. (On sjeda u naslonja� kraj kamina, a Jalmaru nudi

drugi naslonja� pored sehe.) JALMAR (meko): Uprkos svemu, Gregers, ja ti kažem hvala što si

me pozvao za trpezu tvoga oca; jer sad barem znam, da više nemaš ništa protiv mene.

GREGBRS (iznena�en): Kako si došao na misao da bih ja mogao imati nešto protiv tebe?

JALMAR: Pa, prvih godina je ipak bilo tako. GREGERS: Kojih prvih godina? JALMAR: Nakon što se velika nesre�a dogodila. Pa to je i bilo

sasvim prirodno. Samo za dlaku, pa bi i tvoj otac bio u — o, bio bi i on uvu�en u tu sitrašmi aferu!

GREGERS: I zbog toga bih j a trelbao da imam nešto prdtiv t e b e ? Ko ti je to naprd�ao?

JALMAR: Ja znam da sa imao, Gregers; to mi je tvoj otac li�no rekao.

GREGERS (ustukne).- Moj otac! Tako. Hm. — I samo zato se nikad više nisi javio — ni jednom rije�ju?

JALMAR: Da. GREGERS: Cak ni u ono vrijeme kad si postao fotograf? JALMAR: Tvoj otac je rekao da nije vrijedno truda da ti pdšem ni o

tome ni o �emu drugom. GREGERS (gleda preda se): Ne, ne — može biti da je u tome imao

pravo. Ali reci mi sada, Jalmare, da li te tvoj položaj donekle zadovoljava?

JALMAR (lako uzdahne): Ah, da, zašto ne; zapravo se ne mogu potužiti. U po�etku mi je, naravno, bilo malo neobi�no, znaš. Pa našao sam se u sasvim drugim prilikama. Catav moj život se pot5>uno promijenio. Ta nesre�na propast moga oca — ta sramota i skandal, Gregerse —

GRBGERS (dirnut): Da, da, svakako.

230 231

JALMAR: Da nastavim studije, na to više nisam mogao ni pomisliti. Ni pfeniga nije bilo ostalo, naprotiv, još i dugovi, �ak tvome ocu mislim —

GREGERS: Hm — JALMAR: Tako sam, vidiš, smatrao da je najbolje, da se

jednim potezom iš�upam iz svih starih veza i odnosa. I tvoij otac mi je to posebno savjetovao. I povšto se on tako prihvatio da mi pomogne —

GREGERS: To je moj otac u�inio? JALMAR: Da, pa to valjda znaš? Odakle bih ja mogao nabaviti

novac da izu�im fotografiranje, da uredim atelje i da se smjestim? Znaš, to košta novaca!

GREGERS: A troškove za sve to snosk) je moj otac? JALMAR: Da, dragi moij, zar to ne znaš? Ja sam ga razumio

kao da ti je pisao o tome. GREGERS: Ni rije�i, da je to on pomogao. Mora da je

,zaboravio. Mi smo uvijek razmjenjivali samo poslovna pisma. Tako, dakle, moj otac je —!

JALMAR: Da, naravno. Samo nije želio da to ljudi saznaju. Ali on je to bio. I on je bio taj koji mi je ženidbu omogu�io. Ali ti ni to ne znaš?

GREGERS: Ne, to zaista nisam znao — (Hvata ga za ruku) Ali, dragi moj Jalmare, ne mogu ti re�i, koliko me s-ve to raduje — a i mu�i. Možda sam ja svome ocu u�inio iipak nepravdu — u nekim stvarima. Jer, vidiš li, ovo ponašanje je iipak znak da ima dtiše. — To je kao neka vrsta savjesti —

JALMAR: Savjesti! GREGERS: Dabome, ili kako ve� ho�eš da to naizoveš. Ne, ja

nemam rije�i da ti iskažem svoju radost što sam ovako nešto �uo o ocu. — Dakle, ti si oženjen, Jalmare. Dotle ja nikad ne�u sti�i. Pa, nadam se da si sretan kao muž?

JALMAR: O, naravno. Ona> je tako vrijedna i dobra žena, kakvu �ovjek samo može poželjeti. A, osim toga, nije ni bez dbraizovanja.

GREGERS (malo za�u�en): Ne, pa to i ne može biti.

JALMAR: Znaš, i život odgaja �ovjeka. Svakodnevno je u mom društvu — a onda, dolazi nam �esto i nekoliko nadarenih ljudi. Uvjeravam te da ti Ginu ne bi prepoznao.

GREGERS: Ginu? JALMAR: Da, dragi nrioj, zar si zaboravio da se zvala Gina? GREGERS: Ko se zvao Gina? Ja nikako ne znam — JALMAR: Ali zar si zaboravio da je ona jedno vrijeme raddla

kod vas? GREGERS (pogleda ga): Je li to Gina Hansen? JALMAR: Da, naravno da je Gina Hansen. GREGERS: — koja nam je vodila doma�instvo posljednjih

godina, kad je majka bila bolesna? JALMAR: Da, sigurno. Ali, dragi prijatelju, ja sasvim sigurno

znam da ti je tvoj otac pisao o mojoj ženiAi. GREGERS (ustao je): Da, to mi je, naravno, pisao, ali ne da je

— (Hoda po sobi) Ali, �ekaij malo, možda i jeste, kad bolje razmislim. Otac piše uvijek vrlo kratko. (Sjeda na naslon stolice) �uj, Jalmare, reci mi — smiiješna stvar — reci mi, kako je došlo do toga da si se ti sa Ginom — mislim, sa svojom ženom, upoznao?

JALMAR: O, to je hilo vrlo jednostavno. Gina nije još dugo ostala ovdje u ku�i, jer ovdje je tada sve krenulo drugim tokom. Bolest tvoje majke — i sve to, -bilo je za Ginu previše i zato je otkaizala i otišla. To je bilo godinu dana prije smrti tvoje majke — ili možda iste godine.

GREGERS: Bilo je iste godine. A ja sam tada bio gore u pogonu. I, šta je bilo dalje?

JALMAR: Da, Gina je ponovo otišla svojoj majci, izvjesnoj gospo�i Hansen, neobi�no vrijednoj i snalažlji-voj ženi koja je vodila malu gostionicu. Ali, imala je i jednu sobu za izdavanje, vrlo lijepu i udobnu sobu.

GREGERS: I ti si imao sre�u da je iznajmiš? JALMAR: Da. I na to me je upozorio tvoj otac. I tamo

— vidiš — tamo sam zapravo Ginu bolje upoznao.

232 233

GREGERS: I onda je došlo do zaruka? JALMAR: Da. Mladi Ijuidl se lako zaljube i — hm — GREGERS (ustaje i hoda): Reci mi — pošto si se zaru�io

— tek tada te je moj otac poslao — mislim — tek tada te je vi/putio na fotografiranje? JALMAR: Da,

naravno. Jer ja sam želio da napredujem i da se što prije, to bolje, osamostalim. A onda je tvoj otac mislio, kao ja, da �e to najlakše i�i ako ipakušam s fotografiranjem. Gina je bila istog mišljenja. A osim toga, vidiš, bio je još jedan razlog. Desilo se i da je Gina izu�ila retuširanje. GREGERS: Pa

se to sve skupa divno slagalo. JALMAR (zadovoljan, ustaje): Da, zar nije? I ti misliš

da se sve divno složilo? GREGERS: Da, to moram priznati. Tako je moj otac bio za tebe neka vrsta provi�enja. JALMAR (tronuto): On nije napvustio sina svog starog prijatelja u njegovim teškim daniana. Jer, vidiš, on

ima duše. GOSPO�A SERBI (ulazi, s Verleom ispod ruke): Dosta

je zdravica, dobri moj gospodine Verle; tamo više ne . možete ostati i gledati u tolika svjetla. To nije dobro

za vas. VERLE (pušta njenu ruku i prelazi rukom preko o�iju):

Možda zaista imate pravo. (Petersen i Jensen dolaze sa poslužavnicima.) GOSPO�A

SERBI (gostima u drugoj sohi): Izvolite, moja gospodo, ko želi �ašu pun�a, mora�e se potruditi ovamo. DEBELI (prilazi gospodi Serhi): Moj bože, zar je

istina da ste vi iikinuli divnu slobodu pušenja? GOSPO�A

SERBI: Svakako, ovdje u blizini gospodina Verlea ona je ukinuta, gospodine komorni�e. �ELAVI: A

otkad ste uveli te ipooštrene mjere i zakone za cigarete, gospo�o Senbi? GOSPO�A SERBI: Nakon

zadnje ve�ere, gospodme komorni�e. Jer, tada su izvjesni Ijiodi seibi dozvolili da pre�u granicu.

�ELAVI: A to nije dozvoljeno — da se malo pre�e granica,

gospo�o Berta? Zaista nije? GOSPO�A SERBI: Ni u kojem smislu, gospodine Bale! (Ve�ina gostiju se skupila u radnoj sohi. Sluge raznose pun�.) VERLE (Jalmaru, koji stoji kraj stola): Sta vi to tako revnosno

studirate, Ekdale? JALMAR: To je samo album, gospodine Verle. �ELAVI (okrene se): Ah, fotografije. Da, to je upravo nešto za

vas. DEBELI (u naslonja�u): Jeste li ponijeli koju od svojih

fotografija? JALMAR: Ne, žao imi je. DEBELI: E, to ste trebali. Dobro je za probavu kad se tako

sjedne i razgleda slike. �ELAVI: A onda, vadite, to uvijek malo podstakne i razgovor. KRATKOVIDNI: A svaki podisticaj se prima sa zahvalnoš�u. GOSPO�A SERBI: Gospoda mi^le, kad je �ovjek pozvan na

ve�eru, onda mora i on nešto dopriniijeti, gospodine Ekdale.

DEBELI: U ku�i gdje se tako dobro jede, to je pravo za-dovoljstvo.

�ELAVI: Dragi bože, a kad je rije� o boribi za egizisten-ciju, onda —

GOSPO�A SERBI: Tu imate pravo! (Nastavljaju razgovor sa smijehom, i šalama.)

GREGERS (tiho); Moraš malo razgovarati, Jalmare — JALMAR (nevoljno): O �emu da razgovaram!? DEBELI: Zar ne mislite i vi, goapodine Verle, da se to-kajac

može smatrati pi�em zdravim za stomak? VERLE (kraj kamina): Za tokajac koji ste ve�eras dobili, mogu

garantirati. To je jedno od naj-, najfinijih godišta. Pa, to ste valjda i sami primijetili.

DEBELI: Dabome, ima tako delikatan ukus. JALMAR (nesigurno): Zar ima razlike u godištima? DEBELI (smiju�i se): Staa? — Vi ste dobri!

234 235

VERLE (smiješi se): Vama, stvarno, ne vrijedi ponuditi :plemenitu kapljicu. �ELAVI: Tokajac je kao i fotografija,

gospodine Ekdale. Treba mu sun�evo svjetlo. Ili, možda, nije tako?

JALMAR: Da, svjetlo �ini svoje. GOSPO�A SERBI: Pa onda je to sasvim kao sa komor-

nicima, jer i njima je sun�evo svjetlo jako potrdino, kako se pri�a. �ELAVI: Au! Au! To je bio pravi vic sa

bradom! KRATKOVIDNI: Milostiva gospo�a je duhovita — DEBELI: — i to na naš ra�un. (Prijeti) Gospo�o Berta!

Gospo�o Berta! GOSPO�A SERBI: Da, ali jedno je ipak sasvim sigurno — da godišta imogu biti sasvim razli�ita. A stara godišta su najfinija. KRATKOVIDNI: Ubrajate li mene u stara? GOSPO�A SERBI: A, — ni govora. �ELAVI: Ali mene, najpoštovanija gospo�o —? Pogle-

idajte mene! DEBELI: Da, i mene! U koga godišta nas ubrajate? GOSPO�A SERBI: Vas ubrajam u slatka godišta, moja

gospodo. (Ona srku�e pun� iz svoje �aše, komomici se smiju i šale s njom.)

VERLE: Gospo�a Sertbi uvijek zna da se izvu�e iz ne-zigo�e — kad samo ho�e. Ali vi ništa ne pijete, moja gospodo. — Peteraene, pazite malo —! Gregerse, hajde da ispijemo jednu �ašu zajedno. (Gregers se ne mi�e) Ho�ete li i vi s nama, Ekdale? Za stolom nisam imao prilike da se kucnem s vama. (Greherg kroz tapecirana vrata.)

GRBBERG: Pardon, gospodine Verle, ali ja ne mogu napolje. VERLE: Zar su vas opet zaMju�ali? GREBERG: Ma jesu, a Flakstad odnio klju�eve sa sobom — VERT.E: No, onda pro�ite ovuda. GREBERG: Ali tu je još neko ~

VERLE: Pa, pro�ite, pro�ite samo, obojica — nemojte se ženirati. (Greberg i stari Ekdal dolaze iz kancelarije.)

VERLE (nehotice): O-o —! (Smijeh i razgovor gostiju zamukne. Jalmar se trgne

kad ugleda svoga oca, ostavi �ašu i okrene sa kaminu.) EKDAL (ne diže pogled, ali prolaze�i pravi na sve strane

kratke naklone i mrmlja): Molim za izvinjenje. Pogriješio sam put. Dolje je bilo zatvoreno — dolje je zatvoreno. Molim za izvinjenje. (On i Greherg odlaze desno.)

VERLE (kroz zube): Prokleti Greberg! GREGERS (bulji u Jalmara otvorenih usta) To valjda nije bio

—1 DEBELI: Sta je? Ko je to bio? GREGERS: O, niko. Samo knjigovo�a i još neki. KRATKOVIDNI (Jalmaru): Jeste li vi poznali tog �ovjeka? JALMAR: Ne znam — nisam obratio pažnju — DEBELI (ustaje): Nebesa, pa šta je to? (Hoda od jednog do

drugog i tiho govore.) GOSPO�A SERBI (šap�e slugi): Poslužite ga ne�im tamo

napolju. Nešto ddbro mu dajte. PETERSEN (klimne): U redu. (Ode.) GREGERS (tiho i tronuto, Jalmaru): Dakle, stvarno je to on

bio! JALMAR: Da. GREGERS: A ti si stajao tu i odricao ga se! JALMAR (šap�e uzbu�eno): Ali zar sam mogao —! GREGERS: — da ga priznaš za svoga oca? JALMAR (bolno): O, da si ti na mom mjestu —

(Razgovor gostiju, do sada voden ispod glasa, sada postaje usiljeno glasan.) �ELAVI (približava se prijateljski Jalmaru i Gregersu): Aha,

ovdje se osvježavaju stare uspomene iz studentskih dana! Zar ne? Pušite li, gospodine Ekdal? Ho�ete vatre? Istina, ne smijemo ovdje —

JALMAR: Hvala, ja ne pušim ------------

236 237

DEBELI: Zar nam ne�ete odreciitovati ndcu malu lijepu pjesmu, gospodine Ekdal? Ranije ste to taiko lijepo znali.

JALMAR: Nažalost, više ne znam ni jednu. DEBELI: Ah, to je prava šteta. Da, pa šta �emo onda raditi,

Bale? {Oba gospodina odlaze u drugu sohu.) JALMAR (potišteno): Gregerse — ja idem. Kad je �ovjek

osjetio riiku sudbine nad svojom glavom kao ja, vidiš —. Preporu�i me svome ocu.

GREGERS: Da, da. Ideš li odmah ku�i? JALMAR: Da. Zašto pitaš? GREGERS: Ja �u možda kasnije do�i do tebe. JALMAR: Ne, to nemoj. Ne u moj stan. Kod mene je tužno,

Gregerse, pogotovo poslije tako sjajne sve�a^ nosti, kao ove ovdje. Možemo se na�i negdje u gradu.

GOSPO�A SERBI (približi se, prigušenim glasom): Vi od-lazite, Ekdal?

JALMAR: Da. GOSPO�A SERBI: Onda pozdravite Ginu. JALMAR: Hvala. GOSPO�A SERBI: I recite joj da �u navratiti do nje uskoro. JALMAR: Najljepša hvala. (Gregersu) Ti ostani ovdje. Ja �u

neprimjetno iš�eznuti. (Ide polako kroz sohu, pa u drugu sobu i najzad ode

nadesno.) GOSPO�A SERBI (tiho sluzi koji se vratio.): No, je li stari šta

dobio da ponese? PETERSEN: Dabome, �ušnuo sam mu flašu konjaka. GOSPO�A SERBI: Trebali ste mu nešto bolje izabrati. PETERSEN: Nee, gospo�o Serbi, taj vam ne zna ništa bolje od

konjaka. DEBELI (na vratima sa notama u ruci): Da nešto odsviramo

zajedno, gospo�o Serbi? GOSPO�A SERBI: Ah, da — ho�emo. GOSTI: Bravo, ibravo!

(Ona i svi gosti odlaze kroz sohu pa nadesno. Gregers ostaje kod kamina. Verle nešto traži po pisa�em, stolu i

238

�ini se da želi da Gregers ode. Pošto se ovaj ne mi�e, Verle pode ka izlaznim vratima.) GREGERS: O�e, zar ne�eš ostati za trenuitak? VERLE (zastaje): Sta je? GREGERS: Treba da govorim s tobom. VERLE: Ne možeš pri�eikati da budemo sami? GREGERS: Ne. Jer možda više uopšte ne�emo bila sami. VERLE (stupi bliže): Sta to treba da zna�i?

(Za to vrijeme odjekuju prigušeni zvu�i glasovira iz muzi�ke sale.)

GREGERS: Kako se moglo pustiti da ova porodica ovako bijedno propadne?

VERLE: Sigurno misiliš na Ekdalove? GREGERS: Da, mislim na Ekdalove. Pa poru�nik Ekdal

ti je nekada bio tako blizak ,— VERLE: Da, nažalost, bio mi je suviše blizu. I to sam

poslije godinama osje�ao i spaštao. N j e m u treba da zahvalim što su se na mome dobrom glasu i imenu pojavile mrlje.

GREGERS (tiho): Je li stvarno samo on bio krivac? VERLE: Nego ko?

GREGERS: Pa vi ste zajedno otkupili šume — VERLE: Ali zar nije Ekdal bio taj koji je snimio kartu terena

— onako sumnjivu kartu? On je bio taj koji je preduizimao nezakonitu sje�u na tu�em tlu i vlasništvu. On je bio odgovoran za �itav posao. Ja nisam imao nikakvog uvida u to šta je radio poru�nik Bkdal.

GREGERS: Kao da poru�nik Ekdal nije ni sam imao uvida u ono što je radio.

VERLE: Može biti. Ali �injenica je da je on osu�en, a ja oslobo�en.

GREGERS: To znam. U nedostatku dokaza. VERLE: Svejedno: oslobo�en je, oslobo�en. A 23bog �ega

ti kopaš po tim starim, mu�nim stvarima, abog kojih sam prije vremena osijedio? Da nisi o tome tamo

•gore iz goditie u godinu razmišljao? Uvjeravam te.

239

Gregerse, ovdje u gradu su te stare pri�e davno za-boravljene — barem što se mene ti�e.

GREGERS: A nesretna porodica BMal —? VERLE: A šta ti misliš da je trebalo da ja u�inim za te ljude?

Kad je Ekdal opet bio na slobodi, vidjelo se da je potpuno slomljen, nepovratno izgubljen �ovjek. Ima ljudi ikoji propadnu na ovome svijetu ako im se desi neikoiiko neprijatnosti — i više do kraja života ne stanu na svoje noge. Moraš mi na rije� vjerovati, Gregerse, da sam im pomogao koliko sam mogao — a da sebe ne izložim i da ne dam povoda raznim sumnji�enjima i ogovaranjima —

GREGERS: Sumnji�enjima —? No, da, dabome. VERLE: Ekdalu sam povjeravao pisarsike poslove za kan-

celariju i pla�am mu za njegov rad daleko, daleko više, nego što vrijedi —

GREGERS (ne gledaju�i ga): Hm, u to ne sumnjam. VERLE: Ti se smiješ? Možda misliš da ne govorim istinu?

Naravno, toga nema u mojim knjigama — takvi izdaci se nikad ne uvode u knjige.

GREGERS (smiješi se hladno): Svakc^ko, ima izdataka koji se radije ne unose u knjige.

VERLE (ustukne): Sta ho�eš da kažeš? GREGERS (skupi hrabrost): Jesi li uveo u knjige i to koliko je

koštalo Jalmarovo u�enje fotografskog zanata? VERLE: J a? Zašto da to unosim u knjige? GREGERS: Pa, sada znam da si to t i platio. A znam i to, da si

ti bio taj koji mu je tako izdašno pomagao da otpo�ne novi život.

VERLE: No — i onda još kažeš da nisam dovoljno u�inio za Bkdalove! Mogu ti re�i da su mi ti ljudi dosta izdataka napravili.

GREGERS: I o tim izdacima nisi vodio n i k a k v e knji-ee' VERLE: Zašto me to pitaš? GREGERS: O, imam nekih razloga za to. Reci mi — kad si se

tako žarko interesirao za sina tvog starog pri-

jatelja — to je bilo upravo u vrijeme kad se on htio oženiti?

VERLE: Da, do vraga — kako se mogu poslije toliko godina još —

GREGERS: Ti si mi tada napisao jedno pismo — poslovno pismo, naravno. I u dodatku, tu je stajalo sasvim kratko, da se Jalmar Ekdal oženio s izvjesnom go-sipo�icom Hansen.

VERLE: Da, sasvim ta�no, tako se zvala. GREGERS: Ali nisi ništa naipisao o tome, da je ta gospo�ica

Hansen — Gina Hansen, naša nekadašnja doma�ica. VERLE (smije se podrugljivo, ali usiljeno): Ne, jer zaista

nisam mogao misliti da se ti toliko interesuješ za našu bivišu doma�icu.

GREGERS: To i nisam �inio. Ali — (Spušta glas) — bilo je ovdje u iku�i drugih koji su se za nju jako interesirali.

VERLE: Sta to treiba da zna�i? (Prasne) Ti time valjda ne misliš na mene?

GREGERS (tiho, ali odlu�no): Da, mislim na tebe. VERLE: I ti se usu�uješ —! To se usu�uješ —! Kako može taj

nezahvalni �ovjek, taj fotograf — kako može biti tako dnzak, da tako optužuje —!

GREGERS: Jalmar nije izgovorio ni jedne takve rije�i. Ja mislim da on nema ni pojima o tome.

VERLE: Ali odakle to onda tebi? Ko ti je mogao tako nešto kazati?

GREGERS: To mi je moja jadna, nesretna majka kazala. Posljednji put kad sam je vidio.

VERLE: Tvoja majika! Mogao sam i misliti! Ona i ti — uvijek ste se držali zajedno. Ona je od po�etka otu�ila tvoje srce od mene.

GREGERS: Ne, to su u�inile patnje i uvrede, koje je ona ovdje morala podnositi, sve dok je to nije slomilo i upropastilo.

VERLE: O, nije ona podnosila patnje i uvrede — barem ne više od minogih drugih ljudi! Ali sa bolesnim.

240 16 — Drame 241

ilervoznim ljudima teško se ojzlazi na kraj. Tu sam j a isuviše morao podnositi. — A sad mi ti dolaziš sa takvim sumnji�enjima — podgrijavaš svakakve stare glasine i klevete protiv svoga oca. Dragi Gre-gerse, ja mislim da bi ti u svojim godinama zaista mogao da se baviš korisnijim stvarima.

GREGERS: Da, svakaiko je vrijeme tome. VERLE: Onda �e ti biti laikše oko srca, nego što ti je, izgleda,

sada. Jer, kuda bi te i dovelo to što iz godine u godinu sjediš tamo gore u pogonu kao oibi�an �inovnik, mu�iš se i ne�eš da primiš ni pare preko uobi�ajene mjese�ne plate? Pa to ti je �isto ludilo.

GREGERS: Da, kad bih ja to tako sigurno znao. VERLE: Ja te sasvim razumijem. Ti ho�eš da budeš neovisan,

ne�eš da meni i na �emu zahvaljuješ; ali upravo sada imaš priliku da postaneš neovisan — da po-staneš u svakom smilslu svoj gosipodar.

GREGERS: Tako? A na Ikoji na�in —? VERLE: Kad sam ti pisao da obavezno do�eš ovamo — hm — GREGERS: Da, šta, zapravo, ho�eš od mene? Cijeli dan

�ekam da to saznam. VERLE: Htio sam da ti predložim da stupiš u firmu kao

suvlasnik. GREGERS: Ja? U tvoju firmu? Kao partner? VERLE: Da. Zbog toga ne moramo stalno biti zajedno. Ti bi

mogao preuzeti poslove ovdje u gradu, a ja ibih se poivukao gore u fabriku.

GREGERS: To bi ti h t i o ? VERLE: Da, jer, vidiš, ja nisam više toliko sposoban za rad

kao prije. Prisiljen sam da štedim svoje o�i, Gre-gerse, jer su mi nekako oslabile.

GREGERS: Takve su ti uvijek i bile. VERLE: Ne baš kao sada. A povrh toga — za moje prilike bi

možda moglo biti poželjno da stanujem tamo gore — barem jedno vrijeme.

GREGERS: Sve bih drugo prije pomislio nego tako nešto.

VERLE: Poslušaj me, Gregerse. Nas mnogo toga razdvaja — sigurno. Ali ipak smo mi otac i sin. Ja mislim da bismo mogli do�i do nekog sporazuma.

GREGERS: Ti valjda misliš: prividno. VERLE: No, i to bi ve� bilo nešto. Razmisli, Gregerse. Zar ne

misliš da bismo mogli? Je li? GREGERS (gleda ga hladno): Iza toga se nešto krije. VERLE: Kako to misliš? GREGERS: Sigurno sam ti za nešto potreban. VERLE: U ovako blislkom odnosu, u kakvom smo nas

dvojica, ljudi su uvijek potrebni jedan drugom. GREGERS: Da, tako se kaže. VERLE: Sad bih volio da budeš jedno vrijeme kraj mene. Ja

sam tako usamljen �ovjek, Gregerse, uvijek sam bio usamljen — �itav isvoj život; a naro�ito sada, kad osje�am da se bliži starost. Moram imati nekog kraj seibe.

GREGERS: Imaš gospo�u Serbi. VBRLE: Svakako. I ona mi je, tako re�i, postala neophodna.

Ona je �ila, dobrog raspoloženja — unosi život u ovu ku�u. A to je baš ono što mi je potrebno.

GREGERS: Pa, onda imaš sve što ti srce želi, VERLE: Da, ali se bojim da tako ne može ostati. Jednu ženu u

takvoj situaciji svijet lako može krivo shvatiti. Da, gotovo bih rekao, da to ni muškarcu nige sasvim zgodno.

GREGERS: O, ako muškarac prire�uje ovakve ve�ere kao ti, onda sigurno može ponešto i reskirati.

VERLE: Da, ali ona, Gregerse? Bojim se da bi se ona mogla na�i u nezgodnoj situaciji. I ako se na�e — i ako �ak iz odanosti prema meni pre�e preko tra�eva i ogovaranja ljudi —? Misliš li, Gregerse, da bi ti, sa svojim toliko izraženim osje�ajem za pravi�nost —

GREGERS (prekine): Reci mi kratko i jasno: je li ti to imaš namjeru da se oženiš s njom?

VERLE: A ako bih imao tu namjeru? Sta onda? GREGERS: Da, to i ja pitam: šta onda?

242 16* 243

VERLE: Da li bi to tebi jaiko smetalo? GREGERS: Ne, nikako. Uopšte ne. VERLE: Pa, nisam mogao znati, da možda sje�anje na tvoju

pokojnu majku — GREGERS: Ja nisam optere�en. VERLE: No, kako god bilo — svakako si mi težak kamen

skinuo sa srca. Jako mi je drago da u toj stvari mogu ra�unati na tvoju saglasnost.

GREGERS (gleda ga netremice): Sad znam i za šta �eš me upotrijeibiti-.

VERLE: Upotrijebiti te? Kakvo je to iEraižavanje? GREGERS: Ah, ne budimo sitni�avi u ižlboru rije�i — barem

ne u �etiri oka. (Nasmije se kratko) Da, tako je! Do�avola — dakle, zbog toga sam se morao ovdje pojaviti. Gospo�i Serbi za ljubav. Trebalo je inscenirati ovdje u ku�i porodi�ni život. Talbleau izme�u oca i sina! To je nešto novo, o, da!

VERLE: Kako se usu�uješ da govoriš takvim tonom! GREGERS: Kad je ovdje bilo porodi�nog života? Nikada,

koliko se ja sje�am. Ali sada se osjetila potreba za malo ne�eg takvog. Jer, sigurno �e vrlo dobro djelovati, ^ko se bude pri�alo, da je sin, na krilima poštovanja — pohrlio na svadbeno slavlje ostarjelom ocu. I šta �e ostati od svih onih glasina o patnjama mrtve mu�enice? Ne tako mnogo. Pa njen sin ih ipobija.

VERLE: Gregerse, vjerujem da tebi ni jedan �ovjek na svijetu nije tako odvratan kao ja.

GREGERS (tiho): Suviše sam te izibliza gledao. VERLE: Gledao si me o�ima tvoje majke. (Malo spusti glas)

Ali ne smiješ zaboraviti da su njene o�i — ponekad bile zamagljene.

GREGERS (drhte�i): Znam šta ho�eš da kažeš. Ali ko snosi krivicu za nesretnu bolest moje majke? Ti i sve ove —! Posljednja je bila ona cura koju si privezao Jalmaru Ekdalu, kad ti više nisi — o!

VERLE (slegne ramenima): Od rije�i do rije�i — kao da slušam tvoju majku.

GREGERS (ne sluša ga): — i sada se on, sa svojom be-zazlenom, djetinjom dušom, nalazi usred prevare — živi pod istim krovom s jednom takvom — a i ne sluti da je ono, što naziva svojim domom, sazdano na laži! (Korak hliže) Kad se osvrnem na �itav tvoj život, �ini mi se kao da gledam bojno polje puno ubijenih ljudskih sudbina.

VERLE: Sad i sam vidim: jaz izme�u nas je suviše veliki. GREGERS (nakloni se, savladava se): To sam primijetio. I

zato uzimam svoj šešir i idem. VERLE: Ideš? Iz ku�e? GREGERS: Da. Jer sad najzad vidim zadatalk, zbog koga

mogu živjeti. VERLE: Kakav zadatak? GREGERS: Ti bi se samo smijao, da to �uješ. VERLE: Osamljen �ovjek se ne smije tako lako, Gregerse. GREGERS (pokazuje prema pozadini): Vidi, o�e, eno ko-

mornici igraju �ora-Jbake sa gospo�om Seiibi! — Laku no� i adieu. (Ode u pozadinu nadesno. �uje se društvo kako se smije i šali.)

VERLE (mrmlja podrugljivo za Gregersom): He —! Zvekan — i još kaže da nije optere�en.

244 245

DRUGI �IN

Atelje Jalmara Ekdala. Prili�no velika prostorija, ali se vidi da je vfiansarda. Desno kosi krov sa velikim oknima, napola navu�ene plave zavjese. U desnom uglu ulazna vrata. Na istoj strani naprijed vrata za dnevnu sohu. Na lijevom zidu takode dvoja vrata, a izme�u njih željezna pe�. Na zadnjem zidu široka dvostruka vrata, �iji se dijelovi mogu gurnuti u stranu. Atelje je jednostavan, ali prijatno namješten. Izme�u vrata desno, malo odmaknuta od zida sofa sa stolom i nekoliko stolica; na stolu upaljena lampa sa ahažurom. U uglu kraj pe�i stari naslonja�. Tu i tamo, po sohi, vide se fotografski aparati i instrumenti. Na zadnjem zidu, lijevo od dvostrukih vrata regal sa knjigama, kutijama, flašama kemikalija, raznim ure�ajima, alatom i drugim predmetima. Na stolu se vide fotografije i sitnice, kao �etkice, papir i sli�no. Gina sjedi na stolici za stolom i šije. Hedvig sjedi na sofi, drži pal�eve na ušima, ruke pred o�ima i �ita neku knjigu. GINA (pogleda nekoliko puta prema Hedvig kao u potajnoj

hrizi, i krišom): Hedvig! HEDVIG (ne �uje). GINA (glasnije): Hedvig! HEDVIG (skida ruke i diže pogled): Da, majko? GINA: Hedice, sad više ne smiješ �itati. HEDVIG: Ah, majko, pusti me još malo! Samo malo! GINA: Ne, ne, sad �eš ostaviti knjigu. Tvoj otac to ne voli; ni

on nikad ne �ita uve�e. HEDVIG (zatvara knjigu): Ne, otac ne. On i ne �ita baš

mnogo.

GINA (ostavlja šivanje i stavlja olovku i svesku na sto): Sje�aš li se ti koliko smo danas potrošili na buter?

HEDVIG: Jednu ikrunu i šezdeset pet era. GINA: Ta�no. (Bilježi) Strašno, koliko nam ode za buter. A

onda za kobasicu i sir — daj da vidimo — (Bilježi) — pa za šunku — hu — (Zbraja) To je ta�no —

HEDVIG: Pa onda dodaj i pivo. GINA: Da, razumije se. (Bilježi) Odlazi novac; ali tako mora

biti. HEDVIG: Ali zato ti i ja danas nismo morale kuhati ru�ak —

kad otac nije kod ku�e. GINA: Da, to je bilo dobro. No, a onda sam danas naplatila za

fotografije osam kruna i pedeset. HEDVIG: Zamisli — toliko je bilo! GINA: Ta�no osam kruna i pedeset.

(Pauza. Gina opet šije. Hedvig uzima papir i olovku i po�inje da crta. Lijevom rukom zasjenjuje o�i.)

HEDVIG: Zar nije divno pomisliti da je otac na toj velikoj ve�eri kod bogatog gospodina Verlea?

GINA: To baš ne možeš re�i, da je kod bogatog gospodina Verlea. Njega je sin pozvao. (Poslije kra�e pauze) Sa starim Verleom mi nemamo nikakve veze.

HEDVIG: Ja se strašno radujem o�evom povratku. Obe�ao mi je da �e zamoliti gospo�u Serbi da mu da nešto lijepo za mene.

GINA; Da, kažu da u toj ku�i ima svega i sva�ega. HEDVIG (crtaju�i): Sad sam ipak malo gladna.

(Stari Ekdal ulazi iz hodnika. Nosi mnogo papira pod rukom i neki paket u džepu kaputa.) GINA: Kako kasno danas dolazite ku�i, djede. EKDAL: Kancelarija je bila zatvorena. Morao sam �ekati kod

Greberga. A onda sam još morao kroz — hm. HEDVIG: Jesu li ti opet dali nešto za prepisivanje, dje-de?

EKDAL: Evo, �itavu gomilu. Pogledaj samo. GINA: To je lij^o. HBDVIG: A u džepu imaš još jedan paket!

246 247

BKDAL: Je li? Ah, šta, nije to ništa. (Ostavlja štap u ugao) Opet ima posla za duže vrijeme, Gino. (Gura malo ustranu jedno krilo vrata) Pst! (Trenutak gleda unutra, a onda oprezno gura vrata natrag) He-he! Spavaju ve� — svi zajedno. A ona je legla u korpu. He-ihe!

HEDVIG: Jesi li siguran, djede, da joj u korpi nije zima? EKDAL: Sta ti pada na pamet! Zima! U tolikoj slami? (Ide

prema lijevim vratima) Gdje su šibice? GINA: Eto ih na komodi.

(Ekdal odlazi u svoju sohu.) HEDVIG: To je zaista dobro što je djed opet dobio toliko posla

da prepisuje. GINA: Da, jadan stari djed. Tako zaradi barem sebi malo

idžeparca. HEDVIG: I onda ne može po cijelo prije podne da sjedi u toj

odvratnoj kr�mi kod gospo�e Erikisen. GINA: I to, svakako.

(Kratka pauza.) HEDVIG: Misliš li da su još za stolom? GINA: A bog zna. Može biti. HEDVIG: Zamisli samo tolika fina jela što �e ih otac dobiti.

Sigurna sam da �e biti veseo i zadovoljan kad do�e. Sta ti misliš, majko?

GINA: Da. Znaš, voljela bih da mu i mi možemo re�i da smo iznajmili sobu.

HEDVIG: Ali t o danas nije potreibno. GINA: Ah, pa znaš kako bi nam ddbro došlo. A nama ta soba i

nije potrebna. HEDVIG: Ne, samo mislim da to nije potrebno d a n a s ,

jer �e otac svakako biti dobro rasipoložen. Bolje je da vijest o sobii ostane za drugi put. GINA (gleda je): Ti

se toliko raduješ da �e otac pri�ati same lijepe stvari, kad ve�eras do�e ku�i? HEDVIG:

Da, jer kad on do�e, ovdje je veselije. GINA (zamišljeno): Da, to je istina.

(Stari Ekdal ulazi ponovo i ho�e da iza�e lijevo na prednja vrata.)

GINA (okre�e se napola na stolici): Djede, ho�ete li to u kuhinju?

EKDAL: Da, ho�u nešto. Ali samo ti sjedi. (Ode.) GINA: Ne�e valjda prenositi žar od uglja tamo na/polje? (�eka

trenutak) Hedvig, pogledaj malo, šta on to radi. (Ekdal se vra�a sa malim kr�agom punim vrele vode

koja se puši.) HEDVIG: Nosiš toplu vodu, djede? EKDAL: Dabome — nosim. Treba mi za nešto. Eto, moram da

pišem a tinta se zgusnula kao 'kaša — hm. GINA: Ali, djede, pojedite prvo svoju ve�eru. Ja sam vam je

postavila. EKDAL: Od moje ve�ere nema ništa, Gino. Imam mnogo

posla, kažem ti. Ne�u da mi iko ulazi u moju sobu. Niko — hm. (Odlazi u svoju sohu. Gina i Hedvig izmijene poglede.)

GINA: (tiho): Sta misliš, odafcle mu novac? HEDVIG: Sigurno je dobio od Greberga. GINA: Ni govora. Pa Greberg uvijek pošalje novac meni. HEDVIG: Onda mora da je negdje uzeo jednu flašu na zajam. GINA: Jadni djed, njemu niko više ne daje na zajam.

(Jalmar u mantilu i sivom filcanom šeširu dolazi s desna.) GINA (odhaci šivanje i ustane): Ali, Ekdale, zar si se ve�

vratio? HEDVIG (sko�i istovremeno): Ve� si kod ku�e, tata? JALMAR (ostavi šešir): Da, i ve�ina drugih je otišla. HEDVIG: Tako rano. JALMAR: Da, pa to je bila samo ve�era. (Ho�e

da skine mantil.) GINA: Daj da ti pomognem. HEDVIG: Ja �u. (Skidaju mu kaput, Gina ga vješa rm zadnji

zid.) HEDVIG: Je li bilo mnogo ljudi, o�e? JALMAR: Ah, ne, nije mnogo. Bilo nas je otpriiliike dvanaest

do �etrnaest osoba za stolom. GINA: I sa svima si razgovarao?

248 249

JALMAR: O, da, pomalo. Uglavnom se Gregers bavio sa �mnom.

GINA: Je li Gregers još uvijek onako ružan? JALMAR: Pa, lijepo baš ne izgleda. — Je li stari ve� kod iku�e?

HEDVIG: Da, djed sjedi unutra i piše. , , JALMAR: Je li šta rekao? GINA: Ne, a šta je trebalo da kaže? JALMAR: Zar nije pri�ao da je —? Mislim da su mi rekli,

da je bio kod Greberga. U�i �u malo kod njega. GINA: Nee, ne, puisti ga — JALMAR: Zašto? Je li rekao da mu ne ulazim? GINA: Rekao je da mu danas n i k o ne ulazi — JALMAR (daje znak): Hm-hm! GINA (ne primje�uje): — bio je ovdje i uzeo tople vo�e — JALMAR: Aha! sad sjedi i —? GINA: Bi�e da je taiko. JALMAR: Bože dragi, jadni moj ostarjeli otac —! Da,

pustimo ga, neka sjedi i okrijepi svoju dušu. (Stari Ekdal u ku�nom kaputu sa zapaljenom, lulom duhana

dolazi iz svoje sohe.) EKDAL: Ve� si tu? U�inilo mi se kao da �ujem tvoj glas. JALMAR: Ovaj �as sam stigao.

EKDAL: Ti mene sigurno nisi vidio, je U? JALMAR: Ne, ali relkli su mi da si prošao kroz sobu i — i tako sam došao za tobom. EKDAL: Hm, lijepo od tebe, Jalmare. Ko je sve bio tamo,

zapravo? JALMAR: O, razni ljudi. Bio je komornik Flor i komor-

nilk Bale i komornik Kasipersen i komornik taj i taj — šta ja znam —

EKDAL (klimnu): Jesi li �ula, Gino? Pa on je bio sa samim komornicima!

GINA: Da, sad je sve lijepo i fino u toj ku�i. HEDVIG: Jesu li 'komornici pjevali, o�e? Ili nešto predstavljali?

JALMAR: Ne, samo su lupetali koješta. A onda su tražili od mene, da im nešto odrecitujem. Ali za to me nisu pridobili.

EKDAL: Nisu te pridobili? GINA: Ali, to si im ipak mogao u�initi. JALMAR; Ne, ne mora �ovjek odmah i na svaki zvižduk da igra.

(Seta po sohi) Barem j a ne�u. EKDAL: O, ne, Jalmara ne�e niko tako lako pridobiti. JALMAR: Ne znam zašto bih se baš j a morao brinuti za razgovor i

zabavu, kad odem u društvo. Neka se drugi malo potrude. Ta rulja hoda od jedne žderan-cije do druge, ždere i lo�e iz dana u dan. Onda oni trebaju da budu korisni, kad su toliko dobrih jela dobili.

GINA: Nisi im valjda tako rekao? JALMAR (pjevuckaju�i): Ho-iho~ho! Imali su prUiiku da svašta

�uju. EKDAL: I to si ti rekao komornicima u lice? JALMAR: Tako nešto, tako nešto. A kasnije smo imali malu

raspravu o tokajcu. EKDAL: O tokajcu? Eh, to ti je fino vino! JALMAR (zastane): On m o ž e da bude fin. Ali re�i �u ti, sva

godišta nisu jednako fina. Sve zavisi od toga, koliko je sunca dobilo grož�e.

GINA: Ah, kako ti sve znaš, Ekdale. EKDAL: I o tome se po�elo raspravljati? JALMAR: Pokušali su, ali onda im je dato na znanje da je isti slu�aj i

sa komornicima. Ni kod njih nisu sva godišta jednako fina — to im je re�eno!

EKDAL: He-he! I time im je natrljan nos? JALMAR: To im je re�eno u lice. EKDAL: Ctuješ li, Gino, on im je to reikao u lice! GINA: Zamisli, pravo u lice! JALMAR: Da, samo ja ne bih htio da se o tome govori. Takve stvari

se ne pri�aju dalje. Pa sve je, naravno, i proteklo u prijateljstvu. Ipak su to fini, prijatni ljudi — zašto da ih vrije�am? Ne!

EKDAL: Ali, u lice —

250 251

HEDVIG (umiljava se): Kako divno izgledaš u fraku. Dobro ti stoji frak, o�e.

JALMAR: Da, zar ne? A ovaj mi, stvarno, odli�no odgovara. Stoji mi kao saliven — možda je malo preuzak pod ruikom —; pomozi mi, Hedvig. (Skida frak) Obu�i �u radije sako. Gdje mi je sa!ko, Gino?

GINA: Evo ti ga. (Donosi mu sako i pridržava.) JALMAR: Tako. Nemoij zaboraviti da Mol viku vratiš frak

sutra ujutro. GINA (ostavlja frak): Pobrinu�u se. JALMAR (proteže se): Ah, ovo je ipalk Uigodnije. I ovako

ležerno i udobno odijevanje bolje pristaje �itavoj mojoj pojavi. Zar ne misliš i ti tako, Hedvig?

HEDVIG: Da, o�e. JALMAR: Naro�ito kad vežem kravatu ovako, sa dva lepršava

kraja —; vidi, ovako —! Zar ne? HEDVIG: Da, to bolje pristaje uiz bradicu i gustu kovr-džavu

kosu. JALMAR: Pa, zapravo ne bih rekao baš kovrdžavu, više je

talasasta. HEDVIG: Da, jer su ti kovrdže duga�ke. JALMAR: Zapravo, talasi. HBDVIG (poslije kra�e pauze, cupka ga za rukav): O�^! JALMAR: No, šta je? HEDVIG: O, ti dobro znaš šta je! JALMAR: Ne, stvarno ne znam. HBDVIG (smije se pla�ljivo): O, znaš, o�e, nemoj me dalje

miui�iti! JALMAR: Ali, šta ti je? HEDVIG (drmusa ga): Dosta je, daj mi to sad, o�e! Pa, (znaš,

ono l i j e p o što si mi obe�ao. JALMAR: Ah, bože, kako sam to zaboravio! HEDVIG: O�e, ti me samo bockaš — stidi se! Gdje ti je? JALMAR: Stvarno sam zaboravio. Ali, �ekaj malo! Ipak imam nešto za tebe, Hedvig. (Ode da traži u džepu fraka.) HEDVIG (ska�e okolo i plješ�e rukama): Ah, majko, majko! GINA: Vidiš, kad imaš malo strpljenja, onda —

JALMAR (drži neki papir): Vidi — evo ga. HEDVIG: To? Pa to je samo komad paipira. JALMAR: Znaš, to je jelovnik. �itav jelovnik. Evo piše

»meni« — a to zna�i, jelovnik. HEDVIG: I ništa drugo? JALMAR: Pa, �ula si, drugo sam zaboravio. Ali, možeš mi na

rije� vjerovati: sve te poslastice, nisu ti to neka xxživanja. Sjedi sad za sto i �itaj nam kartu. Onda �u ti ja sve opisati, kakva su to jela. Ovdje — Hedvig.

HEDVIG (guta suze): Hvala. (Sjedne, ali ne može da �ita. Gina joj daje znak, Jalmar to primijeti.)

JALMAR (hoda okolo po sobi): Da, otac porodice mora da misli na sve mogu�e stvari; ali ako samo jedanput zalboravi i najmanju sitnicu, svi naprave kisela lica! No, �ovjek se i na to navikne. (Zastaje pored starog kraj pe�i) Jesi li ve�eras zavirio unutra, o�e?

EKDAL: Možeš misiliti — ona je u korpi. JALMAR: Tako? U korpi? Po�inje, dakle, da se navikava. EKDAL: Da, naravno. To sam ja unaprijed govorio. Ali ipak

ima još nekoliko sitnica — JALMAR: Nelkih popravaka, da. EKDAL: Koji se m o r a j u naipraviti. JALMAR: Dobro, porazgovarajmo malo o tim popravcima,

o�e. Hodi ovamo, da sjednemo na sofu. EKDAL: Lijepo! Hm! — Ali prvo da napunim lulu. — Moram

je prvo o�istiti. Hm. (Ode u svoju sohu.) GINA (smiješi se Jalmaru): Da o�isti lulu, eh! JALMAR: Znam, znam, Gino, pustimo ga — jadni, slomljeni

starac. — Da, ti popravci — najbolje da to odmah sutra uradimo.

GINA: Sutra sigurno ne�eš imati vremena, Ekdale. HEDVIG (upada): O, ho�e, majko. GINA: — jer ne zaboravi na kopije, koje moraju biti re-

tuširane. Ljudi su ve� više puta slali po njih. JALMAR: Tako? Dakle, opet kopije! One �e ve� biti gotove.

Ima li, možda, novih narudžbi? GINA: Nažalost, ne; sutra imam samo ona dva portreta, kao

što znaš.

252 253

JALMAR: Ina�e ništa? Naravno, ako se sjedi skrštenih rulku —

GINA: Ali šta da radim? Mislim da sam koliko sam mogla stavljala u novine.

JALMAR: U novine, u novine! Pa vidiš kakva je korist od toga. Ni radi sobe sigurno niko nije dolazio?

GINA: Ne, još nije. JALMAR: To se i moglo o�ekivati. Ako se ne potrudiš, onda

—. Moraš se pošteno napregnuti, Gino! HEDVIG (pritr�i mu): Da ti donesem frulu, o�e? JALMAR: Ne, nikakve frule! Meni ne treba nikakve radosti na

ovome svijetu. (Hoda okolo) Da, sutra �u raditi, kao što j a znam, i moram, to ne�e izostati. Radi�u koliko god imam snage —

GINA: Ali, dragi, dobri Ekdale, ja uppšte nisam tako mislila. HEDVilG: O�e, ho�u li ti donijeti jednu flašu piva? JALMAR: Ne, nikakvog piva! I nikakvog truda zibog mene!

(Zastane) Pivo? — Pomenula si pivo? HEDViIG (živahno): Da, o�e, dobro, svježe pivo. JALMAR: Pa, ako baš ho�eš, donesi jednu flašu, nemam ništa

protiv. GINA: Da, donesi, pa �emo lijepo da posjedimo.

(Hedvig tr�i u kuhinju.) JALMAR (kraj pe�i, zadrži je, uhvati njenu glavu u ruJce,

gleda je i privla�i sebi.) Hedvig! Hedvig! HEDVIG (radosno, kroz suze): O, dragi moj o�e! JALMAR: Ne, ne zovi me tako! Sjedio sam za stolom bogatog

�ovjeka, sjedio sam i uživao za prepunom tnpezom! A ipak se nisam sjetio —!

GINA (sjeda za sto): Ah, nije to važno, Ekdale! JALMAR: ipak! Ali vi mi to ne smijete uzeti za zlo. Pa vi

znate koliko vas ja volim. HEDVIG (grli ga): I mi tebe strašno volimo, o�e! JALMAR: I ako ponekad budem neiprijatan — onda — dragi

bože, ne zaboravite da sam ja �ovjek koga stal-

no pritiš�e more briga. Da. (Protrlja o�i) Ne�u piva u ovakvom trenutku. Daj mi frulu. (Hedvig otr�i do regala i donese je.) JALMAR: Hvala

lijeipo! To je ono pravo. Sa frulom u ruci i sa vas dvije kraj sebe — eto!

(Hedvig sjeda za sto uz Ginu. Jalmar prvo hoda po sobi, onda sjeda i svira neku �ešku narodnu igru; ali svira laganim elegi�nim tempom i s puno osje�aja.) JALMAR (prekine

sviranje, pruži Gini lijevu ruku i govori tronuto): Možda je tijesno i siromašno pod našim

krovom, Gino, ali to je ipak dom. I ja vam kažem: dobro je biti ovdje! (Opet po�ne da svira. Neko zakuca na vrata hodnika.)

GINA (ustaje): Tiho, Ekdale, izgleda, neko dolazi. JALMAR (ostavlja frulu u regal): Ko bi to sad mogao

biti? (Gina ode i otvori vrata.) GREGBRS VERLE (napolju na

hodniku): Oprostite — GINA (malo ustukne iznena�ena): Oh! GREGBRS: — zar ovdje ne stanuje fotograf Ekdal? GINA: Da, stanuje. JALMAR (do�e do vrata): Gregers? Ti si to, ipak? No,

bodi, u�i unutra. GREGBRS (ulazi): Pa rekao sam ti da �u navratiti. JALMAR: Ali još ve�eras —? Naipustio si društvo? GREGERS: I društvo i svoju o�insku ku�u. — Dobro ve�e,

gospo�o Ekdal. Ne znam da li me još poznajete. GINA: O, da, mladog gospodina Verle nije talko teško

prepoznati. GREGBRS: Nije — jer sam sli�an majci. A nje se valjda

sje�ate. JALMAR: Napustio si ku�u, kažeš? GREGERS: Jesam, preselio sam u hotel. JALMAR: Da, da. Pa, kad si ve� tu, onda barem odioži

kaput, sjedi — GREGERS: Hvala lijepo.

(Skida mantil. On se presvukao i sad je u jednostavnom sivom �ohanom odijelu seoskog kroja.)

254 255

JALMAR: Hodi ovamo, na sofu. Smjesti se udobno. (Gregers sjeda na soju, Jalmar na stolicu za stolom.)

GRBGERS fgleda po sobi): Dakle, ovdje stanuješ, Jalma-re. Ovo ti je, daikle, ku�a —

JALMAR: Ovo ovdje je atelje, kao što vidiš — GINA: Ali ovdje je više mjesta i zato se najradije ovdje

zadržavamo. JALMAR: Ranije smo bolje stanovali, ali ovaj stan ima jednu

veliku prednost: ima divne nusprostorije — GINA: A onda, s jedne strane hodnika imamo jednu sabu koju

možemo izdati. GREGERS (Jalmaru) Tako, tako, imaš, dakle, i podstanare? JALMAR: Ne, još nemam. To ne ide tako brzo, vidiš. Moramo

se potruditi. (Hedvigi) Ali, Hedvig, šta je bilo s pivom? (Hedvig klimne i ode u kuhinju.)

GREGERS: To je, dakle, tvoja k�er? JALMAR: Da, to je Hedvig. GREGERS: I to vam je jedino dijete? JALMAR: Jeste, ona nam je jedinica. Naša najve�a radost na

svijetu, i — (Spušta glas) naša najdublja bol, Gregerse. GREGERS: Sta to govoriš! JALMAR: Da, Gregerse, jer njoj prijeti strašna opasnost da

i^ubi vid. GREGERS: Da oslijep.! JALMAR: Da. Do sada se pokazuju samo prvi znaci; još neko

vrijeme može njeno stanje da ostane ovako. Ali Ijeikar je rekao šta nas �eka. To se ne može promijeniti.

GREGERS: Pa to je strašna nesre�a. Kako je to dobila? JALMAR (uzdiše): Vjerovatno naslje�em. GREGERS (iznena�en): Naslje�em? GINA: Ekdalova majka je tako�e imala slabe o�i. JALMAR: Da, to kaže otac. Ja se majke i ne sje�am. GREGERS: Jadno dijete. I kako ona to podnosi?

256

JALMAR: Ah, pa znaš valjda da mi nemamo srca da joj tako nešto kažemo. Ona nema pojma u kaikvoj je opasnosti. Radosno i bezbrižno, cvrku�u�i kao pti�ica, doleprša�e do vje�ne tame svog života. (Sauladan) O, to je beskrajno bolno za mene, Gregerse. (Hedvig donosi poslužavnik sa pivom i �ašama i stavlja na

sto.) JALMAR (Pogladi joj kosu): Hvala, hvala, Hedvig. (Hedvig mu ovije ruku oko vrata i nešto mu šap�e na uho.)

JALMAR: Ne, hljeb i buter sada ne. (Pogleda Gregersa) Ili bi Gregers, možda, htio komadi�? GREGERS (odbijaj:

Ne, ne, hvala. JALMAR (još uvijek tužno): Pa, donesi ipaik malo. Ja bih

volio okrajak, ako ima. A buter nemoj da štediš, znaš? (Hedvig klimne zadovolJ7io i opet ode u kuhinju.)

GREGERS (prati je pogledom): Ina�e, �ini mi se, izgleda sasvim svježe i zdravo. GINA: Ina�e i jeste sasvim zdrava,

hvala bogu. GREGERS: S vremenom �e postati sli�na vama, gosipo�o

Bkdal. Koliko joj je sada godina? GINA: Hedvig �e upravo napuniti �etrnaest. Prekosutra

joj je ro�endan. GREGERS: Onda je prili�no velika za svoje godine. GINA: Da, u ovoj godini se dobro protegla u visinu. GREGERS: Po njima što rastu najbolje se vidi kako mi

starimo. — Koliko ste to vi ve� u braku? GINA: U braku smo upravo —; da, sad �e tome petnaest

godina. GREGERS: Zamislite, ve� tako dugo. GINA (postaje pažljiva, gleda ga): Da, jeste — svakako. JALMAR: Da, ta�no. Još nekoliko mjeseci po petnaest

godina. Ali tebi mora da je vrijeme bilo dugo tamo gore u fabrici, Gregerse. GREGERS: Svalkako, dok sam

živio gore; a sada poslije svega i ne znam u šta mi je vrijeme prošlo. (Stari Ekdal dolazi iz svoje sobe, bez lule, ali sa svojom

starom vojni�kom kapom na glavi. Hod mu je malo nesiguran.) 1'? — Drame OR?

EKDAL: Tako, Jalmare, sad možemo sjesti i porazgovarati o svemu — hm. A šta je sad to?

JALMAR (ide mu u susret): O�e, imamo posjetu. Gregers Verle —, ne znam da li ga se ti još sje�aš.

EKDAL (gleda Gregersa koji je ustao): Verle? Je li to sin —? Šta ho�e on od mene?

JALMAR: Ništa, o�e. Došao je kod mene. � -• • EKDAL: No, onda nije ništa loše? JALMAR: Ne — ni govora. EKDAL (maše rukama): Nije zbog o n o g a , vidiš. Ne da se ja

bojim, ali — GREGERS (ide prema njemu): Htio sam samo da vam

iprenesem pozdrave sa starih lovišta, gospodine poru�nice. EKDAL: Sa lovišta? GREGERS: Jeste, onih gore kod Hej dala. EKDAL: Ah, onih gore. Da, tamo sam ja nekad bio poznat. GREGERS: Bili ste nekada veliki lovac.

EKDAL: O, naravno, Bi�e da je tako. Vidite li ovu uniformu? Ne pitam nikog za dozvolu, smijem li je ovdje noisiti ili ne.

Ako ne izlazim u njoj na ulicu, onda — (Hedvig donosi tanjir sa hljebom i huterom koji stavlja na sto.)

JALMAR: Sad sjedi, o�e, i uzmi �ašu piva. Izvoli, Gre-gerse. (Ek�al nešto mrmlja i spoti�e se o sofu. Gregers sjeda

na najbližu stolicu, Jalmar do Gregersa, s druge strane. Gina sjeda malo dalje od stola i šije. Hedvig stoji kraj svoga oca.) GREGERS: Sje�ate li se još, gospodine poru�nice, kako smo

vas Jalmar i ja posje�ivali tamo gore ljeti i u vrijeme Boži�a?

EKDAL: Tako? Zar jeste? Ne, ne, nemam pojma. Ali bio sam lovac i po, to ve� smijem tvrditi. Lovio sam i medvjede. Devet sam ih ustrijelio.

GREGERS (sau�estvuju�i): A sad više nikako ne idete u lov.

EKDAL: O, nemojte to re�i, dragi moj. Bavim se ja i sad lovom, i te kako. Naravno, ne na onaj na�in! Jer, šuma je, vidite, — šuma, šuma — (Pijej Sta radi šuma? Je li lijepa?

GREGERS: Nije tako ponosita kao u vaše vrijeme. Mnogo je iskr�ena.

EKDAL: Iskr�ena? (Tiho i plašljivo) To je opasna rabota. To ne prolazi bez poisljeidica. Da, šuma — ona se sveti.

JALMAR (puni mu �ašu): Izvoli, o�e, još gutljaj. GREGERS: Kako može �ovjek kao vi — �ovjeik prirode — da

živi usred grada, me�u �etiri uiska zida? EKDAL (cereka se i nam,iguje Jalmaru): Ah, nije meni tako

loše. Uopšte mi nije tako loše. GREGERS: Ali nema svega onoga što vam je za srce priraslo.

Svjež vazduh, slobodan život u šumi i na proplanku, me�u pticama i divlja�i.

EKDAL (smiješi se): Jalmare, ho�emo li mu pokazati? JALMAR (brzo i malo zbunjeno): Ah, ne, o�e, ne danas. GREGERS: Sta to ho�e da mi pokaže? JALMAR: Ma, nije ništa. — Vidje�eš drugi put. GREGERS (okre�e se staroTn^ i nastavlja): Evo šta sam vam

htio re�i, gospodine poru�nice: vi biste trebali po�i gore sa mnom; jer ja �u uskoro opet otputovati. Možete i tamo dobiti posla za prepisivanje. Pa ovdje nemate baš ništa, što bi vas moglo utješiti i osvježiti.

EKDAL (gleda ga iznena�eno): Nemam baš ništa, šta bi -------- !

GREGERS: No, da, imate Jalmara. Ali i on sad ima svoju porodicu. A �ovjek kao vi, koga je uvijek privla�ila priroda i nešto iskonsko —

EKDAL (udari po stolu): Jalmare, on mora da vidi! JALMAR: O�e, ma pusti to — �emu to? Pa i mrak je — EKDAL: Gluposti! Baš je mjese�ina. (Ustaje) On mora to da

vidi, kažem ti. Pusti da pro�em. Hodi, Jalmare, pomozi mi!

HEDVIG: Da, oce, pomozi mu! JALMAR (ustaje): Pa, što se mene ti�e -— GREGERS (Gini): Sta je to, zE^pravo?

258 17* 259

GINA: Ah, nemojte zamišljati da je bog zna šta. (Ekdal i Jalmar odlaze do zadnjeg zida i guraju svaki po jedno krilo dvostrukih vrata. Hedvig pomaže starom. Gregers stoji kraj soje. Gina nezainteresirano šije dalje. Kroz otvor vrata vidi se velika i duga�ka tavanska prostorija sa nepravilnim uglovima i stuhovima dimnjaka. Otvori na krovu kroz koje jasna mjese�ina osvjetljava pojedine dijelove prostorije, dok je sve drugo u tami.) EKDAL (Gregersu): Možete vi i bliže pri�i! GREGERS (ide za njima): Sta ima tamo? EKDAL: Možete se sami uvjeriti — hm! JALMAR (malo zbunjen): To pripada ocu, znaš. GREGERS (na vratima, gleda unutra): Pa vi držite ko-koši, gospodine poru�nice! EKDAL: Držim li kdkoši, eh! Sad leže, ali da ih samo vidite po danu! HEDVIG: A onda još i ----------- EKDAL: Pst-pst! Još ne�emo re�i! GREGERS: Vidim, imate i golubove. EKDAL: O, da! Bi�e da imamo i golubove. Oni imaju svoje sandu�i�e gdje se legu gore pod samim krovom, jer golubovi, oni vam vole da sjede visoko, znate. JALMAR: A to nije ni obi�na vrsta golubova. EKDAL: Obi�na vrsta! Bogami i nije! Imamo i pismonoše i nekoliko gušana. — Ali do�ite vi ovamo! Vidite li onaj sanduk tamo uza zid? GREGERS: Vidim, šta vam je u njemu? EKDAL: U njemu nam no�u spavaju kuni�i, dragi moj! GREGERS: Kuni�i? Zar imate i kuni�e? EKDAL: Do�avola, da! — Mogli ste i misliti da imamo i kuni�e. �uješ li, on pita imamo li kuni�e? He-he! Ali sad dolazi ono pravo, vidje�ete. Sad dolazi pravo! Skloni se, Hedvig. Stanite vi ovamo. Tako! No, i šta sad vidite tamo? Zar ne vidite jednu korpu naipunjenu slamom? GREGERS: Da. I vidim da u korpi leži neka ptica. EKDAL: Hm! — »Ptica« — GREGERS: Zar to nije patka?

EKDAL (uvrije�eno): Pa, bi�e da jeste. JALMAR: Ali šta misliš, k a k v a je to patka? HEDVIG: To nije obi�na patka — EKDAL: Pst! GREGERS: A nije ni turska patka. EKDAL: Ne, gospodine — Verle; to nikako nije turska patka,

jer to je d i v l j a p a t k a . GREGERS: Zaista? Divlja patka? EKDAL: Da-a, tako je. Ta »ptica«, kako vi reikoste, to je

divlja patka. Naša divlja patka, dragi moj. HEDVIG: Moja divlja patka. Jer ona je moj a. GREGERS: I ona može da živi ovdje na tavanu? I da

napreduje? EKDAL: Naravno, ona ima i svoje korito sa vodom gdje -može

da se br�ka. JALMAR: I svaki dan dobije svježu vodu. GINA (obra�a se Jalmaru): Ali, dragi Efcdale, ovdje postaje

hladno. EKDAL: Hm, onda �emo zatvoriti. Ionako ih ne smijemo

smetati u njihovom no�nom odmoru. Prihvati, Hedvig. (Jalmar i Hedvig guraju vrata.)

EKDAL: Drugi put ih možete bolje pogledati. (On sjeda u naslonja� kraj pe�i) �ujte, možete mi vjerovati, divlje patke, one su vam nešto sasvim �udno i posebno.

GREGERS: Ali kako ste je samo uhvatili, gospodine po-ru�nice?

EKDAL: Ni'sam je ja uhvatio. Za nju treba da zahvalimo nekome u gra�u.

GREGERS (trgnu se): Valjda ne mome ocu? EKDAL: Svakako. Hm. I nikom drugom do njemu! JALMAR: Baš komi�no, Gregerse, kako si mogao da pogodiš? GREGERS: Pa ti si mi pri�ao da za ponešto zahvaljuješ mome

ocu; i tako sam, eto, pomislio — GINA: Ali patku nismo dobili od go^sipo�ina Verlea li�no —

260 261

EKDAL: Ipak nam je došla od Verlea, Gino. (Gregersu) On je bio napolju, na �amcu, znate, i pucao u nju. Ali, on ima slabe o�i, vaš otac, zar ne? Hm — i tako ju je samo ranio.

GREGERS: No, da, dobila je valjda nešto sa�me. JALMAR: Možda tri-'�etiri. HBDVIG: Ali dobila ih je pod krilo i više nije mogla letjeti. GREGERS: A onda je sigurno otišla u dubinu? EKDAL (pospano, teškog jezika): To je prirodno: Uvijek tako

u�ine divlje patke. Potonu — najdublje što mogu, dragi moj, �vrsto zagrizu u morsku travu i alge — i vrag zna �ega još ima dolje. A onda se više nikad ne vrate.

GREGERS: Ali vaša divlja patka se ipak vratila, gospodine poru�nice.

EKDAL: On ima strašno hitrog psa, — vaš otac. I taj pas — on je zaronio do dna i iznio patku.

GREGERS (okrenut Jalmaru): I onda ste je vi dobili? JALMAR: Ne odmah. Prvo je stigla u ku�u tvoga oca. Ali tamo

nikako nije napredovala. Onda je Petersen dobio nare�enje da je zakolje.

EKDAL (napola spava): Hm-ida, Petersen — taj tupogla-vac —

JALMAR (govori tiše): I, vidiš, na kraju smo je mi dobili. Otac malo poznaje Petersena. I kad je saznao pri�u o divljoj patki, nagovorio ga je da je njemu prepusti.

GREGERS: I sad ovdje na tavanu tako famozno napreduje? JALMAR: Još kako! Odebljala je. No, pa ve� je tako dugo tu,

da je svoj stari, divlji život posve zaboravila. A to je ipak najvažnije.

GREGERS: Imaš pravo, Jalmare. Ne daj joj samo da vidi more i nebo. — Ali, sad ne smijem duže ostati — izgleda da tvoj otac spava.

JALMAR: Ah, 2Jbog toga — GREGERS: Ta�no, da — zar nisi rekao da imaš sobu za

izdavanje — nenastanjenu sobu?

JALMAR: Da, zašto pitaš? Znaš li možda nekog —? GREGERS: Mogu li j a uzeti tu sobu? JALMAR: Ti? GINA: Ali, ne, gostpodine Verle — GREGERS: Mogu li je uzeti? Onda �u preseliti odmah

rano ujutro. JALMAR: Ali s velikim zadovoljstvom — GINA: Ali, ne, gospodine Verle — nije to nikako soba za

vas. JALMAR: Gino, kako možeš da kažeš tako nešto? GINA: Mogu. Jer soba nije ni dovoljno velika ni dovoljno

svijetla i — GREGERS: To nije tako važno, gospo�o Bkdal. JALMAR: A ja mislim da je to posve zgodna soba: a nije

ni tako loše namještena. GINA: Ali ne zaboravi onu dvojicu koji dolje stanuju. GREGERS: Pa kakvi su ti ljudi? GINA: Ah, jedan je nekad bio ku�ni u�itelj — JALMAR: Izvjesni kandidat Molvik. GENA: — a drugi je doktor, koji se zove Reling. GREGERS: Reling? Toga površno poznajem. On je jedno

vrijeme prakticirao gore na Hej dalu. GINA: To su vam prava dva probisvijeta. Uve�e �esto

idu u skitnju, a onda do�u kasno no�u ku�i i tada nisu sasvim — tako — GREGERS: Na to se �ovjek brzo

navikne. Nadam se da �u i ja, kao divlja patka — GINA: Hm, ja miislim da biste trebali prvo jednu no� prespavati. GREGERS: Vi me vrlo nerado primate u ku�u, gospo�o Ekdal? GINA: Moj bože, kako možete tako nešto misliti? JALMAR: Da, to je stvarno �udno od tebe, Gino. (Gregersu) Ali, reci mi, misliš li to za prvo vrijeme ostati

u gradu? GREGERS (navla�i mantil): Da, sad miislim da ostanem

ovdje. JALMAR: A ne u o�evoj ku�i? Sta �eš raditi?

262 263

GREGERS: E, slušaj, kad bih samo to znao — onda ne bi bilo tako loše. Ali kad neko ima nesre�u da se zove Gregers — »Gregers« — i još »Verle« — pa jesi li ikad �uo nešto tako odvratno? JALMAR: Meni ne zvu�i

tako. GREGERS: Ah, fuj! Da �ovjek zaželi da udari onoga ko se tako zove. Ali, ako ve� imaš taj križ, da budeš Gregers — Verle na ovom svijetu, kao ja — JALMAR:

Ha-ha-ha, a da nisi Gregers Verle, šta bi htio da budeš? GREGERS: Kad bih mogao da biram, najradije

bih bio neki hitar pas.

GINA: Pas! HEDVIG (nehotice): O, ne! GREGERS: Da, pas; i to onaj hitri što roni po divlje patke

kad ove potonu i uhvate se �vrsto za rastinje na dnu. JALMAR: Znaš šta, Gregerse — tu ti ja ne razumijem

ini jedno slovo. GREGERS: Ah, i nema nekog naro�itog zna�enja. Pa,

dakle, sutra ujutro — useljavam. (Gini) Mnogo posla ne�ete imati oko mene; ja sve radim sam. (Jalmaru) Sutra �emo dalje razgovarati. Laku no�, gospo�o Ekdal. (Klimne Hedvig) Laku no�! GINA: Laku no�,

gospodine Verle. HEDVIG: Laku no�. JALMAR (pali svije�u): Trenutak, ja �u ti posvijetliti —

sigurno je mra�no na stepenicama. (Gregers i Jalmar odlaze na vrata hodnika.) GINA (gleda

preda se, sa šivanjem u krilu): Zar ovo nije bilo koješta što je rekao da bi volio da je pas? HEDVIG:

Nešto �u ti re�i, majko — mislim da je time htio da kaže nešto drugo. GINA: A šta bi to moglo biti?

HEDVIG: To ne znam; ali �itavo vrijeme je izgledalo kao da misli nešto drugo od onog što govori. GINA: Misliš?

Da, bilo je �udno. JALMAR (vra�a se): Još je gorjela lamipa. (Ugasi svije�u

i ostavi je) No, da najzad malo budemo sami. (Po�inje

da jede hljeh i huter) No, vidiš li, Gino — kad se -�ovjek samo malo potrudi —

GINA: Kako to potrudi? JALMAR: Pa, eto, zar nije ovo sre�a što smo najzad izdali

sobu. I pomisli samo — �ovjeku kao Gregers —-starom, dobrom prijatelju.

GINA: Pa, ja — ja baš ne znam šta bih rekla. HEDVIG: Ali, majko, vidje�eš kako �e biti lijepo! JALMAR: E, baš si ti �udna. Prvo si bila kao opsjednuta da se

riješiš te sobe, a sad kao da ti nije pravo. GINA: Znaš, Ekdale, da je to neko drugi — onda —. Ali šta

misliš, šta �e re�i stari Verle? JALMAR: Stari Verle? Sta se to njega ti�e? GINA: Ali zar ne vidiš da je izme�u njih opet pukla tikva, �im

mladi� napušta ku�u. Znaš ve� kakvi su njihovi odnosi. JALMAR: Da, može biti, ali — GINA: Pa stari može na koncu pomisliti da i ti tu imaš svoje

prste — JALMAR: Ma, pusti ga nek misli šta ho�e! Stari Verle je

stvarno strašno puno u�inio za mene, to, da, i to mu priznajem. Ali ne može ipak zbog toga raspolagati sa mnom za vje�na vremena.

GINA: Ali, dragi Ekdale, možda djed mora misliti na to. Izgubi�e na kraju i ono malo zarade što mu daje Greberg.

JALMAR: Skoro bih rekao: daj bože! Zar nije ponižavaju�e za �ovjeka kao što sam ja da gleda svog starog sijedog oca kako hoda po svijetu kao izop�enik? Ali, uskoro �e kucnuti �as, mislim. (Uzima novi hljeb i huter) Ako j a preduzmem nešto u životu, onda �u to i sprovesti!

HEDVIG: Ah, da, o�e — ho�eš, ho�eš! GINA: Pst! nemojte ga probuditi! JALMAR (tiše): I ho�u, kažem vam. Do�i �e uskoro taj dan,

evo — I zato je dobro što smo iznajmili sobu. Jer tako postajem nezavisniji. A to mora biti �ovjek, koji ima neku zada�u u životu. (Prema naslo-

264 265

nja�u, tronuto) Jadni, stari o�e. — Samo se ti osloni na svog Jalmara. — Ima on široka ple�a — barem snažna ple�a ima. — Jednog lijeipog dana �eš se probuditi i — (Gini) Ti možda ne vjeruješ?

GINA (ustaje), Da, da, svakako. Ali sad prvo da vidimo kako �emo ga smjestiti u krevet.

JALMAR: Da, ho�emo. (Pažljivo ohuhvataju starog i nose ga.)

TRE�l �IN

Atelje Jalmara Ekdala. Jutro je. Dnevno svjetlo pada kroz veliki prozor kosog krova. Zavjesa je razmaknuta. Jalmar sjedi za stolom. Zabavljen je retuširanjem fotografije. Gina dolazi iz hodnika, u šeširu i kaputu, nosi pokrivenu korpu na ruci.

JALMAR: Ve� si se vratila, Gino? GINA: Da, morala sam požuriti. (Ostavlja korpu na stolicu,

skida šešir i kaput.) JALMAR: Jesi li ulazila kod Gregersa? GINA: O, da, jesam. Kod njega ti baš krasno izgleda. Jedva što

je uiselio, a ve� mi je priredio lijepe stvari. JALMAR: Kako to? GINA: Reikao je da ho�e sve sam da radi. Pa je onda htio da

naloži. Ali zatvorio je otvor na pe�i, tako da je �itava soba bila puna dima. O-oh, to je takav smrad, da se —

JALMAR: Ma nije mogu�e! GINA: Da-da. A najljepše tek dolazi. Sad je htio da ugasi

vatru, pa je sasuo svu vodu za umivanje u pe�, tako da �itav pod pliva u prljavštini.

JALMAR: Ali to je grozno. GINA: Ja sam odmah htjela da pozovem portirku da taj svinjac

po�isti, ali ona ne dežura prije podne. JALMAR: Pa kud �e on sa sobom do tada? GINA: Kaže da �e iza�i. JALMAR: I ja sam bio malo kod njega, kad si ti izašla. GINA: To sam �ula. Pozvao si ga i na doru�ak.

266 267

JALMAR: Samo na sasvim mali doru�ak, znaš. Pa ovo mu je prvi dan — možemo ga, valjda, pozvati. Ti uvijek imaš ponešto u ku�i.

GINA: Moram pogledati šta imamo. JALMAR: Samo neka ne bude ni suviše malo. Jer mislim da �e

do�i i Reling i Molvik do nas. Znaš, Relinga sam sreo baš na stepenicama i tako sam nrorao —

GINA: Sta? Ne�e, valjda, do�i još i njih dvojica? JALMAR: Bože dragi, dva �ovjeka više ili manje, ne�emo

zJbog toga prqpasti. EKDAL (otvori svoja vrata i pogleda unutra): Ej, Jalmare,

slušaj — (Primijeti Ginu) Ah, tako. GINA: Sta ste htjeli, djede? EKDAL: Ma ništa, svejedno. Hm! (Ode opet unutra.) GINA (uzima korpu): Pripazi na njega da ne iza�e. JALMAR: Da, da — svakako. — Cuj, Gino, malo salate od

haringe — to bi bilo divno. Jer Reling i Molvik su ove no�i opet izlazili u skitnju.

GINA: Samo da mi ne do�u prerano, ,pa da — JALMAR: Ne, sigurno ne�e, imaš vremena. GINA: No, dobro. A ti možeš do tada još malo raditi. JALMAR: Evo sjedim i radim! Radim koliko god treba! GINA: Vidiš, onda �eš i završiti. (Odlazi s korpom u kuhinju.) JALMAR (sjedi neko vrijeme i radi na fotografiji, ali radi

lijeno i bez volje). EKDAL (pomoli glavu kroz vrata, gleda po ateljeu i kaže

prigušenim glasom): Cuj, imaš li posla? JALMAR: Da'bome, .sjedim ovdje i mu�im se sa slikama još

od — EKDAL: Da, da, naravno, ako imaš tako mnogo posla, onda —

hm! (Opet ode unutra, vrata ostaju otvorena.) JALMAR (radi šute�i dalje, onda ostavi �etkicu i ode do

vrata): Imaš li ti posla, o�e? EKDAL (iznutra): Ako ti imaš poisla, imam i ja. Hm! JALMAR: Da, svakako. (Ode ponovo na posao.) EKDAL (opet do�e do vrata): Hm, znaš, Jalmare, tako mnogo

posla baš i nemam.

JALMAR: Mislio sam da sjediš i pišeš. EKDAL: Pa do�avola i taj Greberg, valjda može još dan--dva

pri�ekati. Ne radi se o životu — koliko ja znam. JALMAR: Ne, i nisi ti njegov rob. EKDAL: A onda ove druge stvari tu unutra — JALMAR: Naravno, znam. Ti bi htio unutra? Ho�eš da ti

otvorim? EKDAL: Pa — ne bih se ljutio — JALMAR (ustane): Onda bismo bili gotovi. EKDAL: Da, naravno. Do sutra ujutro treba da budem gotov.

Jer to j e sutra? Hm? JALMAR: Da, svakako da je sutra.

(Jalmar i Ekdal guraju svaki po jedno krilo vrata na strane. Jutarnje sunce šija kroz otvore krova. Nekoliko golubova leti tamo-amo, drugi gugu�u na pre�agama. Dolje unutra na podu kokoda�u kokoši.) JALMAR: Pa, hajde sad u�i, o�e. EKDAL (ulazi): Zar ti ne�eš sa mnom? JALMAR: Pa, vidiš — ne znam — (Ugleda Ginu na ku-

hinjskim vratima) Ja? Ne, ja nemam vremena, moram da radim. — Ali taj mehanizam koji — (On povla�i neki kanap. Unutra se povla�i zavjesa, �iji se unutrašnji dio sastoji od starog platna za jedra. Gornji dio je napravljen od komada nategnute ribarske mreže. Na ovaj na�in se pod prostorije više ne vidi.)

JALMAR (ode do stola): Tako, sad �u neko vrijeme mo�i da sjedim nesmetano.

GINA: Zar je baš morao opet da bjesni unutra? JALMAR: A zar bi bilo bolje da je otišao kod madam Erikson?

(Sjeda) Jesi li htjela nešto? Rekla si da — GINA: Htjela sam samo da pitam, misliš li da bismo mogli

o v d j e poslužiti taj doru�ak? JALMAR: Da, — pa valjda se ovako rano nije niko najavio? GINA: Ne, ne o�ekujem nikoga sem onih mladenaca koji ho�e

da se slikaju zajedno. JALMAR: Do�avola, zar nisu mogli odabrati neki drugi dan!

268 269

GINA: Ne, dragi Ekdale, pa ja sam ih poru�ila za danas poislije podne — kad ti, dragi, spavaš.

JALMAR: Pa, onda je u redu. Onda �emo jesti ovdje. GINA: Lijepo. Ali nije žurbe za postavljanje. Možeš se ti

mirno još koristiti stolom. JALMAR: Valjda vidiš da sjedim i koristim se tim stolom

koliko god je mogu�e?! GINA: Vidiš, onda �eš poslije biti slobodan. (Opet ode u

kuhinju.)

(Kratka pauza.)

EKDAL fs tavanskih vrata iza mreže): Jalmare! JALMAR: Sta je? EKDAL: Bojim se da moramo još malo gurnuti korito sa

vodom. JALMAR: Pa to sam ja uvijek govorio. EKDAL: Hm-hm-hm. fOde s vrata.) JALMAR (još malo radi, škilji prema tavanu i napola

ustaje. Hedvig dolazi iz kuhinje.) JALMAR (hrzo opet sjeda): Sta ti ho�eš? HEDVIG: Htjela sam samo malo kod tebe, o�e. JALMAR (poslije kra�e pauze): �ini mi se da ti ovdje

samo paziš i njuškaš. Je li treba da me nadgledaš? HEDVIG: Ali ne, nikako. JALMAR: Sta to sad radi majka? HEDVIG: Ah, majka je sva u salati od haringa. (Do�e

do stola) Mogu li ti nekako pomo�i, o�e? JALMAR: Ah, ne. Ja �u radije raditi sam — dok imam

snage. Nema potrebe, Hedvig. Ako tvoga oca samo ne izda zdravlje — HEDVIG: Nemoj, o�e! Ne smiješ tako

slutiti. (Ona hoda okolo po sohi, zastaje na otvoru vrata i gleda unutra u tavan.)

JALMAR: Cuj, šta on to tamo pravi? HEDVIG: Vjerovatno novi put za korito sa vodom. JALMAR: To mu samom nikada ne�e uspjeti! A j a sam

osu�en da ovdje sjedim i —!

HEDVIG (pri�e mu): Daj meni �etkicu, o�e. Pa i ja to umijem. JALMAR: Ma ne — samo �eš poikvariti o�i. HEDVIG: Bože sa�uvaj. Samo ti meni daj �etkicu. JALMAR (ustaje): No, pa ovo �e potrajati samo jednu ili dvije

sekunde. HEDVIG: E, pa, onda, šta smeta? (Uzima �etkicu) Talko —

(Sjedne) A ovdje, evo, imam i poduipira�. JALMAR: Ali nemoj da pdkvariš o�i! �uješ li me? J a ne

odgovaram za to, t i sama moraš preuzeti odgovornost — to da znalš.

HEDVIG: Svakako, i ho�u. JALMAR: Ti si tako spretna, Hedvig. Samo nekoliko minuta,

znaš? /On se provla�i izme�u vrata i zavjese u tavansku prostoriju. Hedvig sjedi i radi. �uje se kako Jalmar i Ekdal unutra raspravljaju.) JALMAR (pojavi se iza mreže): Hedvig, dodaj mu kliješta

tamo sa police. I �eki�, tako�e. (Okre�e se natrag) Sad �eš vidjeti, o�e. Htio bih da ti pokažem kako ja to mislim. (Hedvig donosi sa police traženi alat i pruža im ga.)

JALMAR: Hvala lijepo. Prava je sre�a što sam uišao ovamo. (Ode s vrata. Unutra kuju i razgovaraju. Hedvig stoji

i gleda za njima. Uhrzo potom neko zakuca na vrata hodnika. Ona ne primje�uje.) GREGERS VERLE (ulazi gologlav i bez kaputa i zastane na

vratima): Hm-hm! HEDVIG (okrene se i po�e mu u susret): Dobro jutro. Izvolite,

molim vas. GREGERS: Hvala lijepo. (Gleda prema tavanu) Izgleda da su

vam majstori u ku�i. HEDVIG: Ne, to su samo otac i djed. Ali ja �u im odmah

kazati, da — GREGERS: Ne, nemojte — radije �u malo pri�eikati. (On

sjeda na sofu.)

270 271

HEDVIG: Ovdje je tako neuredno. — (Ho�e da skloni fotografije.)

GREGERS: Ah, ostavite to samo. To su slike koje treba završiti.

HEDVIG: Da, ho�u da malo pomognem ocu. - ;, GREGERS: Ne bih htio da vam smetam. HEDVIG: O, ne smeta:te mi.

(Ona privu�e pribor i sjeda za posao. Gregers je šute�i posmatra.) GREGERS: Je li divlja patka no�as dobro sipavala? HEDVIG: Hvala, mislim da jeste. GREGERS (okrenut je prema tavanskoj prostoriji): Bar nas

izigleda sasvim druga�ije nego sino� na mjese�ini. HEDVIG: Da, beskrajno se razlikuje. Ujutro izgleda druga�ije

nego pqpo|dne. A kad pada kiša, druga�ije je nego kad je vrijeme lijepo.

GREGERS: Primijetili ste to? HEDVIG: Da, pa to se vidi. GREGERS: Je li i vi volite biti unutra kod divlje piaitke? HEDVIG: Da, kad god mogu, onda — GREGERS: Ali vi sigurno nemate tako mnogo slobodnog

vremena. Vi ipak idete u školu. HEDVIG: Ne, sad više ne. Jer otac se boji da ne pokvarim o�i. GREGERS: Tako? onda vas sigurno on sam podu�ava, zar ne? HEDVIG: Otac je obe�ao da �e me ponešto nau�iti, ali još nije

imao vremena za to. GREGERS: Zar nema nikog drugog ko bi vas malo prihvatio? HEDVIG: Da, kandidat Molving; ali on nije uvijek sasvim —

on je �esto, ovaj — GREGERS: Pijan? HEDVIG: Da, to je. GREGERS: No, pa onda vi imate vremena za svašta. A ovo

unutra, to je svijet za sebe — je li? HEDVIG: Da, sasvim tako. A onda tamo ima toliko mnogo

�udnih stvari.

GREGERS: Tako? HEDVIG: Da, veliki ormari sa knjigama i u knjigama mnogo

lijepih sMka. GREGERS: Aha! HEDVIG: Pa orada kasa sa ladicama i pokloipcima i veliki sat

sa figurama koje izlaze. Samo tag sat više ne ra'di. GREGERS: Zna�i vrijeme je stalo — tamo kod divlje patke. HEDVIG: Da. A ima tamo i starih sanduka i drugih stvari. I

knjige — mnogo knjiga. GREGERS: Knjige koje vi sigurno �itate? HEDVIG: O, da, alko znam. Ali ve�ina su na engleskom, ipa

ih ne razumijem. Ali onda gledam slike. — Ima jedna velika knjiga koja se zove »Harrvsons History of London« — ta je stara stotine godina. I unutra je masa slika. Naprijed je naslikana smrt sa �asov-nikom i jedna djevica. To mi je ružno. Ali tu je tako mnogo drugih slika sa cr-kvama i dvorcima i ulicama — i veliki brodovi što jedre po moru.

GREGERS: Recite, odakle vam sve te �udne stvari? HEDVIG: Ah, pa ovdje je nekad stanovao stari kapetan ibroda

koji ih je donio. Zvali su ga »lete�i Holan�a-nin«. I to je �udno — jer on uopšte nije bio Ho-lan�anin.

GREGERS: Tako? HEDVIG: Ne, nije. Ali jednog dana je otišao. A sve te njegove

stvari su ostale ovdje. GREGERS: Pa, recite mi, kad tako tamo sjedite i gledate slike,

aar ne dobijete volju da iza�ete napolje i vidite pravi veliki svijet?

HEDVIG: O, ne. Ja ho�u da uvijek ostanem ovdje i pomažem ocu i majci.

GREGERS: I da pravite fotografije? HEDVIG: Ne, ne samo to. Najradije bih nau�ila da pra-vim

takve slike kakve su tu u engleskim knjigama. GREGERS: Hm — a šta kaže vaš otac na to?

272 18 _ Drame 273

HEDVIG: Mislim da otac to nerado gleda, jer on je �udan u takvim stvarima. Pomislite samo, on stalno govori kako treba da nau�im pleisti korpe od slame! Ali ja mislim da to nije bog zna šta.

GREGERS: To i ja mislim. HEDVIG: Ali u jednom otac ima pravo: da sam nau�ila pleisti

korpe, sad bih mogla napraviti novu korpu za divlju patku. GREGERS: Da, to svakako. A to biste i trebali baš vi. HEDVIG: Da, jer to je moji a divlja patka. GREGERS: Da, naravno. HEDVIG: Da, da, meni ona pripada. Ali otac i djed je mogu

posu�ivati, kad god ho�e. GREGERS: Tako? A za šta im ona treba? HEDVIG: O, oni je paze i maze i prave joj šta treba i tako

dalje. GREGERS: Mogu zamisliti. Jer divlja patika je najotmjenija

od svih životinja unutra. HEDVIG: Da, jeste, zato što je ona ipak p r a v a divlja ptica. I

može je neko povrijediti, jadnu životinju. GREGERS: Ona nema porodice kao ze�evi — HEDVIG: Ne. Kokoši ima tako mnogo koje su bile zajedno još

kao pili�i. A ona je od svojih tako potpuno otrgnuta. I onda, s divljom patkom stvari svoje sasvim druga�ije. Niko je ne poznaje i niko ne zna odakle je.

GREGERS: I još je bila i u morskom bezdanu. HEDVIG (pogleda ga, potiskuje smiješak i pita): Zašto kažete

»morski bezdan«? GREGERS: A kako bi trebalo da kažem? HEDVIG: Mogli biste re�i: dno mora — ild morsko dno. GREGERS: Zar ne mogu isito tako re�i morski bezdan? HEDVIG: Da, ali meni to uvijek tako �udno zvu�i, kad se kaže

morsiki bezjdan. GREGERS: Zašto? Recite mi — zašto? HEDVIG: Ne, ne�u. To je suviše glupo. GREGERS: Bože sa�uvaj. No, recite mi, zašto se tako smij

ešite?

HEDVIG: Jer ja uvijek kad najedanput — onako sasvim iznenada — pomislim na sve to što je unutra — meni se �ini kao da se cijela ta prostorija i sve drugo zove »morski bezdan«. — Ali to je tako glupo.

GREGERS: Možda i nije. HEDVIG: O, jeste. Pa to je ipak samo tavan. GREGERS (gleda je odlu�no): Jeste li sasvim sigurni?

(Hedvig šuti i gleda ga otvorenih usta. Gina dolazi iz kuhinje da postavi sto.) GREGERS (ustane): Ja sam sigurno došao prerano? GINA: Ah, pa negdje morate biti. A i ja sam ve� skoro gotova.

Rasipremi sto, Hedvig. (Hedvig rasprema. Ona i Gina serviraju. Gregers sjedi u naslonja�u i lista neki album.)

GREGERS: �ujem da vi znate retuširati, gosipo�o Ekdal. GENA (pogleda ga sa strane): Naravno da znam. GREGERS: To vam je stvarno dobro došlo. GINA: Kako to mislite? GREGERS: Pa mislim što je Ekdal postao fotograf, zar ne? HEDVIG: Majka zna tako�e fotografirati. GINA: O, da, tu vještinu sam tako�e izu�ila. GREGERS: Onda valjda v i vodite posao? GINA: Da, ako Ekdal nema vremena, onda — GREGERS: On je sigurno mnogo zauzet svojim ocem. GINA: Da, a onda i nije to bog zna šta za �ovjeka kao što je

Ekdal, da pravi portrete svakom ko do�e. GREGERS: To i ja mislim, ali ako je ve� jedamput pošao tim

pravcem, onda — GINA: Pa vi valjda znate, gospodine Verle, — Ekdal

nije ta!ko neki obi�an fotograf. GREGERS: No, da, ali uprkos tome —

(Na tavanu se �uje pucanj.) GREGERS (trgne se): Sta je said to? GINA: E-eh, opet pucaju! GREGERS: Zar i pucaj'U? � HEDVIG: To oni idu u lov.

274 18* 275

GRiEGERS: Sta?! (Na tavanskim vratima) Ti to ideš u lov, Jalmare?

JALMAR (iza mreže): Td si tu? Nisam te �uo, bio sam tako zauzet — (Hedvig) A ti nam ništa ne kažeš! (Dolazi u atelje.)

GREGERS: Ti juriš tamo po tavanu i pucaš? JALMAR (pokazuje pištolj sa dvije cijevi): Ma, samo ovom

stvar�icom, evo. GINA: Da, ti i djed — vi �ete još napraviti neku nesre�u s tim

p d k s t o 1 o m. JALMAR (Ijutito): Rekao sam ti da se ovakvo oružje zove IP

iš t 0 1 j. GINA: Ah, to ništa ne mijenja na stvari, — GREGERS: Ti si, dakle, postao lovac, Jalmare? JALMAR: Samo tu i tamo malo lova na ze�eve. To je više ocu

za ljubav, razumiješ. GINA: Muškarci su tako smiješni. Uvijek moraju imati nešto,

kao svoju i n v e n t u r u — JALMAR (Ijutito): Svakako, da, moramo uvijek imati nešto

kao svojui a v a n t u r u ! GINA: Pa, upravo to i ja kažem. JALMAR: No — hm! (Gregersu) I, vidiš, dogodilo se da je

tavan okrenut tamo odakle se ne može �uti kako pucamo. (Ostavlja pištolj na najgornju policu regala) Nemoj da diraš pištolj, Hedvig! Ne zaboravi da je jedna cijev napunjena.

GREGERS (gleda unutra kroz mrežu): Imaš i lova�ko oružje, kako vidim.

JALMAR: To je o�eva stara puška. Njo;m se ne može pucati, nešto joj nije u redu. Ali ipak je sasvim zabavno što je imamo; jer, možemo je ponekad rastaviti, pa o�istiti, pa je dobro na:mazati maš�u iz koistiju, pa opet sastaviti — Naro�ito se otac rado time zabavi.

HEDVIG (pored Gregersa): Sad možete dobro vidjeti divlju patku.

GREGERS: Upravo je gledam. �ini mi se da joj jedno krilo malo visi.

JALMAR: No, to nije nikakvo �udo — pa bila je ranjena.

GREGERS: I kao da vu�e jednu nogu — ili nije tako? JALMAR: Možda sasvim malo. HEDVIG: Da, to je ona noga za koju ju je ugrizao pas. JALMAR: Ali ina�e nema ni najmanjeg loma dli nedostatka.

To je pravo �udo, jer je dobila dosta sa�me pod kožu i 'bila u pse�oj �eljusti —

GREGERS (gledaju�i Hedvig): — a bila je i u morskom bezdanu — tako dugo.

HEDVIG (smiješi se): Da. GINA (ureduje sto): Eh, vje�no ta divlja patika! Ta stalno

ddbiva k u m p l i m e n t e . JALMAR: Hm-ihm, je li postavljen sto? GINA: Evo, odmah. Hedvig, do�i 'sad da md pomogneš. (Gina

i Hedvig odlaze u kuhinju.) JALMAR (poluglasno): Mislim da nema smisla da tu stojiš i

posmatraš oca. On to ne voli. (Gregers odlazi sa tavanskih vrata.)

JALMAR: Najbolje je da zatvorim dok drugi ne do�u. (Plješ�e rukama) Iš-iš! Bjež'te odatle! — (Dok zatvara vrata i zavjesu) Ove naprave su moji vlastiti izumi. Zaista je zabavno imati ovako nešto �ime se možeš baviti, dovoditi ga u red — kad se pokvari. A onda, vidiš, ovo je i vrlo potrebno, jer Gina ne voli da joj ze�evi i kokoši dolaze u atelje.

GREGERS: Svakako, svakako. A tvoja žena se ovdje brine za sve?

JALMAR: Ja joj, uglavnom, prepuštam sve telku�e poslove. Tako mogu u me�uvremenu ostati u dnevnoj sobi i razmišljati o važnijim stvarima.

GREGERS: Jalmare, a koje su ti to stvari, zapravo? JALMAR: �udim se da me to odavno nisi upitao. Ili, možda,

nisi ništa �uo o pronalasku? GREGERS: Pronalasku? Ne, nisam. JALMAR: Tako? Stvarno rtisi? Naravno, tamo gore u tvojim

šumama i pustinji — GREGERS: Ti si, dakle, napravio neki pronalazak? JALMAR: Nisam ga još sasvim napravio, ali uskoro �u. Pa

valjda nisi pomislio da sam se posvetio fotografi-

276 277

sanju samo zato da portretiram sve d svakoga ko mi do�e. GREGERS: Znam (da nisi. To mi je upravo rekla i tvoja žena. JALMAR: Zakleo sam se: ako ve� žrtvujem svoje snage tako

nekom zanatu, onda ga moram tako uzdi�i da poistane prava umjetnost ili znanost. I tako sam odlu�io da naipravim taj �udni pronalazak.

GREGERS: A u �emu se tvoj pronalazak sastoji? Sta mu je svrha?

JALMAR: Pa, dragi moj, za talkve pojedinosti me još ne smiješ pitati. Zato, vidiš, treba vremena. I, tako�e, ne smiješ pomisliti, da me neka sujeta na to tjera. Ja zaista ne radim zibog sebe. O, ne, radim zbog svog životnog zadatka, koji mi dan i no� lebdi pred o�ima.

GREGERS: Kakvog životnog za�atika? JALMAR: Zar si zaboravio ovog starca sijede kose? GREGERS: Tvoj jadni otac? Da, ali šta, zapravo, možeš u�initi

za njega? JALMAR: Mogu njegovu ubijenu samosvijest pobuditi za novi

život itime što �u imenu Ekdal vratiti �ast i ugled. GREGERS: To je, dakle, tvoj životni zadatak. JALMAR: Da. Ho�u da spasim brodolomnika. Jer on je

pretrpio brodolom kad je naišla oluja. Za vrijeme istrage on ve� nije bio on. Onaj pištolj tamo — koji upotrebljavamo za lov na ze�eve — e, taj je odigrao svoju ulogu u tragediji iku�e Ekdal.

GREGERS: Onaj pištolj? JALMAR: Kad je donesena presuda d on trebao da bude

zatvoren — držao je taj pištolj u ruci — GREGERS: Zaista? JALMAR: Da, ali nije imao hrabrosti. Bio je kukavica. Bio je

ve� tada u svojoj duši tako istrošen. O, možeš li to da shvatiš? Jedan oificir — �ovjek koji je ustri-! jelio devet medvjeda — ikojd poti�e od dva potpukovnika — mislim, naravno, na dvije generacije —. Možeš li to da shvatiš, Gregerse?

GREGERS: O, da, ja to sasvim dobro shva�am. JALMAR: Ja ne. Ali taj pištolj je još jedamput nastupio u našoj

iku�i. Kad su ocu obukli onu sivu odje�u i stavili ga iza brave — o, vjeruj md, to su za mene bila užasna vremena. Navukao sam zavjese na svoja oba prozora. Kad bih pogledao napolje, vidio bih da sunce još šija — nisam to mosao shvatiti. Da ljudi hodaju ulicom, smiju se i �avrljaiu o obi�nim stvarima — nisam to mogao podnijeti. �inilo mi se da �itav život mora da se zauistavi kao pri pomra�enju sunca.

GREGERS: Tako je i meni bilo pri duiši kad je moja majka umrla.

JALMAR: I tako sam u jednom trenutku, ja, Jalmar Ekdal, upravio pištolj u svoje grudi.

GRJBGERS: I ti si htio da — . JALMAR: Da, jesam. GREGERS: Ali nisi pritisnuo? JALMAR: Ne. U presudnom treniitku sam odnio pobjedu nad

samim sobom. Ostao sam da živim. Ali, vjeruj mi, to je bila hrabrost, pod taikvim dkolnostima odabrati život.

GREGERS: Pa — kako se uzme. JALMAR: Ne — bezuslovno. Ali ispalo je da je najbolie

ovalko, jer uskoro �u napraviti svoj pronalazalk i onda — i doktor Reling misli kao ja — onda �e otac dobiti dozvolu da opet nosi svoju uniformu. To �u zahti jevati kao jedinu nagradu.

GREGERS: Dakle, uniforma je to što on —? JALMAR: Da, za nju je vezano svo njegovo mišljenje i

ponašanje. Ne možeš ni zamisliti kako mi se srce cijepa zbog njega. Uvijek kad imamo u ku�i neku malu sve�anost — Ginin i moj dan vjen�anja ili tako nešto — starac se pojavi obu�en u svoju poru�ni�ku uni formu iz sretnih dana. Ali ako samo neko poS^uca na vrata hodnika — znaš, on se ne usu�uje da se takav pokaže pred stranim ljudima — on odmah

278 279

jurne u svoju sobu, (koliko ga noge nose. E, vidiš, takve stvari jednom sinu skrhaju srce.

GREGERS: A kad, otprilike, misliš zavr'šiti svoj pronalazak? JALMAR; Bože dragi, za takve pojedinosti, kao što je

?�:� vrijeme, ne smiješ me pitati. Pronalazak ti je nešto 'što nikad nije sasvim u tvojim rulkama. To dosta

zavisi od insipiracije — od nadahnu�a — a saisvim je nemogu�e unaprijed izra�unati, kad �e ti on do�i.

GREGERS: Ali ina�e ipak dobro napreduje? JALMAR: (Naravno da napreduje. Svakog božjeg dana ja se

bavim tim pronalaskom. On me sasvim ispunjava. Svako popodne, poslije jela izatvorim se u dnevnu sobu gdje mogu da razmišljam u miru. Ali samo me se ne smije tjerati, od toga nema koristi. To kaže i Reling.

GREGERS: A zar ne misliš da te ovo sve što radite na tavanu ne rastrojava i ne odvra�a ti pažnju?

JAtMAR: Sa�uvaj bože, naprotiv. To nipošto ne smiješ miiisliti. Pa ne mogu ipak vje�no biti izauzet jednim te istim napornim razmišljanjem. Moram imati nešto pored toga što �e mi isipunjavati vrijeme. Jer, vidiš — inspiracija, nai�ahnu�e — kad ho�e ida do�u — onda i do�u.

GREGERS: Dragi moj Jalmare, meni se �ind, da u tebi ima nešto od divlje patke.

JALMAR: Od divlje patike? Kako to misliš? GREGERS: I ti kao da si zaronio i �vrsto zagrizao travu dolje u

dubini. JALMAR: Možda misliš na pucanj, koji je zamalo smrtno

pogodio moga oca u krilo — a poslije i mene? GREGERS: Ne baš to. Ne�u da kažem da si pogo�en, ali 'ti

kao da si se zaglibio u neku otrovnu mo�varu, Jalmare. U tvoje tijelo se uvukla n^ka bolest, pa si se spustio dolje da umreš u tami.

JALMAR: Ja? Da umrem u tami? Slušaj, Gregense, stvarno bi trebalo da se ostaviš takvih gluposti.

GREGERS: Budi ti miran. Ja �u te ve� postaviti na noge. Jer, vidiš, i ja sad imam svoj životni zadatak. Od ju�e.

JALMAR: Lijepo — ali m e n e ostavi na miru. Ja se osje�am — naravno, aiko izuzmemo moju sasvim objašnjivu melanholiju — tako dobro, kalko �ovjek samo može poželjeti.

GREGERS: I ako je tako, to ti je od otrova. JALMAR: Dragi moj Gregefse, nemoj sad više da .mi govoriš

0 bolesti i o otrovu. Ja nisam navikao na takve razgovore. U mojoj ku�i se nikad ne govori o neprijatnim stvarima, vjeruj mi.

GREGERS: Da, t o �u ti rado povjerovati. JALMAR: Svakako, jer to mi samo škodi. I ovdje nema

nikakve .mo�vare, kako ti kažeš. Ku�a siromašnog fotografa ima nizak krov — to ja dobro znam — i moje prilike su ograni�ene. Ali — ja sam zato pronalaza�, hej, — i otac porodice. T o me uzdiže iznad mojih oskudnih prilika. — Ah, evo i doru�ka. (Gina i Hedvig unose flaše sa pivom, �aše, zdjele i

ostalo. Istovremeno se pojave Reling i Molvik iz hodnika. Obojica su bez šešira i kaputa. Molvik je obu�en u crno.) GINA (stavlja stvari no, sto): No, ova dvojica su ta�ni. RELING: Molvik je udbrazio da mu miriše salata od haringa

— a onda ga se ne može zadržati. Još jednom dobro jutro, Bkdale.

JALMAR: Gregerse, smijem li ti predstaviti gospodina kandidata Molvika. I doktora Relinga — ah, da, njega poznaješ.

GREGERS: Da, sasvim površno. RELING: O, gospodine Verle junior! Da, mi smo se susretali

tamo gore na Hejdalu. Vi ste se upravo uselili? GREGERS: Uselio sam ovog jutra. RELING: A ispod vas stanujemo Molvik i ja. Tako imate u

blizini i doktora i popa, ako vam zatreba. GREGERS: Hvala lijepo. To bi se moglo o�ekivati — ju�e nas

je bilo trinaest za stolom. JALMAR: Ah, ne po�inji opet sa neugodnim pri�ama.

280 281

RELIN'G: Ne uizibu�uj se, Ekdale. Jer, bog zna da se to ne odnosi na tebe.

JALMAR: Nada�u se da je tako u interesu moje porodice. A sad �emo sjesti, jesti i piti i biti veseli.

GREGBRS: Ho�emo li ipri�ekati tvoga oca? JALMAR: Ne, on �e ikasnije jesti u svojoj soibi. Dakle,

izvolite! (Muškarci sjedaju za sto, jedu i piju. Gina i Hedvig

hodaju okolo i služe.) RELING: Jui�e je Molvik bio u krasnom stanju, igosipo�o

Ekdal. GINA: Taiko? Zar Qpet? RELING: Zar ga niste no�as �uTi kad je došao kui�i? GINA: Ne, ne sje�am se. RELING: To je dobro. Jer, Molvik je bio gadan. GINA: Je li to istina, Molvik? MOLVIK: Ah, bolje ida iprekrižimo no�ašnje doga�aje. Oni

nemaju nikakve veze sa mojim boljim J a. RELING (Gregersu): Njemu ta'ko do�e neko nadahnu�e i onda

mora van, u skitnju. Jer, vidite, naš Molvik je demonska priroda.

GREGBRS: Demonska? RELING: MolVilk je demon^a priroda, daibome. GREGERS: Hm. RELING: A demonske prirode nisu stvorene zato da hodaju po

svijetu pravo na svojim nogama. One moraju tu i tamo skrenuti. — No, a vi još uvijek izdržavate gore u onoj groznoj �a�avoj fabrici?

GREGBRS: Do sada sam izdržao. RELING: A jeste li u me�uvremenu mogli ostvariti onaj

napredak, s kojim ste paradirali dkolo? GREGERS: Napredak? (Shvati ga) Ah, to. JALMAR: Ti sd ostvarivao napredalk, Gregerse? GREGERS: Ma, (gluposti. RELING: Naravno da jeste. Išao je od jedne kolibe do druge i

predstavljao nešto išto je nazivao »idealni napredak«. GREGERS: Bio sam tada još mlad.

RELING: Tu imate pravo. Bili ste vrlo mladi. A taj »idealni napredak« — nije vam se nikad isplatio, dok sam j a bio ;tamo. GREGERS: Ndje ni poslije.

RELING: No, i onda ste — nadam se — postali dovoljno pametni, da od tog ponašanja malo odustanete.

GREGERS: Nikada, ako stojim pred pravim, istinskim �ovjekom. JALMAR: Mislim da je to sasvim razumno. —

Malo bu- tera, Gino.

RELING: I malo slanine za Mol vika. ' MOLVIK: Ah, ne�u slanine!

(Kucanje na tavanskim vratima.) JALMAR: Otvori, Hedvig. Otac ho�e napolje.

(Hedvig ode i malo otvori. Stari Ekdal ulazi sa svježom ze�jom kožicom. Ona zatvara vrata za njim.) EKDAL: Dobro jutro, moja igospo�o! Danas sam imao

dobar lov. Pogodio sam jednog od velikih! JALMAR: I ogulio si ga iDrije nego sam ja došao —! EKDAL: Cak i usolio. Dobro je ze�je meso. I slatko je.

Prija kao še�er. Prijatno, gospodo moja! (Odlazi u svoju sohu.) MOLVIK (ustaje): Izvinite — ja ne mogu —

moram dolje išto prije — RBLIiNG: Pij sodu, �ovje�e! MOLVIK: Ah-

a-a^h! (Odjuri u hodnik.) RELING (Jalmaru): Ho�emo li isipiti po �ašu rakije u

zdravlje starog pustinjaka? JALMAR (kuca se s njim): Za sportaša na rubu groba

— da! RELING: Za starca sa — (Ispije) Da, reci mi, je li njegova

prava kosa siva ili bijela? JALMAR: Nešto srednje. Uostalom, on i nema više tako mnogo kose na glavi. RELING: No, i sa lažnom kosom se može hodati po svijetu. Znaš, Ekdale, — da, ti si, u stvari, ipak sretan

�ovjek. Imaš svoj lijepi životni zadatak, kome možeš da stremiš —

282 283

JALMAR: To i �inim — možeš mi vjerovati. RELING: Pa imaš svoju hitru ženu što se tako puna�ika u

svojim �ohanim cipelama tamo-amo kre�e i u ku-ikovima ljulja i tebe njeguje i štiti kao majka.

JALMAR: Da, Gina, (Klimne joj) — ti si hrabra saput-nica na mom životnom putu — to si ti.

GINA: Ah, ne pri�ajte o meni. RELING: Pa, onda — Ekdale, tvoia He�vig! JALMAR (tronuto): Da, to dijete! Dijete na prvom mjestu.

HedVig, do�i ovamo. (Gladi joj kosu) Koji je dan sutra, je li?

HEDVIG (cupka ga za kaput): Ah, ne, o�e, io ne smiješ re�i. JALMAR: Kad pomislim ikako �e sve biti tako skromno, kao

da mi nož ulazi u srce. Samo mala sve�ana priredba unutra na tavanu —

HEDVIG: Ali meni je to baš divno! RELING: Samo strpljenja, He�vig, dok �udesni pronalazak

do�e na svjetlo! JALMAR: Da, onda — onda �eš vidjeti —! He�vig, ja sam

odlu�io da ot^isruram tvoju budu�nost. Da ti bude dobro dok god si živa. Traži�u nešto za tebe — bilo šta. T 0 neka bude jedina nagrada siromašnom pronalaza�u.

HEDVIG (obavije ruku oko njegovog vrata i šap�e): O, dragi, dragi o�e!

RELING (Gregersu): No, zar ne mislite da je fina stvar — onako za promjenu — jedno,m sjediti za dobro po-stavljenim stolom u ikrugu sretne porodice?

JALMAR: Da, ove �asove za stolom ja stvarno vrlo cijenim. GREGERS: Sto se mene ti�e, ja se ne osje�am dobro u

mo�varnom zraku. RELING: Mo�varnom — zraku? JALMAR: Ah, ti, nemoj opet po�eti svoje pri�e! GINA: Bog zna da ovdje nema lošeg zraka, gospodine Verle,

jer se svaki božji dan izvjetri.

GREGERS (ustaje od stola): Smrad na ikoji ja mislim, ne�ete vjetrenjem ukloniti.

JALMAR: Smrad! GINA: Sta kažeš na ovo, Ekdale? RELING: Pardon — ali jeste li sasvim sigurni da Vi niste taj

koji je donio smrad sa sobom? GREGERS: To je vama sli�no — da nazovete smradom ovo

šta ja donosim u ovu ku�u. RELING (približi mu se): Slušajte vi, gosipodine Verle junior,

meni se sve �ini da vi svoj »idealni napredak« još nosite u nelkom džepu i to u neskra�enom izdanju.

GREGERS: Nosim ga u svojim grudima. RELING: Nosite vi njega i do sto �avola, ako ho�ete, ali ja

vam ne bih savjetovao da po�injete tu igru dok sam ja ovdje.

GREGERS: A ako to ipak u�inim? RELING: Onda �ete glavaoke letjeti niz stepenice, razumijete

li? JALMAR (ustaje): Ali, Reling! GREGERS: Da, samo me izibacite — GINA (stane izme�u njih): Na to nemate prava, Reling. Ali

vama moram re�i, gospodine Verle, da neko ko je napravio onakvu svinjariju u pe�i, ne bi smio poslije do�i ovdje u moju sobu i pri�ati o smradu.

HEDVIG: Majko, neko kuca. JALMAR: Tako, baš lijepa zbrka. GINA: Pa otvori. (Ode, otvori vrata, ustukne) 0-ih! Blagi bože

—! (Stari Verle, u krznu, u�e jedan korak.) VERLE: Izvinjavam se — ali moj sin stanuje negdje u ovoj

ku�i. GINA (hvata zrak): D-da. JALMAR (do�e bliže): Ho�ete li biti tako ljubazni, gospodine

Verle, —? VERLE: Hvala lijepo. Htio sam samo da razgovaram sa svojim

sinom. GREGERS: Pa, šta ima? Evo me. VERLE: Želio bih da razgovaramo u tvojoj sobi.

284 285

GREGERS: U mojoj sobi — pa — (Ho�e da pode.) GINA: Tamo ne izgleda baš taJko da Ibi — VERLE: Pa dobro, onda vand u hodniku. Ho�u razgovor u

�etiri oka. JALMAR: To možete i ovdje, gospo�ine Verle. Hajdemo mi u

dnevnu sobu, Reling. (Jalmar i Reling odlaze desno. Gina vodi Hedvig sa

sohom u kuhinju.) GREGERS (poslije kra�e pauze): No, evo nas, dakle, u ��etiri

oka. VERLE: Ti si sino� rekao neikoliko stvari —. I pošto si �sada

uselio kod Ekdala, moram preitipostaViti da sipre-maš nešto protiv mene.

GREGERS: Ho�u da Jalmaru Bkdalu otvorim o�i — eto, to spremam. On treba da vidi svoj položaj — onakav kakav je. — To je sve.

VERLE: Zar je to životni zadatak o kome si ju�e govorio? GREGERS: Da. Neki drugi mi ti nisi ostavio. VERLE: Ja sam, dakle, taj koji je opustošio tvoju dušu,

Gregerse. GREGERS: �itav moj život si ti opustošio. Ne mislim na ono

sve sa majkom —. Ali tebi treba da zahvalim što ovako stenjem pod teretom krivice i savjesti.

VERLE: Ah! Savjest je to što te mu�i. GREGERS: Trebalo je da ustanem protiv tebe onda kad je

poru�niku Ekdalu postavljena zamka. Trebalo je da ga opomenem. Jer, ja sam slutio kuda to vodi.

VERLE: Da, onda je trebalo da govoriš. GREGERS: Nijsam imao hrabrosti, taiko sam bio preplašen i

kukavan. Nosio sam u sebi neki bezimeni strah od tebe — tada i još dugo poslije.

VERLE: Izgleda da si sada taj strah savladao. GREGERS: Sre�om —jesam. Grijeh kojd smo u�inili prema

starom Bkdalu, ja i — drugi, taj se više nikad ne može popraviti. Ali Jalmara, njega još mogu da oslobodim iz okova laži i obmane koji su ga doveli na rub propasti.

VERLE: Misliš li da time �iniš dobro djelo? GREGERS: U to sam �vrsto uvjeren. VERLE: Zar misliš da je taj Ekdal takav �ovjek koji �e ti biti

zahvalan za tu prijateljsiku uslvigu? GREGERS: Da! On jeste t a k a v �ovjek. VERLE: Hm, to �emo još vidjeti. GREGERS: A osim toga — ako treba dalje da živim, moram

potražiti ozdravljenja za svoju bolesnu savjest. VERLE: Toga ne�eš više na�i. Tvoja savjest je bila bolesna još

od djetinjstva. To je naslje�e tvoje majke, Gregerse, jedino naslje�e koje ti je ona ostavila.

GREGERS (smiješe�i se): Još nisi prebolio svoju zabludu, što si je smatrao bogatam i prera�unao se?

VERLE: Ne�emo govoriti o stvarima tkoje ne sipadaju ovamo. — Ti, dalkle, tvrdoglavo ostaj eš pri svom planu da Ekdala dovedeš na put koji ti smatraš pra vim? 1

GREGERS: Da, �vrsto ostajem pri tom planu. VERLE: Pa, onda sam si mogao uštedjeti put ovamo; jer pod

ova.kvim okolnostima sigurno nema svrhe da te pitam ho�eš li se vratiti ku�i?

GREGERS: Ne�u. VERLE: Dobro. Ali pošto ja imam namjeru da osnuj em novi

brak, moramo podijeliti imetak me�u sobom. GREGERS (brzo): Ne, to ne želim. VERLE: To ne želiš? GREGERS: Ne, to ne smijem zbog svoje savjesti. VERLE (poslije kra�e pauze): Ideš li natrag u fabriku? GREGERS: Ne. Smatraj da sam istupio iz tvoje službe. VERLE: Ali šta �eš onda raditi? GREGERS: Samo rješavati svoj životni zadatak — ništa

više. ; VERLE: Hm, a onda? Od �ega �eš živjeti? GREGERS: Nešto sam ušteddo od svoje plate. VERLE: Da, ali koliko �e dugo to trajati? GREGERS: Mislim da �e potrajati koliko i moj život. VERLE: Sta to tr�ba da zna�i?! GREGERS: Više ne želim odgovarati na tvoja pitanja.

286 287

VERLE: Onda, izbogom Gregerse. GREGERS: Zbogom.

(Verle ode.) JALMAR (proviri u sohu): Je li otišao? GREGERS: Da.

(Jalmar i Reling ulaze. Gina i Hedvig takode dolaze iz kuhinje.) RELING: Doru�ak se, dakle, rasipršio. GREGERS: Obuci se, Jalmare. Mora�eš sa mnom u duga�ku šetnju. JALMAR: Ho�u, vrlo rado. Sta je htio tvoj otac od tebe?

Ti�e li se moje osobe? GREGERS: Do�i samo. Mi treiba da razgovaramo. Odoh

samo dolje da uzmem ogrta�. {Ode u hodnik.) GINA: Ne bi trebalo da ideš s njim, Bkdale. RELING: Ne, nemoj. Ostani kod ku�e. JALMAR {uzima šešir i kaput): Sta je to s vama? Alko

moj prijatelj dz mladosti osje�a potrebu da mi otvori svoje srce u �etiri oka —! RELING: Ali doda vola — zar

ti ne vidiš da je momak �uvrnut, lud i šašav? GINA: Pa, evo da �uješ: i njegova

majika je ponekad imala takve psihi�ke smetnje. JALMAR: Utoliko mu je

potrebnija prijateljlska paižnja. (Gini) Da mi ru�ak bude na vrijeme gotov. Adieu, do tada. (Odlazi hodnikom.)

RELING: Prava je nesre�a što taj �ovjek nije otišao doda vola u nekoj od hejdalskih jama!

GINA: Isuse, zašto to mislite? RELING (mrmlja): Ma, eto, mislim nešto svoje. GINA: Vjerujete li vi, zaista, da je mladi Verle lud? RELING: Nažalost, ne. Nije ništa lu�i nego što su to ljudi

op�enito. Ali bolest je sigurno u njemu. GINA: Sta mu je? RELING: Da, to �u vam re�i, gospo�o Ekdal. On f>ati od

akutne groznice pravi�nosti. GINA: Groznice pravi�nosti?

HEDVIG: Je li to neka vnsta bolesti? RELING: O, da. To je nacionalna bolest, ali nastupa samo

sporadi�no. (Klimne Gini) Hvala lijepo na doru�iku! (Ode kroz hodnik.)

GINA (hoda nemirno): E-eh, — taj Gregers — taj je uvijek bio smrdljiva haringa.

HEDVIG (stoji kraj stola i gleda je ispituju�i): Meni je sve to tako �udno.

288 19 — Drame 289

�ETVRTI �IN

Ekdalov atelje. Upravo je napravljen jedan fotografski snimak. Aparat je pokriven crnim platnom, oko njega stoje stativ, nekoliko stolica i sli�no. Popodnevno svjetlo, sunce je pred zalaskom, po�inje da se mra�i. Gina stoji na otvorenim vratima hodnika sa malonn kutijom i mokrom staklenom plo�om u ruci i razgovara s nekim napolju.

GINA: Da, sasvim sigurno. Kad ja nešto obe�am, tako i bude. U ponedjeljak �e biti gotovo. — Preporu�ujem se, preporu�ujem se! (�uje se neko na stepenicama kako silazi. Gina zatvori

vrata, stavlja plo�u u kutiju i gurne je u pokriveni aparat.) HEDVIG (dolazi iz kuhinje): Jesu li otišli? GINA (posprema): Jesu, hvala bogu. Sad sam, najzad,

sldbodna. HEDVIG: Ali razumiješ li ti, zašto otac još nije kod ku�e? GINA: Jesi li siiguma da nije dolje, kod Relinga? HEDVIG: Ne, tamo nije. Štrcala sam niz zadnje stepenice

i pitala. GINA: A jelo mu, eto, Sitoji i hladi se. HEDVIG: Da, zamisli, otac koji uvijek tako ta�no do�e

na ru�ak! GINA: Ma, sad �e on, vidje�eš. HEDVIG: Daj bože! On mi sad tako �udno izgleda. GINA (viknu): Evo ga!

(Jalmar dolazi na vrata hodnika.)

HEDVIG (prema njemu): O�e! Koliko smo te �ekale! GINA (gleda ga krišom): Dugo si se zadržao, Ekdale. JALMAR (ne gledaju�i je): Zadržao sam se, da.

(Skida mantil. Gina i Hedvig ho�e da mu pomognu, on se brani.) GINA: Jesi li, možda, jeo sa Verleom? JALMAR (vješa kaput): Nisam. GINA (pode prema kuhinji): Onda �u ti donijeti jelo. JALMAR: Pusti, ne�u ga. Sad ne mogu jesti. HEDVIG (pri�e bliže): Zar ti nije dobro, o�e? JALMAR: Dobro? Ah, da, tako ndkako. Gregers i ja smo

napravili napornu šetnju. GINA: To nisi trebao, Ekdale. Ti nisi navikao na to. JALMAR: Hm! Ima nekih stvari na svijetu na koje se

�ovjek mora naviknuti. (Hoda okolo) Je li ko dolazio u mojoj odsutnosti? GINA: Samo ono

dvoje mladenaca. JALMAR: Nikakvih novih narudžbi? , GINA: Ne, danas ih nije bilo. HEDVIG: Vidje�eš, o�e, sutra �e sigurno neko do�i. JALMAR: Nadajmo se najboljem! Jer, sutra �u se ozbiljno prihvatiti posla. HEDVIG: Sutra? Ali zar si zaboravio, šta je sutra? JALMAR: Ah, da, stvarno. — Onda, dakle, prekosutra.

Odsad �u sve da radim ja. Sav �u posao da obavljam sam. GINA: Ali zašto, Eikdale? Samo �eš sebi zagor�ati

život. Za fotografiranje mogu ja da se brinem. Samo se ti ibavi svojim pronalaskom. HEDVIG: I divljom patkom,

o�e, i kokošima i ze�evima

JALMAR: Ne spominji md taj cirkus! Od sutra moja noga više ne�e stupiti na tavan. HEDVIG: Ali, o�e, pa ti si mi

obe�ao, sutra je trebala biti priredba — JALMAR: Da, istina je. No, onda od

preikosutra. A toj prokletoj divljoj patki bih najradije zavrnuo vratom!

HEDVIG (vi�e): Divljoj patki!

290 19* 291

GINA: Zar je neko nešto �uo? HEDVIG (drma ga): Ali, o�e, — ipa to je moja divlja patka. JALMAR: Zato to i ne�u u�initi. Nemam srca za to — nemam

srca, Hedvig, jer si to ti. Ali u svojoj duši osje�am da bih to morao uraditi. Ne bih smio da trjpim pod svojim krovom ništa isto je bilo u tim rukama.

GINA: Goapode, ne, jer djed ju je ddbio od onog ništavnog Petersena, pa —

JALMAR (hoda okolo): Ima izvjesnih zahtjeva — kako da to nazovem — recimo: i d e a l n i h zahtjeva — !za n a p r e d a k , preko kojih pravi �ovjek ne može pre�i, a da ne ošteti svoju duišu.

HEDVIG (hoda za njim): Ali, divlja patka, jadna divlja patka! JALMAR (zastane): Pa �ula si, poštedi�u je — tebi za ljubav.

Njoj ne�e nedostajati ni dlaka sa — no, kako sam rekao, — poštedi�u je. Ima i ve�ih zadataika kojima se �ovjeik može baViti. Ali sad ti treba malo da iza�eš, Hedvig, kao i obi�no. Sad je upravo vrijeme za tebe, lijep suton.

HEDVIG: Ne, sad ne želim da iza�em. JALMAR: Ipak iza�i. �ini mi se da žmirkaš o�ima. Ovaj zrak

ti ne �ini dobro. Ovdje pod krovom je sparina. HEDVIG: No, da, onda �u štrcati niz zadnje stepenice i malo

iza�i. Moj šešir i mantil —? Ah, unutra su, kod mene. O�e, ti sigurno ne�eš ništa nažao u�initi divljoj patki, dok sam ja napolju?

JALMAR: Ni perca sa glave. (Zagrli je) Ti i ja, Hedvig, nas dvoje --------- ! No, idi sad. (Hedvig klimne roditeljima i ode kroz kuhinju.)

JALMAR (hoda okolo, spuštenih o�iju): Gina. GINA: Da?

JALMAR: Od sutra — ili recimo od prekosutra — htio bih da ja vodim knjigu doma�inistva. GINA: Sad

ho�eš da vodiš još i knjigu doma�instva?

JALMAR: Da, ili barem da budem obaviješten o prihodima. GINA: O, blagi bože, t o barem nije teško. JALMAR: Pa, ne znam. Meni se �ini da novac kod tebe

�udesno dugo traje. (Zastane i gleda je) Kako to postižeš? GINA: Taiko što Hedvig i meni tako malo treba. JALMAR: A je li istina da stari Verle taiko dobro pla�a ocu za

njegovo piskaranje? GINA: Ne znam da li se to zove dobro pla�eno. Ja ne znam

cijene takvom poslu. JALMAR: Pa, koliko dobije, otprilike? Daj da �ujem! GINA: To je razli�ito. Bi�e otprilike onoliko — koliko nas on

košta i još malo džeparca. JALMAR: Koliko nas košta! I ti mi to nikad nisi rekla! GINA: Ne, t o nisam mogla. Toliko si bio sretan vjeruju�i da

mu ti sve pružaš. JALMAR: A zapravo mu sve pruža taj stari Verle? GINA: No, da, stari Verle, on i onako ima previše. JALMAR: Upali lampu! GINA (pali lampu): A onda, mi ne znamo je li to baš stari

Verle; to isto tako može biti Greberg — JALMAR: Sta �e sad taj izgovor sa Grebergom? GINA: Ne znam, mislila sam samo — JALMAR: Hm! GINA: Nisam j a starom naišla to piskaranje. To je Berta —

kad nam je ono dolazila u ku�u. JALMAR: �ini mi se da ti drh�e glas. GINA (stavlja dbažur na lampu): M o j glas? JALMAR: I ruke ti drh�u. Ili nije tako? GINA (odlu�no): Reci mi sve, Ekdale. Sta ti je govorio o

meni? JALMAR: Je li istina — m o ž e li biti istina — da je izme�u

tebe i Verlea postojala neka vrsta odnosa, kad si ti služila u njegovoj ku�i?

GINA: To nije istina. T a d a nije — ne. Verle me je proganjao, to da. A njegova žena je vjerovala da tu nešto ima, pa je pravila cirkuis i velike predstave

292 293

i tukla me i grdila. Da, to je radila; — i onda sam ostavila tu službu. JALMAR: A kasnije? GMA: Kasnije

sam došla ku�i. A majka — ona nije bila onako fer, kako si ti mislio, Ekdale — ona me je nago-varala i obe�avala zvijezde s neba. Jer, Verle je upravo onda ostao udovac. JALMAR: I — dalje? GINA:

Dobro, i bolje je da sad saznaš. On me nije ostavio na miru dok nije sproveo svoju volju. JALMAR (pljesne

rukama): I to je majka mog djeteta! Kalko si mi mogla taiko nešto prešutjeti? GINA: Da, to

nije bilo lijepo od mene. Trebala sam to davno kazati. JALMAR: Odmah si mi to morala kazati

— onda bih znao kakva si ti. GINA: Ali, bi li me onda, ipak, oženio?

JALMAR: Kako možeš tako nešto i pomisliti! GINA: Eto vidiš, zato ti to tada nisam smjela da kažem.

Pa ti znaš koliko sam se bila zacopala u teibe. Nisam valjda mogla samu sebe tako totalno unesre�iti —

JALMAR (hoda okolo): 1 to da je majka moje Hedvig! I da znam, da sve što mi ovdje o�i vide — (Gurne nogom stolicu) — moj �itav dom — sve to treba da zahvalim svom zadovoljenom prethodniku! O! Taj Verle, taj pokvarenjak! GINA: Zar ti je žao ovih �etrnaest-

ipetnaest godina, što smo ih proživjeli zajedno? JALMAR (stane pred nju):

Reci mi: zar te nije svaki dan i svaki sat pekla savjest, što si me kao paulk uhvatila u mrežu svojih tajtii? Odgovori mi! Zar nisi jecala od muke i kajanja? GINA: Ah, dragi Ekdale, imala sam

stalno toliko briga u ku�anstvu i svakodnevnog posla — JALMAR: Ti,

dakle, nikad nisi bacila ispituju�i pogled na svoju prošlost! GINA: Ne-e, pa slušaj, bog mi je

svjedok da sam te stare intrige skoro i zaboravila.

JALMAR: O, taj lijeni, bezosje�ajni mir! Kakvu on pobunu izaziva u meni! Zar se može misliti samo na —. Zar nema ni kajanja!

GINA: Ali, reci mi, Ekdale, šta bi bilo od te^be, da nisi dobio ženu kao što sam ja?

JALMAR: Taikvu jednu —! GINA: Da, jer ja sam uvijek bila, tako re�i, spretnija i

snalažljivija nego ti. No, to je i razumljivo, ipak sam ja koju godinu starija od tebe.

JALMAR: I pitaš, šta bi bilo od mene? GINA: Da, jer ti si bio pošao svakakvim lošim putevima tada,

kad si mene upoznao, to ne možeš pore�i. JALMAR: Dakle, ti to zoveš lošim putem? Ah, ti ne znaš kako

je �ovjeku pri duši, kad tuguje i o�ajava — mislim �ovjeku vatrene duše kao što sam ja.

GINA: E-e, neka je tako. Ja i ne dajem ništa na to, jer ti si postao �ovjek tako dobra srca, otkad imaš svoju ku�u i ognjište. — A sad je baš bilo tako lijepo i ugodno kod nas, a Hedvig i ja, pa nama je samo ponekad trebalo da nešto malo potrošimo za jelo i haljine.

JALMAR: Da, ugodno, — u kaljuzi tajni, — da! GINA: Fuj, taj odvratni kli(pan, zar se baš morao dovu�i

ovamo u našu ku�u! JALMAR: Da, i ja sam mislio da je dobro u našem domu. Ali

to je bila zabluda. Odakle �u sada da crpim po-tre^bnu snagu da bih svoj pronalazaik doveo u svijet stvarnosti? Možda �e on sada umrijeti u meni. A onda, Gino, tvoja prošlost �e biti ta koja ga je uibila.

GINA (suznih o�iju): Ne, tako nešto ne smiješ govoriti, Ekdale. Ja sam ti cijeloga života željela samo najbolje!

JALMAR: Pitam se, šta je sada sa mojim snom o ocu porodice? Jer, kad sam tamo ležao na sofi, i razmišljao 0 pronalasku, onda sam jasno osje�ao da �e on liscrpiti sve moje snage. Slutio sam da �e dan, kad svoj patent budem držao u rukama, da �e taj dan biti dan moga rastanka. Ali moj san je uvijek bio da �eš

294 295

ti onda ostati kao bogata udovica preminulog pronalaza�a. GINA (hriše suze): Ne, t a k o ne smiješ govoriti. Neka mi

dragi bog ne dopiisti da doživim dan kad �u sjediti ovdje kao tvoja udovica!

JAIiMAR: Ah, svejedno. Sad je i onako sve propalo. Sve! (Gregers pažljivo otvara vrata hodnika i gleda unutra.) GREGERS: Smijem li u�i? JALMAR: Da, u�i samo. GREGERS (ulazi blistavog i zadovoljnog lica i ho�e oboma da

pruži ruku): Pa, dragi moji —! (Gleda ih naizmjeni�no i šap�e Jalmaru): Još nije gotovo?

JALMAR (glasno): Gotovo je. GREGERS: Stvarno? JALMAR; Proživio sam najgor�i �as svoga života. GREGERS: Ali, ja mislim, i najuzvišeniji. J2\LMAR: No, pa to prvo sam barem obavio. GINA: Bog neka vam oprosti, goispodine Verle. GREGERS (vrlo iznena�eno): Ali ja ovo ne razumijem. JALMAR: Sta ne razumiješ? GREGERS: Takav jedan veliki obra�un — obra�un na kome

treba zasnovati sasvim novo življenje — življenje kao zajedni�ki život u istini i bez tajni —

JALMAR: Da, znam ve�; znam to sasvim dobro. GREGERS: Ja sam zasigurno o�ekivao: kad u�em na vrata,

ugleda�u ozarena lica muža i žene kao svjetlo prosvje�enja. A sad evo vidim samo natmureno, teško i tužno lice —

GINA: No, da. {Skida abažur sa lampe.)

GREGERS: Vi ne�ete da me shvatite, gosipo�o Ekdal. Pa da, treba vam vremena. — Ali t i, Jalmare! T i si ipak valjda osjetio više posve�enje od velikog obra�una.

JALMAR: Da, naravno da jesam. To jest — u izvjesnoj mjeri.

GREGERS: Jer, ipak se ništa na svijetu ne može upo- rediti sa sre�om što opraštaš grešnici i što je ljubavlju uzdižeš do sebe. JALMAR: Zar misliš da je �ovjeku tako

lako da proguta igorku pilulu koja mu je pružena? GREGERS: Ne,

o b i � n o m �ovjeiku nije, to može biti. Ali �ovjdcu kao ti —! JALMAR: Gospode, da, to znam.

Ali moraš me podigri- javati, Gregerse. Vidiš, treba mi vremena za to.

GREGERS: Ti imaš u sebi m n o g o od divlje patke, Jalmare. (Reling je ušao, iz hodnika.) RBLING: Tako. Sta je to opet

sa divljom patkom? JALMAR: Ah, da, — u krilo ranjeni lova�ki plijen starog

Verlea. RELING: Starog Verlea —? O n j e m u govorite? JALMAR: O njemu i o — nama. RELING (poluglasno Gregersu): �avo neka vas nosi! JALMAR: Sta to kažeš? REIJNG: Samo dajem oduška svojoj vru�oj želji da se

ovaj brbljivac tornja svojoj ku�i. Ako duže ostane, on je u stanju da vas oboje potpuno izludi. GREGERS:

Njih dvoje ne može niko da izludi, frospodine Reling. O Jalmaru ne�u ni da govorim, njega znamo. Ali i ona. bez sumnje, ona u dnu svoga bi�a ne�eg pouzdanog, ne�eg povjerenija dostojnog — GINA

(nlaSlnvo): Onda ste me trebali ostaviti onakvu kakva sam b i il a. RELING (Gregersu): Da li je

neskromno ako pitam, šta vi, zapravo, ho�ete u ovoj ku�i? GREGERS: Ho�u da

osnujem jedan istinski brak. RELING: Vi, dakle, nalazite da Ekdalov brak nije dobar

— ovakav kakav je? GREGERS: Nažalost, on je sigurno isto tako dobar kao

i mnogo drugih brakova. ATi istinski brak još nije postao. JALMAR: A ti, Reling, ti nikad nisi ni imao smisla

za idealni napredak.

296 297

RELING: Luk i voda, moj mladi�u! — Pardon, gospodine Verle, ikoliko ste vi — onako od oka — koliko ste tih i s t i n s k i h brakova ve� vidjeli u svom životu?

GREGERS: Vjerujem da sam jedva i jedan jedini vidio. RELING: Nisam ni ja. GREGERS: Ali zato sam vidio bezbroj ;brakova one druge

vrste. I imao sam priliku da izibliza vidim šta sve jedan takav brak može da sruši u ljudima.

JALMAR: Može da uzdrma �ovjeku �itavo moralno tlo pod nogama, to je ono strašno,

RELIiNG: Da, pa ja nikad nisam bio z a p r a v o oženjen, stoga ne mogu da sudim o toj stvari. Ali nešto ipak znam, a to je da u bralk spada i dijete. I dijete �ete mi ostaviti na miru.

JALMAR: Ah, Hedvig, moja jadna Hedvig! RELING: Da, Hedvig, nju mi izvolite izostaviti iz te igre. Vais

dvoje ste odrasli ljudi i svoje bra�ne odnose možete da kudite i sramotite, s božjom pomo�u, koliko vam je volja. Ali sa Hedvig morate biti oprezni, to vam ozbiljno kažem, ina�e joj možete jednog dana nanijeta bol,

JALMAR: Bol! RELING: Ili može do�i do toga da ona sama sebi nanese ibol

— a možda time i drugima. GINA: Odakle to vi možete znati, Reling? JALMAR: Zar ve� prijeti opasnost njenim o�ima? RELING: To sa o�ima nema nikakve veze. Ali Hedvig je u

opasnim godinama. Ona može do�i na sve mogu�e glupe ideje,

GINA: Da, zamislite samo — tako i jeste s njom! Ona sad po�inje tamo u kuhinji baš gadno da se petlja s vatrom i to zove igrom vatrometa. Sve se bojim da ku�u ne zapali.

RELING: Eto vidite, znao sam ja to. GREGERS (Relingu): Ali �ime vi to objašnjavate? RELING (nahusito): Pa ona je u prelaznom dobu, dragi

moj, 'i

JALMAR: Dokle god dijete ima mene —! Doikle god j a ne budem pod zemljom —! (Neko kuca.)

GINA: Pst, Ekdale, neko je u hodniku. (Vi�e) Naprijed! (Ulazi gospo�a Serhi u kostimu za šetnju.)

GOSPO�A SERBI: Dobro ve�e! GINA (ide joj u susret): Vidi je, zar ti, Berta! GOSPO�A SERBI: Da, li�no ja. Ali, valjda ne dolazim u

nezgodno vrijeme? JALMAR: Sa�uvaj bože! Vijesnik iz t e ku�e — GOSPO�A SERBI (Gini): Iskreno re�eno, nisam mislila da �u

u ovo vrijeme sresti i muške u ku�i. I tako sam sko�ila do tebe na mali raagovor i oproštaj.

GINA: Tako? Zar putuješ? GOSPO�A SERBI: Da, sutra ujutro; — u Hej dal — Go-

spodin Verle je otputovao danas popodne. (Uzgred, Gregersu) Treba da vam izru�im pozdrave.

GINA: Ma, zamisli —! JALMAR: Tako? Gospodin Verle je otputovao? A vi putujete

za njim? GOSPO�A SERBI: Da, šta kažete n a t o, Ekdale? JALMAR: Pripazite se, to kažem. GREGERS: Ja �u ti objasniti. Moj otac se ženi sa gospo�om

Serbi, JALMAR: 2eni se s njom! GINA: Ah, Berta, najzad je i to došlo! RELING (tihim glasom): To valjda nije istina, GOSPO�A SERBI: Jeste, dragi moj Reling, to je sušta istina. RELING: Vi ho�ete ponovo da se udate? GOSPO�A SERBI: Da, — tako �e biti. Verle je nabavio

potrebne papire, pa �emo obaviti vjen�anje u potpunoj tišini gore u Hejdalu.

GREGERS: Kao dobar pastoraik moram vam zaželjeti mnogo sre�e,

GOSPO�A SERBI: Hvala vam, — ako to ozbiljno mislite. Ja se nadam da �e to i biti sre�a, i za Verlea i za mene.

298 299

RELING: U toj nadi se ne�ete prevariti. Gospodin Verle se nikad ne nalo�e — koliko j a znam; i sigurno nema naviku da svoje žene tu�e do besvijesti, kako je to �inio poikojni konjski doktor. GOSPO�A SERBI:

Ah, ostavite vi jadnog Serbia na miru u njegovom grobu. Imao je on i svojih doibrih strana.

RELING: Ali, gospodin Verle, taj ima još boljih strana — o�igledno. GOSPO�A SERBI: On barem nije spiskao

i pro�erdao sve što ima. �ovjek koji t o uradi, mora da snosi i poisljedice. RELING: Danas �u ja iza�i — sa Molvikom.

GOSPO�A SERBI: To ne bi trebalo, Reling. Ne �inite to — meni za ljubav. RELING: Tu se više ništa ne može

izmijeniti. (Jalmaru) Ako ho�eš s nama, do�i.

GINA: Ne, hvala. Ekdal ne�e i�i s vama na talkve iskur-z i j e. JALMAR (Ijutito, poluglasno): Ah, zaveži! RELING: Adieu, gosipo�o — Verle.

(Odlazi kroz vrata hodnika.) GREGERS (gospodi Serbi): Izgleda da se vi i Reling prili�no

dobro poznajete me�usobno? GOSPO�A SERBI: Da, poznajemo se godinama. Bilo je

vrijeme kad je od nas moglo nešto i postati. GREGERS: Za vas je dobro što nije ništa postalo. GOSPO�A SERBI: Da, tu imate pravo. Ali ja sam se uvijek

�uvala da postupam prema nadahnu�ima. Jedna žena se nikad ne smije tako ne�emu prepustiti.

GREGERS: Zar se ne bojite da bih ja mogao svome ocu prenijeti ovu pri�u o vašem starom poznanstvu?

GOSPO�A SERBI: Pa vi biste mogli znati da sam mu to ja sama ispri�ala.

GREGERS: Tako? GOSPO�A SERBI: Vaš otac zna i najmanju istinu koju bi mu

ljudi mogli re�i o meni. Sve takve stvari sam mu j a rekla. To je bilo prvo što sam u�inila, kad mi je dao do znanja kakve su njegove namjere.

GREGERS: Onda nalazim da ste vi neobi�no otvorenog srca. GOSPODA SERBI: Uvijek sam bila otvorenog srca. Mi žene

time najviše potstižemo. JALMAR: Sta kažeš ti, Gino, na ovo? GINA: Ah, mi žene smo vrlo razli�ite. Jedna uradi ovako,

druga onako. GOSPO�A SERBI: Da, Gino, j a smatram da je najbolje

uraditi ovako kako sam ja uradila. Ni Verle nije od mene zatajio ništa što se ti�e njegove osobe. Vidiš, upravo to nas je tako �vrsto vezalo. Sad on može sjesti i tako otvoreno razgovarati sa mnom, kao malo dijete. Prije nikad nije imao prilike za to. Taj zdravi �ovjek pun životne snage morao je �itavu svoju mladost i svoje najbolje godine slušati samo pre�baci-vanja i moralne pridike. A �esto su se ta predbaci-vanja odnosila samo na neke prolazne izmišljotine — prema svemu što sam �ula.

GINA: Da, tako je i bilo kako si �ula. GREGERS: Ako se dame misle zadržavati na ovoj temi, ja bih

se radije oprostio. GOSPO�A SERBI: Zbog toga možete sasvim mirno ostati.

Ne�u više re�i ni rije�i. Samo sam htjela da znate da se nisam poslužila nikakvim prikrivanjem stvari niti lukavstvom. Možda izgleda da mi se pruža ogroimna sre�a; i u izvjesnom smislu to i jeste tako. • Ali ja ipak mislim da ne uzimam više nego što dajem. Ja ga nikad ne�u o&taiviti na cjedilu. A služiti ga i biti mu od koristi, to niko ne može bolje od mene, sada kad on postaje bespomo�an.

JALMAR: Postaje bespomo�an? GREGERS (gospodi Serhi): No da, ne govorite sada o tome! GOSPO�A SERBI: Ništa ne koristi da se i dalje krije, koliko

god bih ja to željela. On slijepi. JALMAR (trgne se): Slijepi? Ali to je �udno. I on slijepi! GINA: Pa to se mnogima dogodi.

300 301

GOSPO�A SERBI: A možete zamisliti šta �e t o zna�iti za jednog poslovnog �ovjeka. No, ja �u poikušati da mu ustupim svoje o�i, koliko god budem mogla. A sad ne mogu duže ostati, imam pune ruke posla. — Da, vama sam još htjela da kažem, Ekdale: ako vam Verle za bilo šta bude trebao, možete se obratiti Grebergu.

GREGERS: Za ovu ponudu �e vam se Jalmar Ekdal si-gunno samo zahvaliti.

GOSPODA SERBI: Je li? Pa mislila sam jer je ranije — GINA: Da, Berta, Ekdal sad više ništa ne�e primati od

gospodina Verlea. JALMAR (polako i zna�ajno): Moilim vais, pozidravite od

mene vašeg budu�eg muža i recite smu da ja namjeravam u najskorije vrijeme da do�em do gospodina Greberga —

GREGERS: Sta! Ti ho�eš —! JALMAR: — da do�em do gospodina Greberga, kažem, i da

zatražim izvještaj o svoti koju dugujem njegovom gospodaru. Ja �u platiti taj dug �asti — ha-ha-ha, to se mora nazvati dug �asti! Ali dobro. Sve �u isplatiti sa pet posto kamata.

GINA: Ali, najdraži Ekdale, bog zna da za to nemamo novaca. JALMAR: Moldm vas, recite svoim vjereniku da ja neprekidno

radim na svom pronalasku. Recite mu: ono što moje duhovne snage održava u tom naipornom radu jeste želja da se oslobodim tereta tog mu�nog duga. �itavu zaradu �u utrošiti u to da se riješim neprili�nih obaveza prema vašem budu�em mužu.

GOSPO�A SERBI: U ovoj ku�i se nešto desilo. JALMAR: Svakaiko. GOSPO�A SERBI: No, adieu, dakle. Rado bih još malo pqpri�ala s tobom, Gino. Drugi put �emo. Adieu. (Jalmar i Gregers se nijemo naklone. Gina prati gospodu Serhi do vrata.) JALMAR: Ne dalje od praga, Gino!

(Gospoda Serhi ode. Gina zatvara vrata za njom.)

JALMAR: Tako, Gregerse, sad je gotovo i to s dugovima. GREGERS: Barem za sada. JALMAR: Mislim da se moje držanje može nazvati korektnim. GREGERS: Ti si, zaista, onakav �ovjek kakvim sam te ja

uvije'k smatrao. JALMAR: U izvjesnim slu�a,jevima je nemogu�e pre�i preko

idealnih zahtjeva. Kao ocu porodice meni bi to bilo vrlo teško. Ali moraš mi vjerovati da ni ovo nije šala za �ovjeka bez sredstava, ako treba da se

< oslobodi dugoigodiišnjih dugoiva koji su, tako re�i, ve� biili pali u prašinu zaborava. Ali to je jednostrano; �ovjek u meni traži i svoja prava.

GREGERS (stavlja mu ruku na rame): Dragi Jalmare, izar nije dobro što sam došao?

JALMAR: Jeste. GREGERS: Sto su ti sada jasni svi tvoji odnosi — zar to nije

dobro? JALMAR (malo nestrpljivo): Svaikako da je dolbro. Ali

j e d n o ipak smeta mom osje�aju pravi�nosti. GREGERS: A to je? JALMAR: Sto sam — da, ne znam jesam li se smio tako

bezobzirno izražavati o tvome ocu. GREGERS: Prema meni ne moraš imati nikakvih obzira. JALMAR: Pa lijepo. Ali, vidiš, mislim da tu ima ne�eg što me

buni: �ini mi se da je on sada taj koji ostvaruje istinski brak, a ne ja.

GREGERS: Ali kako možeš tako nešto re�i! JALMAR: Sigurno da je tako. Tvoj otac i gosipo�a Serbi ulaze

sada u jedan brak, koji zasnivaju na punom �povjerenju, na potpunoj i obostranoj is'krenosti; oni ništa ne skrivaju jedno od drugoga; nema nikakve tajne u njihovom odnosu; me�u njima je — ako tako smijem da se izrazim — dogovoreno obostrano opra-

! stanje grijeha. GREGERS: No da, pa šta onda?

302 303

JALMAR: Pa tu je onda sve kako treba. Prema svemu onome što si mi ti govorio, tu bi bili svi oni uslovi da se osnuje istinski brak.

GREGERS: Ali to je ijpak nešto sasvim dnxgo, Jalmare. iNe�eš valjda sebe i nju porediti s njima dvoma —? No — ti me ve� razumiješ.

JALMAR: ipak ne mogu da se oslobodim misli da u svemu ovome ima nešto što poga�a i vrije�a moju svijest o pravi�nosti. l!2qgleda baš kao da uopšte nema pravde ni reda na svijetu.

GINA: Fuj, Ekdale, tako nešto ne smiješ re�i dragom bogu! GREGERS: Hm. Bolje da ostavimo to pitanje na miru. JALMAR: A s druge strane mi se qpet �ini, kao da viidim ruku

sudbine koja izravnava. Jer, on �e oslijepiti. GINA: Ah, to još nije tako sigurno. JALMAR: To je nesumnjivo. Mi barem u to ne bismo ismjeld

sumnjati. Jer, upravo u toj �injenici leži pravedno izravnan je. On je svojevremeno zaslijepio jedno bezazleno stvorenje —

GREGERS: Nažalost, on je mnoge zaslijepio. JALMAR: A sada dolazi nešto Neumoljivo i Zagonetno i

zahtijeva od Verlea njegove vlastite o�i. GINA: 0-0, kakve ružne stvari ti govoriš. Mene hvata straih. JALMAR: Korisno je da se tu i tamo malo zadubimo u mra�ne

strane života. (Hedvig, u šeširu i kaputu, ulazi veselo i zadihano na

vrata hodnika.) GINA: Ve� si se vratila? HEDVIG: Da, nisam išla daleko. I to je bilo dobro: jer nekog

sam srela pred ku�om. JALMAR: Sigurno gospo�u Serbi. HEDVIG: Da. JALMAR (hoda okolo): Nadam se da si je sada posljednji iput

srela. (Pauza. Hedvig zbunjeno gleda sad jedno sad drugo kao da traži odobrenje.)

HEDVIG (prilazi i umiljava se): O�e — JALMAR: No, šta je — Hedvig? HEDVIG: Gospo�a SePbi mi je nešto donijela. JALMAR (zastaje): Tebi? HEDVIG: Svakako, — nešto za sutra. GINA: Berta ti je za taj dan uvijek donosila po neku sitnicu. JALMAR: Pa šta ti je donijela? HEDVIG: Ne, to sad još ne treba da znaš, jer to �e mi imajka

sutra rano staviti na krevet. JALMAR: Ah, te petljavine iea mojih le�a! HEDVIG (brzo): Ma dobro, možeš odmah vidjeti. To je jedno

veliko pismo. (Vadi pismo iz džepa.) JALMAR: Još i pismo? HEDVIG: Da, to je samo pismo. Drugo �e do�i kasnije.

Zamislite samo — pismo! Ja još nikad nisam dobila pismo. A ovdje stoji »gotapo�ica«, na kovertu. (�ita) »Gosipo�ica Hedvig Ekdal« — hej, — to sam ja!

JALMAR: Daj da vidim to pismo. HEDVIG (pruža mu pismo): Evo ti ga. JALMAR: To je Verleov rukopis. GINA: Jesi li siguran, Ekdale? JALMAR: Evo, vidi i sama. GINA: Ah, zar misliš da se ja u to raizumijem? JALMAR: Hedvig, smiijem li otvoriti pismo — i pro�itati? HEDVIG: Otvori ako ho�eš, da. GINA: Ne, nemoj sada, Ekdale, to je za sutra. HEDVIG (tiho): Ma pusti ga neka pro�ita! Sigurno je nešto

dobro, pa �e otac biti zadovoljan i onda �e ovdje biti opet veselo.

JALMAR: Daikle, smijem ga otvoriti? HEDVIG: Da, da, molim te, o�e. Baš lijepo da s^namo šta piše

unutra! JALMAR: Dobro. (Otvori pismo, vadi papir, �ita i izgleda

zbunjen) Sta sad ovo zna�i —? GINA: Sta piše? HEDVIG: Ah, pa reci nam, o�e!

304 20 — Drame 305

JALMAR: Budite mirni! (�ita još jedanput, pohlijedi ali govori pribrano): Ovo je darovno pismo, Hedvig.

HEDVIG: Zamisli! A šta �u dobiti? JALMAR: �itaj sama. HEDVIG (ode do lampe i �ita). JALMAR fpoluglasno, steže pesnice): O�i! O�i! — a sad još to

pismo! HEDVIG (usred �itanja): Da, ali cimi mi se da se ovo odnosi

na 'djeda. JALMAR (uzme joj pismo): Sluša,j, Gino, shvataš li ti ovo? GINA: Ja ništa ne znam. Govori šta je. JALMAR: Verle piše Hedvig, da njen stari djed više ne mora

da se bavi piskaranjem, nego da svakog mjeseca može u kancelariji podi�i stotinu kruna. —

GREGERS: Aha! HEDVIG: Sto kruna, majko! To piše. GINA: Pa to je sre�a za djeda. JALMAR: — stotinu kruna, dok mu je potrebno — to svakako

zna�i dok ne sklopi o�i. GINA: No, onda je zbrinut, jadni �ovjek. JALMAR: A sad dolazi ovo. To sigurno nisi pro�itala, Hedvig.

Kasnije ovo darovanje prelazi na tebe. HEDVIG: Na mene? Sve skupa? JALMAR: Piše da je tebi za cijeli život osigurana ista svota.

�uješ li, Gino? HEDVIG: Zamisli samo — toliki novac da dobijem! (Drma

ga) O�e, o�e, zar niisi zadovoljan? JALMAR (otklanja je): Zadovoljan! (Hoda okolo) Kakav

vidilk — kakva penspektiva se otvara pred mojim o�ima! Hedvig je to; o n a je ta koju on tako bogato dariva!

GINA: No da, njoj je ro�endan — HEDVIG: Pa i ti �eš dobiti, o�e! Ti valjda znaš da �u ja sav

novac dati tebi i majci. JALMAR: M a j c i — da! Eto, tu smo. GREGERS: Jalmare, to je neka klo(pka koju ti postavljaju.

JALMAR: Misliš da je opet klppka? GREGERS: Kad je on ju�e bio ovdje, rekao mi je: Jal-mar

Ekdal nije takav �ovjek, kakvim ga ti smatraš. JALMAR: Nije takav �ovjek —! GREGERS: To �eš ti još vidjeti, rekao sam ja. JALMAR: I vidje�e da se ja ne dam podmititi novcem —! HEDVIG: Ali, majko, šta zna�i ovo sve? GINA: Idi i skini kaput.

(Hedvig ode, skoro pla�u�i prema kuhinjskim vratima.) GREGERS: Jalmare, sad �e se pokazati ko ima pravo, on ili ja. JALMAR (cijepa papir polako po dužini, stavlja oba komada

na sto i kaže); Ovo je moj odgovor. GREGERS: To sam i o�ekivao. JALMAR (ode do Gine koja sjedi kraj pe�i i govori pri-

gušenim glasom): A sad više nikakvih prikrivanja. Ako se odnos izme�u tebe i Verlea sasvim završio kad si se ti, kako ti kažeš, bila zacopala u mene, zašto nam je on onda pomagao da se oženimo?

GINA: Valjda je mislio da �e mo�i navra�ati ovamo. JALMAR: Samo to? Zar se nije bojao izvjesne mogu�nosti? GINA: Ne razumijem šta misliš. JALMAR: Ho�u da znam da li — tvoje dijete ima pravo da

živi pod mojim krovom. GINA (uspravi se, o�i joj sijevaju): 1 to pitaš t i! JALMAR: Moraš mi odgovoriti na ovo j e d i n o pitanje!

Pripada li Hedvig meni — ili —? No? GLNA (gleda ga s hladnim prkosom): Ja ne znam. JALMAR (drhte�i): T i ne znaš! GINA: Odakle j a da znam? Ovakva jedna kao što sam ja — JALMAR (tiho, okre�e joj leda): Onda ja više nemam šta da

tražim u ovoj ku�i. GREGERS: RazmMi, Jalmare. JALMAR (obla�i kaput): Tu nema šta da razmišlja �ovjek kao

što sam ja.

306 20* 307

GREGERS: Naprotiv, tu je beskrajno mnogo za razmišljanje. Vas troje mora-te ostati zajedno ako ho�eš da se žrtvuješ velikom oproštaju.

JALMAR: To ne�u. Nikad, nikad više! (Uzme šešir) Moj dom leži oko mene u ruševinama. (Briše suze) Gre-gerse, ja više nemam djeteta!

HEDVIG (koja je otvorila kuhinjska vrata): Sta to kažeš! (Pritr�i mu) O�e! O�e!

GINA: Zaboga! JALMAR: Ne približavaj mi se, Hedvig! Bježi — bježi! Ne

mogu da te podnesem. O, te o�i —! Zbogom! (Ho�e na vrata.)

HEDVIG (vješa se na njega i vi�e glasno): Nemoj! Nemoj! Ostani kod mene! GINA (vi�e): Pogledaj dijete, Ekdale!

Pogledaj dijete! JALMAR: Ne�u! Ne mogu! Moram oti�i — što dalje iz

svega ovoga! (Otrgne se od Hedvig i ode kroz vrata hodnika.)

HEDVIG (o�ajnog pogleda): On odlazi od nas, majko! On odlazi od nas! On se nikad ne�e vratiti. GINA:

Ne pla�i, Hedvig. Otac �e se ve� vratiti.

HEDVIG (haca se jecaju�i na sofu): Ne, ne, on se ne�e više nikad nama vratiti.

GREGERS: Vjerujte mi, gospo�o Ekdal, htio sam sve da Okrenem na doibro.

GINA: Da, može biti. A ipak — bog neik' vam plati. HEDVIG (leži na sofi): Ah, �ini mi se da 6u umrijeti! Sta sam

mu u�inila? Majko, ti ga moraš vratiti ovamo! GINA: Da, da, da. Samo ti budi mirna, pa 6u ja oti�i da ga

potražim. (Obla�i kaput) Možda je ušao kod Re-linga. Ali sad ne smiješ više da ležiš i pla�eš. Obe�avaš li mi?

HEDVIG (gr�evito pla�e): Da, ne�u više, samo da se otac vrati.

GREGERS (Gini koja ho�e da ide): Zar ne bi bilo bolje da ga puistite da se sam oibrai�una sa svojim bolom?

308

GINA: Ah, koješta, to može i poslije. Prije svega, moramo vidjeti kako �emo umiriti ovo dijete. (Ode na vrata hodnika.)

HEDVIG (uspravi se i obriše suze): Sad mi morate re�i šta ovo sve ima da zna�i. Zbog �ega otac više ne�e da zna za mene?

GREGERS: To �ete smjeti da pitate tek kad budete veliki i odrasli.

HEDVIG (jeca): Ali ja ne mogu stalno ostati ovako strašno tužna, sve dok ne budem velika i odrasla! — Ja ve� znam šta je. — Možda ja nisam pravo o�evo dijete.

GREGERS (nemirno): Kako bi se to moglo dogoditi? HEDVIG: Možda me je majka negdje našla. A sad je otac

saznao. O takvim stvarima sam �itala. GREGERS: No, i kad bi bilo ta!ko — HEDVIG: Da, ali ja mislim da bi me ipak mogao isto tako

voljeti. Možda još i više. Kako i ja divlju patku, koju smo dobili na poklon, tako strašno volim.

GREGERS (skre�e razgovor): Da, ta�no! Divlju patku! Hedvig, da malo razgovaramo o divljoj patki.

HEDVIG: Jadna divlja patka! Ni nju on više ne�e ni da vidi svojim o�ima. Zamislite samoi, on bi joj najradije zavmuo vratom!

GREGERS: Ah, to on sigurno ne�e uraditi! HEDVIG: Ne, — aili tako je rekao. A to je baš ružno od oca,

da tako nešto i kaže. Jer ja se svako ve�e molim za divlju patku i molim boga da je sa�uva od smrti i od svakog zla.

GREGERS (gleda je): Da li se svake ve�eri molite? HEDVIG: Da, sv�kako. GREGERS: Ko vas je tome naui�io? HEDVIG: Ja sama. Kad je otac jedanput bio jako bolestan i

imao pijavice na vratu, govorio je da mu je smrt za le�ima —

GREGERS: I onda —? HEDVIG: Onda sam nave�e u krevetu molila za njega. I od

tada mi je to ostalo.

309

GREGER'S: Pa sad molite i za divlju patku? HEDVIG: Da, mislila sam da bi bilo dobro da i divlju ipatku

uklju�im. Jer je bila tako slaba u po�etku. GREGERS: Sigurno se molite i ujutro? HEDVIG: A, ne, to ne radim! GREGERS: A zašto ne molite i ujutro? HEDVilG: Pa ujutro je tako svijetlo. I onda se više ni�eg ne treba

bojati. GREGERS: A divljoj paljki, koju toliko volite, otac ho�e da zavrne

vratom? HEDVIG: Ne, samo je rekao da bi za njega bilo najbolje da tako

u�ini. Ali meni za ljubav on �e je poštedjeti. Ipak je to lijepo od oca.

GREGERS (približi se): A kad biste sad vi, njemu za ljubav, doibrovoljno žrtvovali divlju patku?

HEDVIG (ustaje): Divlju patku?! GREGERS: Kad biste vi bili voljni da žrtvujete za njega to

najvrednije što Zinate i imate na svijetu? HEDVIG: Vjerujete da bi to pomoglo? GREGERS: Pokušajte, Hedvig. HEDVIG (tiho, sjajnih o�iju): Da, ja �u to pokušati. GREGERS: Mislite li da �ete imati prave duševne snage za to? HEDVIG: Zamoili�u djeida da ustrijeli divlju patku mjesto mene. GREGERS: Da, u�inite tako. Ali ni rije�i o tome vašoj majci! HEDVIG: Zašto? GREGERS: Ona nas ne razumije. HEDVIG (zamišljeno): Divlja patka, da. Sutra rano �u ja to

pokušati. (Gina ulazi na vrata hodnika.) HEDVIG (njoj u susret): Jesi li ga našla, majko? GINA: Ne, ali sam �ula da je bio kod Relinga i da je s njim izašao. GREGERS: Znate li to sigurno? GINA: Da, portirka mi je rekla. Kaže da je i Molvik izašao s njima.

GREGERS: I to u ovom trenutku, kad njegova duša toliko �ezne da se bori u samo�i!

GENA (odlaže kaput): Da, da, muškarci su tako razli�iti. Bog zna kud ga je Reling odvukao! Išla sam i prijeko, kod madaim Eriksen, ali ni tamo ih nema.

HEDVIG (hori se sa suzama): O, ako on sad više nikada ne do�e ku�i!

GREGEEJS: On �e opet d o � i ku�i, J a �u ga sutra ujutro potražiti; i onda �ete vidjeti k a k a v �e do�i. Zato sad mirno spavajte, Hedvig. Laku no�! (Odlazi na vrata hodnika.)

HEDVIG (jecaju�i pada majci na grudi): Majko, majko! GINA (tapše je po le�ima i uzdiše): E, da, Reling, on je imao pravo.

Tako je to kad ti do�u uvrnuti momci i naklapaju o nekakvom napretku.

310 311

PETl �IN

Atelje Jalmara Ekdala. Unutra pada sivo i hladno jutarnje svjetlo. Na velikim oknima krovnog prozora leži mokri snijeg.

Gina, sa ku�nom keceljom, dolazi iz kuhinje sa metlicom za prašinu i krpom za brisanje i ide prema dnevnoj sobi. U istom trenutku brzo ulazi Hedvig iz hodnika. GINA (zastaje): No? HEDVIG: Da, majko, mislim da je on dolje kod Relin-

:ga — GINA: Eto vidiš! HEDVIG: — jer portirka kaže da je �ula, kako je Reling

doveo dvojicu, kad je no�as došao ku�i. GINA: Taiko sam i mislila. HEDVIG: Ali šta to koristi, ako ne�e da do�e gore kad nas. GINA: Onda �u barem ja si�i dolje i govoriti s njim.

(Stari Ekdal u ku�nom ogrta�u i papu�ama, sa zapaljenom lulom, pojavi se na vratima svoje sobe.) EKDAL: Cuj, Jalmare —; zar Jalmar nije kod ku�e? GINA: Ne, valjda je izašao. EKDAL: Tako rano? I po ovako glupoj snježnoj vijavici? No,

dobro, molim lijepo. Mogu ja i sam napraviti svoju jutarnju promenadu.

(On gurne tavanska vrata u stranu. Hedvig mu pomaže. On u�e a ona zatvori vrata za njim.) HEDVIG (poluglasno): O, majko, samo da jadni djed ne �uije da otac ho�e da ode od nas.

312

GINA: Ah, ni govora! Djed ne smije ništa saznati. Prava je sre�a što ju�e nije bio kod ku�e, da vidi onaj skandal.

HEDVIG: Da, ali -— (Gregers ulazi na vrata hodnika.)

GREGERS: No? Jeste li ga pronašli?

GINA: Kažu da je dolje, kod Relinga. GREGERS: Kod Relinga! Zar je stvarno izlazio s toro dvo-

jicom? GINA: Bi�e da je tako. GREGERS: Da, ali o n kome sada toliko treba sam^o�a i

ozbiljno razmišljanje — GINA: To ste dobro rekli. (Reling

ulazi iz hodnika.) HEDVIG (njemu u susret): Je li otac kod vas? GINA (istovremeno): Je li kod vas? RELING: Da, naravno. HEDVIG: A vi nam ništa ne kažete! RELING: Da, ja sam zvi-jer! Ali prvo sam morao onu drugu

zvi-jer zauzdati —, onu demonsiku prirodu, naravno; i sad je tako �vrsto zasipao da —

GINA: Sta kaže Ekdal danais? RELING: Ne kaže uopšte ništa. HEDVIG: Zar ništa ne govori? RELING: Ni slova. GINA: Pa šta onda radi? RELING: Leži na sofi i hr�e. GINA: Tako? Da, Ekdal može baš strašno da hr�e. HEDVIG: On spava? Om može da spava? RELING: Da, sva je prilika. GREGERS: To se može shvatiti. Nakon dtiševne borbe,

njegove snage su iscrpljene — GINA: A nije on ni navikao da skata okolo i da no�u nije kod

ku�e. HEDVIG: Majko, možda je to dobro što može da spava. GINA: I ja mislim. Ali onda ne treba ni da ga prerano

probudimo. Treba da budete pažsljivi, Reling; a ja

313

&&i^^&^ii^^^^^^^^ž,i.

sad moram prvo ku�u lijepo urediti i po�istiti, pa onda —. Hodi, Hedvig, pomozi mi. (Gina i Hedvig odlaze u dnevnu sohu.)

GREGERS (obra�a se Relingu): Možete li mi objasniti duševni nemir koji Jalmar sada prolazi?

RELING; Ja, zaista, nisam primijetio da on prolazi neki duševni nemir.

GREGERS: Sta! Na jednoj ovakvoj preikretnici, kaid njegov život dobiva sasvim novu osnovu —? Kako možete misliti da jedna takva li�nost kao Jalmar —?

RELING: Ah, li�nost — on! Ako je on nekad i imao pred-uislova za takav digapaizon, oni su još u njegovim dje�a�kim godinama iz korijena temeljito uništeni. U to vas ja uvjeravam.

GREGERS: T o bi ipak bilo �udno — kraj odgoja punog ljubavi, 'kakav je on imao.

RELING: Mislite kod one dvije luckaste i histeri�ne gospo�ice tetke? GREGERS: Mogu samo da vam kažem da su to bile žene 'koje nikad

nisu zaboravljale na idealni napredak — no, da, — sad �ete vi opet napraviti neki vic.

RELING: Ne, za to nisam raspoložen. Uostalom, ja to sve znam. On mi je dovoljno bulaznio o tim svojim »duhovnim majoicama«. Ali ja ne vjerujem da on ima bog zna šta da im zahvali. Ekdalova nesre�a je u tome što je njegova okolina uvijek vidjela u njemu neko svjetlo —

GREGERS: A zar on to možda nije? Mislim u dubini svoje duše? RELING: J a ništa od toga nikad nisam primijetio. Da je tako mislio

njegov otac — to se može razumjeti. Jer stari gospodin poru�nik je �itav svoj život bio pravo govedo.

GREGERS: On je �itav svoj život bio �ovjek sa dje�ijom dušom; t o je ono što vi ne shvatate.

RELING; No, dobro! Ali kad je dragi i slatki Jalmar s teškom mukom postao student, važio je odmah i me�u svojim kolegama za neko veliko svjetlo budu�nosti.

Pa bio je Ijepuškast — to privla�i — rumen i bijel — upravo onakav mom�i� kakvog vole male djevojke; i jer je imao tu dušu koja lako zatreperi i nešto u glasu što plijeni srca i jer je ta:ko lijepo znao da deklamuje stihove i misli drugih ljudi —

GREGERS (Ijutito): Govorite li vi to o J a 1 m a r u E k-dalu? RELING: S vašim dopuštenjem — da; tako vam, eto, izgleda slika

idola, pred kojim vi padate na nos. GREGERS: Ne vjerujem da sam tako potpuno slijep. RELING: O, da, niste ni daleko od toga. Jer, vidite, vi ste tako�e

bolestan �ovjek. GREGERS: Tu imate pravo. RELING: O, da. Vi ste korqpliciran slu�aj. Tu je najprije ta teška

groznica pravi�nosti, a onda —� što je još gore — vi neprestano tumarate u nekom obožava-la�kom delirijiumu. Uvijek se morate diviti ne�emu izvan svog vlastitog života.

GREGERS: Naravno da moram tražiti nešto izvan svog vlastitog Ja. RELING: Ali vi se tako sramotno varate u tim �udima koja, �ini vam

se, i �ujete i vidite oko sebe. Opet ste, evo, dospjeli u jednu siromašnu ku�u sa svojim idealnim napretkom; a u ovoj ku�i vam se to ne�e isplatiti.

GREGERS: Ako nemate bolje mišljenje o Jalmaru Ek-dalu, kakvo vam je onda zadovoljstvo da- budete stalno s njim?

RELING: Bože moj, pa ja sam ipak nešto kao doktor, da kažem, na svoju sramotu. A onda se moramo zauzimati za jadne bolesnike koji ovdje u ku�i stanuju.

GREGERS: Tako? Zar je i Jalmar Bkdal bolestan? RELING: Kao što su, otprilike, svi ljudi bolesni, nažalost. GREGERS: I kakvu kuru primjenjujete kod Jalmara? RELING: Svoju uobi�ajenu. Brinem se da se u njemu održi životna

laž. GREGERS: Životna — laž? Jesam li dobro �uo —?

314 315

RELING: Da, rekao sam: životna laž. Jer, vidite, životna laž, to vam je stimtilativan princijp.

GREGERS: Smije li se pitati s kakvom je životnom laži snabdjeven Jalmar?

RELING: Tu �u vas zamoliti za izvinjenje — takve tajne ne odajem brbljivcima. Vi biste bili u stanju da mi ga još više izludiite. Ali metoda je isprabana. Ja sam je primijenio i na Mol viku. Njega sam napravio »demonskom prirodom«. T o je bubica koju sam njemu morao staviti u glavu.

GREGERS: Zar on nije demonska priroda? RELING: Do�avola, a što zna�i demonska priroda? I to je

samo tlapnja, koju sam. izmislio da �ovjeka održim u životu. Da to nisam u�inio, taj dobri i jadni magarac bi ve� prije mnogo godina propao u samo-preziranJTi i o�ajanju. A tek stari poru�nik! Taj je, naravno, sam pronašao svoju kuru.

GREGERS: Poru�nik Ekdal? U �emu? RELING: Pa, šta vi mislite zašto se taj lovac na medvjede jurca

tamo pod krovoin i lovi vlastite ze�eve? Na �itavom svijetu nema sretnijeg stvora nego što je taj ostarjeli dje�ak kad može da tumara tamo po toj svojoj staretinarnici. Cetiri-ipet osušenih boži�njih jelki koje je tamo poredao, za njega su isto što i velika, svježa hejdalska šuma. Pijetao i kokoši su mu tetrijebi i tetrebice u borovim vrhovima; ze�i�i i kuni�i što skaku�u po tavanu su medvjedi, za koje je toliko vezan, taj hrabri starac-iprirodnjak.

GREGERS: Da, nesretni, stari poru�nik. On je morao da napusti mnoge svoje ideale.

RELING: Dok nisam zaboravio, gospodine Verle junior, nemojte upotrebljavati tu stranu rije�: ideali. Pa mi imamo za to dobru doma�u rije�: laži.

GREGERS: Mislite da su to sli�ne stvari? RELING: Da, otprilike kao tifus i groznica. GREGERS: Gospodine doktore, ja se ne�u smiriti doik ne spasim Jalmara iz vaših kandži.

RELING: To bi za njega bila najve�a nesre�a. Ako prosje�nom �ovjeku odtiizmete njegovu životnu laž, oduzeli ste mu istovremeno i njegovu sre�u. (Hedvig koja dolazi iz dnevne sohe) No, mala mamice divlje patke, sad �u ja dolje da vidim da li otac još leži i mozga o svom �udesnom pronalasku. (Ode kroz hodnik.)

GREGERS (približi se Hedvig): Vidim na vama da ono još nije u�injeno.

HEDVIG: Sta? Ah, ono sa divljom patkom. Ne, nije. GREGERS: Mogao sam i misliti — kad je trebalo izvršiti

djelo, napustila vas je duševna snaga. HEDVIG: Ne, t o uojpšte nije. Ali kad sam se jutros probudila

i pomislila na sve to o �emu smo govorili, u�inilo mi se nekako �udno.

GREGERS: �udno? HEDVIG: Da, ne znam ni sama. — Ju�e mi se u prvi trenutak

u�inilo da ima ne�eg divnog u tome. Ali pošto sam prespavala pa se opet sjetila toga, u�inilo mi se da to nije ništa naro�ito.

GREGERS: No da, a kako mislite ovdje narasti, a da ništa u sebi ne okajete —

HEDVIG: To mi je svejedno. Samo da otac do�e ku�i — GREGERS: Ah, kad biste samo imali oko koje vidi šta daje

vrijednost životu — kad biste imali prave, radosne požrtvovanosti, vidjeli biste onda kako bi vam , se otac vratio. — Ali ja još vjerujem u vas, Hedvig. (Ode na vrata

hodnika.) (Hedvig hoda tamo-amo. Onda pode u kuhinju. U istom

trenutku kucanje iznutra, na tavanska vrata. Hedvig ode i otvori ih. Stari Ekdal izlazi. Ona opet zatvori vrata.) EKDAL: Hm, veliko je zadovoljstvo ovako sam po�i u

šetnju. HEDVIG: Bi li imao volju da loviš, djede? EKDAL: Danas nije vrijeme za lov. Mra�no je. Ne vidi se rd

prst pred okom.

316 317

HEDVIG: Zar nikad ne zaželiš da pucaš u nešto drugo osim u ze�eve? EKDAL: Šta je, zar ze�evi možda nisu

dobri? HEiDVIG: Jesu, ali — divlja ipatka? EKDAL: Ho-ho, ti se bajiš da ne ustrijelim tvoja divlju

ipatku! Ne�u, dok sam živ. Dok sam živ! HEDVIG: Ne, pa ti to sigurno ne bi ni mogao. Teško je

ustrijeliti divlju patku, kažu. EKDAL: Ja da ne bih mogao! Mogu, i te kako! HEDVIG: Kako bi to u�inio, djede? Ne mislim na moju

divlju patiku, nego na druge. EKDAL: Gledao bih da je pogodim iigpod grudi, raizu-

miješ? Jer to je najteže. A onda, mora se ga�ati u suprotnom smjeru, a ne u smjeru perja. HEDVIG: I onda

umru, djede? EKDAL: Naravno da umru — ako se dobro ga�a. No,

sad moram unutra da se dotjeram. Hm — znam ve� — hm. (Ode u svoju sohu.) (Hedvig malo pri�eka, krišom gleda prema sobnim

vratima. Onda ode do police, popne se na prste, uzima dvocijevni pištolj i posmatra ga.)

(Gina sa metlom i krpom dolazi iz dnevne sohe. Hedvig hrzo ostavi pištolj.) GINA: Hedvig, nemoj da stojiš tu i kopaš po o�evim stvarima. HEDVIG (odlazi od police): Samo sam htjela da malo po-

lapreraim. GINA: Idi radije u kuhinju i vidi je li kafa još topla.

Ponije�u mu doru�ak kad po�em dolje. (Hedvig ode. Gina po�inje da sprema po ateljeu. Do-malo

se polako otvaraju vrata i Jalmar oklijevaju�i poviri unutra. On je u kaputu, hez šešira, izgužvan, kosa mu je neo�ešljana, o�i hlijede i hez sjaja.) GINA (zastaje s metlom u ruci i gleda ga): Bože moj, ipak

si došao, Eikdale? JALMAR (ulazi i odgovara tupim glasom): Došao sam — da

odmah ponovo nestanem.

GINA: No, da. Mogu misliti. Ali, ibože, kako to izgledaš? 318

JALMAR: Kako izgledam? GINA: A tek tvoj fini zimski kaput! No, baš si ga udesio! HEDVIG (na kuhinjskim vratima): Majko, ho�u li prvo —

(Ugleda Jalmara, potr�i prema njemu i vi�e od radosti): O�e, o�e!

JALMAR (okre�e se i odhija je rukom): Idi, idi, idi! (Gini) SMoni je od mene, kad ti kažem!

GINA (poluglasno): Idi u sobu, Hedvig. (Hedvig tiho ode.)

JALMAR (zaposlen, izvla�i ladicu stola): Moram ponijeti svoje knjige. Gdje su mi knjige?

GINA: Kakve knjige? JALMAR: Moja nau�na djela, naravno — tehni�ki �asopisi

koji mi trebaju za pronalazak. GINA (traži na polici): Jesu li to ove što nemaju korica? JALMAR: Da, to su. GINA (stavlja naslagane sveske na sto): Da ti ih Hedvig

uokviri? JALMAR: Ne trebaju mi okviri.

(Kratka pauza.) GINA: Ti, dakle, ostaješ pri tom da �eš oti�i od nas, Ek-dale? JALMAR (rovi po knjigama): To se, valjda, razumije samo po

sebi. GINA: No, da. JALMAR (žestoko): Ne mogu, valjda, pustiti da mi svakog

dana i sata srce puca i krvari. GINA: Neka ti bog oprosti što tako ružno misliš o meni. JALMAR: Dokaži mi —! GINA: �ini mi se da bi ti trebao dokazaiti. JALMAR: I pored takve prošlosti kakva je tvoja? Ima

izvjeisnih zahtjeva — osje�am potrebu da ih nazovem idealnim zahtjevima —

GINA: A djed? Sta �e biti s tim jadnim �ovjekom? JALMAR: Ja znam svoju diižnost. Starac �e sa mnom. Ja �u u

grad da izvršim pripreme — hm. (Oklijevaju�i) Da li je neko našao moj šešir na stepenicama?

319

GINA: Nije. Zar si ga izgubio? JALMA'R: Bio mi je, naravno, na glavi kad sam no�as došao

ku�i; tu nema sumnje; ali jutros nisam mogao da ga na�em.

GINA: Isuse, gdje li si samo bio s onim skitnicama? JALMAR: Ah, ne ipitaj me za tako nebitne stvari. Zar misliš

da sam raspoložen da se sje�am pojedinosti? GI'NA: Samo da se nisi prehlaidio, Hkidale! (Ode u kuhinju.) JALMAR (govori sam sebi, poluglasno i ogor�eno, dok istresa

ladicu): Ti si budala, Reling! — Hulja si ti! — Ah, -kakav ništavan zavodnik! — Kad bih samo znao neukog da te ucmeka. (Stavlja na stranu stara pisma. Onda nade pocijepano pismo od ju�e, uzima ga, sastavlja dijelove. Brzo ga ostavlja, jer ulazi Gina.)

GENA (stavlja punu posudu kaje na sto): Evo, popij nešto toplo ako nemaš apetita. A evo i hljeiba sa bute-rom i malo salame.

JALMAR (krišom gleda kaju): Salame? Pod ovim krovom nikad više! Jest da posljednjih dvadeset i �etiri .; sata nisam ništa okuisio, ali to je svejedno. — Moji crteži! Moja zapo�eta sje�anja! A gdje mi je dnevnitk i moji važni papiri? (Otvara sobna vrata, ali ustukne natrag) Evo je opet!

GINA: Pa, dragi bože, mora dijete negdje biti. JALMAR: Izlazi!

(Ukloni se. Hedvig preplašeno ulazi u atelje.) JALMAR (s rukom na kvaki, Gini): Za vrijenae posljednjih

trenutaka ikoje provodim u svom prijašnjem domu, želim da budem pošte�en stranih osoba — (Odlazi u sohu.)

HEDVIG (pritr�i majci, pita tiho i drhte�i): Je li on to miisli mene?

GINA: Idi u kuhinju, Hedvig, ili ne, idi radije u svoju sobu. (Govori Jalmaru idu�i u sobu) �ekaj malo, Ekdale. Ne kopaj tako po komodi. Ja znam gdje su ti stvari.

HEOV'IG (trenutak stoji nepokretna od straha i zbunjenosti, grize usne da zadrži suze, a onda gr�evito steže pesnice i kaže tiho): Divlja patka! (Ona se šunja do police, skida pištolj, otvori malo

tavanska vrata, provu�e se unutra i povu�e vrata.) (Jalmar i Gina zapo�inju razgovor u dnevnoj sohi.)

JALMAR (dolazi sa starim tekama i papirima i stavlja ih na sto): Kako da sve stane u putnu torbu? Imam hiljade stvari da ponesem!

GINA (ide za njim sa putnom torbom): Pa onda ostavi sve to i uzmi samo košulju i neikoliko ga�a.

JALMAR: Puh, to naporno spremanje —! (Skine kaput i baci ga na sofu.)

GINA: A kafa ti stoji tu i hladi se. JALMAR: Hm. — (Nehotice popije gutljaj a onda još jedan.) GINA (briše naslone stolica): Najteže �e ti biti da na�eš ovako

veliki tavan za ze�eve. JALMAR: Sta? Zar moram i ze�eve vu�i sa sobom? GINA: Pa stari ne može biti bez ze�eva, to znaš. JALMAR: Mora�e se naviknuti. Ima i ve�ih stvari u životu

kojih se j a moram odre�i, nego što su njegovi ze�evi. GINA (praši ormar): Ho�u li ti i sviralu staviti u torbu? JALMAR: Ne. Sviralu ne�u. Ali daj mi pištolj. GINA: Pikstolu �eš ponijeti? JALMAR: Da, moj nabijeni pištolj. GINA (traži ga): Nema ga. Mora da ga je stari odnio unutra. JALMAR: Zar je on na tavanu? GINA: Vjerovatno jeste. JALMAR: Hm, osamljeni starac. (On uzima komad hljeha s

buterom, jede i ispije kafu.) GINA: Da nismo iznajmili onu sobu, mogao si se sad ti tamo

useliti. JALMAR: Da ostanem pod i s t i m krovom sa —! Nikad!

Nikad više!

irr

320 21 — Drame 321

GINA: Ali mogao bi dan-dva ostati u dnevnoj sdbi! Tamo bi bio sam. JALMAR: Napolje iz ovih zidova! GINA: No,

a kako bi bilo kod Relinga i Mol vika? JALMAR: Ne pominji mi ni imena tih ljudi! Izgubim

apetit, kad ih se samo sjetim. — Ah, ne, ja moram napolje u oluju i vijavicu — moram da idem od ku�e do ku�e, da tražim krov nad glavom za svog oca i za sebe. GINA: Ali nemaš šešira, Ekdale! Izgubio si šešir.

JALMAR: O, te hulje i probisvijeti! Šešir se mora na�i. (Uzima drugi komad hljeba s huterom,) Mora se na�i. Jer, stvarno, nemam volje da rizikujem i svoj život. (Traži nešto na stolu.)

GINA: Sta to tražiš? JALMAR: Buter. , , GINA: Evo, odmah �u.

(Ode u kuhinju.) JALMAR (vi�e za njom): Ah, nije potrebno, mogu ja da

jedem i suh hljeib — GINA (donosi sud sa huterom): Pogledaj, sasvim je svjež! (Ona mu sipa novu kafu. On sjeda na sofu, maže još hutera po hljebu, jede i pije šute�i.) JALMAR: Da li bih mogao, ali da me niko — pa ma ko to bio

— ne smeta, stanovati još dan-dva ovdje u sobi? GINA: Svakako da bi mogao, samo ako ho�eš. JALMAR: Jer ne vidim nikakve mogu�nosti da sve te ze�eve,

stvari, otpremim. GINA: I onda — moraš mu pravo kazati da ne�eš više da živiš

s nama. JALMAR (odgurnu šoljicu): Ah, i to, daibome; sve ove

zapetljane odnose �u moraiti još jedanput da sažva-�em. — Moram razmisliti, prvo razmisliti. Ne mogu sav taj teret uzeti na sebe u jednom danu.

GINA: Ne, ne možeš. I to još po ovakvom groznom vremenu kakvo je napolju.

JALMAR (uzima Verleovo pismo): Vidim, ovaj papir se još ovuda povla�i.

GINA: J a ga nisam ni dotakla. JALMAR: Mene se on i ne ti�e — GINA: No, a ja, zaista, nemam namjeru da nešto profitiram — JALMAR: — ali ipak nije potrebno ni da se ovako cijepa;

— u ovoj zbrci oko moje selidbe mogao bi se lako —

GINA: Ja �u ve� pripaziti, Ekdale. JALMAR: Darovno pismo pripada, u prvom redu, ocu. I

njegova je stvar ho�e li ga ujpotrijebiti. GINA (uzdiše): Da, jadni, stari otac — JALMAR: Za svaJku sigurnost —. Gdje �u na�i malo ljepila? GINA (ode do policej; Ovdije je kutija sa ljepilom. JALMAR: A �etkica? GINA: Evo i �etkice.

(Donosi mu oboje.) JALMAR (uzima makaze): Samo jedna pa^pirna traika na

pole�ini — (Reže i lijepi) Daleko sam ja od toga da posegnem za tu�im vlasništvom — a najmanje za ne�im što pripada siromašnom starcu. Da, ni za tim — ni za ne�im drugim. — Tako. Neka za sada stoji ovdje. A kad se osuši, ti ga ostavi. J a taj papir ne�u da vidim svojim o�ima. Nikad više! (Gregers dolazi iz hodnika.)

GREGERS (malo za�u�en): Sta, ti sjediš ovdje, Jalmaire? JALMAR (brzo ustane): Pao sam od iscrpljenosti. GREGERS: I doru�kovao si, kako vidim. JALMAR: I tijelo ponekad traiži svoja prava. GREGERS: Pa, šta si odlu�io? JALMAR: Za �ovjeka kao što sam ja, postoji samo j e-d a n

put. Imam namjeru da pokupim svoje najpotrebnije stvari. Ali, razuanje�eš — za to treba vremena.

GINA (malo nestrpljivo): Onda — treba li da uredim sobu ili da ti spakujem tonbu?

322 21* 323

JALMAR (krišom pogleda prema Gregersu, Ijutito): Spa-;kurj — i uredi sobu.

GINA (uzima torbu): No, da. 0,nda �u, da'kle, ponijeti košulju i drugo ovamo. (Odlazi u dnevnu sohu i zatvori za sobom, vrata.)

GREGE'RS (poslije kra�e pauze): Nikad nisam pomislio da �e se to ovako zavnšiti. Zar stvarno osje�aš toliku potrebu da napustiš svoju ku�u i ognjište?

JALMAR (nemirno hoda okolo): A šta ti misliš da treiba da radim? Ja nisam stvoren za to da budem nesretan, Gregerse. Oko mene sve mora biti lijepo, tiho i mirno.

GREGBRS: Ali to i može da bude! Samo pokušaj malo! Meni se �ini da je baš sada �vrsta osnova za gradnju. Po�ni iz po�etka! I ne zaboravi da ti moraš da živiš za svoj pronalazak. JALMAR: Ah, -ne govori mi o

pronalasku. Za to još ima vremena. GRBGERS: Tako? JALMAR: Pa, dragi bože,

šta ja to treba da prona�em na ovome svijetu? Drugi su ve� ipronaišli ve�inu stvari. To iz dana u dan postaje teže — GREGERS: Ali ti

si toliko rada uložio u to! JALMAR: Taj besposli�ar Reling, on me je na to naveo. GREGEiRS: Reling? JALMAR: Da, on mi je prvi ukazao na moj talenat da

napravim nelki zna�ajan fotografski pronalazak. GREGERS: Aha, — dakle, Reling! JALMAR: Ah, tako sam u svom srcu bio sretan zfbog toga.

Ne toliko radi samog pronalaska — koliko zato što je Hedvig u njega vjerovala — a vjerovala je svom snagom svoje dje�je duše. To jest, ja sam, budala, bio uobrazio da je tako vjerovala!

GREGERS: Zar misliš da je mogu�e da je Hedvig bila neiskrena prema tebi? JALMAR: Sad mislim da je sve na

svijetu mogu�e! H e d- V i g mi stoji na putu. Ona �e zakloniti sunce u mom životu.

324

GRBGERS: Hedvig! Hedvig, kažeš? Kako bi ti ona mogla zakloniti sunce?

JALMAR (ne odgovara mu): Kako sam ja neopisivo volio to dijete! Kako sam neojpisivo bio sretan svaki put ikad do�em ku�i u svoju siromašnu sobu, a ona me do�eka sa svojim slatkim, malo žmirkavim o�ima. O, ja, lakovjerna budala! Volio sam je tako neizmjerno — i zamišljao i ispredao u svojoj ludosti, da i ona mene taiko neizmjerno voli.

GREGBRS: I sad misliš da je to bila ludost? JALMAR: Kako mogu znati? Iz Gine ne mogu ništa da

izvu�em. A, osim toga, pa njoj nedostaje svaiki smisao za idealnu stranu stvari. Ali ja osje�am potrebu da se tebi povjerim, Gregerse. Ova strašna sumnja —! Možda me Hedvig nikad nije od sveg srca voljela!

GREGBRS: Za to �eš, možda, ddbiti dokaz. (Osluškuje) Sta je to? Mislim da se �uje divlja patka.

JALMAR: Divlja patka ga�e. Otac je na tavanu. GRBGERS: Tako? (Šija od radosti) Kaižem ti da �eš, po svoj

prilici dobiti dokaz da te jadna, neshva�ena Heidvig voli! JALMAR: Ah, kakav mi dokaz može dati? Ne smijem

prihvatiti nikaikva uvjeravanja s te strane. GREGBRS: U Hedvig sigurno nema ni�eg lažnog. JALMAR: Ah, Gregerse, baš to nije tako sigurno. Ko zna šta

su Gina i ta gospo�a Serbi ovdje brbljale i šaptale jedna drugoj na uho? A Hedvig, ona ima fini sluh. Možda ono dairovanje nije došlo tako neo�ekivano. Mislim da sam tako nešto i primijetio.

GREGERS: Kakav je to duh ušao u teibe! JALMAR: Meni su se otvorile o�i. Pazi samo, vidje�eš,

darovanje je samo po�etak. Gospo�a Serbi je uvijek imala ponešto za Hedvig. A sada je u njenoj mo�i da u�ini za dijete šta samo zamisli. Oni mi je mogu uzeti u svaikom trenutku — kad god im bude volja.

GREGERS: Hedvig te ni sada ni nikada ne�e napustiti.

325

JALMAR: Samo ne budi tako siguran. Ako se o n i pojave i mahnu joj punim rukama —? Ah, a ja sam je tako neizrecivo volio! Najve�a bi mi sre�a bila da 'je pažljivo uzmem za ruku i da je vadim kao dijete koje se boji mraka kroz veliki prazni prostor! — A sa'da osje�am mu�nu stvarnost, — siromašni fotograf u tavanskoj sobici nije njoj nikad ništa zna�io. Ona se samo lukavo trudila da ostane s njim u dobrim odnosima, dok ne do�e drugo vrijeme.

GREGERS: To ti ni sam ne vjeruješ, Jalmare. JALMAR: To i jeste ono groizno, što ja ne znam šta treba da

vjerujem — što to nikad ne�u znati. Pa, zar i ti možeš ozbiljno sumnjati da �e biti ovako kako ja 'kažem? Ho-ho-^ho! Ti previše gradiš na svom idealnom napretku, dragi moj Grogerse! Ako se oni pojave — oni sa punini rukama — i do viknu djetetu: naipusti ga — kod nas tebe �eka život —

GREGERS (brzo): Da, pa šta onda —?

JALMAR: — i ako je ja onda uipitam: Hedviig, jesi li spremna da napiustiš život Zbog mene? (Smije se podrugljivo) Da, nazdravlje, vidje�eš ve� kakav �u odgovor dobiti! (�uje se pucanj na tavanu.)

GREGERS (vi�e od radosti): Jalmare! JALMAR: Tako. On još ide i u lov.

GINA (utr�i): Jao, Jalmare, izgleda da stari sam tutnji tamo po tavanu. JALMAR: Odmah

�u pogledati — GREGERS (živahno): Trenutak! Znaš li šta je to biilo? JALMAR: Naravno da znam. GREGERS: Ne, ne znaš. Ali j a znam. To je bio dokaz. JALMAR: Kakav dokaz? GREGERS: To je bio jedan djetinji žrtveni �in. Ona je

nagovorila tvoga oca da ustrijeli divlju patku. JALMAR: Da ustrijeli divlju patku! GMA: Zamisli —! JALMAR: Zbog �ega?

GREGERS: Htjela je tebi da žrtvuje ono najbolje što ona ima na svijetu; mislila je da bi onda opet morao da je voliš.

JALMAR (meko, tronuto): Ah, jadno dijete! GINA: Da, šta t a ne�e izmisliti! GREGERS: Htjela je samo da opet ima tvoji^^jubav, Jalmare;

mislila je da bez nje ne može živjeti. GINA (bori se sa suzama): Sad, eto, i sam vidiš, Ekdale. JALMAR: Gino, pa gdje je ona? GINA (jecaju�i): Jadno stvorenje — sigurno sjedi tamo u

kuhinji. JALMAR (ode tamo, gurne kuhinjska vrata i vi�e): Hed-vig —

do�i! Do�i ovamo kod mene. (Gleda okolo) Ne, nije ovdje.

GINA: Onda �e biti u svojoj soibici. JALMAR (izvana): Ne, nije ni ovdjei fVrati se) Mora da je

izašla. GINA: Da, kaid ti nigdje u ku�i nisi htio da je vidiš. JALMAR: Ah, samo da brzo do�e ku�i — pa da joj sve lijepo

mogu kazati. — Sad �e sve biti dobro, Gre-gerse. Jer, ja mislim, da sad možemo po�eti novi život.

GREGERS (tiho): Znao sam ja to — da �e dijete sve popraviti. (Stari Ekdal se pojavi na vratima svoje sobe. On je

u punoj uniformi, zauzet je opasavanjem sablje.) JALMAR (za�u�en): O�e! Zar si ti tu?! GINA: O�e, zar ste pucali u svojoj sobi? EKDAL (prilazi bliže): Tako, Jalmare! Ti, dakle, ideš sam u

lov? JALMAR (napeto): To, dakle, nisi ti pucao na tavanu? EKDAL: Ja pucao? Hm! GREGERS (dovikuje Jalmaru): Slušaj! To je ona sama

ustrijelila divlju patku! JALMAR: Sta to treba da zna�i?! (Jurne ka tavanskim vratima,

gurne ih, pogleda unutra i vi�e) Hedvig! GINA (tr�i na vrata): Isuse! Sta je to? JALMAR (ude unutra): Ona leži na zemlji!

326 327

GREGERS: Na zemlji?! (Ulazi za Jalmarom.) GINA (istovremeno): Hedvig! (Unutra) Ne, ne, ne! EKDAL: Ho-ho — i ona ide u lov?

(Jalmar, Gina i Gregers nose Hedvig u atelje. Ona još �vrsto drži pištolj u ruci koja visi.) JALMAR (zbunjeno): Pištolj je opalio. Hedvig je pogodila

sebe. Zovite pomo�! — Pomo�! GINA (tr�i na hodnik i vi�e dolje): Reling! Reling! Gospodine

doktore Reling! Do�ite što možete brže! {Jalmar i Gregers polažu Hedvig na sofu.)

EKDAL (tiho): Suma se sveti. JALMAR (kraj sofe, na koljenima): Sad �e ona do�i seibi. —

Sad �e do�i sebi — da, da, da — GINA (vratila se): Gdje se ranila? Ja nikako ne vi

dim ------- (Reling ulazi žurno. Odmah za njim i Molvik, hez

kravate, otkop�anog kaputa.) RELING: Sta je to ovidje? GINA: Oni kažu da je Hedvig pucala u sebe. JALMAR: Hodi ovamo i pomozi! RELING: Pucala u sebe! (Gurne sto u stranu i pregleda je.) JALMAR (još uvijek na koljenima, gleda ga preplašeno): To

ne može biti opasno? Sta kažeš, Reling? Ona gotovo ništa ne krvari. Zar ne, to ne može biti ništa opasno?

RELING: Kako se to dogodilo? JALMAR: Ah, otkud ja znam —! GINA: Htjela je da ubije divlju patku. RELING: Divlju patku? JALMAR: Mora da je pištolj ojpalio. RELING: Hm. Tako. EKDAL: Suma se sveti. Ali ja je se ipaik ne bojim. (Ode

na tavan i zatvori vrata.) JALMAR: No, Reling, zašto ništa ne kažeš? RELING: Metak je pogodio u grudi! - , JALMAR: Da, aU Hedvig �e ipak do�i seibi? . : RELING: Zar ne vidiš da više nije živa!

GINA (brižne u pla�): O, dijete! Jadno dijete! JALMAR (sko�i): Ali, ali ona mora živjeti! Ah, na koljenima

�u ti zahvaliti, Relinig, mora, bar samo jedan jedini trenutak, samo da joj kažem kako sam je beskrajno volio �itavo vrijeme.

RELING: U srce je pogo�ena. Unutrašnje krvarenje. Bila je na mjestu mrtva.

JALMAR: A ja, ja sam je otjerao kao životinju! I tako se sva uplašena uvukla na tavan i iz ljubavi prema meni otišla u smrt. (Jecaju�i) Ovo nikad ne�u mo�i ipapraviti! Nikad joj više ne�u mo�i da kažem —! (Steže pesnice i vi�e) O, ti, tamo gore —! — Ako ,te i m a! Zašto si mi ovo u�inio!

GINA: Nemoj! Nemoj! Ne smiješ huliti tako groizno-. Nismo, valjda, imali prava da je zadržimo.

MOLVIK: Dijete nije mrtvo, ono spava. RELING: Koješta! JALMAR (šuti, ode do sofe i skrštenih ruku gleda Hedvig):

Kako leži, uko�ena i mirna! RELING (pokuša da oslobodi pištolj): Kako ga drži, �vrsto,

�vrsto. GINA: Ne, nemojte, Reling, slomi�ete djetetu prste. Ostavite

joj taj pifestol. JALMAR: Da, neka ga ponese sa sobom. GINA: Ostavite joj ga. Ali dijete ne treba više tu da leži kao u

izlogu. Ona mora u svoju sobu, to je. Prihvati, Ekdale. (Gina i Jalmar uzimaju Hedvig izme�u sebe.)

JALMAR Cdok je nose): Ah, Gino, zar možeš ovo izdržati? GINA: Moramo pomo�i jedno drugom. Jer sada ona, mislim, pripada nama: tdbi pola, meni pola. MOLVIK (ispruža ruke i mrmlja): Hvaljen budi. Gospode; prašina �eš postati; prašina �eš postati — RELING (šap�e): Jezik za zube, �ovje�e. Pa ti si pijan. (Gina i Jalmar iznose leš kroz kuhinjska vrata. Reling zatvara za njima. Molvik se izvu�e u hodnik.) RELING (prilazi Gregersu): Neka mi niko ne pri�a pri�u da je pištolj sam opalio.

328 329

GREGERS (stoji užasnut u gr�evitim, trzajima): Niko ne može znati kako se ovaij užas dogodio.

RELING: Naiboj joj je sagorio haljinu. Hedvig je pritisnula pištolj direktno na grudi i onda opalila.

GREGERS: Ona nije umrla uzalud. Jeste li vidjeli kako je bol oBloboidio nešto uzvišeno u njemu?

RELING: Ve�ina nas postaje uzvišena kad stoji u žalosti pdkraj lesa. Ali šta mislite koliko �e ta divota kod njega potrajati?

GREGERS: Zar ne bi trebala da traje i raste s njegovim životom?

RELING: Ni godina dana i mala Hedvig �e za njega postati lijepa tema za deklamaciju i ništa drugo.

GREGERS: I to se uisu�ujete re�i o Jalmaru Ekdalu? RELING: Razgovara�emo mi opet, kada se osuši prva trava na

njenom grobu. Onda �ete imati priliku da ga �ujete kako pompezno govori »o djetetu koje je prerano otrgnuto od o�evog srca«; vidje�ete kako napreduje u dirljivosti i u samodivljenju, u sažaljenju za samim sobom. Pazite samo!

GREGERS: Ako v i imate pravo a j a nemam, onda život nije vrijedan življenja.

RELING: Ah, život bi ipak mogao biti lijep kad bi nas [pustili na miru ti famozni zanesenjaci, (koji nama siromašnim ljudima opsjedaju ku�u sa svojim idealnim napretkom.

GREGERS (spuštenih o�iju): Ako je tako, onda mogu biti sretan što j a bar imam svoju sudbinu.

RELING: S dopuštenjem — a šta je vaša sudbina? GREGERS (polaze�i): Da budem trinaesti za stolom. RELING: Ah, �avo �e znati.

330

BILJEŠKA O PilSOU

Henrik Ibsen, jedan od najzna�ajnijih evropskih dra-mati�ara druge polovine XIX stolje�a, ro�en je 20. marta 1828. u Norveškoj, u Sfeienu, od oca Knuda Hendiksena Ibsena, trgovca, i majke Marije Kamelije Altenburg. iS'kien je u to vrijeme, kako je zapisao Franz Mehring, bio jedan od onih malih norveških gradova u kojima se miješao slani morski vazduh sa mirisom šuma i planina. »Varošica je bila �uveno bogomolja�ko mjesto i, istovremeno, mikrokozam modernog trgova�kog prometa koji je ovtdje, na vanredno malom prostoru, ve� stvarao najoštrije socijalne kontraste«. Ibsenov otac bankrotira, osiromašuje i odaje se pi�u, a majka pada u neku vrstu misti�ne religioznosti, što sve ubrzo dovodi do razvoda i raspada porodice. Nakon o�eve smrti (1844), u svojoj šesnaestoj godini, Ibsen preseljava u gradi� Grimštad i postaje apotekarski pomo�nik. Mjesto od osam stotina stanovnika, malogra�anska sredina, nezadovoljstvo poslom kojim se bavi, osnovna su rasipoloženja Ibsenove mladosti, koja �e ostaviti snažan i neizbrisivi uticaj na budu�eg dramskog autora. Mjesta kao što su Skien i Griimštad, sa njihovim zatvorenim filistarskim sredinama, poisluži�e mu doonije kao inspiracija za mnoge njegove drame. Paralelno sa dosadnom i zaparloženom svakidašnjicom, mladi Ibsen pokazuje i umjetni�ke sklonosti, prvo za slikarstvo, a zatim za poeziju, dok prazninu života ispunjava intenzivnim �itanjem i u�enjem.

Književni rad zapo�inje stihovima. Godine 1848. upu�uje »plamene pjesme pdbunjenim Ma�arima i u duga�kom nizu soneta moli švedskog kralja da s oružjem u ruci

331

pomogne dansku bra�u protiv Nijemaca«. Inspirisan ma-�arskom bunom i revolucionarnim zbivanjima, piše i svoju prvu dramu Katilina, i štampa je 1850. pod pseudonimom. Kritika je dramu primila uglavnom nepovoljno. Iste godine, Ibsen napušta Grimštad i odlazi u Kristija-niju (današnje Oslo), s namjerom da studira medicinu. Me�utim, godinu dana docnije (1851), postaje dramaturg i reditelj »Norveškog pozorišta« u Berganu, koje je imalo za cilj unapre�ivanje norveške nacionalne dramske i po-zorišne umjetnosti. U toku svog šestogodišnjeg boravka u Berganu (1851—1857), sa obavezom da svake godine na;piše jednu dramu, u neposrednom kontaktu sa scenom i glumcima, Ibsen postepeno sti�e dragocjeno pozorišno islkuistvo. Istovremeno, odlascima u Kopenhagen i Darez-den, on upotpunjuje svoje literarno i pozorišno. obrazovanje, upoznaje se sa repertoarom evropskih pozorišta, naro�ito sa francuskim piscima (Sfcrib), �ita Kirkegora i prou�ava Sekspira i Lesinga. U dramskom radu (Ivanjska no�, 1853, Gospoda Inger iz Estrota, 1854, Sve�anost u Solhaugu, 1856, Olaf Ljiljenkras, 1857), Ibsen se još uvijek kre�e »putevima danskog romanizma«, u želji da pjesni�ki i scenski ovaploti herojsku prošlost Norveške. Inspirisanje narodnim predanj ima i starim skandinavskim sagama i baijkama smatrao je kao preduslov i obavezu za stvaranje norveškog nacionalnog pozorišta. »Do�i �e vrijeme« — pisao je 1857. — »kada �e se nacionalna poezija obratiti narodnim pjesmaima kao neiscrpnom zlatnom rudniku i kada �e se juna�ke pjesme, vra�ene svojoj prvobitnoj �isto ti i uzvišenoj umjetnosti, ponovno ukorijeniti i u narodnoij sredini.«

Godine 1857, nalkon vjeridbe i vjen�anja sa Suza-nom Torsen, Ibsen odlazi u Kristijaniju, gdje smjenjuje pjesnika i dramati�ara Bjernstjerne-Bjernisona u norveškom Nacionalnom teatru, dok Bjernson prelazi u Bergan i postaje direktor pozorišta kojim je do tada rukovodio Ibsen. Promjena sredine, zajedno sa postepenim sazrijevanjem, doprinose još snažnijem razmahu Ibsenovog talenta. Sa dramama Junaci na Helgolandu (1858) i Pretendenti za prijestolje (1864), on postiže prve ve�e uis-

332

pjehe, pokazuju�i »mekušnijem pokoljenju sadašnjice, liicnosti pune grube veli�ine i snage iz norveške daleke prošlosti«.

Komedijom ljubavi (1862), koja je izazvala buru protesta i negodovanja, Ibsen prvi put naipušta herojsku prošlost i zapo�inje slikanje neherojske savremenosti. U ovoj drami u stihovima, punoj ironije i satiri�nih žaoka, on ismijava licemjenstvo i moralnu izopa�enost gra�anskog društva u usponu. Paralelno sa brojnim otporima koji su se javili, spre�avaju�i prikazivanje Komedije ljubavi na sceni (ona �e prvi put biti igrana tek nakon deset godina), dolazi i do zna�ajnih promjena u Ibsenovom li�nom životu. Poput Bjernisona, koji je dobio neku vrstu pjesni�ke penzije, i Ibsen je 1B62. zatražio od države materijalnu pomo�, ali je odbijen. Odmah zatim, uslijedila je materijalna propast i bankrotstvo pozorišta u Kristi-janiji, i on se odjednom našao na ivici bijede i siromaštva. Razo�aran i ogor�en, pomišlja �ak i na saimoubistvo. Krajem 1863. ijpak uspijeva da dobije od države malu stipendiju koja mu omogu�ava odlazak u inostranstvo. Napušta Norvešku, kratko vrijeme boravi u Kopenhagenu, a zatim preko Berlina i Be�a odlazi u Rim (1864), docnije prelazi u Njema�ku, prvo u Dreaden (1868), pa u Minhen (1874), da bi se tek 1891. definitivno vratio u Norvešku.

Tokom gotovo tridesetgodišnjeg boravka izvan rodne zemlje, žive�i u tu�ini, »u gordoj samo�i«, Ibsen piše svoja najzna�ajnija dramska djela, koja mu uskoro donose svjetsku slavu i priznanje. U Italiji nastaju njegove velike ranosimboli�ne drame Brand (1865) i Per Gint (1867), a u Njema�koj dovršava dvodijelniu istorijsku tragediju Cesar i Galilejac (1871—1873). Sa komedijom Savez omladine (1869), Ibsen se ponovno vra�a savreme-nim temama, nazna�enim u Komediji ljubavi, slikaju�i na satiri�ni na�in politi�ku borbu raznih buržoaskih partija u jednom malom norveškom mjestu. Izlažu�i podsmijehu razne politikante i »politi�ike« avantuiriste koji prikrivaju svoju pohlepu i koristoljublje licemjernim parolama 0 slobodi, slikaju�i samoljubive aristokrate i raz-

333

novrsne »nacionalne« špeloilante i »štrebere«, ova komedija je, prilikom prikazivanja u Kristijaniji, do�ekana burnim protestima i negodovanjem jednog dijela puiblike, stvaraju�i Ibsenu nove neprijatelje u domovini, što je svakako i uticalo na njegovu odluku da se ne vra�a u Norvešku. Komedija Savez omladine zna�ajna je po tome što Ibsen napušta stih i zajpo�inje sa praznom obradom dijaloga i sa »velikim majstorstvom donosi u živom i slo-bodnoim govoru obrte svakodnevnog jezika«.

Ihsen postepeno postaje poznat i izvan skandinavskih zemalja, naro�ito u Njema5koj, gdje se njegove drame prevode i prikaizuju (Pretendenti za prijestolje, Brand). Me�utim, tek sa �etiri drame iz takozvanog velikog realisti�kog perioda (Stupovi društva, 1877, Lutkina ku�a, 1879, Sablasti, 1881, Neprijatelj naroda, 1882), u kojima se on javlja kao besko^rnipromasriii analiti�ar i kriti�ar savremenog gra�anskog društva, Ibsen postiže svjetsku slavu. Tako se, na primjer. Stupovi društva igraju u Berlinu 1878. goidine na pet pozornica istovremeno, dok se ostale drame nalaze na retpertoaru najve�ih evroipskih i ameri�kih pozorišta toga doba (London, Pariz, Minhen, Cikago, Moskva, Beograd, Zagreb, itd.). Ibsen, s jedne strane, u krugovima naprednih intelektualaca, naro�ito onih koji su bili vezani za naturalisti�ki pokret (Zola, Antoan, Bram), sti�e sve ve�u popularnost i uvažavanje, a, s druge, jedan dio filistarske gra�anske javnosti neprestano diže glasove protesta i gnjeva, aptojžuju�i ga za »nemoral« i »moralnu prljavštinu«. Preds'tave njegovih najnovijih drama, naro�ito Lutkine ku�e i Sablasti, izazivaju, svuda gdje se prikazu,ju, žu�ne proteste javnosti, ogor�ene polemike, pa �ak i policijske zabrane.

iSa Divljom patkom (1884), Ibsen postepeno napušta, kaiko je to napisao Bernard Šo, »vulgarne ideale« i dru-štvenoHsocijalnu problematiku, napušta kritiku konven-cionaMog gra�anskog morala i zajpo�inje istraživanje �ovjeka kao »duhovnog bi�a«, unose�i u svoje drame sve više simbolisti�kih elemenata. U toku posljednjih trinaest godina, sve do bolesti, on piše sljede�e drame: Ros-mersholm (1886), Gospo�a s mora (1888), Heda Gabler

334

(1890), Gra�evinar Solnes (1892), Mali Ejolf (1894), Jon Gahrijel Borkman (1897) i Kad se mi mrtvi probudimo (1899). Ovaj period, istovremeno, ozna�ava apsolutnu dominaciju Ibsena u evropskom, pa i šire, u svjetskom po-zorištu. On postaje jedan od najzna�ajnijih dramati�ara posljednjih decenija XIX stolje�a, pisac �ije svako novo djelo uzbu�uje i inspiriše njegove savremenike. Ibsenove drame režiraju i glume najve�i umjetnici scene toga doba (Andre Antoan, Oto Bram, Linje-Po, Maks Rajnhart, Sta-nislavski, Dan�enko, Gordon Kreg, Ludvig Kroneg, Ele-onora Duže, Agneza Sorma, Sandro Mojsi, Josif Kajnc, Ka�alov, Višnjevski i drugi).

Sa dramoim Kad se mi mrtvi probudimo (1899), završava Ibsenov književni i dramski rad, a zajedno s njim, moglo bi se re�i, završava i njegov život. Jer, sve ono što se desilo od prvog udarca paralize 1900. godine, koji mu je djelimi�no onesposobio desnu stranu tijela, pa do smrti (23. V 1906), i nije više bio istiinski život, ve� stalno pogoršavanje bolesti, novi udarci paralize, vezivanje za postelju, nepokretnost, gubljenje svijesti i teško, sporo, dugotrajno umiranje. Ono što je tih godina intenzivno živjelo i plamsalo, bilo je njegovo dramsko djelo.

335

SADRŽAJ Lutkina ku�a 7 LUTKTNA KUCA 27 Sablasti 113 SABLASTI 131 Divlja patka 205 DIVLJA PATKA 227 Bilješka o piscu 331

henrik ibsen - lutkina kuća, sablasti, divlja patka

Documents