BLOK 1:

Adolescencija i

identitet

Doc.dr.sc. Lovorka Brajković

Ana Petak, mag. psych.

FAKULTET HRVATSKIH STUDIJA SVEUČILIŠTA U ZAGREBUPedagoško-psihološko-didaktičko-metodičko obrazovanje nastavnika

Sadržaj drugog dijela predavanja

Adolescencija – razvoj identiteta i ličnosti

Fizički, kognitivni i socijalni razvoj u adolescenciji

Razvoj identiteta

Razumijevanje ponašanja: Konformizam i grupni procesi

Problemi u ponašanju u adolescenciji

Adolescencija –razvoj identiteta

Pubertet

PUBERTET

razdoblje naglog sazrijevanja, a koje uključuje hormonalne i tjelesne promjene

pojavljuje se između 9. i 16. godine (ranije kod djevojčica, u prosjeku 2 godine)

tjelesne promjene prate i psihičke promjene

završava oko 21. godine u žena, te oko 25. godine u muškaraca

razdoblje prijelaza iz djetinjstva u odraslu dob

Adolescencija

“Ilišin (1999) definira adolescenciju kao doba obilježeno izmjeničnim

konformizmom i ekstremizmom u ponašanju, te manifestiranjem i

vjernosti i pobune, jer upravo u tom životnom razdoblju čovjek

najintenzivnije reagira na različite utjecaje iz okoline. Stoga je doba

adolescencije izrazito obilježeno i potrebom za identifikacijom, tj.

traganjem za ljudima koji mogu poslužiti kao uzor.”

(Đuranović, 2014, str 119.)

Pubertet vs. adolescencija:

PUBERTET: tjelesne promjene; sekundarna

spolna obilježja i postizanje spolne zrelosti

ADOLESCENCIJA: psihološke i socijalne

promjene

Fizičke promjene

Brojne promjene u fizičkom izgledu i tjelesnom funkcioniranju

Izgled se u kratko vrijeme značajno promjeni, zbog čega fizički izgled postaje osnovna preokupacija mlade osobe

Vanjskim izgledom nastoje stvoriti granicu između sebe i odraslih ili skrenuti pažnju na sebe (frizure, boje kose, odijevanje)

Kognitivne promjene

Mišljenje sličnije odraslome načinu mišljenja, sve više fleksibilno i apstraktno

Zaokupljenost budučnošću i planovima

Kritični prema odraslima

Tjelesne promjene

Kognitivni razvoj

Socijalne promjene

EGOCENTRIZAM: sebe doživljavaju jedinstvenima i posebnima, smatraju da su njihovi osjećaji i doživljaji svijeta

autentični i svojstveni samo njima

“ZAMIŠLJENA PUBLIKA” = zbog preokupacije slikom kako ih vide drugi, te smatraju da su poput njih i svi drugi

zaokupljeni njima te ih stalno procjenjuju

OSOBNI MIT: Sve to ih vodi osjećaju vlastite nepovredivosti i neuništivosti, odnosno ideji kako se njima ništa ne može dogoditi. Ovaj fenomen može objasniti česta riskantna ponašanja

poput eksperimentiranja drogama ili promiskuitetnih ponašanja.

Zrela ličnost kao cilj razvoja

Emocionalna zrelost -uravnoteženo

emocionalno reagiranjena događaje koji su važni

za osobu.

Kognitivna zrelost -razvijenost

kognitivnih procesa koji su karakteristični

za ponašanje odraslih osoba u

određenoj sredini.

Socijalna zrelost -uključenost u

društveni život i volja da se ustraje u

ostvarenju prihvaćenih ciljeva.

Izazovi

❖ Promjena tijela

❖ Prve ljubavi

❖ Upravljanje seksualnim interesima

❖ Prijelaz iz OŠ u SŠ, iz SŠ na fakultet

o Nove društvene skupine, uloge i očekivanja

❖ Izgradnja vlastitog identiteta →

Identitet, samopouzdanje, adolescentska kriza

❖ Identitet: ono što mislimo da jesmo

❖ Samopouzdanje: ono kako se u pogledu toga osjećamo

(u adolescenciji uglavnom opada)

o individualizacija od djeteta ovisnog o roditeljima do zdrave, neovisne i dobro

funkcionirajuće odrasle osobe

o eksperimentiranje sa stavovima, ponašanjima, otporom, ulogama

Adolescentska kriza uključuje pojave i ponašanja poput potištenosti,

dramatizacije, teatralnosti, tjeskobnosti, asocijalnog ponašanja, zapuštanje

obveza...

Razvoj ličnosti

IDENTITET– glavno postignuće u adolescenciji

o Definiranje tko sam, koje su moje vrijednosti,

o smjer koji sam odlučio slijediti u životu

o teorija samog sebe kao racionalne djelatne osobe: djeluje na

temelju razuma, preuzima odgovornost za svoje postupke i može

ih objasniti

Razvoj ličnosti

– OBLIKOVANJE IDENTITETA:

– teže određivanju svoga “ja”

– kakva osoba želim biti?

– kako želim da me drugi vide?

– idealno ja – uzori!

Razvojne teorije o adolescenciji

PSIHOSEKSUALNA TEORIJA (S. Freud)

– Genitalno razdoblje (12 – 18 god.)

– Završava biološkim sazrijevanjem, razrješuje se Edipov/ Elektrin kompleks

PSIHOSOCIJALNA TEORIJA (E. Erikson)

– Identitet nasuprot Zbunjenosti (12 – 19 god.)

– Tko sam ja? Koji je moj cilj u životu? Pokušaj integriranja različitih uloga iiskustava

Erikson

• Od dojenačke dobi, bebe formiraju identitet kroz interakciju s majkama

• Identitet se formira kroz niz konflikta

• Ljudi prolaze kroz 8 razvojnih faza – konflikata koje trebaju razriješiti

• Kako bi se razvili u zdravu i zrelu ličnost pojedinac mora proći i kroz pozitivne i

kroz negativne aspekte razvojne faze, a na kraju svake faze omjer pozitivnog i

negativnog mora biti u korist pozitivnog (npr. Povjerenje nasuprot

Nepovjerenju)

Erikson – faze kriza identiteta

1. Povjerenje v. Nepovjerenje – dojenaštvo

2. Autonomija v. Sram i Sumnja – 1-3- godine

3. Inicijativa v. Krivnja – Preškolci (3 do 6)

4. Marljivost v. Inferiornost – školarci (6 do 12)

5. Identitet v. Kriza identiteta– Adolescencija

6. Intimnost v. Izolacija – Rano odraslo doba

7. Produktivnost v. Stagnacija – Srednje odraslo doba

8. Integritet v. Očaj – Starost

James Marcia

– Nadopunio Eriksona

– Osmislio okosnicu za razumijevanje kako se adolescent i mlade osobe nose s problemima tijekom razrješavanja krize Identitet vs Zbunjenost ulogom i Intimnost vs Izolacija

– 4 različita statusa identiteta (prema prisutnosti ili odsutnosti krize ili predanosti određenom životnom izboru)

– Kriza: istraživanje, provjeravanje alternativa

– Predanost: stupanj angažiranja u onome što je odabrano.

Difuzija identiteta Moratorij

Preuzeti identitet Ostvaren identitet

Nema predanosti životnomizboru

Predanost životnomizboru

Nema istraživanja Istraživanje

Difuzija identiteta

“I don’t know what I believe.”Osobe s difuzijom identiteta:

• Žive za trenutak i ne misle na budućnost

• Ako ne sazriju do odrasle dobi: smanjeno samopoštovanje, manjak autonomije,

• Dezorganizirani

• Komplicirani

• Nisu omiljeni u društvu

• Povučeni

Preuzeti identitet/ Zaključenost

Razvili identitet, ali identitet im je nametnut od strane autoriteta.

Prihvaćaju identitet koji su im dali roditelji

U odrasloj dobi:

Ne odobravaju pokazivanje emocija

Traže socijalno odobravanje

Slabije se nose sa stresnim situacijama

Stereotipiziraju odnose, lijepo ponašanje, sretan obiteljski život

• Istražuju identitet, još nisu predani niti jednoj ideologiji

• Traže i istražuju različite sustave vrijednosti koje bi internalizirali

Karakterizira ga:

Anksioznost, visoko samopoštovanje

Kulturalna sofisticiranost

Potreba i za odbacivanjem i prihvaćanjem

Potreba za socijalnim prihvaćanjem

Kratke ali intenzivne veze

Moratorij

Uspostavljen identitet

• Istražili opcije

• Predani određenoj ideologiji koja im najviše odgovara

• Uspostavljen sustav vrijednosti i vjerovanja

• Znaju tko su, kako su to postigli i da drže stvari u svojim rukama

• Neovisni su, mudri, samopouzdani

• Dobro su prihvaćeni

• Visoko samopoštovanje, čak i u nepoznatim situacijama

Pri formiranju identiteta

značajan utjecaj imaju grupe

Razumijevanje

ponašanja

adolescenata:

Konformizam i

grupni procesi

Kako donosimo odluke o tome kako ćemo

se ponašati?

Odlučujemo li sami o svojim postupcima?

Eksperiment M. Sherifa (1936.)

a) Faza 1:

o Sudionici su sjedili mu tamnoj sobi i promatrali svijetlo udaljeno od njih

o Trebali su procijeniti koliko daleko se svjetlo pomiče lijevo-desno

o autokinetički efekt: svjetlo se ne pomiče, nego se tako čini zbog nedostatka stabilne

uporišne točke za svjetlo; za svaku osobu je različita procjena koliko se svjetlo pomiče

o Procjene: 2.5 cm do 25 cm

Što se dogodilo kada nisu bili sami?

b) Faza 2:

o Kada su bili okupljeni u grupu i čuli procjene drugih, konformirali su se procjeni grupe

KONFORMIZAM

– Kada ne znamo kako se ponašati, oslanjamo se na procjene drugih jer istinski vjerujemo da su oni u pravu

Konformizam= Promjena u ponašanju zbog stvarnog ili zamišljenog utjecaja drugih ljudi

Preuzeto iz Aronson i sur., 2005

o Konformiranje pomaže mladima utvrditi koje im uloge najviše odgovaraju

o jaka grupna identifikacija pomaže adolescentima prilikom formiranja

identiteta, izgradnje samopoštovanja kao i pri razvoju sposobnosti da se

uspješno nose s razvojnim problemima

(Đuranović, 2014)

Informacijski socijalni utjecaj

o Potreba za znamo što je ispravno

o Utjecaj drugih ljudi koji dovodi do konformiranja zato što druge vidimo kao

izvor informacija za usmjeravanje svog ponašanja; konformiramo se jer

vjerujemo da je njihovo tumačenje nejasne situacije točnije nego naše i da će

nam pomoći u odabiru odgovarajućeg ponašanja

Jesu li drugi zaista uvijek u pravu?

Primjeri: prometne nesreće, ponašanje u trgovini (koja linija je otvorena),

adolescenti: kako se ponašati u novom društvu

Kada ćemo se konformirati

informacijiskom socijalnom utjecaju?

Kada je situacija nejasna (što smo nesigurniji, više se oslanjamo na druge)

Kada je situacija krizna (uplašeni smo i u panici)

Kada su drugi ljudi stručnjaci (ako iz motora aviona izlazi dim, vjerujemo posadi)

Eksperiment S. Ascha (1951., 1956.)

❖ Sudionicima je rečeno da sudjeluju u zadatku ispitivanja percepcije, ukupno 8

ispitanika (1 pravi, ostali pomagači)

❖ Procjenjivali su koja je od 3 linije za usporedbu najsličnija lijevoj standardnoj

❖ U prva dva zadatka svi su se složili oko očiglednog odgovora, no u 3. zadatku su

se eksperimentatorovi pomoćnici složili oko točnosti jednog, očigledno

pogrešnog odgovora

❖ Rezultat?

https://www.youtube.com/watch?v=TYIh4MkcfJA

❖76% osoba se konformiralo na barem jednom zadatku

❖U prosjeku, konformirali su se na trećini od 12 zadataka

Zašto? Situacija nije nejasna, krizna, niti su drugi ljudi bili

stručnjaci.

Normativni socijalni utjecaj

“Tamo je bila grupa, oni su imali određenu ideju, moja ideja se nije slagala, to ih je

moglo razljutiti... Ja sam odudarao kao bijela vrana...Nisam baš želio da

ispadnem budala. Osjećao sam da sam definitivno u pravu, ali oni su mogli

misliti da sam čudak.”

(Asch, 1955, str. 46)

→ utjecaj drugih ljudi koji nas vodi konformiranju kako bi nas ti drugi prihvatili i

kako bismo im se svidjeli; rezultira javnim, ali ne nužno i privatnim

prihvaćanjem vjerovanja i ponašanja grupe

Posljedice odupiranja

normativnom socijalnom utjecaju

– Stanley Schachter (1951)

➢ Grupa studenata trebala je pročitati i raspraviti o povijesti slučaja “Jonny Rocco”,

maloljetnog delinkventa; većina je smatrala da je trebao dobiti omjer ljubavi i

discipline, dok je jedan dobio uputu da dosljedno tvrdi da Rocco treba dobiti

najstrožu kaznu

➢ Tijekom rasprave ostali su najviše pitanja i komentara upućivali njemu, sve do

kraja rasprave kada je komunikacija s njim bila značajno smanjena (pokušavali

ga uvjeriti, a zatim ga zanemarili) + kazna (ako bude trebalo smanjiti grupu;

dodijelili mu nevažne poslove-vođenje bilješki)

Normativni utjecaj u praksi

Preuzeto sa: http://www.buro247.hr/

o Moda, pomodarstvo (hula-hop, tamagotchi)

o Utjecaj na sliku ženskog tijela (i muškog) (želja da se konformiraju normama!*)

– Ellin (2000; prema Aronson i sur., 2005): 1/3 djevojaka u dobi 12-13 god nastoji

aktivno smanjiti broj kg dijetom, povraćanjem, uzimanjem laksativa ili tableta za

mršavljenje

Kada se konformiramo normativnom

socijalnom utjecaju?

TEORIJA SOCIJALNOG UTJECAJA (B. Latane, 1981.)

o Ovisi o važnosti, blizini i broju drugih ljudi u grupi

o Konformiranje se povećava kako se povećava broj ljudi u grupi (do jedne točke),

kada smo grupi privrženi, kada u grupi nemamo saveznika (kad imamo nekoliko

istomišljenika lakše se usprotiviti većini), u kolektivističkim društvima, kada je

samopoštovanje nisko

Adolescenti u grupi

– Grupa= dvoje ili više ljudi koji su u međusobnoj interakciji i ovise jedni o drugima

– Imaju socijalne norme (pravila) koje bi članovi trebali slijediti i socijalne uloge –očekivanja kako bi se trebali ponašati

DEINDIVIDUACIJA = slabljenje normalnih ograničenja u ponašanju kada su ljudi u mnoštvu, što potiče impulzivne i devijantne postupke; smanjuje osjećaj odgovornosti za vlastite postupke jer je manja vjerojatnost da će bilo tko biti izdvojen i okrivljen

– Prisutno i npr. kod izlazaka: zamračeni klub, vidljivost manja, svi plešu = veća vjerojatnost da im se priključimo

- U adolescenciji je iznimno važna grupna pripadnost (nekoliko bliskih prijatelja):

potreba za pripadanjem, razumijevanjem, ljubavlju, zabavom, samoostvarenjem

- Rana adolescencija: istospolne grupe

- Kasna adolescencija: spolno miješane grupe (važne za smanjenje tjeskobe i

učenje ponašanja u heteroseksualnim odnosima)

- (Đuranović, 2014)

Grupni utjecaj ≠ Grupni pritisak!

Kada djeca postanu adolescentima, prekasno je za odgoj.

Ono najvažnije djeca dobivaju od svojih roditelja

tijekom 3. do 4. godine života. Tijekom sljedećih 6 do 7

godina, odgoj, osobni primjer te kvaliteta života koju

im roditelji pružaju od velikog su utjecaja.

(J. Juul, Vaše kompetentno dijete)

Problemi u

ponašanju u

adolescenciji

• Čudan i nelagodan osjećaj o samom sebi i vlastitom tijelu• Zabrinutost je li njegov/njezin izgled normalan• Zabrinutost oko vlastite fizičke i spolne privlačnosti• Povećano zanimanje za seks• Sramežljivost, crvenjenje i skromnost• Česte promjene u druženjima• Usredotočenost na samog sebe• Naizmjenično iskazivanje visokog i niskog samopoštovanja• Loše raspoloženje

UOBIČAJENI OSJEĆAJI I

PONAŠANJA U ADOLESCENCIJI:

Sujoldžić, Rudan i De Lucia (2006, str 5.)

• Shvaćanje da roditelji nisu savršeni• Malo izraza ljubavi prema roditeljima, uz povremene grubosti• Pritužbe da se roditelji miješaju u njegov/njezin život• U stresnim situacijama sklonost djetinjastom ponašanju• Odijevanje i interesi pod utjecajem vršnjaka• Uglavnom zainteresirani za sadašnjost bez puno razmišljanja o budućnosti

• Iskušavanje granica u dozvoljenom ponašanju

Sujoldžić, Rudan i De Lucia (2006, str 5.)

PONAŠANJA KOJA NAS BRINU

“Nažalost, određeni broj adolescenata, kako ne bi bio izopćen iz društva, nekritično se stapa s grupom, čak i ako se s njihovim normama i stilovima ponašanja osobno ne slažu. Oni jednostavno ne znaju reći ne vršnjacima i često rade ono što se od njih traži, pa makar se to protivilo njihovim stavovima. U pozadini takvog ponašanja adolescenta obično se krije nedostatak samopouzdanja i osjećaj manje vrijednosti. Nesigurne i povodljive adolescente vršnjaci lako navode na različite oblike rizičnog i neprimjerenog socijalnog ponašanja, kao što su: bježanje s nastave, uništavanje tuđe imovine, sudjelovanje u fizičkim obračunima, krađa, laganje, konzumiranje alkohola, duhana i droga, kockanje i slično.”

Đuranović, 2014., str 122.)

o “U RIZIKU”= djeca i mladi koji se nalaze na putu prema mnogobrojnim

problemima koji ometaju pravilan razvoj i adekvatnu prilagodbu društvu

o Rizično ponašanje: smjelo, opasno, pogibeljno; procijenjeno rizičnim od strane

okoline; može ugroziti samu osobu ili druge, ponašanja koja su iritirajuća,

netolerantna, remete uspostavljenu ravnotežu (Đuranović, 2014)

Prikaz istraživanja (2014) – Rizično socijalno

ponašanje adolescenata u kontekstu vršnjaka

Uzorak: 265 učenika 3. r. gimnazije

(Sisačko-moslavačka županija)

Upitnik

(1-nikad, 5-vrlo često)

Đuranović, 2014, str 125

1− nikad, 2 − rijetko, 3 − ponekad, 4 − često, 5 − vrlo često

Brošura Poliklinike za zaštitu

djece Grada Zagreba

– Agresivnost

– Laganje

– Prkosno suprotstavljanje

– Markiranje

– Školski neuspjeh

– Bježanje od kuće

– Delinkvencija

– Promjene raspoloženja

– Ovisnosti

https://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/trebamo-li-brinuti/

Ovisnosti:

svakodnevni egzistencijalni konflikti,

problemi, pasivnost i dosada, uzrokuju da se

adolescent zatvori u svoj svijet i posegne za

drogom/alkoholom kao sredstvom za bijeg i prevladavanje nemira

alkohol - napetost i nelagode

droge - osjećaj ugode i promjene u ponašanju,

raspoloženju i percepciji

većina ima kratkotrajnu fazu

eksperimentiranja

STANJE U RH?

Preuzeto iz: ZNANSTVENO-ISTRAŽIVAČKI PROJEKT: Zlouporaba sredstava ovisnosti u

općoj populaciji Republike Hrvatske (2012)

Ciljana populacija: 15-64 god, RH

Anketno istraživanje

RODITELJI I ADOLESCENTI MOGU POTRAŽITI STRUČNU POMOĆ KOD:

1. Obiteljskog liječnika2. Specijaliste psihijatra (za dječju ili

adolescentnu psihijatriju)3. Specijaliste psihijatra opće psihijatrije

4. Drugih stručnjaka (psihologa, socijalnih pedagoga,logopeda, rehabilitatora i socijalnih radnika)

U hitnim slučajevima treba kontaktirati liječnika opće prakse ili odjel za hitne slučajeve u lokalnoj bolnici.

Sujoldžić, Rudan i De Lucia (2006, str 24.)

Literatura

▪ Mrđen, J. L., Milanović-Lambeta, A., Škovrlj, K. i Bačan, M.(2010). Trebamo li brinuti? Priručnik o adolescentima za roditelje i stručnjake. Grad Zagreb: Poliklinika za zaštitu djece Grada Zagreba.

▪ Lacković-Grgin, K. (2006). Psihologija adolescencije. Zagreb: Naklada Slap.

▪ Đuranović, M. (2014). Rizično socijalno ponašanje adolescenata u kontekstu vršnjaka. Školski vjesnik, 63, 1-2, 119-132.

▪ Institut društvenih znanosti Ivo Pilar. (2012). ZNANSTVENO-ISTRAŽIVAČKI PROJEKT: Zlouporaba sredstava ovisnosti u općoj populaciji Republike Hrvatske.

▪ OŠ Rajić. (n.d.). Poremećaj s prkošenjem i suprotstavljanjem. Letak sa weba.

▪ Sujoldžić, A., Rudan, V. i De Lucia, A. (2006). Adolescencija i mentalno zdravlje. Zagreb: Laser-plus.