austro ugarska socijalizam

Arhitektura Bosne i Hercegovine 1918-1992.

Godine 1878. su velike evropske sile na Berlinskom kongresu nastojale izbjeći veliki rat izazvan nezadovoljstvom Velike Britanije činjenicom da je Rusija Sanstefanskim mirovnim ugovorom stekla ogroman utjecaj na Balkanu. Na kongresu je odlučeno da se Sanstefanski ugovor stavi van snage, a jedna od odluka se ticala i Bosne i Hercegovine, koja je po Sanstefanskom ugovoru trebala dobiti široku autonomiju u okviru Otomanskog Imperija. Berlinski Kongres, okončan 13.jula 1878.godine (zaključkom broj 25) je, pak, ostavio BiH formalno u sastavu Otomanskog Imperija, ali je zato odlučeno da na teritoriju BiH i Sandžaka uđu austro-ugarske trupe kako bi zavele red i mir.

Arhitektura BiH od 1878-1918. – opšte karakteristike

Karta istočne Evrope iz 1879.

Austrougarski period u historiji je okarakterisan kao period industrijalizacije, razvoja, prilagođavanja zapadnoj kulturi i društvenih promjena.

Izgradnjom željeznikih pruga zemlja je povezana sa Europom (1882.godine otvorena pruga Sarajevo-Brod, a 1992. Sarajevo-Konjic), a što je bilo preuslov za razvoj industrije (fabrika duhana, pivara, klaonica, štamparije).

Odmah, u roku od nekoliko godina, organizovana je potpuno nova administrativna uprava zemlje (Zemaljska vlada, sistem sudova, zemljišnji uredi, policija, pošta, banke), intenzivno se grade novi vojni kompleksi, bolnice, škole, hoteli, gradska infrastruktura...


Kao posljedica velikog požara 8. augusta 1879.godine (u požaru su izgorile 304 kuće, 434 dućana, i 136 drugih zgrada, između kojih 4 džamije, katolička crkva, njemački konzulat, Tašlihan, Đulov han, Hanikah i sinagoga) otvoren je veliki prostor za novu izgradnju po novim urbanističkim i arhitektonskim pravilima i stilovima: nove gradske kulturne i obrazovne institucije (Gimnazija, Učiteljska škola, Zanatska škola, Muzej, kulturna društva, pozorište, muzičke i operne predstave).

Ostaci Tašlihana

Panorama grada Sarajeva


Sarajevo: Pogled na Bistrik


Franc Josef kasarna sa muzičkim paviljonom

Ulica Čemaluša


Sarajevo:Rekonstrukcija obala rijeke Miljacke i nova izgradnja


Ulica Franca Josefa – danas Branilaca Sarajeva


KARAKTERISTIKE ARHITEKTURE Historicizam, eklekticizam, secesija, bosanski slog

Druga polovina 19.stoljeća je razdoblje eklekticizma u cijeloj Europi. Iako do 1878.godine Bosna i Hercegovina nije bila izravno uključena u aktualna događanja europskih kulturnih krugova, u 1860.godini tendencije iz susjednih regija odrazili su

se ina izgradnju objekata Osmanske uprave.

U augustu 1878.godine Osmanska vladavina bila je zamijenjena sa Austro-Ugarskom okupacijom. U svjetlu tih promjena historicizam i eklekticizam ostvaruju punu nadmoć u cijeloj zemlji, a posebno u Sarajevu. Arhitekti obrazovani na stranim

akademijama grade u stilovima po željama investitora.

Svakako najznačajniji među arhitektima bio je Josip Vancaš (1859-1932), sa preko 200 objekata koji nose njegov potpis; po

stvaralačkom rasponu treba izdvojiti Karla Paržik-a (1857-

1942); a po osjećaju za ambijent i nove trendove Josipa Pospišila (1868-1918).

Historicizam – neogotika, neorenesans, neobarok

Sakralne građevine su građene uglavnom u neo-romaničkom i neo-gotičkom stilu, ali također u stilu neorenesanse i neo-baroka.

Neo-gotička katedrala Josipa Vancaša.

Historicizam – neogotika, neorenesansa, neobarok

Primjer uspješnog eklektičkog stapanja romanike, gotike, renesanse predstavlja Protestantska crkva Sarajevo (danas Akademiji likovnih umjetnost).


Neorenesansni stil uglavnom se koristio za administrativne, obrazovne i kulturne objekte. Najznačajniji objekti izgrađeni u ovom stilu su zgrade regionalne vlade, zgrada uprave željeznica – svi u duhu firentinske rane renesanse palače. Palača pravde (danas Rektorat) je sagrađena u duhu visoke nse, sa zanimljivim pročeljem okrenutom obali rijeke Miljacke. Zemaljski

muzej djelo Karla Parzik-a predstavlja kompleks od četiri paviljona oko parkovske jezgre -botaničkog vrta, u stilu visoke neorenesanse s klasicističkim elementima. Do određene mjere ovaj stil je prenijet u obradu interijera, te koncepcije galerijske dvorane u kojoj se nalazi prapovijesne zbirke i danas se može smatrati modernim.


Isti arhitekt sagradio zdanje Kluba, sa glavnom fasadom okrenutom prema obali, također u duhu neorenesanse. (Kasnije pozorišta kada je adaptacijom arhitekte B. Stojkov-a glavni ulaz okrenut prema trgu).


Orijentalizam – pseudomaurski stil

Elementi Islamske ornamentike korišteni su na brojnim objektima javnog karaktera (Vjećnica u Brčkom, Vjećnica u Sarajevu, Gimnazija u Mostaru, Vakufska palača u Mostaru, Šerijatska škola u Sarajevu, Medresa u Travniku, Hotel Central u Sarajevu i mnogi drugi.)

Gimnazija u Mostaru


Pseudo-maurski stil u eklektičkoj arhitekturi je imao poseban značaj. U mnogim gradovima željezničke stanice, brojne školske zgrade, hoteli i stambene zgrade bili su izgrađeni u ovome stilu. Trend je kulminirao u objektu Gradske vijećnica u Sarajevu, rad arhitekata Aleksandara Viteka i Ćirila Ivekovića. Hotel i Vijećnica u Brčkom, Hotel Neretva i Gimnazija u Mostaru, Fejzija medresa u Travniku i Šerijatska škola u Sarajevu su također vrijedni primjeri ove stilske tendencije Izuzetno ostvarenje među

tim objektima tzv. orijentalne tendencije jeste zgrada Rijaseta ispred Careve džamije u Sarajevu, rad arhitekta Knopfmacher-a, jedino kompozicijski uspješan pokušaj stvaranja građevina u duhu postojećeg lokalnog graditeljskog nasljeđa.


ŠERIJATSKA ŠKOLA, Sarajevo, 1887., Karlo Paržik. Plan pokazuje da je arhitekt našao uzor u klasčnom planu medrese. Ovde je orijentalizam počeo da bude više od same dekoracije.


HOTEL CENTRAL, Sarajevo, 1889., Josip Vancaš. Islamski dekorativni motivi: • kupolica nad ugaonom kulom, • potkovičasti lukovi na prvom spratu i naglašena čvorišta nad vrhovima prozora, • dvostruki prozori drugog sprata, • arabeskna dekoracija, • muqarnas motivi na vijencima


GAZI ISABEGOVA BANJA, Sarajevo, 1890., Josip Vancaš. Ovo je dobar primjer za interpretaciju lokalne arhitekture. Glavna dvorana sa kupolom je dizajnirana sa turskim kupatilom. Elementi Islamske dekoracije su potkovičasti lukovi, polihromno slikarstvo i puškarnice.


VIJEĆNICA U BRČKOM, 1892., I. Iveković - A. Wittek


KUĆA KARLA LANGERA Sarajevo, 1893., Karlo Parzik.

Islamske dekoracije: lađa lukovi, polihromatsko slikarstvo, floralno dekorisani amblemi od terakote, te drveni Marokanski balkoni.


MEDRESA, Travnik, 1895., I. Iveković. Primjenjena je longitudinalna organizacija oko unutrašnjeg dvorišta. Na ovom objektu primjećujemo i utjecaje lokalne arhitekture.


Stambeno poslovna zgrada Đenetić Sarajevo, 1898., Josip Vancaš



VIJEĆNICA, Sarajevo, 1896., I. Iveković - A. Wittek. Objekat trouglaste osnove postavljen oko centralnog šestougaonog hola koji je pokriven kupolom. Glavni ulaz orijenitran prema rijeci je natkriven ceremonialnim balkonom koga podržavaju pet tankih stubova. I drugi ulazi su jednako impresivno dekorisani. Ritam otvora je gust za klimatske prilike.

Originalni situacionni plan Vjećnice


Detalji dekoracija

fasade Vijećnice u

Sarajevu

Osnova prvog sprata Vijećnice u Sarajevu


Kupola Vijećnice u Sarajevu


Ugaona niša Vijećnice u Sarajevu

Secesija; Bosanski slog

KARAKTERISTIKE ARHITEKTURE Historicizam, eklekticizam, secesija, bosanski slog

Secesijski stil se pojavio u središnjoj europskoj umjetnosti na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Obzirom da su gradovi u Bosni i Hercegovini upravo tada bili u toku intenzivne izgradnje, Secesija je imala pravu ekspanziju. Valovite linije i postepeno čišćenje od ornamenta, povremeno sklonost arhaizmu, i ukrasne keramičke pločice na fasadama pomiješane s puno više slobodno korištenih ukrasnih elemenata eklektičkih stilova, te uvođenje trostrukih prozora - koji tek dolaze u modu, razbijanje klasičnih proporcionalnih ograničenja – sve su to karakteristike novog stila.

Arhitekt Josip Vancaš se okrenuo novim trendovima gradeći zgradu Glavne pošte u Sarajevu sa čeličnom, ostakljenim krovom koji pokriva glavnu dvoranu.

Banka na na Obali kod mosta Drvenija, Šalom palača na Glavnoj ulici - sa svojim arhaičko-orijentalnim elementa - sve su to primjeri secesijskog istraživanja u raznim smjerovima.

Usred takvih eksperimentiranja (1909.) u Sarajevo je stigao arhitekt Josip Pospišil, i odmah počeo sa studiranjem autohtone baštine u urbanizmu i arhitekturi, boreći se za njihovu zaštitu i obnovu. On propagira "bosanski stil", tražeći modele u njegovoj

neposrednoj okolini.


Banka na na Obali kod mosta Drvenija, 1912., Rudolf Tonnies


Glavna pošta na obali Miljacke u Sarajevu, 1907., Josip Vancaš


Šalom palača na Glavnoj ulici u Sarajevu, 1912., Rudolf Tonnies


ZGRADA BANKE “SLAVIJE” NA OBALI 1911-1912., arhitekt Jan Kotera (1871-1923), učenik Otta Wagner-a i profesor na Akademiji Pragu, gradi zgradu "Slavija" na Obali, koja se može smatrati ključnim objektom u tendeciji udaljavanja od historicizma i akademizma i kretanja prema utilitarističkim konstrukcijskim rješenjima i jednostavnim i funkcionalnim oblicima.


Sarajevo: Pogled na At Mejdan i objekte uz sjevernu obalu Miljacke

Primjeri secesijskog istraživanja u raznim smjerovima - koji će na kraju rezultirati nečim što je prof. N. Kurto nazvao Bosanski slog.


Vila Perišić, 1916., Hans Berger Kuća Mehmed-bega Fadipašića, oko 1910., autor nepoznat – pretpostavlja se da je u pitanju Rudolf Tonniesa


Zgrada Hadin Ali-pašinog vakufa, Josip Vancaš

Secesija; Bosanski slog Historicizam, elekticizam i Secesija su prilično malo pažnje posvećivali urbanom planiranju. Strosmajerova ulica sa trgom oko katedrale u Sarajevu je jedan od rijetkih primjera arhitektonske urbane kompozicije. Na početku dvadesetog stoljeća, s izgradnjom Zemaljskog muzeja, bolnice Koševo (arhitekti Kraus i Parzik), te skupina stambenih zgrada iza današnjeg Filozofskog fakulteta (arhitekt Tenies), utemeljio se paviljonski način gradnje, koji je tokom kasnijeg razvoja pokazao svoju vrijednost i prednosti.

Završetkom Prvog svjetskog rata 1918.godine historicizam, eklekticizam i stilovi secesije nisu nestali. Međutim, kako su u Bosni i Hercegovini društveno-ekonomski uslovi bili ozbiljno pogoršani izgradnja je pala, kako u kvaliteti tako i u kvantitetu.

Daljnji razvoj je

pojava neobizantijske arhitekture - vezano za novoformiranu vladajuću dinastiju u Kraljevini Jugoslaviji (kompleks crkava, zgrada suda Banovine i upravne zgrade u Banjoj Luci).

Zgrada banovine i općine u Banja Luci

Arhitektura BiH 1918-1945.

U Sarajevu se formira grupa od ljudi koji su se vratili u svoju zemlju sa diplomama arhitektonskih škola iz Praga ili Beča koji promiču ono što je u kontekstu Bosne i Hercegovine bilo revolucionarna promjena u arhitekturi.

Među prvežim članovima ove grupe su Dušan Smiljanić i Helen Baldasar, koji su od 1924.godine radili kao učitelji Tehničke srednje škole u Sarajevu; kasnije je D. Smiljanić postao za kratko vrijeme opštinski arhitekt, i do 1939.godine je imao vlastiti arhitektonski ured. Oni su pružali ohrabrenje i podršku za mnoge mlade arhitekte koji su se vratili u zemlju s diplomama iz Praga : braća Reuf i Muhamed Kadić, Emanuel Samanek, Leon Kabiljo i Jahijel Finci. Od 1926.godine arhitekt Mate Bajlon, školovan u Beču, također je radio u Sarajevu.

Od 1936.godine Dušan Grabrijan je radio kao nastavnik Tehničke srednje škole u Sarajevu. On bio je teoretičar arhitekture koji je napravio zanimljive prijedloge o modernom poimanju stare bosanskohercegovačke arhitekture. Njemu se priključio 1938.godine arhitekt Juraj Neidhardt, koj se vratio u svoju domovinu nakon treninga u Beču i praktičnog iskustva u ateljeima Petera Behrens i Le Corbusier-a. Iznimno kreativan Neidhardt i teoretičar Grabrijan nadopunjavali su se u potrazi za

modernom arhitekturom koja odgovara Bosni i Hercegovini,


Zavod za mirovinsko osiguranje, braća Kadić

Zgrada Gajreta, D. Smiljanić


Neboder kod Zemaljske banke, Reuf Kadić


U iznimno ograničenim materijalnim mogućnostima 1948.godine arhitekte Muhamed i Reuf Kadić grade stambeni ansambl na Džidžikovcu.

U neposrednoj blizini Džidžikovca,

1950.godine, arhitekt Husref Redžić, jedan od ključnih nosilaca

razvoja Arhitektonskog

fakulteta u Sarajevu, gradi Dom milicije.


Instituta za higijenu u Sarajevu, Tika Ivanović.

Utjecaj socijalističkog realizma je prisutan na brojnim javnim

objektima (škole, bolnice, zgrade državne administracije, radnički domovi) koji se grade

u svim gradovima Bosne i Hercegovine.

Željeznička stanica u Sarajevu, rad skupine arhitekata iz Čehoslovačke, koja je završena 1952.godine (arhitekt B. Stojkov), predstavlja značajno dostignuće svog vremena. Od početka 1950-ih novi arhitekti počeli su dolaziti u većem broju iz arhitektonskih škola u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani.


Na konkursu 1955.godine za planove za prenamjenu Marindvora i izgradnje zgrade Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine pobijedio je profesor Juraj Neidhardt, i tu je kasnije zajedno sa svojim suradnicima projektirao, Filozofski fakultet, te neboder u kojem je smještena Republička uprave i do njega Skupština bosne i Hercegovine. Njegova rješenja u kombinaciji ideje se Corbusiera i CIAM s određenim elementima arhitekture Bosne i Hercegovine,predstavlja kontinuitet arhitekture na njenom putu u suvremene trendove. Do 1979. godine Neidhardt je realizova i niz drugih projekata (stambene zgrade u ulici Đuro Đaković, prirodno matematski fakultet).


Filozofski fakultet, Prirodno matematski fakultet

Stambene zgrade u Alipašinoj ulici


Zgrada vlade Bosne i Hercegovine

Zgrada skupštine Bosne i Hercegovine


Šesdesetih godina dvadesetog stoljeća Z. Kovačević i grupa arhitekata arhitekti, realizira urbanistički plan za Grbavicu I – prvu veliku plansku stambenu izgradnju u Sarajevu u kontaktnim zonama. Z. Kovačević je također vodio i tim koji je do 1963.godine pripremio Generalni urbanistički plan grada Sarajeva.


Od kraja 1960-ih sve veći broj arhitekata obrazovanih u Sarajevu uspostavlja ugled u Bosni i Hercegovini. Oni postaju nosioci progresivnih tendencija: Republički zavod za socijalno osiguranje, Sarajevo 1960.godine, arhitekti Živojin Janković i E. Daidžić, nešto kasnije profesor Ž. Jankovića gradi upravu firme "Energoinvest", a 1969.godine on zajedno sa sa H. Muhasilović, završava kulturno i sportski centar "Skenderija".

Kulturno i sportski centar "Skenderija“, 1969., Ž. Janković, H. Muhasilović

Uprava firme "Energoinvest", Ž. Janković


1970-te je karakterizirala intenzivna izgradnja obzirom na privredni razvoj i stalno povećanje broja stanovnika. Uz brojna nova stambena naselja podignut je niz javnih objekata (robna kuća "Sarajka" arhitekt V. Zarahović; izdavačke kuće "Svjetlost" arhitekt H. Muhasilović; RTV centar Sarajevo arhitekti B. Bulić i M. Kušan). Niz vrhunskih arhitektonskih ostvarenja vezan je za Zimske olimpijske igre u Sarajevu 1984.godine. Treba izdvojiti sportsko-rekreacijski kompleks "Zetra" (arhitekti D. Đapa D. i L. Alikalfić). Za istu manifestaciju arhitekta Ahmet Đuvić gradi veličanstveni hotel na planini Igman.

Objetki u sklopu kliničnog centra Koševo


RTV centar Sarajevo, B. Bulić i M. Kušan.

Studentski dom “Nedžarići”


Sportsko-rekreacijski kompleks "Zetra“, Sarajevo, D. Đapa D. i L. Alikalfić


Izdavačka kuća "Svjetlost“, H. Muhasilović

Hotel na planini Igman, Ahmet Đuvić


Hotel Ruža, Mostar, Zlatko Ugljen (maketa)


Također i u drugim gradovima, osim vrlo opsežne stambene izgradnje, podizani su javni objekti visokog kvaliteta kao što je npr. Pozorište u Zenici 1976.godine, arhitekti-profesori Jahiel Finci i Zlatko Ugljen. Profesor Ugljen plijeni pozornost svojim individualnim pristupom, osobitost je očita u njegovim hotelima u Visokom, Mostaru i Stocu, a njegova džamija u Visokom donijela mu je međunarodno priznanje - nagradu Aga Kan 1983.godine.

Pozorište u Zenici, 1976., Jahiel Finci i Zlatko Ugljen

Hotel Bregava, Stolac, Zlatko Ugljen


Džamija u Visokom, Zlatko Ugljen (Aga Kahn nagrada 1983.)


Hotel “Holiday Inn“, Sarajevo, Ivan Štraus


U istom periodu arhitekt Ivan Štraus gradi hotel “Holiday Inn” Marindvor i dva "Unis" nebodera u njegovoj blizini. Osim ovih objekata Štraus gradi i brojne druge objekte vrhunske kvalitete, od kojih treba istaći zgradu Elektorprivrede BiH u Sarajevu i muzej avijacije u Beogradu

Zgrada Elektroprivrede BiH, Sarajevo, Ivan Štraus


U istom periodu arhitekt Ivan Štraus gradi hotel “Holiday Inn” Marindvor i dva "Unis" nebodera u njegovoj blizini. Osim ovih objekata Štraus gradi i brojne druge objekte vrhunske kvalitete, od kojih treba istaći zgradu Elektorprivrede BiH u Sarajevu i muzej avijacije u Beogradu

austro ugarska socijalizam

Documents