Ašelejenska kultura i naseljavanje Europe

Ašelejenska kultura

prema francuskom nalazištu St. Acheul u FrancuskojJohn Frere (1740-1802) – pronašao prve šačnike na nalazištu Hoxne

H. erectus

razvija se iz H. habilisa/rudolphensisapojavljuje se prvi put prije 1.8-1.7 mil. g.nedoumice:

H. ergaster ili H. erectus

H. ergaster i/ili H. erectus

podjela na H. ergastera i erectusa nije univerzalno prihvaćenanedvojbene sličnostipojedini znanstvenici ističu suptilne i potencijalno značajne razlike (afričke lubanje su više, tanjih stijenki, manje lice, nadočni lukovi)glavni proponenti razdvajanja: Bernard Wood, Richard Klein

H. ergaster

H. ergaster – prema jednoj evolucijskoj shemi vezan isključivo za Afriku u vremenu između 1.8/1.7 mil. i 600 000 g.prema ovome azijski nalazi bi pripadali vrsti H. erectus

H. ergaster/erectus

prvi čovjek koji napušta Afrikuanatomske promjene, naprednija tehnologija, pretpostavljene prednosti u ponašanju

Dječak s jezera Turkana

NariokotomeKNM WT 15 000otkrio ga je Kamoya Kimeu 1984.starost 1.56 mil. g.datirani su slojevi tufa iznad i ispod slojeva s fosilnim nalazima (1.64 i 1.33 mil. g.)najcjelovitiji kostur stariji od 130 000 g.

Dječak s jezera Turkana

starost: 12 godinakranijalni kapacitet: 880 cm3

visina : 1.62 m (pretpostavljena visina u odrasloj dobi 1.82 m)

Ašelejen

nastaje na temeljima oldovanske industrijevremensko trajanje: 1 650 000-250 000 g.karakteristična alatka je šačnik (ručni klin; hand axe/biface)šačnik: obostrano oblikovana alatka bademasta oblika s oštricom uzduž cijelog ruba alatke

Ašelejen

najstarije alatke potječu sa zapadne obale jezera Turkana (1.65 mil. g.)Konso-južna Etiopija, Karari-sjeverna Kenija, Peninj-jezero Natron u blizini Olduvaja (1.5 –1.4 mil. g.)

Ašelejen

najstariji ašelejenski skupovi nalaza uz šačnike imaju i oldovanske jezgre i odbojkeoblici oldovanskih jezgri anticipiraju ašelejenske šačnike, ali nijedna od ovih industrija nema prave prijelazne oblikekoncept šačnika pojavljuje se iznenada, kao i H. ergaster/erectus

Ašelejen i Early Stone Age

ašelejenski skupovi nalaza iz Afrike pripisuju se ESA (Early Stone Age)ašelejenski skupovi nalaza iz Europe pripisuju se donjem paleolitiku

Funkcija šačnika

rezanje i komadanje mesaJelinek (1977): prijenosne jezgreCalvin (2002): diskovi za lovKohn & Mithen (1999): uspoređuju funkciju šačnika s funkcijom perja paunanakon što je ispunio svoj zadatak odbacuje se

Funkcija šačnika

Melka Kunturé (Etiopija)Olorgesailie (Kenija)Isimila (Tanzanija)Kalambo Falls (Zambija)

stotine šačnika na malom prostoru bez očitih tragova korištenja

Funkcija šačnika

dolaze u širokom rasponu veličina i oblika i vjerojatno su korišteni u različite svrheKlein: “imaju puno više zajedničkog sa švicarskim nožem nego s paunovim perjem”

korelacijska analiza šačnika iz Kilombea pokazala je da rani čovjek u ovom slučaju H. ergaster/erectus koristi iste predloške za izradu oruđa različitih dimenzija

drugim riječima, već su razvijene kognitivne sposobnosti za osnovne matematičke transformacije bez upotrebe olovke, papira i ravnala

Razvojne faze

od svoje pojave ašelejenska industrija je konzervativnaGlynn Isaac je na temelju analiza provedenih na materijalu s nalazišta Ologesailie došao do sintagme “variable sameness”pod ovim je mislio da se promjene u formi šačnika događaju uglavnom nasumce od sloja do sloja i od vremena do vremena i da ne postoji neki usmjereni vremenski trend razvoja

Razvojne faze

rani ašelejenkasni ašelejen

Rani ašelejen

1 650 000-600 000 g.deblji šačnici, manje dotjerani, simetričninegativi odbojaka su jako dubokiizrađeni tvrdim čekićem

Kasni ašelejen

600 000-250 000 g.dotjeraniji, simetričniji, tanji šačnicinegativi su plićiupotreba mekog čekićadotjeraniji odbojci koji nagovještavaju musterijen i MSA

promjena unutar ašelejena nastupa prije c. 600 000 g.poklapa se s pojavom H. heidelbergensisa/arhaičnog H. sapiensa

Ašelejenske inovacije

upotreba mekanog čekićaprimjena levaloaške metode

Mekani čekić

pojavljuje se Africi prije c. 700 000 g.preciznije i bolje dotjerivanje alatki

Levaloaška metoda

pojavljuje se prije c. 500 000 g.ime je dobila po zapadnom predgrađu Pariza gdje je otkrivena i prepoznata krajem 19. st.termin Levallois odnosi se isključivo na metodu izrade kamenih artefakata, a ne na kulturu ili tradiciju

Važnost levaloaške metode

priprema jezgre kako bi se dobili unaprijed definirani, standardizirani odbojcisložena koncepcija koja odražava povećanje kognitivnih sposobnosti čovjeka

Otkriće H. erectusa na JaviEugène Dubois (1858-1941) - nizozemski liječnik i vizionar potraga za karikom koja nedostajekratka kronologija boravka u Indoneziji:1887. stiže na Sumatru gdje je počeo istraživanja1890. g. prebacio se na Javulistopad 1891. - u riječnim nanosima rijeke Solo kod sela Trinil u središnjem dijelu Jave pronašao je gornji dio lubanje (nisko nadsvođena, debelih stijenki s jako izraženim nadočnim lukovima) 1894. nazvao ga je Pithecantropus erectus1895. vraća se u Nizozemsku

Datiranje javanskog H. erectusa

Java – otok vulkanskog porijeklarezulati datiranja su kontroverzni zbog komplekse regionalne stratigrafije i nepoznate točne stratigrafske pozicije pronađenih fosiladio znanstvenika smatra da je H. erectusnaselio Javu prije 1 mil. g., drugi prije 1.65 mil. g.

Kasni H. erectus s Jave

Ngandong, Sambungmacanobično se smatraju evoluiranim varijantama erectusakosti sisavaca sugeriraju starost manju od 300 000 g.ESR starost između 53 000 i 27 000 g.

Electron Spin Resonance (ESR)

tehnika mjerenja broja uhvaćenih electrona u zubnoj caklini, koja ih je akumulirala razmjerno radioaktivnosti okoliša u koji je zub bio ukopan

Kineski H. erectus

Zhoukoudian – kompleks vapnenačkih špilja i pukotina 40 km JZ od Pekinga1921. švedski geolog J. G. Anderson (1874-1960) započeo je iskopavanja (nalazište I) i otkrio 2 ljudska zuba1927. Kanađanin Davidson Black nastavlja iskopavanja1933. Black umire, a nasljeđuje ga Franz Weidenreich (1873-1948)

Kineski H. erectus

Black je nalaze pripisao novoj vrsti Sinanthropus pekinensisfosilni ostaci s nalazišta I su izgubljeni na početku II svj. rata, ali Weidenreich ih je srećom opisao detaljno i načinio odljeve koji se danas čuvaju u Museum of Natural History u New Yorku

Datiranje

kineski ostaci H. erectusa se datiraju između 800 000 i 400 000 godina, uglavnom na temelju paleomagnetizma i biostratigrafije

na kineskim nalazištima su pronađeni brojni artefaktina većini nalazišta artefakti su pripisani erectusu na temelju slične geološke starostiartefakti u asocijaciji s ostacima erectusa - nalazišta Lantiana i Zoukoudiana – nalazište I najstariji artefakti potječu iz doline Nihewan, oko 150 km zap. od Pekingapaleomagnetizam i pretpostavljena brzina akumuliranja jezerskih sedimenata sugeriraju starost od 1.6 mil. g. ukoliko su ovi datumi točni, naseljavanje sjeveroistočne Azije dogodilo se znatno ranije nego se prije mislilo

Moviusova linija

Hallam L. Movius (1907-1987)

Ekspanzija H. ergastera/erectusa

Ubeidiya (Izrael)starost: 1.4-1 mil. g. (paleomagnetizam, fosilni ostaci sisavaca, K-Ar)8000 artefakata (šačnici, komadi koji podsjećaju na ranoašelejenske artefakte afričkih nalazišta)

Dmanisi (Gruzija)

c. 100 km jugozapadno od Tbilisija1984. probivši temelje srednjovjekovne strukture došlo se do riječnih sedimenata s litički artefaktima i životinjskim kostimakasnija iskopavanja su otkrila 4 djelomično sačuvane lubanje, 2 mandibule i elemente postkranijalnog dijela kosturastarost: 1.7-1.6 mil g.

Dmanisi

litička industrija: odbojci, cijepani obluci, nema šačnikalubanja D2700 nalikuje lubanji KNM ER 1813 (H. habilis) i sugerira starost između 1.7 i 1.6 mil. g.ostale dvije opisane lubanje najsličnije su afričkom H. ergasteru/erectusu H. ergaster/erectus se javlja sve do prije 1 mil. g. tako da bi ove lubanje mogle biti i mlađe

Najraniji Europljani

Atapuerca – Gran Dolina (Španjolska)Ceprano (Italija)

Gran Dolina

nalazište smješteno u Sierra de Atapuerca18 m sedimentaiskopavanja od 1976.intenzivirana od 1993.sloj TD 6: 90 fosilinih fragmenta i 200 artefakatasloj oko 1 m iznad ovog pokazuje normalni polaritetESR datumi: 857 000 – 780 000 g.

Gran Dolina – fosilni ostaci

najmanje 6 osoba starosti između 3 i 18 godinaH. antecessor?izdanak H. ergastera/erectusa koji nestaje nakon pokušaja koloniziranja južne Europelitički skup nalaza: odbojci, jezgre, čekićinema šačnikasirovinski materijal prikupljen u okolici špilje (rožnjak, kvarcit, pješčenjak, kvarc, vapnenac)

Gran Dolina – kanibalizam?

životinjske kosti: tragovi rezanja, razbijanja, grebanja25 % ljudskih kostiju ima tragove slične onima na životinjskim koji se tumače kao rezultat ljudskog djelovanjaslični tragovi se javljaju i na sličnim pozicijama (skidanje velikih mišića i razbijanje kostiju zbog koštane srži)

Ceprano

ostatak lubanje bez artefakatapronađen 1994.starost 900 000-800 000 g.K/Ar

Fosilni ljudi iz Gran Doline i Ceprana

vjerojatno se radi o regionalnoj varijanti grupe H. ergaster/erectus, odnosno ranim nalazima H. hedelbergensisa

Najznačajnija europska donjopaleolitička nalazišta

VallonnetAragoSwanscombe (donji slojevi)ClactonVértesszőllősIsernia la PinetaBilzingslebenStrànska SkàlaAtapuerca

bez šačnika

Terra AmattaTorralbaAmbronaAbevilleSt. AcheulHoxneSwanscombe (srednji slojevi)Boxgrove

sa šačnicima

Le Vallonet

špilja u okolici Niceprocijenjena starost 900 000 g. jednostavna oruđa na oblucima (oldovanska tradicija)

Isernia la Pineta

jugoistočno od Rimabrojni artefaktistarost: ~730 000 g. (K-Ar)sjekači načinjeni na riječnim oblucima

Drugi kolonizacijski val

H. heidelbergensis/arhaični H. sapiensdobio je ime prema nalazu mandibule iz kamenoloma u Maueru kod Heidelberga (1907)kranijali kapacitet veći nego kod ergastera/erectusasofisticiranija tehnologija kasnoašelejenskih ljudi mogla je biti ključna za uspjeh koloniziranja Europe

Najznačajnija europska nalazišta H. heidelbergensisa

PetralonaAragoBilzingslebenBoxgroveVértesszölös MauerSima de los Huesos

Sima de los Huesos

jama kostiju1976. g. pronađena je prva ljudska kostod 1984. istražuje se kontinuiranosloj s ljudskim kostima starosti između 500 000 i 400 000 g.preko 2000 ljudskih kostijupronađen je samo jedan artefaktostaci najmanje 32 osobejednak udjel žena i muškaraca

Sima de los Huesos

zastupljene su različite dobne skupinerazlog pomora:

epidemijanapad druge grupe (nema tragova nasilja)otvoreno pitanje

kako su dospjele kosti u Simu:možda su jednostavno pobacane (higijenski razlozi ili ceremonijalni?)

Alternativni materijali

kameni artefakti su zbog svoje dugotrajnosti dominantni u paleolitičkoj arheološkoj građisigurno su rabili i druge materijale podložne propadanju: drvo, trsku, kožu

Alternativni materijali –retuširane kosti

Fontana RanuccioMalagrottaCastel di GuidoLa PolledraraBilzingsleben

Alternativni materijali –drveni artefakti

Kalambo Falls (Zambija)Gesher Benot Ya'aqov (Izrael)Clacton-on-Sea (Engleska) Schöningen (Njemačka)

Alternativni materijali –drveni artefakti

Schöningentri cijela drvena kopljadužina preko 2 mnajdeblja i najteža pri zašiljenom vrhunajstariji, najuvjerljiviji dokaz lova kod ljudistarost: 400 000 g.

Nastambe

Terra AmataLe LazaretBilzingslebenAriendorf I

Upotreba vatre

prednosti:toplinakuhanje mesa/biljaka čime se povećava probavljivost, a u nekim slučajevima se neutraliziraju toksiniojačavanje drveta vatrom, npr. vrh kopljatjeranje konkurentnih predatora iz špilje i obrana od opasnih životinjarasvjeta u špiljama i produžetak iskoristivog svjetla tijeko noći

Upotreba vatre

Zhoukoudian ovo nalazište se obično smatra prvim sigurnim dokazom za upotrebu vatreznakovi korištenja vatre: izgorene kosti i tanke tamne leće sedimenta (vatrišta?)nova istraživanja tvrde drukčijeu većini slučajeva gorenje kostiju nastupilo je nakon fosilizacije

Upotreba vatre

Zhoukoudiangeokemijskim analizama tankih leća nije utvrđeno postojanje pepela i drvenog ugljenaEuropa:

Vértesszölös, Bilzingsleben, Schöningen – dvojbenoukoliko se odbace ova nalazišta najstariji široko prihvaćeni dokazi o korištenju vatre dolaze s nalazišta Pech de l'Azé, La Cotte de St. Brelade iz vremena pretposljednjeg glacijala OIS 6 (186 000 –127 000)

Tragovi donjeg paleolitika u Hrvatskoj

Šandalja IDonje Pazarište u LiciPunikve kod Ivanca

Šandalja I

sjekač pronađen u koštanoj brećistarost 900 000 g. ?

Donje Pazarište i Punikve

šačnici pronađeni na površini izvan arheološkog kontekstane mogu se točno datirati