3

ALI IMRAN / IMRANOVA PORODICA

OBJAVLJENA U MEDINI, IMA 200 AJETA

"Elif lam mim!" /1/ "Allah, osim Koga drugog boga nema, ivi je i Vjeni!" /2/ "On tebi objavljuje Knjigu s istinom, koja potvruje prethodne, a i Tevrat i Indil je objavio", /3/ "jo prije kao putokaz ljudima, a objavio je i Furkan. Onima koji u Allahove ajete ne vjeruju, pripada teka kazna, a Allah je silan i estoko kanjava!"/4/

Ranije smo komentirajui Ajetul-Kursiju naveli hadis u kojem stoji da se najvee Allahovo ime nalazi u ova dva ajeta.

"Elif-lam-mim!" /1/ "Allah, osim Koga drugog boga nema, ivi je i Vjeni, Odravatelj!" Na poetku poglavlja "El-Bekare" ("Krava") bilo je govora o komentaru rijei "Elif-lam-mim!", a u komentaru "Ajetul-Kursije" govorili smo o ajetu:

"Allah, osim Koga drugog boga nema, ivi i Vjeni, Odravatelj!" pa nema potrebe da se to ponavlja.

"On tebi objavljuje Knjigu Istinitu", tj. On ti objavljuje Kur'an, Muhammede, sa Istinom, u koji nema nikakve sumnje.

"potvrujui ono to je pred njom", tj. u knjigama objavljenim prije nje, jer te knjige potvruju ono to ona saopava nagovjetavajui jo od davnih vremena obeanje od Allaha da e poslati Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i objaviti Kur'an asni.

"A i Tevrat je objavio", tj. Musau, sinu Imranovu, "i Indil" Isau, sinu Merjeminu, a.s., "prije" ovog Kur'ana,

"kao putokaz ljudima" u njihovo vrijeme.

A objavio je i Furkan", koji rastavlja Pravi put od zablude dokazima i pokazateljima koje Allah navodi, kojim objanjava i na koje upo-zorava. Katade i Rebi' ibn Enes kau: "Furkan je ovdje Kur'an!"

"Onima koji u Allahove ajete/znakove ne vjeruju", tj. koji ih negiraju i odbijaju kao lane, "pripada estoka kazna" na Sudnjem danu.

A Allah je silan i strog!" prema svakome ko Njegove znakove smatra lanim i ponaa se suprotno Njegovom Poslaniku.

"Allahu doista nita nije skriveno, ni na Zemlji, ni na nebu!" /5/ "On vas oblikuje u matericama kako On hoe; nema drugog boga osim Njega, Silnog i Mudrog!"/6/

Allah Uzvieni saopava da je On Znalac Nevidljivog i Vidljivog, te da mu ni na Zemlji, ni na nebu nita nije skriveno. On je Onaj Koji vas, po Svojoj volji, u matericama stvara kao mukarce ili ene, lijepe ili rune, nesretne ili sretne.

"Nema drugog boga osim Njega, Silnog i Mudrog!" To znai, On je Tvorac te, prema tome, jedino On zasluuje oboavanje; Njemu nema sudruga i Njemu pripadaju nedostina Veliina, Mudrost i erijatske odredbe. Ovaj ajet sadri jasan stav da je Isa, sin Merjemin, rob stvoreni kao to su stvoreni drugi ljudi, jer i njega je Allah Uzvieni oblikovao u materici i stvorio kako je On htio! Pa kako e on biti bog, to tvrde krani!? Jer, i on se prevrtao u utrobi prolazei iz faze u fazu!

- On je Onaj Koji ti objavljuje Knjigu u kojoj su ajeti jasni; oni su matica Knjige; drugi su nejasni. Oni u ijim je srcima zastrana u tenji za smutnjom i svojim tumaenjem, oni slijede nejasne ajete. A tumaenje njihovo zna samo Allah! Oni, pak, koji su u znanost upueni kau: "Mi u to vjerujemo; sve je to od naega Gospodara! Samo razumni shvaaju!" /7/ "Gospodaru na, nemoj skrenuti srca naa nakon to si nas uputio i daruj nam od Sebe milost! Ti si doista obilni Darovalac!" /8/ "Gospodaru na, Ti e sakupiti ljude na Dan u koji nema sumnje! Allah doista ne kri obeanje Svoje!"/9/

Allah Uzvieni saopava da u Kur'anu ima ajeta koji su jasni i koji ine Sr Knjige, tj. koji su sasvim jasni i u kojima ni za koga nema dvosmislenosti, te drugih, ija su znaenja za mnoge ljude i pojedince nejasna. Smisao toga je da se nejasni usklade sa jasnim ajetima. Ko to uini na Pravom je putu, a ko uini suprotno na suprotnom je putu. Zato Allah Uzvieni kae:

"oni su matica Knjige", tj. sr, matrica kojoj se vraa u sluaju nejasnoe,

"a drugi su nejasni", tj. njihovo znaenje formalno-jeziki i strukturalno, ali ne i stvarno, moe biti u skladu s jasnim, ili neim drugim.

Postoji razilaenje u pogledu pojmova jasni i nejasni ajeti. Tako Ibn-Abbas kae: "Jasni ajeti" "jesu oni koji derogiraju, koji odreuju halal, haram, erijatske odredbe i propise, oni kojim se zapovijeda i prema kojima se postupa"; od njega se isto tako prenosi: "Jasni ajeti" rijei su Allaha Uzvienog":

Reci: "Doite da vam kaem ta vam Gospodar va propisuje: da mu nita ne pridruujete... !" (6:151), zatim:

"Gospodar tvoj je odredio da nikome osim Njemu ne robujete!" (17:23) te ajeti nakon toga. Jahja ibn Ja'mur kae: "Stroge zapovijedi farzovi, nareenja i zabrane, doputeno halal i nedoputeno haram."

"Nejasni ajeti su", kako kae Ebu-Fahita, "poeci sura", a u vezi sa nejasnim ajetima ima vie drugih miljenja: da su to derogirani ajeti, da je to inverzija reda rijei, te da su to primjeri, odnosno, zakletve i ono u to se vjeruje, ali se ne provodi u praksi. To prenosi Ibn Ebi-Talha od Ibn-Abbasa, a Muhammed ibn Ishak kae: "Jasni ajeti su oni koji se odnose na dokaz Gospodara, zatitu Allahovih robova, odnosno, oni koji otklanjaju bespotrebnu polemiku. Ne mogu se mijenjati niti iskrivljavati, nego ostaju onakvi kakvi su. Nejasni ajeti odnose se na istinitost i potvrdu, i ne mogu se mijenjati, iskrivljavati, niti subjektivno tumaiti. Njima Allah iskuava robove, kao to ih iskuava halalom i haramom, kako ne bi skrenuli na put neistine i napustili istinu.

Zato Allah Uzvieni kae: "Oni u ijim srcima je zastrana", tj. naputanje istine i prihvaanje neistine, "oni slijede nejasne ajete", tj. oni uzimaju ono to je nejasno, kako bi to mogli iskriviti prema svojim pokvarenim namjerama, budui da postoji mogunost promjene izraza. to se tie onoga to je jasno utvreno, oni se time ne bave jer to ih igoe i stoji kao dokaz protiv njih.

Zato Allah Uzvieni kae: "u tenji za smutnjom", tj. za dovoenjem u zabludu onih koji ih slijede, pokazujui im prividno da se oni bore protiv njihovih novotarija u vezi s Kur'anom, iako je to dokaz protiv njih a ne u njihovu korist. Tako krani dokazuju kako Kur'an govori da je Isa Boiji Duh i Rije koju je On spustio Merjemi kao Svoj Duh, ostavljajui pritom dokaze u rijeima Allaha Uzvienog:

Primjer Isaa kod Allaha je isti kao i primjer Adema: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: 'Budi!' i on bi!" (3:59), te druge utvrene i jasne ajete koji kazuju da je on jedno od Allahovih stvorenja, rob i jedan od Njegovih poslanika!

"i svojim tumaenjem", tj. iskrivljavanjem po svojim eljama kao da oni znaju ta jeste i ta e biti. El-Buhari, Muslim i Ebu-Davud navode predanje od El-Aknebija, odnosno od Aie, r.a., koja kae da je /465/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao ovaj ajet:

"On je Onaj Koji ti objavljuje Knjigu ..." do rijei "...Samo razumni shvaaju!" Zatim kae da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada vidite one koji slijede nejasne ajete, to su oni koje je Allah igosao, pa ih se priuvajte!" Ovo je predanje El-Buharija, a prenosi i Et-Tirmizi.

Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Umame koji prenosi da je Vjerovjesnik rekao u vezi s rijeima Uzvienog: /466/ "Oni u ijim srcima je zastrana", "To su haridije, tj. secesionisti!" Najmanje to se moe rei za ovaj hadis je da je "mevkuf", tj. predanje govora ashaba Allahovog Poslanika, a znaenje mu je vjerodostojno, jer je prva velika novotarija u islamu bila pobuna haridija koji su se pojavili zbog ovosvjetskih razloga, odnosno prilikom Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, podjele ratnog plijena iz Bitke na Hunejnu. Njima se tada uinilo u njihovim pokvarenim umovima da on nije pravedno izvrio podjelu, pa su ga iznenadili svojim stavom! Jedan od njih, po imenu Zul-Huvejsire, rekao je: "Budi pravedan, jer nisi pravedno postupio!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to je rekao: /467/ "Ako nisam bio pravedan, onda za mene nema nade i propao sam! Allah mi je povjerio sve stanovnike Zemlje, a vi mi ne vjerujete?!" Kada je ovjek otiao, Omer ibn El-Hattab je zamolio, odnosno prema drugoj verziji, Halid ibn El-Velid je zamolio da ga ubije. On je rekao: "Ostavi ga...! Od ovog ovjeka (njegove vrste) pojavit e se ljudi koji e biti tako poboni, da ete vi potcjenjivati vlastiti namaz poredei ga s njihovim, i vae uenje s njihovim, ali koji e izlaziti iz vjere kao to strijela izlazi iz luka! Gdje god ih sretnete, ubijajte ih, jer u njihovom ubistvu je nagrada za onoga koji ih ubije!" Nakon toga, oni su se pojavili u vrijeme Alije ibn Ebi-Taliba, r.a., i on se s njima borio u Nehrevanu. Od njih su nastali mnogi narodi, plemena, miljenja, sljedbe, tekstovi i frakcije, zatim su iz toga proizale kaderije (indeterministi), mutezile, dehmijje (fatalisti) i druge grupacije o kojima govori iskreni i posvjedoeni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: /468/ "Ovaj ummet e se podijeliti na sedamdeset i tri grupe. Sve one e u Vatru izuzev jedne!" Kazali su mu: "A koja je to, Allahov Poslanie?", a Vjerovjesnik je odgovorio: "Ona koja bude na onome na emu sam ja, i moji ashabi!" To navodi Hakim s ovim dodatkom u svom "Mustedreku".

"njihovo tumaenje zna samo Allah!" Uai Kur'ana se razilaze u pogledu stajanja ovdje; neki zastaju na Imenu Uzvienom, kao to stoji u naprijed navedenom predanju od Ibn-Abbasa, r.a., koji kae: "Tumaenja imaju etiri vrste: tumaenje za koje niko nema opravdanja da ga ne zna, tumaenje koje znaju Arapi samim poznavanjem jezika, tumaenje koje znaju upueni u znanost i tumaenje koje zna samo Allah!" Ibn-Merdevejh navodi predanje s lancem od Ibn El-Asa, koji navodi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: /469/ "Kur'an nije objavljen da bi jedan dio drugom kontrirao. Stoga, ono to spoznate iz njega radite po njemu, a u ono u emu se dvoumite vjerujte!" Abdurrezzak navodi predanje od Ibn-Tavusa, koji navodi od svoga oca da je rekao: Ibn-Abbas je itao:

"a tumaenje njihovo zna samo Allah, a oni pak koji su u znanost upueni kau: 'Mi u to vjerujemo!?...' Isto tako, Ibn-Derir prenosi od Omera ibn Abdul-Aziza i Malika ibn Enesa, da oni u to vjeruju ne znajui "njegovo tumaenje". Od Ibn-Derira se navodi da u uenju Abdullaha ibn Mesuda stoji: "da je njegovo tumaenje samo kod Allaha, dok upueni u znanost govore: "Mi vjerujemo u to!..." Ovako se navodi i od Ubejja ibn Ka'ba, a i Ibn-Derir se opredjeljuje za ovo miljenje.

Muhammed ibn Ishak navodi predanje od Muhammeda ibn Dafera ibn Zubejra: Njegovo tumaenje, kojim je htio to to je htio, niko ne zna osim Allaha, a upueni u znanost kau: "Vjerujemo u to." Zatim tumaenje nejasnih (nefiksiranih) ajeta dovode u vezu s onim to znaju iz tumaenja jasnih (fiksiranih) ajeta, koje niko ne moe tumaiti na vie od jednog naina. Ovim se Knjiga ini koherentnom, tako da jedan dio potvruje drugi, potvruje se kao dokaz, pokazuje razlonost, otklanja la i odbacuje nevjerstvo. Prema jednom hadisu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao je Ibn-Abbasa i rekao: /470/ "Allahu, daj mu razumijevanje vjere i poui ga tumaenju!"

Govorei o njima, Allah Uzvieni navodi da oni kau: "Vjerujemo u to", tj. u ono to je nejasno,

"sve je to od Gospodara naega", tj. svi ajeti, i jasni (fiksirani) i nejasni (nefiksirani) istiniti su i pravi. Svaki od njih potvruje istinitost drugoga i posvjedouje ga, budui da su svi od Allaha, a nita od Njega nije proturjeno. Allah Uzvieni kae:

"A zar oni ne razmiljaju o Kur'anu? Da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu nali mnoge proturjenosti!" (2:82) Zato Allah Uzvieni kae: "Niko ne shvaa osim razumni!" To znai da samo oni koji imaju zdravog razuma i pravog razumijevanja shvaaju, razumiju, promiljaju i razmatraju prava znaenja! Imam Ahmed navodi predanje od Amra ibn uajba, koji to navodi od svoga oca, a on od djeda, da je rekao kako je /471/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uo jednom da polemiziraju, pa je rekao: "Propali su oni koji su to inili prije vas, jer oni su suprotstavljali jedan dio Allahove Knjige drugome, iako je Allahova Knjiga objavljena da svaki dio potvruje drugi. Stoga, ne proglaavajte lanim jedan dio pomou drugoga! Ono to znate iz nje, to i go vorite, a ono to ne znate, traite od onoga ko to zna!"

Zatim Allah Uzvieni kae za upuene u znanost da oni mole Allaha govorei:

"Gospodaru na, nemoj skrenuti srca naa nakon to si nas uputio!", tj. ne okreni ih od Pravog puta nakon to si ih postavio na njemu i ne uini nas kao one u ijim srcima je pristranost i koji slijede ono to je u Kur'anu nejasno, nego nas uvrsti na Tvome Pravom putu!

"i daruj nam Svoju milost!" kojom e uvrstiti naa srca, kojom e nas ujediniti, kojom e nam poveati uvjerenje i vjeru.

"Ti si, doista, obilni Darovalac" Ibn-Merdevejh navodi predanje od Aie, r.a., kako je rekla: /472/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, esto bi molio: "O Ti, Koji srca okree, moje srce uvrsti na Tvojoj vjeri!", pa sam mu rekla: "Allahov Poslanie, mnogo ui ovu dovu!?" On je rekao: "Nema srca koje nije izmeu dva prsta Svemilosnog, ako On hoe da ga uini postojanim, On e to i uiniti, a ako hoe da ga izokrene, i uini to! Zar ne slua rijei:

'Gospodaru na, nemoj skrenuti srca naa nakon to si nas uputio i daruj nam Svoju milost! Ti si, doista, obilni Darovalac! Ovaj hadis je "garib" u ovoj verziji, ali je njegova osnovna verzija navedena u dva Sahiha, te drugim zbirkama, u vie predanja bez dodatka ovog asnog ajeta.

"Gospodaru na, Ti e sakupiti ljude na Dan u koji nema sumnje!" Dakle oni u svojim dovama govore: "Doista e Ti, Gospodaru na, sakupiti Svoja stvorenja na Dan njihova povratka, razvrstati ih i suditi im u stvarima u kojima su se razilazili, nagraujui svakoga za njegovo djelo na ovome svijetu, bilo dobro ili zlo."

"Doista onima koji ne vjeruju nee nita koristiti imeci njihovi, ni djeca njihova kod Allaha, i oni su gorivo za Vatru!" /10/ "Kao to su to i Faraonovi ljudi, te oni prije njih koji su znakove nae lanim smatrali, pa ih je Allah zbog grijehova njihovih kaznio. A Allah estoko kanjava!"/11/

"Doista one koji ne vjeruju ..." u ajete (znakove) Allahove, u la utjeruju poslanike Njegove i ponaaju se suprotno Knjizi Njegovoj,

"nee nita korititi imeci njihovi, ni djeca njihova, i oni su gorivo za Vatru!", tj. drvo kojim se loi ova vatra, kao to Allah Uzvieni takoer kae: "I vi, i oni koje pored Allaha oboavate, bit ete gorivo dehenemsko!" (21:98) Ibn-Merdevejh navodi predanje s lancem od Ummi-Fadla da je /473/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao jedne noi u Meki i rekao: "Jesam li prenio?" ponavljajui to tri puta. Tada je ustao Omer Allaha prizivajui, i rekao: "Da, Allahom se kunem! Bio si paljiv, trudio si se i davao savjete, pa budi strpljiv!" Tada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Vjera e se, doista, manifestirati tako da se nevjerstvo vrati na svoje mjesto, i ljudi e preko mora krenuti sa islamom! Doi e vrijeme da ljudi ue Kur'an! Oni e ga uiti, upoznavati i govoriti: 'Uili smo ga i upoznali, pa ko je to bolji od nas?' Ali u takvim nema nikakva dobra!" Tada su ga upitali: "Allahov Poslanie, koji su to?", a on je odgovorio: "Ti su meu vama i oni e biti gorivo Vatre!"

"Kao to su to i Faraonovi ljudi", tj. kao to su inili Faraonovi ljudi. To znai da nevjernicima nee koristiti njihovi imeci niti djeca njihova, nego e oni propasti i kanjeni biti kao to su to bili Faraonovi ljudi i oni prije njih koji su u la utjerivali poslanike i ajete Allahove, odnosno dokaze koje su oni donosili.

"A Allah, doista, estoko kanjava!", tj. On estoko uzvraa, bolno kanjava i od Njega se niko nee moi zatititi. On je Onaj Koji ini ono to hoe i sve savladava. Nema boga osim Njega, niti Gospodara osim Njega.

- Reci onima koji ne vjeruju: "Bit ete pobijeeni i u Dehennemu okupljeni, a uasno je to boravite!" /12/ "Vi ste imali znak u dvjema grupama koje su se sukobile: jednoj koja se borila na Allahovom putu, i drugoj, nevjernikoj, kojoj se inilo da ih svojim oima vidi dva puta vie! A Allah Svojom pomoi podrava koga On hoe! To je, doista pouka za one koji su dalekovidni!"/13/

Muhammed ibn Ishak navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, /474/ kada je uinio sa borcima na Bedru to to je uinio i vratio se u Medinu, sakupio idove i rekao: "Skupino idova, primite islam prije nego vas Allah pogodi onako kako je Kureje pogodio!" Oni su kazali: "Muhammede, neka te ne zavara to to si pobio jedan broj Kureja koji su bili nevjeti i nisu znali da se bore! Allahom se kunemo, ako se bude borio protiv nas, vidjet e da smo mi hrabri ljudi i da nisi sreo sline nama!" Nakon toga, Allah Uzvieni objavio je slijedee rijei:

- Reci onima koji ne vjeruju: "Bit ete pobijeeni i u Dehennemu okupljeni, a uasno je to boravite!" do rijei "pouka za one koji vid imaju!" To znai: "Reci, Muhammede, nevjernicima: 'Bit ete pobijeeni na ovome svijetu i sakupljeni na Sudnji dan u Dehennemu, a grozno je to boravite!' Zato Allah Uzvieni kae:

"Vi ste imali znak", tj. pouku, "u dvjema grupama", tj. dvjema skupinama, "koje su se sukobile" u borbi:

"jednoj koja se borila na Allahovom putu, i drugoj, nevjernikoj", "kojoj se inilo da ih svojim oima vidi dva puta vie!", tj. na Bedru su idolopoklonici vidjeli muslimane u dvostruko veem broju, to je Allah uinio uzrokom pobjede muslimana nad njima. Ovako navodi Ibn-Derir od nekih uenjaka.

Muhammed ibn Ishak navodi predanje od Urve ibn Zubejra da je /475/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je upitao jednog crnog roba iz plemena Benu-Hadad, koliki je broj Kureja, dobio odgovor: "Mnogo ih je!" On je zatim upitao: "Koliko grla kolju dnevno?" Rob je kazao: "Jednoga dana devet, a drugog deset." Na to je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ima ih izmeu devet stotina i hiljadu!"

Jasno je da je Allah Uzvieni umanjio broj idolo-poklonika u oima muslimana, a umanjio broj muslimana u oima idolopoklonika kada su se poredali za borbu, kako bi jedni na druge krenuli. Allah Uzvieni kae:

"A kada ste se sukobili, u oima vaim On ih je prikazao u malom broju, a vas u oima njihovim, takoer, u malom broju." (8:44) Kada su se dvije vojske sukobile, muslimani su vidjeli da je idolopoklonika malo! Ebu-Ishak navodi od Abdullaha ibn Mesuda: U naim oima ih je bilo malo, pa sam rekao ovjeku pored sebe: "Vidi, ima ih sedamdeset?" On je kazao: "Vidim ih stotinu!" Zatim kae: "Nakon toga smo zarobili jednog od njihovih i upitali ga: "Koliko vas je bilo?", a on je odgovorio: "Hiljadu!" Meutim, idolopoklonici su vidjeli muslimane u dvostruko veem od stvarnoga broja, to je dovelo do straha, haosa i panike u srcima njihovim. U tom smislu, Allah Uzvieni kae:

"inilo im se da ih svojim oima vide dva puta vie!" To znai, oni su vidjeli njih dvije hiljade svojim oima. To je bio vid podrke muslimanima od Allaha Uzvienog. Zato Allah Uzvieni kae:

"A Allah Svojom pomoi podrava koga On hoe! To je, doista, pouka za one koji su dalekovidni!", tj. On uzdie vjernike i poniava nevjernike. U tome je pouka za onog koji vid, razboritosti i razumima, kako bi se uputio prema Allahovoj odredbi, Njegovim djelima i odreenju, ime On pomae vjernike na ovome svijetu, i za Dan kada e ustati svjedoci!

"Ljudima je uljepana ljubav prema strastima, enama, sinovima, gomilama zlata i srebra, ras nim konjima, stoci i zemlji za obra-ivanje! To su uici ovosvjetskoga ivota, a najljepe je mjesto povratka kod Allaha!" /14/ Reci: "Hoete li da vam kaem ta je bolje od toga?" Oni koji budu bogobojazni, kod Gospodara svoga e imati denetske bae ispod kojih rijeke teku, u kojima e vjeno boravili, i supruge iste i zadovoljstvo od Allaha! Allah dobro vidi robove Svoje!"/15/

Allah Uzvieni navodi vie vrsta uitaka koji se ljudima ine lijepim na ovome svijetu, kao to su ene i sinovi. Zapoeo je sa enama, jer one predstavljaju najjae iskuenje (izazov). U Sahihu stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /476/ "Nakon mene nisam ostavio za ljude tetnijeg iskuenja od ena!" Ako je namjera prema enama ednost i mnogo djece, to je ono to se trai, to je poeljno i lijepo. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: /477/ "Ovaj svijet je uitak, a najbolji uitak na njemu je dobra ena: kada je pogleda, ona ga obraduje, kada joj naredi, ona ga poslua, a kada je odsutan, ona ga uva, uvajui sebe i njegovu imovinu." On je, a.s., takoer, rekao: /478/ "Oenite se dragom i plodnom enom, jer ja u se na Sudnjem danu, preko vas, natjecati u brojnosti s drugim narodima!" Isto tako, i imovina: nekada je za ponos i uznesenost to je pokueno, a nekada za dijeljenje u svrhu dobra, rodbini, za dobroinstvo i pokornost, a to je lijepo i pohvalno sa erijatskog stanovita. Komentatori se razilaze u pogledu iznosa "kintara", ali se slau da je to obilan imetak. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Enesa, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /479/ "Kintar znai hiljadu dinara."

"Ljubavi prema konjima imaju tri vrste:

- nekada je to na Allahovom putu, na bojnom polju, pa ko to naumi, taj e biti nagraen,

- nekada je to vezano za ugled i ponos nad pripadnicima islama, i tada je teret na onome ko to namjerava,

- nekada je to u funkciji ednosti, krjeposti i ouvanja rase, ne zaboravljajui Allahovo pravo (zekat), i tada je to dozvoljeno, kao to e biti navedeno u hadisu u vezi s tim, inaallah, uz rijei Allaha Uzvienog:

"I protiv njih pripremite koliko god moete snage i konja za boj!" (8:60)

znai "koji slobodno pase", a ima miljenja da to znai i "obiljeen na elu ili nogama" i sl. Imam Ahmed navodi od Suvejda ibn Hubejre, koji navodi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: /480/ "Najbolji imetak za ovjeka je rasplodna drebica ili opraen drvored palmi!" Rije znai "sa dosta potomstva", a rije znai "drvored palmi", a znai "opraena".

"stoke" znai: deva, goveda i ovaca, a "i usjeva" znai: zemlja uzeta za zasade i obraivanje.

Zatim Allah Uzvieni kae: "To su uici ovosvjetskoga ivota", tj. to je ljepota ovosvjetskog ivota i njegov prolazni ukras.

"a najljepe je mjesto povratka kod Allaha!", tj. mjesto vraanja i nagrade. Ibn-Derir navodi od Omera ibn Hattaba da je on, kada je objavljen ajet:

"Ljudima je uljepana ljubav prema strastima", rekao: "Sada si to rekao, Gospodaru na, kada si nam to uljepao!" Nakon toga objavljeno je: Reci: "Hoete li da vam kaem ta je bolje od toga?", tj. reci, Muhammede, ljudima: "Hoete li da vas obavijestim koje su blagodati bolje od toga to se vama ini lijepim, a to je, bez sumnje, prolazno... ?!" Zatim je to saopio rekavi:

"Oni koji se budu bojali, kod Gospodara svoga e imati denetske bae kroz koje rijeke teku." To znai, tamo na sve strane izbijaju rijeke s raznim vrstama pia od meda, mlijeka, vina, vode i drugih vrsta kakve oi nisu vidjele, niti su ui ule, niti ovjeku moe pasti na pamet "koji e tamo ostati vjeno", tj."i supruge iste" od prljavtine, menstruacije i pranja poslije poroaja; "i zadovoljstvo od Allaha", tj. njima pripada Njegovo zadovoljstvo, pa se nee na njih poslije toga nikada rasrditi, kao to kae:

"a i zadovoljstvo od Allaha je najvee!" (9:72), tj. to je najvea blagodat koju im On daje.

Zatim, Allah Uzvieni kae: "Allah dobro vidi robove Svoje!", tj. On daje svakome ono to zasluuje da mu se da.

- Oni koji govore: "Gospodaru na, mi doista vjerujemo, pa oprosti nam grijehe nae i sauvaj nas od patnje u Vatri!" /16/ "Strpljivi, i iskreni, i Allahu posluni, i koji od imetka dijele, i koji u osvit zore za oprost mole!"/17/

Allah Uzvieni opisuje Svoje vjerne robove, kojima je obeao veliku nagradu, pa kae:

Oni koji budu govorili: "Gospodaru na, mi, doista, vjerujemo!" u Tebe, Tvoju Knjigu i Poslanika Tvoga, "pa oprosti nam grijehe nae!" Tj. uz nau vjeru u Tebe i ono to si nam propisao, oprosti nam grijehe i nedostatke nae Svojom dobrotom i milou.

"i sauvaj nas od patnje u Vatri!""Oni koji budu strpljivi", inei djela pokornosti i izbjegavajui zabrane, "i iskreni" u vjeri koja im je dostavljena, "i Allahu posluni", tj. pokorni i pos luni, "i koji budu od imetka dijelili" za sve to im je nareeno, kako rodbini, tako i svima onima koji su u nudi, "i koji se budu u osvit zore za oprost molili". To ukazuje na vrijednost traenja oprosta u osvit zore.

U oba Sahiha, Musnedima i Sunenima stoji predanje od ashaba da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /481/ Allah Uzvieni se sputa svaku no na ovozemaljsko nebo, gdje ostaje posljednju treinu noi, pa kae: "Ima li koga da neto trai, pa da mu dam? Ima li koga da neto moli, pa da mu udovoljim molbi? Ima li koga da trai oprost, pa da mu oprostim?"... Abdullah ibn Omer bi klanjao nou, a zatim govorio: "O Nafi', je li nastupila zadnja treina noi?" Ako bi mu odgovorio da jeste, on bi tada poeo s dovom i istigfarom (traenjem oprosta) sve dok ne bi svanulo. To prenosi Ibn Ebi-Hatim. Ibn-Derir navodi predanje od Hatiba, koji kae: uo sam nekog ovjeka u drugom dijelu damije kako u zadnjoj treini noi govori: "Gospodaru moj, zapovjedio si mi, pa Ti se pokoravam! Ovo je 'sehar', pa oprosti mi grijehe!" Pogledao sam tamo, i vidim Abdullaha ibn Mesuda, r.a. Ibn-Merdevejh navodi predanje od Enesa ibn Malika, koji kae: /482/ "Bilo nam je zapovjeeno da nakon klanjanja nou, pred zoru, sedamdeset puta uputimo Allahu molbu za oprost grijeha."

"Allah svjedoi da nema drugog boga osim Njega, a i meleci i ueni, postupajui pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!" /18/ "Vjera je kod Allaha, doista, islam! A oni kojima je data Knjiga podvojili su se ba onda kada im je dolo znanje, i to iz meusobne nepravednosti (zavisti)! A onaj ko ne vjeruje u znakove Allahove pa, Allah brzo svia raune!" /19/Ako se oni budu prepirali s tobom, reci: "Ja se samo Allahu predajem, kao i oni koji me slijede!" I reci onima kojima je dana Knjiga i nepismenima: "Da li ste islam primili?" Pa ako prime islam, onda su oni na Pravom putu, a ako odbiju, tvoje je jedino da poziva! A Allah dobro vidi robove Svoje!"/20/

Allah Uzvieni svjedoi, a On je za svjedoka dovoljan, On je najiskreniji i najpravedniji svjedok i On najistinitije govori i da nema drugog boga osim Njega , tj. da je On jedino Bog za sva stvorenja. Tako On kae: "ali, Allah svjedoi ono to ti objavljuje." (4:166) Zatim, On uporedo sa Svojim svjedoenjem navodi i svjedoenje meleka i uenih ljudi, pa kae:

"Allah svjedoi da nema drugog boga osim Njega, a i meleci i ueni", to predstavlja posebno priznanje uenima u ovom pitanju; "postupajui pravedno", to On inae ini u svakoj situaciji.

"nema drugog boga osim Njega" predstavlja potvrdu prethodnog iskaza.

"Silnog i Mudrog", tj. Onaj iju uzvienost ne moe niko dostii, Koji je Mudar u rijeima, djelima, erijatskim propisima i odredbama. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje s lancem od Zubejra: /483/ On kae: "uo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je prouio ovaj ajet:

"Allah svjedoi da nema drugog boga osim Njega, a i meleci i ueni" kako kae: "...I ja svjedoim, Gospodaru moj!" Ebul-Kasim Et-Taberani navodi predanje u svom djelu: "El-Mu'dem el-Kebir" s lancem od Galiba el-Kattana: /484/ "Doao sam u Kufu radi trgovine i odsjeo nedaleko od A'mea. Poto je bila no, ja sam htio da prilegnem, a on je ustao i klanjao noni namaz. Naiao je na ovaj ajet: "Allah svjedoi..." do rijei:

"Vjera je kod Allaha doista islam!" "I ja svjedoim ono to svjedoi Allah, d.. I ovaj ehadet ostavljam kod Allaha kao zalog. Vjera je kod Allaha doista islam!" To je ponovio vie puta. Ja rekoh: "O njemu je neto uo!" Ustao sam rano i otiao do njega, oprostio se, a potom rekao: "Ebu-Muhammede, uo sam te kako ponavlja ovaj ajet?!" On e na to: "Da li zna ta ima u njemu?" Ja rekoh: "Kod tebe sam ve mjesec dana, ali mi nisi govorio o tome!" On ree: "Tako mi Allaha, neu ti o njemu govoriti dok ne proe godinu dana!" Nakon toga, ja sam se strpio godinu dana dolazei na njegova vrata, a nakon godine dana rekoh: "Ebu-Muhammede, ve je prola godina!" On tada ree: "Govorio mi je Ebu-Va'il navodei kako je Abdullah priao da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Onaj koji je to uio, doi e na Sudnji dan, pa e mu Allah Uzvieni rei: "Moj rob Mi je povjerio, a ja sam Onaj Koji ispunjava povjerenje. Uvedite Mog roba u Dennet!"

"Vjera je kod Allaha doista islam!" To je izvijee od Allaha Uzvienog da kod Njega nema druge vjere koja e biti primljena osim islama, a to znai slijediti poslanike, koje je ljudima Allah poslao dovrivi to poslanstvo s Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, koji je zatvorio sve putove Allahu osim sa svoje strane. Stoga, ko doe u susret Allahu sa nekom drugom vjerom, nakon poslanstva Muhammedova, to od njega nee biti primljeno, kao to Allah Uzvieni kae:

"A ko bude elio neku drugu vjeru mimo islama, ona mu nee biti primljena!" (3:85)

"A oni kojima je dana Knjiga podvojili su se ba onda kada im je dolo znanje, i to iz meusobne nepravednosti!" Bili su nepravedni jedni prema drugima, pa su se razili zbog meusobne zavisti i mrnje. To je dovelo do meusobnog razilaenja o pitanju svih stavova i djela, iako se radilo o Istini.

Zatim Allah Uzvieni kae:

"A onaj ko ne vjeruje u znakove Allahove, pa Allah brzo svia raune!" nagraujui, odnosno obraunavajui se s onima koji ga negiraju i kanjavajui za to.

Zatim kae: "A ako se oni s tobom budu prepirali", tj. ako s tobom budu polemizirali o "tevhidu" ("Allahovo jednoi"),

"reci: 'Ja se samo Allahu predajem kao i oni koji me slijede!'" Tj. reci: Ja se iskreno klanjam samo Allahu, Koji nema druga, "kao i oni koji me slijede" u mojoj vjeri.

Nakon toga, Allah Uzvieni kae Svom robu i poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da pozove pripadnike Knjige i idolopoklonike u islam:

"I reci onima kojima je dana Knjiga i nepismenima: Da li ste islam primili? Pa, ako prime islam, onda su oni na Pravom putu, a ako odbiju, tvoje je jedino da poziva!" Tj. Allah e se s njima obraunati i Njemu e se oni vratiti, jer On je Onaj Koji u zabludi ostavlja ili upuuje koga hoe, a Njemu pripada nepobitan dokaz.

"A Allah dobro vidi robove Svoje!" On dobro zna ko zasluuje uputu, a ko zabludu. Ovaj i slini ajeti predstavljaju jedan od najrjeitijih dokaza da je on, sallallahu alejhi ve sellem, poslat svim stvorenjima. U tom smislu On kae:

Reci: "O ljudi, ja sam Allahov Poslanik svima vama." (7:158) U Sahihima i drugim zbirkama ima vie predanja koja potvruju nizom injenica da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slao pisma vladarima i grupama ljudi, Arapima i nearapima, pismenima i nepismenima, pozivajui ih Allahu i tako izvravajui Allahovu naredbu.

Abdurrezzak navodi predanje s lancem od Ebu-Hurejre da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /485/ "Tako mi Onoga u ijoj ruci je moj ivot, svako ko uje za mene od ovoga ummeta, bio on i jevrej ili kranin, a zatim umre, a ne povjeruje u ono s im sam poslan, ui e u Vatru!" (Prenosi ga Muslim.)

Zatim je rekao: /486/ "Poslan sam i crvenima i crnima!", i jo dodaje: /487/ "Vjerovjesnici su slani svaki svom narodu, a ja sam poslan svim ljudima!"

"Onima koji ne vjeruju u znakove Allahove i koji vjerovjesnike ubijaju neopravdano, i ubijaju one koji trae da se po pravdi postupa prema ljudima, navijesti bolnu kaznu!" /21/ "To su oni ija djela su bezvrijedna i na ovome i na drugome svijetu i kojima niko nee u pomo pritei"/22/

Ovo je prijekor od Allaha Uzvienog pripadnicima Knjige zbog grijeha koje su poinili, kako u drevna vremena, tako i kasnije, proglaavajui, iz oholosti i inada, lanim Allahove ajete koje su im dostavljali poslanici, izbjegavajui da slijede Istinu, te ubijajui vjerovjesnike bez ikakvog razloga osim zato to su pozivali Istini.

"...i koji vjerovjesnike ubijaju neopravdano i ubijaju one koji trae da se po pravdi postupa prema ljudima." To predstavlja vrhunac drskosti i oholosti to potvruje i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada kae: /488/ "Oholost je potcjenjivanje istine i omalovaavanje ljudi!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje Ebu-Ubejde el-Derraha, r.a., koji kae: /489/ Rekao sam: "Allahov Poslanie, koji e ljudi na Sudnjem danu biti najee kanjeni?", a on, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: "ovjek koji je ubio vjerovjesnika ili onoga koji nareuje dobro, a odvraa od zla!" Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prouio:

"Onima koji ne vjeruju u znakove Allahove i koji vjerovjesnike ubijaju neopravdano i ubijaju one koji trae da se po pravdi postupa prema ljudima, navijesti bolnu kaznu!" A zatim je rekao: "Ebu-Ubejde, Izraeliani su ubili etrdeset i tri vjerovjesnika samo u jednom satu na poetku dana. Zatim je ustalo sedamdeset Izraeliana da pozovu one koji su pobili te vjerovjesnike na dobro, a odvrate ih od zla. Krajem dana oni su i njih sve pobili. Na njih ukazuje Allah Uzvieni!" Stoga je njima Allah Uzvieni i dao ponienje i nitavnost na ovome svijetu, a kaznu nepodnoljivu na drugome svijetu.

"To su oni ija djela su bezvrijedna i na ovome i na drugome svijetu i kojima niko nee u pomo pritei." "Zar ne vidi one kojima je dat dio Knjige, kada se pozovu Allahovoj Knjizi da im se po njoj sudi, zatim neki od njih to odbijaju, jer oni se ionako okreu." /23/ To je zato to oni govore: "Vatra nas nee ni dodirnuti vie od nekoliko dana!", i u njihovoj vjeri ih zavarava to to su izmiljali! /24/ "A ta e biti kada ih skupimo onoga Dana u koji nema sumnje, i kada svako dobije ono to je zasluio? A njima nepravda nee biti uinjena!"/25/

Allah Uzvieni ovo navodi prigovarajui idovima i kranima koji se dre onoga to smatraju Tevratom i Indilom, a kada se pozovu da se po njima donese presuda o slijeenju Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, oni to odbijaju. Ovo je veliki prijekor zbog njihovog ponaanja suprotnog Allahu i inada. Zatim Allah Uzvieni kae:

- To je zato to oni govore: "Vatra nas nee ni dodirnuti vie od nekoliko dana!" To znai da oni na Allaha izmiljaju da e biti kanjeni vatrom samo sedam dana, o emu je bilo komentara u suri El-Bekara.

Zatim kae: "te to ih u vjeri zavarava to to su izmiljali!" Tj. to ih uvruje na neistini kojom se zavaravaju tvrdei da ih vatra nee priti vie od nekoliko dana, iako je to ista izmiljotina njihova. Zato im Allah Uzvieni prijeti rijeima:

"A ta e biti kada ih sakupimo onoga Dana u koji nema sumnje?" Tj. ta e biti s njima na Sudnjem danu pred Allahom budui da su oni Njegove poslanike i vjerovjesnike u la utjerivali i ubijali kao to su ubijali i najbolje meu sobom. On e ih toga Dana, u iji dolazak nema sumnje, pitati za to i kazniti, "kada svako dobije ono to je zasluio. Tada njima nepravda nee biti uinjena!"

- Reci: "Allahu moj! Koji svu vlast ima! Ti vlast daje kome Ti hoe, a oduzima od koga Ti hoe! Ti uzvisuje koga hoe, a unizuje koga hoe! U Tvojoj ruci je dobro! Ti doista Svemoan si!" /26/ "Ti uvodi no u dan i uvodi dan u no! ivo izvodi iz mrtvog i mrtvo izvodi iz ivog! Ti opskrbljuje koga hoe, bez ikakva rauna!"/27/

Allah Uzvieni kae: Reci, Muhammede, veliajui svoga Gospodara, zahvaljujui mu se, Njemu se predajui i u Njega se pouzdavajui:

'Allahu moj, Koji svu vlast ima!'" Tj., Ti raspolae Svojim stvorenjima, ini to hoe i Tebi pripada sva vlast.

"Ti vlast daje kome Ti hoe, a oduzima od koga Ti hoe! Ti uzvisuje koga hoe, a unizuje koga hoe!" Tj., Ti si Onaj Koji daje i Onaj Koji spreava! to Ti hoe to biva, a to nee i ne biva! U ovom ajetu je upozorenje i uputa da se Njemu zahvaljujemo na Njegovim blagodatima ovoj zajednici (ummetu) to je prebacio vjerovjesnitvo od Izraeliana arapskom, kurejiskom, mekanskom Vjerovjesniku, Peatu svih vjerovjesnika i Njegovom Poslaniku, kojega je poslao ljudima i dinima, i koga odlikuju odlike koje nisu dane nijednom vjerovjesniku, niti poslaniku prije njega, da svoj ummet proiri po svijetu, da svoju vjeru i njene propise uzdigne nad drugim vjerama i propisima, Allah neka ga obaspe blagodatima i mirom. Tako Allah Uzvieni poslanstvo daje kome On hoe, pa kae: "Allah najbolje zna gdje e dati poslanstvo Svoje!" (6:124)"Ti uvodi no u dan i uvodi dan u no!" Tj. Ti uzima od duine jednome i dodaje drugome, pa se izjednae, zatim, uzima od ovoga i dodaje drugome, pa se meusobno razlikuju, a potom izjednae. I tako to biva u toku etiri godinja doba.

"ivo izvodi iz mrtvog i mrtvo izvodi iz ivog!" Dakle, Ti izvodi usjev iz sjemenke i sjemenku iz usjeva, palmu iz sjemenke i sjemenku iz palme, vjernika iz nevjernika i nevjernika iz vjernika, koko iz jajeta i jaje iz kokoi, te sve druge stvari koje idu ovim tokom.

"Ti opskrbljuje koga hoe bez ikakva rauna!", tj. daje kome hoe, a uzima od koga hoe u skladu s Tvojom neprikosnovenom mudrou, voljom i htijenjem. Et-Taberani navodi predanje od Ibn-Abbasa, r.a., koji navodi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: /490/ "Najuzvienije ime Allaha, d.., kojim kada se zamoli dovu usliava, nalazi se u ovom ajetu sure "Ali-Imrana":

- Reci: "Allahu moj, Koji svu vlast ima..." do rijei "...Ti doista sve moe!" "Vjernici za prijatelje ne uzimaju nevjernike mimo vjernika, a ko to ini, sa Allahom nema nita! Izuzev ako se time od njih tite! Allah vas na Sebe upozorava. A Allahu se sve vraa!"/28/

Allah Blagi i Uzvieni zabranjuje vjernicima da nevjernike uzimaju za prijatelje prema kojima iskazuju ljubav umjesto prema vjernicima, a zatim im prijeti rijeima: "a ko to ini, s Allahom nema nita!", tj. on je sasvim daleko od Allaha, kao to Allah Uzvieni kae:

O vjernici, ne prijateljujte s nevjernicima umjesto s vjernicima! Zar hoete da pruite Allahu oigledan dokaz protiv sebe?" ( 4:144)

"Izuzev ako se time od njih tite!", tj. izuzev onih koji se boje u pojedinim zemljama i vremenima od njihova zla, oni mogu od njih potraiti zatitu, tj. da im se priklone formalno, ali ne i duom i namjerom, kao to to navodi i El-Buhari od Ebu-Derda'a: On kae: "Mi se odnosimo ljubazno prema ljudima, a srca nam ih proklinju!" Es-Sevri prenosi od Ibn-Abbasa: "Tekijja (pretvaranje) nije u stvarnoj praksi, nego je to samo na jeziku!" To potvruju i rijei Uzvienog:

"Onoga ko pokae nevjerstvo u Allaha nakon to je u Njega vjerovao, osim ako bude prisiljen a srce mu ostane vrsto u vjeri, eka bolna kazna!" (16:106) El-Buhari navodi slijedee predanje: Hasan kae: "Tekijja vai do Dana sudnjega!"

Zatim Allah Uzvieni kae: "Allah vas upozorava na Sebe", tj. podsjea vas na Svoj revan ako Mu se suprotstavite, na Svoju silu i kaznu prema svakome ko se sprijatelji s Njegovim neprijateljima, a suprotstavi Njegovim pravim prijateljima.

Zatim kae: "jer Allahu se sve vraa!", tj. Njemu se vraa i priklanja sve kako bi svakoga nagradio za njegovo djelo. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Mejmuna ibn Mehrana, koji kae: Izmeu nas je ustao Muaz i rekao: "O ljudi, ja sam izaslanik Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vama, a vi znate da je povratak Allahu siguran, u Dennet ili u Vatru!"

- Reci: "Skrivali vi ono to je u prsima vaim ili pokazivali, Allah to zna! A On zna sve to je na nebesima i to je na Zemlji! Allah je nad svime moan!"/29/ "Onoga dana kada svaka osoba nae pred sobom dobro koje je uradila, ono zla to je uradila, poeljet e da je izmeu njih i njega udaljenost velika! A Allah vas na Sebe upozorava i Allah je blag prema robovima Svojim!"/30/

Allah Uzvieni obavjetava robove Svoje da On zna njihove tajne i javne stvari i da mu se nita ne moe sakriti, odnosno, da ih Njegovo Znanje obuhvaa u svakoj situaciji i vremenu, na nebesima i na Zemlji, tako da Mu ne moe izmai ni koliko trunka, niti manje od toga.

"Allah je nad svime moan", tj. Njegova mo se realizuje u svemu tome. Ovo je upozorenje robovima Njegovim da Ga se boje i imaju strahopotovanje prema Njemu, kako ne bi uinili ono to On ne voli da ine. Jer On zna to oni ine i moan je da im odmah odgovori kaznom. Ako ih ne kazni odmah, to znai da se prema njima odnosi kao Silni i Moni. Zato On poslije toga kae:

"Onoga dana kada svaka osoba nae pred sobom dobro koje je uradila", ustvari na Sudnji dan e biti doneseno pred roba svako njegovo djelo, bilo dobro ili zlo, pa ako bude dobro, obradovat e ga, a ako bude zlo, oalostit e ga, pa e on poeljeti da nije njegovo, odnosno da bude daleko od njega. Nakon toga, Allah Uzvieni naglaavajui to i prijetei kae:

"Allah vas na Sebe upozorava!", tj. plai vas Svojom kaznom. Nakon toga, ohrabrujui Svoje robove da ne gube nadu u Allahovu milost. On kae: "A Allah je blag prema robovima Svojim!", tj. On je milostiv prema Svojim stvorenjima, voli da oni budu na Njegovom Pravom putu i slijede Njegovoga Plemenitog, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

- Reci: "Ako vi Allaha volite, onda mene slijedite, i vas e Allah voljeti i grijehe vam oprostiti! A Allah prata i milostiv je!?" /31/ Reci: "Pokoravajte se Allahu i Poslaniku! A ako se oni okrenu, Allah, doista, ne voli nevjer-nike!?"/32/

Ovaj asni ajet donosi sud o svakome onome koji tvrdi da voli Allaha, a nije na putu Muhammedovom, navodei da je njegova tvrdnja lana sve dok ne bude slijedio erijat Muhammedov rijeju i djelom. To je potvreno i u sahih hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji kae: /491/ "Ko bude uradio neki posao koji nije u skladu s islamom, on se odbacuje!" U tom smislu i Allah Uzvieni kae:

"Ako vi Allaha volite, onda mene slijedite, pa e i vas Allah voljeti", tj. vi ete dobiti i vie od toga to ste traili svojom ljubavlju, dobit ete Allahovu ljubav prema vama, a ona je vea od vae. Neki mudraci govore: "Nije stvar u tome da ti voli, nego je stvar u tome da bude voljen."

Nakon toga Allah Uzvieni kae:

"i grijehe vam oprostiti! A Allah prata i milostiv je!" Ukoliko budete slijedili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vi ete to dobiti kao blagoslov njegove misije.

Zatim, Allah Uzvieni kae nareujui svim ljudima, kako odabranim tako i masama:

Reci: "Pokoravajte se Allahu i Poslaniku, a ako se okrenete od toga", tj. a ako se budete ponaali suprotno Njegovoj naredbi, "Allah, doista, ne voli nevjernike!" To pokazuje da je ponaanje suprotno Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, putu nevjerstvo (kufr), te da Allah ne voli onoga koji je takav, pa makar i tvrdio i smatrao da voli Allaha i da Mu se pribliava tako da slijedi Poslanika i Vjerovjesnika Nepismenog, Peat poslanika Allahovih, Poslanika koga je On poslao i ljudima i dinima, onoga kojega bi slijedili svi, ukljuujui i velike poslanike pokoravajui mu se i prihvaajui njegov erijat, da su bili ivi u njegovo vrijeme! O tome e biti govora kasnije, uz komentar ajeta: "I kada Allah od svakog vjerovjesnika uze obavezu..." ( 3:81), inaallah.

"Doista je Allah odabrao Adema, i Nuha, i porodicu Ibrahimovu, i porodicu Imranovu nad svjetovima!" /33/ "Sav porod, jedan od drugoga! A Allah sve uje i sve zna!"/34/

Allah Uzvieni navodi da je On odabrao ove porodice nad drugima na Zemlji, pa je odabrao Adema, kojega je Svojom rukom stvorio, udahnuo mu duu, dao da mu se Njegovi meleci poklone, pouio ga svim imenima, nastanio u Dennetu, a zatim dao da izae iz njega, u skladu sa Svojom mudrou. On je odabrao Nuha, a.s., prvog poslanika, koga je poslao stanovnicima Zemlje poto su oni oboavali kipove i Allahu druga pripisali. Odabrao je porodicu Ibrahimovu, te iz nje prvaka ljudskog roda, Peat vjerovjesnika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, te porodicu Imranovu, pod kojom se misli na oca Merjeme bint Imran, majku Isaa bin Merjem, a.s. I Isa je potomak Ibrahima, kao to u ajetu stoji:

- Kada Imranova ena ree: "Gospodaru moj, ovo to je u trbuhu mome ja zavjetujem Tebi na slubu, pa primi to od mene, Ti, doista, sve uje i sve zna!" /35/ A nakon to je rodila, ona ree: "Gospodaru moj, rodila sam ensko!" a Allah najbolje zna ta je ona rodila "a muko nije to i ensko. Dala sam joj ime Merjem. Ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoju zatitu od prokletog ejtana!"/36/

Ova ena Imranova je ustvari majka Merjeme, a.s. Ona je molila Allaha Uzvienog da joj pokloni djeaka, pa joj je On molbu usliao tako da je nakon odnosa s muem zanijela. Kada se trudnoa ostvarila, ona se zavjetovala da ga pokloni ibadetu (bogo-sluju) kako bi sluio u Svetom hramu. Rekla je: "Gospodaru moj",

"ovo to je u trbuhu mome ja zavjetujem Tebi na slubu, pa primi to od mene, jer Ti doista uje i zna!", tj. Ti uje moju molbu i zna moju namjeru.

- A nakon to je rodila, ona ree: "Gospodaru moj, rodila sam ensko, a muko nije to i ensko...!!", tj. po snazi i izdrljivosti u ibadetu i slubi Mesdidu Aksau.

"Dala sam joj ime Merjem." Kao to se vidi iz konteksta, ovim se pokazuje da je dozvoljeno da se na dan roenja djetetu nadije ime jer je to propis onih prije nas a ovdje se potvrdno prenosi. To potvruje i sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji kae: /492/ "Rodio mi se noas sin, kome sam dao ime svoga oca Ibrahima!" Isto tako, navodi se /493/ da je Enes ibn Malik, kada mu se rodio brat, odnio ga do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je on premazao usta vlanom hurmom i dao mu ime Abdullah. Meutim, u hadisu Hasana od Semura bin Dunduba navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /494/ "Svaki djeak vezan je za svoj kurban ("akiku"). Za njega se sedmi dan zakolje kurban, da mu se ime i obrije mu se glava!" To prenose Ahmed, autori Sunena, a Et-Tirmizi istie da je sahih. U predanju stoji i: "da se nazove" i to je sigurnije i tanije. Allah to najbolje zna!

Nakon toga dolaze rijei Allaha Uzvienog da je majka Merjemina kazala:

"Ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoju zatitu od prokletog ejtana!", tj. traim utoite i zatitu za nju i njeno potomstvo, tj. njenog sina Isaa, a.s., to je Allah usliao. Abdurrezzak navodi predanje od Ebu--Hurejrea, koji kae da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /495/ "Nema nijednog novoroeneta koje se rodi, a da ga ejtan ne dodirne prilikom roenja, pa ono zaplae od tog dodira, osim Merjeme i njenog sina!" Zatim Ebu-Hurejre kae: "Ako hoete, uite:

"Ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoju zatitu od prokletog ejtana!" Navode ga dvojica autora Sahiha.

- Pa je Gospodar njezin lijepo primi, i uini da lijepo izraste i da se o njoj Zekerijja brine. Kad god bi joj Zekerijja u hram uao, kod nje bi hrane naao. "Odakle ti ovo, Merjema?", pitao bi on, a ona bi odgovorila: "To je od Allaha!" Allah, doista, opskrbljuje koga hoe, bez ikakva rauna!/37/

Na Uzvieni Gospodar saopava da je On nju primao kao Njemu posveenu i podario joj lijep odgoj vezujui je s Njegovim dobrim robovima kako bi od njih stekla znanje, dobro i vjeru. Zato Allah Uzvieni kae: "i dao je da se Zekerijja o njoj brine", tj. uinio ga je zaduenim za nju, odnosno njega je Allah zaduio kako bi bila sretna, kako bi od njega nauila svako korisno znanje i dobro djelo, budui da je on bio mu njene sestre. U sahihu stoji: /496/ "...a Jahja i Isa su tetii!" On obavjetava o njihovom gospodstvu i postojanosti u ibadetu, pa kae:

"Kad god bi joj Zekerijja u hram uao, kod nje bi hrane naao." Mudahid, Ikreme, Seid ibn Dubejr i drugi kau: "To znai da bi kod nje naao ljetnog voa u vrijeme zime, a zimskog u vrijeme ljeta." Ima miljenja: "znanje ili spise sa znanjem", to prenosi Ibn Ebi-Hatim. Prvo miljenje, meutim, ispravnije je i ono ukazuje na keramete evlija. U sunnetu ima dosta slinih primjera... Kada bi Zekerijja to vidio kod nje,

"on bi rekao: (Merjema, odakle ti to?(", tj. odakle to tebi?,

"a ona bi odgovorila: (To je od Allaha! Allah, doista, opskrbljuje koga hoe, bez ikakvog rauna!(" - Tu Zekerijja zamoli Gospodara svoga: "Gospodaru moj, podari mi od Sebe estita potomka, jer Ti doista molbu uje!" /38/ I dok se on stojei u mihrabu molio, meleci ga pozvae i rekoe: "Allah te raduje Jahjaom koji e vjerovati u rije od Allaha, prvakom, neenjenim (ednim ovjekom) i vjerovjesnikom, potomkom dobrih!" /39/ "Gospodaru moj", ree on, "odakle u ja imati sina kada me starost ophrvala, a i ena mi je nerotkinja?" "Eto tako", ree On, "Allah ini to On hoe!" /40/ "Gospodaru moj", zamoli Zekerijja, "daj mi neki znak!" "Znak e biti", ree on, "to tri dana s ljudima nee govoriti, osim znakovima! I mnogo spominji Gospodara svoga i hvali Ga krajem dana i rano ujutro!"/41/

Poto je Zekerijja, a.s., vidio da Allah opskrbljuje Merjemu, a.s., zimskim voem u ljeto i ljetnim voem zimi, on je poelio da ima sina, iako je bio ve oronuo starac bijele glave, a i ena mu je bila stara i nerotkinja. On se u sebi obratio Allahu govorei:

"Gospodaru moj, od Sebe mi podari!", tj. sa Tvoje strane, "estita potomka", tj. dobrog djeaka; "jer Ti, doista, molbu uje!"Allah Uzvieni kae:

dok se on stojei u mihrabu molio, meleci ga pozvae", tj. oni su mu govorili i sluali ga dok je klanjao u mihrabu, tj. mjestu gdje je obavljao molitvu. Nakon toga, Allah Uzvieni navodi radosnu vijest koju mu donose meleci: "Allah te raduje Jahjaom!", tj. djeakom iz tvoje kime, po imenu Jahja, "koji je potvren rijeju Allahovom!", tj. sa Isaom, sinom Merjeminim, jer on je prvi koji je njega potvrdio nastavljajui njegov put (sunnet) i pravac.

"prvakom", tj. prvakom u znanju, blagosti, ibadetu i moralnoj udi, "neenjom" (ednim ovjekom). No ova rije nema znaenje "neplodan", koje neki navode! Neki komentatori kau da nije imao potrebe za enama, da nije bio spolno sposoban, odnosno da nije imao spolnu potenciju i da mu je spolni organ bio suvie mali. A kadija Ijad u svom uvenom djelu E-ifa kae: "Znaj da hvaljenje Jahjaa, a.s., od Allaha, d.., rijeima nema znaenje: "neplodan." Naprotiv! Najbolji komentatori i kritiari kau: "To je nedostatak i mahana, ne prilii vjerovjesnicima, a.s. To znai da je on bezgrjean kao da je operiran od njih."

Nesposobnost za brak je nedostatak. Vrlina je da ta sposobnost postoji, a potom da se obuzda, ili duhovnom vjebom kao to je to inio Isa, a.s., ili zatitom od Allaha, d.., kao to je to bilo u sluaju Jahjaa, a.s. Naprotiv, enidba za onoga koji je u stanju da se oeni i svoje obaveze izvri, a da ga to ne odvede od pokornosti Gospodaru, predstavlja vii stupanj. Taj stupanj je imao na Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tako da mu vie ena nije smetalo da obavlja ibadet prema Allahu, d.., nego mu je to omoguilo da povea ibadet time to ih je titio, brinuo o njima, izdravao ih i upuivao na Pravi put. U tom smislu, on je isticao da mu one nisu preokupacija u ivotu, iako nekima jesu, pa kae: /497/ "Meni je omiljeno od ovog svijeta ... !" To su njegove rijei iji je cilj pohvala Jahjaa zato to je on bio edan, a ne zato to ne prilazi enama. Prema njegovim rijeima, te rijeima drugih, to znai da je on sauvan od loih i prljavih stvari, to ga ne spreava da se oeni sa halal enama i da s njima ima brani intimni odnos. ak se moe razumjeti iz ranije navedene dove Zekkerijje da je on imao potomstvo, kada on kae:

"Podari mi od Sebe estita potomka!", odnosno, kao da kae: "sina koji e imati potomstvo i nasljednike". A Allah Uzvieni to najbolje zna!

* * *

Rijei Allaha Uzvienog: "vjerovjesnikom, potomkom dobrih" predstavljaju drugu radosnu vijest za vjerovjesnitvo Jahjaa, a.s., nakon to je ranije obradovan njegovim roenjem, to je vie od prethodnog, kao to su i rijei majci Musaa:

"Mi emo ti ga doista vratiti i poslanikom uiniti." (28:7) Kada se Zekerijjau, a.s., ostvario ovaj nagovjetaj, on je bio iznenaen roenjem djeteta u starosti:

"Gospodaru moj", ree on, "odakle u ja imati sina kada me starost ophrvala, a i ena mi je nerotkinja?" A zatim je melek rekao:

"Allah ini to On hoe!" To znai, Allahova naredba je tako velika da joj nita ne moe izmai! "Gospodaru moj", ree on, "daj mi neki znak!", tj. neto to e mi pokazati da u imati dijete.

"Znak e biti", ree on, "to tri dana s ljudima nee govoriti, osim znakovima!" To znai da e se morati sporazumijevati gestikulacijom jer nee moi govoriti, iako je sasvim zdrav. Usto, zapovjedio mu je da sve to vrijeme mnogo Allaha spominje, velia i hvali, pa mu kae: "I esto spominji Gospodara svoga i hvali ga krajem dana i ujutro rano!" Drugi dio komentara ove teme doi e uz poetak poglavlja "Merjem", inaallah.

- I kada meleci kazae: "Merjema, tebe je doista Allah odabrao i istom uinio! On te je odabrao nad enama svjetova!" /42/ "Merjema, budi skruena (pokorna) Gospodaru svome, i seddu uini i Njemu klanjaj s onima koji Mu klanjaju!" /43/ "To su neke od vijesti nepoznatih to ti ih objavljujemo! Ti nisi bio meu njima kada su pera svoja pobacali da bi vidjeli koji e se o Merjemi brinuti, a nisi bio meu njima ni kada su se prepirali!"/44/

Allah Uzvieni navodi govor meleka upuen Merjemi bint Imran, a.s., Boijoj zapovijedi, kojom se istie da je nju Allah odabrao zbog velikog ibadeta koji je inila i istoe od prljavtina i sugestija, kao to ju je odabrao takoer zbog njene dobrote u odnosu na ene svjetova. Muslim navodi predanje s lancem od Ali ibn Ebi-Taliba, r.a., koji kae: "uo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kae: /498/ "Najbolja ena je Merjem bint Imran, odnosno najbolja ena je Hatida bint Huvejlid!" Navodi se u oba Sahiha.

Et-Tirmizi navodi predanje, s lancem od Enesa, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /499/ "Meu enama svjetova su etiri: Merjem bint Imran, Hatida bint Huvejlid, Fatima bint Muhammed i Asja, supruga Faraona." Hadis navodi samo Et-Tirmizi, uz napomenu da je sahih.

Ibn-Derir navodi predanje s lancem od Ebu-Musaa el-E'arija, koji kae da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /500/ "Savrenih ljudi je mnogo, a meu enama savrene su samo Merjem bint Imran i Asja, ena Faraona!" Navodi ga skupina prenosilaca osim Ebu-Davuda, posredstvom u'beta.

Verzija El-Buharija glasi: /501/ "Mnogo je ljudi koji su savreni, a meu enama savrene su samo: Asja, ena Faraona, i Merjema bint Imran. A vrijednost Aie nad drugim enama je poput vrijednosti popare nad drugim jelima!" Allah Uzvieni navodi da su meleci zapovjedili Merjemi da mnogo ibadet ini, da bude pokorna Allahu, da Mu klanja i seddu ini, te da ustraje u poslu koji Allah eli, odnosno, koji joj je odredio i namijenio, to za nju predstavlja iskuenje, ali i posebnu ast oba svijeta. Naime, Allah Uzvieni preko nje pokazuje Svoju Svemo stvarajui joj dijete bez oca, pa kae:

"Merjema, budi skruena i pokorna Gospodaru svome, i seddu i ruku uini (i Njemu klanjaj) s onima koji Mu klanjaju!" Rije "potinjenost" ovdje znai pokornost i skruenost, pa Mudahid kae: "Merjem, a.s., klanjala bi toliko da bi joj otjecali lanci na nogama." A predstavlja dugo klanjanje na rukuu u namazu.

"...i seddu uini s onima koji to ine i Njemu klanjaj s onima koji Mu klanjaju!" Dakle, budi kao i oni! Nakon toga, Allah Uzvieni kae Svom Poslaniku nakon to ga je upoznao s veliinom toga:

"To su vijesti nepoznate to ti ih objavljujemo!", tj. koje ti pripovijedamo. "Ti nisi bio meu njima", tj. ti, Muhammede, nisi bio s njima da bi ih obavijestio, nego te je Allah upoznao s tim kao da si bio tu i vidio ta su radili dok su bacali kocku oko toga ko e brinuti o Merjemi, i to iskljuivo radi nagrade.

Ibn-Derir navodi predanje od Ikrime, koji kae: Zatim je majka Merjemina otila s Merjemom nosei je u svom haljetku do Beni-Kahina ibn Haruna, brata Musaa, a.s. Zatim kae: "Oni su tada stavljali na Sveti hram (Bejtul-makdis) pregrade i prekrivae kao na Kabi. Rekla im je: 'Ostavite to, ja sam se zavjetovala! ensko je i nee ulaziti u crkvu neista, a ni ja je neu kui vratiti!' Na to su joj oni rekli: 'To je kerka naeg imama jer Imran ih je predvodio na namazu i vlasnika nae rtve.' Zekerijja je rekao: 'Donesite je meni, jer njena tetka je moja supruga!' Oni su kazali: 'Ne odgovara nam, jer ona je ki naeg imama!' A zatim su bacili na kocku svoja pera kojima su zapisivali Tevrat, pa je pobijedio Zekerijja i on je uzeo da se o njoj brine." Usto, on, tj. Zekerijja, bio je i najstariji, najugledniji, najueniji meu njima, kao njihov imam i vjerovjesnik, neka je Allahov blagoslov na naeg Vjerovjesnika i sve druge vjerovjesnike.

- I kada meleci rekoe: "Merjema, Allah te raduje sinom koji je Rijeju od Njega stvoren, ije je ime Mesih, Isa, sin Merjemin, ugledan i na ovom i na drugom svijetu i jedan od Allahu bliskih!" /45/ "On e govoriti ljudima i u kolijevci, i kao odrastao i jedan od dobrih!" /46/ Ona ree: "Gospodaru moj, kako u ja imati dijete kada me mukarac nije dodirnuo?!" "Eto, tako", ree, "Allah stvara to On hoe! Kada neto odlui, On samo kae: 'Budi!' i to biva!"/47/

Ovo je radosna vijest od meleka Merjemi, a.s., da e ona imati sina, velikog i znaajnog. Allah Uzvieni kae: I kada meleci rekoe: "Merjema, Allah te raduje sinom koji je Rijeju od Njega stvoren", tj. sinom do ijeg postojanja je dolo rijeju Allahovom time to On kae: "Budi!" i to biva. To je komentar i rijei Allaha Uzvienog: "potvren istinitom rijeju od Allaha" (2:39) to, kao to je spomenuto, navodi veina uenjaka.

"ije e ime biti Mesih, Isa, sin Merjemin", koji je prezime dobio prema majci budui da nema oca.

"ugledan i na ovom i na drugom svijetu i jedan od Allahu bliskih!" To znai koji ima ugled i mjesto kod Allaha na ovome svijetu time to mu objavljuje erijat, to mu objavljuje Knjigu, i drugim darovima koje mu je Allah darovao, te na drugom svijetu, time to e biti zagovornik kod Allaha za ono to mu bude dozvolio, tako da e od njega biti primljeno kao primjer sve svoje brae, poslanika odlunih.

"On e govoriti ljudima i u kolijevci i kao odrastao", tj. koji poziva jo kao mali (u kolijevci) klanjanju samo Allahu, Koji nema druga, to predstavlja mudizu i dokaz u zreloj dobi. Mudiza se ogleda u tome to mu Allah daje objavu.

"i jedan od dobrih" u svojim rijeima i djelima, tj. on posjeduje ispravno znanje i dobra djela.

Ibn Ebi-Hatim navodi predanje s lancem od Ebu-Hurejre, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /502/ "U kolijevci nisu govorile vie od tri osobe: Isa, dojene u vrijeme Durejda i jo jedno drugo dojene!"

Kada je ona ula radosnu vijest koju su joj donijeli meleci od Allaha Uzvienog u vezi s tim, rekla je:

"Gospodaru moj, kako u ja imati dijete kada me mukarac nije ni dodirnuo?!", tj. kako ja mogu roditi dijete kada nemam mua niti sa imam namjeru udati. Melek je njoj rekao:

"Eto tako! Allah stvara to On hoe!" Dakle, Mo Allaha je tako velika da Mu nita nije nemogue. Na ovome mjestu On kae:

"stvara to hoe", a ne kae:

"ini", kao to stoji u predanju o Zekerijjau, a.s., kako ne bi u to bilo nikakve sumnje. To potvruje slijedeim rijeima:

"Kada neto odlui, On samo kae: 'Budi!' i to biva!", tj. nimalo ne kasni, nego nastupa neposredno nakon zapovijedi i bez odlaganja. Allah Uzvieni kae:

"I nareenje nae je samo jedna rije, pa sve bude za tren oka!" (54:50) To znai: Mi samo jednom naredimo bez ponavljanja, i to se dogodi brzinom treptaja oka.

"On ga pouava knjizi i mudrosti, i Tevratu i Indilu." /48/ "I alje ga kao poslanika sinovima Israilovim: "Donio sam vam znak od Gospodara vaega: stvorit u vam neto poput ptice, i u nju puhnuti, pa e, Allahovom voljom, ptica biti; iscijelit u slijepa od roenja i gubava, i oivljavat u mrtve voljom Allahovom; i kazivat u vam ta jedete i ta u domovima vaim gomilate! U svemu tome ima dokaza za vas ako vjernici budete!" /49/ "Potvrujui tako istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i doputajui neto to vam je bilo zabranjeno, jer ja vam donosim dokaz od Gospodara vaega! Pa Allaha se bojte, a meni pokorni budite!" /50/ "Allah je doista i moj i va Gospodar i Njemu se klanjajte! To je Pravi put!"/51/

Allah Uzvieni navodi u potpunosti radosnu vijest meleka Merjemi da e dobiti sina Isaa, a.s., i da njega Allah pouava knjizi i mudrosti. Jasno je da se pod knjigom ovdje misli na pismo, a pojam mudrosti protumaen je ranije u poglavlju "Bekara". Zatim: "Tevrat", tj. knjigu koja je objavljena Musau, a.s., "i Indil", knjigu koja je objavljena Isau, a.s., a Isa, a.s., znao je napamet i jednu i drugu.

"I alje ga kao poslanika sinovima Israilovim" pa im on kae:

"Donosim vam znak od Gospodara vaega: stvorit u neto poput ptice, i u nju puhnuti, pa e, Allahovom voljom, kao prava ptica biti." Tako bi on od gline oblikovao pticu, zatim bi u nju puhnuo, pa bi ona, Allahovom voljom, poletjela.

"i iscjeljivat u slijepca" koji je roen kao slijep, to je najrjeitije udo i najvei izazov, "i gubavca"i oivljavat u mrtve voljom Allahovom."Mnogi uenjaci navode da je Allah slao sve vjerovjesnike sa udima koja odgovaraju njihovom vremenu. Tako je u vrijeme Musaa, a.s., prevladavalo arobnjatvo (sihr), pa je Musaov tap pohvatao njihove zmije koje nisu bile nita drugo do konopci i tapovi. U vrijeme Isaa, a.s., prevladavala je medicina, pa je on doao s onim to oni nisu mogli uiniti, a to je oivljavanje mrtvih i lijeenje slijepih i gubavih. Isto tako, Muhammed, a.s., poslan je kao poslanik u vrijeme velikih oratora i pjesnika, pa im je on donio Knjigu od Allaha Uzvienog: kada bi se sastavili i ljudi i dini, ne bi donijeli nijedno poglavlje slino toj knjizi, pa makar jedni drugima u tome pomagali.

"i kazivat u vam ta jedete i ta u domovima vaim gomilate!" sada i u budunosti.

"U svemu tome ima dokaza za vas" da potvrdi istinitost onoga to ja donosim,

"ako vjernici budete!" /49/ "Potvrujui tako istinitost Tevrata, objavljenog prije mene", tj. potvrujui i uvrujui to.

"i doputajui neto to vam je bilo zabranjeno." To pokazuje da je Isa, a.s., dokinuo dio zakonodavstva Tevrata i to je ispravnije miljenje.

Zatim Allah Uzvieni kae: " jer ja vam donosim dokaz od Gospodara vaega!", tj. dokaz koji pokazuje istinitost onoga to vam govorim.

"Pa, Allaha se bojte, a meni pokorni budite!" /50/ "Allah je doista i moj i va Gospodar i Njemu se klanjajte!" Tj., ja i vi jednaki smo u pogledu bogotovlja, skruenosti i predanosti Allahu.

"To je Pravi put."

- I kada je Isa osjetio da oni ne vjeruju, rekao je: "Ko su pomagai moji na putu prema Allahu?" "Mi smo pomagai Allahove vjere", rekoe uenici, "mi u Allaha vjerujemo", a ti budi svjedok da smo mi muslimani! /52/ "Gospodaru na, mi vjerujemo u ono to si Ti objavio, mi Poslanika slijedimo, pa upii nas meu svjedoke!" /53/ "A oni su spletke pravili, pa je i Allah to pravio (njima)! A Allah to najbolje umije!"/54/

Allah Uzvieni kae: "I kada je Isa osjetio", tj. kada je kod njih osjetio odlunost da ne vjeruju i ustraju u zabludi, on je rekao: "Ko su pomagai moji na Putu prema Allahu?", tj. ko su pomagai moji u pozivanju Allahu?

"Mi", rekoe uenici, "mi smo pomagai Allahove vjere, mi u Allaha vjerujemo, a ti budi svjedok da smo mi muslimani!" /52/ "Gospodaru na, mi vjerujemo u ono to Ti objavljuje, mi Poslanika slijedimo, pa upii nas meu svjedoke vjere!" Rije plural je od rijei , to znai "pomaga". U dva Sahiha stoji da se Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kada je bodrio ljude za boj na Dan saveznitva, odazvao Zubejr. Zatim je ponovio poziv, i ponovo se odazvao Zubejr. Nakon toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /503/ "Svaki poslanik ima svog pomagaa, a moj pomaga je Zubejr!" U vezi s rijeima Allaha Uzvienog: "pa upii nas meu svjedoke vjere!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kae: "s ummetom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem." Ovaj lanac predanja je dobar.

Nakon toga, Allah Uzvieni govori o jednoj grupi sinova Israilovih koji su nastojali da napadnu Isaa, a.s., uine mu zlo, raspnu ga okomivi se na njega, a zatim su se alili svom vladaru, koji je bio nevjernik. Oni su govorili da je on ovjek koji ljude navodi na zabludu, odvraa ih od pokornosti kralju i kvari podanike njegove, te da je sin bludnice, kako bi podstakli srdbu kraljevu. Kralj ih je poslao da ga pronau, a kada su oni opkolili njegovu kuu i bili uvjereni da su ga uhvatili, Allah ga je spasio od njih, uzdigao ga Sebi, uinivi jednog od njih slinim njemu. Oni su bili uvjereni da je to Isa, uhvatili su ga, poniavali, raspeli i stavili mu bodlju na glavu. To je bila intriga Allahova prema njima, jer On je spasio Svog roba i poslanika uzdignuvi ga kod Sebe, a njih ostavio da lutaju u zabludi.

"A oni su spletke pravili, pa je i Allah to pravio! A Allah to najbolje umije!"

- I kad Allah ree: "Isa, Ja u ti duu uzeti, i k Sebi te uzdignuti! Oistiti te od nevjernika, i uinit u da oni koji te slijede budu iznad onih koji ne vjeruju do Dana sudnjega! Zatim ete se Meni vratiti, pa u Ja presuditi o onome u emu ste se razilazili!" /55/ "to se tie onih koji ne vjeruju, njih u na strane muke staviti na ovom i drugom svijetu, i oni nee imati pomagaa!" /56/ "A onima koji budu vjerovali i dobra djela inili, On e punu nagradu dati. A, Allah ne voli nasilnike!" /57/ "Ovo to ti kazujemo jesu ajeti i Opomena mudra!"/58/

Komentatori se razilaze u pogledu rijei Allaha Uzvienog: "Ja u ti duu uzeti, i k Sebi te uzdignuti." Katade i neki drugi kau: "To je inverzija, a znai: Ja u te k Sebi uzdignuti i duu ti uzeti nakon toga. Neki kau: "Ja u te uzeti iz ovoga svijeta, a ne usmrtiti! A drugi: "Duu uzeti znai uzdii." Veina meutim tvrdi: "Pod rijei ovdje se misli na 'san' kao to Allah Uzvieni kae:

"On je Onaj Koji vam nou duu uzima!" (6:60), odnosno:

"Allah uzima due u asu njihove smrti, a koje nisu umrle u snu." (39:42) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio bi kada bi ustao iz sna: /504/ "Hvala Allahu, Koji nas je oivio nakon to nas je usmrtio!" Ima miljenja da to znai: "uzdizanje u snu". Allah Uzvieni kae:

"...i nisu ga sigurno ubili, nego ga je Allah k Sebi uzdigao." ( 4:157) Zatim kae:

"I nema nijednog sljedbenika Knjige, koji, prije nego on umre, nee u njega posigurno povjerovati, a na Sudnjem danu on e protiv njih svjedoiti." Rijei Allaha Uzvienog: "prije nego on umre" odnose se na Isaa, a.s., tj. kada sie na Zemlju prije Sudnjeg dana. O tome e, inallah, biti govora kasnije.

"Spasit u te od nevjernika, i uinit u da oni koji te slijede budu iznad onih koji ne vjeruju do Dana sudnjega!" Prema tome, nakon to je Allah k Sebi uzdigao Mesiha, njegovi sljedbenici su se podijelili u vie grupa. Neki su ostali da vjeruju u ono s ime ga je Allah i poslao, tj. da je on Allahov rob i poslanik, te da je sin Njegove robinje. Neki su otili u krajnost smatrajui ga Boijim sinom. Neki kau da je on Bog, a drugi da je "trei u trojstvu", o emu nam Allah Uzvieni govori u Kur'anu, dajui odgovor svakoj grupi. Oni su na tome ustrajali oko trista godina, do vladavine kralja po imenu Konstantin, koji je prihvatio kranstvo. Navodi se da je on to uinio u elji da ih prevari i iskvari ga. On je u kranstvo poneto dodao, a poneto izostavio, a u njegovo vrijeme postavljeni su i odreeni postulati. Dozvolio je da se jede i svinjsko meso. U to vrijeme oni su klanjali okreui se prema istoku, podizali su crkve, hramove i samostane, a on je na njihov post dodao deset dana zbog grijeha koji je sam poinio. Tako je vjera Mesihova postala vjera Konstantinova, koji je podigao vie od dvanaest hiljada crkava, samostana, hramova i manastira, kao to je za sebe podigao i poseban grad. Za cijelo to vrijeme oni su bili superiorni nad idovima, Allah ga je pomogao protiv njih budui da je bio blii istini od njih, iako su i jedni i drugi bili nevjernici.

Kada je Allah Uzvieni poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, svi koji su u njega povjerovali vjerovali su ispravno u Allaha, Njegove meleke, poslanike i knjige. Tako su Sljedbenici Muhammedovi, sallallahu alejhi ve sellem, postali sljedbenici svih vjerovjesnika na Zemlji, budui da ih je on pozivao da vjeruju u sve to je istinito. Oni su postali prei svakom poslaniku od njegovih sljedbenika koji tvrde da pripadaju njegovom ummetu i da su na njegovom putu. Stoga su oni, budui da su uistinu vjerovali u Mesiha, protjerali krane iz ama u Bizantiju tako da su se oni nastanili u gradu Konstantinopolu. Tako e islam i njegovi pripadnici ostati superiorni u odnosu na njih do Dana sudnjega!

Iskreni, i onaj kome se vjeruje, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izvijestio je svoj ummet da e oni kasnije osvojiti Konstantinopolis, zarobiti imovinu koja je u njemu i izvojevati veliku bitku nad Bizantincima, kakvu ljudi nisu vidjeli niti e vidjeti. Zato Allah Uzvieni kae:

"I uinit u da oni koji te slijede budu iznad onih koji ne vjeruju do Dana sudnjega! Zatim ete se Meni vratiti, pa u Ja presuditi o onome o emu ste se razilazili!" /55/ "to se tie onih koji ne vjeruju, njih u na strane muke staviti na ovom i drugome svijetu, i oni nee imati pomagaa!" Isto to je uinio i sa idovima koji nisu vjerovali, odnosno, kranima koji su otili u krajnost i u zvijezde ga ukivali. Na ovome svijetu ih je kaznio ubistvima, zarobljenitvom i spre-avanjem da vladaju u pojedinim zemljama, a na drugom svijetu kazna e biti tea i ea.

"A onima koji budu vjerovali i dobra djela inili, On e punu nagradu dati", tj. na ovome svijetu dat e im pomo i pobjedu, a na drugom svijetu visoke denetske stupnjeve.

"A, Allah ne voli nasilnike!""Ovo to ti kazujem jesu ajeti i Opomena mudra!", tj. u ovome to smo ti pripovijedali, Muhammede, o Isau, a.s., njegovom roenju i nainu ivota, nema nikakve sumnje, kao to Allah Uzvieni takoer kae:

"To je Isa, sin Merjemin, to je prava istina o njemu, onaj u koga oni sumnjaju!" /34/ Nezamislivo je da Allah ima dijete, Uzvien je On! Kada neto odlui, On samo kae: "Budi!" i to biva! /35/ (19:34-35) Nakon toga, Allah Uzvieni kae:

- Primjer Isaov doista je kod Allaha isti kao i primjer Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim mu rekao: "Budi!" i on bi! /59/ "Istina je od Gospodara tvoga i ne budi od onih koji sumnjaju!" /60/ A onima koji s tobom o Njemu budu raspravljali nakon to ti je dolo neto od znanja, reci: "Hodite, pozvat emo sinove nae i sinove vae, i ene nae i ene vae, a doi emo i mi i vi, pa emo se proklinjati i Allahovo prokletstvo na one koji lau prizvati" /61/ "Ovo je doista istinito kazivanje, i nema boga osim Allaha! A Allah je doista Silan i Mudar!" /62/ "A ako oni glave okrenu, pa Allah doista dobro zna smutljivce."/63/

Allah Uzvieni kae: "Sluaj Isaov doista je kod Allaha" u smislu Moi Allaha, Koji ga je stvorio bez oca, "kao i sluaj Ademov", kojega je stvorio bez oca i majke, odnosno, "od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: 'Budi!' i on bi!" Onaj Koji je stvorio Adema bez oca, pogotovu je u stanju stvoriti i Isaa na isti nain. Ako bi bilo dozvoljeno da se tvrdi da je Isa sin to je stvoren bez oca, to bi bilo jo normalnije za Adema. Meutim, poznato je, i milljenje je svih, da to nije tano. Stoga je i tvrdnja u vezi sa Isaom jo netanija i nemoralnija. Meutim, Gospodar Uzvieni htio je pokazati Svoju Mo stvaranja kada je stvorio Adema bez mukarca i ene, i Havu, koju je stvorio od mukarca bez ene, te kada je stvorio Isaa od ene ali bez mukarca, te time to stvara sva stvorenja od mukarca i ene. Zato Allah Uzvieni kae u poglavlju "Merjem" "kako bismo ga uinili znakom ljudima" (19:21), a ovdje kae:

" Istina je od Gospodara tvoga i ne budi od onih koji sumnjaju!", tj. ovo je istina u vezi sa Isaaom koja se ne moe negirati i osim koje druge nema, a osim istine postoji samo zabluda.

Zatim Allah Uzvieni kae:

A onima koji s tobom o njemu budu raspravljali nakon to ti je dolo znanje, reci: "Hodite, pozvat emo sinove nae i sinove vae, i ene nae i ene vae, a doi emo i mi i vi", tj. i njih emo pridruiti ovoj usrdnoj molitvi,

"pa emo se proklinjati", tj. prokletstvo zamoliti, "pa emo na one koji lau Allahovo prokletstvo prizvati", tj. i izmeu nas i izmeu vas.

Povod objave ovoga proklinjanja kao i onoga prije njega, na poetku poglavlja, bila je delegacija Nedranaca. Naime, kada su krani doli i poeli raspravljati o Isau navodei ono to su tvrdili da je sin i bog, Allah je objavio prvi dio ovoga poglavlja kao odgovor njima. Imam Muhammed ibn Ishak ibn Jesar u svojoj "Biografiji Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem" navodi kako je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dola delegacija Nedrana, u kojoj je bilo ezdeset konjanika, meu kojima i etrnaest njihovih uglednih ljudi, koje su oni sluali, a njih etrnaesterica su opet posluni trojici izmeu njih, i to: El-Akibu, koji je bio njihov emir, ije se miljenje potovalo, Seyyidu, koji je bio najueniji meu njima i Ebu-Harise ibn Alkameu, koji je bio njihov sveenik. On je inae bio Arap koji je primio kranstvo, pa su ga Bizantinci i njihovi vladari zbog toga cijenili i ast mu ukazivali. On je bio upoznat s pitanjem Allahovog Poslanika, njegovim osobinama i drugim stvarima to je navedeno u knjigama drevnim, ali ga je uvrivalo da nastavi kao kranin to to je bio cijenjen i imao visok ugled kod pripadnika kranstva. On navodi: "Oni su doli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu, uli kod njega u damiju dok je klanjao ikindiju sa svojim prugastim ogrtaima, mantijama i drugom opremom. Poto je bilo vrijeme njihove molitve, oni su se poeli moliti u damiji Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /505/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ostavite ih! i oni su klanjali okreui se prema istoku." Zatim kae: "Trojica su se obratila Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, tvrdei da je Isa Bog, Boiji sin i Trei u Trojstvu. Allah je daleko iznad toga to tvrde!"

Svoj stav da je on Bog dokazivali su time to je on oivljavao mrtve, lijeio slijepe, gubave i bolesne, obavjetavao o stvarima Nevidljivog svijeta i sl. Stav da je on Boiji sin oni su dokazivali time da nema poznatog oca, te da je govorio u beici, a stav da je trei u Trojstvu dokazivali su rijeima Allaha Uzvienog: "Uinili smo, zapovjedili smo, stvorili smo i odredili smo." Pri tome su tvrdili: Da je jedan, govorio bi: "Uinio sam, zapovjedio sam, stvorio sam i odredio sam." On, d.., i Isa i Merjem doista su isti od svega to govore silnici! Povodom ovih njihovih rijei Allah je u Kur'anu objavio gornje ajete, a na govor dvojice sveenika Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Primite islam!" A oni su kazali: "Ve smo primili!" Zatim je rekao: "Niste to istinski uinili, pa primite islam!" Oni su kazali: "Jesmo, islam smo primili prije tebe!" Zatim im je rekao: "Laete, jer vaa tvrdnja da Allah ima sina, vae klanjanje kriu i jedenje svinjskog mesa, ne dozvoljava vam da primite islam!" Oni su zatim upitali: "Pa, ko je onda njegov otac, Muhammede?" Allahov Poslanik je uutio i nije im na to odgovorio. Nakon toga, Allah je povodom njihovih tvrdnji i razliitih stavova objavio prvi dio poglavlja "Ali-Imran" do osamdeset i nekog ajeta. Ibn-Ishak kae: Kada je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dola obavijest od Allaha Uzvienog, i presuda izmeu njega i njih, on je naredio da se prokunu za ono to su mu govorili, pa ih je zatim pozvao, a oni su kazali: "Ebu-Kasime, ostavi nas da se preispitamo, a zatim da doemo i kaemo ta emo uraditi u vezi s tvojim pozivom!" Potom su se udaljili i izdvojili se zajedno s Akibom, ije je miljenje meu njima bilo cijenjeno, rekavi: "Robe Mesihov, ta ti misli?" On je odgovorio: "Skupino krana, tako mi Allaha, vi ste se uvjerili da je Muhammed, doista, vjerovjesnik i poslanik! On vam je donio jasne i odlune vijesti o vaem drugu. Vi znate da nijedan narod nije proklinjao vjerovjesnika, a da su ostali njihovi stari i odrasli mladi! To e i vas iskorijeniti, ako to budete inili! Ako se budete suzdrali drei se svoje vjere i ostajui pri stavu u vezi s vaim Gospodarom, ostavite ga i idite u svoj grad!" Nakon toga, oni su doli Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekli: "Ebu-Kasime, zakljuili smo da te ne proklinjemo i da te ostavimo u tvojoj vjeri, a mi se vratimo svojoj vjeri. Ali, poalji nam jednoga od tvojih ashaba po svom izboru da nam donese presudu u vezi s imovinom oko koje se razilazimo, jer mi vas cijenimo!" Muhammed ibn Dafer kae: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao im je: "Doite mi veeras, pa da s vama poaljem jakog i povjerljivog ovjeka!" Omer ibn El-Hattab, r.a., kae: "Nikada nisam volio zapovjednitvo, ali sam se tada nadao da to budem ja, pa sam otiao na podne-namaz po velikoj ezi. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao podne i predao selam, pogledao je desno i lijevo, a ja sam se ispinjao da me vidi. On je gledao u nas, pa kada je ugledao Ebu-Ubejdu ibnu el-Derrah, pozvao ga je i rekao: "Poi s njima ti i pravedno presudi o onome u emu se razilaze!" Ta poast je pripala Ebu-Ubejdi, r.a."

Po svemu sudei ova delegacija je dola devete godine po Hidri. Naime, Zuhri u vezi s tim kae: "Stanovnici Nedrana bili su prvi koji su poeli plaati dizju/glavarinu Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem." Ajet o dizji objavljen je nakon Osvajanja Meke:

- "Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Allaha i Sudnji dan" do rijei "dok ne budu dali dizju posluno i ponizno!" (9:29) Dabir kae:

"mi i vi" odnosi se na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Ali ibn Ebi-Taliba, "sinovi nai" na Hasana i Husejna, a "ene nae" na Fatimu.

Zatim Allah Uzvieni kae: "Ovo je, doista, istinito kazivanje." To znai: ovo to smo ti kazivali, Muhammede, o Isau jeste istina koja se ne moe iskriviti niti izbjei.

"i nema boga osim Allaha! A Allah je doista Silan i Mudar!" /62/ "A ako oni glave okrenu, pa Allah doista dobro zna smutljivce." To znai, ko skrene, napusti istinu i prihvati la, on je smutljivac pokvareni. Allah za njega dobro zna i za to e ga najstroije kazniti jer On je Moni, Kome nita ne moe promai, On je Veliki i Hvaljeni, pa Mu se utjeemo da nas ne zadesi Njegova kazna.

- Reci: "O sljedbenici Knjige, doite da se okupimo oko rijei, i nama i vama zajednike, da nikoga osim Allaha ne oboavamo, da Mu nita ne pridruujemo, i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatramo!" Pa, ako se oni okrenu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!"/64/

Ove rijei obuhvaaju sve sljedbenike Knjige, idove i krane, kao i one koji idu njihovim putem.

- Reci: "O sljedbenici Knjige, doite da se okupimo oko rijei!" Rije se ovdje koristi u znaenju reenice koju, potom, opisuje, pa kae: "zajednike i nama i vama", tj. pravedne, jednake i za vas i za nas. Nakon toga to komentira, pa kae:

"da nikoga osim Allaha ne oboavamo i nita Mu ne pridruujemo", ni kip, ni kri, ni kumir, ni Taguta, ni vatru, niti bilo to drugo, nego se samo Njemu klanjamo nikoga Mu ne pridruujui, to je poziv svih poslanika. Allah Uzvieni kae:

- Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allahu ibadet inete, a Taguta se klonite!" (16:36)

Nakon toga, Allah Uzvieni kae:

"i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatramo!" Ibn-Durejd kae: "To znai, da jedni drugima primjer ne budemo u grijeenju prema Allahu."

- Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!", tj. ako se okrenu od pravednosti i ovog poziva, vi svjedoite ustrajnou u islamu, koji vam je Allah propisao!

U Komentaru El-Buharije, uz predanje ez-Zuhrija, s lancem od Ebu-Sufjana, naveli smo sluaj kada je on (Ebu-Sufjan) iao kod vladara Bizantije, te kako ga je taj pitao o porijeklu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o njegovim osobinama i karakteristikama i o tome emu poziva, te kako ga je on o svemu izvijestio vrlo jasno iako je Ebu-Sufjan u to vrijeme bio idolopoklonik i jo nije bio primio islam. To je bilo nakon Sporazuma na Hudejbiji, a prije osvajanja Meke, to se navodi i u hadisu. Interesantno je da je on to sve rekao, a nakon toga je dobio pismo od Allahovog Poslanika, koje je proitao i u kojem je stajalo slijedee:

/506/ "U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog, od Muhammeda, Allahovog Poslanika, Herakliju, gospodaru Bizanta! Neka je mir na onoga koji slijedi Pravi put. Pozivam te da prijee na islam. Ako to uini, bit e miran i spaen! Prijei na islam, pa e ti Allah dati dvostruku nagradu! Ako se okrene od toga, slijede ti grijesi podanika...

- Reci: "O sljedbenici Knjige, doite da se okupimo oko rijei, i nama i vama zajednike, da nikome osim Allahu ne robujemo, da Mu nita ne pridruujemo, i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatramo!" Pa, ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!"

Ibn-Ishak i drugi navode da je prvi dio poglavlja "Ali-Imran", oko osamdeset i nekoliko ajeta, objavljen povodom delegacije Nedrana. Zuhri navodi da su oni bili prvi koji su poeli davati dizju, a svi se slau da je ajet o dizji objavljen nakon osvajanja Meke. Stoga se postavlja pitanje kako uskladiti to to je ovaj ajet napisan u pismu Herakliju prije osvajanja i tvrdnji Ibn-Ishaka i Zuhrija? Odgovor se moe dati uz nekoliko mogunosti:

1. da je ajet objavljen dvaput, jednom prije Hudejbije i drugi put nakon osvajanja Meke,

2. da je prvi dio poglavlja "Ali-Imran", do ovog ajeta, objavljen povodom delegacije iz Nedrana, a da je ovaj ajet objavljen prije toga,

3. Da je dolazak delegacije iz Nedrana bio prije Hudejbije, te da je bio u vezi sa pomirenjem oko proklinjanja (spomenutog u ajetu 61.), a nije bio taj dolazak zbog dizje.

4. Da ajet nije bio objavljen kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se ovo napie u pismu Herakliju, a da je potom objavljen potpuno podudaran Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, rijeima.

"O Sljedbenici Knjige, zato se o Ibrahimu prepirete kada su Tevrat i Indil poslije njega objavljeni?! Zar vi ne shvaate?" /65/ "Eto vi raspravljate o onome o emu imate neko znanje, ali zato raspravljate o onome o emu nemate nikakvoga znanja? A Allah zna, a vi ne znate!" /66/ "Ibrahim nije bio ni idov ni kranin, ve pravi vjernik, musliman. On nije bio idolopoklonik!" /67/ "Doista su najblii ljudi Ibrahimu oni koji su ga slijedili, i ovaj Vjerovjesnik i oni koji vjeruju. A Allah je zatitnik vjernika!"/68/

Allah Uzvieni i Blagodarni ovim prebacuje idovima i kranima to se prepiru o Ibrahimu el-Halilu, a.s., tako to svaka skupina tvrdi da je on njihov. To navodi i Muhammed ibn Ishak ibn Jesar od Ibn-Abbasa, koji kae: "Kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sastali su se krani Nedrana i idovski rabini i zapoeli raspravu. Rabini su govorili: "Ibrahim nije bio nita drugo do idov!" Krani su govorili: "Ibrahim nije bio nita drugo do kranin!" Tada je Allah objavio:

"O sljedbenici Knjige, zato se o Ibrahimu prepirete...?", tj. kako vi krani moete tvrditi da je on bio kranin kada je vremenski vama prethodio, budui da su i idovska vjera i kranstvo bili za dugo vremena nakon njega. Zato Uzvieni Allah kae: "Zar vi ne razmiljate?"Nakon toga, Allah Uzvieni kae:

"Eto vi raspravljate o onome o emu imate neko znanje, ali zato raspravljate o onome o emu nemate nikakvoga znanja?" Dakle, obje su strane o Ibrahimu raspravljale bez ikakvog znanja, iako im je bilo bolje da raspravljaju o onome to znaju iz svoje vjere. Stoga, Allah Uzvieni predbacuje to i idovima i kranima nareujui im da to ostave Njemu, Uzvien je On, pa kae:

"Jer Allah zna, a vi ne znate!"Zatim Allah Uzvieni kae:

"Ibrahim nije bio ni idov ni kranin, ve pravi vjernik predani musliman", tj. privren vjerovanju umjesto idolopoklonstva

"i on nije bio idolopoklonik!"Zatim kae:

"Doista su najblii ljudi Ibrahimu oni koji su ga slijedili, i ovaj Vjerovjesnik, i oni koji vjeruju. A Allah je zatitnik vjernika!" To znai, ljudi koji imaju najvee pravo na Ibrahima jesu oni koji su ga slijedili u vjeri dok je to propovijedao, te ovaj Vjerovjesnik, tj. Muhammed, a.s., i oni koji vjeruju od njegovih ashaba i ljudi koji njih slijede. Se'id ibn Mensur navodi predanje s lancem od Ibn-Mesuda, r.a., koji navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /507/ "Svaki vjerovjesnik imao je pomagae (zatitnike) meu vjerovjesnicima, a moj pomaga (zatitnik) je moj praotac i Prijatelj Gospodara moga Uzvienog, Ibrahim, a.s." Zatim je prouio:

"Doista su najblii ljudi Ibrahimu oni koji su ga slijedili...",

- a Allah je zatitnik vjernika!", tj. svih vjernika, zajedno s vjerovjesnicima Svojim i poslanicima.

"Neki sljedbenici Knjige voljeli bi da vas na stranputicu odvedu. Ali oni ne odvode u zabludu nikoga drugoga do sebe, a da to i ne osjeaju." /69/ "O sljedbenici Knjige, zato u Allahove znakove ne vjerujete iako ih zorno vidite?" /70/ "O sljedbenici Knjige, zato istinu neistinom zaogrete, i krijete istinu iako je znate?" /71/ Neki sljedbenici Knjige govore: "Vjerujte u ono to je objavljeno, onima koji vjeruju, u poetku dana, a porecite to na kraju dana, ne bi li i oni svoju vjeru napustili!" /72/ I nemojte povjerovati nikome osim onome koji slijedi vau vjeru! Ti reci: "Doista je prava uputa Allahova uputa!", te da li je dano ikome to to je vama dano, ili da e dokaze protiv vas davati pred Gospodarom vaim! Reci: "Zaista je sve dobro u ruci Allahovoj i On ga daje kome On hoe!" A Allah je neizmjerno dobar i Sveznajui! /73/ "On Svoju milost daje kome hoe. A Allah je posjednik velikog dobra."/74/

Allah Uzvieni ukazuje na zavist idova prema vjernicima koje ele da na stranputicu navedu, ne znajui da su sami zavedeni, te da e im se to vratiti kao bumerang, a da i sami to ne osjete. Nakon toga, On im predbacuje, govorei:

"O sljedbenici Knjige, zato u Allahove znakove ne vjerujete iako ih zorno vidite?", tj. znate njihovu istinitost i tanost.

"O sljedbenici Knjige, zato istinu u neistinu uvijate i krijete istinu iako je znate?", tj. zato krijete istinu koja se nalazi u vaim knjigama u vezi sa svojstvima Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, iako to sami znate i toga ste svjedoci.

- Neki sljedbenici Knjige govore: "Vjerujte u ono to je objavljeno onima koji vjeruju u poetku dana, a porecite to na kraju dana!" To je varka za slabe ljude, koji se tako obmanjuju. Naime, oni su se dogovorili da poetkom dana pokau njima kao da vjeruju, pa s vjernicima klanjaju sabah-namaz, da bi se potom na kraju dana vratili u svoju vjeru, kako bi obmanuli ljude koji ne znaju, kazujui im da su spoznali nedostatke i mahane muslimanske vjere. Zato oni govore: "ne bi li se oni povratili.""I nemojte povjerovati nikome osim onome koji slijedi vau vjeru!" To znai, nemojte pristati ili pokazati ikome drugome osim svojim istovjernicima ta se kod vas u Tevratu navodi o Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, odnosno obavezi da se on slijedi, pa da to oni koriste kao dokaz protiv vas.

"Doista je prava uputa Allahova uputa!" On upuuje srca vjernika najsavrenijoj vjeri.

"te da je dano ikome to to je vama dano, ili da e dokaze protiv vas davati pred Gospodarom vaim!" Tj., oni govore: ne pokazujte im to iz bojazni da vam ne bi bili jednaki u znanju, odnosno da to oni ne uzmu kao dokaz protiv vas na ovom i buduem svijetu!

"Dobro je samo u ruci Allahovoj i On ga daje kome On