Povijest proučavanja paleolitika u okviru razvoja europske prapovijesne arheologije

autor Charles F. Knight za publikaciju Henry Fairfield Osborna

Socijalni okvir

proučavanje paleolitika, kao komponente prapovijesti, pojavljuje se u vrijeme raširenih i ključnih socijalnih promjena u 19. stoljeću iniciranih industrijskom revolucijom„europsko stoljeće“ – (1815-1914) svjedoči kulminaciji tri dugoročna procesa:

razvoj svjetske ekonomije formiranje moderne državeuspon znanosti

razvoj znanosti ovisio je o radikalnoj promjeni načina na koji se priroda shvaćala, proučavala i iskorištavalarazvoj arheologije povezan je s ovim širim društvenim kretanjima, koja su također stvorila uvjete za razvoj geologije i evolucijske misli

u ovakvim uvjetima dolazi do eksploatacije prirodnih izvora i razvoja zemljoradnjeeksploatacija šljunka, gline, izgradnje kanala, pruga, ekspanzija gradova koji mijenjaju krajolik i dovode do njegovog različitog iskorištavanja, koristeći do tada marginalne teritorijesve ovo dovodi do “isplivavanja” velike količine arheoloških nalazačinjenica da je većina ovih dostignuća napravljena manualnim radom ide u prilog uvjetima u kojima su artefakti otkriveniformiranjem konceptualnog okvira ovi nalazi dobivaju na značenju, za razliku od ranijeg vremena kad pobuđuju puku znatiželju

prapovijest u konteksu 19. stoljeća zapravo služi ideologiji napretkašto to znači?otkriće da je promjena značajka prošlosti i dio prirodnog reda lijepo su se uklapali u sliku svijeta 19. stoljećaprapovijest potvrđuje i ohrabruje tadašnje mišljenje da je progres bio neizbježan i civilizacijskistarije kameno doba promatra se kao znanstveno proučavanje napretka u prapovijesnim vremenima

Razvoj moderne argeologije

tri ključna trenutka:

priznavanje starosti čovječanstvu –udaljavanje od kreacionističkih ideja o stvaranju svijetaevolucijske ideje koje svoj vrhunac doživljavaju u djelima C. DarwinaJ. Thomsenov troperiodni sustav

Jacques Boucher de Perthes(1788-1868)

carinski službenikradi u šljunčarama na rijeci Sommejedan od ključnih trenutaka u intelektualnoj povijesti 19. st. je priznavanje starosti čovječanstvaključna osoba u ovom procesu

Jacques Boucher de Perthes(1788-1868)

1841. objavljuje uvjerljiv dokaz o povezanosti litičkih artefakata (ručnih klinova/šačnika/han-axe/biface) i kostiju izumrlih životinjaukazuje na egzistenciju ljudi puno prije biblijskog Potopanije odmah prihvaćeno1859. nakon posjeta engleskih znanstvenika Francuskoj – priznaje se autentičnost njegovih otkrića

Jacques Boucher de Perthes(1788-1868.)

prihvaćanje de Perthesovih znanstvenih opservacija zasigurno je djelomično odgođeno i zbog njegovih neobičnih tumačenjašljunčare Abbevilla i Amiensastratigrafija, nalazifantazije: u hrpama šljunka prepoznaje glave ptica i ljudi

John Frere (1740-1802)

dok je Boucher de Perthes tretiran s podsmijehom i ozbiljnom sumnjom u autentičnost svojih tvrdnji, John Frere, prije njega, je ostao potpuno ignoriran1800. Society of Antiquaries of London objavljuje njegov kratki izvještaj o kamenim alatkama iz Hoxne-a u Suffolku

Altamira

1868. otkriva je lokalni lovac1876. Marcelino Sanz de Sautuola otkriva crteže, artefakte, kostizaključuje da su špiljski crteži djelo kamenodobnih ljudi

Skeptici

Gabriel de MortilletEmile Cartailhac1888. Sautuola umire1902. Cartailhac je posjetio Altamiru i uvjerio se u autentičnost slikarija

“Mea culpa’ d’un sceptique”

posthumna isprika Sautuoliobjavljena u L’Anthropologie 1902.

Charles Darwin (1809-1882)

1859. On the Orgin of Species (O porijeklu vrsta)1871. The Descent of Man

nailazi na oštre kritike

Charles Lyell (1797-1875)

utemeljitelj moderne geologijeove revolucionarne ideje učvršćene su u njegovom djelu The Geological Evidence of the Antiquity of Man (1863.)autor je i utjecajne knjige Principles of Geology vol.1-3 (1830-1833.)

Christian J. Thomsen (1788-1865)

kustos Nacionalnog muzeja Danske1836. u muzejskom vodiču uvodi troperiodni sustav proučavajući muzejsku zbirku (kameno, brončano, željezno doba)1848. izlazi na engleskom pod naslovom A Guide to Northern Antiquities

ova podjela široko je prihvaćena u cijeloj Europitemelj je za sve kasnije kronologije1865. John Lubbock u svojoj knjizi Pre-Historic Times podijelio je kameno doba na paleolitik i neolitik

Lewis Henry Morgan (1818-1881)Edward Tylor (1832-1917)

troperiodni socijalni sistem

divljaštvo (lovačko-sakupljačke zajednice)barbarstvo (zemljoradnici i stočari)civilizacija (pojava pisma)

Morgan & Tylor

svaki naredni stupanj napredniji je od onog prethodnog, a sam napredak upravljan je socijalnim darvinizmom (manje napredna društvena organizacija zamijenjena je naprednijom, tj. razvijenijom)

Svrhoviti pogled

napredak, iako polagan, neizbježan je i vodi ka civilizacijskom stupnjuprema njima, zadatak arheologije je da osigurava uvid u prvu pojavu oruđa, vatre, skloništa, ukopa, umjetnosti i ornamenata

Francuska tradicija

Boucher de Pertes (1788-1868)Edouard Lartet (1801-1875)Gabriel de Mortillet (1821-1899)ona počiva na puno uložene energije navedenih ljudisistematizirali i podijelili paleolitik, što će postati klasični slijed za ovo prapovijesno razdobljedeskriptivni termini koje oni koriste preuzimaju se u većem dijelu Europe, a kasnije i u Africi i Aziji

Edouard Lartet (1801-1875)

paleontolog1860. razdijelio je diluvij (pleistocen) na:

rano mamutovo dobakasno mamutovo dobasobovo doba

kasnije, na temelju rukotvorina ustanovljena je kulturna kronologija:

musterijen, solitrejen, magdalenijen

Gabriel de Mortillet (1821-1899)

1867. razaznaje ašelejensku, musterijensku, orinjasijensku, solitrejensku i magdalenijensku kulturu

Francuska tradicija

na rad spomenutih pionira nadovezuju se:

Denis Peyrony (1869-1954) abbé Breuil (1877-1961) François Bordes (1919-1981)

Francuska tradicija

J. R. Sackett razvoj istraživanja paleolitika u Francuskoj podijelio je na tri dijela:

Herojsko doba do 1900. Tradicionalno razdoblje (1900 - c. 1950.) Kronostratigrafski razvoj

Herojsko doba

otkriće i prihvaćanje špiljske umjetnosti kao djela paleolitičkog čovjeka de Mortillet na temelju klasifikacije alatki razlikuje ašelejen, musterijen, solitrejen, i magdalenijenprimjenjuju se principi stratigrafskog iskopavanjauspostavlja se kronologija u odnosu na kvartarne studije Agassiza, Pencka i Brücknera

Tradicionalno razdoblje

revidiraju se ranije de Mortilleove podjeleabbé Breuil dodaje orinjasijen kao

gornjopaleolitičku industriju prije solitrejena, a poslije musterijena

Kronostratigrafsko razdoblje

proučavanje mikrostratigrafije dovodi do revizije mnogih tradicionalnih okvira, što je kombinirano sa standardiziranim tipologijama F. Bordesa i D. de Sonneville-Bordes i J. Perrota

dvije francuske regije važne su u ovim razdobljima: riječne terase Somme i Seine na sjeveru i Périgord koji je danas administrativno dio Dordogne, koja zauzima središnji dio AkvitanijeLes Eyzies: Le Moustier, La Madelaine, La Ferrassie, Laugerie-Haute, Abri Pataud, Combe Grenal, etc.

dva događaja imala su snažne reperkusije na proučavanje europskog paleolitika:

1. utvrđivanje pleistocenske stratigrafije utemeljene na dubokomorskim bušenjima morskog tla, čime je utvrđeno ne manje od 8 glacijalnih/interglacijalnih ciklusa u posljednjih 700000 godina; tim je uzdrmana podjela koju su uspostavili Penck i Bruckner 1909. g., a koja donosi samo 4 glacijalne epizode tijekom cijelog pleistocena

2. bogatstvo nalaza koji dolaze iz Afrike

Obitelj Leakey

Louis Leakey (1903-1972) rođen u obitelji britanskih misionara u Kenijivjerovao je da su se ljudi razvili u Africi1959. potvrđene su njegove teorijenjegova supruga Mary (1913-1996.) otkriva 1,8 milijuna godina staru lubanju Zihnjantropus boiseia u kanjonu Olduvai u Tanzaniji Richard Leakey, njihov sin, nastavlja obiteljsku tradiciju

Primjena prirodnih znanosti u arheologiji

1949. Willard Libby (1908-1980.) američki kemičar – datiranje pomoću radioaktivnog ugljika (14C)Lewis Binford i Nova arheologija

zanimanja i ideologije različitih društava u kojima se arheologija egzistira utječu na samu arheologijuprimjer: američka arheologija 60-ih godina 20. stoljeća (Nova arheologija)aktualne teme: rast populacije, njegov utjecaj na okolišodraz u arheologiji: interpretacija prošlosti kroz ekološke i okolišne modele (Julian Steward, Gordon Willey, Grahame Clark)

Kulturna ekologija

jedan od pristupa u pokušaju objašnjavanja mehanizama promjeneizuzetno utjecajna u sjevernoameričkoj arheologiji 1940-ih i 1950-ih godinajedan od glavnih uzroka promjena u ljudskoj kulturi i društvu je odgovor tih društava na izazove i prilike u okolišuJulian Steward (1902-1972.), Leslie White (1900-1975.), Gordon Willey (1913-2002.)

Karl Butzer kulturnu ekologiju je opisao kao:“how people live, doing what, how well, for how long, and with what human and environmental constraints”

oponenti kulturne ekologije ističu premalu ulogu pojedinca kao faktora promjenaagency theorypojedinac je, iako u velikoj mjeri ograničen tradicijom, normama i vjerovanjima društva u kojem živi, sposoban dovesti do promjena i postići određeni cilj, naravno s ograničenjima

Mehanizmi i obrasci promjene

pored kulturne ekologije i agency theory koje su generalni interpretacijski okviri arheolozi proučavaju i specifične mehanizme promjene

inovacijadifuzijaoponašanjemigracija

Inovacija

pojava novih artefakata ili tehnikaova poboljšanja obično se pojavlju iz tehnologija koje već

postoje, a razvijene su za drugu svrhuprijenos znanja u novu domenu koja omogućava

inovativnost

Difuzija

kulturni kontaktprijateljski ili neprijateljski

Oponašanje

društva često prihvaćaju osobitosti ili značajke susjednih društava u kontekstu rivaliteta ili

natjecanjapreuzimanje pisma ili ikonografije

Migracija

rano 20. st. – mnogi primjeri promjene objašnjavani su kroz ovaj mehanizam

novi tip keramike, novi socijalni i ekonomski oblicidolazak novih ljudi i zamjena ili “stapanje” postojeće populacije

s pridošlomteško vidljiva u arheološkom materijalu

Prekretica

60-te godine prestavljaju prekretnicu u razvoju arheologijenezadovoljstvone tehnikama iskopavanja, niti primjenom različitih znanstvenih procedura, nego zaključcima koji iz njih proizlazeWalter W. Taylor (1948.) u A Study of Archaeology donosi neke prigovore, kao i Gordon Willey i Philip Philips u Method and Theory in American Archaeology

inzistiranje na primjeni prirodnih znanosti u arheologiji rezultat je rastućeg zanimanja za znanost, razvoja novih tehnologijaprocesualisti: eksplicitne formulacije pretpostavki i njihovo testiranje teže otkrivanju univerzalnih zakona koji objašnjavaju ljudsko ponašanje

kao glavni nedostatak tradicionalne arheologije navodi se izostanak objašnjenja, osim migracija i pretpostavljenih utjecajaiz ovog nezadovoljstva u SAD-u se rađa New Archaeology (Processual Archaeology)nije dovoljno utvrditi da se nešto dogodilo nego razumjeti zašto se dogodilo i kakovelika pažnja pridaje se formacijskim procesima, tj procesima koji su doveli do preživljavanja arheoloških nalaza i formiranja konteksta u kojem ih pronalazimo

PredstavniciLewis Binford, Kent Flannery

Velika Britanija: David L. Clarke (1937-1976.) Analytical Archaeology(1968)zagovara primjenu sofisticiranih kvantitativnih metoda; koristi ideje iz drugih područja, npr. iz geografije

tradicionalna vs procesualistička arheologija

opisivanje priroda arheologije objašnjenje

induktivno zaključivanje deduktivno

autoritet vrednovanje testiranje

akumuliranje podataka

fokus istraživanja razvijanje projekta

kvalitativni pristup kvantitavni

pesimistički okvir optimistički

Michael Schiffer

C- transformsN- transforms

C-transforms

kulturni transformacijski procesiodnose se na ljudske aktivnosti

(kako je nalazište nastalo, kako je korišteno, kako su artefakti bili čuvani ili odbačeni, položeni u grobove)

N-transforms

prirodni transformacijski procesi(raspadanje, geološki poremećaji,

naplavljivanje etc.)

Middle Range Theory

pokriva prostor i poveznica je između arheološkog materijala i zaključaka koji na

temelju njega mogu biti donešeni

Etnoarheologija

proučavanje tradicionalnih društavakako bi njihove aktivnosti bile prezenetirane u

arheološkom kontekstuLewis Binford Nunamiut Ethnoarchaeology (1978)

Eksperimentalna arheologija

eksperimentalna arheologija, kao i MRT i etnoarheologija, teži povezivanju i objašnjavanju arheoloških nalaza i aktivnosti koje su ih stvorileJohn Morton Coles Experimental archaeology (1979)Stjepan Vuković

Postprocesualistička arheologija

80-te godine 20.st.nema objektivnog znanja o prošlostikritizira deduktivni pristup procesualistanajistaknutiji predstavnik Ian Hodder

feministička arheologija (uloga žena u prošlosti, kao i danas u arheologiji)arheologija etniciteta i identiteta (materijalna kultura kao pokazatelj zajedničke pripadnosti ili posebnostimultivocality – ideja prema kojoj arheolozi ne bi trebali težiti jednom službenom tumačenju prošlosti nego prihvatiti brojne alternativne interpretacije

dovodi do šireg prepoznavanja važnosti simbolizma, sustava vjerovanja i pojedinca u društvu

Prapovijesna arheologija u Hrvtskoj

2 smjera razvoja:

iz humanističkih znanosti (Šime Ljubić, Josip Brunšmid, Viktor Hoffiler)iz prirodnih znanosti (Dragutin Gorjanović-Kramberger)

Dragutin Gorjanović-Kramberger (1856-1936)

Der diluviale Mensch von Krapina in Kroatien: ein Beitrag zur Paläoanthropologie(1906) Život i kultura diluvijalnog čovjeka iz Krapine u Hrvatskoj(1913)prvo znanstveno proučavanje paleolitika

Hrvatska

Hrvatsko zagorjeIstra i Kvarner

DalmacijaSlavonija

Hrvatsko zagorje

KrapinaVindija

Velika pećinaVeternica (južna strana Medvednice)

Krapina

istraživanja 1899-1905.asistent Stjepan Ostermanizvrsna metodologija iskopavanja za svoje vrijeme (stratigrafija, horizontalna distribucija nalaza)litičku industriju pripisuje musterijenuRiss/Würm interglacijal

VindijaStjepan Vuković 1928. prvi put dolazi na nalazištesljedećih 30 godina iskopava u VindijiMirko Malez (1924-1990)iskopavanja traju od 1974 -1986.reinterpretacije iskopanog arheološkog materijala I. Karavanića

Velika pećina, Veternica

Velika pećina (Mačkova špilja) 1948 – 1970.Veternica – otkrivena 1951. – istraživana u više navrata

Istra i Kvarner

istraživanja M. Malezaiskopavanja i rekognosciranja

rekognosciranje: područje Učke i Ćićarijeiskopavanja: Šandalja (22 kampanje u razdoblju od 1962. do 1989.Romualdova pećinaLopar (Rab)

Kvarner

Vladimira MirosavljevićaVela jama na LošinjuJamina sredi na Cresu

Novija istraživanja

suradnja Odsjeka za arheologiju Sveučilišta u Cambridgeu s Arheološkim muzejom Istre u Puli, Odsjekom za arheologiju iz Zagreba i Zavodom za paleontologiju i geologiju kvartara HAZU pod vodstvom Prestona Miraclea

sustavno istraživanje, probna iskopavanja, rekognosciranja (1995 – 2002)Pupićina peć, Vešanska, Šebrn, Klanjčeva, Nugljanska, Vela, nalazišta na otvorenom (Kotle, Lokve)

Dalmacija

Š. Batović – otkrio površinske koncentracije kamenih rukotvorina na Dugom otoku, u području Ravnih kotara (između Ljubačkog zaljeva i Posedarja) – nema iskopavanja

B. Čečuk – špilja Kopačina (Brač)prva istraživanja - F. Bulić i J. Szombathy krajem 19. st.

Dalmacija

Vela spila na Korčuli zbog svoje kompleksne stratigrafije zasigurno jedan od najznačajnihih lokaliteta na istočnojadranskoj obaliistraživači: M. Gjivoje, Grga Novak, Božidar Čečuk, Dinko Radić

Novija istraživanja u Dalmaciji

Z. Brusić: pećina Vlakno na Dugom otokuI. Karavanić:

Mujina pećina sustavna istraživanja (1995-2003)poznata u literaturi od 1978.Velika pećina u Kličevici (probno iskopavanje 2006.)

Slavonija

M. Malez i Josip Kunkera na prostoru Požeške kotline provode terenski pregledzabilježene su brojne površinske koncentracije litičkih artefakatanema iskopavanjaZarilac: kratkotrajno zaštitno istraživanje

Gorski kotar

od 2005. g. traju sustavna istraživanja špiljskog nalazišta Zala kod Ogulina pod vodstvom I. Karavanića