DOSELJENJE HRVATA I ORGANIZACIJA DRŽAVE

ETNOGENEZA HRVATA. PROBLEMI I GLEDIŠTA

etnogeneza Hrvata – proces formiranja i razvoja hrvatskog naroda slavenska teorija – prvi je zastupa Franjo Rački – Hrvati su narod slavenskog

podrijetla i naselili su se zajedno s drugim Južnim Slavenima (izvor: “De administrando imperio”, Konstantin VII. Porfirogenet)

teorija o društvenom dualizmu – Vjekoslav Klaić – pleme Hrvata se doselilo na ovaj prostor i podčinilo otprije naseljene Slavene; Hrvati postali vladajući sloj

gotska teorija – Hrvati su gotskog podrijetla, kao osvajači nameću svoju vlast Slavenima (današnji Hrvati – slavenizirani Goti) (izvor: “Povijest salonitanskih i splitskih biskupa” – Toma Arhiđakon)

iranska teorija – Hrvati su iransko pleme koje je krenulo prema Europi gdje se slaveniziralo; Tanaiske ploče – imena Horoathos i Horuathos

općeprihvaćeno mišljenje je da su Hrvati bili slavenskog podrijetla

SEOBE HRVATA U DANAŠNJU POSTOJBINU

Konstantin VII Porfirogenet – “O upravljanju carstvom” – govori o petorici brace i dvjema sestrama pod čijim su vodstvom Hrvati stigli na područje Dalmacije

doseljenje je trajalo više godina Hrvati zatekli Avare i Slavene Avari i Slaveni živjeli su u plemenskim savezima koji su priznavali avarski vlast avarski kaganat 626. g. – avarski-slavenski poraz pod carigradskim zidinama – slabe moć i snaga

avarskog kaganata u to vrijeme dolaze Hrvati nakon dugotrajne borbe porazili su Avare i zavladali njihovom zemljom naselili su prostor između Drave i obala Jadranskog mora gdje su naišli na romanske i

ilirske starosjedioce starosjedioci bježe u priobalne utvrde ili planinske krajeve stanovništvo izbjeglo u brda će se pojaviti u nizinama u 14.st. pod imenom Vlasi

SUSRET HRVATA SA ZAPADNOKRŠĆANSKOM KULTUROM

Hrvati su bili mnogobošci, štovali poganske kultove bogova u dodirima s krštenim starosjediocima, dio Hrvata prihvaća kršćanstvo 641. g. – Misija opata Martina

tadašnji papa ivan IV. šalje ga u Dalmaciju i Istru da otkupi zarobljene kršćane

Martin se vraća s moćima svetaca stradalih tijekom progona kršćana vijest o tome zabilježio je Anastazije Bibliotekar (“Liber pontificalis”, 9. st)

1

POKRŠTENJE HRVATA

novopridošli Hrvati su bili mnogobošci neki su počeli prihvaćati kršćanstvo već tijekom 7. st. 9. st. – pokrštavanje među Hrvatima franački misionari i benediktinci donose zapadne kulturne utjecaje nadbiskupija u Splitu - najveće crkveno središte (pod bizantskom vlašću) u sukobima rimskog pape i carigradskog patrijarha splitski nadbiskup pristao uz

potonjeg šezdesetih godina 9. st. nastaje ninska biskupija Hrvati koji su živjeli u južnim sklavinijama bili su pogani Bazilije I. – bizantski car – odlučio pokrstiti osvojena područja pokrštavanje Hrvata započelo u 7., a dovršeno tijekom 9. st.

2

HRVATSKA – NEOVISNA I PRIZNATA EUROPSKA DRŽAVA

PRVE HRVATSKE KNEŽEVINE

sklavinije – zemlje Slavena sklavinija Hrvatska – od Labina do Cetine, u unutrašnjosti do Kupe (primorska

Hrvatska) sklavinija Paganija (Neretvanska kneževina) – na jugu od Cetine do Neretve Humsko kneštvo i Travunija – južno od Paganije knez – na čelu sklavinija zemlje podijeljene na županije na čelu kojih je stajao župan knez Ljudevit Posavski – vladao u Donjoj Panoniji (sjedište u Sisku) 819. g. – Ljudevit podigao ustanak protiv Franaka Franci neuspješno pokušavaju ugušiti Ljudevitov ustanak knez Borna (koji je stao uz Franke) napao Ljudevita kod rijeke Kupe Ljudevit je pobijedio; provalio u Borninu zemlju, ali je potučen Franci su pokorili saveznike, Ljudevit pobjegao kod Srba na prevaru je ubio jednog od njihovih knezova i preuzeo njegovu vlast obratio se za pomoć Borninom ujaku Ljudemislu koji ga izdajnički ubija 823. g.

JAČANJE HRVATSKE U VRIJEME PRVIH TRPIMIROVIĆA

hrvatski knezovi osamostaljuju svoju vlast knez Mislav – 9. st. – uspon Hrvatske zajedno s knezom Družakom suprotstavlja se Veneciji knez Trpimir (845. – 864.) – “milošću božjom knez Hrvata” – osnivač dinastije

Trpimirovića samostalno poveo dva rata – protiv “naroda Grka” (Bizanta) i Bugara Gottschalk – benediktinac – nazivao je Trpimira kraljem u Rižinicama kraj Klisa podigao samostan (prvi benediktinski samostan u Hrvatskoj) u njegovo se doba osniva i ninska biskupija knez Domagoj (864. – 876.) – Trpimirov nasljednik (ne i sin) franački saveznik; istaknuo se u kršćanskim borbama za Bari branio jadransku obalu od Mlečana mlečani ga nazivaju “najgorim knezom Slavena” Zdeslav (878. – 879.) – bizantski car Bazilije I. ga stavlja na vlast nakon Domagojeve

smrti Hrvati dižu bunu i na prijestolje dovode Branimira

3

KNEZ BRANIMIR I PAPA IVAN VIII.

knez Branimir (879. – 892.) – pismom obavijestio papu Ivana VIII. da je došao na prijestolje

u uzvratnom pismu papa obavještava Branimira da je blagoslovio njega, narod i državu

prvo međunarodno priznanje neovisnosti Hrvatske gospodarski procvat, gradnja crkvenih zdanja obnavljanje starih, gradnja novih crkava očuvano pet kamenih natpisa s njegovim imenom najstariji kameni zapis hrvatskog imena – ulomak iz Šopota kraj Benkovca Mutimir – Trpimirov sin – naslijedio Branimira u sukobima između Bizanta i Bugarske Hrvati stali na stranu Bizanta

OBRAMBENI RATOVI S VENECIJOM

nakon Aachenskog mirovnog ugovora Venecija dobiva mogućnost trgovačkog posredništva između istoka i zapada

njihov trgovački put vodi uzduž istočne jadranske obale 887. g. – pri pokušaju zauzimanja obale pogiba dužd Petar Kandijano Venecija bila prisiljena plaćati danak za slobodnu plovidbu

4

HRVATSKO KRALJEVSTVO U X. STOLJEĆU

OBRAMBENI RATOVI I USPON HRVATSKE U DOBA TOMISLAVA

Tomislav (prije 914. – nakon 925.) – naslijedio vojno jaku zemlju – širenje granica Mađari uništili Donju Panoniju i ubili kneza Tomislav ih je dočekivao i odbijao njihove napade o tom događaju govori “Ljetopis popa Dukljanina” Tomislav širi granice na velik dio bivše Donjopanonske kneževine naslijedio sukob s Bugarima Simeon – bugarski vladar – početkom 10. st. bio je najmoćniji na balkanskom

prostoru Srbi su se našli u teškom položaju Tomislav pruža utočište srpskom knezu pred bugarskom vojskom Simeon poslao vojsku na Hrvate

UJEDINJENJE HRVATSKIH ZEMALJA

Roman I. Lakapen – bizantski car – dodijelio Tomislavu titulu konzula i dao mu Dalmaciju na upravu

Tomislav postao prvi hrvatski vladar koji je vladao područjem od jadranske obale do Panonske nizine duboko u unutrašnjosti

HRVATSKA POSTAJE KRALJEVSTVO

vojni uspjesi podižu uspjeh kneza Tomislava rimski papa Ivan X. Tomislavu upućuje pismo 925. g. u kojem ga naziva kraljem Tomislav postao prvim kraljem Hrvatskog kraljevstva pitanje stvaranja jedinstvene metropolije u Hrvatskom kraljevstvu

CRKVENI SABORI U SPLITU

problem odabira glavnog crkvenog poglavara splitski, zadarski i ninski Biskup uključili su se u natjecanje 925. g. – prvi crkveni sabor u Splitu – odlučeno da splitski nadbiskup treba postati

vrhovnim crkvenim poglavarom ninski biskup Grgur se žalio rimskom papi 928. g. – drugi crkveni sabor u Splitu – potvrđen primat splitskog nadbiskupa odlučeno da se ukine ninska biskupija odluke o širenju kršćanstva na slavenskom jeziku

5

HRVATSKA NAKON TOMISLAVA

Trpimir II. (928. – 935.) i Krešimir I. (do 945.) – Tomislavovi nasljednici dolazi do nesloge u kraljevskoj obitelji kralja Miroslava s prijestolja je zbacio Pribina (ban Like, Gacke i Krbave) na čelo dovodi Miroslavova brata Mihajla Krešimira II. Hrvatska slabi, a Mlečani to pokušavaju iskoristiti Mihajlo Krešimir ojačao vojnu snagu Hrvatske Stjepan Držislav – Mihajlov sin – obnovio odnose s Bizantom, bizantski car Bazilije II.

mu je poslao kraljevsku krunu Držislav postao prvi okrunjeni kralj Hrvata (“kralj Hrvatske i Dalmacije”) kraljica Jelena – Držislavova majka – dala sagraditi crkve Sv. Marije i Stjepana (Solin) kasnije će u crkvi Sv. Marije biti pokopani hrvatski kraljevi Stjepan Držislav imao je tri sina – Svetoslava Suronju, Krešimira III. i Gojslava između tri sina dolazi do sukoba oko podjele vlasti

NOVI OBRAMBENI RATOVI S VENECIJOM

stanje rata i nesloge iskorištava mletački dužd Petar II. Orseolo 998. g. zaplovio niz istočnu jadransku obalu s velikom mornaricom cilj je bio osvojiti gradove na obali dalmatinski se gradovi jedan po jedan predaju Veneciji do 1000. g. Venecija uspjela osvojiti cijelu dalmatinsku obalu i otoke Krešimir i Gojslav pokreću rat protiv Venecije uspjeli su vratiti samo dio gradova Stjepan – Krešimirov sin – ponovno osvojio ostale gradove, čime je propao mletački

pokušaj da se učvrste na istočnoj jadranskoj obal

6

PROCVAT HRVATSKE U DOBA PETRA KREŠIMIRA I DMITRA ZVONIMIRA

PETAR KREŠIMIR IV. – GOSPODARSKI RAZVOJ I USMJERENOST PREMA MORU

Petar Krešimir IV. – naslijedio Stjepana na prijestolju poticao razvoj hrvatskih gradova na obali – Nina, Biograda i Šibenika okrunjen u Biogradu, tamo smještena njegova prijestolnica težio dalmatinske gradove povezati s hrvatskom državom uspio postati gospodar Dalmacije u jednoj ispravi Jadran naziva “našim dalmatinskim morem”

UJEDINJENA HRVATSKA

vlast Petra Krešimira IV. proegnula se i na srednjovjekovnu Slavoniju ban Dmitar Zvonimir – vladao na području između Save i Drave ban Gojko – upravlja Likom, Gackom i Krbavom Petar Krešimir Hrvatskoj pripaja Neretvansku kneževinu (Paganiju) i dio Bosne

NOVI CRKVENI SABORI – REFORMNI POKRET U HRVATSKOJ

Petar Krešimir se brine za širenje kršćanstva i razvoj Crkve potpomagao gradnju benediktinskih samostana, darivao im zemlju i povlastice pokret za reformu Crkve 1060. g. sazvan crkvenis abor u Splitu raspravljalo se o upotrebi glagoljice i slavenskog jezika u Božjoj službi sabor odlučio da se običaj držanja Božje službe na narodnom jeziku mora ukinuti određeno da svećenici ne smiju nositi bradu niti se ženiti biskupi Dalmacije i Hrvatske osudili nikolaitizam1 i simoniju2

OBRAMBENI RATOVI S BIZANTOM I NORMANIMA

hrvatsku obalu ugrožavaju Normani iz južne Italije 1074. g. – normanska mornarica opsjela grad Rab razlog upada – uplitanje Petra Krešimira u bizantske političke prilike (pomagao

protubizantsku stranu, pa su ga Normani, bizantski saveznici, odlučili napasti) u velikoj pomorskoj bitki hrvatska je mornarica poražena, a Petar Krešimir zaroblje

1 praksa ženidbe svećenika

2 trgovanje crkvenim stvarima

7

DOLAZAK KRALJA ZVONIMIRA

Dmitar Zvonimir (1075. – 1089.) – nasljednik Petra Krešimira IV. nametnuo se kao nasljednik zbog braka s ugarskom princezom Jelenom 1075. g. – papa Grgur VII. poslao svog legata sa žezlom, mačem i zastavom; Zvonimir

okrunjen za kralja Hrvatske i Dalmacije u crkvi Sv. Petra i Mojsija u Solinu papa zauzvrat dobiva prisegu Zvonimirove vjernosti Zvonimir se kao papin vazal3 obvezao na plaćanje godišnjeg danka (200 dukata)

KRALJ ZVONIMIR I PAPA GRGUR VII.

Zvonimir je bio prisiljen zatražiti potvrdu vlasti od pape jer nije bio nasljedni vladar papina potvrda hrvatske vlasti značila je potvrdu samostalnosti

OBILJEŽJA ZVONIMIROVE VLADAVINE

Hrvatska ušla u mirno razdoblje društvenog i gospodarskog razvoja Zvonimir sjedište smjetio u Kninu potpomagao Crkvu, ali i glagoljaše (Baščanska ploča) Baščanska ploča svjedoči da je kralj darovao glagoljaškom samostanu Sv. Lucije u

Baškoj zemlju sve je to dao uklesati ondašnji opat4 Držiha Zvonimir sudjelovao u ratu protiv Bizanta 1081. – 1085. rat – bitka kod Krfa – na Zvonimirovoj strani Dubrovčani, Venecija

teško poražena legenda o Zvonimirovoj smrtii: Zvonimira su ubili njegovi podanici jer ih je htio voditi

u križarski rat; u času smrti je prokleo Hrvate da nikad više nemaju vladara svoje krvi Stjepan II. – Zvonimirov nasljednik, umro nakon dvije godine

3 u feudalnom društvu osoba koja od seniora dobiva zemlju, a zauzvrat je dužna vojnu ili savjetodavnu službu

4 poglavar benediktinskog samostana

8

RAZVOJ KULTURE U DOBA NARODNIH VLADARA

GLAGOLJSKO PISMO I HRVATSKI JEZIK

od kraja 9. st. u Hrvatskoj se javlja pismenost na glagoljici tri sloja glagoljske kulturne baštine: glagoljsko pismo (12. st. – uglata glagoljica),

slavensko bogoslužje, ostavština pisana glagoljicom najvažniji natpisi na glagoljici: Baščanska ploča, Valunska ploča (Cres), Plominski i

Grdoselski natpis (Istra)

LATINSKI SLOJ HRVATSKE PISMENOSTI

Hrvati su rano prihvatili latinicu kao svoje pismo prvi dokumenti hrvatske povijesti pisani latinskim jezikom Trpimirova darovnica, pismo pape Ivana VIII. knezu Branimiru, pismo pape Ivana X.

kralju Tomislavu beneventana – pismo nastalo u samostanskim skriptorijima na jugu Italije karolina – pismo nastalo u epohi vladavine Karla Velikog najstariji evanđelistari – Splitski i Trogirski evanđelistar kameni ostaci na latinskom jeziku – najstariji zapisi imena hrvatskih vladara tri pisma srednjovjekovlja – glagoljica, latinica, ćirilica

BENEDIKTINSKI SAMOSTANI – ŽARIŠTA KULTURE. SAMOSTANSKI SKRIPTORIJI

skriptoriji – uredi u benediktinskim samostanima u kojima su redovnici prepisivali knjige

852. g. – samostan u Rižinicama (Trpimir) pedesetak samostana izgrađenih između 10. i 11. st., više u priobalju ženski samostani – samostan Sv. Marije u Zadru Čikin časoslov, Vekenegin evanđelistar

PREDROMANIČKO GRADITELJSTVO

predromanika – umjetnički i graditeljski sitl u zapadnoj Europi od 9. – 11. st. franački misionari i majstori donose predromanički stil u Hrvatsku osnove umjetnosti kasne antike i bizantskog graditeljstva reljefna skulptura, ornamentalni ukrasi, grubo tesani kamen, svodno krovište,

kupola, maleni prozorski otvori crkva Sv. Križa (Nin), Sv. Trojice (Split), Sv. Petra (Omiš), Sv. Donat (Zadar) unutrašnjost ispunjena kamenim namještajem, životinjskim i biljnim ornamentima od 11. st. uz životinjske i biljne motive polako se počinje javljati i ljudski lik rana romanika – crkve bez svodova, bolje klesan kamen

9

DRUŠTVENI I GOSPODARSKI RAZVOJ (XII. – XV. ST.)

FEUDALIZAM: OBILJEŽJA I STRUKTURA SREDNJOVJEKOVNOG DRUŠTVA

seoske općine – osnova društvenog uređenja ranosrednjovjekovne Europe zemlja je bila najveća vrijednost i osnova proizvodnje seljaci su bili slobodni nisu bili u stanju zaštititi se od lokalnih bandi pali pod zaštitu lokalnih vojnih vođa kojima su zauzvrat davali svoju zemlju vođe su seljacima vraćali zemlju u zamjenu za radnu snagu i dio plodova slobodni seljaci postali su kmetovi5

društvena piramida feudalnog društva: vladar, plemstvo i svećenstvo, niže plemstvo i svećenstvo, građani, seljačko stanovništvo

vladar je darivao ratnike zemljom (feudom6) na kojoj su živjeli seljaci seniorsko-vazalni odnos vladar – senior7, njegov podložnik – vazal

ZEMLJA I LJUDI

vlastelinstvo – gospodarev feud – podijeljeno u dva dijela alodij8 – dio gdje se nalazilo feudalčevo sjedište selišni dio – razdijeljen na selišta koja su kmetovi obrašivali sami zajednički posjed – šume, pašnjaci, vode devetina prihoda davala se feudalcu, desetina Crkvi uskoro feudalci počinju tražiti novac umjesto davanja u plodovima

5 podložni seljak u srednjovjekovnoj feudalnoj Europi

6 ili leno – zemljišni posjed što ga je feudalac zemljoposjednik davao vazalu uz uvjete da on prema njemu izvršava

određene obaveze

7 onaj koji ima svoje vazale

8 dio vlastelinstva koji feudalac obrađuje u vlastitoj režiji, tj. kmetovi taj dio obrađuju za njega

10

POLJODJELSTVO, TRGOVINA I NOVČARSTVO

11. st. – demografski rast stanovništva uzrokovan poboljšanjem klimatskih uvjeta poboljšanja u sustavu proizvodnje hrane uvodi se željezni plug umjesto dvopoljnog sustava uvodi se tropoljni stanovništvo zapadne Europe se polako giba prema slabo naseljenim područjima na

istoku vladari istočnih država su htjeli da se što više ljudi naseli na njihovim područjima kolonizacija istočnih dijelova Europe pojava proizvodnih viškova – seljaci prodavali višak uroda razdoblje bez provala nomadskih naroda križarski ratovi pridonose razvoju trgovine – povećana potreba za oružjem dovodi do

razvoja obrta novac se počeo češće kovati razvoj novčarstva

SAJMOVI I RAZVOJ GRADOVA

11. st. – dolazi do obnove gradova u srednjovjekovnoj Europi (Italija, Nizozemska) razvoj gradova potaknut razvojem trgovine Venecija i Genova – lučki gradovi koji održavaju prekomorsku trgovinu s Bizantom Firenca, Milano, Pisa – gradovi u unutrašnjosti koji se nalaze na križištima kopnenih

putova Bruges (Belgija) – trgovačka roba dolazila i kopnenim i riječnim putovima trgovina se odvija i na sajmovima na kojima su se susretali europski trgovci razvoj trgovine potiče potrebu za novcem svaki grad je kovao svoj novac bankari – na sajmovima mijenjali jednu vrstu novca za drugu

11

ŽIVOT U GRADU. RAZVOJ OBRTA I MANUFAKTURE

srednjovjekovni gradovi – mali i opasani bedemima ulice uske i bez kanalizacije nehigijenski uvjeti – izbijanje epidemija glavni trg – upravne zgrade i crkva – trgovanje slobodni gradovi – uprava na čelu s gradskim knezom (načelnikom) patriciji – gradska vlastela pučani – ostali stanovnici grada, bave se trgovinom i obrtom obrtnici i trgovci su se udružili u cehove9 i gilde10

trgovci su čuvali poslovne interese pred stranim obrtnicima i trgovcima u 13. st. gotovo svi gradovi u kojima se razvio obrt imali su cehove ceh čine majstori i naučnici (djetići i kalfe) svaki ceh imao vlastita pravila povećanom potražnjom za proizvodima pojavila se potreba za veleobrtničkom

proizvodnjom manufakture11 – nastale na prostoru Nizozemske i Italije i trgovci se udružuju u gilde koje su bile moćnije od cehova nisu bile vezane uz gradove Hanza – sj. Njemačka – jedna od najvećih trgovačkih udruženja – trgovci iz 90ak

gradova s Lübeckom na čelu

POJAVA SIROMAŠTVA

siromasi – oni koji su lišteni vlastitih dobara i sredstava za život, ovise o milostinji za siromašne su se brinuli Crkva, bogati pojedinci i bratovštine imali su ulogu u obzoru kršćanske civilizacije ostatak društva je putem njih mogao ostvarivati dužnost kršćanske milosrdnosti

9 obrtnička udruga kojom srednjovjekovni obrtnici štite svoje interese i održavaju kvalitetu obrtničke proizvodnje

10 trgovačka udruga kojom trgovci pojedinog grada štite interese vlastite trgovine

11 oblik proizvodnje gdje postoji podjela rada jednog proizvoda na više radnika

12

KRIŽARSKI RATOVI U SVIJETU I ODJECI U HRVATSKOJ

UZROCI KRIŽARSKIH RATOVA I POZIV PAPE URBANA II.

Turci Seldžuci – tursko-oguski narod iz ravnica središnje Azije sredinom 11. st. zagospodarili dijelom islamskog svijeta preuzeli vlast u Bagdadskom kalifatu 1071. g. – bitka kod Manzikerta (kraj Eufrata) – Turci pobijedili bizantsku vojsku i

preuzeli kontrolu nad Malom Azijom, Sirijom i Palestinom, zarobljen car Roman IV. šire islam i arapsku kulturu kršćanski hodočasnici u Jeruzalem i Betlehem više nisu mogli sigurno putovati bizantski car Aleksije Komnen se obraća papi za pomoć 1095. g. – Papa Urban II. na crkvenom saboru u Clermontu poziva kršćane na

oslobođenje svetih mjesta u Palestini 1096. g. – prvi borci za oslobođenje kreću prema Palestini prozvani križarima zbog znaka križa kojeg su prišivali na svoju odjeću pravi razlozi križarskih ratova – demografski rast, potreba za novim prostorima,

otvaranje novih trgovačkih središta, upošljavanje stanovništva

OSAM KRIŽARSKIH RATOVA

1096. g. – prvi križari došli do Carigrada – skupine seljaka, lutalica i bezemljaša predvođene Petrom Pustinjakom

slabo naoružani, bivaju ubrzo potučeni 1097. g. – viteška vojska stiže u Carigrad 1099. g. – križari osvajaju Jeruzalem, čine pokolj nad islamskim stanovništvom oživljena ideja svetog rata – džihada Jeruzalemsko kraljevstvo, grofovije Edesu i Tripoli, kneževina Antiohiju 1147. g. – drugi križarski rat – nakon pada grofovije Edesa rat predvode njemački car Konrad III. i francuski kralj Luj VII. križari pljačkanjem uspjeli okrenuti Bizant protiv sebe 1187. g. – sultan Saladin osvojio Jeruzalem Fridrik I. Barbarosa, Rikard Lavljeg Srca i Filip II. August predvode 3. križarski rat 1192. g. – Rikard potpisuje mir sa Saladinom, Jeruzalem ostaje u islamskim rukama 1202. g. – četvrti križarski pohod – križari na poziv pape Inocenta III. kreću u

osvajanje Egipta, no ne dolaze do tamo Venecija iskoristila križare za osvajanje grada Zadra (1202. g.) križari potom opsjedaju Carigrad 1204. g. – osnovano Latinsko Carstvo uspon maloazijskih Turaka Osmanlija 1212. – 1215. – dječji križarski rat – smatralo se da će bezgrešna djeca uspjeti osvojiti

ono što križari nisu pohod završio prodajom u roblje i pogibijom 1217. – 1221. – peti križarski rat – vojvoda Leopold Austrijski i hrvatsko-ugarski kralj

Andrija II. 1228. – šesti križarski rat – kršćanima vraćeni Betlehem, Nazaret i Jeruzalem Luj IX. Sveti pokrenuo sljedeća dva rata, prvi protiv Egipta, drugi protiv Tunisa

13

1291. - pad posljednje križarske utvrde u Akki (Palestina) – kraj križarskih pohoda

POSLJEDICE KRIŽARSKIH RATOVA

u vojnom smislu križarski su ratovi bili potpuni neuspjeh osnivanje križarskih državica u Svetoj zemlji omogućuje Europi da bolje upozna

islamsku kulturu 12. st. – trgovina luksuznom robom s Istoka Venecija i Genova – zarađuju na trgovini i prijevozom hodočasnika u Svetu zemlju nove poljoprivredne kulture – marelica, riža, lubenica, limun

OSNIVANJE DUHOVNO-VITEŠKIH REDOVA

razvoj viteške kulture u Europi ivanovci – vitezovi Sv. Ivana (malteški vitezovi) začetnik – Gerard iz Amalfija – sagradio hospital za bolesne i nemoćne hodočasnike templari – “siromašni Kristovi vitezovi” – danas više ne postoje 1119. g. – osnivač je Hugues de Payns ime dobili po mjestu gdje se nalazila njihova zgrada (na mjestu hrama – templuma) teutonci – red njemačkih vitezova članovi redova bili međusobno povezani zavjetom vitezi štitonoše (ratnici), braća pomoćnici (brinuli za bolesne), svećenici duhovnici nakon što su na Istoku izgubili posjede, povlače se u Europu i osnivaju bolnice postali jedni od prvih bankara Europe zahvaljujući bogatsvu nakupljenom na Istoku

HRVATSKA I KRIŽARI

križarski putovi prema Svetoj zemlji vodili kroz hrvatska područja Rajmund d’Aguiles – “Knjiga o putu u Jeruzalem” – putopis prvog križarskog rata grof Villehardouin i Robert de Clery – ostavili zapise o našoj obali križarski redovi imali posjede na prostoru srednjovjekovne hrvatske države u sukobu s Mongolima (Tatarima) templari imaju značajnu ulogu nakon njihova ukidanja, templarski posjedi prelaze u ruke ivanovaca

14

BIZANT I BALKANSKE ZEMLJE. VENECIJA OD XI. DO XV. ST.

SAMUILOVO CARSTVO

X. st. – Bizant uz pomoć saveznika otklonio bugarsku opasnost 976. g. - iz ustanka protiv bizantske vlasti izniklo novo carstvo car Samuilo – na čelu Prespa – prijestolnica, kasnije prebačena u Ohrid Bazilije II. – posvetio se balkanskim prilikama 1014. g. – bitka kod Belasice – Samuilova vojska potučena, Bizant zagospodario

Balkanom

USPON I PAD DINASTIJE KOMNENA

u Bizantu dolazi do unutarnjih sukoba između vojne aristokracije i činovnika vladari makedonske dinastije su pokušavali zaštititi slobodnog seljaka XI. st. – uvođenje pronija12 – ozakonilo postojeće stanje nakon smrti Bazilija II. Bizant zapada u krizu Aleksij I. Komnen – okončao krizno stanje osnovao dinastiju Komnena reorganizirao vojnu i državnu upravu s novom vojnom silom zaratio s Normanima u južnoj Italiji, Pečenezima, Raškom zatraživši pomoć Zapada protiv Seldžuka postaje inicijator prvog križarskog rata Emanuel Komnen – učvrstio bizantsku vlast na Balkanu obnovio težnje za obnovom Rimskog Carstva napao hrvatsko-ugarsku državu Stjepan III. bio prisiljen prepustiti dio Hrvatske južno od rijeke Krke, Bosnu, Srijem i

Dalmaciju nakon Emanuelove smrti, rast Bizanta naglo je splasnuo Andronik Komnen – pokušao pružiti podršku slobodnim seljacima zavjereničkim planom Andronik svrgnuz s vlasti

LATINSKO CARSTVO

1204. g. – križari opljačkali Carigrad – kraj Bizantskog Carstva nakon rušenja BC, križari osnivaju svoje države: Latinsko Carstvo, Solunsko

Kraljevstvo, Atensko-tebansko vojvodstvo i Ahajsku kneževinu 1261. g. – nikejski car Mihajlo Paleolog uz pomoć Genove uspostavlja Bizantsko

Carstvo

12 zemlja dana u leno vojnicima ili duhovnicima da se njome izdržavaju

15

SREDNJOVJEKOVNA BUGARSKA DRŽAVA

1185. g. – braća Petar i Asen podižu ustanak protiv Bizanta uz pomoć raškog župana Stefana Nemanje i Kumana Bugari izborili neovisnost u Trnovu stvorena bugarska arhiepiskopija13 – Asen primio carsku krunu uspostavljeno Drugo bugarsko carstvo tijekom vladavine Kalojana Bugarska se širi na štetu Bizanta Kalojan želi ojačati carski naslov, pa traži carsku krunu od pape Bugarska postaje najmoćnija država na Balkanu za vrijeme vladavine Ivana Asena II. Bugarska dodatno ojačala pokušao osvojiti Carigrad, ali bezuspješno

RAŠKA (SRBIJA)

veliki župan Stefan Nemanja uspostavio samostalnu državu Stefan Nemanjić zatražio naslov kralja od rimskog pape 1217. g. papa odobrava Nemanjin mlađi sin Sava dobio naslov vrhovnog poglavara Srpske pravoslavne crkve Dušan – najznačajniji srpski srednjovjekovni vladar zauzeo gotovo sve bizantske pokrajine na Balkanskom poluotoku 1346. g. – proglašava se carem Srba i Grka srpska pravoslavna crkva dobila patrijarha Nemanjić uvodi feudalni sustav nakon Dušanove smrti Srbija se našla u rasulu zbog feudalne anarhije 1371. g. – Turci oprazili srpske feudalcce Uglješu i Vukašina Mrnjavčevića nakon bitke na Kosovu polju Srbija postala trajno ovisna o Osmanlijama

VLAŠKA I MOLDAVIJA

kneževina Vlaška – formirana krajem 13. st. na području današnje Rumunjske osnovao ju je Ivan Besaraba nakon smrti vojvode Mirča Vlaška pada pod tursku vlast Moldavska kneževina nastaje sredinom 14. st. nakon smrti vojvode Stjepana Velikog i Moldavija pada pod osmansku vlast

13 nadbiskupija u pravoslavnim crkvama

16

VENECIJA – GRAD NA LAGUNAMA. OD BIZANTSKE PROVINCIJE DO SAMOSTALNE DRŽAVE

Veneciju su u doba seobe naroda osnovale izbjeglice ime dobila prema plemenu Veneta 7. st. – osnovan venecijanski dukat na čelu je stajao dužd, u upravi tribuni 9. st. – Veneciju osvajaju Franci 812. g. – Aachenski mir – vraćena Bizantu Venecija postaje glavni posrednik u trgovini između Istoka i Zapada 10. st. – ovladali nekim gradovima na hrvatskoj obali 12. st. – Venecija jača – Republika Sv. Marka patriciji (bogate obitelji) imali svu vlast Veliko vijeće – najviši zakonodavni organ Malo vijeće – izvršna vlast – dužd i savjetnici Vijeće četrdesetorice – organ sudske vlasti Vijeće umoljenih – vodi vanjske poslove Vijeće desetorice – brine o sigurnosti države

SUKOB S GENEVOM

Venecija se zbog trgovačkih interesa nalazi u sukobu sa sličnim trgovačkim republikama

1257. – 1381. – ratovi između Venecije i Genove 1298. g. – bitka kod Korčule – Genova porazila mletačku mornaricu 1381. g. – mir u Torinu – Mletačka Republika osigurala prevlast nad Genevom

17

ZEMLJE EUROPSKOG ZAPADA I SREDOZEMLJA

USPOSTAVA USTAVNE VLADAVINE U ENGLESKOJ

princ Vilim – postao kraljem Engleske nakon pobjede kod Hastingsa Henrik I. – njegov nasljednik – podupire razvoj gradova i trgovine Henrik II. (Plantagenet) – uveo red u sudski sustav, ojačao kraljevsku vlast najmoćniji europski vladar u svoje vrijeme Rikard I. – Henrikov sin i nasljednik – dobio nadimak “Lavlje Srce” Ivan Bez Zemlje – Rikardov nasljednik – izgubio sve posjede u Francuskoj 1215. g. – Velika povelja sloboda – temelj engleskog ustavnog prava prema povelji kralj je sam sebi ograničio vlast izabrano 25 velikaša koji nadziru kralja u izvršavanju odluka povelje Henrik III. – Ivanov nasljednik vijeće dvadesetpetorice počinje se nazivati parlamentom Oxfordski statuti – kralj obvezan sazvati parlamentu tri puta godišnje Simon Montford predvodi pobunu protiv Henrika III. nakon zarobljavanja kralja, u parlament ulaze velikaši, crkveni dostojanstvenici, po

dva viteza iz svake grofovije i dva zastupnika svakog grada 14. st. – dioba parlamenta na Gornji dom (visoko plemstvo, crkveni dostojanstvenici)

i Donji dom (predstavnici grofovija i gradova)

FRANCUSKA OD 12. DO SREDINE 14. ST.

10. st. – dinastija Capet 11. st. – razdoblje feudalne anarhije 12. st. – Luj IV. Debeli – zaratio s njemačkim carem Henrikom V. i engleskim kraljem

Henrikom II. Filip II. August – engleskim kraljevima preoteo velik dio posjeda u Francuskoj 1259. g. – mir u Parizu – Luj IX. Sveti okončao ratove s Engleskom proveo reforme u sudstvu uvevši kraljevski sud Filip IV. Lijepi – vrhunac kraljevske dinastij Capet lomio je moć velikaša, ukidao samostalnost vazala Veliko vijeće – državni poslovi Vrhovni sud – sudska pitanja dvorska služba – financije 1302. g. – Filip bio prisiljen sazvati državne staleže (svećenstvo, plemstvo, građani) državni staleži postaju savjetodavno tijelo koje raspravlja o državnim poslovima Filip utamničio papu Bonifacija VIII. koji nakon oslobađanja umire Klement V. - novi papa (nadbiskup iz Bordeauxa) avignonsko ropstvo – papa seli iz Rima u Avignon Filip se zadužio kod templarskog reda uspio je uništiti red uz pomoć Klementa V.

18

ENGLESKA I FRANCUSKA U STOGODIŠNJEM RATU (1337. – 1453.)

1328. g. – treći sin Filipa Lijepog umire bez izravnog muškog potomka na vlast dolazi Filip VI. Valois 1337. g. – Edvard III. objavljuje pretenzije na francusko prijestolje razlog rata – pokrajina Flandrija (obrt i suknarska manufaktura) rat se vodio u nekoliko faza 1. faza (do 1360. g.) – Englezi uspjeli osvojiti značajne dijelove Francuske 2. faza (do 1380. g.) – Karlo V. Mudri gotovo u potpunosti istisnuo Engleze 3. faza (do 1415. g.) – bitka kod Azincourta – Englezi osvojili značajan dio Francuske Jeanne d’Arc – razbila englesku opsadu Orleansa u bitki kod Compiegnea uhvaćena na prevaru i predana Englezima koji su je spalili 4. faza (do 1453. g.) – Francuzi uspjeli istjerati Engleze za vladavine Karla VII. 1453. g. – Francuska pobjeda kod Castillona 1348. g. – epidemija kuge (“crna smrt”) u Engleskoj i Francuskoj izbijaju ustanci seljaka (žakerije) izmjena vladajuće dinastije u Engleskoj –na vlast dolazi dinastija Lancaster Rat ruža – plemićki sukob između obitelji Lancaster i York 1485. g. – sukob završio dolaskom na vlast Henrika VII. iz dinastije Tudor

PIRENEJSKI POLUOTOK

rekonkvista – borba za oslobođenje od vlasti Arapa (Maura) 1035. g. – raspad ordopskog kalifata – nastaje više arapskih državica (emirata) do 13. st. se formiralo više manjih kršćanskih država Kraljevstvo Aragon – postaje moćna pomorska država Kraljevstvo Kastilja Kraljevstvo Portugal – Lisbon – važno trgovačko središte brakom između Ferdinanda Aragonskog i Izabele od Kastilje ujedinjena su kraljevstva

Aragon i Kastilja stvoreno Kraljevstvo Španjolske 1481. g. Španjolska zaratila s maurskom državom Granadom 1492. g. – Granada poražena – protjerani muslimani i Židovi

APENINSKI POLUOTOK

Papinska Država, Mletačka Republika, Kraljevstvo Dviju Sicilija kontodjeri14 – stoje na čelu profesionalnih vojnih trupa Firenza – obrt, trgovina, proizvodnja sukna 15. st. – za vlast se izborila bankarska obitelj Medici Cosimo Medici Stariji – najpoznatiji predstavnik Medici ulažu velike svote u razvoj znanosti i umjetnosti Fridrih II. Hohenstaufovac – vladar Dviju Sicilija gradovi Apeninskog poluotoka – najbogatiji i kulturno najrazvijeniji dijelovi Europe humanizam15, renesansa16

14 vođa najamnih družina vojske u Italiji od 14. do 16. st.

15 novi pogled na život i svijet u kojem je središte zanimanja čovjek

16 preporod umjetnosti pod utjecajem humanizma

19

ZAPADNOSLAVENSKE I ISTOČNOSLAVENSKE ZEMLJE

USPON ČEŠKE

10. st. – nastaje država Čeha dinastija Pšemislovići pod utjecajem njemačkih careva Otokar I., Vaclav I. i Otokar II. postupno šire svoju vlast Otokar II. – pripojio Austriju, Štajersku, Korušku i Kranjsku kandidirao se za njemačkog cara, izabran Rudolf Habsburgovac sukob češkog kralja i njemačkog cara 1278. g. češki kralj poginuo 1306. g. – dinastija Luksemburg stupa na češko prijestolje Karlo IV. – njemački car naslijedio brata Ivana na prijestolju Češke kulturni i gospodarski procvat, razvoj rudarstva i trgovine, pivovara, manufaktura

stakla i sukna Prag postaje sjedištem Svetog Rimskog Carstva Njemačkog Naroda razvoj znanosti sveučilište, praška nadbiskupija

HUSITSKI RATOVI

Jan Hus – profesor praškog sveučilišta na čelu otpora Čeha zalagao se za reformu Crkve, javno osuđivao indulgenciju 1415. g. – Hus pozvan da na crkvenom saboru u Konstanzi obrazloži svoje stavove njegovo učenje osuđeno kao heretičko, Hus spaljen kao heretik 1419. – 1433. – vojni ustanci Čeha – husitski ratovi usmjereni protiv Nijemaca i njemačkog svećenstva taborićani

RATOVI POLJAKA S TEUTONSKIM VITEŠKIM REDOM

feudalna anarhija nakon vladavine Boleslava III. Krivoustog upadi nekrštenih Prusa na poljska područja poljski velikaš Konrad od Mazovije se za pomoć obraća meštru Teutonaca teutonci su se osigurali kod cara i pape kako bi dobili pravo na osvajanja područja

Pomeranije Poljacima su zapriječili izlaz na Baltik 1241. g. - na jugu Poljske se pojavljuju Mongoli (Tatari) cijelo 13. i 14. st. obilježeni borbama Poljaka protiv teutonaca i Brandenburške

kneževine 15. st. – Poljaci biraju češkog kralja za svog kralja, no nakon njegove smrti, raspada

se poljsko-češki savez

20

POLJSKA U 14. ST.

Vladislav I. Lokietek – osnovao sveučilište u Krakovu Kazimir III. Veliki – Poljska jača na gospodarskom i političkom polju Kodifikacija poljskog prava, osnivanje Kraljevskog vrhovnog suda Kazimirovom smrću izumrla je dinastija Pjastovića Ludovik I. Veliki – hrvatsko-ugarski kralj iz dinastije Anžuvinaca dolazi na prijestolje

POLJSKO – LITAVSKA UNIJA

savez s Litvom – obrana od napada Teutonaca Kazimir IV. sazvao Sejm (državni sabor) 1466. g. – mir u Tournju – teutoncima oduzima Pomeraniju šjahta ima odlučujuću ulogu u trgovini žitom

RUSKA SREDNJOVJEKOVNA DRŽAVA. MOSKOVSKA KNEŽEVINA I CARSTVO.

Aleksandar Jaroslavić Nevski – uspon Novgorodske kneževine uspon Moskve kao trgovačkog i kulturnog središta tijekom 14. st. Moskovska kneževina plaća danak mongolskom kanu Zlatne Horde Dmitrij Donski – izravno se odupire mongolskom vrhu 1380. g. – bitka na Kulikovu polju – pobjeda Rusa nad Mongolima Ivan III. Vasiljevič – proširio granice države do Urala Ivan IV. Grozni – istjerao Mongole iz Polvožja, nastavio ih goniti iza Urala proširio ruske granice na azijski kontinent 1547. g. – proglašava se carem samodržavlje duma imala samo savjetodavnu uslugu zemskij sobor – dvodomno tijelo predstavnika plemstva i elite

21

USPON OSMANSKOG CARSTVA. OSVAJAČKI RATOVI (14. – 16. ST.)

POSTANAK OSMANSKE DRŽAVE

Turci Osmanlije – graničari u službi Seldžuka na maloazijskim obalama Crnog mora 13. st. – Osmanlije pod vodstvom emira Osmana osnivaju samostalnu državu Osman – gazija – borac za islamsku vjeru prije osamostaljenja priznavaju vlast Bizanta koji ih je često koristio kao najamnike

OSMANSKA OSVAJANJA (14. – 15. ST.)

Orhan – Osmanov nasljednik – učetverostručuje područje osmanske države Osmanlije dolaze na europsko kopno pomažući caru Ivanu Kantakuzenu 1354. g. – Orhan osvaja Angoru (Ankara), proglašava se samostalnim sultanom Murat I. – Orhanov nasljednik – nastavio osvajanja na Balkanu Bizantu nameću godišnji danak osvajaju područje današnje Makedonije i Bugarsku Srbija postala trajno ovisna o Osmanskom Carstvu 1396. g. - savez europskih viteza pokušao kod Nikopolja izbaciti Osmanlije iz Europe poraz kršćanske vojske, učvršćivanje Osmanlija na europskom kontinentu Timur Lenk – mongolski vođa – porazili osmansku vojsku kod Angore, sultan Bajazid

I. zarobljen Ivan Hunjadi i Gjergj Kastriotić-Skenderbeg – istaknuli se u protuturskim borbama papa Pio II. – stvara protutursku koaliciju 1444. g. – bitka kod Varne – poraz kršćanske vojske pogiba hrvatsko-ugarski kralj Vladislav I.

OSVAJANJA MEHMEDA II. OSVAJAČA I SULEJMANA II. VELIČANSTVENOG

1453. g. – Carigrad pada u osmanlijske ruke; nestanak Bizantskog carstva Mehmed II. preimenovao Carigrad u Istanbul 1463. g. – Osmanlije osvajaju Bosansko kraljevstvo, uskoro i Albaniju i Hercegovinu Selim I. – osmanski vladar uzima titulu kalifa Sulejman II. Veličanstveni – vrhunac moći Osmanskog Carstva 1526. g. – bitka na Mohačkom polju – poraz ugarsko-hrvatske vojske

22

ORGANIZACIJA VOJSKE I DRŽAVNA UPRAVA

spahije – konjanici – dobivali zemljišne posjede (spahiluke) za obavljanje vojne službe

janjičari – pješaštvo (elitne jedinice) – za službu bili plaćani novcem akindžije – lake konjice jurišnika teokratska država sa sultanom na čelu sultan – apsolutna vlast nad zemljom i podanicima pravni ustroj podređen šerijatu (skupu muslimanskih vjerskih odredbi) veliki vezir divan (državno vijeće) carstvo bilo podijeljeno na pašaluke kojima su upravljali paše (beglerbegovi)

OSMANSKI TIMARSKI SUSTAV

timar – zemljišne nadarbine koje je sultan dijelio vojnicima (osmanski oblik feudalizma)

zijamet – veliki timari raja – seljačko stanovništvo koje je radilo na spahilucima i zijametima čitluk – selište kojeg je svaki seljak dobivao harač – osobni porez kuluk – radna renta

23

RELIGIOZNO-SOCIJALNI POKRETI NA KRŠĆANSKOM ZAPADU

STRUKTURA SREDNJOVJEKOVNOG DRUŠTVA I CRKVENA STREMLJENJA

srednjovjekovno društvo: seljaštvo, svećenstvo, vitezovi (plemići), trgovci/obrtnici pojavljuje se masa siromašnih na rubu egzistencije politička rascjepkanost na europskom prostoru česti ratovi jačanje crkve – jedina snaga koja povezuje srednjovjekovni svijet vjerski pokreti zbog velike materijalne moći i ugleda Crkve pripadnici pokreta su se sukobljavali s Crkvenim dogmama, pa su prozivani

hereticima

KATARSKO-DUALISTIČKA KRIVOVJERJA

katarstvo – heretičko učenje – učenje o borbi dobra i zla (svjetla i tame) u materijalnom svijetu

pristaše: patareni (Italija), albigenzi (Francuska), Crkva bosanska valdenzi – došli u sukob s Crkvom jer su odbacili crkvenu hijerarhiju papa ih prokleo i pokrenuo križarski rat protiv njih papa Inocent III. počeo pozivati na križarski rat protiv dualista kasnije djelovanje inkvizicije ih je postupno iskorijenilo

INKVIZICIJA: BISKUPSKA, RIMSKA I ŠPANJOLSKA

biskupska inkvizicija – utemeljena 1184. g. – trebala se boriti protiv širenja krivovjersja

1215. g. – Četvrti lateranski crkveni sabor – zahtijevano da se biskupima dopusti suđenje hereticima

1232. g. – za vrijeme pape Grgura IX. – određeno da rimski biskup imenuje svoje posebne povjerenike

uspostavljena rimska inkvizicija inkvizitorima dopuštena uporaba torture u postupku ispitivanja osumnjičenika heretici gotovo redovito spaljivani na lomači 15. st. – Crkva odobrila djelovanje sedmorice inkvizitora na Pirenejskom poluotoku španjolska inkvizicija na čelu s tomasom Torquemadom progoni heretike, Židove i

Maure

ŽRTVE INKVIZICIJE

odnos inkvizitora i okrivljenika u početku bio tolerantniji 14. st. – širenje kruga potencijalnih okrivljenika na vještice i vračare sustav inkvizicije

postaje stroži kasnije se, s pojavom tiska, inkvizicija bavi i napisanim djelima nerijetko dolazilo do lažnih optužbi jer je često nuđena nagrada za ukazivanje na

postojanje hereze

24

ODJECI U HRVATSKOJ

1259. g. – najstariji podatak o njihovu djelovanju prvo sjedište inkvizicije - Zadar Pavao Dalmatinac – prvi inkvizitor Andrija Dalmatinac – procesuirao heretike u Skradinu

25

KULTURNA BAŠTINA OD XI. DO XV. STOLJEĆA. ULOGA REDOVNIŠTVA.

RAZVITAK ZNANSTVENE MISLI U SREDNJOVJEKOVLJU

rani srednji vijek obilježem nepismenošću pismenost se njegovala u samostanima sedam slobodnih vještina: trivij (gramatika, retorika, logika), kvadrivij (algebra,

geometrija, astronomija, glazba) sva nastava bila na latinskom; Sveto pismo – osnova znanja prevođenja znanstvenih djela helenističke i arapske kulture sveučilišta – 11. i 12. st. – “studium generale” zajednice profesora i studenata koji su se udruživali radi zaštite vlastitih interesa 13. st. – sveučilišta se dijele na fakultete 1088. g. – najstarije sveučilište (Bologna) skolastika – spoj filozofije i teologije Bonaventura, Toma Akvinski - najpoznatiji skolastički mislioci

KULTURNO-PROSVJETNA ULOGA REDOVNIŠTVA. BENEDIKTINCI, DOMINIKANCI I FRANJEVCI.

redovnički samostani – prve škole u srednjovjekovnoj Europi benediktinci – 6. st. Benedikt iz Nursije organizirao redovničku zajednicu samostanski život – život bez obitelji; svi redovnici su braća osnovno pravilo života: ora et labora (molitva i rad) prepisivanje starih kodeksa – ostala sačuvana brojna antička djela 12. st. – novi crkveni redovi kojima su ideal siromaštvo i redovnička strogost cisterciti – Burgundija premonstratenci – misionarski rad 12. st. – duhovno-viteški redovi 13. st. – prosjački redovi – dominikanci i franjevci prosjački redovi preuzimaju ulogu zaštitnika siromašnih Dominik de Guzman – osnivač dominikanskog reda odricanje od posjeda i beneficija Ivan Franjo bernandone (Franjo Asiški) – osnivač franjevaca jednostavnost i skromnost redovnika

26

UMJETNOST, KNJIŽEVNOST I GLAZBA U DOBA ROMANIKE I GOTIKE

romanika – 11. st. građevine podizane od pravilno klesanog kamena; mali prozori na masivnim

zidovima svod križnog ili bačvastog oblika kiparski motivi biblijske tematike freske gotika: 12., 13. i 14. st. – Francuska građevine se uzdižu u vis na vitkim stupovima vitki šiljasti kut veći prozorski otvori vitraji slike više nemaju plošni karakter književnost, glazba, dramska umjetnost viteška kultura trubaduri (minezengeri) – lirika ljubavne, pastoralne ili herojske tematike roman – prozna književnost u Francuskoj (12. st.) dramska umjetnost

BIZANTSKA KULTURA

pravo, retorika, filozofija, medicina književnost: vjerski sadržaji, anali i povijesti filozofski i pustolovni romani, enciklopedije i zbornici Justinijanov kodeks (Codex juris civilis) bizantski stil – ujedinjava graditeljske oblike grčke i rimske umjetnosti kupole polukuglasta oblika unutrašnjost ispunjena raskošnim ukrasima podovi i zidovi oslikani mozaicima San Vitale (Ravenna), Sv. Sofija (Istanbul), Sv. Marko (Venecija), Eufrazijeva bazilika

(Poreč) kaluđeri – svećenici – zaduženi za slikarstvo rezbarije u bjelokosti i drvetu filigransko zlatarstvo

27

HRVATSKA U RAZVIJENOM I KASNOM SREDNJEM VIJEKU (13. – 16. ST.)

DINASTIČKE PROMJENE – DOLAZAK ARPADOVIĆA (1102. – 1301.)

UNUTARNJE BORBE I DOLAZAK ARPADOVIĆA U HRVATSKU

Stjepan II. – vladao 2 godine; posljednji Trpimirović plemstvo želi na hrvatsko prijestolje dovesti Ladislava Arpadovića Petar Snačić – nekadašni Zvonimirov ban – smatrao da ima pravo na prijestolje Hrvatska ostala bez čvrste središnje vlasti Ladislav sakupio vojsku, krenuo na Liku 1094. g. – osniva biskupiju u Zagrebu morao se vratiti u Ugarsku jer ih je Bizant napao sa sjevera u Slavoniji je organizirao županije

PERSONALNA UNIJA/DRŽAVNOPRAVNA INDIVIDUALNOST HRVATSKOG KRALJEVSTVA

Koloman (1095. – 1116.) – Ladislavov nasljednik odlučio se oženiti normanskom princezom, pa je poslao vojsku koja ju je trebala

dočekati u Biogradu vojska je morala prijeći preko dijela Hrvatske koji je držao Petar Snačić kralj Petar ih je dočekao na gori Gvozd; tamo i pogiba 1102. g. – Pacta Conventa – zaključeni ugovor kojeg je Koloman sklopio s hrvatskim

plemstvom prema ugovoru, Koloman je plemstvu potvrdio povlastice i posjedee s druge strane, velikaši su ga priznali za kralja iste godine se u Biogradu okrunio za hrvatskoga kralja 1102. – 1918. – hrvatska i Ugarska bile povezane vladarom personalna unija

POLOŽAJ HRVATSKIH ZEMALJA POD ARPADOVIĆIMA

ban – upravljao hrvatskim zemljama u ime kralja cijelo državno područje podijeljeno na županije kojima su upravljali župani kralj počinje izravno upravljati Slavonijom Bela III. – uvodi čast hrvatskog hercega do vremena Bele IV. postojala institucija dvostruke krunidbe Hrvatska sačuvala porezni sustav i vojsku Andrija II. – promjene u upravi: dva bana upravitelja: slavonski i primorski

28

OBRAMBENI RATOVI S VENECIJOM

Koloman došao u posjed dalmatinskih gradova gradovi su bili organizirani kao komune potkraj njegove vlasti venecija pokušava ostvariti svoju vlast na dalmatinskoj obali Mlečani žele osigurati trgovačke putove velik dio dalmacije se našao u mletačkim rukama tijekom vladavine Bele II: Slijepog Arpadovići uspijevaju Veneciji oteti Dalmaciju Bela III. uspio ostvariti trajniju vlast na dalmatinskoj obali 1202. g. – Venecija zauzima Zadar uz pomoć križara

ANDRIJA II. I OTPOR KRALJEVOJ SAMOVOLJI

prepustio Zadar Mlečanima kako bi podmirio troškove prijevoza do Svete zemlje 1222. – Zlatna bula – Andrija II. izravno ograničio svoju vlast plemstvo je svoja prava trebalo ostvarivati putem staleškog sabora kojeg bi kralj

sazivao svake godine

SLOBODNI KRALJEVSKI GRADOVI

12. st. – razvoj trgovine i obrta 12. i 13. st. – uspon dinastičkih rodova ove dvije činjenice ugrožavale su privođenje kraljevske vlasti i ubiranje poreza vlasti je odgovaralo uzdići novi sloj stanovništva – građane slobodni kraljevski gradovi 1209. g. – Varaždin prvi dobio privilegij od Andrije II. Bela IV. – doživio poraz u sukobu s mongolskom vojskom mogao se vratiti u Budim tek kada se mongolska vojska povukla zbog smrti kana tijekom bijega Bela IV. shvaća da su otpor Mongolima pružili samo utvrđeni gradovi 1242. g. – Gradec u Slavoniji dobiva privilegij slobodnog kraljevskog grada privilegiji: tjedni i godišnji sajmovi, samouprava

29

NOVE DINASTIČKE BORBE – DOLAZAK ANŽUVINACA (1301. – 1386.)

USPON MOĆI DINASTIČKIH RODOVA – BRIBIRSKI KNEZOVI IZ RODA ŠUBIĆA

12. st. – uspon velikaških obitelji u Hrvatskoj Kačići – Neretvanska kneževina – gospodarili otocima Bračom i Hvarom Krčki – Hrvatsko primorje (kasnije Frankopani) – mletački vazali kralj Bela darovao im je Modrušku županiju Vinodolski zakon – najstariji sačuvani zakon pisan glagoljicom na hrvatskom 13. st. – Krčki knezovi zagospodarili Senjom Babonići – Slavonija – osigurali nasljednu bansku čast svome rodu Šubići – Zadar i Šibenik, Bribir i Ostrovica 1293. g. – knez Pavao Šubić dobio doživotnu bansku čast 1300. g. – vrhunac moći Šubića – Pavao I. proširio svoju vlast na dio bosne i nosio

naslov “ban Hrvata i gospodar Bosne” Šubići samostalno ratuju protiv Mlečana; pomažu Šibenčanima da osnuju biskupiju

DOLAZAK ANŽUVINACA

napuljska kraljica Marija je bila sestra hrvatsko-ugarskog kralja Ladislava IV. smatrala je da njezinu sinu Karlu Martelu pripada pravo na h-u prijestolje papa je stao na stranu Anžuvinaca, pa je okrunio Karla Martela u Napulju Šubići su podržavali Anžuvince, dok su Kačići i Babonići stali uz Andriju III. Karlo Robert – sin Karla Martela 1301. g. je okrunjen krunom Sv. Stjepana u Stolnom Biogradu taj događaj označava dolazak nove dinastije – Anžuvinaca

KARLO I. I HRVATSKI VELIKAŠI

Karlo želi slomiti moć velikaša uvodi nove poreze, širi sudske ovlasti Slavonskom saboru, pomaže razvoj slobodnih

kraljevskih gradova Pavla Šubića naslijedio je Mladen II. koji je vlast u Bosni prepustio Stjepanu II.

Kotromaniću Mladenova vlast slabi i u primorskim gradovima Karlo šalje vojsku pod vodstvom Ivana Babonića 1322. g. – bitka kod Blizna – Mladen bijaše poražen i odveden u Ugarsku Venecija osvaja gradove na istočnoj jadranskoj obali

30

CENTRALIZAM ANŽUVINACA I NJEGOVE POSLJEDICE

Ludovik I. Veliki – Karlov nasljednik knez Nelipac (Knin) pruža otpor kraljevskoj vlasti nakon njegove smrti, udovica kneza Nelipca nagodila se s kraljem ostali velikaši popuštaju, osim Šubića naposljetku i oni popuštaju predavši kralju Ostrovicu u zamjenu su dobili Zrin pa se otad nazivaju Zrinskima Anžuvinci nisu punili blagajnu od kmetskih davanja jer nisu posjedovali velike

zemljoposjede okrenuli su se razvoju novčarskoga gospodarstva potiču razvoj rudarstva porezne reforme vraćaju zemljišni porez u kraljevske ruke niže plemstvo proglašavaju kraljevskim vitezovima banderijalni sustav: svaki je velikaš trebao služiti kralja s vlastitim odredom vojnika

pod vlastitom zastavom (banderijem) negativne strane jačanja kraljevske vlasti: gubitak županija, Dalmacija pod vlašću

Mlečana

NOVI RATOVI S VENECIJOM I ZADARSKI MIR (1358.).

PROSTORNO OKUPLJANJE HRVATSKIH ZEMALJA.

Ludovik odlučio osvojiti Dalmaciju, pa je poveo ratove protiv Venecije 1345. – 1346. – prvi rat: Ludovik kreće u pomoć pobunjenim stanovnicima Zadra Zadar ostao u mletačkim rukama; s Ludovikom potpisano osmogodišnje primirje 1356. – 1358. – drugi rat: Ludovik u suradnji s Genovom pokreće akciju protiv

Venecije; Split, Trogir, Šibenik i Nin stadoše na Ludovikovu stranu 18.2.1358. – zadarski mir – mletački dužd se odrekao svakog prava na Dalmaciju Dalmacija sjedinjena s prirodnim zaleđem; procvat gospodarstva treći rat: u obnovljenom savezu s Genovom Ludovik opet poražava Mletke 1381. g. – mir u Torinu – mletački dužd se obvezao plaćati godišnji danak (7000

dukata)

31

LUDOVIK I. I SUSJEDI

Ludovik I. je uspio proširiti područje svoje vlasti na prostor od Baltika do Sicilije nakon smrti Kazimira III. dolazi u posjed poljske krune uspješnim brakom s Elizabetom Kotromanić dobio Hum i savezništvo s Bosnom srpskom caru Dušanu oduzeo Beograd u Bugarskoj uspostavio Bugarsku banovinu

STANJE U DUBROVNIKU

nakon propasti rimskog Epidaura izbjeglice su na obližnjoj hridini podigli novo naselje

nasuprot njihovom naselju Slaveni podižu vlastito naselje pod imenom Dubrovnik kasnije se ta dva naselja stapaju u jedno pod dvojnim nazivom – Ragusium i

Dubrovnik 9. st. – Dubrovnik dobro utvrđen; izdržao 15 mjeseci arapske opsade Bizant im pomaže, zauzvrat ima potporu Dubrovnika do kraja 12. st. 13. st. – Dubrovnik morao prihvatiti vrhovnu vlast Mletačke Republike Venecija na čelo uprave postavljala venecijanskog kneza 14. st. – društvena piramida: vlastela, pučani, obični stanovnici grada Veliko vijeće - zakonodavno tijelo Malo vijeće – poslovi uprave i sudstva Vijeće umoljenih – Senat – odlučuje o hitnim najvažnijim pitanjima trgovačke kolonije 1358. g. Dubrovnik priznao vlast h-u kralja Ludovika I. 15. st. – Dubrovnik se počinje nazivati republikom s Osmanlijama sklapaju ugovore o plaćanju danka ne prestaju priznavati vlast hrvatsko-ugarskih kraljeva do 1526. g.

ISTRA IZMEĐU VENECIJE I HABSBURGOVACA

804. g. – Rižanski placit – svjedoči o srazu franačkih feudalnih težnji s običajima slavenskog stanovništva u Istri

812. g. – Aachenski mir – Istra pala pod utjecaj franačkih careva 11. i 12. st. – Mlečani na istarskoj obali – ratuju s akvilejskim patrijarhom kako bi

postigli prevlasti na istarskom poluotoku 13. st. – Venecija čvrsto drži istarske lučke gradove unutrašnjost dolazi pod vlast Habsburgovaca 1374. g. – Pazinska knežija

32

DRUŠTVENO-POLITIČKA PREVIRANJA. GUBITAK DALMACIJE

OTPOR HRVATSKIH VELIKAŠA CENTRALIZMU

nakon smrti kralja Ludovika I., otvorilo se pitanje nasljednika jedni su smatrali da ga treba naslijediti kći Marija, a drugi da treba okruniti Karla

Dračkog okrunjena Marija, vlast obnašala majka Elizabeta palatin Nikola Gorjanski – najveći oslonac kraljicama Ivan i Pavao Horvat nisu time bili zadovoljni pridružuju im se ostali plemići otvorene borbe trajale 2 godine; velikaši primorali kraljicu da se odrekne krune Karlo Drački izabran za kralja kraljica Elizabeta ga ubrzo dala umoriti bijes plemstva dovodi do nove pobune i otvorenog rata protiv kraljica i palatina 1386. g. – zarobili kraljice, ubili palatina pobunjenici odlučuju za novog kralja postaviti Ladislava Napuljskog Žigmund Luksemburški – sin češkog kralja, Marijin zaručnik osigurao potporu plemstva, okrunjen za hrvatsko-ugarskog kralja potpomognut Frankapanima i Venecijom poslao vojsku u Hrvatsku i oslobodio

Mariju

NOVE DINASTIČKE BORBE. LADISLAV NAPULJSKI I ŽIGMUND LUKSEMBURŠKI

Tvrtko – bosanski kralj – iskoristio ratna previranja u Hrvatskoj i proširio svoju vlast na velik dio hrvatskog teritorija

1390. g. – proglasio se “kraljem Dalmacije, Hrvatske i Primorja” 1391. g. – Tvrtko umire Stjepan Dabiša – novi bosanski kralj Frankapani na strani Žigmunda Žigmund nagovorio Stjepana Dabišu da potpiše povelju prema kojoj bi Bosna nakon

njegove smrti pripala Žigmundu 1394. g. – bitka kod Dobora – Žigmundova vojska porazila pobunjenike

LADISLAVOVA PRODAJA DALMACIJE I ŽIGMUNDOVI RATOVI U BOSNI

1396. g. – Žigmund doživio poraz od Turaka kod Nikopolja pobunjenici žele dovesti Ladislava Napuljskog na tron 1397. g. – vraća se na prijestolje, saziva slavonsko plemstvo na sabor u Križevcima krvavi križevački sabor – Žigmund dao pogubiti sve plemiće pristaše pobune, među

njima i Stjepana Lackovića uz pomoć bosanskih velikaša, Ladislav dolazi do Hrvatske osvaja Zadar, Vranu, Split, Trogir i Šibenik 1403. g. – okrunjen u Zadru uspjesi su bili mogući jer je Žigmund bio zatočen kada se oslobodio, pokrenuo je vojsku prema Bosni svrgnuo s prijestolja bosanskog kralja Stjepana Ostoju, na prijestolje doveo Tvrtka II. osvaja sve dalmatinske gradove i otoke, osim Zadra, Vrane, Novigrada i Paga 1409. g. – Ladislav Napuljski prodaje svoja kraljevska prava na Dalmaciju za 100000

dukata

33

ŽIGMUND I VENECIJA

Žigmund pokušao vratiti Dalmaciju povevši dva neuspješna rata protiv Venecije u hrvatskom posjedu ostali Senj, Omiš i Poljica, te Krk gubitkom Dalmacije Hrvatska je izgubila značaj pomorske države

MLETAČKA VLAST NA ZAPOSJEDNUTIM PODRUČJIMA

glavni grad postao Zadar generalni providur – stolovao u Zadru, direktno odgovoran duždu svi gradski statuti odneseni u Veneciju i usklađeni s venecijanskim zakonima pomorska trgovina dalmatinskih gradova usmjeravala se prema Veneciji

JAČANJE VELIKAŠKIH OBITELJI. CELJSKI, FRANKAPANI I TALOVCI

grofovi Celjski – velikaši njemačkog podrijetla, imali Varaždin i veći dio Zagorja ženidbom Fridrika Celjskog s Elizabetom Frankapan, posjed Celjskih se širi 15. st. – postaju gospodari srednjovjekovne Slavonije knezovi Krčki Frankapani – gospodarili Krkom, Vinodolom, Modrušom, Senjom,

Likom i Gackom 1426. g. – Nikola Frankapan postao hrvatski ban zbog obiteljskih razmirica dolazi do sukoba Frankapana i Celjskih Žigmund dolazi u sukob s Frankapanima nakon smrti Ivaniša Nelipca, posjedi su trebali prijeći u ruke Frankapana, no Žigmund

je zahtijevao da posjedi pripadnu njemu Anž Frankapan se tome protivio, pa ga je Žigmund proglasio buntovnikom i dao ga

ubiti Talovci – velikaški rod podrijetlom s Korčule; Matku Talovcu je pripala ostavština

Nelipića

OSMANSKA OPASNOST PRIJETI HRVATSKOJ

1413. g. – Žigmundov drugi poraz u borbi s Turcima 15. st. – pokušava organizirati protuturski obrambeni sustav cijeli hrvatski prostor trebalo razdijeliti na 3 vojnička tabora (hrvatski, slavonski,

usorski) nakon Žigmundove smrti taj se sustav nije pokazao učinkovitim Albert Habsburgovac – Žigmundov zet – izabran za novog kralja umire nakon borbe za Smederevo Vladislav Jagelović – izabran za novog kralja – nije dugo vladao, izgubio život u

protuturskom ratu Ladislav V. Jagelović – postavljen za novog kralja

34

OSMANSKE PROVALE U HRVATSKU I ORGANIZACIJA OTPORA

CENTRALIZACIJA I REFORME KRALJA MATIJAŠA I. KORVINA

Matijaš Korvin pobijedio u borbama za prijestolje 1458. g. izabran za hrvatsko-ugarskog kralja reforma poreznog sustava – usmjerena protiv velikaša sukobljava se s Frankopanima: poražava ih, u Senju osniva Senjsku kapetaniju Ivan Vitez od Sredne – pomogao Matijašu u dolasku na vlast Ivan Česmički – Vitezov nećak – pružaju otpor kralju iz ideoloških razloga

PAD BOSNE I POKUŠAJ ORGANIZACIJE OBRAMBENOG SUSTAVA

1463. g. – pad Bosne pod vlast Osmanlija Matijaš Korvin stvara obrambeni protuosmanski sustav u Bosni osnovao Jajačku banovinu, Srebrničku banovinu kojima je kasnije dodao

Senjsku kapetaniju taj sustav obrane traje nekoliko desetljeća 1512. g. – Srebrenička banovina pala pod vlast Osmanlija 1528. g. – Jajačka banovina pala pod tursku vlast

JAGELOVIĆI

smrt Matijaša I. Korvina značila je slom centralističke politike nitko nije bio zainteresiran za kraljevsku vlast Jagelovići – nova vladarska obitelj Vladislav II. Jagelović – obvezao se da će vladati zajedno s velikašima ukida poreznu reformu koju je uveo Matijaš naslijedio ga je Ludovik II.

KRBAVSKA BITKA

9.9.1493. g. – Osmanlije teško porazili hrvatske plemiće na Krbavskom polju Turci pobili više tisuća Hrvata, među kojima i bana Emerika Derenčina suvremenici govore o “rasapu kraljevstva hrvatskog”

DALJNJA OBRANA DOMOVINE I POMOĆ SVETE STOLICE

nakon Krbavske bitke Ivaniš Korvin pokušao organizirati obranu, no brzo umire Osmanlije zauzimaju neretvanski kraj, modruško područje i područje između Cetine i

Imotskoga Ivan Karlović – ban koji je sklapao ugovore s venecijom, branio prostor južno od

Velebita Petar Berislavić – ratovao protiv Osmanlija; novac su mu davali Hrvatski sabor i papa 1513. g. postaje upraviteljem banata Hrvatske, Dalmacije i Slavonije papa Pio II. – Enea Silvio Piccolomini – pružao veliku pomoć Hrvatskom kraljevstvu

35

KNEZ BERNARDIN, KRSTO I VUK FRANKOPAN (FRANKAPAN)

Bernardin Frankapan – za pomoć se okrenuo Habsburgovcima 1522. g. održao govor za Hrvatsku na njemačkom državnom saboru u Nurnbergu Krsto – Bernardinov sin – tražio pomoć od pape Hadrijana VI. Vuk Frankopan – održao govor protiv Osmanlija na saboru u Augsburgu

MOHAČKA BITKA 1526. GODINE

Sulejman II. – 1521. g. zauzeo Beograd kolovoz 1526. – sukobio se s Ludovikom II. Jagelovićem na Mohačkom polju Krsto Frankopan nije stigao na vrijeme sudjelovati u bitki kršćanske snage su izgubile, Ludovik II. se utopio u potoku bitkom na Mohačkom polju se ugasila hrvatsko-ugarska država Osmanlije zauzimaju Osijek, Vukovar i Srijem

DEPOPULACIJA I MIGRACIJE

na depopulaciju su utjecale oskudica, glad i osmanska opasnost 1453. g. – glad zahvatila Bosnu i Hrvatsku

36

SREDNJOVJEKOVNA BOSANSKA DRŽAVA

POČECI BOSANSKE SAMOSTALNOSTI

ban Kulin – 12. st. – priznavao ugarsku vlast, ponaša se kao samostalan vladar Bosna – prostire se od Drine do Grmeča rudarstvo Bela IV. – poveo rat protiv Bosne (13 st.) Prijezda – novi ban – vladao pod ugarskom zaštitom Šubići – šire vlast u Bosni od kraja 13. st.

BAN STJEPAN II. KOTROMANIĆ

Stjepan II. Kotromanić zavladao Bosnom uz ugarsku pomoć – širi teritorij u opseg bosanske države uključena hrvatska područja razvitak rudarstva potiče razvoj trgovine jača politička moć plemstva; Stjepan II. im povećava feudalne posjede

KRALJ STJEPAN TVRTKO I.

Tvrtko I. – naslijedio Stjepana – po majci pripadao Šubićima sukobio se s Ludovikom I., koji pobjeđuje; Tvrtko mu morao ustupiti zapadni Hum dopustio djelovanje franjevaca u Bosni plemići dižu ustanak; Tvrtku pomaže Ludovik 1377. g. se okrunio za kralja Srbljem, Bosni, Primorju i Zapadnim stranama, uzima

ime Stjepan nakon Ludovikove smrti zauzima dio Hrvatskog kraljevstva 1390. g. se proziva kraljem Raške, Bosne, Hrvatske, Dalmacije i Primorja gospodarski razvitak, trgovina, proizvodnja

DOBA PREVIRANJA S TURCIMA (OSMANLIJAMA)

Osmanlije prodiru u Bosnu krajem 14. st. Hrvoje Vukčić Hrvatinić – najmoćniji bosanski plemić Stjepan Dabiša – Tvrtkov nasljednik – morao priznati vlast Žigmunda, odreći se

Hrvatske i Dalmacije Hrvatinić staje na stranu Žigmundovih protivnika Osmanlije jačaju utjecaj u Bosni tijekom 15. st.

OSMANLIJE ZAUZIMAJU BOSNU I HERCEGOVINU; PUČANSTVO

Bosna priznaje vrhovnu vlast Osmanskog Carstva od 1432. g. Stjepan Tomaš – bosanski kralj i njegov sin Stjepan Tomašević oslanjaju se na

Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo i papinu pomoč Tomašević okupio moćne bosanske plemiće za borbu osmanska vojska ulazi u Bosnu 1463. g. – plemići redom priznaju njihovu vlast Tomašević pogubljen Stjepan Vukčić Kosača – neovisan o vlasti bosanskih kraljeva – proglasio se hercegom

od Sv. Save (njegov posjed se otada naziva Hercegovina)

KATARINA KOSAČA – POSLJEDNJA BOSANSKA KRALJICA

37

udovica Stjepana Tomaševića; u Rimu živi kao prognanica i redovnica; tamo i umire

SREDNJOVJEKOVNA CRKVA BOSANSKA

BOSANSKA BISKUPIJA

1089. g. se prvi put spominje bosanska biskupija ban Kulin – uz pomoć papinskog poslanika Ivana de Casamare postigao sporazum u

kojem su se bosanski krstjani obvezali da neće u svoje redove primati krivovjernike 13. st. – bosanska biskupija podvrgnuta jurisdikciji kaločkog nadbiskupa; sjedište

premješteno u Đakovo

CRKVA BOSANSKA

posebna kršćanska crkva bosanski krstjani nisu bili protivnici srednjovjekovne države, za razliku od

manihejaca hijerarhija Crkve: djed, gosti, starci (na čelu redovničkih zajednica – hiža) pristaše Crkve: krstjani i krstjanice, vjernici, mrsni ljudi

DJELATNOST DOMINIKANACA I FRANJEVACA

dolaze u bosnu u 13. st. dominikanci dolaze u vrijeme pape Grgura IX. kao inkvizitori franjevci dolaze krajem u vrijeme pape Nikole IV. 1340. g. franjevci osnivaju Bosansku vikariju nakon turskog osvajanja Bosne, odigrati će ključnu ulogu za održanje katolicizma od sultana Mehmeda II. iznudili ahd-namu (povelju) kojom im je omogućeno

obavljanje službe na prostoru njihove vikarije

PROBLEMI PRELASKA NA ISLAM

oporuka gosta Radina Butkovića svjedoči da je nakon pada Bosne dio krstjana prebjegao na dubrovački teritorij, a otamo – u Italiju

muslimansko stanovništvo plaća manje poreze i oslobođeno je harača

OBILJEŽJA KULTURE

isprepleteni utjecaji pravoslavnog istoka, katoličkog zapada i Crkve bosanske u uporabi 3 pisma (latinica, glagoljica, ćirilica) ćirilica se razlikovala od srpske, pa je dobila ime bosančica obredna djela pisana bosančicom ili glagoljicom Misal Hrvoja Vukčića Hrvatinića – pisan glagoljicom stećci – kameni nadgrobni spomenici

38

DRUŠTVENI I GOSPODARSKI ODNOSI HRVATSKOG SREDNJOVJEKOVLJA

FEUDALIZAM U HRVATSKOJ

11. st. – prvi tragovi feudalnih odnosa u Hrvatskoj slobodni seljaci obrađuju zemlju unutar seoskih općina dio seoskih općina se uključio u kneževstva hrvatske vlastele Slavonija: feudalni posjedi organizirani kao vlastelinstva ili ostali tipovi plemićkih

posjeda razlika: plemićki posjedi nisu razvili upravne i sudske funkcije koje su imala

vlastelinstva

FEUDALNE OBVEZE PUČANSTVA

Dalmacija – jedinica posjeda je selo (villa) – sastoji se od alodijalne zemlje (zgon) i kmetskih selišta (ždrijeb)

agrarni odnosi: težaština i kmetstvo davanja seljaka: radno davanje (tlaka), naturalno davanje, novčano davanje, porezi komutacija – prijelaz s tlake i naturalnog davanja na novčano

SELJAČKO STANOVNIŠTVO

kmetovi – osnovna grupa seljačkog stanovništva želiri / inkvilini – posjedovali kuću i mali dio selišta, živjeli od iznajmljivanja gornjaci – siromašni seljaci koji su se bavili vinogradarstvom slobodnjaci – seljaci koji su bili oslobođeni feudalnih davanja predijalci – privilegirani seljaci na crkvenim posjedima

NEMIRI I POBUNE PUČANA I SELJAKA; BUNA NA HVARU

u Zadru izbija pobuna pučana u doba mletačke opsade bunu u Splitu prouzročilo je pitanje sudjelovanja u splitskoj vlasti u Slavoniji su opstojali otpori plaćanja crkvene desetine 1510. g. – buna na otoku Hvaru – predvodnik Matij Ivanić – pučani htjeli sudjelovati

u vlasti hvarske komune zahtjevi: da pučani budu članovima vijeća i da zajedno s plemićima snose sve

komunalne terete

UZROCI GUPČEVE BUNE

položaj seljaka se pogoršava 1573. g. – seljačka buna – osnovni uzrok potiskivanje kmetova iz trgovine i

povećavanje daća najveći seljački ustanak na hrvatskom prostoru glavno žarište: susedgradsko-stubičko vlastelinstvo kraj Zagreba Franjo Tahy – gospodar vlastelinstva – izrabljivao seljake na svom posjedu seljaci žele uspostaviti seljačku vladu vodeća osoba seljačke države trebao je postati Ambroz (kasnije Matija) Gubec seljačka buna obuhvatila 60 hrvatskih i slovenskih vlastelinstava Josip Thurn – kapetan žumberačkih uskoka – pobijedio seljačku vojsku kod Krškog 9.2.1573. g. – borba završila pobjedom vojske; Gubec je pogubljen

39

KULTURA HRVATA (12. – 16. ST.)

ISHODIŠTA HRVATSKE KULTURE – RASCVAT GRADITELJSTVA: ROMANIKA I GOTIKA

romanički i gotički stil građenja renesansni stil napredak se najbolje vidi u Dubrovniku: Knežev dvor, Palača Sponza romanički spomenici: dijelovi Medvedgrada, Samobora, Ozlja, Kalnika itd. samostanski kompleks u Topuskom: najpoznatiji gotički spomenik u kontinentalnoj

Hrvatskoj Trogir: Radovanov portal, Blaž Jurjev (slikar) Split: zvonik katedrale (Andrija Buvina) Dubrovnik: Nikola Božidarević (slikar) Istra: Vincent iz Kastva (Beram) Kipari: Andrija Aleši, Ivan Duknović Juraj Dalmatinac: Sv. Jakov (Šibenik), dovršio ju je Nikola Firentinac

PRAVNO-POVIJESNI SPOMENICI I ZBIRKE

Vinodolski zakon – najstariji pravno-povijesni spomenik pisan hrvatskim jezikom i glagoljicom

Istarski razvod, Poljički statut – 15. st.

KNJIGA U HRVATA NA PRIJELAZU IZ SREDNJEG U NOVI VIJEK

Trogirski evanđelistar, rukopis Salonitanske povijesti (Toma Arhiđakon), Hrvojev misal, misal Jurja od Topuskog

najstarija tiskana hrvatska glagoljska knjiga: prvotisak Misala 1483. g.

MOLITVA SUPROTIVA TURKOM

Šimun Kožičić Benja – održao govor pred papom Lavom X. kojim je tražio pomoć za borbu protiv Osmanlija

BRATOVŠTINE I HODOČAŠĆA

obitelj – temeljni oblik postojanja bratovštine – kolektivna tijela vjerske i strukovne bratovštine hodočašće – putovanje pojedinca ili zajednice prema nekom svetom mjestu Jeruzalem, Rim, Compostela

40