Na nedavno održanim „Razgovo-rima“ Katoličkog instituta za kulturu,povijest i duhovnost „Ivan Antunović“koji su bili posvećeni temi „Bez obi-telji nema budućnosti“, a o čemu do-nosimo opširno izvješće u Zvonikukoji je pred vama, dojmila me se re-čenica bračnoga para Katice i PajeIvanković koji su tom prilikom po-svjedočili: Ponekad nismo ni svjesnida smo mi kršćani mnogima oko nasjedino Sveto pismo. S toga smo dužniživjeti ono što vjerujemo i to svjedočiti.

Naime, svjedoci smo krize bračnogi obiteljskoga života, sve većega brojarastava. No, nemam ovoga puta in-tencije baviti se uzrokom toga pro-blema suvremenih pa i kršćanskihobitelji, jer ćemo o tomu, budući daje tema iznimno aktualna te zavrje-đuje analizu s različitih gledišta, pi-sati zasigurno nekom drugom prili-kom. O jednom od mogućih aspekatate pojave, sve prisutnijoj depresijikoja pogađa i naš grad, piše u Temibroja mr. Andrija Anišić. No, da u obi-teljima nije sve tako turobno kako sečini i da je izlazak iz krize itekakomoguć, svjedoči i već spomenuti bra-čni par čije izlaganje možete čitati na34. stranici, a posvjedočio je to i bra-čni par Danice i Marinka Mlinko kojisu kao spiritus movens svojega brač-noga i obiteljskoga života naveliupravo molitvu. U zaključku cijele ve-čeri naglašena je mogućnost ideal-nog braka i sretne obitelji ali uz ne-izostavni uvjet: „S Bogom i u Bogukoji je ljubav sama i izvor svake lju-bavi“. U zaključku razgovora, preda-

vač preč. Franjo Ivanković je rekao:Cilj ovakvog našeg nastupa bio je dase o obitelji i njezinoj važnosti progo-vori na jedan drugačiji način, načinna koji danas možda nije uobičajenogovoriti ali je životno i zato stvarno.

U prilog obilježavanju Godine obite-lji u Subotičkoj biskupiji, donosimo ibiskupov Proglas u povodu iste, ko-jega objavljujemo na 5. stranici. Zasve nas koji živimo na ovim prosto-rima, vrhunac Godine obitelji sva-kako bi trebali biti 4. i 5. lipnja 2011.,kada u posjet Hrvatskoj u povodu Go-dine obitelji dolazi papa BenediktXVI., o čemu već sada trebamo raz-mišljati.

Još jedno od sredstava povezivanjai jačanja kršćanskih obitelji svakakoje molitva Zlatne krunice koja se naovim našim prostorima raširila te jesada sve više mladih obitelji koje seuključuju u ovu pobožnost. Kako jusa stajališta vjernika laika vidi LazarCvijin, možete čitati u Kršćanskomestavu na 35. stranici.

Kako god, i ovaj broj Zvonika nudiVam cijeli konglomerat tekstova kojiVam mogu poslužiti za osobnu izgra-dnju, ali i promišljanje jesmo li i ži-vimo li doista tako da jedni drugimajesmo Sveto pismo koje možemo itrebamo nasljedovati. Bilo bi dobrokada bismo tu maksimu već od sutrapokušali provoditi u svojemu životu.To neka nam u razdoblju koje je prednama bude osobiti poticaj!

Zamjenica glavnoga urednika

Iz sadržaja

Godina obitelji u Subotičkoj biskupiji..........5

Tema broja: Zašto smo depresivni? ....6

Božić u Vojvodini.............9-15

Blagoslov obitelji i kuća ..23

Dani biskupa I. Antunovića:Bez obitelji nema budućnosti ............24

Intervju: Marijana Ivković.............26

Kutak za katehete: Milan Nedeljković ..........31

Obiteljska priča u dijalogu .......................34

Kršćanski stav: Preblažena Gospo, skrušeno Te molimo .....35

Mladi-naša tema:Vraćamo se na početak..42

Natječaj za Uskrsfest ......43

Vjernici pitaju:Smisao Molitvene osmine za jedinstvo kršćana ......47

Zvonik � 1/2011 3

Riječ urednika / Iz sadržaja

Budimo jedni drugimaSveto pismo!

Meditacija

Uzimam li ili dajem?

4 1/2011 � Zvonik

Da bi nešto raslo i razvijalo se, potrebno mu jenajprije udahnuti život, a potom ga hraniti i njegovati kako ne bi propalo. Više puta i na višenačina „dokazano“ je da odnosi, bilo da je riječ oprijateljskim, partnerskim, roditeljskim, poslovnim ili odnosima bilo koje druge vrste, nemogu opstati ako se u njih ne ulaže. Što? Sebe!

U prvom redu, važan je motiv zbog kojega se uneki odnos ulazi. Ukoliko je riječ o vlastitom probitku i vlastitim potrebama koje će nam netkodrugi u tom odnosu zadovoljiti („taj netko će meučiniti sretnim/om“), jasno je da su temelji krivopostavljeni i da je pitanje dana kada će se urušiti.Je li uopće postavljeno pitanje: „A što sam ja učinio/la da bih nekoga učinio/la sretnim?“Uvijek je bilo važnije i blaženije davati nego primati. Živeći tako, naši bi odnosi trebali dobivati potrebnu „hranu“, jer je i jednoj i drugojstrani na prvom mjestu onaj drugi. Reći nekomuda ga voliš ili da ti je do njega stalo, a onda neočitovati to na neki način pod izlikom „Ti ionakosve znaš i ne moram to stalno pokazivati i govoriti“, samo je jedan od načina koji otkrivaonoga koji nije spreman davati. Takvi odnosi itakva prijateljstva kad-tad propadaju!

Živimo, nažalost, u vremenu koje je obilježeno izrazitom individualnošću, sebeljubljem i hedonizmom, pa te i takve vrijednosti sve višedolaze do izražaja kako u međuljudskim odnosima, tako i u odnosu prema Bogu. Ima onihkoji su okrenuli leđa Bogu jer im On „nije ispunioočekivanja“, a da se pri tom niti jednom nisu upitali: „A što sam ja učinio za Boga?“ Bog nam,nažalost, a ponekad na našu veliku sreću, ne dajeuvijek sve onako kako to mi želimo. Prava je ljubav znati primiti sve iz Njegove ruke.

Najnesebičniji oblik darivanja, ali u isto vrijeme iprimanja, jest prihvaćanje novoga života. Nemaništa ljepše nego vidjeti trudnu i blagoslovljenuženu, muža i ženu koji skupa iščekuju rađanjedjeteta. Takav stav prema životu i otvorenostBožjoj volji djeluje kao čudesni eliksir na okolinu.Bogu hvala da među nama, unatoč poraznim podatcima, još uvijek ima onih koji se raduju životu, što je sve više mladih obitelji koje se neboje prihvatiti dijete, što mu se raduju. Na tajnačin blagoslov se umnaža. Ne samo pojedinaca,već i svih onih koji ih okružuju!

Njegujmo i hranimo naše odnose da ne bismoostali sami na vjetrometini života!

Ž. Z.

Proglas biskupa Ivana PénzesaGodina obitelji u Subotičkoj biskupijiDragi svećenici, redovnici i redovnice, dragi vjeroučitelji, vjerou-

čiteljice, kršćanska braćo i sestre!

Imajući u vidu značaj i važnost obitelji koja je kolijevka Crkve idruštva, kao i činjenicu da su danas poljuljane vrednote obitelji, pro-glašavam pastoralno razdoblje od svetkovine Svete obitelji 2010. pa doiste svetkovine 2011. godine Godinom obitelji.

Obitelj je Crkva u malom, ona je ucijepljena u samo otajstvoCrkve. Zajedno sa svetim redom, ženidba je jedan od dva sakramentaza izgradnju Crkve: „Sveti red i ženidba usmjereni su k spasenju dru-gih. A ako pridonose i osobnom posvećenju, to biva po služenju što seiskazuje drugima. Ovi sakramenti daju posebno poslanje u Crkvi isluže za izgradnju Božjega naroda“ (KKC 1534).

Obitelj, poput ljudske osobe, postupno raste i sazrijeva. U tomsmislu pastoralno djelovanje crkvene zajednice treba slijediti obitelj„prateći je korak po korak u različitim etapama njenog oblikovanja irazvoja“ (Ivan Pavao II., FC 65).

Obitelj je i prva škola društvenih kreposti bez kojih ljudsko dru-štvo ne može opstati, jer sve one vrline koje ono cijeni i treba, rađajuse i nadahnjuju prvenstveno u obitelji. Iskonsko i odgovorno zajedni-štvo koje se njeguje u obitelji, temelj je i škola društvenog zajedništvai solidarnosti. Obiteljski je odgoj, stoga, od presudnog značenja i zaživot čitavoga društva. „Nasuprot društvu koje je izvrgnuto opasnostida se sve više razosobljuje i biva bezimeno, pa stoga i nečovječno, s ne-gativnim posljedicama mnogovrsnih ‘bjegova’, obitelj ima i zrači iz-vanredne sile sposobne da čovjeka otrgnu bezimenosti, da mu pro-bude svijest o njegovom osobnom dostojanstvu, da ga obogate du-bokom čovječnošću i djelotvorno, svojom jedinstvenošću i neponov-ljivošću, ucijepe u tkivo društva“ (Ivan Pavao II., FC 43).

U svakom narodu obitelj je i čuvarica nacionalnog identiteta, kul-ture i jezika. S pravom se može reći da su upravo zdrave kršćanskeobitelji sačuvale i iznijele identitet jednog naroda kroz povijest. Tauloga katoličke obitelji ostaje aktualnom i danas.

Ne možemo zaobići tako očite, ujedno i tako žalosne, poteškoćekroz koje prolazi obitelj danas. Spominjemo velik broj mladih koji zbognezaposlenosti i neriješenog stambenog pitanja odgađaju ulazak ubrak; nezaposlenost i socijalne probleme; porast rastava, ovisnosti iobiteljskoga nasilja; sve rasprostranjeniji zajednički život na probu, naodređeno vrijeme, snažne pritiske koji niječu, pa i otvoreno napadaju,vrijednost braka i obitelji, nudeći druge oblike zajedništva, protiv Bo-žjeg i naravnog zakona. Zbog izvanredno velike društvene važnostiobitelji, niti jedno se društvo ne može upustiti u rizik popustljivosti utemeljnim pitanjima koja se odnose na samu bit braka i obitelji (usp.Ivan Pavao II., Pob 17).

Vas, braćo svećenici, pozivam na pastirsko naviještanje i promi-canje „evanđelja obitelji“, i od Vas očekujem da učinite sve kako bi sekroz sljedeću Godinu obitelji u svakoj župnoj zajednici naše mjesneCrkve uspostavile strukture i oblici redovitog župnog obiteljskog pa-storala. Promičite te rado i savjesno prihvaćajte svoju odgovornost zaostvarenje pastoralnih planova i inicijativa na međužupnoj i biskupij-skoj razini, kao i za okupljanje te za stručnu i duhovnu formaciju vjer-nika laika-suradnika u obiteljskom apostolatu.

Vas, vjeroučitelji i članovi župnih pastoralnih vijeća te dragi vjer-nici laici, koji svojom stručnošću možete pridonijeti i obiteljskom pas-toralu, pozivam i molim da rado pružite svoj dragocjeni doprinos.

Zajedno s vama, pozivam i sve obitelji u našoj mjesnoj Crkvi, tesve ljude dobre volje, da zajedno krenemo na hod ponosnog vredno-vanja i svjedočenja bračne ljubavi i vjernosti, snaženja i rasta obiteljikao kućne Crkve i promicanja te osnovne stanice života i Crkve i dru-štva.

Pratio nas u tome Božji blagoslov,+ Ivan, v.r.

biskup

Bog nije dalek: On je blizu/Iz Papine poruke „Urbi et orbi“ na Božić 2010./

Draga braćo i sestre, koji me slušate iz Rimai čitavoga svijeta, s radošću vam naviještam bo-žićnu poruku: Bog je postao čovjekom, došao jeboraviti među nama. Bog nije dalek: on je blizu,štoviše, on je „Emanuel“, Bog s nama. Nije nezna-nac: ima lice, lice Isusa.

„I Riječ tijelom postade“. Pred tom objavom,ponovno se u nama budi pitanje: kako je to mo-guće? Riječ i tijelo su međusobno oprečne stvar-nosti; kako može vječna i svemoćna Riječ postatikrhki i smrtni čovjek? Na to pitanje postoji samojedan odgovor: ljubav. Onaj koji ljubi želi dijeliti sonim kojeg ljubi, želi biti ujedinjen s njim, a Svetopismo nam predstavlja upravo veliku povijestBožje ljubavi prema svom narodu, koja ima svoj vr-hunac u Isusu Kristu. Zapravo, Bog se ne mijenja:on je vjeran samome sebi. Onaj koji je stvorio svi-jet isti je onaj koji je pozvao Abrahama i objaviosvoje ime Mojsiju: Ja sam koji jesam… Bog Abra-hamov, Izakov i Jakovljev… Bog milosrdan i milo-stiv, bogat ljubavlju i vjernošću (Izl 3, 14-15; 34, 6).Bog se ne mijenja, on je ljubav oduvijek i zauvijek.On je u samome sebi zajedništvo, Jedinstvo u Troj-stvu, i svako njegovo djelo i riječ imaju za cilj za-jedništvo. Utjelovljenje je vrhunac stvaranja. Kadase u Marijinu krilu, po volji Očevoj i djelovanjuDuha Svetoga, oblikovao Isus, utjelovljeni SinBožji, stvoreni je svijet dostigao svoj vrhunac. Po-čelo koje uređuje svijet, Logos, počeo je postojati usvijetu, u jednom vremenu i jednom prostoru./…/

U noći svijeta zasjalo je novo svjetlo, koje sedaje vidjeti jednostavnima, očima vjere, krotkom iponiznom srcu onoga koji čeka Gospodina. Da jeistina bila tek neka matematička formula, u stano-vitom bi se smislu nametnula sama od sebe. No,istina je ljubav, pitanje vjere, „da“ našega srca.

A što, zapravo, drugo traži naše srce, ako neistinu koja je ljubav? Traži je dijete, svojim, takonevinim i poticajnim, pitanjima; traži je mladić, kojiželi pronaći duboki smisao svoga života; traže jemuškarci i žene u svojoj zrelosti, da imaju vodiljui potporu u svom zauzimanju u obitelji i u radu;traži je starija osoba, da dadne puninu zemaljskogživotu.

„I Riječ tijelom postade“. Navještaj Božića jesvjetlo također za narode, ono rasvjetljuje put čita-voga ljudskog roda… Vjerovati u Boga koji je htiodijeliti našu povijest stalni nam je poticaj da se za-lažemo u tome svijetu, također usred njegovih pro-turječja. To je razlog nade za sve one čije je dosto-janstvo povrijeđeno ili se krši, jer Onaj koji jerođen u Betlehemu došao je osloboditi čovjeka odkorijena svakog ropstva. /…/

Draga braćo i sestre, „Riječ tijelom postala“došla je boraviti među nas, to je Emanuel, Bog kojinam je postao blizak. Razmatrajmo zajedno to ve-liko otajstvo ljubavi, pustimo da nam srce obasjasvjetlo koje sja u betlehemskoj špilji! Sretan Božić!

Zvonik � 1/2011 5

Aktualno

Kad život izgubi smisao…Ovih dana u Subotičkim novinama

i drugdje mogli smo pročitati da je Su-botica grad depresivnih i da prednjači ubroju duševno oboljelih osoba. Ta či-njenica potaknula je Uredništvo da te-mu prvog ovogodišnjeg broja Zvonikaposveti problemu depresije.

Dr. Nada Vasković Maravić, na-čelnica odjela za psihijatriju u Subo-tičkoj bolnici, izjavila je za Subotičke no-vine (br. 2, str. 9) da je u vrijeme božić-nih i novogodišnjih blagdana čak 12 Su-botičana pokušalo izvršiti samouboj-stvo, a od 24. prosinca do 10. siječnja naOdjel psihijatrije primljeno je 50 osobaod kojih je sedam zadržano na liječenjuzbog depresije. Ona ističe da je depre-sija prepoznatljiva kako u obitelji tako ina radnom mjestu, a očituje se kroz po-remećaj raspoloženja, nesanicu, idejebesperspektivnosti i bezvrijednosti, akreće se od neurotskih preko reaktiv-nih do teških psihotičnih depresija.

Tragajući za podatcima na interne-tu, došao sam do doktorske disertacijedr. Igora Filipčića koji je na Medicin-skom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu2008. godine doktorirao na temu: Uče-stalost depresije i utjecaj liječenja depre-sije na kvalitetu života bolesnika koji bo-luju od kroničnih tjelesnih bolesti. Uovom prikazu služit ću se uvodnim di-jelom toga rada kao i brošurom „Živjetis depresijom“ koju je uredio prof. dr.sc. Ljubomir Hotujac, predstojnikKlinike za psihijatriju, KBC Rebro, Za-greb. U završnom dijelu služim se tek-stom Kršćani i depresija (Katolici.org)te podatcima iz knjige Tomislava Ivan-čića Dijagnoza duše i hagioterapija.

Što je depresija? Riječ depresija dolazi od latinske

riječi depressio koja je izvedenica gla-gola deprimo (deprimere; depressum)što znači pritiskati, tištati, spustiti. De-presija je „stanje sniženog raspoloženja;javlja se kod različitih psihičkih pore-mećaja, ili kao dio bolesti (manično-de-presivna psihoza), ili kao posebna bo-lest. Sadrži promjene emocija: neraspo-loženje, tugu, tjeskobu, očaj, strah i dr.“.(Enciklopedijski rječnik humanog i vete-rinarskog medicinskog nazivlja, Zagreb2006., str. 306).

Kako ju prepoznati?Depresivni bolesnici su slabo ras-

položeni, tužni, bezvoljni i pojačanoumorni. Depresija se također manifesti-ra ravnodušnošću, bezidejnošću, apati-jom, gubitkom životne radosti, ali i unekim slučajevima pojačanom nape-tošću, nemirom i razdražljivošću.

Depresija je bolest koja uzrokujesmetnje u osjećajnoj, ali i tjelesnoj sferipojedinca. Isto tako depresija možeometati osnovne tjelesne funkcije, te semanifestirati poremećajem sna, sma-njenjem ili pojačanjem apetita, tro-mošću, nemirom, slabošću, iscrpljenoš-ću, gubitkom koncentracije i zaboravlji-vošću. Depresivno raspoloženje onemo-gućava bolesnike u obavljanju normal-nih i svakodnevnih životnih aktivnosti.Ljudi oboljeli od depresije mogu osje-ćati pretjerani sram ili krivnju i mogu seopširno baviti mišlju o smrti i umiranju,uključujući i ideje o samoubojstvu.

Većina ljudi tijekom života iskusižalosno raspoloženje. Stresni događajipoput smrti u obitelji ili financijskihproblema mogu biti povod za depresiju,a ponekad se ljudi osjećaju depresiv-

nima bez ikakvog jasnog razloga. Napravu depresiju treba posumnjati kadase osoba konstantno osjeća žalosno sva-kog dana u razdoblju od dva tjedna iliduže i kada je više ništa ne može razve-seliti.

Većina stručnjaka slaže se da de-presija spada u najbolnija životna iskus-tava s kojima se današnji čovjek možesuočiti.

Proširenost depresije u svijetuDepresija se ubraja u bolesti koje

su najranije opisane u povijesti medi-cine, a u moderno doba spada u naj-učestalije psihičke poremećaje. Depre-ivni je poremećaj po učestalosti u ukup-noj populaciji na visokom četvrtom mje-stu, a predstavlja i drugi najčešći zdrav-stveni problem ženske populacije. Svjet-ska zdravstvena organizacija predviđada će do 2020. godine depresija postatidrugi zdravstveni problem u svijetu tevodeći zdravstveni problem u žena.Broj osoba koje boluju od depresivnogporemećaja kontinuirano raste od po-četka prošloga stoljeća u svim industri-jaliziranim zemljama svijeta; 20% žena i

1/2011 � Zvonik6

Tema

Zašto smo depresivni?Piše: mr. Andrija Anišić

10% muškaraca razvije barem jednu de-presivnu epizodu tijekom života. Epide-miološka istraživanja govore da 3-4%populacije boluje od težih, a 2% od bla-žih oblika depresije. Žene obolijevajudva puta češće od muškaraca, a točanrazlog takve pojave nije poznat. Pretpo-stavlja se da tomu doprinose hormon-ske promjene u žena, trudnoća, životneuloge koje su joj predodređena kao i či-njenica da je u tjelesnom smislu „slabijispol“.

Depresija i samoubojstvo Prema podatcima iz svjetske lite-

rature depresivni se poremećaj vezujeuz povećani rizik samoubojstva, a 15%depresivnih bolesnika počini samou-bojstvo. Opasnost se povećava ako jenetko u obitelji već počinio samouboj-stvo. Broj pokušaja samoubojstva dva-deset je puta veći od broja počinjenih.Žene češće pokušavaju, a muškarcičešće uspijevaju počiniti samoubojstvo.

Može li se depresija liječiti?Bolesnici oboljeli od depresije zah-

tijevaju multidisciplinarni pristup u li-ječenju. Važno je rano prepoznavanje i

učinkovito, vremenski dovoljno dugo li-ječenje kako bi se izbjegle posljedice ikronični tijek bolesti. Treba istaknutida značajni broj depresivnih bolesnikačesto pohodi hitne internističke i neu-rološke ambulante ili odlaze liječnikuobiteljske medicine tužeći se na tjele-sne smetnje čiji je pravi izvor u neprepo-znatom depresivnom poremećaju. Sto-ga, naglašavamo da je za pravilni pri-stup i optimalno liječenje bolesnika, ne-ophodan ciljan i opsežan psihijatrijskipregled, fizikalni pregled, laboratorij-ska i neurološka obrada u svrhu razlu-čivanja pravog izvora simptoma. Liječe-nje depresije provodi se psihofarma-cima, psihoterapijom i psihoedukacijomoboljelih i članova obitelji. Depresivnese epizode mogu liječiti u 70 do 80% slu-čajeva. Najbolji rezultati liječenja po-stižu se kombinacijom farmakoterapij-skih i psihoterapijskih mjera.

Kako pomoći oboljelom od depresivnog poremećaja

Osim gore navedenih nužnih me-dicinskih zahvata, za depresivnu osobuje važno da osjeća prihvaćanje od svojeokoline te da ni u kom trenutku neosjeća krivnju zbog svoje bolesti.

Ukoliko ste prepoznali simptomedepresije kod nekoga u svojoj okolini,vrlo je važno takvoj osobi pružiti pot-poru. Vrlo često to znači ohrabrenje dase nastavi s terapijom, unatoč tomu štodepresivna osoba još ne osjeća pobolj-šanje, ili pak poticanje da se otiđe liječ-niku. Pomoći se može i praćenjem uzi-ma li depresivni bolesnik propisanu te-rapiju. Također treba obavijestiti liječ-nika postoje li kod bolesnika bilo kakveideje o samoubojstvu.

U kontaktu s oboljelim treba bitistrpljiv, saslušati ga, te uvijek istaknuti

da nije sve tako beznadno te kako subeskorisnost ili bespomoćnost koju bo-lesnik osjeća, samo simptomi bolestikoji će nestati s početkom djelovanja te-rapije.

Oboljelog od depresije treba ohra-briti da sudjeluje u aktivnostima koje sumu nekada donosile veselje. To značisudjelovanje u društvenim, sportskimili vjerskim aktivnostima.

Osjećaj da u bolesti nije sam većda ima nekoga tko će mu pomoći krozsve teškoće, je najvrednije što možetepružiti oboljelom od depresije.

Kršćani i depresija U Bibliji su zapisani primjeri nekih

oblika depresije. Kralj Šaul patio je zbog„zlog duha od GOSPODINA“ koji ga jeplašio i navodio na nasilno ponašanje(1. Sam 16,14-23). Dok je David sviraoharfu, to bi mu pomagalo da uspostaviduševnu ravnotežu, no to ga nije moglosačuvati od ponovnog padanja u nega-tivno raspoloženje.

Jonino raspoloženje se naglo mije-njalo od mrzovolje i gnjeva (Jon 4,1) do„velike radosti“ (Jon 4,6), a potom jeopet htio umrijeti. To su bile njegovereakcije na Božju nepogrešivu i posto-janu milost.

Kad je Jakov čuo za sudbinu svogsina Josipa, pao je u kroničnu depresijui nije se dao utješiti (Post 37,35).

David je nakon rođenja prvog dje-teta, koje mu je rodila Bat-Šeba, pao uakutnu depresiju (2. Sam 12,15-22).

Depresija koja je zavladala u Judiodvela ga je u beznadnost i uslijed griž-nje savjesti u samoubojstvo.

Ovi primjeri pokazuju da su depre-sije zabilježene u Bibliji kao sastavni dioljudskog iskustva, i to neovisno o vjeriili nevjeri oboljelih. Tekst iz Psalma 77pokazuje nam depresiju isključivo iz vi-dokruga Biblije: iskustvo depresije,lijek protiv nje i oslobođenje. Prvih 9

Zvonik � 1/2011 7

Danas smatramo da je depresijabio-psiho-socijalni poremećaj. Ona nemože nastati ako u osobe ne postojimanja ili veća urođena predodređe-nost za pojavnost depresije. Ako je tapredodređenost (predispozicija) vrlojaka, tada postoji velika mogućnost daće se depresija javiti i bez nekog vanj-skog povoda. Naprotiv, u slučaju slabepredispozicije, trebat će se zbivatibrojni nepovoljni i stresni događaji dase depresija pojavi.

stihova opisuju duboku beznadnost idvoumljenje vjernika koji je toliko upaou depresiju da mu čak i Božja pomoć ipotpora izgledaju nedostupnim. To jestanje koje čovjeka potpuno paralizira.U stihovima 10-12 pokazan nam je lijekprotiv depresije. Tu se Psalmist pozivana razmišljanje o Gospodinovim djelima(dakle više se usredotočuje na razmi-šljanje nego na osjećaje). S tim novimpogledom pažnja se više upravlja premaBogu negoli prema depresivnom sta-nju. Tako duša doživljava olakšanje(„Svetinja“) i crpi novu snagu. To jelijek protiv depresije. Zatim 13. stih opi-suje oslobođenje koje proizlazi iz nade ivjere: pisac vidi konkretne rezultate,iako mu Božji „putovi“ nisu poznati.Najupečatljivije i najdirljivije liječenjedepresije vidimo u službi GospodinaIsusa. Pozabavio se nevoljom jednežene (Lk 13,10-13), koja je patila od kro-nične depresije (imala je „osamnaestgodina duha slabosti“) i još k tome jebila zgrbljena (bila je „zgrbljena i nije seuopće mogla uspraviti“). Najprije je iz-liječio njezinu depresiju: ... dozva je ireče joj: „Ženo, oslobođena si od svojeslabosti!“ Onda je riješio njen tjelesniproblem: „I položi na nju ruke a ona seodmah uspravi i počne slaviti Boga.“Uočimo da je on koristio riječi da bi iz-

liječio njezin psihički poremećaj, a do-dir rukama da bi izliječio njezinu tjele-snu bolest.

Ovaj događaj nam slikovito prika-zuje da se Krist zanima za čitavog čo-vjeka – za duh, dušu i tijelo. Njegovo sa-vršeno poznavanje emocionalnih barije-ra u našem životu omogućuje mu da bu-de naš suosjećajan zagovornik (Heb 4,15).

Istinski kršćani mogu upasti u de-presivna raspoloženja i patiti od depre-sije. Hoće li netko pasti u depresiju iline, ne ovisi o tomu je li on kršćanin ilinije, nego o tomu koliko je ranjiv kaočovjek. Negativni osjećaji spadaju u ovuranjivost (Post 3,17-19). Izvor ozdrav-ljenja svake naše ljudske krhkosti i sla-bosti nalazi se u osobi Isusa Krista. Bi-blija to jasno svjedoči. On, koji je čestosuočen s ljudskom bijedom bio „du-boko dirnut“, tješi nas i hrabri, bilo iz-ravno kroz svoju riječ bilo posrednokroz riječi drugih. No ključ po kojemćemo čuti Njegove riječi utjehe, pomoćii ozdravljenja nalazi se u tome da svojupažnju odvratimo od naših vlastitihshvaćanja te ju usmjerimo na Njega.Ako tako činimo, doživjet ćemo obnovusvog uma (Rim 12,2) i naučit ćemo po-stupati u skladu s našom novom priro-dom (Kol 3,8-17). /Dr. J. P. Trotzer - ka-tolici.org/

Zaključak: Pravi kršćani

ne mogu biti nesretni ljudiVjernici povjerene mi župe često

čuju tu rečenicu. To je moje osobno du-boko iskustvo ali i uvjerenje iz moje pa-storalne prakse. Grijeh je, naime, naj-veći neprijatelj čovjekove sreće i zato jenajbolji način da sreću postignemo, od-nosno da ju sačuvamo, živjeti svetim ži-votom što uključuje i odlučnu borbuprotiv. Isus doista ima odgovore na svanaša pitanja i rješenje za sve naše pro-bleme. Zato svakodnevno treba biti snjim u komunikaciji – kroz molitvu, či-tanje Božje riječi, meditaciju, sudjelova-nje u svetoj misi… I duhovni razgovormože puno pomoći. Kad čovjek zapad-ne u poteškoće brzo to mora nekomereći, jer neprijatelj čovjekov – đavao dje-luje u tami, a kršćani kao djeca svjetlatrebaju hoditi u svjetlosti i svaku oso-bnu, obiteljsku i društvenu situaciju tre-baju osvijetliti svjetlom Božje riječi, paće sve izgledati drugačije. Kad bismotako živjeli, uvjeren sam da bi bilo punomanje depresivnih a puno više nasmija-nih i radosnih osoba.

1/2011 � Zvonik8

Tema

Pojam grijeha je skoro nestao iz dušobrižništva

Pojmovi krivnje i grijeha uglavnomsu nestali iz dušobrižništva. Jedan odrazloga za to je promijenjeno poimanjekrivnje i grijeha. Krivnja se, u pastoralu,često spominje prikriveno, kao na pri-mjer u formulaciji „stvar je naopakokrenula“. Također, moderni čovjeksebe ne prihvaća sebe grešnikom pre-ma Bogu, nego prema samome sebi.On griješi protiv svoga zdravlja, svogaživotnog očekivanja ili protiv svogaugleda. Kršćansko dušobrižništvo jeobvezno, prema Evanđelju, tematiziratikrivnju i grijeh u njihovom vlastitomznačenju i prenositi poruku o milosr-dnom Bogu, opravdanju i oproštenju.

Religija i znanost ukonkurentskim odnosima

Postoji „duhovna bitka između po-gleda na svijet“. Ovisno o pogledu nasvijet, dolazimo do različitih interpreta-cija bolesti. Na primjer, ako kršćaninpadne u depresiju, onda zato postoje tritumačenja: 1. Vjerojatnost da čovjek usvom životu pretrpi depresiju je do pet

posto. Dakle, nije iznenađujuće da po-nekad pogodi i kršćane. 2. Religija imazdrave i nezdrave elemente. Posebnokruta, kontrolirajuća obitelj ili crkvenazajednica može uzrokovati depresiju. 3.Neki proglašavaju kršćanstvo, kaotakvo, morbidnim. Prema ovom gle-dištu, bolest proizlazi iz strogih mo-ralnih učenja kršćanstva o grijehu inekontroliranog osjećaja krivnje istraha.

Religiozni ljudi su sretnijiPostoji, u istraživanjima sada, me-

đutim, i protu-pokret. Prema tim istra-živanjima, religiozni ljudi općenito po-kazuju veće životno zadovoljstvo. De-presija, samoubojstvo, strah, droge izloupotreba alkohola ipak su, međukršćanima, manje izraženi. Stoga je ko-risno da se psihoterapija također kori-sti kršćanskim načelima, kao što su po-kajanje, zadovoljština, praštanje i pomi-renje. /www.don-ivica.net/

Raspjevani Božić u Hrvatskom domu u SomboruTradicionalni Božićni koncert u organizaciji

HKUD-a „Vladimir Nazor“ iz Sombora priređen je u ne-djelju, 19. prosinca, u Hrvatskom domu u Somboru.

I ove je godine priređen šarolik program koji je dočaraolijep božićni ugođaj nazočnima u punoj dvorani Hrvatskogdoma. Raspjevan Božić priredila su djeca i mladi – vjernicisomborskih župa, članovi pjevačke sekcije HKUD-a „Vladi-mir Nazor“, Ivana i Marina Antunić, Dalibor Beretić, IvanŠomođvarac, obitelj Gorjanac, i po prvi puta na ovom kon-certu članovi mađarske Kasine i Humanitarne udruge Nije-maca „Gerhard“ iz Sombora. Katehistica župe PresvetogTrojstva Rozmari Mik napisala je lijep program vođena bi-blijskim motivima, kojeg je izvrsno vodio voditeljski dvojacBojana Jozić i Darko Lovrić. Svakako, najveći pljesak za-služeno su na kraju programa dobila djeca, koja su zapjevala„Zvončiće“, „Sretan Božić“ i zajedno s odraslima „Radujte senarodi“.

Okićen bor s darovima ispod njega, razigrana djeca, sao-nice, vranac i dakako pjesma razigrali su i publiku, a najsret-nija su bila djeca koja su svojim domovina otišla punih ruku,s božićnim darovima.

Nakon koncerta nazočni su mogli kušati božićne slas-tice, koje su i ove godine pripremile vrijedne žene, za što sudobile i nagrade, dok su se muškarci sladili medenom raki-jom.

Nazočni su ostali pogledati i tradicionalnu izložbu bo-žićnih kolača. /Zlatko Gorjanac/

Božićni koncert HKPU „Zora“ ucrkvi sv. Jurja u Vajskoj

Nakon nekoliko kulturnih događanja prije služ-bene registracije, HKPU „Zora“ u Vajskoj je organizi-rala i svoj prvi javni nastup. Ovoga je puta u utorak,21. prosinca, priredila božićni koncert u crkvi sv.Jurja. Time je ova udruga potvrdila svoje ambicije dapostane važnim čimbenikom kulturnog života u Vajskoji svoju spremnost za suradnju sa župnom zajednicomovoga mjesta. Za pohvalu je što je vodstvo ove udruge

na svoj prvi koncert pozvalo renomirani zbor HKPD-a„Jelačić“ iz Petrovaradina.

Poslije pozdravne riječi tajnika „Zore“ Željka Pakledinca,uslijedio je nastup domaće pjevačke skupine s božićnim pjes-mama uz orguljsku pratnju Nermine Košutić. U drugom di-jelu koncerta nastupio je zbor HKPD-a „Jelačić“ s duhovnimskladbama, a potom s tradicionalnim božićnim pjesmama.Brojna je publika u vrlo akustičnoj crkvi bila oduševljena in-terpretacijom skladbi ovog mješovitog zbora pod ravnanjemdirigentice Vesne Kesić Krsmanović.

O povijesti Petrovaradina, HKPD-a „Jelačić“ i o zname-nitim ličnostima ovoga kraja - Iliji Okrugiću, Franji Stefano-viću, Stanislavu Prepreku, te o banu Josipu Jelačiću govorioje voditelj svetišta Majke Božje Tekijske i kantor crkve sv.Jurja u Petrovaradinu Petar Pifat. Time je ovaj glazbeno-du-hovni događaj imao i edukativni karakter i činio ga zanimlji-vim za sve nazočne.

Božićni koncert u Vajskoj, kome su nazočili, izmeđuostalih, i predstavnici HKUPD-a „Matoš“ iz Plavne i HKPUD-a„Mostonga“ iz Bača, kao i druge udruge iz Vajske HKUPD-a„Dukat“, završen je zajedničkim pjevanjem oba zbora pjesme„Radujte se narodi“. Ni župnik iz Petrovaradina i domaći žup-nik vlč. Josip Kujundžić nisu krili zadovoljstvo uspješnimkoncertom, koji je bio i svojevrsna duhovno-glazbena pri-prema za nastupajući blagdan. Predsjednik HKPU „Zora“Ivan Šimunović priopćio nam je i radosnu vijest da je stiglorješenje o registraciji ove udruge, te da od sada mogu ne-smetano djelovati i surađivati sa svim postojećim kulturnimudrugama. /Zvonimir Pelajić/

Polnoćka i božićni koncert u SontiVeliki broj vjernika župe Sonta i njihovih gostiju

pristiglih iz nekoliko europskih zemalja, poglavito izHrvatske u koju su izbjegli tijekom ratnih devedesetih,dočekali su dan rođenja Spasitelja u svečanom ozračjus ljubavlju urešene crkve sv. Lovre.

Pola sata prije početka polnoćne mise sonćanski župnikvlč. Dominik Ralbovsky pozdravio je prisutne vjernike inajavio božićni koncert pjevačkog zbora i tamburaškog sa-stava Kulturno-prosvjetne zajednice Hrvata „Šokadija“, te dje-čjeg župnog zbora, recitatora i gajdaša Adama Vulića, uzglazbenu pratnju katehistice Kristine Ralbovsky. U pjeva-čkom zboru „Šokadije“ ovom prigodom pjevao je i gost izHvara, grada na istoimenom otoku u Republici Hrvatskoj,tenor Mario Tudor. Svojom skladnom pjesmom pod svodo-vima župne crkve Šokadinci i djeca priredili su nezaboravni

Zvonik � 1/2011 9

Događanja u Subotičkoj biskupiji

ugođaj. U božićnom slavlju sudjelovali su i mladi župe Sonta.Na platou ispred crkve sagradili su štalicu i priredili živi pri-kaz dolaska Spasitelja. Nakon završetka koncerta, točno uponoć, u mimohodu su, uz zvuke orgulja, u crkvu ušli pastiri,kraljevi, anđeli, žene, djeca, sv. Josip i Marija noseći malogaIsusa, i na koncu ministranti i župnik vlč. Dominik Ralbov-sky. Uz molitvu vjernika i pjevanje crkvenog zbora, praćenozvucima orgulja, na kojima su naizmjence svirale katehisticaKristina Ralbovsky i profesorica glazbe Katarina Gal, vlč.Dominik je predvodio polnoćnu svetu misu.

Ivan Andrašić

Betlehemsko svjetlo u SontiNošeno rukama članova Udruge izviđača „Stari

hrast“ iz Osijeka, Betlehemsko svjetlo je u srijedu, 22.prosinca, prispjelo u crkvu sv. Lovre u Sonti. Pred ol-tarom članovi udruge izviđača i vlč. Dominik prenijelisu plamen na pripremljene svijeće.

Betlehemsko svjetlo, njegov nejaki plamičak, simbol jedjeteta Isusa, simbol koji ljudima donosi mir, ljubav i nadu.U 2010. svjetlo je upaljeno u Betlehemskoj štalici u Betle-hemu i prenijeto u Beč.

Svečana misa na kojoj se preuzimalo Betlehemskosvjetlo dopremljeno iz Špilje rođenja u Betlehemu održana jeu Beču, u katedrali sv. Antuna Padovanskog 13. prosinca. Pozavršetku mise, sukladno uputama, predstavnici Saveza izvi-đača Hrvatske krenuli su na put u domovinu, kako bi u svo-jim fenjerima ponijeli Svjetlo mira u svoje župe širom Hrvat-ske. Članovi više udruga u podunavskom dijelu Hrvatske po-nijeli su Svjetlo i u veći broj župa Bačke i Srijema, pa tako i uSontu. Svetu misu u crkvi sv. Lovre u Sonti predvodio je vlč.Dominik Ralbovsky. /I. Andrašić/

U Franjevačkoj crkvi u Baču naBožić zasvirale orgulje

Ovog Božića u franjevačkoj crkvi u Baču božićnepjesme zvučale su svečanije nego prijašnjih godina.Zahvaljujući mladim orguljašima Mariji Ihas i DaviduBertranu, poslije više od dvadeset godina, na prvojovogodišnjoj božićnoj misi crkveni zbor ove crkve pje-vao je uz pratnju orgulja.

Iako su orgulje u izuzetno lošem stanju, ovi su ih mladiljudi uspjeli osposobiti da ovaj veliki blagdan bude u što sve-čanijem tonu.

Koliko franjevački samostan, tradicija Božića, pa samimtim i zvuk orgulja u ovoj crkvi znače za bački katolički puk,dokazuje i činjenica da se na polnoćki crkvenom zboru pri-ključio i velik broj članova gradskog zbora „Neven“, a crkvenizbor će od ovog Božića biti brojniji za desetak stalnih članova.

S. Č.

Božić u župi Marija Majka Crkve u SuboticiŽupna zajednica župe Marija Majka Crkve u Subo-

tici pripremala se za Božić, kao i svake godine, aktiv-nim sudjelovanjem na misama zornicama na kojima sesvakoga jutra okupljao lijep broj vjernika.

Na svetoj misi polnoćki u ovoj župnoj crkvi bili su nazo-čni i eminentni gosti: dr. Bojan Pajtić, predsjednik VladeAP Vojvodine, dr. Oliver Dulić, ministar okoliša i prostor-nog planiranja u Vladi Republike Srbije, Modest Dulić, po-krajinski tajnik za sport i mladež, dr. Nenad Ivanišević, po-krajinski zastupnik i Saša Vučinić, gradonačelnik Subotice.Župnik, mons. dr. Andrija Kopilović je dužnosnike primiona kratki razgovor prije svete mise. U propovijedi je mons.Kopilović istaknuo važnost istinske proslave Božića, ne uvanjštini i konzumizmu već, kako je sam rekao, da razmislimoza koga smo mi bili Isus ovoga Božića“. Važnost primjećivanjasvojih bližnjih je zapravo istinsko slavlje koje je i Bogu ugo-dno, rekao je još župnik Kopilović. Na kraju svete mise naj-mlađima su podijeljeni paketići, a za uzvanike je održan kratkiprijem u svečanoj dvorani župe. /Csaba Kovács/

1/2011 � Zvonik10

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Božić u župi Isusova UskrsnućaZornice koje su bile utorkom, četvrtkom i subotom u 6

sati ujutro, bile su prvi korak priprave za dolazak malogaIsusa. Na zornicama se okupljao lijepi broj vjernika. Djeca sudošla uglavnom sa svojim roditeljima. Svakim dolaskomdjeca su kitila svoj bor nakitima iz radionice. Na kraju su bilinagrađeni. Kako je sveti Nikola u Došašću, ostavio je da-rove djeci na jednoj zornici. Materice, blagdan kršćanskihmajki svečano je proslavljen u našoj župi. Na početku sv. misedjevojke su pozdravile najveću majku Mariju lijepim recita-lom, a na kraju su prigodnim programom sva djeca čestitalasvojim majkama, uz pratnju tamburica. Majke su dijelile ja-buke i orahe.

Oci, blagdan kršćanskih očeva proslavljen je na sličannačin. Na početku svete mise djeca su demonstrirala molitvuOče naš u čast nebeskog Oca, a na kraju su zajednički česti-tali svojim očevima. Bili su počašćeni kiflama. Uz vodstvo s.Marijane, djeca su u radionici-igraonici spremali božićne su-venire koje su prodavali u Somboru u korist zajednice Ho-sana.

Na izložbi „božićnjaka“ sudjelovale su i naše žene iz ka-ritativnog Odjela. One su također pripremile kolače što sumladi raznosili kao božićni dar starima i siromašnima. Bio jeto dvostruki dar, jer su ih iznenadili i obradovali.

Mladi su pripremili vrlo lijepi igrokaz prije svete misepolnoćnice i potaknuli brojne vjernike na razmišljanje o Bo-žiću kao obiteljskom blagdanu. U programu i svetoj misi susudjelovali tamburaši i zbor mladih naše župe. Djeca su uljep-šala božićnu svetu misu svojim recitalom i čestitali svimaBožić. Zato su i bili nagrađeni od malog Isusa na kraju svetemise zajedno s velikim sviračima i pjevačima.

Djeca naše župe su priredila mali lijepi program 28. pro-sinca u Klubu Caritasa Mjesne zajednice Novo Selo. U pro-gramu su sudjelovali dječji tamburaški orkestar, recitatori,djeca glumci i pjevači. Bio je to naš dar starima za božićneblagdane.

Ovaj Božić je okupio lijepi broj aktivista u župi koji subilo fizičkim radom, bilo kićenjem borova, bilo pjevanjem,bilo sviranjem, dramskim programom, karitativnim angaži-ranjem, aranžiranjem…, učinili Božić ljepšim, radosnijim, avjerujemo duhovno plodnijim blagdanom! /N. Tumbas/

Božić u PlavniBožićno je vrijeme u Plavni uvijek bilo ispunjeno

lijepim običajima koji su se najčešće vezivali uz pučkupobožnost. Kako se blagdan približavao, sve je više žu-pljana bilo u crkvi, a vrijeme zanosa, radosti i obnovevjere nastavilo bi se i nakon Božića, sve do svetkovineKrštenja Isusova. Ovaj će Božić ostati zapamćen po ob-novi jednog gotovo zaboravljenog običaja u kojemu susudjelovala djeca, te pjevanju zbora na svečanoj misipolnoćki u kome su se prvi puta začuli muški glasovi.

Nakon obnove pokladnih običaja, te običaja o svetom Ni-koli, koji su godinama zanemarivani, ove je godine „Mato-ševa“ udruga obnovila i predstavila javnosti jedan diobožićnih običaja. U četvrtak, 23. prosinca 2010., prikazan jeigrokaz „Divan je sjaj Badnje večeri“ što je privuklo na pred-stavu brojnu publiku različite nacionalnosti i vjeroispovijesti.Voditeljica „Matoševa“ folklornog odjela Evica Bartulovistraživala je ovaj običaj i uobličila ga u formu igrokaza u tričina, a u skupljanju građe pomagali su joj stariji mještani Pla-vne: Zlata i Stipan Dujan, Kata Bujak, Marija Sotinac, Je-lisaveta Repa, Marija Klinovski – Buvarova i AnaObadov. Svi su izvođači u igrokazu bili članovi dječje ili odra-sle skupine folklornog odjela, a kao likovi pojavljuju se:anđeo, otac obitelji, mater, kći, djeca, baka, pastiri i pastirice.Igrokaz je obogaćen pjevanjem tradicionalnih božićnih pje-sama, a najvažnije je da su u svemu ovomu sudjelovala djeca,koja su najviše doprinijela stvaranju osobitog raspoloženja iradosti Badnje večeri i samim tim obilježila ovaj Božić.

Na svečanoj misi polnoćki crkva je kao i uvijek bila pre-puna župljana, a pjevanje tradicionalnih božićnih pjesamaprije i tijekom polnoćke obogaćeno je s petero novih muškihglasova. Ovoga su puta, uz orgulje, svirala i četiri tamburaša:Stipa, Držislav, Vjekoslav i Darko. Nakon sv. mise vlč. Josipje podijelio djeci božićne darove.

Do svetkovine Krštenja Isusova vlč. Josip Štefković je,uz asistenciju svojih ministranata, obavio blagoslov kuća, atime je i formalno završeno Božićno vrijeme. Sudeći po svemanjem broju župljana u crkvi, čini se da je za neke u ovommjestu završena i vjerska obnova i susret s Isusom, a zanosiveć splasnuli. Ipak, jedna je obitelj za ovaj Božić dobila česti-tku od jednog osvjedočenog prijatelja Plavne, koju želimo po-dijeliti s cijelom župnom zajednicom: Neka vas sve u obiteljidotiče trajno milost diteta iz štalice te krijepi njegova nada....Ovo je doista potrebno župi u kojoj živi još oko 500 katolika,a njihov se broj iz dana u dan polako smanjuje.

Zvonimir Pelajić

Zvonik � 1/2011 11

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Dječja božićna predstava u crkvi sv. Marije u Subotici

Kao i svake godine, na misi polnoćnici u župi sv.Marije u Subotici, u velikom broju okupili su se vjer-nici kako bi zajedno proslavili rođenje Otkupitelja.

Vjeroučenici su pripremili prigodni program, kako bisveta noć bila svečanija. Pastirskom igrom, pjevanjem, reci-tacijama i sviranjem na violini iznenadili su prisutne. U pro-gramu su sudjelovali: Tanja Tot, Šejla Pećerić, ElizabetaKoljđeraj, Nataša Daroci, Tamara Tot, Danijela Galfi,Aleksandra Hajdu, Nora Horvat Šamu, Katarina Pinter,Laura G. Oldal i djeca koja su govorila na mađarskom jezi-ku. I u svetu misu su se aktivno uključili: Senad Emra, Anna-mária Fischer i Zsaklina Kunszt čitanjem prvog i drugogčitanja, kao i molitvom vjernika.

Na polnoćnici su pod vodstvom Sándora Tamása, na-stavnika glazbene kulture, sudjelovali gudački i tamburaškiorkestar kao i zbor Osnovne škole „István Széchenyi“ iz Su-botice, koji su svojim zvonkim pjesmama svetu misu učinilisvečanijom. /s. Hermina Kovács M./

Božićni koncert u VajskojPod pokroviteljstvom HKUPD-a „Dukat“ i MKUD-

a „Buzovirag“, 18. prosinca 2010. održan je u crkvi sv.Jurja tradicionalni sedmi božićni koncert pod nazivom„Radujte se narodi“.

Gosti na ovom božićnom koncertu bili su mladi izMKUD-a „Corvin Matyas“ iz Bača. Iako je bilo hladno i snjež-no vrijeme, okupio se lijepi broj mještana iz Vajske, Bođana iBača. Nazočnima je prikazan i predstavljen bogati programbožićnih pjesama na hrvatskom i mađarskom jeziku koje jepripremala Marija Ihas. Igrokaz pod nazivom „Intervju spastirima“ izveli su mladi dramskog odjela „Dukata“, a režiraoga je Pavle Pejčić, dok su božićne recitacije izveli mladi obaKUD-a.

Na početku programa, sve nazočne pozdravio je pred-sjednik „Dukata“ Pavle Pejčić i uputio par riječi. Iako je vanii u crkvi hladno, želja nam je da vas ovih sat vremena pjesmomi igrokazom ugrijemo, oraspoložimo te tugu i brigu odagnamood Vas i da raspoloženi odete svojim kućama i to raspoloženjeprenesete usamljenima, bolesnima i tužnima, pa da i oni osjetedah vedrine i veselja. Jer ovo je vrijeme darivanja i želimo dane budete srca tvrda. Riječi pozdrava uputila je i predsjednicaMKUD-a Edit Deak.

Na kraju programa oba predsjednika zahvalila su svimsudionicima koji su nastupali na ovom koncertu, te svima na-zočnima uputili božićnu čestitku s lijepim željama za uspje-šnu nastupajuću 2011. godinu. Svi vidno raspoloženi, prešlisu u župni stan na kratki domjenak. /P. P./

Vajštanci proslavili Badnjak i BožićKroz četrdeset dana u vrijeme Došašća, priprave i čeka-

nja na rođenje maloga Isusa, u kojemu se svaki dan na zorni-cama okupljao lijepi i konstantni broj vjernika, u Vajskoj je naBadnjoj večeri u prepunoj crkvi sv. Jurja, održana koncelebri-rana sveta misa koju je predvodio prefekt subotičkog Pauli-numa vlč. Dragan Muharem u zajedništvu s domaćim žup-nikom Josipom Kujundžićem.

Prije svete mise, mladi župe sv. Jurja priredili su božićniigrokaz svojim mještanima i svima nazočnima u crkvi. Una-toč hladnoći, mladi su marljivo vježbali nakon misa zornicadosta dugačak tekst igrokaza pod nazivom „Tajanstveni put-nik“, pod rukovodstvom Pavla Pejčića. Izvođenje igrokazasvi su u miru i tišini pozorno pratili i na kraju ga gromkimpljeskom nagradili što je znak da je tema igrokaza stigla dosvakog srca.

Sveta misa polnoćka, uz skladno pjevanje božićnih pje-sama svih nazočnih, pjevačkog zbora sv. Jurja a uz pratnjukantorice Marije Ihas, bila je svečana a pogotovu propovijedvlč. Dragana. On je govorio o okolnostima u kojima se rodioIsus: U siromašnom ambijentu – štalica, jaslice, slamica, pas-tiri i okolo stoka koja ga je grijala i siromašni sv. Josip i Marija.Koji se to još kralj tako rodio? Bog nam je poslao svoga sina nasvijet k nama ne da vlada, nego da nas otkupi i spasi od gri-jeha. U čestitki za Božić rekao je kako svačije srce postaje bo-žansko prijestolje kada pružimo ruku jedno drugom i česti-tamo Božić.

Na Božić, dan Isusova rođenja, unatoč snijegu i hladnoći,vjernici su napunili crkvu i opet čuli nadahnutu propovijedsvoga župnika Josipa. Evanđelje nam opet poručuje tko se torodio, zašto se rodio i komu se rodio. Rodio se naš Bog, da bi po-stao čovjek, da bi postao nama sličan u svemu osim po grijehu.Bog nam ga je darovao, od štalice do križa, velik je to rasponali je veliko i darivanje, darovao je sebe, a darovati sebe to jevelika i nesebična ljubav, rekao je župnik. Uputio je svima če-stitku za sretan i blagoslovljen Božić i poželio da ova župaraste i uznapreduje u duhovnosti jer možda još koje zrno padnena plodno tlo i podari crkvi svećenika. Zahvalio je i članovimacrkvenog odbora župe sv. Jurja koji su sudjelovali na svetojmisi ministriranjem. /P. P./

1/2011 � Zvonik12

Događanja u Subotičkoj biskupiji

33. Europski susret mladih u Roterdamu

Nizozemska je prvi put bila domaćin Europskogsusreta mladih u organizaciji zajednice iz Taizea. Od28. prosinca 2010. do 1. siječnja 2011., oko dvade-set pet tisuća mladih iz Europe i zemalja drugih konti-nenata prisustvovalo je „Hodočašću pomirenja na zem-lji“, ovog puta s postajom u Rotterdamu, gradu koji jedanas doista raskrižje kultura i religija napisao je pa-trijarh Bartolomejej Carigradski u svojoj pozdravnoj po-ruci upućenoj nazočnima.

Poruke podrške braći iz Taizea i riječi ohrabrenja svimsudionicima poslali su i: canterburyjski nadbiskup dr. Ro-wan Williams, glavni tajnik Svjetske luteranske federacijeMartin Junge, generalni tajnik Svjetskog saveza reformira-nih crkava dr. Setri Nyomi, glavni tajnik svjetskog vijeća Cr-kava dr. Olav Fykse-Tveit, crkve Ženeve, generalni tajnikUjedinjenih naroda Ban Ki Moon, predsjednik Europskogvijeća Herman van Rompuy kao i papa Benedikt XVI., osvr-ćući se na činjenicu da nas radost koju otkrivamo ne odvlačiod solidarnosti s patnjama čovječanstva, nego je intimno ve-zana uz povjerenje u Boga. Živeći u ovome povjerenju, prima-jući ga, vi dopuštate tu korjenitu obnovu ljudskogabića koju je Krist došao donijeti, piše papa Bene-dikt te poručuje: Kad se vratite u svoje zemlje,neka vas Duh Sveti ispuni bezgraničnim suosjeća-njem, neka vam prenese maštu i hrabrost kakobiste mogli otkriti kako pretvoriti svoje lokalne za-jednice u mjesta srdačne ljubaznosti i povjerenja.Mir koji će vam on dati tako će zračiti prema vanza druge i za svijet, zaključuje Papa. Kao što je iza očekivati, Sveti otac na kraju poruke pozivamlade na Svjetski dan mladih u Madrid.

Hodočasnici Subotičke biskupije intenziv-nom molitvom i sudjelovanjem u radionicama iovoga puta su se obogatili ponuđenim duhovnimsadržajima, a od svih izdvojio bih pismo brataAloisa iz Chilea s temama: radost, suosjećanje ipraštanje o kojima su mladi razgovarali, dijeliliiskustva, mišljenja. Životna radost za kojom svi

tragamo nalazi se u otvorenosti prema drugima, počevši odonih koji su nam povjereni i žive pored nas. Želja za radošću jeneodvojiva od brige za druge, za one koji nas okružuju, riječi subrata Aloisa u okviru večernje molitve 29. prosinca. U pismubrat Alois opširnije govori o opraštanju jer je ono životno po-trebno u našim vlastitim životima i našim društvima te upu-ćuje na stvarnost da praštanje ne ukida potrebu za pravdom,već ju proširuje. Brat Alois primjećuje da se iako jesmo vjer-nici, često ne trudimo produbiti svoju vjeru. Svatko od nasmože drugome prenijeti svoju nadu u Kristu. Možda ne uvijekriječima, nego više svojim načinom života. Onda se događanešto iznenađujuće: prenoseći poruku Kristova uskrsnuća, miju sami malo po malo bolje razumijemo. Taj misterij postajecentralno mjesto naše egzistencije i može promijeniti naš život.Svoje razmatranje na kraju susreta završava riječima: Kaovjernici mi ne slijedimo ideal, slijedimo osobu Krista. Nismosami, on ide ispred nas. Svi, i siromašni i ranjeni, pozvani smoodražavati Kristovu svetost u svom životu.

U nadi da će mladima ovo hodočašće doista promijenitiživot a da će im osoba Krista biti uzor i norma života, župa sv.Roka u Subotici poziva sve zainteresirane da se uključe u re-dovite susrete i na taj način prodube svoju vjeru a ponajviše,kako poručuje papa Benedikt u svojoj poruci, pretvore svojelokalne zajednice u mjesta srdačne ljubaznosti i povjerenja.

Oliver Kajari

Božićni koncert u ZemunuNakon večernje svete mise u crkvi „Uznesenja Bla-

žene Djevice Marije“ u Zemunu, 26. prosinca 2010.održan je Božićni koncert, upriličen na inicijativu uče-nika muzičke škole „Kosta Manojlović“ iz Zemuna.

Program koncerta je osmišljen kao dar župniku Jozi Dus-pari i njegovim župljanima za najradosniji kršćanski blagdanBožić. Djela poput Vivaldieve kompozicije „Gloria“, Bachovihpreludija, oratorija i Božićne pastorale bila su upotpunjena tra-dicionalnim pjesmama kao što su „Narodi nam se“, „Noć ova“i drugima koje puk veoma rado sluša i pjeva u ovo najsvečanijedoba godine. Puna, bogato okićena crkva upotpunjavala je blag-danski ugođaj. Mlade, izuzetno talentirane ljude, Anu Pavlov,Andrijanu Kuveljić, Ðorđa Radovića, Tijanu Vučković,Janu Momirović i Momčila Radojevića na orguljama je pra-tila Branka Ðorđević a na violini Nastasja Vojinović i An-drija Abramović. Nakon svakog izvedenog djela crkvom seprolamao dug i gromoglasan pljesak. Međutim, dok je publikaslušala pjesme i kristalno čiste glasove solista, vladala je ne-obična i svečana tišina. Program je završen najpoznatijom Bo-žićnom pjesmom svih vremena i u svim krajevima svijeta, „Tihanoć“ u izvođenju komornog zbora solo pjevačkog odsjeka. Nasamom kraju koncerta, svi izvođači su dobili cvijeće i bili po-zdravljeni dugotrajnim pljeskom.

Danijela Lukinović

Zvonik � 1/2011 13

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Izvedene poznate božićne pjesme u Zemunu

Posljednjeg tjed-na adventa, 22. pro-sinca, u župnoj crkviUznesenja BlaženeDjevice Marije u Ze-munu održan je kon-cert kao uvod u slav-ljenje Božića. Na po-ziv mons. Joze Du-spare odazvali su sečlanovi crkvenog zbo-ra svete Cecilije, kaoi članovi Društva hr-vatske mladeži Ze-muna koji su ofor-mili zbor mladih.Program je započeozbor svete Cecilije

koji je izvodio dobro poznate božićne pjesme. Svečani ugođaj kojim je odisao cjelo-kupni koncert rezultat je predanog i profesionalnog pristupa mlade talentirane diri-gentice Natalije Stamenković.

Ova predbožićna večer upotpunjena je božićnim pjesmama koje je recitiralaMarija Petrović i predstavom pod nazivom „Siroče“, koju su s puno truda i ljubavipripremila djeca uz pomoć sestre Ozane. Pred sam kraj programa profesoricaMatijeta na jedinstven je način ispričala kako se nekada slavio Božić u Zemunu.

Osim velikog broja župljana koncertu su nazočili predstavnici veleposlanstavaRepublike Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Austrije, kao i predstavnici medija.

D. L.

Humanitarni koncert za „Hosanu“Na humanitarnom koncertu za pomoć Humani-

tarno-terapijskoj zajednici „Hosana“, 9. siječnja u su-botičkoj Gradskoj vijećnici, nastupio je Ivan Šomođva-rac iz Sombora. Publika je čula i svjedočenje jednog šti-ćenika i jednog roditelja, a prikupljeno je 38.000 di-nara i 95 eura.

Ovo je treći put da je organiziran humanitarni koncert ukorist zajednice „Ho-sana“, a koji pokazujeosjetljivost svih onihkojima je stalo do mla-dih ljudi čiji su životi ufazi ozdravljenja odrazličitih ovisnosti.

Tijekom večerisvoje životno svjedo-čanstvo ispričao je šti-ćenik zajednice Niko-la Mirosavljev koji jeprošao cjelokupni pro-gram odvikavanja utrajanju od tri godine.On je sada studentBogoslovnog fakulte-ta u Beogradu i želi

svjedočiti ljubav koja mu je pomogla u nadvladavanju pro-blema ovisnosti od droge.

Pomajka jednog od štićenika Violeta Važonji iz NovogSada upozorila je prisutne da paze na svoju djecu jer od ovemoderne pošasti nitko nije izuzet.

Voditelj Humanitarno-terapijske zajednice vlč. dr. Ma-rinko Stantić je naglasio kako nema potpunog izlječenja beziskrenog obraćenja, a upravo u jačanju karaktera pomažu du-hovne vrijednosti. Temelj njihova života je sastavljan od rada,molitve i razgovora. Dr. Stantić je zahvalio svima koji na raz-

ličite načine pomažumladićima, a trenutno ihje u program odvikava-nja uključeno sedmero.

Na koncertu je pri-kupljeno 38.000 dina-ra i 95 eura, ali se po-moć može i dalje uputiti,o čemu se svi zaintere-sirani mogu informiratina internetskim strani-cama: www.hosana.rs.

Na koncertu jepredstavljen peti, bo-žićno-novogodišnji brojčasopisa „Hosana“ u ko-jemu su vijesti o životuove zajednice. /Zv/

1/2011 � Zvonik14

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Subotički FSR-a ugostio novosadsko

bratstvoVijeće subotičkog Fra-

njevačkog svjetovnog reda, usubotu 15. siječnja ugostiloje predstavnike novosad-skog bratstva.

Susret braće protekao je u

franjevačkom duhu. Razma-

trani su aktualni problemi i po-

trebe svjetovnih franjevaca i

život u njihovim bratstvima, dje-

lovanje i nazočnost u svijetu.

Susret je okončan obilaskom

subotičkog franjevačkog samo-

stana i crkve koji ima svoju bo-

gatu povijest i spomenik je kul-

ture od velikoga značaja.

Jadranka Ljubojević

U jesen 2008. godine g. Petar Kuntić, zastup-nik u Narodnoj skupštini R. Srbije i predsjednikDSHV-a obavještava župnika da je zahtijevao od svo-jih koalicijskih partnera da podrže neke projekte hr-vatske zajednice koji bi se financirali iz Fonda za ka-patilana ulaganja AP Vojvodine.

Na poticaj g. Petra Kuntića, župnik, 6. 01. 2009.upućuje pismo g. Saši Vučiniću, gradonačelniku Su-botice s molbom da podrži projekt adaptacije domažupe sv. Roka u Subotici i obrazlaže značaj toga pro-jekta za hrvatsku zajednicu i sve vjernike ove župe.

U proljeće 2009. godine Ana Gaković i IvanaFrancišković vrše premjer župnog doma i prave te-meljni nacrt adaptacije, koji stručno dorađuje „Mo-nolit-gradnja“ iz Subotice.

Fond za kapitalna ulaganja 9. srpnja 2009. godine odo-brava sredstva za adaptaciju župnog ureda sv. Roka u Subo-tici u iznosu od 9.708.000,- dinara.

Tenderska komisija u sastavu: Vesna Prćić (predsjed-nica) i Pero Horvacki, Lazar Cvijin, Ana Gaković, mr.Ervin Čeliković i Stipan Kulundžić (članovi): uspješnookončava svoj posao te je 25. 05. 2010. godine potpisan ugo-vor s g. Lászlóm Irsaijem, direktorom „Monolit-gradnje“.

Fond za kapitalna ulaganja, 6. 07. 2010. godine uplaćujeavans.

10. 08. 2010. godine započeli su radovi.

22. 12. 2010. završen prvi dio radova.

Dosada urađeno:– potpuna izolacija zgrade,– potpuna obnova elektroinstalacije,– potpuna obnova vodovodne i kanalizacijske instalacije,– stavljeni novi prozori i vrata,– potpuno obnovljena i prefarbana sva drvenarija unutar

zgrade,– stavljen novi parket u sve sobe i nove pločice u

hodnike,

– novi crijep na sav krov,– navučene demit ploče na unutarnji dio zgrade,– maljane sve prostorije u kući.

Preostali radovi:– Dovršetak vanjske fasade– Navlačenje bavalita na unutarnji dio zgrade

——————————-

Prodali smo 5,63 jutara zemlje i tako temeljito obnovilivjeronaučnu dvoranu (izolacija, stavljena nova električna in-stalacija, spušten strop, nove podne pločice, novi prozori, odšupe napravljen novi sanitarni čvor; umjesto bine napravljenaje mala vjeronaučna dvorana s posebnim ulazom i novim pro-zorom).

Uređujemo i podrumski prostor koji će služiti kao igrao-nica za djecu i mlade.

Zahvaljujemo svim dobročiniteljima, Monolit-gradnji isvim radnicima; zahvaljujem i svima koji su pomagali u ise-ljenju stvari u crkvu i njihovom vraćanju u župni dom.

NEKA BOG, PO ZAGOVORU BL. MARIJE PETKOVIĆ,BLAGOSLOVI PREOSTALE RADOVE, ČUVA RADNIKE

I NAGRADI SVE NAŠE DOBROČINITELJE.

Župnik Andrija Anišić

Zvonik � 1/2011 15

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Adaptacija župnog domaVažni datumi i naglasci

Božićno vrijeme u IriguMjesec prosinac započeli smo zornicama, a po završetku duhovnih

vježba u Petrovaradinu na kojima je bio i župnik, 2. prosinca održana jeduhovna obnova za svećenike Srijemske biskupije koju je vodio MarkoMiloš, karmelićanin. Blagdan svete Barbare proslavili smo 4. prosinca.Sutradan 5. prosinca, slavimo svete mise na župi i na filijalama Šatrinci(za Istvána i Terezu Szabó) i Dobrodolu (za Mariju Repaš) s po-rukom: Došašće je prilika za produbljenje i obogaćenje našega života uhorizontu Božje: utrti put na kojemu možemo susresti Boga u Isusu Kri-stu. Na nedjelju Caritasa, 12. prosinca, uslijedio je opet lijepi susret uVrdniku na misi za Krešimira i Ljubicu Kordić uz poruku: Ako vra-timo radost u naš život kroz Caritas (darivanje), i dolazak Gospodinabiti će čudo u pustinji. Spomendan svete Lucije 13. prosinca, proslavilismo na misi zornici za pokojne roditelje, braću i supruga Anđe Varga.Božićna ispovijed u našoj župi bila je 14. prosinca, pod sjenom spomen-dana sv. Ivana od Križa, što nas upućuje na nešto bitno, da je pravodobro upravo nutarnji život, povezujući ga sa životom sv. Ivana. Inačekroz cijeli tjedan je bio susret s vjernicima u dekanatu kroz božićnuispovijed. Tako smo se preko vjernika s našim željama i našoj čežnji obra-ćali Isusu, koji je adresat svih naših listića želja, rekao je župnik na misiza pok. Franju Pap u Nikincima. U nedjelju 19. prosinca osim župnemise, slavljene su i svete mise na filijalama u Šatrincima (za pok. KaticuŠiter) i Dobrodolu.

Došašće je Božje vrijeme, vrijeme za Božje ljude, Božje žene, Božjudjecu. U tri dana ovoga tjedna župnik je kao vjeroučitelj sudjelovao nasjednicama u OŠ i SSŠ, gdje je podnio izvješće o vjeroučenicima na za-vršetku polugodišta, jer Božić je tu. Svom nastavničkom osoblju i dje-latnicima škole podijelio je džepne kalendare. U srijedu, 22. prosinca,rastali smo se od mladog oca obitelji, Jani Čitnekija (59). Ispratilo gaje cijelo selo, školska djeca (I.-IV. r.) s učiteljicama Slađom i Milkomiz Šatrinaca i djeca iz Iriga, VI 1 razred s prof. Vesnom (razredna) iMirjanom (tehničko). Župnik je naglasio: Zajedništvo obitelji, sela,rada, s Bogom i odlazi u zajedništvo oslobođenih i otkupljenih.

Svugdje u ukrašenim crkvama župe i filijale slavljene su božićnesvete mise s braćom pravoslavne i muslimanske vjeroispovijesti. Pose-bice je bilo lijepo u Šatrincima (misa za ob. Segedi) na Badnjak i pol-noćku (za Stjepana Vizmega) u Irigu (prisustvovao g. MiroslavVasin, ministar za ravnopravnost spolova i zapošljavanje, koji je uputioi čestitku vjernicima). Župnik je uskliknuo: Bog je postao čovjekom! Bogima lice. Traži to lice!

U Vrdniku je slavljena misa na prvi dan Božića za pok. obiteljMašić s porukom: Isus je Božja moćna riječ. On govori moćnu riječ Lju-bavi. Božja riječ je dobila konkretno lice. Pokazao se svijetu. Blagdan sv.Obitelji (prva nedjelja po Božiću) i sv. Stjepana (kao drugi dan Božića:misa za Pištu Horvata i Pištu i Ištvana Fapala) je proslavljen ovegodine posebno uz krštenje odrasle osobe: Tamare Urban, koja je pri-mila sakramente kršćanske inicijacije: krštenje-krizmu i svetu Pričest.

Božić je blagdan ljubavi i obitelji. Tu je ponos baštine: obitelj-narod-domovina. Ovdje smo naučili kako se slavi Božić! Kroz sve misese probijalo pitanje: Gdje je zapravo moje mjesto u ovoj povijesti? U Ša-trincima je služena misa za pok. Ðuru Ezvegya i Mariju Birinji. Ta-kođer smo lijepo proslavili i treći dan, blagdan sv. Ivana, uz misu zapok. Ivana Madija i imendan dvojice slavljenika (Ivana Birinjija iPeteja). Zadnjeg dana građanske godine smo se okupili na misi zahva-liti za sva dobra u protekloj godini: za krštenja (10), Prve svete pričesti(8), krizme (19), vjenčanja (2), podijeljene svete pričesti (5.690), za ju-bileje župe i župnika i knjigu „Župa Irig“ i naše pokojne (18) s kojimasmo se rastali u ovoj godini. Za sve ovo: Tebe Boga hvalimo!

f. f.

Proslava sveteBarbare u Vrdniku

Svako mjesto u Srijemu ima svoj značaj aposebno sada od kako je ponovno uspostav-ljena (2008.) drevna stara Srijemska biskupija,koju vodi njezin biskup mons. Ðuro Gašpa-rović. Za mjesto Vrdnik takva prigoda je uvijekproslava svete Barbare, djevice i mučenice, za-štitnice rudara. Tako se i ove godine slavilo nanjezin dan, 4. prosinca. Taj dan ove godine obo-gatilo je 7 krizmanika: učenika OŠ u Vrdniku(nazočio je direktor OŠ u Vrdniku, GoranŽugić) i učenika SSŠ u Irigu (srednjaci, bivšiđaci vrdničke škole). Uz srijemskog biskupabio je dekan Srijemsko-mitrovačkog dekanata,preč. Eduard Španović, župnik iz SrijemskeMitrovice i začasni kanonik, te pravoslavni sve-ćenici: o. Benedikt i o. Darko.

Ovu filijalu vodi preč. Blaž Zmaić, žup-nik i začasni kanonik već 30 godina, koji je usvom stilu na početku pozdravio sve nazočne.Ovim smo zaključili sva župna slavlja i jubilejeza ovu godinu s našim srijemskim biskupom,mons. Ðurom Gašparovićem, koji nas je po-zvao da otvorimo tri prozora (Barbarina) a kriz-manike ohrabrio da svjedoče svoju vjeru dokje svima ostalima zahvalio na sudjelovanju. Kaogosti su nazočili: Željko Kuprešak, veleposla-nik RH u Beogradu, Anto Franjić, konzul RHu Subotici, Petar Kuntić, predsjednik DSHV-a,Darko Sarić-Lukendić, predsjednik Izvrš-noga odbora HNV-a, Erne Varnju, pomoćnikministra za gospodarstvo i turizam, predstav-nici lokalne vlasti (MZ Vrdnik), članovi „Udru-ge rudara“ s predsjednikom i Ivanom Karači-ćem vlasnikom tvrtke „Tehnomatik“, te PetarMorela iz Vrdnika. Svetu misu je prenosilaRadio Marija, čijim je prijenosom omogućenoda slavlje iz Vrdnika dođe do slušatelja RM.Mjesto Vrdnik je dobilo odobrenje za novi oda-šiljač pa će se čuti glas RM i za ovo područje. Umisi se sjetismo pokojnog rudara Pere Kara-čića i nesretno preminule djevojke JeleneVazner te svih naših pokojnih rudara. Nakonslavlja uslijedila je zajednička gozba za sve na-zočne u okviru naših prostorija koju je pripre-mio Nikola Gašparović iz Golubinaca, a pro-stor su uredili naši domari Svetlana i Zvonko.Gosti dana i članovi Vijeća i udruga su se jošnašli na zajedničkom objedu kod Mirka Ba-bića. Ovakvo slavlje Vrdnik ne pamti, ali se većraduje narednom.

f. f.

1/2011 � Zvonik16

Katolička crkva u regiji

Otišao je „bez riječi“Svitalo je prohladno nedjeljno jutro mjeseca studenog te

je svojim prvim sunčanim zrakama budilo žitelje male potiskevaroši. Tako je bilo i u mojoj maloj obitelji. Uz jutarnju kavicu,zajedno sa suprugom i roditeljima, planirali smo neizostavneobveze koje se moraju uraditi toga dana: odlazak u Crkvu,spremanje ručka i ogrjeva. Iznenada je netko pokucao navrata. Ušao je zadihan i zabrinut čovjek. Pozdravio nas je i upu-tio ocu iskreni vapaj za pomoć. Pukla mu je vodovodna cijev ukući i voda je počela plaviti prostorije. Otac mi je bio umirov-ljeni vodoinstalater. Susreli su nam se pogledi. Nismo voljeliraditi nedjeljom težačke poslove, ali ovome čovjeku doista jebila potrebna pomoć.

– Oče, idem s tobom – uzviknuo sam. – Ne, ti s djetetom i ženom idi u Crkvu – odvratio mi je. Tako je i bilo. Poslije misnoga slavlja, prišao mi je jedan

očev iskreni prijatelj te me upitao za njegovo zdravlje i uputiomu pozdrave. Nedjeljni ručak smo obavili bez oca. Vratio se ukasne poslijepodnevne sate. Popričali smo o problemu i kvarukoji je išao popraviti. Bio je vidno iscrpljen i umoran.

– Pomogli smo čovjeku, Bogu hvala! – ponovio je neko-liko puta.

Poslije večere, otišao je u svoju sobu s namjerom odgle-dati na TV-u nogometnu utakmicu i ranije leći. Kasno navečer,oko 22 sata, majka je uplakana doletjela do naših prostorija iizviknula:

– Otac ne diše!Brzo sam otrčao vidjeti. Ležao je mirno zatvorenih očiju,

usnuo je, dao je dušu Bogu. Znam da je čuo sve moje vapaje dami se vrati i da me pogleda, ali ja nisam čuo njegov odaziv,nisam vidio njegove otvorene oči jer nisam gledao očima i slu-šao ušima svojega srca. Odmah sam pozvao njegova najboljegprijatelja koji me je danas poslije mise pitao za njega. Ubrzo jedošao i puno mi pomogao. Kao što je ovo nedjeljno jutro„budilo“, tako je ova nedjeljna noć „uspavala“ jedan život najedno „novo jutro“, na jedan novi dan, „Dan u Gospodinu“.Otac nije bio bolestan niti je imao u zdravstvenom kartonuindicije neke bolesti. Sada sam tek shvatio Riječi Božje:„Bdijte, jer ne znate ni dana ni časa“. Sutradan, u kapeli nadočevim odrom Majka je ponavljala: „Otišao si bez riječi“. U čvr-stoj vjeri smogao sam snage majci i prisutnima tada reći:„Njegove su riječi bile njegov život“. Tada sam prvi put istinskishvatio Jakovljevu poruku: „Ja ću tebi djelima pokazati svojuvjeru“. Utješio sam majku i sestru i Bogu hvala što su iskreno,u velikoj žalosti, zajedno sa mnom, prihvatili očevu smrt kaovolju Božju i kao prijelaz u vječni život, život u ljubavi i radostiBožjoj. Sutradan, nakon ukopa, rano ujutro krenuli smo rodbi-na i mi najbliži, posjetiti očev grob. Zaključavao sam vrata odkuće i ujedno čuo telefon, vratio sam se i podigao slušalicu. Navezi je bio mjesni paroh Pravoslavne crkve. Poznavao je dobrooca i uz iskrenu sućut ispričao se što nije bio na sprovodu jerje nekoliko dana bio službeno odsutan. Pitao me je samo kakoje umro. „Blagoslovljena smrt!!!“ – bile su njegove krajnje rije-či uz obećanje da će nas posjetiti. Sustigao sam majku i bližnjena putu ka groblju. Zvona pravoslavne crkve su sve vrijemezvonila. Majci sam samo šapnuo da ova zvona zvone u častnašega oca i da objavljuju njegovu smrt kao put i istinski život.Kakvo Otajstvo! Bogu Hvala!

Radomir Hucki

Običaji Badnje večeri u Srijemskoj Mitrovici

U Božićnoj večeri, koja je organizirana 19. pro-sinca u Hrvatskom domu u Srijemskoj Mitrovici, pri-kazan je igrokaz u izvedbi mladih župe sv. Dimitrijapod vodstvom Josipa Dujića.

Večer je započela tamburaška sekcija Hrvatskogkulturnog centra „Srijem-Hrvatski dom“, a izvedenesu božićne pjesme. Mladi su uz pjesmu i recitaciju,odjeveni u narodne nošnje, prikazali srijemske obi-čaje Badnje večeri.

Zvonik � 1/2011 17

Katolička crkva u regiji

Božićni koncert katedralnogzbora „Albe Vidaković“

Tradicionalni božićni koncert katedralnog zbora„Albe Vidaković“ i Subotičkog tamburaškog orkestraokupio je 21. prosinca 2010. godine u Velikoj vijećnicisubotičke Gradske kuće brojnu publiku. Ovo je 21. nji-hov zajednički nastup u povodu Božića, a na programusu bile hrvatske pučke pjesme iz Bačke i Hrvatske. Uzzbor i tamburaše nastupili su Antonija Piuković, Ma-rija i Josip Jaramazović. Zborom i tamburašima rav-nala je s. Mirjam Pandžić, a tamburaše je pripremioStipan Jaramazović. /Zv/

HRVATSKA ČITAONICA iBunjevačko-šokačka knjižnica “Ivan Kujundžić”pri Katoličkom institutu za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“ – S u b o t i c a

upućuju

POZIV NA DEVETI SUSRET

PJESNIKA VOJVODINE

„LIRA NAIVA 2011.“

Zainteresirani pjesnici dužni su poslati 3-5 svojih pje-sama koje mogu biti pisane:

standardnim hrvatskim jezikom ili ikavicom (bunjevačkom ili šokačkom), a bit će ob-

javljene u zbirci.

Pjesme i prijavu (s kraćim životopisom te fotografi-jom/portret) treba poslati do 10. 05. 2011. na adresu:

Hrvatska čitaonica, Bele Gabrića 21, 24000 Suboticaili

E-mail: katarina.celikovic@gmail.com

Deveti susret pjesnika održat će se u Novom Sadu usubotu, 18. 06. 2011.

Detaljnije informacije na mobtel: 064 211 31 86

Papa Ivan Pavao II. uskoro blaženik

Obred beatifikacije održat će se uVatikanu 1. svibnja 2011., na Druguvazmenu nedjelju odnosno Nedjelju Bo-žjeg milosrđa. Obredom će predsjedati

papa Benedikt XVI.Papa Benedikt XVI. primio je 14. siječnja u audijenciju

pročelnika Kongregacije za proglašenje svetih kardinala An-gela Amata, priopćio je Tiskovni ured Svete Stolice. Tijekomaudijencije Papa je ovlastio spomenuti dikasterij da proglasidekret o čudu koje se pripisuje zagovoru sluge Božjega IvanaPavla II.

Kauza za proglašenje blaženimi svetim, uz posebno Papino dopu-štenje, započela je prije nego što jeproteklo pet godina od smrti slugeBožjega Ivana Pavla II., kako to za-htijevaju postojeće norme. Razlog teiznimke je veliki glas svetosti, koji jepapa Wojtyla uživao još za života, učasu smrti te nakon smrti. U svemuostalom se tijekom postupka u cije-losti pridržavalo općih kanonskihuredbi vezanih uz postupke za pro-glašenje blaženih i svetih.

U pogledu beatifikacije slugeBožjega Ivana Pavla II., postulaturakauze predstavila je Kongregaciji zakauze svetaca ozdravljenje „od Par-kinsonove bolesti“ s. Marie Simon

Pierre Normand, francuske redovnice.Teolozi savjetnici, nakon što su dobili uvid u zaključke li-

ječnika, pristupili su 14. prosinca 2010. donošenju teološkogsuda toga slučaja i, jednoglasno, priznali kako je do čude-snog ozdravljenja došlo zahvaljujući zagovoru sluge BožjegaIvana Pavla II.

Konačno, 11. siječnja 2011., održana je redovna sjednicakardinala i biskupa Kongregacije za kauze svetaca, koji sujednoglasno iznijeli pozitivan sud, smatrajući kako je ozdrav-ljenje s. Marie Pierre Simon, jer ga je Bog izveo na znan-stveno neobjašnjiv način, čudesno te da se dogodilo nakonutjecanja zagovoru pape Ivana Pavla II., čijem se zagovoru spouzdanjem utjecala ne samo spomenuta redovnica većmnogi drugi vjernici. /IKA/

Predstavljena Papina poruka zaSvjetski dan bolesnika

Neka se nijedan bolesnik ne osjeti zaboravljenimili zanemarenim – poticaj je pape Benedikta XVI. u po-ruci za Svjetski dan bolesnika koji se obilježava 11. ve-ljače, na spomen Gospe Lurdske. Poruka je objavljena18. prosinca, a tema joj je „Njegovim ste ranama izli-ječeni“ (1 Pt 2,24).

Ako je svaki čovjek naš brat, toliko više slabi, bolesniljudi trebaju biti u središtu naše pozornosti, da se nitko odnjih ne osjeti zaboravljen ili zapostavljen – apel je Svetoga Ocakoji u poruci ističe da se mjerilo čovječnosti određuje prijesvega u odnosu s onim koji trpi. Društvo koje ne uspijevaprihvatiti one koji trpe, okrutno je i nečovječno društvo, istak-nuo je Papa, podsjećajući na encikliku „Spe salvi“, te pritom

uputio vlastima apel da ulažu sve više snage u zdravstvenestrukture, kako bi bile pomoć i potpora onima koji trpe, a po-sebno najsiromašnijima i potrebitima. Prisjetivši se s ganu-ćem svojega posjeta Torinskom platnu, Sveti Otac je napo-menuo da nas to lice koje trpi poziva na razmatranje o Onomukoji je na sebi ponio muku čovjeka svakog doba i svakog mje-sta, pa i naše patnje, teškoće, i naše grijehe. Trpljenje ostajeispunjeno otajstvom, teško ga je prihvatiti i nositi; ono je,prema Papinim riječima, kako prenosi Hrvatski programRadio Vatikana, kamen kušnje za vjeru učenika, kao i za našuvjeru.

Pa ipak, napomenuo je nadalje Sveti Otac, upravo po Kri-stovim ranama možemo očima nade vidjeti sva zla koja mučečovječanstvo. Uskrsnuvši, Gospodin nije uklonio trpljenje izlo iz svijeta, nego ih je pobijedio u korijenu. Bahatosti Zlausprotivio je svemogućnost svoje Ljubavi, istaknuo je Papa, tespominjući se svetog Bernarda napomenuo da je Bog želiotrpjeti za nas i s nama; postao je čovjekom da bi mogao trpjetizajedno s čovjekom, stvarno, u tijelu i krvi. Dijeleći trpljenje,Gospodin širi svoju utjehu, i čini nas sudionicima Božje ljubavi.

Dio poruke Papa je posvetio sljedećem Svjetskom danumladeži u Madridu, te posebne misli uputio mladima koji pro-življavaju iskustvo bolesti. Muka i Kristov Križ često nasplaše, jer izgledaju nijekanje života, primijetio je Papa. „Ali,zapravo je baš suprotno! Križ je Božji ‘da’ čovjeku, najviši inajsnažniji izraz Njegove ljubavi i vrelo iz kojega izvire vječniživot. Iz probodena je Isusova srca izbio taj božanski život“,istaknuo je Sveti Otac. Samo Gospodin može osloboditi svijetod zla, i dati da raste njegovo Kraljevstvo pravednosti, mira iljubavi, kojemu svi težimo. Na kraju je Papa pozvao mlade dase susretnu s Isusom u euharistiji, te da budu spremni služitiGospodinu u siromašnima, bolesnima, i braći kojima je po-trebna naša pomoć. /IKA, KTA/

Ne postoji pravo na pobačajEuropski sud za ljudska prava u sporu protiv Ir-

skog ustava presudio je da među ljudskim pravima ne„postoji pravo na pobačaj“.

Presuda je izrečena u četvrtak, 16. prosinca, ističući dairska ustavna zabrana pobačaja ne krši Europsku konvencijuo ljudskim pravima. Tužbu protiv Irskog ustava podigle su triIrkinje tvrdeći da su radi pobačaja morale putovati u inozem-stvo te da su tako svoje zdravlje izlagale opasnosti. Sud je pra-vorijekom potvrdio da irski zakoni ne krše Europsku kon-venciju o ljudskim pravima, koja naglašava „pravo na pošti-vanje privatnog i obiteljskog života“.

U priopćenju Centra za pravo i pravednost istaknuto jeda je „osnovni cilj i dužnost države štititi život svojeg pučan-stva, država je dakle dužna štiti život ljudi. Recipročnost iz-među prava osoba i obveze države obzirom na život i sigur-nost tradicionalno se smatra temeljem društva, vlasti i držav-ne opravdanosti. Usvajanje zakona za zaštitu prava na životspada na državu, a ta se dužnost temelji na državnome suve-renitetu – stoji u zaključku priopćenja. /KTA, HKLD/

„Drinske mučenice“ uskoro blaženicePapa Benedikt XVI. dao je odobrenje Kongregaciji

za kauze svetaca da odobri Dekret o mučeništvu služ-benica Božjih s. Marije Jule Ivanišević, s. Marije Ber-nadete Banje, s. Marije Krizine Bojanc, s. Marije An-tonije i s. Marije Berchmane.

Riječ je o redovnicama družbe Sestre kćeri Božje ljubavi,poznatijima kao Drinske mučenice, koje su ubijene iz mržnje

1/2011 � Zvonik18

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetuUredio: Dragan Muharem

prema vjeri u Bosni i Hercegovini.Pet sestara podnijelo je mučeništvoizmeđu 15. i 23. prosinca 1941. Čet-nici su 11. prosinca 1941. opkolilinjihov samostan „Marijin dom“ naPalama i pod pucnjavom ih nasilnoodveli u smjeru Goražda a kućuopljačkali i zapalili. Njihov križni putpo hladnoći i snijegu, uz presluša-vanja i ispitivanja, prijetnje i vrijeđa-nja, vodio ih je prvo do CarevihVoda i Sjetline, gdje je 76-godišnjastarica s. Berchmana, shrvana odputa i svih događanja, odvojena od

ostalih sestara i zadržana. Sestre Jula, Krizina, Antonija i Ber-nadeta stigle su u Goražde 15. prosinca 1941. popodne i smje-štene su u vojarnu na drugi kat. Iste večeri razulareni su čet-nici u pijanom stanju provalili sestrama u sobu i s nečistimnamjerama nasrnuli na njih. U obrani svoga ljudskog dosto-janstva i zavjetovane čistoće sestre su se otrgle iz ruku svo-jih napadača i jedna za drugom iskočile kroz prozor. Četnicisu međutim jurnuli dolje pred vojarnu te već ozlijeđene se-stre noževima usmrtili i bacili u rijeku Drinu, koja je neko-liko dana kasnije odnijela njihova tijela.

Vrhbosanski nadbiskup metropolit kardinal Vinko Pu-ljić, dobivši potrebno dopuštenje od Kongregacije za progla-šenje svetaca, 4. prosinca 1999. izdao je dekret o pokretanjuDijecezanskog postupka za njihovu beatifikaciju. /KTA/

Novi rektor Papinskog zavodaGermanicum et Hungaricum

Isusovac o. Benedikt Lauten-bacher (55) novi je rektor Papin-skoga zavoda „Germanicum“ uRimu. Na tome će mjestu naslije-diti o. Franza Meuresa (59) kojije zavod vodio od 2005. godine.

Papinski zavod Germanicum etHungaricum utemeljen je 1552. go-dine i od početka ga vode isusovci.Trenutačno se u Zavodu nalazi osam-desetak studenata iz brojnih biskupijaiz srednje i istočne Europe. /IKA/

Program 51. teološko-pastoralnog tjedna

Teološko-pastoralni tjedan, 51. po redu, s temom„Novi govor vjere kao odgovor na potrebe suvremenogčovjeka“ održat će se od 25. do 27. siječnja u Međubis-kupijskom sjemeništu na Šalati u Zagrebu u organizacijiKatoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Rad Tjedna započinje u utorak 25. siječnja u 9 sati.Nakon pozdravnih riječi, prvo predavanje „Svećenik noveevangelizacije“ održat će nadbiskup Salvatore Rino Fisichellakoji se nalazi na čelu Papinskog vijeća za promicanje noveevangelizacije. Popodnevni dio prvog dana TPT-a započinje u15.30 sati predavanjem „Čovjekovo egzistencijalno uporištedanas“ koje će održati dr. Stjepan Radić. Nakon rasprave, pre-davanje „Učiti vjerovati. Vjera kao ishodište i cilj nove evan-gelizacije“ održat će dr. Željko Tanjić.

U srijedu 26. siječnja u 9 sati predavanje „Iskustvo noveevangelizacije u Hrvatskoj“ održat će dr. Tomislav Ivančić.

Slijedi predavanje „Prvi evangelizacijski val“ dr. fra DomagojaRunje, te u 11.45 sati euharistijsko slavlje. U popodnevnomdijelu programa s početkom u 15.30 sati predavanje „Kršćan-ska vjera i helenistička kultura: između susreta i sraza, iza-zova i blagoslova“ održat će dr. Ivan Bodrožić, a potom će dr.Nela s. Veronika Gašpar održati predavanje „(Ne)razumlji-vost teološkog govora“.

Posljednjeg dana TPT-a, u četvrtak 27. siječnja, u 9 satidr. Ružica Razum održat će predavanje „Prema novom go-voru vjere u katehezi“, a potom dr. Jerko Valković predavanje„Evangelizacija u eri medija: ideali zajedništva i problemi ko-municiranja“.

Teološko-pastoralni tjedan završit će plenarnom raspra-vom na kojoj će sudjelovati svi predavači. /IKA/

Bombaški napad na kršćane uAleksandriji

U Aleksandriji u Egiptu 1. siječnja nakon mise, naizlazu iz koptske Crkve, u bombaškom napadu pogi-nulo je više od dvadeset kršćana, a ranjeno više od če-trdeset osoba.

Još nitko nije preuzeo odgovornost za napad na koptskekršćane, koji se zbio gotovo dva mjeseca nakon izričite pri-jetnje Al Qaide, nakon napada na sirijsko-katoličku katedraluu Bagdadu. Egipatska vlada povećala je mjere sigurnosti okosvih crkava, a policija je u stanju pripravnosti. Al Azhr, naj-veći autoritet sunitskog islama, osudio je napad u Aleksan-driji, a egipatski je predsjednik pozvao „Egipćane, Kopte imuslimane, da budu jedinstveni u borbi protiv terorističkihsnaga koje prijete državnoj stabilnosti i jedinstvu“. /IKA/

Zvonik � 1/2011 19

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu

IZDANJARazgovarati s Bogom. Meditacije za

svaki dan u godini, sv. IV.

Knjigu Francisca Fernandeza-Carvajala ob-javio Verbum.

Istina je simfonična. Vidovi kršćanskogpluralizma

Kršćanska sadašnjost objavila knjigu HansaUrsa Von Balthasara.

Za Boga pripravan život. Laik i staleževanđeoskih savjeta

Kršćanska sadašnjost objavila je knjiguHansa Ursa Von Balthasara.

Život i svetost

Knjiga Thomasa Mertona u izdanju Kršćan-ske sadašnjosti.

Objavljeno džepno izdanje Biblije

U nakladi Verbuma u prijevodu Ivana Ev.Šarića.

Razmišljanja o hrvatskom katolištvuu demokraciji

Knjiga Zdravka Gavrana objavljena u na-kladi Glasa Koncila.

Nije nam poznato ime onoga rimskog konzulačija se kći oduševila kršćanstvom. Tatjana je kona-čno hrabro i odlučno prihvatila i kršćansku vjeru.Predaja svjedoči da je Tatjana zbog svoga uvjerenjamorala pred cara Septima Severa. S carem je ušla ujedan poganski hram. U hramu je Tatjana molila. Nanjezinu molitvu su u hramu popadali kipovi pogan-skih bogova. Tatjana je na to bila podvrgnuta okrut-nom mučenju. Mučitelji su je udarali po licu, iskopa-li su joj oči. Konačno su je vezali uz stup, da bi joj sglave skinuli kožu. Zatim je bačena u vatru, pa međudivlje zvijeri. Tradicija govori dalje da joj ni jedno odmučenja nije naudilo. Na kraju je Tatjani odrubljenaglava. Od 7. do 15. stoljeća je na rimskom Kvirinalustajala crkva posvećena u njezinu čast.

Za kulturnu povijest Rusije je od velikog zna-čaja 1755. godina. Te je godine 12. siječnja potpisalakći cara Petra Velikoga, carica Elizabeta Petrovnanaredbu o osnutku prvog ruskog sveučilišta u Mo-skvi. Projekt o osnutku sveučilišta je pripravio ge-neraladjutant Ivan Šuvalov. Njegova se mati zvalaTatjana. Kako je projekt potpisan 12. siječnja, naspomendan svete Tatjane mučenice, svoje velikodjelo posvetio je majci Tatjani kao imendanski dar.Od tada se sveta Tatjana u Rusiji časti kao zaštitnicastudenata. Od godine 2005. se spomendan svete Ta-tjane slavi kao dan ruske sveučilišne mladeži. Togadana se na svim sveučilištima priređuju koncerti,akademije, izložbe i svečani govori. Svetu Tatjanuslikari prikazuju kao djevojku obrijane glave ili udruštvu s lavom. Zaštitnica je ruskih sveučilištaraca.

Tatjana (Tatiana) znači ženu koja pripada roduTatievih.

Sveti Hilarije se rodio u bogatoj poganskoj obitelji. Tijekom ško-lovanja upio je neoplatonsku filozofiju, što je uvelike odredilo njegoveživotne stavove i usmjerenje. Po završetku školovanja zaposlio se kaodržavni službenik. Upoznao se s kršćanstvom, te se 345. godine, nakontemeljite priprave za krštenje krstio zajedno sa svojom suprugom ikćerkom Abrom. Uskoro nakon krštenja primio je svećenički red. Hi-larijeva kći je živjela od 342. do 260. godine, i časti se kao svetica ufrancuskom gradu Poitiers. Godine 350. zaređen je Hilarije za svećeni-ka. Uskoro je izabran za biskupa u Poitiersu, gdje je tada živjelo malokršćana. Odigrao je važnu ulogu u pokretanju redovničkog života uGaliji. Svećenici su živjeli zajedničkim životom, pa su se tako razvileprve redovničke zajednice u zemlji. Hilarije je 361. godine imao susretsa svetim Martinom. Martinu je bio učitelj.

Sveti Hilarije je bio jedan od velikih biskupa Katoličke crkve u 4.stoljeću. Jedan je od onih koji su udarili temelje kršćanskog nauka i bo-goslovlja na Zapadu. Branio je pravovjerje protiv onih koji su se pri-klanjali arijanizmu. Arijanizam je pak podupirao car. Puno je pisao, paje postao pionir kršćanske književnosti. Njegovo je pisanje bilo od veli-kog značaja za čitavo srednjovjekovno bogoslovlje. Utjecaj mu se za-mjećuje čak i kod pojedinih pisaca – zagovornika reforme u 16. sto-ljeću. Uložio je veliki trud kako bi ukazao na to koliko se vjera i razumslažu, dokazujući tako da u vjeri nema ništa što bi se protivilo zdravomrazumu. Proslavio se i kao pjesnik, komu se pripisuju brojni himni la-tinske Crkve.

Čim je izbio sukob s arijanizmom, Hilarije je napisao komentarMatejeva evanđelja. Hilarijev komentar je najstariji do danas očuvanikomentar svetoga Mateja. U svoj komentar je ugradio tradiciju Teru-lijana i Ciprijana, a sve je prožeto utjecajima istočnih biblijskih komen-tara koje nalazimo kod Origena. Hilarijev komentar se raširio i pro-storno i vremenski, te je ostao do vremena Karla Velikoga, a citirali suga najveći mislioci još i u 12. i 13. stoljeću. Budući da se protivio arija-nizmu, car ga je 356. godine prognao u maloazijsku Frigiju. MarljiviHilarije je u progonstvu napisao znamenito djelo o Presvetom Troj-stvu. Djelo obuhvaća 12 svezaka. Hilarije je 359. godine sudjelovao nasaboru u Seleuciji. Od toga gradu su danas ostale još samo ruševine uokolici Bagdana. Bio je sudionik i Carigradskog sabora 360. godine. Zavrijeme progonstva usavršio jesvoje obrazovanje zahvaljujućikršćanskom istoku. Iste se go-dine vratio u Poitiers.

Na sinodi u Parizu 361. go-dine je zapravo iskorijenio arija-nizam. Napisao je komentar psal-mima. Bio je veliki poznavatelj cr-kvene povijesti. Sahranjen je 13.siječnja. Grob mu je u katedrali uPoitiersu. Njegove svete moći senalaze i u Parizu i u Parmi. Go-dine 1851. je proglašen crkvenimnaučiteljem. Slikari i kipari ga pri-kazuju kao biskupa, ponekad sazmijama ili zmajem. Zaštitnik jePoitiersa, protiv zmijskih ujeda islabunjave djece.

1/2011 � Zvonik20

Svetac mjeseca12. siječnja

Tatjana Rimska(+ 227.)

� Kći rimskoga konzula � prihvatila kršćanstvo �� na njezinu molitvu se porušili poganski kipovi �� nakon okrutnog mučenja odrubljena joj glava �

�zaštitnica ruske studentske mladeži �

13. siječnjaHilarije – Radoslav

(* oko 315. + oko 367.)� Rođen u bogatoj obitelji � suprug i otac �

� krstio se kao odrastao � svećenik � biskup � pjesnik �� teolog � branio pravovjerje � učitelj svetoga Martina �

� prognanik koji je puno pisao � crkveni naučitelj �� zaštitnik slabunjave djece �

Piše: Stjepan Beretić

Hilarije piše svoj komentar Matejeva evanđelja

Sluga Božji o. Gerard Tomo Stan-tić je neumorni lomitelj Božje riječikroz pedeset i dvije godine svoga ži-vota. Na početku svoga svećeničkogživota propovijeda, kroz kratko vri-jeme, u karmelskoj crkvi karmelićanau Budimpešti za vrijeme Došašća go-dine 1903. Od mjeseca kolovoza go-dine 1904. pa do svoje smrti 1956. re-dovito propovijeda u karmelskoj crkviu Somboru. Rado propovijeda u fra-njevačkoj crkvi u Subotici 1945-48.,iako živi u tim godinama u „ilegali“.Naime, prije ulaska komunista u Som-bor, sluga Božji je napustio sombor-ski samostan s njemačkim vojnicima,a komunističke vlasti držale su da suga Nijemci likvidirali i stoga ga nisutražili1.

Redoviti je propovjednik za Hr-vate Bunjevce u Somboru. U istomegradu često propovijeda vjernicimaMađarima koji pohađaju karmelskucrkvu u istome gradu. U istoj crkvi,povremeno, na veće blagdane, propo-vijedao je i na njemačkom jeziku.

Gotovo sve svoje propovijediostavio je u rukopisima. U pismohra-ni vicepostulature u Zagrebu nalazi seu rukopisima oko 540 propovijedi nahrvatskoj ikavici: 130 propovijedi namađarskom jeziku i 60 na njemačkomjeziku. Poseban opus čine korizmenepropovijedi (97).

Tematiku Gerardovih propovi-jedi, posebno onih korizmenih, obra-dio je o. Branko Zebić, karmelićanin2.

Prema njegovoj tvrdnji sve supropovijedi podjednako duge. Svepropovijedi najprije izlažu pojedineistine vjere, a onda u drugom dijelupropovijedi sluga Božji nastoji primi-jeniti istine vjere, o kojima je govorio,na život svoje konkretne publike, na-vodeći posebno primjere iz života sve-taca, kako bi, konkretno, poučio slu-šatelje živjeti od istina vjere. „Štova-nje svetaca je isto što nasljedovanjenjihovih kreposti“3.

Listajući stranice Gerardovih pro-povijedi, susrećemo dopisane kratkemisli, nadahnuća, po kojima se dobivadojam da je sluga Božji pri krajusvoga života ponovno čitao svoje pro-

povijedi i između redaka dopisivao iz-reke, poticaje za svoj duhovni život.Te kratke izreke, koje su redovito nje-gove originalne misli, po svoj prilici,oblikovale su njegov duhovni život iophođenje s bližnjima da bi onda po-služile kao nadahnuća, za nove pro-povijedi kojima se, nakon toga obra-ćao svome slušateljstvu. To svjedočida je broj izrečenih propovijedi i većiod onih u cijelosti napisanih i da onživi od onoga što priopćuje vjernicimau propovijedima.

Njegove propovijedi, osobito ko-rizmene, imaju obilježje kateheza.Važnost takvog oblika propovijedanjanije bila samo u iznošenju vjerskihistina. Njegov cilj je u tome „da se isti-nama vjere ugrije duša“, jer je „životpo vjeronauku bogatstvo zemaljsko inebesko. Sve ima tko po vjeronaukuživi. Malo gubi a mnogo dobiva, stal-nu radost ima jer ga vjeronauk u sve-mu upućuje“. Duša od „vjeronauka“treba živjeti jer je vjeronauk, „glad-nima jelo, žednima piće, golima odi-jelo, bolesnima lijek“4. U dosljednostitoga načela Gerard nije propustio, usvojim propovijedima, ni jednu temu„vjeronauka“ kroz duge godine pro-povijedanja.

On je „lomitelj“ Božje riječi alitako da je u središtu njegovih propo-vijedi uvijek Isus Krist, UtjelovljeniBožji Sin i njegovo otkupiteljsko djelood kojeg žive kršćani osobito ako pri-stupaju sakramentima pokore i priče-sti. Cilj njegovih propovijedi je uvijekbio potaknuti vjernike da očiste svojudušu sakramentom ispovijedi i na-hrane svoju dušu Euharistijom. Oči-tuje se to i u riječima: „Tko se nahra-nio vjerom, nakitio dobrim djelom, iz-liječio /po sv. ispovijedi/, naravno želiotpočinuti, blagostanje uživati, kao di-jete na materinskom krilu, primatimlijeko i šećer, tj. sv. Pričest“5. Kad sekršćani hrane Božjom riječju i sakra-mentima, imajući u vidu ono što činisv. Trojstvo u dušama, „postajemo sli-čni dragom Isusu, koji je išao zem-ljom i činio dobro. Bolesne liječio,gladne hranio, žalosne razveselio, ne-čiste od nečistoga duha oslobodio.

Postajemo slični Duhu Svetome kojibez prestanka milosne i duhovne da-rove dijeli“6. Znači da ako kršćaninvjernički živi, ne živi samo za sebenego postaje svjedokom „ide zem-ljom“ kao Isus i „čini dobro“!

Gerard je pučki propovjednik jerse prilagođuje svojoj somborkoj pu-blici ili radije obiteljima somborskežupe koji žive na salašima, a čestoimaju svoje kuće i u samom graduSomboru. Nekadašnji pitomac, koji jeslušao propovijedi sluge Božjega jezapisao:

„On govori jezikom svoga dje-tinjstva. U svim njegovim propovjed-ničkim nastupima govorila je silna lju-bav prema Bogu, misli su mu bile sro-čene na poticaj ljudi a iz njegova bića,iz njegove pojave ogrnute bijelim pla-štem, zračio je plamen gorljivosti, rev-nosti, za ostvarenje kraljevstva nebe-skoga“7.

Nalazimo potvrdu ovom mišlje-nju u osobnim rukopisima o. Gerar-da. Primjerice: „Ljubav prosit, ljubavdijeliti, samo ću zato živjeti…Odzraka ljubavi živjeti da možemo njimei druge oživjeti…“8.

__________1 Po kazivanju o. Ivana Sztrilicsa, SJ, ko-

munisti su mislili da su sl. Božjega nje-mački vojnici likvidirali, jer je s njima, unjihovom kamionu napustio Sombor, te seproširio glas među Somborcima da su gaNijemci ubili. Pravo je čudo, iako nije bioprijavljen njegov boravak kod franjevacau Subotici, da je on u njihovom samostanumirno živio i neumorno ispovijedao, udoba kada komunisti organiziraju suđenjanekim svećenicima i laicima u Subotici!

2 O. Branko Zebić, OCD, obradio je ko-rizmene propovijedi sluge Božjega usvom diplomskom radu na Bogoslovnomfakultetu u Zagrebu.

3 Th. pastoralis, 002848.4 Korizma IV, 1938.5 „O Pričesti…“, godine 1938.6 „O dobrim djelima…“, 30, III, 1919.7 A. Sekulić, U karmelskom ozračju, Za-

greb-Remete,1977,str.51-52,8 Razg. s Isusom i Majkom, 004117-

004119.

Zvonik � 1/2011 21

Naš kandidat za svecaGovori vam sluga Božji, o. Gerard Tomo Stantić

Navjestitelj Božje riječiPiše: o. Ante Stantić, OCD

Ušli smo u novu godinu. Liturgij-ski to nema veliko značenje jer jenova liturgijska godina započela pr-vom nedjeljom Došašća. Međutim,kada govorimo u tisku kao što je našZvonik, onda građanski datumi imajusvoje značenje. Tako i u sadržaju overubrike, u prvoj polovici godine želimprotumačiti značenje Božje Riječi uliturgiji. Razlog tomu je što je pretho-dna Sinoda biskupa u Rimu, kao glav-nu temu raspravljala upravo to. Drugirazlog je što je papa Benedikt XVI. pozavršetku te Sinode izdao apostolskupobudnicu Verbum Domini – RiječGospodnja, koja je i sadržajem i pri-stupom poučna i čak nužna za razu-mijevanje riječi u liturgiji.

Riječ je jedno od temeljnih sred-stava komunikacije. Ljudi se riječjusporazumijevaju – komuniciraju. Glav-ni „komunikator“ je upravo riječ. Po-znat je biblijski prikaz gradnje Babi-lonske kule. Tamo su se dogovorilipodići grad i u gradu toranj „do ne-ba“. Kako piše Biblija, taj se planBogu nije svidio. Došlo je do „brkanjajezika“. Nisu se više mogli sporazu-mjeti. Osnovni razlog zašto se Bogusprotivio takvoj zamisli nije opasnost„biti kao Bog“, već je Bogu mrskaljudska oholost. Ti ljudi su željeli gra-diti grad i toranj koji će njih slavitikroz povijest – kako su podigli neštoneobično veliko – radi sebe, a ne radiBoga. Iako je toranj trebao biti u častBogu.

Imamo i drugi izvještaj o jeziku.Sjetimo se Djela Apostolskih. Tamosu apostoli zatvoreni u dvorani po-sljednje večere, svaki u svojoj brizi zasamoga sebe i sa strahom za svojživot, jer je Isus umro – uskrsnuo – alioni nemaju hrabrosti to do kraja pri-hvatiti. Tada dolazi jak šum s neba(dakle znak našim ušima) i plamenijezici koji se spuštaju na svakoga po-jedinog člana apostolskog zbora(znak našim očima). Ovaj puta je toznak Duha Svetoga, jer je i šum i pla-men u Bibliji znak djelovanja Duha.

Radi oholosti, Bog je „pobrkao“jezike u Babilonu, a ovdje je svojimDuhom izmijenio srca apostola, te jesvatko od prisutnih naroda čuo kakogovore njima razumljivim jezicima.Onamo je razdvajanje jezika, a ovdjeje objedinjavanje jezika. Onamo seviše ne razumiju, a ovdje se razumiju.Onamo je djelo oholosti, a ovdje jedjelo ljubavi.

Novi zavjet, a napose liturgijaNovoga zavjeta se sva temelji na Du-hovima. U liturgiji Novoga zavjeta jena djelu Duh Sveti. Ta činjenica jeosobito važna da se uopće može do-nekle shvatiti, a onda i prihvatiti otaj-stvo liturgijskih događanja kao djeloDuha Svetoga. U liturgiji je temeljBožje, a ne ljudsko djelo. Naime, pod-sjetimo se da je sam pojam „liturgija“javni čin zajednice te se obično pomi-sli da je to nešto što mi dajemo Bogu.Međutim, istina je posve drugačija. Uliturgiji se slavi ono što je Bog učinioza čovjeka. Što Bog sada čini za čo-vjeka. To je, dakle, Božje djelo i timvažnije da shvatimo koliko je sabra-nost bitna da bismo prihvatili ulazak„u oblak“ Božjih otajstava. To je di-rektni Božji govor upućen čovjeku.

Dolazimo do temeljnog pojmaznačenja riječi u liturgiji – Božjigovor. Taj govor je još značajniji akose podsjetimo da je najveće djeloBožje naše spasenje. Spasitelj koji jepo naravi Logos – Riječ – postaje tije-lom i po Duhu Svetom vrši djela spa-senja. Koliko otajstvo!

Kada govorimo o ulozi riječi u li-turgiji, tada razumijemo da je to naj-bitnije pitanje. Da li se Bog i mi razu-mijemo? Da li ga ja po Duhu razumi-jem, prihvaćam i slavim? Liturgija jeuvijek slavlje. Riječ je srce tog razu-mijevanja koja se pretvara u slavljenjeu susretu. No, bez razumijevanja osta-jemo dva stranca. Trebamo se razu-mjeti. Riječ je, dakle, bitna. Liturgijaje ostvariva u toj riječi koja je Tijelompostala.

1/2011 � Zvonik22

Upoznajmo govor liturgijskih znakova

Riječ Božja u liturgijiPiše: dr. Andrija Kopilović

23. 01. 2011.3. nedjelja kroz godinu

Iz 8,23b-9,3; Ps 271 Kor 1,10-13. 17

Mt 4,12-23

Svi budite iste misli; neka ne budemeđu vama razdora, nego budite savr-šeno istog osjećanja i istog mišljenja.

30. 01. 2011.4. nedjelja kroz godinu

Sef 2,3. 3,12-13; Ps 1461 Kor 1,26-31

Mt 5,1-12a

Neplemenite svijeta i prezrene iza-bra Bog, i ono što nije, da uništi ono štojest, da se nijedan smrtnik ne bi hvaliopred Bogom.

6. 02. 2011.5. nedjelja kroz godinu

Iz 58,7-10; Ps 1121 Kor 2,1-5Mt 5,13-16

Besjeda moja i propovijedanjemoje ne bijaše u uvjerljivim riječimamudrosti, nego u pokazivanju Duha isnage da se vjera vaša ne temelji namudrosti ljudskoj nego na snazi Božjoj.

13. 02. 2011.6. nedjelja kroz godinu

Sir 15,16-21; Ps 1191 Kor 2,6-10Mt 5,17-37

Što oko ne vidje, i uho ne ču, i usrce čovječje ne uđe, to pripravi Bogonima koji ga ljube.

20. 02. 2011.7. nedjelja kroz godinu

Lev 19,1-2. 17-18; Ps 1031 Kor 3,16-23

Mt 5,38-48

Ne znate li? Hram ste Božji i DuhBožji prebiva u vama. Ako tko upro-pašćuje hram Božji, upropastit će njegaBog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi.

Slavlje Božića i blagdani božićnogvremena vezani su uz mnoge lijepevjerničke običaje. Jedan takav običaj jei blagoslov obitelji odnosno kuća, nakoji se ovdje želim osvrnuti. Njegovaprisutnost u našoj biskupiji varira odžupe do župe. Negdje se on održaoodavna, drugdje je nedavno obnovljen,a ima i onih župa gdje je gotovo pot-puno izblijedio. Ima i onih župa u ko-jima se svećenik zove blagosloviti novuili obnovljenu kuću, ali to je nevezanouz božićno vrijeme, te nema redovitegodišnje učestalosti. Ono što nas ovdjezanima jest blagoslov koji je vezan uzbožićno vrijeme.

Naime, pod utjecajemistočnog kršćanstva međukatolicima, osobito u Sred-njoj Europi, razvio se obi-čaj blagoslivljanja vode nablagdan Bogojavljenja, pre-mda je u zapadnoj liturgijitakav obred prvotno vezanuz Uskrs. Istočno kršćan-stvo u blagdanu Bogojav-ljenja stavlja naglasak naIsusovo Krštenje, te se kodnjih poznaje i praksa bla-goslova rijeka, jezera i dru-gih vanjskih voda. Kod nasse na taj blagdan blagosli-vlja voda u krsnom zdencuili u drugoj pripravljenojposudi u crkvi, te od te vo-de vjernici nose svojim kućama. Ovomblagoslovljenom vodom vrši se blago-slov kuća i obitelji. Prilikom blagoslovakuća, nadvratnici se označuju slovima„G“, „M“ i „B“ koja označavaju inicijaletrojice kraljeva, Gašpara, Melkiora iBaltazara. Izvorno su se ovi inicijali za-pisivali na latinskom, pa je umjesto po-četnoga „G“ stajalo „C“ (Casparus).Tako su ta slova, osim imena kraljeva,označavala i kraticu blagoslovneformule „Christus mansionem bene-dicat“, što znači „Krist neka blagoslovikuću“. Između inicijala stavljaju se kri-žići, kao znak blagoslova, a oko inici-jala upisuju se brojke koje označavajutekuću godinu. Ranije su se ovi zna-kovi upisivali kredom, dok se u novijevrijeme češće koriste posebne naljep-nice.

Kršćansko značenje blagoslovakuća i obitelji temelji se na božićnojistini da se Bog udomio na zemlji. Sve-ćenik započinje molitvu blagoslova za-

zivom: „Mir kući ovoj i svima koji pre-bivaju u njoj“. Ovaj blagoslov našekuće i stanove označava kao obitavali-šta Božja. Bog svojom nazočnošćumeđu nama donosi svoj mir, kojeg uvi-jek iznova trebamo. Zato ovim blago-slovom zazivamo da se On ne iseli iznaših domova. Po nama Bog i danaspostaje Emanuel za naš svijet, „s namaBog“ za svakog čovjeka kojeg sre-ćemo. U tome nam pored aktivnogvjerskog života, uz molitvu i sakra-mente, svakako pomaže i blagoslov,kojeg onda iz svojih domova nosimo usvijet.

Što se događa u blagoslovu kuća iobitelji ili u blagoslovu uopće? Kao od-govor ponudio bih jedan irski blago-slov koji ovako glasi:

Neka ti put dođe ususret!Neka ti vjetar bude s leđa!Neka ti sunce zagrije lice!Neka kiša padne na tvoja polja!I dok se opet vidimo, neka te Bog

čuva u svojoj ruci!Neka ti put dođe ususret!Malo zagonetan blagoslov. Putovi

mogu biti dugi, ako idemo pješice, akoidemo na neko hodočašće. Umorimose, noge nas bole, a put je još dalek, nevidi mu se kraj. Neka ti put dođe usu-sret može značiti neka bude što kraći.U obiteljima su dugački putovi. To suna primjer putovi odgoja djece kojidugo traju. Treba Boga moliti za blago-slov da nam ti putovi ne budu predu-gački, da On s njega ukloni zapreke…

Neka ti vjetar bude s leđa! Ta ježelja razumljiva. Ako nam vjetar udara

u prsa, zaustavlja nas, otežava kretanje.Ako nam udara u leđa, ubrzava nas iolakšava kretanje. Želja da nam vjetaruvijek bude s leđa jest želja da nasnešto uvijek potiče prema naprijed,prema sve boljem i višem. Zna se do-goditi da u obiteljima, napose u ovomdanašnje vremenu, dođe do rezigna-cije, bezvoljnosti za život. Zato je po-treban Božji blagoslov, koji će, poputvjetra u leđa biti poticajem da se obiteljdigne i puna nade kroči naprijed.

Neka ti sunce zagrije lice! Štoznači taj zaziv? Kad osjetimo hladanvjetar na svom licu, onda ćemo shvatiti

da je jako prijatno kad namsunce grije lice. Naše liceje življe, naše raspoloženjebolje, svijet nam je prijaz-niji. Što se u blagoslovukuća i obitelji može višepoželjeti od dobrog raspo-loženja, vedra lica i opti-mistična stava prema ži-votu!?

Neka kiša padne natvoja polja! Ako nema kiše,zemlja je suha i teško ju jeobrađivati. Mi se molimoDuhu Svetom da natopi štoje suho. Mnogo se togaosušilo u našim obiteljima.Blagoslov je zapravo moli-tva Duhu Svetom, živomIzvoru da naše obitelji na-

topi svojom milošću. Konačno, zadnji je zaziv i najvaž-

niji: I dok se opet vidimo, neka te Bogčuva u svojoj ruci. Ono što nam je vri-jedno i dragocjeno čvrsto držimo uruci da se ne ošteti ili da nam ga netkone uzme. Božja je ruka jaka i dobra.Biti u njegovoj ruci znači biti siguran.Svećenik u blagoslovu izručuje kuću iobitelj u Božje ruke. Neka Bog drži usvojoj ruci naše obitelji i prostor u ko-jima borave!

Konačno, blagoslov je ono što mo-žemo širiti iz svojih domova, ali i onošto u svoje domove trebamo donositi.Bog je izvor svakog blagoslova, a nje-gova nazočnost u našim životima izvorblagoslova kojeg mi jedni drugima mo-žemo podariti. Na osobit način nam tajblagoslov daruje službenik Crkve,kada i ime Emanuela – Boga s nama,donosi blagoslov u naše obitelji.

Prema: fra Nikica Vujica priredio Mirko Štefković

Zvonik � 1/2011 23

Reportaža

Blagoslov obitelji i kuća

Dani velikana hrvatskog naroda ibunjevačkog roda biskupa Ivana An-tunovića ove godine započeli su u ne-djelju, 9. siječnja, svečanom svetommisom u katedrali-bazilici sv. Terezijeu Subotici o 123. obljetnici njegovesmrti. Svetu misu je predvodiomons. Andrija Anišić, pročelnik Iz-davačkog odjela Katoličkog institutaza kulturu, povijest i duhovnost „IvanAntunović“. On je u svojoj propovijedipodsjetio na misao biskupa Ivana An-tunovića o braku i obitelji. Antunovićje obiteljski život smatrao „temeljem

Crkve i domovine i sveta majkeCrkve“. A Bog je „temelj i kruna obi-telji“ i bez njega nema opstanka i na-pretka obitelji. Na misi je pjevao ka-tedralni zbor „Albe Vidaković“ podravnanjem s. Mirjam Pandžić.

Dani biskupa Ivana Antunovićanastavljeni su 19. Razgovorom Katoli-čkog instituta za kulturu, povijest iduhovnost „Ivan Antunović“ koji jeodržan 17. siječnja u „Katoličkomkrugu“, a okvirna tema ovogodišnjeg„Razgovora“ bila je: „Bez obiteljinema budućnosti“. Tom temom Insti-tut je htio dati svoj doprinos obilježa-vanju Godine obitelji u Subotičkoj bis-kupiji ali također dati svoj doprinos u

pripremi za pohod pape BenediktaXVI. R. Hrvatskoj jer se očekuje da ćeveliki broj vjernika Subotičke bisku-pije hodočastiti u lipnju u Zagreb nasusret s Papom. Susret je započeo pje-smom u čast sv. Obitelji koju su ot-pjevali združeni zborovi župe MarijeMajke Crkve i Collegium musicumcatholicum pod ravnanjem Miro-slava Stantića. Slijedila je recitacijapjesme Alekse Kokića „Bunjevci bis-kupu Antunoviću“ koju je govorilastudentica Nevena Mlinko. Pozdrav-nu riječ sudionicima „Razgovora“

uputio je u ime organizatora mons.dr. Andrija Kopilović, predsjedava-jući Instituta. Predavanje na temuodržao je preč. Franjo Ivanković,pročelnik Obiteljskog vijeća Suboti-čke biskupije. On je u kratkim natuk-nicama iznio što o braku i obitelji go-vore suvremeni dokumenti Crkve, apotom je riječ predao bračnim paro-vima Katici i Pavlu Ivankoviću iDanici i Marinku Mlinko koji su go-vorili o svom životu u braku i obitelji.Oni su praktični vjernici, aktivni čla-novi svoje župne zajednice a snagu inadahnuće crpe iz Zajednice bračnihsusreta. Danica i Marinko su zajednos preč. Franjom aktivni u biskupij-skom Vijeću za apostolat obitelji. Oni

su svjedočili duboko vjernički, na tre-nutke vrlo dirljivo, o poteškoćama i lje-poti svoje bračne ljubavi koja osna-žena sakramentom ženidbe, praćenamolitvom i sakramentalnim životompostaje milosnim izvorom istinskesreće. Iz istog milosnog izvora izrastaobitelj kao „mala Crkva“ koja ondamože biti svjetlo i onima koji Kristajoš nisu upoznali. Pajo i Katica kojiimaju petero djece i kojima je jednakćerka živjela samo dva dana, u za-ključku svoga svjedočenja rekli su:Posebno se obradujemo i veselimo kadneka naša obitelj očekuje četvrto, petoili šesto dijete. To je uistinu blagoslovza svaku obitelj a bogatstvo za Crkvu inaš narod. To nam daje nadu da našnarod osjeća bit problema a to je „bilakuga“, naše prazne škole i ulice, osam-ljeni starci… Nemojmo se bojati ži-vota. Uzmimo ga u svoje ruke! Širimooptimizam i radost, al nikad ne zabo-ravimo reći: „Bože pomozi“. Danica iMarinko svjedočili su kako je vjera uBoga i život iz vjere unio korjenitepromjene u njihov brak i obitelj. Oso-bito je veliku promjenu u njihov životunijelo sudjelovanje na bračnom vi-kendu, a duhovnost bračnih susretaim je uvijek novo nadahnuće za rast usvetosti. Naš prioritet je biti par. Bitipar – uz to što se voli – ima vremenaza molitvu i dnevni lijepi razgovor.Tako smo zajednički najbliži Bogu, anajveća je radost biti bogat u Bogu, za-ključili su.

Nakon svjedočenja bračnih pa-rova uslijedio je razgovor na temu su-sreta. Voditeljica večeri Katarina Če-liković ustvrdila je kako je poticaj zatemu ovogodišnjeg razgovora međuostalim bila i duboka kriza institucijebraka i obitelji, a nakon svjedočenjakoja smo čuli dobili smo drugu slikubraka i obitelji – braka i obitelji kojisu skladni i radosni. U mnogim inter-ventima kako vjernika laika tako i

1/2011 � Zvonik24

ReportažaDani biskupa Ivana Antunovića 2011.

Bez obitelji nema budućnostiPiše: mr. Andrija Anišić

svećenika, naglašena je upravo mo-gućnost idealnog braka i sretne obi-telji ali uz neizostavni uvjet: „S Bogomi u Bogu koji je ljubav sama i izvorsvake ljubavi“. U zaključku razgovorapredavač preč. Ivanković je rekao:Cilj ovakvog našeg nastupa bio je da seo obitelji i njezinoj važnosti progovorina jedan drugačiji način, način na

koji danas možda nije uobičajeno go-voriti ali je životno i zato stvarno.

„Razgovor“ Instituta „Ivan Antu-nović“, iako nije dotaknuo brojne pro-bleme u suvremenom braku i obitelji,pokazao je na najbolji način da doistabez obitelji nema budućnosti, odno-sno kakve su nam obitelji potrebne da

bi budućnost naroda i Crkve bila boljai ljepša.

Na kraju susreta mons. AndrijaAnišić podsjetio je da se „Razgovor“,kao tradicionalno okupljanje HrvataBunjevaca, događa uvijek o obljetnicismrti biskupa Ivana Antunovića.Tema ovogodišnjeg Razgovora bila jeu potpunosti na liniji onoga što jeupravo biskupu Antunoviću bilo nasrcu: odgajati mlade da bi ostvarilibračne i obiteljske zajednice kojemogu osigurati opstanak i napredakpovjerenog mu stada i naroda za čijiboljitak je on uložio i istrošio sav svojživot. On je potom pročitao Priopće-nje o predstojećem popisu stanovni-štva koje će u R. Srbiji biti ujesen.Pozvao je predstavnike hrvatskihudruga kao i sve prisutne da prihvatespomenuto priopćenje jer od brojapripadnika hrvatskoga naroda na tompopisu uvelike će ovisiti i budućnosttoga naroda u R. Srbiji. Priopćenjekoje je već potpisalo nekoliko najzna-čajnijih hrvatskih udruga objavlju-jemo u cijelosti.

Zvonik � 1/2011 25

Reportaža

PRIOPĆENJE

Polazeći od povijesnih činjenica i sadašnjeg društvenog,ali i političkog konteksta, mi Hrvati – Bunjevci i Šokci, pred-stavnici Katoličke crkve, politike i kulture, želimo zajedničkiiznijeti naše stavove glede predstojećeg popisa stanovništva2011. godine u Srbiji.

Premda živimo na ovome prostoru više stoljeća, s po-nosom ističemo činjenicu da smo integralni dio hrvatskoganaroda. To da pripadamo hrvatskom narodu dužni smo po-svjedočiti prigodom popisa. Ne bismo smjeli ni ovoga putazanijekati našu narodnu samobitnost, ime i jezik. Premdaistodobno pripadamo i etničkim skupinama – Bunjevci iŠokci – nitko nas ne može spriječiti da budemo Hrvati. Mitakvo svjedočanstvo dugujemo ne samo slavnoj povijesti, veći brojnim odličnicima koji su hrabro svjedočili pripadnost hr-vatskom narodu, plaćajući to neki puta i životom. Jezik, kul-tura i običaji Bunjevaca i Šokaca, ma gdje oni živjeli, sastavnisu dio hrvatske kulture. Molimo sva državna tijela da tu či-njenicu poštuju i prilikom popisa, kako bi omogućili svakomHrvatu da slobodno, otvoreno i hrabro, u službi istine to ibude, jer samo slobodan narod može autentično živjeti.

Najveći dio našeg naroda pripada i Katoličkoj crkvi,Crkvi naših otaca. Naša je moralna obveza tu svoju vjerujavno svjedočiti i ispovijedati. Stoga nam je dužnost u popisuse opredijeliti i kao katolici. Pripadanje Crkvi održalo je nasHrvate kao povijesni narod – zahvaljujući upravo vjeri nikadanismo izgubili sjećanje na svoje pismo i kulturu. Kao pravamajka, Crkva nas nikada nije napuštala tijekom povijesti. Onaje svom narodu vraćala vjeru uvijek kada je stajao pred povi-jesnim izazovima i nevoljama.

Slobodno i ni od koga ometano iskazivanje nacionalne ivjerske pripadnosti smatramo presudnim za ostanak i opsta-nak bunjevačkih i šokačkih Hrvata na ovim prostorima.Stoga se kao politički, kulturni i vjerski predstavnici hrvat-skog naroda ograđujemo od svakog politiziranja i manipuli-ranja ovom izjavom. Želeći svim građanima koji obitavaju uSrbiji da se mogu slobodno upisati u popis stanovništva, osta-jemo uz svoj narod, štiteći njegova temeljna prava.

U cilju što uspješnijeg popisa i radi mogućnosti izrav-nog biranja sljedećeg saziva Hrvatskoga nacionalnog vijeća,podupiremo sve aktivnosti oko formiranja posebnog popisabirača hrvatske nacionalne manjine. Pokažimo i dokažimo iovoga puta da smo spremni i sposobni upisati se u potreb-nom broju u popis birača.

Subotica, 17. siječnja 2011.

Dr. sc. Andrija Kopilović, predsjedavajući Katoličkog in-stituta za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“ – Su-botica, v.r.

Dr. sc. Slaven Bačić, predsjednik Hrvatskog nacionalnogvijeća, v.r.

Petar Kuntić, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata uVojvodini, v.r.

Tomislav Žigmanov, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvo-đanskih Hrvata, v.r.

Ivan Stipić, predsjednik Upravnog odbora Hrvatskog kul-turnog centra „Bunjevačko kolo“, v.r.

Mr. sc. Mirko Štefković, katolički list „Zvonik“, v.r.Bernadica Ivanković, ravnateljica Hrvatske čitaonice, v.r.

Zv.: U ovom broju Zvonika pažnjusmo posvetili temi depresije, pojave skojom se sve više susrećemo. Što je za-pravo depresija?� Marijana: Depresija je ozbiljni po-

remećaj raspoloženja, koji značajnoutječe na sve aspekte života osobe, jerdolazi do promjene odnosa prema dru-gim ljudima, prema sredini i premasamom sebi. Ovo je jedna od najčešćihpsihičkih bolesti, a manifestira se razli-čitim stupnjevima tuge, razočaranja,usamljenosti, beznađa, sumnje u samo-ga sebe, osjećaja krivnje… Ova osjeća-nja mogu biti veoma intenzivna i mogutrajati duže vrijeme, pa tako u odnosuna intenzitet i učestalost javljanja de-presivnih epizoda postoje različiti klini-čki oblici ove bolesti, od blažih do teš-kih depresivnih epizoda. One mogu bitisa ili bez psihotičnih simptoma, zatimrekurentni depresivni poremećaj – ka-da se depresivne epizode ponavljaju –maskirana depresija, monosimptomat-ske depresije i psihotične depresivnereakcije. Osobe koje prolaze kroz težioblik depresije mogu doživjeti ekstre-mne promjene raspoloženja, a osjećajbespomoćnosti i beznađa može biti takointenzivan da se samoubojstvo čini je-dinim izlazom iz tog teškog stanja.

Depresija nije znak moralne slabo-sti, nije lijenost niti stres, nije izmišljenabolest ili samo kratkotrajno osjećanjetuge ili neraspoloženje. Kada ljudi do-žive neku tragediju, gubitak bliske oso-be, gubitak posla i slično, prirodno je dabudu zabrinuti, neraspoloženi i tužni.Međutim, nakon nekog vremena većinaljudi nadilazi ova osjećanja i ponovno se„vraća u normalu“. Ukoliko je netko de-primiran duže vrijeme ili nije uopće do-živio nikakav gubitak ili teškoću a de-primiran je, najvjerojatnije se radi o de-presiji. Ovo je ozbiljni poremećaj raspo-loženja, s točno definiranim simpto-mima i utvrđenim načinom liječenja, pamu prema tomu tako i treba pristupiti.

Zv.: Što se to mijenja na osobi kadpočinje biti podložna depresiji?� Marijana: Na pravu depresiju tre-

ba posumnjati kada su simptomi kon-stanti, neprekidni, i traju duže od dvatjedna. Simptomi depresivne epizode subrojni a najznačajniji su sljedeći: tuga,loše raspoloženje, nesposobnost da seosjeća radost ili doživi ljubav, nespo-sobnost donošenja odluka, usporentijek misli, samooptuživanje, ideje obezvrijednosti života, ideje grešnosti,sniženo samopoštovanje i samopouzda-nje, gubitak interesa, gubitak apetita,sniženje nagona, tendencija ka suicidu,nesanica. Osoba se budi dva ili više satiprije uobičajenog vremena i najlošije seosjeća ujutro, nema motivaciju ni za što,ništa joj se ne radi i ne nalazi zadovolj-stvo u stvarima koje je inače voljela ra-diti. U stanju je satima i satima gledati ujednu točku, odsutna je i nezainteresi-rana za bilo što. Neki pacijenti kažu dasu se u depresivnoj fazi osjećali kao daje crnilo obuhvatilo i prekrilo čitav nji-hov život.

Zv.: Sigurno i osoba sama zamijetiodređene promjene na sebi, koji sim-ptome depresije osoba može sama ot-kriti?� Marijana: Svatko je svjestan toga

kako se osjeća. Neraspoloženje i tugasu uočljivi i to je znak koji može primi-

jetiti i okolina i sama osoba. Zatim, pri-mjetno je kada netko gubi interes ili za-dovoljstvo u aktivnostima koje mu inačepričinjavaju zadovoljstvo, kada su muemocionalne reakcije drugačije negoinače, ili one možda u potpunosti izo-staju. Također je primjetan gubitak ape-tita, pa samim tim gubitak tjelesne teži-ne, gubitak libida, psihomotorna uspo-renost, buđenje ranije nego inače. Oso-ba se može zapitati da li postoji neki ob-jektivan razlog, kakav događaj zbogkojeg se loše osjeća, i ako postoji, kadase taj događaj dogodio. Ako je prošloviše od par tjedana ili ako nema nekoglogičnog objašnjenja za pad raspolože-nja, tada se najvjerojatnije radi o depre-siji te bi se trebalo obratiti stručnim oso-bama: liječniku, psihologu ili psihijatru.

Zv.: Nikomu nije lako priznati iprihvatiti da je upao u depresiju. Što jepotrebno učiniti kada netko otkrijesimptome depresije?� Marijana: Depresivni pacijenti

najčešće imaju dobar uvid u svoju bo-lest. Oni su svjesni toga da su bolesni –za razliku od pacijenata koji boluju odpsihotičnih poremećaja, koji najčešćenisu svjesni svog stanja – te su samimtim i spremni pristati na liječenje. S ob-zirom na to da kod depresije dolazi i dopromjena u funkcioniranju organizma,neophodno je da se osoba obrati liječ-niku odnosno psihijatru kako bi se pre-pisali odgovarajući lijekovi, antidepre-sivi. Naglasila bih da je liječenje antide-presivima primarno, upravo zbog togbiološkog aspekta. Kada se počnu pri-mjenjivati antidepresivi, oni osiguravaju„podlogu“ time što podižu raspoloženjei energiju, a na to bi se trebala nadove-zati i psihoterapija, koja utječe na psihi-

1/2011 � Zvonik26

Intervju

I za depresiju ima lijekaRazgovarao: vlč. Mirko Štefković

Neke jednostavne aktivnosti mogu pomoći u nadilaženju depresije. Prepo-ruča se tjelesna aktivnost, šetnja u prirodi, strukturiranje slobodnog vremenarazličitim hobijima, kretanje u društvu, čitanje literature koja pomaže u izgradnjisamopouzdanja, prakticiranje vjere. Mnogi nalaze utjehu i ohrabrenje u molitvi irazmatranju duhovnog štiva, odlasku na misu, razgovoru sa svećenikom ili re-dovnicima. Razgovor s prijateljem u koga imate povjerenje također može pomoći.Ukoliko je depresivna epizoda uzela maha i posjetili ste liječnika, važno je pridr-žavati se njegovih uputa, u smislu uzimanja propisane terapije, na što treba nado-vezati i ostale aktivnosti koje mogu pomoći. Nikako nije dobro sjediti kod kuće,povući se i izolirati od svijeta i samo razmišljati o svojoj bolesti, jer se time produ-bljuje teško stanje. Nije lako pokrenuti se, čak i jednostavne aktivnosti depresiv-nim pacijentima predstavljaju teškoću. Zato se upravo savjetuje početi s jedno-stavnim aktivnostima, na primjer šetnjom, pa kad osoba vidi da je to uspješnoobavila, time dobiva određeno pozitivno iskustvo i počinje nazirati nadu u boljitak.

Marijana Ivković, rođena je 1979. godine u Subotici.Nakon završene gimnazije, upisala je studij psihologije naFilozofskom fakultetu u Novom Sadu. Po završetku studijavolontirala je u Centru za socijalni rad u Subotici, a od 2005.ondje je uposlena u Timu za zaštitu djece i mladeži bez ro-diteljske skrbi. Organizirala je i vodila Klub za djecu, koji jeimao za cilj pomoći u integraciji djece koja žive u hranitelj-skim obiteljima. Udana je i živi u Subotici.

čke uzroke depresije. Zbog kombina-cije uzročnika, proces liječenja depre-sije nije ni brz ni lak, ali može se uspje-šno izliječiti ukoliko su pacijenti us-trajni.

Zv.: Budući da se radi o bolestikoja nije zarazna, njezini uzročnici nisuni bakterije ni virusi, koji su zapravouzroci depresije?� Marijana: Postoje različite teorije

o tomu koji su uzročnici depresije ali sesve slažu u tome da se radi o kombina-ciji više faktora. Mogu se izdvojiti trigrupe čimbenika: biološki, psihološki isocijalni, pa se zbog toga kaže da je tobiopsihosocijalni poremećaj.

Pod biološkim čimbenicima mi-slimo na nasljedne faktore ili genetiku,što znači da najčešće postoji manja iliveća predodređenost za pojavu depre-sije. Ukoliko imamo jaku predodređe-nost – ako je na primjer više članovanaše bliske obitelji patilo od psihičkihporemećaja – tada postoji veća moguć-nost da će doći do depresivne epizode ibez posebnog vanjskog utjecaja. U slu-čaju slabe predispozicije, potrebno je dase dogode brojni nepovoljni i stresni do-gađaji da dođe do depresije. Pod biološ-kim faktorima podrazumijevamo i či-njenicu da u depresivnim stanjima do-lazi do promjena u organizmu. Naime,utvrđeno je da dolazi do promjene ufunkcioniranju moždanog sustava, kaoi hormona, te osoba biološki nije u sta-nju dobro se osjećati. Ovo je razlogzašto je depresiju neophodno liječiti li-jekovima a ne samo razgovorom.

Psihološki čimbenici podrazumije-vaju način na koji osoba tumači svijetoko sebe i kako reagira na različite ži-votne događaje. U psihologiji govorimo

o osjetljivoj osobnosti, koja je sklonaimati negativnu sliku same sebe, svijetaoko sebe i budućnosti. Ovakva slikakoja se stječe kroz razvoj, pod utjeca-jem odgoja ili teških životnih događaja,čini osobu podložnijom depresiji. Poredtoga, osoba koja ne može prihvatiti či-njenicu da je život težak i da se ne moguispuniti sve njezine želje, sklonija je de-presivnim stanjima kada se suoči sa ži-votnim poteškoćama za koje misli da jojse nisu smjele dogoditi. Ako netko oče-kuje samo lijepe stvari a nije spremanna žrtvu i odricanje, ima nerealna oče-kivanja koja će povećati rizik za razvojdepresivnih stanja.

Socijalni uzročnici depresije pod-razumijevaju smanjenje broja pozitivnihdogađaja u životu ili gubitak pozitivnog

učinka nekih događaja. Ovo je najčešćeslučaj kod starijih ljudi, koji više nisu ustanju biti aktivni kao kad su bili mlađi,ili više ne nalaze smisao u svojim aktiv-nostima.

Zv.: Izgleda da nitko nije unapri-jed očuvan od mogućnosti upadanja udepresiju. Možemo li govoriti o kate-gorijama ljudi koji su više podložni de-presiji?� Marijana: Rade se brojna istraži-

vanja zastupljenosti ove bolesti u popu-laciji, a ona pokazuju da su u većem ri-ziku za nastanak depresije odrasli ljudipreko 65 godina. Utvrđeno je potom dažene češće pate od ove bolesti. Naime,žene su dva puta više nego muškarci za-stupljene u depresivnoj populaciji. Ta-kođer su značajni nasljedni faktori: akopostoji povijest depresije kod nekogčlana obitelji, veća je vjerojatnoća da ćejoš netko od članova obitelji oboljeti.Osim toga, alkoholizam u obitelji pove-ćava rizik za pojavu nekog oblika de-presije. Isto tako, veći je rizik kod onihosoba koje su imale depresivnu epizoduu prošlosti.

Kao što sam spomenula, postojeosobnosti koje su osjetljivije od drugihi to zbog svojih određenih karakteri-stika. Po jednoj teoriji, uzrok depresijesu neke naše disfunkcionalne pretpo-stavke o životu i svijetu. Način na kojiljudi sebi protumače neki događaj nijeuvijek logičan niti objektivan. Primije-ćeno je da ljudi koji pate od depresije tu-mače situacije na način koji, u stvari, idovodi do depresivne epizode: oni tu-mače događaj tako što smatraju da suoni sami odgovorni za njega. Kada ova-

Zvonik � 1/2011 27

ko protumače situaciju – a to se neodvija uvijek svjesno – zaključuju da suloši, da nema nade da će se promijeniti,da je sve crno… Jednostavno, okupirajuih negativne misli koje dovode do prvihsimptoma. Tada osoba primjećuje da ses njom nešto događa, da se loše osjeća,da je usporena, čime se potvrđuju ne-gativne pretpostavke. Ovo dodatno pro-dubljuje simptom i tako se osoba za-tvara u začarani krug. Osnova ove teo-rije je da se ljudi osjećaju loše zato štomisle na određeni način, te se stogapreporuča psihoterapija kroz koju na-stojimo ispraviti te disfunkcionalne iliiskrivljene pretpostavke, čime ćemospriječiti da ponovno dođe do depresije.

Zv.: U svojoj praksi zacijelo ste sesusretali s ljudima koji pate od depre-sije. Kako im mi trebamo pristupati dane postignemo kontraefekt lošim na-stupom?� Marijana: Ljudi često depresiv-

nim pacijentima kažu da misle na neštopozitivno i onda će im biti bolje. Taj sa-vjet ne pomaže, jer kada je osoba u de-

presivnoj fazi, ako nije počela uzimatiantidepresivnu terapiju, ne može kon-trolirati svoje misli i osjećaje, te ne mo-že samostalno odlučiti misliti o nečemupozitivnom. Depresivni se pacijenti nemogu tek tako sabrati i prestati biti de-presivni. Ono što možemo učiniti je pro-vjeriti je li se osoba obraćala liječnikuza pomoć i, ukoliko nije, ohrabriti ju dato učini. Neki ljudi zaziru da se zbogpsihičkih problema obraćaju liječnikuili misle da je sramota ići kod psihijatra.Možemo se ponuditi za razgovor, ispu-niti im dio vremena nekom aktivnošću irazonodom, pozvati ih u šetnju, odvestiih u crkvu na misu i slično. Liječenje oddepresije je dugotrajno i treba punostrpljenja i podrške, te ne trebamo klo-nuti duhom i ostaviti osobu da se sa-mostalno bori s ovom bolešću.

Zv.: Na koji način župne zajednicemogu pružati pomoć ljudima zahvaće-nima depresijom?

Marijana: Župne zajednice mogupomoći tako što će pokrenuti osobu,dati joj razloga da se bavi nekim aktiv-

nostima. Odlazak u crkvu, razgovor sasvećenikom, meditacija i opuštanje mo-gu puno pomoći. Grupne aktivnostiimaju višestruki učinak: osoba je oku-pirana nečim drugim a ne svojim simp-tomima, ima mogućnosti za socijalnekontakte, za druženje i ponovno se in-tegrira u zajednicu. Važno je da ne osu-đujemo ljude koji pate od psihičkih pro-blema, već da ih pokušamo razumjeti.Kada se osoba oporavi, ne trebamo jezaboraviti, nego možemo i trebamo ko-ristiti prilike da s njom razgovaramo. Toje period kada osoba može razmatratisvoja očekivanja od života i svijeta okosebe, i ako uočimo neka nerealna oče-kivanja ili nelogične zaključke, prigodaje to da o njima razgovaramo i poku-šamo ju razuvjeriti. Na taj način mo-žemo smanjiti vjerojatnoću da će pono-vno doći do depresivne faze.

Zv.: Što biste na kraju preporučiliosobama koje pate od ove teške bole-sti?

Marijana: Svima koji pate od de-presije poručila bih da mogu nadvladatiovu tešku bolest. Ljudski um i ljudskiduh mogu nadići i veoma teške situa-cije. Potrebno je puno truda, puno strp-ljenja i puno vjere! Vjera u Boga i nadakoju nam ona pruža najbolja su preven-cija od teških depresija. Isto tako, ljubavprema našim bližnjima može nam pru-žiti energiju kada nam nije ni do čega ikada mislimo da je sve beznadno. Naj-veće blago su ljudi i ako imamo ljubaviprema njima, neće nam biti teško da sezbog njih trudimo biti boljima.

1/2011 � Zvonik28

Intervju

Tijekom studija psihologije učili smo da je jedan od simptoma depresije osje-ćaj beznađa i mišljenje kako je život bezvrijedan, dakle nedostatak smisla života.Iako i vjernici mogu patiti od depresije, mislim da je za nas lakše nadvladati ovubolest, upravo zbog naše vjere. Osobe koje nisu nikad bile vjernici, koje se nisuduhovno vježbale, prakticirale molitvu i sakramentalni život, doista ne vide smi-sao života, a to je veoma ozbiljno i teško stanje. Kao što kaže isusovac dr. MijoNikić: „U depresiji je glavno raspoloženje nemoć, a vjera je po svojoj naravi sve-moć“. S druge strane, ako vjernik oboli od depresije, može se dogoditi da se jošviše osjeća krivim zbog svojih misli o beznađu. U tom slučaju, potrebno je tuosobu podsjetiti da je depresija bolest, kao što su i druge, tjelesne bolesti, i raz-jasniti joj da to nije u izravnoj svezi s duhovnom zrelošću.

U nadilaženju bilo koje bolestivažna je podrška članova obitelji, a toje posebno značajno kod psihičkihoboljenja. Ukoliko primijetite da senetko vama blizak mijenja, povlači seu sebe, neraspoložen je, više se nebavi aktivnostima u kojima je ranijeuživao, ne trebate to zanemariti nitiočekivati da će to proći samo od sebe.Potrebno je provjeriti radi li se o oz-biljnijem stanju i obratiti se liječni-cima. Članovi obitelji trebaju biti strp-ljivi – što nije uvijek lako – i podržavatiosobu u procesu liječenja. Ponekad jeuputno da se i članovi najuže obiteljiuključe u postupak liječenja, posebnou psihoterapiju, ukoliko je to preporu-čeno od strane terapeuta. Nikako netreba smatrati da je sama osoba „kri-va“ za to što je bolesna.

Početkom ove godine mnogi mediji unašoj zemlji izvijestili su da su prve bebe unovoj godini rođene u Subotici i to trojkekoje su začete umjetnom oplodnjom. Liječ-

nik koji je pratio trudnoću izjavio je kako će Regionalnicentar za umjetnu oplodnju u Subotici dati značajan do-prinos povećanju nataliteta u R. Srbiji. A onda sam 8. si-ječnja u „Blicu“ pročitao tekst pod naslovom: „Od200.000 prekida trudnoće u R. Srbiji, prijavljeno svega23.000.“

Nakon te vijesti doista mi je ironično zvučala izjava dr. Ra-dulovića kako će Regionalni centar za umjetnu oplodnju dati ve-liki doprinos natalitetu. Pisao sam već o tomu što mislim i što bikršćani trebali misliti o umjetnoj oplodnji, a sad samo podsjećamna jednu čistu računicu. U Srbiji se rodi oko tri stotine djece kojasu začeta umjetnom oplodnjom. Da bi se to dogodilo, dr-žava izdvaja velika sredstva. Kad bi se sva sredstva koja se trošena umjetnu oplodnju dala majkama prigodom prijave na abortus,siguran sam da bi ih više od pola odustalo od njega jer bi s timnovcem mogli osigurati lijepi početak svom djetetu kojega se utom trenutku žele riješiti abortusom. Bilo bi tako spašeno barsto tisuća djece i za toliko bi bio povećan natalitet u Srbiji godiš-nje. No, to se ne događa. Život ide dalje. Umjetne oplodnje će idalje biti, abortusa će i dalje biti, natalitet će i dalje biti nizak…A što će se konkretno činiti u svrhu povećanja nataliteta, ostajepitanje.

Još je nešto vrlo kontradiktorno. Naime, mnoge je šokiraopodatak o više od 170.000 ilegalnih abortusa u našoj zemlji. Doi-sta je čudno u zemlji u kojoj su abortusi zakonski dopušteni skri-vati podatke o broju abortusa. Ako želite još veći šok, onda sepozabavite podatcima o broju pobačaja u zemljama Europskeunije i saznat ćete da je pobačaj najveći uzrok smrtnosti u timzemljama i da se prema nekim podatcima svakih dvadesetak se-kunda u danu izvrši po jedan pobačaj.

Osim toga, prije Božića šokirala nas je vijest da su EltonJohn i njegov gay partner David Furnish „postali roditelji“ dje-čaka kojeg im je rodila surogat majka a onda 13. siječnja i vijestobjavljena na naslovnici „Blica“: „Venčali smo se u Danskoj, kadveć ne možemo u Srbiji“, izjavio je gay par Boban i Adam koji za-jedno žive dvije godine.

Svi ti podatci nameću nam pitanje komu je doistastalo do poboljšanja nataliteta u Srbiji ali i u svijetu? Si-gurno nije dovoljno jadikovati zbog zabrinjavajućeg padanataliteta a dopuštati da se radi što hoće.

Pad nataliteta je doista vrlo evidentan. Prema istraživanjukoje je uradio Radio „Slobodna Europa“ takav pad je zabilježen iu čitavoj Europi. Niti za Srbiju ti trendovi nikako nisu pozitivni.„Broj umrlih u 2009. godini bio je čak 45.000 veći od broja rođe-nih. Stopa nataliteta stalno pada u posljednjih 12 godina. Premanekim istraživanjima do 2032. godine broj stanovnika u R. Srbijimogao bi biti umanjen čak za 10 posto.“

Prema spomenutom istraživanju, građani ističu da je jedanod razloga taj što je neizvjesno kakvu kvalitetu života mogu omo-gućiti svojim potomcima. U isto vrijeme sve vlade po redu, kakoone lijeve tako i one desne orijentacije, neprekidno nariču nadsudbinom nacije, a često i tvrde da joj prijeti prosto izumiranje,ali ni jedna do sada nije uspjela učiniti dovoljno kako bi poticalarađanje, zaštitila majke, a posebno djecu. Naša je Vlada na pr.odlučila ne smanjiti porez na dječje stvari jer je izračunala da tone bi pridonijelo većem natalitetu, ali nije učinila ni ništa drugošto doista povećalo broj novorođenih u državi.

Moglo bi se naveliko i naširoko raspravljati o tom koji suuzroci toj pojavi i što je potrebno učiniti da se natalitet popravi.Ovog puta sam se odlučio za tri mišljenja sa web stranice:www.srbijauzivo.rs. Mislim da ova mišljenja dobro ilustrirajustanje svijesti kako u Srba tako i u drugih naroda koji žive u ovojdržavi.

Zvonik � 1/2011 29

Moralni kutakPiše mr. Andrija Anišić

Zabrinjavajući pad ili povećanje nataliteta?!

Što „obični ljudi“ misle o abortusu?Velimir Dukanac

* Problem nataliteta u našoj zemlji nije isključivo vezansamo uz naše trulo kukanje kako nam je život odvratan, kakonemamo novca za ovo ili za ono. Mi ne shvaćamo sebe na pravinačin, jer nismo u mogućnosti vidjeti koliko jadno žive drugi naplanetu. Za nas, gledano uz naših soba, pored TV-a s prijateljimauz pivo, kavicu, slatko, meze, svi, ali baš svi drugi žive bolje, ami jadni nemamo para izdržavati troje ili četvero djece!!! Nije uSrbiji problem neimaština, jer svatko od nas ima dovoljno daodgoji bar troje zdrave i sposobne djece, naš problem je PO-MODARSTVO!!! Naše djevojke, ugledajući se na zapad, misleda je u životu najvažnije biti educirana, emancipirana žena, i tujesu u pravu. Ali, to nije, drage naše sestre, pravilo na zapadu,vjerujte mi nije, jer sam u mogućnosti upoznavati ljude iz preko40 zemalja svijeta. Znate li koliko se djevojke širom svijetaraduju tomu što će sa 22 ili 23 godine postati majke? Neće biti ci-jelu noć po zadimljenim separeima kafića i tratiti svoje vrijeme.Mi imamo pogrešnu, totalno pogrešnu sliku o kulturi zapadneEurope. Jureći da dostignemo neke famozne standarde, nabilismo sebi komplekse pa izgledamo divlje i neprirodno puno višenego isti taj zapad o kojem imamo jako netočnu sliku prezenti-ranu preko televizije. Drage sestre, razmislite, postanite majkei odgojite zdravu djecu za bolje sutra svih nas!!! Hvala.

Pozdrav od nezaposlene majke dvoje djece* Velimire Dukanac, biste li tako pisali da ste kao ja: 1.

žena; 2. nezaposlena; 3. suprug nezaposlen; 4. nemate stan ilikuću u svom vlasništvu već živite kao podstanar; 5. nemate

novac za adekvatno liječenje već se lomatate po državnim do-movima zdravlja i to samo ako uspijete ovjeriti zdravstvenuiskaznicu; 6. imate dvoje ili više djece i svakog jutra se buditemoleći Boga da toga dana imaju što jesti; 7. ne možete naćiposao u struci već radite za mizernu plaću kod još mizernijihposlodavaca samo da biste prehranili obitelj (a često nemate niza kruh); 8. imate 30 i više godina života a nemate ni dan rad-noga staža, a samim tim ni pravo na mirovinu; 9. ne možete djecikupiti tenisice, jaknu, knjige za školu, posuđujete garderobu odrođaka čija su djeca prerasla!!! Mogu do sutra ovako ali... Imalasam prilike nagledati se slučajeva i slučajeva obitelji s djecomkoje su na rubu egzistencije! Umjesto što se bavite forumskimpisanjima, počnite pisati pisma državnim dužnosnicima… kakobi, kao i ja, kao i mnogo drugih ljudi, pokušali nešto promijenitiu ovoj državi i kako bi te iste nečiste, lijene, zaglupljene, samo-žive žene – kako ih vi nazivate – mogle početi razmišljati o maj-činstvu, a ne o tomu hoće li moći omogućiti djetetu nešto naj-osnovnije i najskromnije za život!

Milomir Vukašinović * Ima još dosta razloga zašto opada natalitet u Srbiji. Nije

sve u lošoj situaciji u zemlji. Ako se malo prisjetimo, vidjet ćemoda su naše bake i djedovi rađani u možda još i lošijim uvjetimaza život nego što su naši. I pored toga što su živjeli u lošim uvje-tima, imali su po više od troje djece. Moja prabaka je recimoimala petero djece. Svako od njene djece je imalo najmanje po 3ili više djece. E onda su ljudi počeli juriti bolje uvjete za život,graditi karijere i skupljati što veće bogatstvo. Zaboravili su dasu najveće bogatstvo djeca...

Dragi sjemeništarci i bogoslovi!

Kada sam, u prosincu 1944., bio pozvan u vojnu službu,pitao je zapovjednik satnije, svakoga od nas, kakvo zvanje želiu budućnosti. Odgovorio sam da želim biti katolički sveće-nik. Zatim mi poručnik reče: „Onda trebate potražiti neštodrugo. U novoj Njemačkoj svećenici više neće biti potrebni“.Znao sam da je ta „nova Njemačka“ već bila na izdisaju i daće, nakon strašnih razaranja koje je donijelo to bezumlje di-ljem zemlje, svećenici sigurno biti po-novno potrebni. Danas je situacija pot-puno drukčija. No i danas mnogi, iz ovogili onog razloga, misle da katoličko sve-ćenstvo nije „zvanje“ budućnosti, već ne-što što pripada prošlosti. Vi ste, dragi pri-jatelji, odlučili ući u sjemenište i bogo-sloviju i tako, usprkos takvim prigovo-rima i mišljenjima, krenuti na put kojivodi prema službi svećenika u Katoličkojcrkvi. I to ste dobro učinili, jer će ljudiuvijek, pa i u ovom našem vremenu ukojem je tehnologija zavladala svijetom idobu globalizacije, trebati Boga koji sepokazao u Isusu Kristu i koji nas okupljau sveopćoj Crkvi, da bismo s njim i ponjemu naučili živjeti u istini i sačuvali isvojim životom pokazali mjerila praveljudskosti. Kada se čovjek otuđi od Boga,život mu postaje prazan. Ništa ga nemože ispuniti i sve mu je nedostatno. Onzatim traži utočište u opijanju ili nasiljukoje danas sve više prijeti mladima. Bogje živ. On je stvorio svakoga od nas i zato nas sve poznaje. Onje toliko velik da ima vremena za naše malenkosti: „A vama sui vlasi na glavi sve izbrojene“. Bog je živ i treba ljude koji sutu za njega i koji će dovesti druge k njemu. Da, ima smislapostati svećenik. Svijet treba svećenike, pastire, danas, sutrai sve dok je svijeta.

Sjemenište i bogoslovija predstavljaju zajednice na putuprema svećeništvu. Time sam već nešto važno rekao. Sveće-nik se ne postaje sam od sebe. Potrebna je „zajednica uče-

nika“, zajedništvo onih žele služiti zajedničkoj Crkvi. U ovomvam pismu želim – osvrćući se također na vrijeme koje samja proveo u bogosloviji – ukazati na nekoliko elemenata kojisu važni u ovim godinama toga puta.

1. Tko želi biti svećenik, mora prije svega biti „Božji čo-vjek“, kako svećenika opisuje sveti Pavao (1 Tim 6,11). Bognije, za nas, udaljena hipoteza, nije nepoznati koji se povukaonakon Velikog praska. Bog se objavio u Isusu Kristu. U licu

Isusa Krista vidimo Božje lice. U njego-vim riječima čujemo samoga Boga kojirazgovara s nama. Zato na putu do sve-ćeništva i u čitavom svećeničkom životunajveću važnost ima osobni odnos sBogom u Isusu Kristu. Svećenik nijeupravitelj nekog udruženja, koji nastojizadržati postojeće članove ili povećati nji-hov broj. On je Božji glasnik među lju-dima. On želi ljude privoditi Bogu i na tajnačin pomoći da se među njima produb-ljuje pravo zajedništvo. Zato je vrlo va-žno, dragi prijatelji, da naučite živjeti uneprestanom doticaju s Bogom. Ako Go-spodin kaže: „U svako doba molite“,onda on, naravno, ne traži od nas da ne-prestano izgovaramo molitvene obrasce,nego da budemo uvijek u duhu s Bo-gom. Produbljivati taj dodir s Bogom –to je smisao naše molitve. Zato je vrlovažno dan započeti i završiti molitvom,slušati njegov glas u čitanju Svetog pis-ma, iznositi mu svoje želje i nadanja, ra-dosti i patnje, kao i svoje mane i zahva-

ljivati mu za sve lijepo i dobro i tako ga stalno imati predočima kao uporišnu točku našega života. Tako postajemoosjetljivi na svoje pogreške i učimo raditi na sebi da bismopostajali sve bolji; ali postajemo također osjetljivi za sve lijepoi dobro što primamo iz dana u dan kao po sebi razumljivo, tetako raste naša zahvalnost. Sa zahvalnošću pak raste radostšto nam je Bog blizu i što mu smijemo služiti.

Slijedi nastavak

1/2011 � Zvonik30

Paulinum – za duhovna zvanja

Panta rheiSve prolazi, sve se mijenja… rekao bi mudri grčki filozof Heraklit iz

Efeza. Protekla je još jedna godina, a već smo smjelo zakoračili u novu 2011.Školsko zvono označilo je početak drugog „poluvremena“, te smo nakon duljezimske pauze ponovno zauzeli svoje pozicije u razredima. Još jedno kratkovrijeme bit će aktualno pitanje: „Hej, kako je bilo doma?“, a onda će prepriča-vanje dogodovština zamijeniti školske „brige“. Novo vrijeme pred nas stavljai nove izazove; stranice koje treba pročitati, zadatke koje treba riješiti, gradi-vo koje treba svladati… No, nije to povod da se obeshrabrim, već mi možebiti poticaj da s još većom energijom i marljivošću prionem na posao. Jedinoje izvjesno da ću uspjeti ukoliko budem dao sve od sebe. Kao zajednica gimna-zijalaca, želimo svim školskim kolegama i „suborcima“ uspješan početak dru-gog polugodišta i mnogo izvojevanih pobjeda. Sve nas pratio Božji blagoslov!

Svećenik mora biti „Božji čovjek“ Uredili: Emanuel Mates i Dario Marton

Pismo pape Benedikta XVI. sjemeništarcima i bogoslovima (I. dio)

Zovem se Milan Nedeljković. Sretno sam oženjen su-prugom Eržikom s kojom imam troje djece: sina Isidora (18),kćerku Eleonoru (16) i sina Stefana (14). Rođen sam 12. 05.1964. Teološko katehetski institut upisao sam 2004. godine,a do tada nisam ni sanjao da ću se baviti poslom katehete. Tegodine u razgovoru s mojim župnikom Stanislavom Tratnje-kom rodila se ideja da budem vjeroučitelj. Župnik me je tije-kom cijelog studija hrabrio i poticao. Izgleda da je on vidiomnogo dalje nego što sam ja vidio u to vrijeme.

Ali put do diplomiranog katehete nije bio nimalo lak.Nije bilo lako ni meni putovati izmog sela u Banatu do NovogSada i biti na predavanjima cijeli vi-kend, i prespavati u Novom Sadui u nedjelju navečer putovati kući,a nije bilo lako ni mojoj obitelji.

Tijekom studija sam shvatioda je Bog planirao moj put i vodiome na tom putu vjeroučitelja, dana taj način budem u službi Boga.To sam shvatio jer su mi se mno-gi događaji u periodu od nekolikogodina prije studija i za vrijemestudija savršeno uklopili i nado-punili međusobno kao kockicemozaika.

Živim i radim u BelomBlatu, u malom selu u općini Zre-njanin. Tu radim u osnovnoj školiveć četvrtu školsku godinu. UBelom Blatu živi nekoliko nacija:Slovaci, Mađari, Bugari, Srbi,Romi, Rumunji i ostali, to je Eu-ropa u malom. Nastava u školi jetakođer višejezična i odvija se na slovačkom, mađarskom isrpskom jeziku, tako da se i ja trudim da i vjeronauk bude nata tri jezika.

Moj životni, vjeroučiteljski moto: „Sve što radiš, raditemeljno i savjesno“. Osobito se to odnosi na vjeronauk, gdjemoram dati svoj maksimum kako bih djeci dao i prenio onošto traži nastavni plan i program, ali ja im želim dati i više odtoga. Da bi se to postiglo, moram imati dobru pripremu zasvaki sat. Također je važno izabrati nastavnu metodu koja ćenajbolje zainteresirati djecu, a dobar kateheta mora biti idobar pedagog. Zato se katehete moraju permanentno obra-zovati i usavršavati.

Omiljena pjesma… imam ih više, volim psalme a po-nekad i napišem koju pjesmu. Slika… volim sve lijepe umjet-ničke slike inspirirane biblijskim temama. Priča… takođerimam i puno omiljenih priča ali me osobito zanimaju prispo-dobe.

Vjeroučitelj ne može živjeti bez… Božjeg poziva, nitibez Božjeg nadahnuća i mudrosti koje mu daje Duh Sveti.

Bez toga vjeroučitelj ne može ni egzistirati kao vjeroučitelj.

Moja poruka vjeroučenicima… Kao katehete, dužnismo djeci prenositi ne neki svoj nauk, nego nauk koju učiCrkva. Tako da bi moja poruka djeci bila ona poruka i porukekoje im daje Crkva preko mene kao katehete. Često pitamdjecu kako bi oni željeli da izgleda sat i na koji način daučimo, i tu se nekad čuju zanimljive ideje. I sam se nekadstavljam na njihovo mjesto i prisjećam se kako je bilo menikad sam ja bio učenik, a sve kako bi što lakše prihvatili po-

ruke koje im šalje Crkva, tj. Bogpreko mene kao katehete.

Moja poruka roditelji-ma… I ja sam roditelj i imamtroje djece, te im kao roditelj ikao kateheta poručujem da raz-mišljaju o svom ponašanju, osvom djelovanju i o svom odnosuprema vjeri, Crkvi i Bogu, jer...djeca ih promatraju i uče od njih.Često roditelji nisu ni svjesni da ikada ništa ne govore djeci, svojimponašanjem im u stvari govore išalju poruke. Iskustvo mi govorida kakvi su roditelji takva su im idjeca, a to se napose vidi u prak-ticiranju vjerskoga života. Ako ro-ditelji ne mare mnogo za ne-djeljnu misu, neće ni djeca mariti.Roditelji nisu odgovorni samo zasebe, već i za djecu i način na kojiih odgajaju. Onako kako će imdjeca biti odgojena, ona će takoodgajati i svoju djecu. Roditelji

provode više vremena s djecom nego katehete te je njihovutjecaj na djecu mnogo veći a samim tim i odgovornost.

Moja poruka vjeroučiteljima: Budite uvijek spremniprenijeti djeci ljubav, radost, optimizam i Božje poruke, uškoli i izvan škole. Radite to s radošću, ali budite i samokriti-čni, jer uvijek može bolje. Treba se uvijek dobro pripremiti zasat a poslije nastave kod kuće na miru analizirajte svoj radtoga dana i u posebnom dnevniku ocjenjujte samoga sebe –koliko sam zadovoljan samim sobom i što sam mogao boljeuraditi.

Moja poruka čitateljima Zvonika… Bogu hvala, štopostoje novine kao što je Zvonik. Rado sam ga čitao od samihnjegovih početaka. Svaki put kad sam uzeo čitati Zvonik imaosam neki poseban osjećaj i ti trenuci su za mene bili na nekispecifičan način posebni, a Zvonik sam uvijek čitao sa zani-manjem i radoznalošću. Sve to bih poželio svim čitateljimaZvonika. A uredništvu bih od srca poželio sretan i uspješanbudući rad. Hvala, i puno pozdrava uredništvu i čitateljimaZvonika.

Zvonik � 1/2011 31

Kutak za kateheteUredio: Tim kateheta

Bog je planirao i vodio moj put vjeroučitelja

Umjerenost kao ispravno sred-stvo u traženju časti i uspjeha. Ništaod onoga što je u svijetu – požuda ti-jela, požuda očiju, oholost zbog imetka– ne dolazi od Oca, nego dolazi od svi-jeta (1Iv 2,16). Umjerenost je pove-zana s poniznošću, skromnošću, je-dnostavnošću ponašanja. Ona se pro-tivi drskosti, umišljenosti i neurednojželji za vlašću.

Umjerenost pobjeđuje razdražlji-vost, pomaže u svladavanju nervoze,ljutnje, srdžbe, malih i velikih osvetau obitelji i prijateljstvu. To je krepostkoja resi uravnoteženog čovjeka dadobrim pobjeđuje zlo. Ako u sebi nesvladavamo razdražljivost i neurednenagone u obitelji i društvu stvaramoteške napetosti, nestrpljenja, zlobu,inat i sva druga zla. Umjerenost jenačin odabira ozbiljnog i ispravnogsmisla za oproštenje i pomirenje.

Zašto nam je potrebnaumjerenost?

Umjerenost je potrebna da namživot čini lijepim i skladnim. Umjere-nost se odnosi na svakidašnji životmira i ugođaja življenja. Vladati nadsobom po kreposti umjerenosti izvorje autentičnog ugođaja malih radosti izadovoljstva u životu. Nestrpljivost,razuzdanost, želja sve vidjeti, sveznati i čuti, izvor je krutosti, nervoze,koja se pretvara u tupost osjećaja i do-sade koja oduzima življenju mir i ve-drinu. Dok životinje slijede svoje na-gone, čovjek treba bdjeti nad svojimnagonima razumom i voljom. Ne idiza svojom željom i svojom snagom, sli-jedeći strasti svoga srca (Sir 5,2). Neuzdaj se u svoju snagu i prevrtljivostsvojih nagona. Umjerenost zahtijevaaskezu, vježbu, trening. Radi se o sa-moodgoju volje putem razuma i raz-ložnosti. Potrebno je žrtve i odricanjaza vladanje nad samim sobom. Tamogdje se djeca u obitelji od malena ne

odgajaju u umjerenosti, gdje im sedozvoljava sve i svašta, nikada nećebiti ispravno odgojeni i neće moći vla-dati sami sa sobom. Potrebno je dra-govoljno činiti male žrtvice i odrica-nja kako bismo živjeli kršćansku kre-post umjerenosti.

Odnos između umjerenostii molitve

Budite umjereni i trijezni da semožete posvetiti molitvi (1Pt 4,7). Po-lazeći od Petrove pouke pitamo sekakav je odnos između umjerenosti imolitve? Umjerenost pomaže molitvi,a neumjerenost, razuzdanost, proždr-ljivost, radoznalost, uništava molitvu.Često govorimo da ne možemo mo-liti. Potrebno je pronaći korijene kojinam priječe moliti. To su naše neure-dne strasti i nagoni u većim ili malimstvarima, koje trebamo svladavati.Psalmista opisuje kreposna čovjekagovoreći kako mu je srce puno Za-kona Božjega i kako uživa u njemu(Ps 1, 2; 37, 31), dok u srcu opakoganema Boga. Onoga koji ljubi praved-nost odgaja Mudrost u svim vrlinamakorisnima čovjeku, u umjernosti i raz-boritosti, u pravednosti i duševnoj ja-kosti (Mudr 8, 7). Izvor svakovrsnihporoka treba tražiti u čovjeku. Odva-jajući se od Boga, čovjek postaje ne-sposoban vladati svojim požudama iostati gospodar nad samim sobom.Zato čovjek ne nalazi u sebi snage dase odupre teretu svojih strasti i daopet postane čist. Da bi mu srce po-novno bilo čisto potrebna mu je Božjamilost Duha Svetoga.. To je Duh kojiispunja Mesiju Isusa Krista i kojegaIsus objavljuje svojim učenicima. Onće osloboditi čovjeka od svih tjelesnihpožuda koje čovjeka uvaljuju u po-roke, izlijevajući u ljudsko srce bo-žansku ljubav dajući mu da donosiplod, to jest one vrline što ih ta ljubavpokreće: Naprotiv, plod su Duha: lju-bav, radost mir, strpljivost, blagost, do-

brota, vjernost, krotkost, uzdržljivost(Gal 5,22). Duh Sveti jača unutarnjegčovjeka. Velika je uloga Duha Svetogau kršćanskoj molitvi. Poticani Duhomposinjenja molimo po Kristu, to jest unjegovo ime. Po Duhu, kao i Isus, i mimolimo Oče. Ta nam je milost danaodozgor: Bog u vaša srca posla Duhasvoga Sina koji viče: „Abba – Oče“ (Gal4,6). Opravdanje naše molitve nalazise u Božjoj inicijativi. U srcu naše mo-litve je sinovsko biće. Tako Duh Svetikoji u nama moli daje našoj molitvi si-gurnost, da dopremo do onih dubinaiz kojih nas Bog zove, do dubina lju-bavi. Isus je samim svojim životomkonkretna objava ljubavi. On je čo-vjek koji ostvaruje sinovski dijalog sBogom i svjedoči o tome pred lju-dima. Isus je Bog koji dolazi u punomčovještvu živi svoju ljubav i daje da sečuje njezin žarki zov. U samoj njego-voj osobi čovjek ljubi i biva ljubljen odBoga. Ta ljubav potiče na uzvrat. Lju-biti Isusa znači cjelovito držati nje-govu riječ i slijediti ga odričući sesvega. Dok traje evanđelje, odigravase dioba na one koji primaju i one kojiodbijaju tu ljubav pred kojom se svat-ko mora izjasniti. Kalvarija je mjestosavršene ljubavi. Vođen Duhom Sve-tim sa svojim Gospodinom u dijaloguljubavi, kršćanin pristupa samom mis-teriju Boga. Bog ne otktiva od prvešto on jest. On govori, poziva, djeluje,a čovjek tim putem dolazi do dubljespoznaje. Dajući Sina, Bog otkriva dase on sam daje u ljubavi. JedinorođeniSin, koji je u krilu Očevu, omogućujenam da spoznamo Boga kojega nitkonikada nije vidio (Iv 1,18). U molitvi ukojoj se Duh Sveti neizrecivim uzda-sima zauzima za nas, otkrivamo Oca iSina kojima upućujemo naše molitve.Stoga se ponovno vratimo Petrovojpouci: Budite umjereni i trijezni da semožete posvetiti molitvi. A molitva ćenas naučiti biti umjereni i trijezni, danas ne zahvati nikakva opačina.

(svršetak)

1/2011 � Zvonik32

DuhovnostStožerne kreposti

Umjerenost (b)Piše: mr. o. Mato Miloš, OCD

Iako je Božja riječ Sveto pismo zavjernike i ima obvezujuću snagu, ipaku njemu nailazimo na mnogostrukerazlike. Tako imamo evanđelja u četiriverzije, pripovijest o stvaranju svijetau dvije, a u pripovijest o izlasku izEgipta prepoznajemo najmanje tri iz-vora. Ipak, sve ove razlike ne tiču sebiti događaja, već su odraz različitoggledanja na istu stvar. Modernim rječ-nikom možemo reći da se ovdje radi obiblijskom pluralizmu.

Ovaj pluralizam i različitosti nala-zimo i u bogoštovnom životu Izabra-noga naroda, koji se se razvija na dvakolosijeka: s jedne strane je to žrtvenaliturgija u jeruzalemskom Hramu, a sdruge možemo reći „laičko bogoštov-lje“, koje je nastajalo počevši od babi-lonskoga sužanjstva. Ovaj drugi oblikbogoštovlja je liturgija sinagoge, učijem središtu su zajednička molitva ičitanje Svetoga pisma.

Grčka riječ „sinagoga“ znači oku-pljanje ili mjesto okupljanja. Aramejskinaziv za sinagogu je „beth tefillah”, aznači dom molitve.

Korijeni sinagoge vjerojatno po-tječu iz babilonskoga sužanjstva, kadaje jeruzalemski Hram bio razrušen, aIzabrani narod je svoju vjernost Boguodržao snažnom privrženošću premaSvetom pismu. Ta kuća zajednice ukojoj se čitalo Sveto pismo ujedno je ikuća molitve. Ona je odigrala vrlo zna-čajnu ulogu za opstanak židovskog na-roda. Poslije progonstva veći dio ži-dovskog naroda nije se vratio na svojaognjišta, već je nastavio živjeti u dija-spori. Židovi dijaspore nastojali su odr-žavati kontakt s Jeruzalemom, te supoštovali hramsko bogoštovlje koje,međutim, nije imalo značajnijeg utje-caja na njihov duševni život. Umjestotoga sve više dobiva na važnosti zajed-ničko čitanje Božje riječi i zajedničkamolitva u sinagogama, tj. sve ono štoje održalo židovski narod za vrijemebabilonskog progonstva. Institucija si-nagoge je zapravo jedna vrsta institu-cije koja je „nastala odozdo“: narodkoji je privržen svome Bogu traži na-čina da se okupi pred Njim, da kao i uzajednici živi u zajedništvu s Bogom,iako ga je život natjerao da živi dalekood jeruzalemskog Hrama.

U središtu bogoslužja sinagogenalazi se čitanje Svetoga pisma, prven-stveno dijelova Petoknjižja, zatim dije-lova iz proročkih knjiga. Pored togavažnu ulogu ima molitva psalama, kao„žrtva hvale“. Poslije čitana pretposta-vljeni sinagoge sjedao je u učiteljskustolicu, tzv. Mojsijevu stolicu te tuma-čio pročitanu Božju riječ. Sve do vre-mena poslije Isusa Krista, svaki muš-karac je u sinagogi mogao čitati i tu-mačiti Sveto pismo. Zbog toga je sina-goga prvenstveno laička institucija.Naime, Novi zavjet često prikazuje Isu-

sa i apostole kako propovijedaju u si-nagogama. Običaj je bio da na taj na-čin zajednica upoznaje strance. Stran-cu bi otvorili Sveto pismo i on je moraoprotumačiti dotični odlomak. Pošto jebez priprave tumačio odlomak samimtime je posvjedočio i o svojem vjer-skom opredjeljenju. Isusovo tumače-nje u nazaretskoj sinagogi (Lk 4) je ti-pičan primjer tog običaja.

Za održavanje bogoslužja sina-goge bilo je potrebno prisustvo dese-torice muškaraca. Karakteristično jeza židovski način razmišljanja i to dasu u slučaju nazočnosti samo deveto-rice muškaraca Toru, odnosno Petok-

njižje, smatrali desetim, te se bogo-služje moglo održati. U sinagogi se no-sila posebna odora, prvenstveno mo-litvena marama, kojom je molitelj pre-krivao glavu. Osim toga, stavljale su sedvije kutijice s citatima Svetoga pisma,koje su tijekom bogoslužja svi muš-karci kačili na čelo i na desnu ruku.Time su doslovno ispunjavali riječiSvetoga pisma: Priveži ih na svojuruku za znak i neka ti budu kao zapismeđu očima (Pnz 6,8).

Sinagoga nije bila samo kuća bo-goštovlja već i mjesto osobnog prou-čavanja Svetoga pisma. Tako je od Isu-sova vremena neizostavni dio sina-goge i „beth midrash“, tj. škola gdje sudječaci stjecali svoje osnovno obrazo-vanje. Svako muško dijete moralo jenaučiti pisati i čitati. Za učenje je slu-žila samo jedna knjiga: Sveto pismo.Ono je služilo kao knjiga vjerskog zna-nja, kao zakonik, kao knjiga povijesti iknjiževnosti. Zato je puno djece već sčetrnaest godina napamet znalo Svetopismo – kako kaže Josip Flavije.

Sinagoga, kao laička vjerska in-stitucija, odigrala je kasnije ključnuulogu u životu i razvoju Izabranoga na-roda. Kada su naime Rimljani 70. go-dine poslije Krista razorili Jeruzalem,pa tako i Hram, ulogu hramskog bo-goštovlja potpuno su preuzele sina-goge. Grupe vjernika koje su usko bilepovezane s jeruzalemskim Hramom,kao npr. saduceji, ubrzo su nestale.Tako je od židovstva iz Isusova vre-mena ostalo jedino bogoštovlje sina-goge, pa se i duhovni život današnjihŽidova u potpunosti oslanja na sina-gogu.

Na svojim počecima kršćanstvo jebilo usko vezano uz sinagoge. Ustvari,kršćanska vjera se najsnažnije počelaširiti među Židovima dijaspore i međupoganima koji su bili s njima povezani.Zbog toga su kršćani preuzeli punoelemenata iz liturgije sinagoge. Za-pravo, prvi dio svete mise, strukturaLiturgije riječi, uvelike se podudara sformom bogoslužja sinagoge, čuvajućina taj način veliko bogatstvo nastalo izstoljetnog moljenja i traženja Boga.

Zvonik � 1/2011 33

Upoznajmo Bibliju

Kuća molitvePiše: mr. Endre Horváth

� Pavao: Prihvatio sam izazov podi-jeliti s vama svoja razmišljanja, iskustvai osjećaje, darovati vam sebe, odnosnonas kao par, dati ono što imam, ponuditise na stol ljubavi.

Svjetlo naše zajedničke ljubavi Go-spodin je u nama zapalio prije 21 go-dinu. I ostavih oca i majku i pođoh zanjim. Uistinu, od tada svakog dana tra-žim i nalazim Božje lice u svojoj Katici.Jedno drugom nismo zasluga nego dar,dar u kome nam se Bog daruje. Veliki jeto dar svima nama koji smo se odlučilisakramentalno vezati u brak. To je sve-tinja!

No, brak je danas u velikoj krizi. Otome nam govore česte rastave, pa ionih parova koje je Bog združio. Smi-jem li ja kao muž ženu, koju sam sebiizabrao kao ravnu družicu i suputnicukroz život, napustiti ili otpustiti? Narav-no, ne! Bog s nama i po nama planira bu-dućnost ovog svijeta. Mi muževi i ženedanašnjice činimo karike u lancu Božjeljubavi.

Vrijeme ubrzanog napretka čovje-čanstva u kojem živimo pokušava nasodvojiti od Izvora života. Spremni smoodbaciti stare neprolazne vrednote, ajedna od tih je i brak, obitelj. Ona je ui-stinu temelj i osnovna stanica Crkve idruštva. Toga moramo biti svjesni, otomu govoriti, naviještati pa i vikati! Akoto nećemo, nadjačat će nas pripadnicigay populacije.� Katica: Željela bih govoriti kao su-

pruga, majka i odgojiteljica. Bog nas jeprije 21 godinu povezao sakramentombraka. Kroz te godine smo primili šes-tero djece, koje nastojimo odgojiti u krš-ćanske i stabilne osobe. Živjeti u brojnojobitelji velika je radost, ali i odricanje ibriga za nas roditelje. Nije lako uvijeksvima biti dobar, odazvati se svom po-zivu, služiti i davati se svojim bližnjima iljudima oko sebe.

Najvažnije je pravilno postaviti prio-ritete tijekom dana. Prvo zahvaliti i po-svetiti dan Bogu, da bih mogla lakše vr-šiti sve što mi je za taj dan pripravljeno.Moj dan bez jutarnje molitve je prazan ipromašen dan! Još kao djevojka zamiš-ljala sam sebe u sretnom braku i ma-štala da bih voljela imati četvero djece.Na tu nakanu sam posebno molila da miBog podari dobrog i kršćanskog muža.Svoj sam život položila mužu i Bogu! Že-ljela sam da se u braku ne pojavi nedo-

statak ljubavi i pripadnosti jedno dru-gom. U takvom ozračju prihvaćala samsvaki novi život u našoj djeci.

Radost majčinstva velika je i uzvi-šena! Sve žrtve i patnje koje se podnoseBog obilato nagrađuje. Svoju djecu na-stojimo odgojiti onako kako smo i miodgajani – živjeti vjeru i biti im primje-rom. Svjesni smo da se Bog nama po-služio da budemo roditelji i odgajateljisvoje djece, da oni samo prolaze kroznaše živote. Nas dvoje kao par ostajemozajedno zauvijek. Djecu uvijek moramopratiti svojim molitvama i blagoslivljatiih. U svijetu kojem su izložena puno jezla i izazova. Roditeljska molitva jeobrambeni štit od zla. Osim toga potre-bno je imati vremena za njih, saslušatiih, komunicirati s njima i biti im podrš-kom. Malo toga možemo učiniti bezBožjeg blagoslova, a taj blagoslov nemožemo dobiti uz serije ispred tv ekra-na, nego u zajedničkoj molitvi. Snagamolitve je velika i čini čuda. I sami smosvjedoci toga.

Kad se naš Andrija rodio prijevre-meno, stanje je bilo kritično. Bilo je upi-tno hoće li preživjeti. Jedna sms porukabila je dovoljna da se pokrene uhodanilanac zajedničke molitve za najpotreb-nije. Ovog puta to smo bili mi. Moli se, ito žarko moli, čak i izvan granica našezemlje. „Bože neka bude volja tvoja“.Osjećala sam mir i duhovnu povezanost.Naš Andrija je za 4 tjedna stigao kući iunio veliku radost u naš dom. Boguhvala! Hvala i svima koji su bili s nama umolitvi.

Svaka radost podijeljena s bliž-njima umnaža se, a svaka žalost podije-ljena dijalogom u komunikaciji s volje-nom osobom dijeli se i umanjuje. Pone-kad nismo ni svjesni da smo mi kršćanimnogima oko nas jedino Sveto pismo.Zato smo dužni živjeti ono što vjerujemoi to svjedočiti.� Pavao: Nalazimo se u Godini obi-

telji, te smo pozvani tu Božju tvorevinuisticati kao onu na kojoj počiva čitavo čo-vječanstvo. Iz nje rastu novi plodovi lju-bavi, novi ljudi, novi muževi i žene, novasvećenička i redovnička zvanja. Zar tonama više nije potrebno? Kuda to hrlisvijet današnjice?

Mi kršćani trebamo znati da ima-mo svoj cilj do kojeg trebamo i želimostići. Važno je ostati povezan s Izvoromživota. Kad to uspijem, onda mi je svedrugo lako izdržati. Nekad je to nerazu-mijevanje voljene osobe, dječja neza-hvalnost, nepravda, iskorištavanje, bo-lesti u obitelji, prihvaćanje smrti naših

najdražih. Iz iskustva znam da je hodkroz život po Božjem planu i njegovimzapovijedima ponekad težak, pa i prete-žak.

Naravno da i naš brak ima poteš-koća, kušnji pa čak i padova. To se tru-dimo predati Bogu kao naše slabosti.Skloni smo često birati lakši put. To seočituje kroz navezanosti na ovozemalj-ske stvari: novac, lagodan život bezrada, bez odricanja i odgovornosti, ži-vjeti sebično na teret drugoga. Kad sebepronađem u jednoj od tih situacija, shva-tim da sam ustvari daleko od Božje čež-nje za mnom i našim brakom.

Kad sam prije u „ogledalu“ proma-trao sebe i nas kao obitelj, sa tada čet-vero djece, vidio sam jednu prosječnukršćansku obitelj koja se drži crkve,odlazi na nedjeljnu misu i poštuje stare.Rekao bih zlatna sredina. Prije gotovo 8godina doživio sam iskustvo bračnog vi-kenda. To mi je dalo snažan poticaj zaići dalje. Bio mi je to znak da Bog uis-tinu preko nas želi djelovati. Iskustvotog vikenda nama je prekretnica ubraku! Nakon toga rodilo se još dvojenaše djece. Naša Ivana koja je živjelasamo 2 dana, a potom i naš mali Andrija.Tada smo naše računice stavili u drugiplan i shvatili da smo daleko od „zlatnesredine“, da trebamo dopustiti DuhuSvetom da nas vodi, ali kako? Vrlo jed-nostavno, trebam mijenjati sebe, skinutisvoj oklop i štit kako bih mogao razu-mjeti svoju suprugu, odnosno naći vre-mena saslušati je i ne samo to, nego je ičuti i razumjeti srcem. Da bih je ondatakvu mogao prihvatiti kao onaj drago-cjeni dar, kao što smo jedno drugom bilina vjenčanju. Kad se uspijemo tako da-rovati jedno drugom, to se mora vidjeti,to drugi moraju osjetiti, prvenstveno oninajbliži.

Zato, ne predajmo se ravnodušju,prihvaćajmo izazove, otvarajmo se jednodrugom, uđimo u rizik povjerenja s vo-ljenom osobom, to se isplati, to jača bra-čni savez. Odagnajmo svaku sumnju iznaših brakova, ne dozvolimo đavlu daboravi kod nas tako što ćemo se svakidan sastati na zajedničku molitvu, pri-kazivati Bogu naš svakidašnji rad, našesluženje – što god to bilo. Tako čuvamosvoje brakove i bračno dostojanstvo poprimjeru naših starih kao svetinju.

/svjedočenje na RazgovorimaKatoličkog instituta za kulturu,

povijest i duhovnost „Ivan Antunović“, održanim 17. 01. 2011./

Pavao i Katica Ivanković

1/2011 � Zvonik34

Obiteljske priče

Obiteljska priča u dijalogu

Koliko je Božja riječ čudesna i iznenađujuća možemoznati jedino ako se često s njom družimo i po njoj živimo!Tako i ovaj molitveni zaziv iz naslova, koji je uzet iz Zlatnekrunice, može biti dvojako tumačen: kao naše obraćanje Pre-blaženoj, a može biti i poziv vjernom puku da joj se moli!

Želja mi je iznijeti stav da krunica nije prevladan načinmolitve i zahvaljujem svemožnoj Kraljici nebeskoj što nam jeto ponovno potvrdila kroz predivnu pobožnost molitve Zlatnekrunice. Zlatna krunica je odavno prisutna u našem narodu,postoji i u najstarijim molitvenicima koje smo imali prilike vi-djeti kod nekih obitelji. Svi smo znali za nju, većina ju je i mo-lila ili u obitelji ili u okviru drugih molitvenih grupa, a opetsmo svi bili, na neki novi, dotad nepoznat način, zaneseni lje-potom osjećaja koji nas je ispunio kada smo se prije dvije go-dine okupili kao nova grupa i počeli moliti.

Molim Te ponizno da u svojoj pameti uvijek začinjem onošto je drago Isusu i Tebi.

Kaže se: svaki početakje težak, pa tako i naše oku-pljanje molitvene grupe Zla-tne krunice. Nije bila pro-blem želja, ona je postojalakod svih. Ali, kod svih je po-stojala i zebnja kako će sveto teći i hoćemo li ustrajatido kraja, znajući kako iz-gleda naša prenapeta sva-kodnevica prepuna obveza.

Test je to veliki, jer ćešmorati pokazati i sebi i dru-gima kako prolazi tvojavjera i molitva u sudaru sasvim tim preprekama. Sadizgovor za izostalu molitvukoji mi govorimo svojoj savjesti, a koja ga najčešće prihvaća,treba izreći grupi koja je molila umjesto Tebe i za Tebe!

Sve to nije bila zebnja samo prve godine, nego doslovnosvake naredne: hoćemo li se opet uspjeti okupiti, hoće linetko možda odustati... Jer, svatko tko je pokušavao i organi-zirao akcije u okviru vjerskih zajednica, zna kako se teško po-stiže uspjeh, a i kad se postigne ne zna se dokle će ga biti...

Radujemo se s Tobom, Majko radosna što smo i ove go-dine uspjeli!

Ponizno Te molim, isprosi mi kod Isusa dar da me svojommilošću pohađa sveg vremena života.

Da nas Isus pohodi za vrijeme naše pobožnosti Zlatnekrunice, u to svi iz grupe čvrsto vjerujemo. Može li Isusu bitiišta draže nego kad cijela obitelj moli? Može! Kada više cije-lih obitelji moli zajedno! Kako Njegovoj Majci i Njemu morabiti drago kad vidi da prilikom podjele tko će od djece moliti,vidi njihovu žalost što nema dovoljno otajstava kako bi svi mo-lili. Kako im mora biti drago od treme orošeno čelo najmlađihčlanova grupe kada su izmolili naglas pred svima po prvi putadeseticu krunice. Pa usklađivanje svih obveza nas odraslihda bi se stiglo na vrijeme na molitvu! I konačno, svi smo vr-

šenjem ove pobožnosti stvorili takvo zajedništvo da smo sti-gli dosad najbliže ispunjenju glavne kršćanske zadaće:DA SVI BUDEMO KAO BRAĆA I SESTRE! Neizmjerno jevažno pokazati da je to moguće i danas, da naša djeca to videi osjete, a ne samo da o tomu slušaju iz misnih čitanja. Takoće još kao djeca stvoriti ispravnu sliku o molitvi krunice, daje to predivna pobožnost koja okuplja i povezuje, a ne neštošto mole samo naše „dide“ i „majke“.

Radujemo se s Tobom, Majko radosna, kad promišljamoTvoju radost koju si osjetila idući nam sa svojim Sinom upohod i ove godine!

Ponizno Te molim, isprosi mi svojim zagovorom kod Isusada se on rodi u mome srcu i tamo uvijek ostane.

Dogovorili smo se da druženje poslije molitve bude uzčaj, kavu, vodu i kratki razgovor. Jednom je netko za vrijemetog druženja rekao da bi se kršćani samo na ovakav način tre-

bali družiti: veći dio da budemolitva, a sve drugo kratko iskromno. Prijedlog nas jesve nekako zatekao. Ma ko-liko teško izgledalo u tomtrenutku, shvatili smo da bito bio sigurno najispravnijinačin. Mislim da svi većimamo iskustva kako je lakou previše dugim i neobvez-nim pričama doći do „ana-lize“ drugih, do pretjeranihšala i slično. Kako skupitihrabrost pa svojim prijate-ljima koji nam dolaze u kućuumjesto uobičajene časti po-nuditi krunicu? Zašto čekatiidući siječanj da nas ponov-

no preplavi osjećaj blaženstva zbog osobitog zajedništva kadaobitelji mole zajedno? Zašto ne biti uvijek ovako zanesen i sre-tan? Doista, kako postići da Isus koji se na ovaj način rodio unašim srcima, tu i ostane?

Preblažena Gospo, isprosi nam kod svoga Sina ovu mi-lost!

Spomeni se, o predobrostiva Djevice, kako se nije nikadčulo da si ikoga zapustila koji se k Tebi u zaštitu utekao, Tvojupomoć zatražio i Tvoj zagovor zaprosio.

Ovim pouzdanjem obodreni, molimo Te za malu AnuVukov i njenu obitelj koji su s nama molili zlatnu krunicu. Dajda Ana ozdravi i svojim osmijehom ozari i ugrije našu crkvu,a njenim roditeljima kojima je zebnja kao led okovala srce,ali i osnažila vjeru u Božju pomoć, daj snage da izdrže onošto se samo po takvoj i tolikoj vjeri izdržati može.

Nemoj, Majko Riječi Božje, prezreti riječi naših, nego ihmilostivo poslušaj i usliši.

Preblažena Gospo, skrušeno Te mole obitelji Baka, Bašić,Cvijin, Nađkanas, Ivana i Blaženke Piuković i Ivana i MarinePiuković.

Zvonik � 1/2011 35

Kršćanski stav

Preblažena Gospo, skrušeno te molimo!Piše: Lazar Cvijin

Prelo mladeži DSHV-aČetvrtim Prelom mladeži Demokratskog saveza Hrvata

u Vojvodini poslana je poruka zajedništva, jedinstva te po-trebe za slobodnim očitovanjem vlastite nacionalne pripad-nosti. Prelo je 14. siječnja u dvorani KTC-a okupilo više od700 gostiju iz cijele Vojvodine, kao i iz Mađarske i Rumunj-ske. Goste su zabavljali tamburaški sastavi „Klas“, „Ravnica“te ženski tamburaški sastav „Korona“.

Na Prelu Mladeži DSHV-a nazočni su, među ostalim,bili i ministar savjetnik u hrvatskom veleposlanstvu u Beo-gradu Filip Damjanović, generalna konzulica Generalnogkonzulata RH u Subotici Ljerka Alajbeg, kao i predsjedava-jući Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost „IvanAntunović“ mons. dr. Andrija Kopilović, te župnik župesvetog Roka, mons. mr. Andrija Anišić.

Među gostima su bili i predstavnici hrvatskih udruga iinstitucija te prijateljskih političkih stranaka.

Vjerski filmovi na Danima hrvatskog filma u Subotici

Ciklus novoga hrvatskoga filma u subotičkom Art kinu„Aleksandar Lifka“, koji je započeo sredinom godine prikazi-vanjem filmova Ivana Ladislava Galete, nastavljen je koncemprosinca programom priređen im u istom kinu. Trodnevni jeprogram otvoren 27. prosinca, a trajao je tri dana.

Posljednjeg dana ovoga programa predstavljeni su lau-reati Festivala vjerskog filma koji u marijanskom svetištu uTrsatu tijekom lipnja okuplja godišnju produkciju hrvatskihvjerskih filmova, kojih se svake godine u Hrvatskoj snimi sto-tinjak, različitih žanrova i dužine trajanja.

Prikazani su kratkometražni filmovi „Draga Gospa Ila-čka“ Branka Ištvančića, koji je dobio nagradu za najboljifilm „Trsatski hodočasnik“, „Zavjet“ Srđana Segarića, koji jedobio nagradu za režiju, „Nebeski dodir“ istog redatelja, kojije nagrađen za montažu Zoltana Wagnera i „Soba s pogle-dom na zvonik“ Luke Marottija, za koji je nagrađen snima-telj Ivan Kovač.

Redatelj Branko Ištvančić ovom je prigodom izrazio za-dovoljstvo što je subotička publika, posredstvom ovoga pro-grama, u prilici vidjeti hrvatska ostvarenja, posebice ona izdomene manje popularnog eksperimentalnog i dokumentar-nog filma. Najavio je i da će program novoga hrvatskog filmau Subotici imati potporu i u 2011. godini.

Program „Novi hrvatski film“ ostvaruje se u organizacijii suradnji Art kina „Aleksandar Lifka“ u Subotici, Zavoda zakulturu vojvođanskih Hrvata, Generalnog konzulata Repu-blike Hrvatske u Subotici i Udruge za audiovizualno stvara-laštvo „Artizana“ iz Zagreba, a uz pomoć Hrvatskog audiovi-zualnog centra i Grada Zagreba. /DBP/

Nova knjiga Balinta Vujkova„Bunjevačke narodne pripovijetke“

U nakladi NIU „Hrvatska riječ“ u Subotici, iz tiska je iza-šla knjiga „Bunjevačke narodne pripovijetke“ Balinta Vuj-kova. Knjiga sadrži 64 pripovijetke što ih je, kako sam Vujkovnavodi, sakupio i obradio na sjeveru Vojvodine: Knjiga „Bu-njevačke narodne pripovijetke“ može se kupiti u subotičkimknjižarama: „Danilo Kiš“, „Školska knjiga“ i „Limbus“, po ci-jeni od 500 dinara.

Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvataznačajan čimbenik na polju kulture

Druga je godina otkako je Zavod za kulturu vojvođan-skih Hrvata preuzeo misiju promicanja, poticanja, čuvanja,organiziranja i razvitka prije svega kulture, znanosti i jezikahrvatske nacionalne zajednice u Vojvodini. Ova je ustanovado sada ostvarila značajne rezultate, stekla je puno vanjskihsuradnika, a sve je više institucija i pojedinaca koji se osla-njaju na rad Zavoda, čulo se na prigodnom novogodišnjemprijamu 28. prosinca u prostorijama ove ustanove koji je oku-pio članove upravnih tijela Zavoda te vanjske suradnike, pred-stavnike medija i pojedine podupiratelje ove ustanove.

„Treba stoga naglasiti da Zavod čini više od troje upo-slenih”, istaknuo je predsjednik njegova Upravnog odboraDujo Runje.

„Pokazalo se da kada se rade prave stvari ljudi ne žaleniti vremena niti prostora, rade i bez novaca ili dostatne na-knade. Očito je da nas ujedinjuje rad i stvaralaštvo i ovo je pri-mjer da bi energiju trebalo trošiti na razvijanje kulture, amanje se baviti stvarima koje nas unazađuju.“ Zajedničkimradom postignuto je da Zavod postane etablirana, nezaobila-zna ustanova na polju kulture vojvođanskih Hrvata, dodao jeDujo Runje.

Izražavajući zadovoljstvo angažmanom profesionalnouposlenih suradnica – profesoricom Katarinom Čelikovićte poslovnom tajnicom Ljiljanom Dulić Mesaroš, ravnateljZavoda Tomislav Žigmanov posebno je istaknuo dobru su-radnju s vanjskim suradnicima Zavoda. /Siniša Jurić/

Donacija Vesne Njikoš PečkajZavodu za kulturu vojvođanski Hrvata

Konzulica Generalnog konzulata Republike Hrvatske uSubotici Vesna Njikoš Pečkaj uručila je 13. prosinca dona-ciju Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, dio ostavštinenjezina nedavno preminulog oca, etnomuzikologa i skladate-lja Julija Njikoša, kojega je on namijenio ovoj ustanovi.

Među darovanom glazbenom literaturom nalaze se i ori-ginalni rukopisi, udžbenici za školu tambure te partitura zaoperu „Dužijanca“ dr. Josipa Andrića, brojni notni zapisi djelai aranžmana Julija Njikoša pisanih za glas i tamburaški orke-star, te mnoštvo partitura hrvatskih popijevki.

Glede stručne obrade pristigle glazbene literature bit ćeangažiran suradnik Zavoda, prof. glazbene kulture VojislavTemunović.

1/2011 � Zvonik36

Kultura

Dan osnutka HNV-a obilježen u Subotici

Prigodnim domjenkom, u Subotici je obilježen 15. pro-sinca, Dan osnutka Hrvatskoga nacionalnog vijeća, jedan odčetiriju praznika hrvatske zajednice u Republici Srbiji. Na tajje dan 2002. godine održana elektorska skupština na kojoj jeizabran prvi saziv krovnog tijela hrvatske manjinske samou-prave.

Na svečanosti u sjedištu HNV-a predstavljene su nove,redizajnirane internetske stranice Vijeća (www.hnv.org.rs),o kojima su govorili administrator ing. Zlatko Čović, te su-radnik i predsjednik Odbora za informiranje HNV-a SinišaJurić. Predsjednik HNV-a Slaven Bačić je rekao kako se nainternetskim stranicama, osim informacija o radu Vijeća,mogu pronaći i korisne informacije o hrvatskoj zajednici uRepublici Srbiji. /DBP/

Četvrta publikacija Zavoda pred čitateljima

Ovih je dana objavljenačetvrta publikacija Zavoda zakulturu vojvođanskih Hrvata.Riječ je o prvoj knjizi u biblio-teci „Prinosi za etnografskaistraživanja“, autor je Ivan An-drašić iz Sonte, a naslov joj je„Izgradnja kuća nabijača uSonti u XX. stoljeću“.

Knjigu je uredio Tomi-slav Žigmanov, stručnu redakturu teksta učinila je SanjaLončar, znanstvena novakinja i asistentica na Odsjeku za et-nologiju i kulturnu antropologiju, likovnu opremu je uradioDarko Vuković, a tehnički uredio Gábor Mészáros.

Zvonik � 1/2011 37

Kultura

Izaslanstvo Ministarstva znanosti,obrazovanja i športa u SuboticiIzaslanstvo Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa

Republike Hrvatske, na čelu s ministrom Radovanom Fuch-som, posjetilo je Suboticu 21. prosinca. Tom se prigodom mi-nistar Fuchs sastao s čelnicima hrvatske zajednice u Repu-blici Srbiji i pokrajinskim tajnikom za obrazovanje dr. Zoltá-nom Jegesom, te obišao Osnovnu školu „Matko Vuković“,Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i Hrvatsku čitaonicu.

Ministar Radovan Fuchs je rekao kako Srbija treba uči-niti sve što može radi unaprjeđenja nastave na hrvatskome je-ziku, posebice kad je riječ o tiskanju udžbenika. S tim u sveziistaknuo je kako je s pokrajinskim tajnikom razgovarao o pro-vođenju dodatne analize udžbenika iz Hrvatske, čime bi seprivremeno riješilo pitanje nedostatka udžbenika.

Pokrajinski tajnik za obrazovanje Zoltán Jeges istaknuoje kako su za prijevod udžbenika na srpski jezik potrebni od-govarajući stručni kadrovi.

S problemima vezanim za održavanje nastave na hrvat-skom jeziku, izaslanstvo MZOŠ-a se upoznalo na sastanku sravnateljima škola u kojima se ovakav oblik nastave izvodi, akoji je održan u Osnovnoj školi „Matko Vuković“.

Hrvatsko izaslanstvo je posjetilo i Zavod za kulturu voj-vođanskih Hrvata, gdje im je, među ostalim, iznesen zahtjevda se za određen broj Hrvata iz Srbije osiguraju besplatnidoktorski studiji na hrvatskim sveučilištima. „Dogovoreno jeda će to biti pet stipendija, a da će najvjerojatnije HNV odre-đivati kriterije natječaja za besplatne doktorske studije, nakoji će se moći prijaviti isključivo Hrvati koji žive i rade u Sr-biji“, rekao je ravnatelj Tomislav Žigmanov.

Osim predstavnika MZOŠ-a, u radnom posjetu su bili ipredstavnici zagrebačke Školske knjige, te Matice hrvatske.Oni su prigodom posjeta Hrvatskoj čitaonici, gdje su ih do-čekale Bernadica Ivanković, Katarina Čeliković i SanjaDulić, uručili kompletnu lektiru za potrebe ovdašnjih sred-njoškolaca na hrvatskom jeziku, ali i druge naslove iz nakladeovih dvaju nakladnika. Također, Hrvatskoj čitaonici su uru-čeni lap-top računalo i projektor. U ime Školske knjige, kojaće najvjerojatnije tiskati udžbenike za nastavu na hrvatskom,u posjetu Subotici bio je direktor i vlasnik Ante Žužul, dok jeu ime Matice hrvatske sastancima s Hrvatima u Srbiji nazo-čio glavni tajnik Zorislav Lukić.

Ovo je prvi put da je neki hrvatski ministar došao u cje-lodnevni radni posjet hrvatskoj zajednici, prigodom kojega jeona bila domaćin, a ne neko tijelo državne uprave ili institucijau Srbiji.

/Prema izvorniku iz Hrvatske riječi autora DavoraBašića Palkovića/

Tekstovi prema izvornicima: tjednik Hrvatska riječ, portal kulture www.zkvh.org.rs, www.suboticadanas.info

Radost posvudaNema više borova u crkvama.

Nema ni božićnih pjesama. Počelo jevrijeme kroz godinu. Ipak, svi se još sje-ćamo radosnog slavlja Božića – u našim

crkvama, našim domovima. I ovdje ćemo vidjeti pre-gršt fotografija koje govore o radosnom Božiću u raz-ličitim mjestima naše biskupije, pa i šire. Tko se ne bioduševio pobožnošću ministranata, požrtvovnošćunaše djece!? Njihova – vaša radost prelila se i na ro-ditelje, na sve ljude s kojima ste bili. Posvuda radost!Tako je bilo za Božić. Isus nam poručuje da uvijek

moramo biti radosni. Radost trebamo nositi sa sobomi radost biti drugima.

Zašto svi volimo ljude nasmijane i radosne? Jed-nostavno zato jer je lijepo biti s onima koji te usre-ćuju, koji ti pokazuju da je život lijep. Svima vama,svima nama, poželimo od Boga blagoslov – da namsvima bude svaki dan ispunjen radošću i mirom, dabudemo dobri i pobožni. Budemo li takvi, bit ćemoBožji svjedoci.

Dok nosite radost drugima oko sebe, ne zabora-vite i one koji su možda bolesni, ili koji nemaju ni-koga svoga. Njima je naša radost i društvo najpo-trebnije.

Zvončica

Želim darivati darVjeroučenici OŠ „Kizur Ištvan“ organizirali su

humanitarnu akciju zajedno sa svojim vjeroučitelji-cama Terezom Šebešćen i Zoricom Svirčev. Akcija jebila provedena 23. prosinca u subotičkoj općoj bol-nici na dječjem odjelu i odjelu za uho, grlo i nos. Ciljove akcije bio je proslaviti Boži drugačije nego inače.Željeli smo donijeti Isusa u bolničke sobe, u srcamalih bolesnika i u njihove živote. Jednostavno, htjelismo ih usrećiti.

Na satima školskog vjeronauka pri-premali smo darove tijekom čitavogAdventa. Pravili smo trodimenzionalnejaslice, sakupili slatkiše, voće i igračke,koje smo dobili iz Caritasa subotičkežupe Sv. Terezije. Mislili smo i na djecukoja možda ne slave katolički Božić, pasu mali pravoslavci namjesto jaslica do-bili ikonicu Bogorodice koja u naručjudrži maloga Isusa.

U ovoj akciji sudjelovali su vjerou-čenici od petog do osmog razreda. Ja-slice koje su sami načinili vjeroučenicinižih razreda poklonili su svojim rodite-ljima za Božić. Ovako smo prvi put kao

zajednica vjeroučenika svoje riječi pretvorili u djela,jer dobro znamo da je vjera bez djela mrtva. Jasno, uovom pothvatu smo imali potpunu podršku roditelja,čija su djeca sudjelovala u ovoj humanitarnoj akciji,potom Vesne Dulić, direktorice škole, kao i dr. Pav-linovića, načelnika dječjeg odjela u bolnici, koji jebio vrlo otvoren za suradnju.

Ova akcija je bila medijski propraćena, no ciljnam nije bila promocija, nego puna dječja srca, onihkoji su davali s ljubavlju i onih koji su tu ljubav pri-hvatili i doživjeli.

Z. S.

1/2011 � Zvonik38

DjecaUredila: Katarina Čeliković

RODIO SE PAVAO! Aleluja!

Urednici Obiteljske stranice u na-šem „Zvoniku“ - Vesna i Ladislav Huska,postali su bogatiji za jednog novog člana.U petak, 14. siječnja 2011. godine u 9,30sati rodio im se PAVAO - njihovo šesto di-jete. Iskreno se radujemo i čestitamo. Mo-limo Božji blagoslov za budućnost njihovebrojne obitelji.

Uredništvo „Zvonika“

www.yueco.rs

Zvonik � 1/2011 39

Djeca

„Betlemari“ u crkvi sv. Roka u Subotici

Program prije mise polnoćke u subo-tičkoj crkvi sv. Roka bio je u znaku „be-tlemara“ – tradicionalnog običaja česti-tanja Božića.

Nekada su mladići obučeni kao pas-tiri išli od salaša do salaša navijestiti Isu-sovo rođenje, a domaćini su ih darivaliskromnim darovima. Nosili su maketucrkve i fenjer u ruci kojim su osvjetljavaliput, pjevajući usput božićne pjesme. Sli-čno su uradili i ministranti i momci u župisv. Roka. Maketu salaša izradio je Grgo Piuković,Ivan Piuković se pobrinuo za njihov vjerni pastirskiizgled, a pred oltarom su „betlemare“ dočekali do-maćini Ivan Piuković i Slavica Cvijin.

Zbor je program pratio pjesmom, anđeli su po-sebno lijepo pratili događaj naviještanja Isusova ro-đenja svojom igrom. Program je osmislila Katarina

Čeliković, a pjevanje su animirali i pratili s. Bog-dana Perić i mr. Ervin Čeliković. Svi su se trudilipokazati koliko poštuju i vole svoju tradiciju, a mladi„betlemari“ su odlučili nagodinu čestitati i onima kojise budu prijavili da žele primiti čestitare prije pol-noćke. Bilo bi lijepo da bude više takvih „ekipa“ kojeće svoje „betleme“ – crkvice ili salaše donijeti na pol-noćku, poput nekadašnjih „betlemara“. /Zv/

1. Foto SomborZasluženi pljesak za mališa-

ne u Somboru na božićnom kon-certu u Hrvatskom domu 19. pro-sinca

2. Foto ZemunPredstavu pod nazivom „Si-

roče“ s puno truda i ljubavi pri-premila su u Zemunu djeca uzpomoć sestre Ozane

3. Foto SontaMinistranti sa svojim župni-

kom pred Betlehemskim svjet-lom u Sonti

f o t o v i j e s t i

1

2

3

Srećo, gdje si nestala?Uslijed razmjene riječi, pogleda i do-

dira, prijetvornih, lakih i onih iskrenihemocija, misli i voljnosti, uočila sam danedostaješ. Nažalost, samo ja. Oni su

ustrajavali, kao gonjeni nečim nemjerljivim – moglo bise reći i nagonom samoodržanja, bivali su postojani upostojanju. Samopostojanju. Bez tebe, srećo. Gromo-glasna tišina vije se poput oblaka nad grupicama ljudikoji prolaze. Zastaju, razgovaraju, ali ne vide se. Svatkoje utisnut u samoga sebe i zapečaćen svojim vizijama isvojim brigama. O njima se ne govori. Usavršavaju se uneosjetljivosti na druge i u preosjetljivosti na sebe – kojase, vjerovali ili ne (mada to djeluje tako nerealno), s kraj-nje ljestvice obrušava u samoubojstvo u svakom mogu-ćem: psihičkom, emocionalnom, voljnom i fizičkom smi-slu. Vježbaju tišinu u prilagođenom brujanju. Svatkoima puno pravo na svoju ličnost i formirati svoju osob-nost i oblikovati ju kako želi: ovako želim, ovako ne,

ovog hoću, ovu neću. I samo ja uočavam da stalno ti,kod većine njih nedostaješ, srećo. Pa što je to s ovim lju-dima!? Zar žele zaboraviti kako je to biti sretan uslijedstalnog odgađanja i dugoročnih planova koji ne mogutrpjeti zbog čovjeka ili prirode? U kakvom neredu od na-bacanih prošlogodišnjih stvari su te ostavili kao suvišnuza osobno ostvarenje u novom početku? Kakva ih je po-tištenost i zabrinutost mogla „omagijati“ da se o takovažnoj stvari zaborave? Što se to naselilo u srca i moz-gove ljudi, što te nagrizlo sa svih strana, uništilo: vijesti,elementarne nepogode, krediti, obveze? Oni nemaju tusnagu, jedino ako im je sam čovjek nije dao i prepustioim pijedestal svoga srca.

Samo ja vidim kako se smucaš po okrzalim žbuno-vima kraj asfalta tražeći svoje mjesto na zemlji. Htjelabih te pitati, hoćeš li da idemo zajedno? U istoj smo si-tuaciji...

Ljubav

Doista neka bude SRETNA i blagoslovljena nova godina,

Uredništvo mladih i Nevena

Obavijesti:

* Misa mladih4. 02. 2011. u crkvi Marije Majke Crkve u Aleksandrovu s početkom u 20 sati... Dođi, Krist te čeka!

* Omladinska emisijana Radio Marijina 90,7 MhZ FM, www.radiomarija-srbije.rs iwww.mariaradio.rs nedjeljom u 15 sati... Slušaj i uključi se!

* Kateheza za mladena valovima Radio Marije, srijedom u 22 sata!... Pouči se!

* Vjeronauk mladih u Suboticiu crkvi sv. Roka, nedjeljom u 19 sati, slušamo i razgovaramo o liturgiji nakon čega slijedi druženje.... Dođi, ohrabri se!

NN ii nn aa– Nina, pa što to radiš? – Ovo ti opet nije dobro!– Požuri malo, uvijek te treba čekati!– Daj, uozbilji se!Ovakve i slične riječi pratile su Ninu u posljednje vrijeme. Čini se

da su svi oko nje poput policajaca koji pomno promatraju svaki njenkorak i potez kako bi uočili pogrešku i mogli je prokomentirati i anali-zirati. Ipak, nije se mogla previše ljutiti na njih jer svatko je doista go-vorio istinu i nije bilo previše preuveličavanja. I sama je znala da je zad-njih dana dekoncentrirana, nespretna, pomalo neozbiljna i kao takvapravi mamac za sve vrste nevolja. Od zaboravljanja stvari i dogovora,promašenih datuma do ostavljanja uključene pegle i kašnjenja. Bila jesvjesna svog ponašanja ili stanja i bez tuđeg upiranja prstiju, koji su do-datno pogoršavali situaciju.

Nakon napornog tjedna u kom joj se činilo da je bilo više neuspjehanego uspjeha, umorna i nevoljna došla je (sa zakašnjenjem od 5 minuta)na nedjeljnu misu. Sjedila je i gledala prema oltaru, a u mislima se vra-ćala riječima koje joj nisu davale mira. Nisu same riječi bile problem,nego to što su upućene njoj otvarale oči pred stvarima koje je silno že-ljela promijeniti, a nije znala kako. Gledala je prema onom koji je na svedavao prave odgovore, ali nije ga čula. Riječi, koje su unosile nemir, štoih je držala u sebi, bile su glasnije od Isusovih riječi:

„Ne tražim od tebe da budeš savršena. Takvu kakva jesi, baš tetakvu volim! Sve te male nesavršenosti neka te podsjete da se uvijekmožeš na mene osloniti!“

Isusove riječi, iako nisu nametljive, jesu neumorne. On ih stalnoponavlja, a Nina će ih moći čuti kada svoje uši i srce okrene Njemu.

Ana Ivković

1/2011 � Zvonik40

MladiUredila: Nevena Mlinko

Putopis: MontpellierPoslije ranojutarnjeg doručka u

Nimmesu, sa spakiranom prtljagom,krećemo ponovno na put. Za nepunadva sata evo nas u još jednom francus-kom gradu u južnom dijelu ove zemlje.Ovdje nas je dočekala mediteranskaklima, jedan jutarnjim suncem obasjangrad. Montpellier je velik grad, osmipo veličini u Francuskoj. Kažu da zaobilazak i razgledanje grada i okolicetreba bar 3-4 dana, dok mi imamosvega 2-3 sata.

Kako smo unaprijed dogovorilimisu u crkvi sv. Roka u 9 sati, uputilismo se ulicama srednjovjekovnogagrada do crkve koju je prvo trebalopronaći. Na moje veliko iznenađenje,koga god smo pitali da nam pokaže putdo crkve nismo dobili pravi odgovor.Nažalost, to je slika i prilika Francuza,više ne štuju svece pa im stoga nisu nipoznati, a najbolji pokazatelj te žalosnepojave bili su mještani Montpelliera.Kako nam je trebalo više od pola sata da nađemo crkvu sv.Roka, imala sam priliku razgledati ulice, zgrade, pa i sameljude. Dio u kojem se nalazi crkva je stari dio grada, još izsrednjeg vijeka. Bez obzira na godine, ništa što me je okru-

živalo nije gubilo na svojoj vrijednosti. Svaka opeka, pro-zor, cvijeće u saksiji imalo je svoju priču.

Napokon pronalazimo Eglise Sokaaint Roch, crkvuposvećenu svecu zaštitniku Montpelliera. Sveti Rok je krš-

ćanski svetac kojem se posebno moliloprotiv kuge, hodočasnik čija se smrtobilježava 16. kolovoza. Rođen je 1340.u Montpellieru, a umro je 1378. Namjestu današnje crkve (čija gradnja jepočela 1862. godine), ranije je bila dre-vna crkva sv. Pavla. Ni ovdje nismo bilinaročito lijepo dočekani. Sakristanka,čini se, nije znala za našu misu. Ali uzuvjeravanje i lijepu riječ, održana jemisa. Unatoč toj zbrci, prvo oko pro-nalaska crkve, a zatim neprihvaćeno-sti u crkvi, misu sam doživjela na po-seban način. Možda zato što su meokruživali meni dragi sveci: sv. Rita isv. Ivan Vianney. A svakako mi je zaoko zapao veliki kip sv. Roka, mislimda je to najveći koji je ikada isklesan.

Danas je crkva mjesto hodočašća,a u prostorijama svetišta pronalaze ismještaj oni koji su na putu premaSaint Jacques de Compostela. To jehodočašće pod nazivom Put sv. Ja-

kova, a tko zna, možda jednom budem pisala putopis sovoga hodočašća. :-))

Anita PelheZvonik � 1/2011 41

MladiVođena svjetlošću,

krenula sam jednom sta-zom, šetala sam i šetalanjome, pomalo zastajki-vala, okretala se kakobih vidjela kakva li je ovostaza, je li ovo utrka,sprint ili je maraton? Ko-račajući, uvidjela samda nisam sama, nekesam na tom putu pretje-cala, s osmijehom ih po-zdravljala i dalje kora-čala, ni u jednom trenu-tku nisam htjela prestatihodati jer sam znala daće mi biti teško ponovno krenuti. Međutim, tada su meneki počeli zaobilaziti, i stvarno nisam znala odakle im to-lika snaga, kada sam se ja već umorila, a oni su lakim ko-rakom koračali i udaljavali se toliko da sam ih gubila izvida. Kada sam izgubila nadu da ću ikad završiti utrku idoći na cilj, pojavila se jedna bakica. Staro lice puno bora,ali oči svijetle kao da su sunce. Tada sam se stvarno zapi-tala je li moguće da me je sustigla i bakica!? Upitala sam je:

– Odakle Vam tolika snaga, ovaj put je stvarno duga-čak?

A ona s osmijehom odgovori:- Želim vidjeti svjetlost, cijeli svoj život samo to čekam. Tada se upitah mogu li i ja spoznati tu svjetlost.

Stvarno me je zaintrigirala, dobila sam neki dodatni vjetaru leđa i krenula s novom voljom dalje. Tada ponovno bolje

pogledah oko sebe iuočih predivni vrt u ko-jem su se nalazile naj-ljepše biljke ovoga svijeta.Leptirići su radosno le-tjeli po zraku, nikada seljepše nisam osjećala. Tadu jednom trenutku ugle-dah malo dijete kako neu-morno trči. To preslatkodijete me oduševilo, že-ljela sam se poigrati snjime, a ono je dječjimglasom odgovorilo – pođiza mnom, utrkujmo se dokraja. A na kraju sam

shvatila odgovor na moju dvojbu. Ovo nije bio ni sprint nimaraton, ovo je bio život. Živjela sam ga iz dana u dan.Kada sam najviše voljela i darivala, prestizala sam i naj-bržeg; kada sam se udaljavala od vjere, sustizao me je i naj-veći puž na planetu. Da sam stazom koračala sama, mislećisamo na pobjedu, ne gledajući druge ljude, ne bih ni pri-mijetila da je ispred provalija iz koje ne bih izašla. Ovakosam uvijek nalazila snage u drugim ljudima koji su meupućivali na svjetlost, u sitnicama koje daju radost. Stvarnosam na kraju bila ispunjena jer sam otkrila najveću istinuvidjevši čiji je to put zapravo bio.

LOVE LIFE GOD LIGHTMarija Vidaković

RRuukkuu mmii ddaajj

Evo nas opet na početku nove godine. Pred nama jeopet 365 dana koje moramo ispuniti svojim obvezama. Aliprije nego to učinimo, valja nam napraviti „inventuru“naših djela za prošlu godinu, odnosno treba razmotriti štoje to bilo dobro, a što loše, što smo bili učinili prošle go-dine. I naravno, što je to što bi trebalo popraviti. Vjerojatnose mnogi pitaju: „Čemu to? Zbog čega se vraćati unatragna svoje pogreške, ali i svoja dobra djela?“ Odgovor je jed-nostavan i može se protumačiti kroz primjer trgovca.Svaki trgovac na kraju svakog mjeseca ili godine, stavljana papir koliko je zaradio u prethodnom razdoblju, kojaroba mu nije donosila zaradu, a koja jest, što je mogao uči-niti da poboljša svoj profit...? Tako bismo i mi trebali nakraju svakog razdoblja (na kraju svake godine) sagledatisvoje postupke, razmotriti što smo dobro učinili, gdje smopogriješili, što bismo mogli popraviti, a što unaprijediti...?

Svaki čovjek, htio to ili ne, razmišlja o svojoj buduć-nosti. Pa ako razmišljamo bar malo o tomu, moramo ondarazmišljati i o onom budućem životu koji nas čeka nakonovoga. I zato je potrebno to sumiranje ili „inventura“, kakobismo utvrdili jesmo li se dovoljno pripremali za budućiživot i jesmo li sve pogreške popravili ili eliminirali. Ali,ne smijemo to pogrešno protumačiti. NA KRAJU GODINESUMIRAMO SVOJA DOBRA I LOŠA DJELA, A NETUÐA! Jer dogodi se da krenemo u pravcu istjerivanjapravde, da se prisjećamo što nam je tko učinio nažao i sli-čno.

Vraćamo se na početak. Ponovno započinje NOVAGODINA. Ponovno su pred nama novi zadatci i ciljevi kojemoramo izvršiti i ispuniti. U ovim, doista teškim vreme-nima, trebamo se zapitati, baš kao i blažena Djevica Marija– što Bog od mene i od tebe želi, što očekuje da ćemo na-praviti? Kao i Ona, ni mi ne znamo unaprijed volju Božju,ali ju tražimo molitvom i razmišljanjem.

Susrela sam mnoge ljude koji su ovaj novi početak do-živjeli bez ikakvoga značaja, ali i mnoge koji su značaj pri-davali pogrešnim događajima. Značaj nove godine je uiščekivanju onog dobrog i lijepog u nama koje trebamopružiti i podijeliti sa svima koji nas okružuju. Nema nika-kvog značaja dočekati Novu godinu u okruženju svojih

najbližih, ako u sebi nemamo odluku promijeniti se nabolje i ako nemamo volju tu odluku provesti u djelo.

Ako budemo iskreni prema sebi, shvatit ćemo da neznamo što nas čeka u ovoj godini, što nas može snaći. Neznamo kakva će biti. Pa zar nije bolje da ju onda prepu-stimo u ruke Onoga koji zna odgovore na ta naša pitanja ikoji će sigurno ovu godinu učiniti boljom i ljepšom? Ne-mojte se plašiti prepustiti mu se. Jer ono što nam preostajejest živjeti svjesno svoje vrijeme kroz koje nam Duh Svetigovori da u ljubavi straha nema. A Bog je ljubav i ako smomi u Njemu i On u nama, nemamo se čega plašiti. Pa Onje svemoguć!

Svaki početak je težak, ali u početku je ona najljepšačar, jer ti treba volja i snaga i motivacija da kreneš napri-jed, u nova iščekivanja i nove pobjede.

Primjerice, ako se osvrnemo na današnje vrijeme,možemo primijetiti kako je među nama stalno prisutnajedna doza nestrpljivosti, danas bismo rekli kako nas jezahvatio sindrom kroničnog nedostatka vremena. Tolikoputa nemamo vremena za svoje ukućane, prijatelje, za vla-stiti hobi, konačno, za Boga. Mnogo puta smo se našli u si-tuaciji da se Njegov odgovor na našu molitvu nije ostvarioistoga trenutka kada bismo molili Gospodina za neku mi-lost ili nakanu, npr. za položeni ispit ili dobivanje posla; ilibaš suprotno, posao je dobio netko drugi, a ispit je ostaonepoložen. I tada se u nama javila ta doza nestrpljivosti,možda čak i „prozivanje” Boga što nije istog trenutkauslišio našu molitvu. Upravo takve trenutke i događaje bitrebalo popraviti, poboljšati u ovoj godini. Jer znamo daBog naš život ne promatra iz ljudske perspektive, Ongleda puno dalje i savršenije. I upravo zbog toga, On znašto je za nas najbolje.

Na početku godine čuli smo u čitanjima da Bog svedobro započinje i dovršava. Pa ako prepustimo Bogu i ovugodinu koja je pred nama, sigurna sam da će to biti dobragodina, jer u Božjim rukama sve je savršeno. Pogledajtesamo kakav je čovjek izišao iz Božje ruke – savršen! Stoga,odbacujući svaku nestrpljivost i tvrdoću našega srca, svesvoje životne situacije odlučno prepustimo Božjoj volji kojaće nam doći uvijek u pravi trenutak. Prepustimo voljusvoju volji Očevoj, uskladimo svoje korake u sigurnom ko-račanju s Bogom. Dopustimo da nas vodi Njegova ljubav,a sve ostalo će doći samo. „Tražite najprije Božje kraljev-stvo i pravdu Njegovu i sve drugo bit će vam nadodano.“

Marina Gabrić

1/2011 � Zvonik42

Mladi – naša tema

Vraćamo se nnaa ppooččeettaakk

„Uskrs fest“ – najstariji festival hrvatske popularne kršćanske glazbe održat će se 30. travnja i 1. svibnja 2011. u Zagrebu

u organizaciji Odbora HBK za mlade i Hrvatskoga katoličkog radija.

U tu svrhu Organizacijski odbor Festivala raspisuje :

NATJEČAJza skladbe Uskrs festa 2011. koji je otvoren do

petka 18. veljače 2011.Ovogodišnji Uskrs fest

nije natjecateljskog karaktera.

� Uvjeti natječaja su sljedeći: � skladbe tematski trebaju imati kršćanski karakter;� skladbe trebaju biti nove, ne objavljivane, niti javno

izvođene;� skladbe ne smiju biti dulje od 4 minute; � uredno potpisani autori glazbe, teksta i aranžmana.

Prijava se dostavlja isključivo na CD-u, a morasadržavati:� oglednu demo snimku pjesme koja ne mora biti stu-

dijska, ali glazbeno-produkcijski treba biti što sličnija iz-vedbenoj verziji. Aranžman pjesme mora biti definiran, aline mora biti definitivan. Pjesma može biti poslana i u mp3formatu s minimalnom rezolucijom od 192 kbps � tekst pjesme u Word formatu � kraću biografiju izvođača sa svim potrebnim poda-

cima (adresa, telefon, e-mail, web i sl.)

� uz prijavu treba navesti župu ili zajednicu u kojoj sedjeluje te dostaviti potvrdu povjerenika za mlade matičnenad/biskupije

Prijave koje stignu nakon 18. veljače ili ne buduispunjavale gore navedene uvjete neće uopće bitirazmatrane od strane stručne komisije.

Rezultati će biti objavljeni u emisiji „Sacro ritam“ Hr-vatskoga katoličkog radija (HKR) u četvrtak 3. ožujka,2011. u 20.30.

Autori jamče za originalnost skladbi koje pošalju nanatječaj. Skladbe upitne originalnosti neće biti razmatraneod strane prosudbene komisije. Naknadno utvrđivanje pla-gijata povlači za sobom sankcije određene festivalskimpravilnikom.

Uskrs fest 2011. odvija se kroz dva dana. U nedjelju 1.svibnja je festivalska večer koja će se održati u Kon-certnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, a u su-botu 30. travnja prigodni je program koji je obvezanza sve izvođače festivala.

Sve izvođače na Uskrs festu 2011. pratit će zajedničkiinstrumentalni sastav.

Radove slati na adresu: USKRS FEST 2011.Ured HBK za mlade Kaptol 21, 10 000 ZagrebDodatne informacije radnim danom od 8.00 do 16.00 na telefon: (01) 48 14 699 ili na e-mail: uskrsfest@hbk.hr

Očekujemo Vaše sudjelovanje!

Zvonik � 1/2011 43

Aktualno

Molitva

Šutim miran, a bura u meni,svi valovi tuge moje biće plave;Nedostojan da se i obratim Tebigledam svijet… mrvu Tvoje nesaznajne slave.

Živim na Tvojim dlanovima bijelim,kao sjena, Tvoj daleki odraz;Sa iskrom Tvog lika još jedino želimna stopala Tvoja spustiti moj obraz.

Da obrišem usnom, tim zemljanim prahom,s nogu Tvojih moju suzu slanu;Da i ja prodišem svetim Tvojim dahomkada sve podigneš u posljednjem danu.

Z. N.

Čiji si ti?Dragi čitatelji! Zbilja volimo i ove stranice i ovaj maleni uvodnik pi-

sati vedro, oduševljavajuće, čak i kad tema nije za šalu. Raduje nas ako vasmožemo potaknuti na radosnije življenje kršćanstva, navijati da svi skupabudemo uporniji u razvijanju kršćanskih kreposti, citirati misao „velikih“ili „malenih“ ljudi koja će vas koje jutro oraspoložiti više od mirisne kave i naravno – tisuću puta više od vijesti ili vre-menske prognoze. Ipak, život, koliko god ga nastojali ljubiti i živjeti ljubav – donosi bol. Netko nas povrijedi. Riječju,djelom ili propustom. Netko blizak, najbliži, krv naša. Šokirani i ranjeni bauljamo, pokušavajući održati ravnotežu. Pi-tamo se: „Zar on/a? Zar to? Pa, ona bi me trebala razumjeti... je li ikada tu bilo ljubavi ili je sve laž, gluma...“ Nisam ot-krila Ameriku kad kažem kako najviše boli bol koju nam „daruju“ voljeni – svi ste to iskusili. Samo je na različite nači-ne prihvaćamo. Kako sam ja uvijek za „izravni pristup“, pođem ja k mome Gospodinu Isusu. U mislima sjedam podnokriža i šapćem: „Znaš kako me je povrijedila... Neću je osuđivati, jer znam da nemam pravo, ali pomozi mi da nastavimživjeti, da mogu s njom govoriti i valjda će jednom onda shvatiti... zbilja me je povrijedila...“ Lagano već tonem u Nje-govu još neizrečenu utjehu s Njegove strane, kad čujem: „Zbilja ti je teško... i meni je zbog tebe... Jesi li oprostila?“ Kaohladan tuš! Nema kod Isusa patetike, lažne sentimentalnosti kao u TV seriji! Jasno da boli duša sama, ali Njemu – akosmo Njegovi – ne pada na um da nas tješi praznim riječima i glumljenim zagrljajima. On pita samo – jesam li oprostila.Ako smo Njegovi, nemamo izbora. Moramo u dnu srca imati uvijek i samo ljubav, kako mudro reče sveti Augustin.Jasno mi je sve i ni ne bunim se – samo se privijam bliže k Njemu. Utjeha dolazi svakako, a praštajući, na svoju bol stav-ljam križ – neka je pokrije, neka – ako to bude volja Očeva – procvjeta, pretvori se u ljubav, jer sama baš i nemam snageto učiniti, znam samo da – jesam Njegova. Bijedna, nikakva, slaba, ali Njegova. Budimo Isusovi – i ove 2011. i svake go-dine, što svima od srca želimo!!! (lvh)

Marijin „Magnificat“ („Veliča“) nikoga ne ostavlja rav-nodušnim, osobito kada se sluša u predbožićno ili božićnovrijeme, ili u neko slično – obiteljsko. Moleći Zlatnu kru-nicu, radujemo se s Gospom u njenim radostima, molimoNjen zagovor kod Boga ali i razne milosti kod Njega. Va-pimo za zdravljem, sretnim porodom, pomirenjem posva-đanih, buđenje ljubavi rastavljenih – razna „čuda“ tražimo.

U pravu smo – podržava nas u tomu Majka Crkva –jer nitko nas kao Marija, Isusova i naša mati, ne može ra-zumjeti i ljubiti a toliku moć zagovora imati! Svi je nara-štaji zovu blaženom – toj „neznatnoj službenici“, Svesilni jeučinio velika djela! Možemo je s toga svaki čas „zivkati upomoć“. Neće se ona oglušiti zbog „zauzetosti“ i ne možebiti „trenutno nedostupna“. Možda nam neće odmah od-govoriti na „SMS u pomoć“, ali neće nas ostaviti same uteškoći, tjeskobi! Neće se Gospa „diskonektirati“ s mrežejer je umorna i ima važnija posla. Znali su to i naši stariodavno – od kad su prvi put u siječnju počeli moliti ZLAT-NU KRUNICU, znaju i sad i stari i mladež i djeca.

Lijepo je kad molimo s drugim obiteljima, a još ljepšekad ne zaboravimo dvije stvari: VELIKA NAM DJELAUČINI SVESILNI – SVETO JE IME NJEGOVO – jest prva.Toliko toga smo molili i – dobili! Tražili – i našli! Kucali, ibi nam otvoreno! Čudo čekali – čudo doživjeli! Moramo setoga sjetiti i kad opet ištemo, jer – zna Bog da bez njega nemožemo NIŠTA – On i čeka da ištemo! Druga stvar kojune smijemo izostaviti je – SVJEDOČENJE O LJUBAVI BO-ŽJOJ I LJUBAVI CRKVE, zbog kojega nas mnoge kušnjezadese. „Svijet“ danas ne može vjerovati da Bog možetrudnici, pravoj kršćanki, izliječiti opaku bolest tijekomtrudnoće, očuvati trudnoću i čedo njeno i muževljevo bla-gosloviti tjelesnim i duhovnim blagoslovom. Ne može vje-

rovati – ako svijetu ne kažu svjedoci, u ljubavi i sve poistini! Neće svijet vjerovati da u vrijeme krize jedna ili višeobitelji može drugoj – koja je u velikoj potrebi, skupiti i da-rovati hrane, odjeće, novaca, čak darovati mjesečnu plaćujer – oni su to skupljali za nekoga osobito i sad žele dati,samo dati, kako daje Isus. Neće svijet vjerovati ako mu nekažemo i ne posvjedočimo...

Naš Gospodin prošao je zemljom čineći dobro. Od ja-slica djetešce je širilo ruke i darivalo ljubav do onoga časakad je na križ otišlo da nas otkupi. Mi sada moramo to na-stavljati! Ako smo siromašni, nek nam i štala bude ugodna,ako smo blagoslovljeni i materijalno iz svojih lijepih do-mova svjedočimo Ljubav Božju, ispišimo o njenom djelo-vanju među nama još jedno Evanđelje ili Djela Apostolska.

LVH

1/2011 � Zvonik44

Obitelj Uređuje: obitelj Huska

Hvalospjev jednog običnog „danas“

Velika mi djela učini Svesilni!

male mudrosti

Siromašni i bogati

Jednog dana, jedan dobro-stojeći otac odveo je svog sina daprovede jedan dan i noć s veomasiromašnom obitelji koja nijeimala novca na rasipanje kao oni.Drugog dana, na povratku kući,otac upita sina o tome kako je ondoživio taj susret sa siromaštvomi što misli o svemu tome. Dječakodgovori:

– Tata, ovo je jedno velikoiskustvo za mene. Vidio sam dami imamo jednog psa, a oni imajučetiri; mi imamo lijep bazen prednašom kućom, a oni imaju rijeku iravnicu kojom ona teče; mi imamostakleni krov, a oni imaju nebo imjesec i zvijezde; mi imamo kra-sno dvorište sa velikim vrtom, aoni iza kuće imaju čitavu šumu.

I dok je sve to sin govorio,otac ostade bez riječi od zaprepa-štenja.

Na kraju još sin doda:– Hvala ti tata, što si mi po-

kazao koliko smo mi siromašni!

Novcem možeš kupiti kuću, ali ne i dom...

za život

Caritas i Microsoft skupa na djeluCaritas i Microsoft skupa rade na pomoći ljudima u nepovoljnom polo-

žaju Europi kako bi našli uposlenje, izbjegli siromaštvo i nadišli izopćenost.Čine to osiguravajući im pristup tečaju u kompjutorskim vještinama.

Kako je u današnje vrijeme često postavljano pitanje koji je najbolji način prave po-moći, potrebno je mnogo domišljatosti da se on otkrije i da se pruži svima u potrebi.Nekima je potrebna jednokratna novčana pomoć, nekima paketi hrane, i drugih proiz-voda, nekima njega, nekima podrška. Otkrivanje svega toga Caritas osobito obavlja usvojim projektima (npr. Zero poverty), kako bi što točnije doznao što je zbilja potrebnostalnim ili povremenim korisnicima Caritasa.

Brojni podatci pokazuju da neuposleni, beskućnici, imigranti ili tražitelji azila čestopate zbog izopćenosti i nemogućnosti prilaza izvorima kao što su tečajevi raznih vje-ština potrebnih da poboljšaju njihovu situaciju. Rješenje koje Caritas i Microsoft skupanude jest pristup tečajevima informatičkim i komunikacijskim tehnologijama. Oni (Mi-crosoft) doniraju – nakon teorije – nastavni program, izvještaj i softver, koji pomaže po-većanju samopouzdanja i mogućnosti zapošljavanja ljudi u Europi.

Plodovi ove suradnje su: – u Luxemburgu; 7 centara koji obučavaju oko 400 ljudi i pomažu 700 drugih

svake godine;– u Austriji 10 centara koji obučavaju 5500 ljudi godišnje;– u Njemačkoj 50 centara koji su u 2010. godini pomogli 5000 ljudi;– u Švicarskoj 300 računala za obuke na stotine ljudi;– doniranje softwarea Caritasima Armenije, Poljske, Belgije, Portugala, Španjol-

ske, Italije, Švicarske, Luksemburga.

„Nemam više straha pri uključivanju kompa i traženju nečega na internetu. Za-hvaljujući ovom tečaju, imam puno više opcija za traženje posla i ne trebam se oslanjatina pomoć drugih“, kaže Sonja Grafl, 26-godišnja samohrana majka koja je pohađalajedan od tečajeva.

protiv života

Međunarodni dan protiv siromaštva i gladi Srbija dočekuje s oko 50.000ili 6,5 % građana koji žive ispod linije siromaštva; u najtežem položaju sumnogočlane obitelji, djeca, neuposleni, samohrani roditelji, kao i osobe s in-validitetom i njihove obitelji.

„Socijalnu pomoć u Srbiji prima oko 68.000 obitelji, a najosnovnije egzistencijalnepotrebe najsiromašniji građani ostvaruju i u narodnim kuhinjama, kojih, u Beograduima 20, a širom Srbije oko 63”, rekao je Tanjugu savjetnik u Ministarstvu rada i soci-jalne politike Ljubomir Pejaković.

Zvonik � 1/2011 45

Obitelj / Za život

Obećanja političaranisu za jelo...

☺ � ☺ � ☺ � ☺ � ☺

Svećenik je na misi rekaou propovijedi:

– U ono vrijeme Isus jerekao svojim učenicima: „Akoimate viška obuće, dajte onomukoji je bos. Ako imate viškaodjeće, odjenite one kojima jehladno. Ako imate viška hrane,nahranite gladne.“

Na kraju mise siromah seobrati jednom bogatašu molećiga za cipele, a i hladno mu je paga zamoli za neki stari kaput.

Bogataš na to s čuđenjemodgovori:

– O čemu ti to govoriš?Siromah mu kaže:– Pa zar nisi čuo što je sve-

ćenik rekao u propovijedi?Bogataš će na to:– Ja sam dobro čuo, ali ti

nisi dobro razumio njegoveriječi. Svećenik je rekao – UONO VRIJEME!

Za vrijeme velikog bačkog županagrofa i vojvode Andrása Hadika Somborje bio središte za okupljanje njemačkihkolonista. Došavši do Sombora, dobivalisu odredišta gdje su se trebali nastaniti.Konačno su i grad Sombor 1780. godinepo odredbi kralja Josipa II. naselile 63obrtničke obitelji iz Njemačke. Svi su bilikatoličke vjere.

Bačka županija u SomboruVeliki župan Hadik je još 1776. go-

dine postao velikim županom. On je po-slije oslobođenja od Turaka bio prvi svje-tovnjak na čelu županije. Kad je postao ve-likim županom, više nije htio održavatisjednice u franjevačkom samostanu, većje za održavanje sjednica odabrao zgraduSredišnjeg kotara, koja se nalazi u najnu-tarnjijem dvorištu današnje „županije“.Hadik je prvi veliki župan koji je umjesto,do tada službenog latinskog jezika, uveomađarski jezik kao službeni na županij-skim sjednicama.

Broj župljanaKako je vrijeme odmicalo, grad Som-

bor je sve više napredovao. Katona podbrojem 88 i pod naslovom Zombor bilježida je 1731. godine u somborskoj župi bilo800 vjernika sposobnih za svetu Ispovijed.Sombor je 1733. godine još bio općina, paje postao trgovište ili komorski grad, dabi 1749. otkupio naslov slobodnog kra-ljevskog grada. Godine 1734. je u župi biloveć 943 vjernika sposobnih za svetu Ispo-vijed. Grad je 1748. godine brojao 1737 ka-tolika. Broj vjernika je stalno rastao, pa je1762. godine bilo 1556 sposobnih za ispo-vijed i 256 nesposobnih. Godine 1767. biloje u Somboru 2170 katolika Hrvata i 205Nijemaca. Gospodarski napredak je bioočit na svakom koraku. Osim poljopri-vrede krenuli su i obrti. Takav grad jeprivlačio sve brojnije novo stanovništvo.U Somboru je 1783. godine bilo već 3814vjernika sposobnih za ispovijed i 495 ne-sposobnih. Tada su somborski katolicibili Hrvati, Mađari, Nijemci i Slovaci. Srp-ska pravoslavna crkva je te godine imala8000 vjernika sposobnih za Ispovijed i 900nesposobnih. Godine 1785. Sombor jebrojao već više od 13.000 stanovnika. Brojkatolika se rapidno povećavao i nepreki-nutim nadolaskom Nijemaca i Mađara.Već 1791. godine je u Somboru bilo 4133katolika. Tako vidimo da je prvi svjetovnisvećenik od franjevaca preuzeo župu sviše od 4000 vjernika.

Oproštajno pismo somborskihfranjevaca

Gvadijan somborskog samostana, o.Jerko Jakočević je 8. studenoga 1781. go-dine potpisao spomen-pismo sombor-skom gradskom magistratu, u kojem međuostalim piše:

„Štovana gospodo i visoko cijenjenipatroni, presvijetli Magistratu!

U ovom našem samostanu, koji jepodignut vašom darežljivošću i dobrotomvjernoga puka žive muževi, koji ne živesamo pravim životom manje braće, negosu kao pastiri vaših duša vas i vaše pretkehranili mlijekom vjere poučavajući vas uKristovom nauku, bdijući nad vama kaooni koji će morati dati račun o vašim du-šama, da biste tim mlijekom napojeni, si-gurnim koracima mogli prispjeti u lukuvječne sreće... Hranili smo vas kruhomboli, tj. radom, i pojili smo vas vodom ne-volje, to jest znoja. Mi smo raspršeneokupljali za vrijeme egipatskog neprijate-lja žanjući žetvu. U sretnim vremenimasmo vam bili uzorom, kad smo nepoučenepoučavali, one koji su pogriješili na pravismo put upravljali... Na koncu pred svo-jim pretpostavljenima možemo reći zaje-dno s Apostolom: Dobar smo boj vojevali,trku smo dovršili, sada vas ponizno mo-limo da nam sa svoje strane službeno po-tvrdite da ste upravljanje župom predalisvjetovnom svećeniku u prvom redu naj-mudrijom odlukom preuzvišenoga nad-pastira i svojom, a nipošto našom odlu-kom ili zbog naše nesposobnosti, a pogo-tovu ne našom krvinjom“.

Somborski je magistrat na franje-vačko spomen-pismo pismeno odgovorioveć narednog dana.

Bilježnik grada Sombora, IstvánCsóka od Kis-Patya je s gradskim pogla-varstvom sastavio i već 9. studenog 1781.godine dostavio svečano pismo sombor-skog magistrata franjevcima. U pismu ma-gistrat priznaje kako su franjevci bili naslužbu raspršenim katolicima „ducentiscirciter annis“ (već otprilike 200 godina).To znači da su franjevci djelovali u Som-boru već od 1581. godine, u vrijeme kadsu i granična područja mađarskog kra-ljevstva prema Srbiji bila pod otomanskimjarmom zakletog neprijatelja kršćanskogimena i kršćanskih svetinja, pa onda zavrijeme kužnih zaraza ovog i prošlog sto-ljeća, od vremena kralja i cara LeopoldaVelikoga. Rođen je u Beču 1640. gdje je iumro 1705. Bio je car Svetoga rimskogcarstva od 1658. do 1705. a krunu mađar-skog i hrvatskog kraljevstva je nosio od1655. godine. Leopolda Somborci zovuVelikim zato što je za njegove vladavine

počelo slabljenje turske sile u Europi.Kako bi ugušio pobunu hrvatskog i ma-đarskog plemstva, Leopold je 30. travnja1671. godine dao pogubiti hrvatske vel-može Petra Zrinskog i Krstu Frankopana

u Bečkom Novom Mjestu. Dok je ta nje-gova odluka izazvala ogorčenje u monar-hiji, Leopold je stekao velike zasluge kadje 12. rujna 1683. godine uz pomoć polj-skog kralja Jana Sobieskog pod Bečomnadvladao Turke, koji su se počeli povla-čiti prema jugu. Slavna bečka pobjeda jeprethodila Velikom turskom ratu (1683-1699), tj. velikim valom oslobađanja ma-đarskog kraljevstva: 1686. je oslobođenBudim, 1687. Mohač, 1691. Slankamen.Onda su 1697. godine pod zapovjedniš-tvom Eugena Savojskog Turci potučenipod Sentom, pa je 1699. godine mogaobiti sklopljen mir u Karlovcima. Tako jeAustrija počela svoj put do svjetske vele-sile.

Dok su za vrijeme turskoga ropstvamnogi bježali da spase glavu, oci spome-nutog franjevačkog serafskog reda, na-dahnuti serafskim duhom, ovdje su bora-vili da, dijeleći sakramente, sačuvaju odpropasti Kristove vjernike koji su se našliu opasnosti za život i dušu.

1/2011 � Zvonik46

Povijesni kutak

Kako su franjevci prepustili somborsku župuPiše: Stjepan Beretić

Na vaše pitanje odgovorit ću izuvoda priručnika za ovogodišnju Moli-tvenu osminu. Dakle, doba u godinikada se tradicionalno organizira Moli-tvena osmina za kršćansko jedinstvoodržava se od 18. do 25. siječnja. Te jedatume još 1908. predložio Paul Watt-son kako bi obuhvatio razdoblje izmeđublagdana Katedre svetoga Petra (nakonliturgijske reforme u Katoličkoj Crkvislavi se 22. veljače) i blagdana Obraće-nja svetoga Pavla, i koji stoga nose isimbolično značenje. Na južnoj Zemlji-noj polutki, gdje je siječanj blagdanskovrijeme, Crkve često Molitvenu osminuprakticiraju u koje drugo doba godine,najčešće oko blagdana Duhova (kako jeto preporučio pokret Vjera i ustrojstvojoš 1926. godine), što je također znako-vito vrijeme za molitvu za jedinstvoCrkve.

Molitva za kršćansko jedinstvo,međutim, nije ograničena samo na je-dan tjedan godišnje. Međutim, može setijekom cijele godine pronaći prigoda ukojima će se zajedničkom molitvom zapuno jedinstvo kršćana, koje Kristhoće, izražavati mjera među Crkvamaveć dosegnuta zajedništva.

Tema ovogodišnje Molitvene os-mine je iz Djela Apostolskih: Bijahu po-stojani u nauku apostolskom, u zajedni-štvu, lomljenju kruha i molitvama (Dj 2,42-47). To je tema iz života prve Crkve,a označava puno zajedništvo prvih krš-ćana. Kršćanima je zajedničko apostol-sko nasljeđe, to jest baština vjere i za-jedničko im je bogoštovlje – sakramenti– a vrhunac jedinstva je presveta Euha-ristija. Bez sumnje je Isus ustanovivšiobred „lomljenja kruha“ ustvari ovjeko-vječio svoje spasiteljsko poslanje u po-vijesti. Predati tijelo znači darovati se zadrugoga. U Euharistiji on se daruje zasvoje. Pojam „svoji“ označava one koji unjega vjeruju, njega nasljeduju i baštinesinovstvo po njemu. Pojam prolijevanja

krvi je znak predanja u smrti. Smrt nje-govu naviještamo, a uskrsnuće iščeku-jemo. Najveći znak koji se događa, aspašava nas je upravo to zajedništvo uEuharistiji – „U lomljenju kruha“. To jeishodište Crkve i stoga je i cilj jedinstva.

Ono što je sigurno samo naše,isključivo ljudsko djelo, je svakako raz-jedinjenje. Ono nastaje ponajprije u na-činu interpretiranja – tumačenja –nauka apostolskog. Povijesni hod imnogi drugi razlozi doveli su do razila-ženja u tom tumačenju nauka apostol-skog. Tako je ista baština vjere tuma-čena na različite načine postala vreme-nom i razlog neprepoznavanja u nekimbitnim razlikama. Onaj koji je tumačiodrugačije, postao je drugačiji i po naraviljudske logike neprihvatljiv. Tako odpristupa baštini apostolskoj pa do tu-mačenja kroz povijest nastaju bitne raz-like koje se onda i formalno pretvarajuu nespojive različitosti. Djelo u kombitnu ulogu ima čovjek i njegova velikadoza neznanja je razlog za raskole. Tim

samim kada je razlomljen „nauk apo-stolski“ prestalo je jedinstvo. Ali ono zasobom povlači i prestanak zajedništva u„lomljenju kruha“, dakle, u Euharistiji.Sam obred i način na koji se slavi Eu-haristija nije upitan, ali je došlo u pita-nje samo vjerovanje u otajstvo Euhari-stije, a onda i posadašnjenje toga otaj-stva. U tome je sada bitna razlika. Posverazumljivo da je onda prestalo i zajedni-štvo u molitvama.

Ovaj odlomak zaključujemo: ras-kol je ljudsko djelo. Je li ono Božje do-puštenje? Teško je odgovoriti. Bog vodipovijest ali nikada ne čini nad čovjekomnasilje. Sigurno je, dakle, da Bog želi je-

dinstvo u nauku apostolskom, moli-tvama i lomljenju kruha.

Kršćanske su Crkve na svim kon-tinentima duboko svjesne (a napose Eu-ropa i Sjeverna Amerika) da su crkvekao mjesto susreta sve praznije. Misio-narsko poslanje je otežano kao navještajvjere jer je vjera neuvjerljiva bez nuž-nog jedinstva. Ta, navješćujemo istogaKrista. Stoga je danas ova generacijapred Bogom i poviješću vrlo odgovornaza opstanak kršćanstva, napose na Sta-rom kontinentu, a i drugdje ako ne radiintenzivno na putovima koji vode k je-dinstvu. Svakako je jedinstvo Božjedjelo, iako Bog ne prisiljava, ipak oče-kuje suradnju. Ne zato što je nemoćan,nego stoga jer smo raskol učinili miljudi radi toga se kao kršćani i trebamotruditi popraviti ono što je ljudski po-pravljivo. Poznata je povijesna činjenica:tamo gdje su se kršćani razjedinjavaliondje su i nestali. Sjetimo se SjeverneAfrike i Bliskog Istoka.

Svakako je iz kršćanske perspek-tive zato netko odgovoran. Europa jepred istom opasnošću – i za to je netkoodgovoran. Ne biti „ekumenist“ danasbi se dalo prevesti: „ne biti autentičnikršćanin“. Možda je malo prejako re-čeno, ali je sigurno istinito. Kršćanstvou izolaciji koje god Crkve koja ne teži kjedinstvu je u Europi i predznak smrti.Mirni smo kada znamo da Crkva nećepropasti jer je vječna po Božjoj volji, aline možemo otkloniti od sebe odgovor-nost za Crkvu u našem vremenu inašem prostoru. Stoga ekumenizamnema alternative!

Zvonik � 1/2011 47

Vjernici pitaju

Raskol je ljudsko djelo. Je li ono Božje dopušte-nje? Teško je odgovoriti. Sigurno je da Bogželi jedinstvo u nauku apostolskom, molit-vama i lomljenju kruha.

Vjera je neuvjerljiva bez nužnog jedinstva. Ta,navješćujemo istoga Krista.

Smisao Molitvene osmine za jedinstvo kršćana

Odgovara: dr. Andrija Kopilović

Možete li nam protumačiti smi-sao ovogodišnje Molitvene osmine zajedinstvo kršćana i dokle ćemo još tra-žiti to „izgubljeno jedinstvo“? Zar jeono tako važno?

V. T., Apatin

1/2011 � Zvonik48

U susret događanjima

DEVETNICA GOSPI LURDSKOJ

2.- 11. 02. 2011.Propovjednik na devetnici je

p. Domagoj Šimunovićiz Slavonskog Broda

DAN REDOVNIŠTVABiskupska sv. misa kod franjevaca,

ujedno početakDevetnice Gospi Lurdskoj

2. 02. 2011. u 17,30 sati

STEPINČEVOBiskupska sv. misa

kod subotičkih franjevaca10. 02. 2011. u 17,30 sati

KERSKO PRELOdvorana O. Š. „Ivan Milutinović”

26. 02. 2011. od 19 sati

JUŽNA AMERIKA – TURA ( HODOČAŠĆE)

Rio de Janeiro-Aparecida-Sao Paulo-Iguassu-Encarnacion-Asun-

cion-Montevideo-Buenos AiresCijena od: 19.550 kn;

broj dana: 14; tip putovanja: tura avionom; polazak: 24. 03. 2011.

Detaljnije informacije:http://www.kompas.hr/hr/Putova-nja/Juzna-Amerika-tura-hodocasce-Rio-de-Janeiro-Aparecida-Sao-Paulo-

Iguassu-Encarnacion-Asuncion-Montevideo-Buenos-Aires.aspx

FATIMA – LURD(20. 03. do 2. 04. 2011.)

Monako – Barcelona – Fatima – Lisabon – Lurd – Pariz – Prag

Cijena 720 E.Prijave: vlč. Mihalj Zelić – Bezdan

(025/786–724)

Godišnja pretplata za ZVONIK:- direktnom dostavom na župe: 1450 din- poštom:

1700 din: tuzemstvo (za više primjerakaslijedi popust)

50 Eura: Europa60 Eura: USA, CANADAPretplatnici iz tuzemstva uplate mogu slati

poštanskom uplatnicom na ime Mirko Štefković,Trg žrtava fašizma 19, 24000 Subotica, s nazna-kom podataka pretplatnika, a oni iz Hrvatske naime Svjetlana Ivković, Stjepana Ljubića Vojode12, 10000 Zagreb.

Deviznu doznaku pretplatnici iz inozem-stva mogu poslati na biskupijski račun s nazna-kom Za Zvonik:

NLB Banka A.D. BeogradSWIFT: CONARS22IBAN: RS35310007080200263537Rimokatolička vjerska zajednica - Biskupski

ordinarijat, Trg žrtava fašizma 19, 24000 Subo-tica, Serbia.

Fotografije u ovom broju:Zvonik

Z v o n i k Katolièki list (mjeseènik)

Izdaje: Rimokatolièki župni ured Sv. Roka, 24000 SUBOTICA, Beogradski put 52 Telefon: +381(0)24 554-896; Fax: +381(0)24 551-036; E-mail: zvonik@tippnet.rs

Web: www.zvonik.rsUredništvo:

mr. Mirko Štefković, glavni i odgovorni urednik, Tel: +381(0)24 553 610Željka Zelić, zamjenica glavnog i odgovornog urednikamr. Andrija Anišić, pročelnik Izdavačkog odjela Instituta “Ivan Antunović“mr. Ervin Èelikoviæ, tehnièki urednikKatarina Èelikoviæ, lektoricaVedran Jegić, fotograf

Urednièko vijeæe: Stjepan Beretiæ, Ladislav Huska, Vesna Huska, Franjo Ivankoviæ, dr. Andrija Kopiloviæ, mr. Mato Miloš, Lazar Novakoviæ, Jakob Pfeifer, s. Blaženka Rudiæ, Željko Šipek.

Tisak: Štamparija "PRINTEX", Segedinski put 86, Subotica, Tel.: 024/554-435 ISSN 1451-2149

Izdavanje Zvonika podupire Ministarstvo vera R. Srbije.

SlušajteRadio Suboticu

program na hrvatskom jezikusvaku veèer od 18-21 satna frekvenciji 104,4 Mhz

Put Jovana Mikiæa 12, Tel: 024 55 22 00; Fax: 551-902

Zlatiborska 4, 24427 Totovo Selo Tel: (024) 883-040; Email: hirvivo@tothfalu.co.rs

Cara Dušana 4, 21000 Novi SadTel: (024) 469-474, Email: agape@eunet.rs

Čitajte tisak, posudite knjige i porazgovarajte s prijateljima

u Hrvatskoj čitaoniciSubotica, ulica Bele Gabrića 21

srijeda, petak 10 – 14 satiutorak, četvrtak 16 – 19 sati

In memoriam

GEZA VUKMANOV ŠIMOKOV(1927. – 2011.)

U ranim jutarnjim satima na Novu godinu, u 84. go-dini života, Gospodin je s ovoga svijeta pozvao k sebi dra-gog nam župljanina i bivšeg člana Pastoralnog vijeća župesv. Roka u Subotici, Gezu Vukmanov Šimokova.

Bać Geza je bio nadasve pobožan čovjek. Dokle godmu je to zdravlje dozvoljavalo, dolazio je svaki dan na svetu misu. Svoju osamljenost,starost i bolest podnosio je strpljivo, družeći se veliki dio dana sa svojim molitve-nikom i krunicom. Bio je stalni i revni čitatelj Zvonika. Svakog prvog petka radovaose pričesti i mom dolasku. Pričest mu je bila velik izvor utjehe i snage. Bio je svje-stan svoje bolesti i zato je na vrijeme zatražio okrjepu i sakramenta bolesničkog po-mazanja koji je primio i neposredno prije smrti.

Pokopan je u subotičkom Kerskom groblju 4. siječnja 2011. Sveta misa zaduš-nica na šest tjedana bit će u crkvi sv. Roka, 13. 02. 2011. godine u 9 sati.

S ljubavlju ga se sjećaju i za njega mole njegovi najmiliji: braća Lajčo i Josip tesestra Ruža s obiteljima.

župnik

Zahvaljujemo našim darovateljima

49Zvonik � 1/2011

Zahvaljujemo našim darovateljima

50 1/2011 � Zvonik