Rastužila me je nedavno spoznajada se današnji ljudi ne vole družiti.Točno je! Ljudi se više ne vole družitikao prije! Na temelju čega sam to za-ključila? U župi kojoj pripadam, Pa-storalno vijeće svake nedjelje poslijesvete mise poziva župljane na skrom-no druženje u župnu dvoranu. Okupiih se tek petnaestak, i to većinom „pa-storalaca“, pa mi se stoga samo posebi nametnulo pitanje: zar se ljudiviše ne vole vidjeti, razgovarati, raz-mijeniti mišljenja, potužiti se jednidrugima? Boje li se jedni drugih i zarsu toliko izgubili povjerenje jedni udruge? Je li osobna izgradnja, vrijemeprovedeno u osami ili druženje samos odabranima i istomišljenicima, va-žnije od zajedništva? Jesu li, tako otu-đeni, doista sretniji? Je li moguće daje „ja“ veće od „mi“? Sve su to samopitanja na koja odgovor ne može datizajednica, već svatko ponaosob. Što jeza mene važno, što je za mene zaje-dnica? Biram li radije osamu i samoćuod susreta s bratom čovjekom? Pitamse, kako je moguće susresti Boga, aplašiti se susreta s ljudima? U ljubavii prijateljstvu, kako nas uči Svetopismo, nema straha!

Zaboravljamo pri tom da je Isusbio čovjek susreta, čovjek riječi, aliprije svega djela. Isus nije strahovaood ljudi! Stoga bismo vrijeme Adventakoje je pred nama, trebali posvetitiupravo Susretu, Čovjeku i Djelima. Pi-sano velikim slovima. Jer, nije Adventni godišnji poziv na milosrđe prema

onima koji nemaju (bez da to istinskiosjetimo u srcu), niti pokušaj da bu-demo bolji kršćani, već je učenje i pri-prava za susret s Bogom po braći lju-dima.

Stoga će u iščekivanju Isusovarođenja, na mnogim župama ovogaDošašća biti slavljene mise zornice.Iskoristimo ih za susret s Bogom ibraćom i sestrama. Ne samo s onimakoji su nam dragi, nego i s onima ko-jima je potrebna riječ, a ne kruh ze-maljski, onima koji žive osamljeni, aline i usamljeni. Potrebno ih je iznovaotkrivati. Od takvih se trebamo učiti.Radujmo se misama zornicama i ra-dujmo se drugim ljudima. Učinimoovo vrijeme iščekivanja toplijim, nesamo sebi nego i drugima. Uz topluriječ, šalicu kave ili čaja. Možda ćeupravo jedan takav poziv i susret pri-bližiti udaljene, pomiriti zavađene iutješiti rastužene. Prestanimo živjetiu svijetu gdje glavnu riječ ima „ja“,već pokušajmo postati „mi“.

Adventski broj Zvonika odišeupravo tom stvarnošću: željom za su-sretom s bratom čovjekom, s Vamadragi čitatelji, i domišljanjem što namje činiti da drugom bude bolje.

Zaokupljeni tim mislima, a u išče-kivanju novoga susreta s Vama, želimVam radosno Došašće i mnoštvo su-sretanja, najprije s vlastitim „ja“, aonda i s „mi“ kojega smo svi pozvaniizgrađivati!

Zamjenica glavnoga urednika

Iz sadržaja

Papin posjet Španjolskoj....5

Tema broja:Ususret Došašću .............6

Obilježena 70. obljetnicasmrti Alekse Kokića...........8

20. obljetnica Hrvatskogdruštva katoličkih novinara ............................9

205. obljetnica župe Irig....16

Reportaža: Katolička baština uVojvodini .........................23

Intervju:Dušan Škorić ..................26

Kršćanski stav:Legenda i stvarnostGabrić ćuprije .................35

90 godina DružbeKćeri Milosrđa ...............43

Obitelj:Molitva „bez razloga” ....44

Vjernici pitaju: Može li se vračanjevračanjem liječiti?...........47

Zvonik � 11/2010 3

Riječ urednika / Iz sadržaja

„Ja“ ili „Mi“?

Meditacija

Noć sjaji kao danPiše: o. Vjenceslav Mihetec, ocd

4 11/2010 � Zvonik

Kad u ove tmurne jesenske dane promatramguste oblake kako se guraju i prepliću, kao dasvaki od njih želi zauzeti što bolje mjesto i štoviše prostora nad ovim beskrajnim ravnicama,pada mi na pamet slika oblaka iz Svetoga pisma.Evanđelisti izvješćuju da se iz oblaka začuo Očevglas, i to pri Isusovu krštenju i preobraženju.Kad je Isus uzašao na nebo, oblak ga je skrio nji-hovim očima.

Kasna je jesen, a oblaci u jeseni kao da noseposebnu poruku. Tako snažno pritišću obzorja,ta susretišta nebeskog svoda s rubovima zemlje.Djeluju nekako prijeteći, a u čovjeku se javljatiha želja za svjetlom.

Mjesec studeni započinje svetkovinom Svijusvetih i Dušnim danom, a završava zornicamakoje navješćuju Božić. Dok na samom početkumjeseca motrimo sjaj i bljesak svetih, koji su ži-vjeli u Božjoj ljubavi, javlja se oblak koji sve topokušava zastrijeti, pa i samu svjetlost svetih.Ma koliko god oni svojim prijetećim izgledomzauzimaju prvo mjesto, ipak ne mogu ugasiti

svjetlost. Svom svojom snagom ona svijetli izanjih i probija oblake.

Na grobovima naših pokojnika gore svijeće.Početkom studenog ljudi dolaze na počivalištakoja bude nadu uskrsnuća i pale svijeće. Paze daih vjetar ne ugasi. Neki uz plamen grobnih svje-tiljki razgovaraju o pokojniku, neki samo očimaprate titraj plamena, a ima ih i koji mole. SBogom razgovaraju o svojima koji im govorekroz uspomene.

U tom kovitlacu oblaka i magle, što ih vjetargura i premješta sad na jednu sad na drugustranu, u svem tom gibanju titra plamen svjetlilana grobu. Čas kao da će se ugasiti, pa onda seopet rasplamsa, pa se prigiba sad na jednu sadna drugu stranu. Ali gori, svijetli i grije. Ne pro-bija li to iz groba plamen ljubavi srca koje krijeoblak zemlje? Nije li to odsjaj one neugasive lju-bavi koja nas je osvjetljavala u našim mukama isumnjama života, one ljubavi koja se prigibala dozemlje, kad smo pali i dizala nas k nebu, koja nasje pratila i na pravim i na krivim stazama našegživotnog hoda? Neumiriva, nerashladiva i ne-ugasiva je ta ljubav. Ne može je ugasiti niti sa-kriti ni hrpa zemlje, ni gromada kamena. Onasvijetli i gori, ona grije.

Krštenik vjeruje u uskrsnuće tijela i život vje-čni. On gleda kroz zemlju i kamen. Kroz maglui oblak. On prati mig svjetla, njegova svijeća sene gasi. On plače i korača, pada i uspravlja se. Itama njemu svijetli kao dan i svjetlo, zapaljenona krštenju, njemu osvjetljava stazu koja ga vodik svjetlosti vječnoj. S onim i k onomu koji jerekao: Ja sam svjetlost svijeta.

Raduje me što mjesec studeni započinje svet-kovinom svjetla svetih što nam pokazuje svjetlojače od groba i smrti, i što na koncu završavazornicama, koje najavljuju Mlado sunce s visine.

Kako je dobar Bog onima koji ga vole, neostavlja ih ni u tami života ni u mraku groba. Nji-hovu nadu osvjetljuje svjetlom koje ne pozna za-laza.

S pjesnikom uskliknimo Majci naše nade:Dušo duše hrvatske, Isusova Mati. Sunce našihstradanja, ne prestani sjati.

Svoje 18. međunarodno putova-nje, papa Benedikt XVI., ostvario jedvodnevnim posjetom Španjolskoj, 6.i 7. studenog, u tijeku kojega je ho-dočastio na grob sv. Jakova apostolau svetištu Santiago de Compostela uprigodi Svete godine, a drugoga danaje u Barceloni posvetio glasovitu Gau-dijevu Sagrada Familia, te crkvi Sv.obitelji dodijelio naslov Manje bazi-like.

U govoru na svečanom dočeku umeđunarodnoj zračnoj luci hodočasni-čkoga središta, trećega po veličini u svi-jetu nakon Jeuzalema i Rima, Sveti Otacpozvao je europske narode na poštovanjei očuvanje kršćanske slike čovjeka, štouključuje sudjelovanje u borbi za istinskuslobodu i pravednost, osobito za najsiro-mašnije i usamljene. Papi su dobrodošlicuizrazili španjolski prijestolonasljednik Fi-lipe i supruga Letizia, a zatim ga je na de-setak kilometara dugom putu do kate-drale u Santiagu oduševljeno pozdravilooko 200.000 Španjolaca.

Poput sluge Božjega pape Ivana Pa-vla II., koji je odavde potaknuo Stari kon-tinent da oživi svoje kršćanske korijene, ija želim potaknuti Španjolsku i Europu daizgrađuju svoju sadašnjost i pripremaju bu-dućnost polazeći od prave istine o čovjeku,od slobode koja poštuje istinu, od pravde zasve, počevši od najsiromašnijih i odbače-nih. Španjolska i Europa ne moraju se bri-nuti samo o materijalnim potrebama ljudinego i o moralnim i društvenim, duhovnimi vjerskim, jer sve su te zbilje istinske po-trebe cjelovitoga čovjeka, a jedino se tako

učinkovito djeluje zanjegov istinsko do-bro, istaknuo je Be-nedikt XVI. Potomse zaputio u svetištegdje se, nakon krat-kog klanjanja predPresvetim, zadržaou molitvi na grobuapostola Jakova.

U jubilarnojgodini, Papa, Petrovnasljednik, hodoča-sti na grob svetogaJakova da utvrdi u vjeri svoju braću i ojačanadu naroda, da povjeri apostolovu zago-voru čežnje, napore i zauzimanje za evan-đelje. Grleći apostolov kip molio sam zasvu djecu Crkve, čiji je početak u otajstvuzajedništva s Bogom. Uvjet za pravu slo-bodu jest iskreno traženje istine, ne moguse razdvajati istina i sloboda. Čovjek bi seizgubio ako ne bi žudio za istinom, prav-dom i slobodom, ustvrdio je Benedikt XVI.

Nakon objeda sa španjolskim kardi-nalima i biskupima i pratnjom, Sveti Otacpredvodio je jubilejsku misu na glavnometrgu u Santiagu. Kao glasnik evanđelja,koje su Petar i Jakov posvjedočili krvlju,odavde želim upraviti pogled na Europu,njezine velike potrebe, strahove i nade. Nadoprinos Crkve toj Europi, koja se posljed-njih pedeset godina zaputila prema novomustroju i projektima. Tragično je da se uEuropi, naročito u XIX. stoljeću, učvrstiloi proširilo uvjerenje da je Bog protiv čo-vjeka i njegove slobode. Ne možemo živjetiu tami, bez svjetla. Bog raspršuje tameljudskog srca, stoga je nužno da On ponov-no zasja na europskim nebesima, da se nje-govo ime ne izgovara uzaludno, da ga se nezlorabi. Europa se mora otvoriti Bogu,osloboditi se svoga straha, surađivati s mi-lošću Božjom za dostojanstvo čovjeka, po-tvrđeno u europskoj tradiciji, zaključio jeBenedikt XVI., dodajući da se ne možeštovati Boga ako se ne štiti čovjeka, niti semože služiti čovjeku ako se ne pita tko muje otac. Europa znanosti, tehnologije, civi-lizacije i kulture mora biti otvorena premanadnaravnome i bratstvu s drugim konti-nentima, živome i istinitom Bogu polazećiod živog i istinskog čovjeka, istaknuo jeSveti Otac.

Drugoga dana svog apostolskog pu-tovanja papa Benedikt XVI. susreo se uBarceloni s kraljem Juanom Carlosom ikraljicom Sofijom, uoči mise posvetecrkve Sv. obitelji, glasovitoga djela kata-lonskoga arhitekta Antonija Gaudija. To jeslavlje ujedno vrhunac Papina dvodnev-nog pohoda Španjolskoj koje je započeo

kao hodočasnik u svetištu Santiago deCompostela, gdje se u jubilarnoj godinipomolio na grobu apostola Jakova.

Crkva se protivi svakom obliku ne-giranja ljudskoga života i podupire sve štopromiče naravni red ustanove obitelji. Ne-razrješiva sveza muškarca i žene temelj jeljudskoga života. Samo tamo gdje su lju-bav i vjernost izrasta istinska sloboda kojaje nastavlja, istaknuo je Papa, upućujućisnažni apel za djelotvornu potporu i za-štitu braka, obitelji i života: Crkva stogatraži odgovarajuće gospodarske i soci-jalne mjere pomoću kojih bi se žena u pu-nini mogla ostvarivati u svome dome i naradnom mjestu, traži da država djelotvor-no podupre bračne parove koji žele za-snovati obitelj. Nadalje ustraje na zaštitidjeteta u njegovoj svetosti i nepovredivo-sti od trenutka začeća.

Na kraju dvodnevnoga posjeta Špa-njolskoj papa Benedikt XVI. pohodio je 7.studenoga katolički institut koji skrbi zadjecu s teškim invaliditetom „Nen Deu“ uBarceloni. Osudivši društveno izopćivanjebolesnih i s teškoćama u razvoju, Papa jeupozorio da tehnološki i napredak u me-dicini mora uvijek poštovati život i dosto-janstvo čovjeka.

Apelom za povratak kršćanskim ko-rijenima Europe papa Benedikt XVI. zavr-šio je 7. studenoga dvodnevni pohod Špa-njolskoj. Došao sam kao hodočasnik po-moliti se na grobu sv. Jakova u njegovusvetištu u Santiagu de Composteli, pri-družujući se hodočasnicima iz Španjolske,Europe, i cijeloga svijeta koji tu žele ojača-ti vlastitu vjeru i tražiti pomirenje i mir.

Pri dolasku u zračnu luku Papu supozdravili kralj Juan Carlos i kraljicaSofia. Kralj je zahvalio Papi na posjetu,ocijenivši da su ta dva dana za Crkvu uŠpanjolskoj bila ispunjena osjećajima i ra-došću. Papi je posebno zahvalio za porukemira, solidarnosti i nade u bolji svijet. Be-nedikt XVI. zahvalio je kralju i svima kojisu omogućili njegovo putovanje te istodo-bno najavio svoj dolazak sljedeće godine uMadrid, na slavlje Svjetskoga dana mla-dih.

Zvonik � 11/2010 5

Aktualno

Apostolski pohod pape Benedikta XVI. ŠpanjolskojPriredio: Dragan Muharem

Početkom studenog bio sam u Zagrebu. Išao sam pje-šice Ilicom. Kad sam se približio Trgu, primijetio sam da rad-nici stavljaju na bandere božićne ukrase. Pomislih – počelo je.Sjetih se one evanđeoske „sinovi svijeta mudriji su od sinovasvjetlosti“. Oni koji komercijaliziraju Božić, na vrijeme to po-činju. Došašće je vrijeme priprave za Božić, a vrijeme pri-prave za Došašće u kojem treba puno toga prodati do Božića,počinje gotovo mjesec dana ranije… No, priznajem, ipak mije bilo milo pri srcu na tu pomisao da se bliži Došašće. Čuosam u dubini svoga bića riječi drage mi adventske pjesme:„Već se bliži vrijeme blago, već se bliži onaj čas, kad će izićSunce drago, zasjat svemu svijetu spas“. Za mene kao žup-nika Došašće je najdraži – iako vrlo naporan – period crkvenegodine. Veselim se Zornicama. Čuo sam još od nekih vjer-nika da se raduju što ove godine Došašće počinje ranije. Dužeće trajati Zornice… Eto, i mi se pripravljamo za Došašće mje-sec dana ranije. I ovaj moj prilog trebao bi biti doprinos tojpripravi.

Kako proživjeti Došašće na pravi načinPonekad kupim knjigu jer me privuče naslov. Tako sam

i sad kupio jednu. Naslov joj je „Budni budite“. To su teološkemeditacije za došašće i Božić Mladena Parlova. Poslužit ćuse nekim njegovim mislima, jer su konkretne. I ja volim u te-matskom pisanju kao i u propovijedima biti konkretan.

Iščekivanje, budnost i radostKršćanin – čovjek iščekivanja, zna dobro razlikovati

idole sadašnjeg a i budućega. On se moli jedino konačnoj bu-dućnosti – Bogu te jedino njega iščekuje kao svoje osobnoostvarenje i ostvarenje zajednice u kojoj živi, tj. čovječanstvau cjelini. U vjeri sluti i prihvaća da on i svijet u kojem živiustvari ne idu prema budućnosti, nego da ta trajna budućnostdolazi k njima. Ta je budućnost, ako rekoh, već započela te seu svojoj punini približava nama. Svaki dan našega života onanam je bliže, ako smo vjerni njezinu sadašnjem obliku, milo-sti, ljubavi, Duhu.

Zbog svega rečenoga, kršćanin, čovjek iščekivanja, ljubiiznad svega Boga, a sadašnje vrijeme shvaća kao prigodukoju mu Bog dariva za rast u ljubavi koja jedina daje vrijed-nost i smislenost njegovu životu.

Na temelju rečenoga lako je shvatljivo zašto je duhov-nost Došašća obilježena dvjema stvarnostima: budnošću i ra-došću. Biti budan, pripravan, znači ne dozvoliti da nas izne-nadi ono što iščekujemo; da nas ne nađe pozaspale. U krš-ćanskoj askezi budnost tj. bdijenje igralo je stoljećima velikuulogu. Kroz bdijenje, tj. kroz budnost, kršćani su nastojali i napraktični način ostvariti Gospodinov savjet o budnosti.Ustvari, željelo se pokazati i dokazati da je tijelo doduše slabo,ali da je kršćanski duh jači i snažniji od tijela. San je slikasmrti, a bdijenje koje pobjeđuje san slika je života.

Danas su ljudi, posebno mladi, jako budni, ne spavaju pocijele noći. No, to nije budnost na koju su pozvani kršćani. Tonije budnost došašća, iščekivanja, nego budnost koja se rađaiz dosade, iz želje za novim doživljajima i iskustvima a doživ-ljava se uglavnom uvijek iznova nova praznina i mamurnostu glavi nakon neprospavane noći.

Kada kršćani govore o budnosti, ne misle toliko na tje-lesnu budnost, na nespavanje, koliko na budnost duha, života.Pozvani smo biti duhom spremni i odmah otvoriti Očekiva-nome kada pokuca na vrata našega srca. U ovom kontekstubiti budan znači biti vjeran. On sigurno dolazi! Ta se sigur-nost temelji na njegovoj vjernosti zadanoj riječi, izrečenomobećanju i ljubavi prema nama. Mi ga budni iščekujemo, od-nosno, vjerni smo onome što on od nas zahtijeva. Mi iščeku-jemo, a On očekuje!

Praktični savjeti za Došašće Vrijeme Došašća je liturgijski jako vrijeme! Poraditi na

vlastitoj budnosti osobito kroz osobnu molitvu te kroz sudje-lovanje punim srcem u zajedničkoj, liturgijskoj molitvi krozsudjelovanje u nedjeljnoj svetoj misi (i na misama Zornicama– op. A. A.). U grčkom jeziku budnost se kaže prosche, a mo-litva proseuche. Molitva je kćerka budnosti ili – budnost jemajka molitve, znali su govoriti grčki oci.

Dobro se ispovjediti! Vrijeme prije počinka iskoristiti za duhovni rast, ne za

besplodno gledanje televizije! Iskoristiti ga za vlastitu bud-nost. Ja spavam, a srce moje bdi, pjeva starozavjetna zaruč-nica u Pj 5,2.

Poraditi i na tjelesnoj budnosti, tj. točnom vršenju svojihobveza, a osobito biti vjerni vremenu koje smo odredili zamolitvu!

Savjesno i točno obavljati povjerene dužnosti kako u obi-telji tako na radnom mjestu i inače u životu.

Bdjeti nad svojim govorom, čuvati se suvišnih riječi, oso-bito neukusnih i neumjesnih šala na tuđi račun. /Mladen Par-lov, Budni budite, str. 17-18/

Poruka adventskih svijeća (U ovom dijelu poslužio sam se mislima iz knjige „Poči-

nak u riječi“ don Luke Depola)

Znate li da svaka adventska svijeća nosi i određenu po-ruku?

Četiri svijeće na vijencu znak su četiri adventska tjednai najčešće su tri ljubičaste i jedna ružičaste boje. U prvu ne-djelju Adventa, razdoblja koje prethodi Božiću, pali se prva,

11/2010 � Zvonik

TemaUsusret Došašću

Već se bliži vrijeme blago…Priredio: mr. Andrija Anišić

6

ljubičasta svijeća – SVIJEĆA NADE I IŠČEKIVANJA. Ona sezove još i POSTILICA. Druge nedjelje Adventa pali se tako-đer ljubičasta svijeća – SVIJEĆA MIRA, s porukom pomirenjasa svima, kako bismo Gospodinu pripravili put do svoga srca.Zato se još zove i POMIRILICA. Treće se nedjelje pali ruži-časta svijeća – SVIJEĆA RADOSTI I VESELJA. Četvrte se po-novno pali ljubičasta svijeća – SVIJEĆA LJUBAVI, dok je ne-gdje običaj na adventski vijenac staviti i petu bijelu svijeću –Kristovu svijeću!

Simbol i poruka adventskog vijencaPletenje i ukrašavanje zimzelenih vijenaca davni je obi-

čaj nastao još prije pojave kršćanstva. Svijeće na zimzelenimvijencima palila su još drevna germanska plemena kako biotjerali hladnoću prosinačkih noći, dok su u skandinavskimzemljama palili svijeće na ‘krugu zemlje’, čime su zazivali po-novni dolazak proljeća i toplih dugih dana. Kršćani su preu-zeli ovu tradiciju u srednjem vijeku, čime je adventski vijenacpostao dijelom naše tradicije.

Tradicionalni vijenac izrađen je od zimzelenog bilja sple-tenog u krug što simbolizira vječnost života. Bor i božikovinau vijencu simboliziraju besmrtnost, lovor označava pobjedunad grijehom i patnjom, a cedar snagu i izlječenje od svih bo-lesti. Lišće božikovine podsjeća na vijenac od trnja, sukladnoengleskom vjerovanju da je Kristov vijenac od trnja bio nači-njen upravo od bodljikavog lišća ove zimzelene biljke. Čestoje u njemu i grančica ružmarina, jer ova je biljka prema le-gendi čuvala Djevicu Mariju na njenom putu u Egipat.

Adventski vijenac sa četiri svijeće simbolizira četiri ne-djelje Došašća, a u naše je krajeve došao kao utjecaj europskecivilizacije i protestantizma. Kršćani su preuzeli ovu tradiciju,pa su se adventskim vijencem poslužili u duhovnoj pripremiza Božić, u očekivanju Krista, Svjetla svijeta, koji će rastjeratitamu grijeha. Za katolike taj vijenac predstavlja život u du-hovnoj tami, odnosno u očekivanju Isusa koji svojim dola-skom donosi svjetlo kojim će obasjati svijet. Advent je vrijemepriprave za Kristov dolazak. To je i vrijeme kada su kršćanipozvani da u sebi probude vjeru. Da sa svakom novom upa-ljenom svijećom na vijencu još više rasvijetle put Isusu.

Paljenje adventske svijećeUz adventsku liturgiju, u kojoj mise zornice imaju oso-

bitu draž, vjernici mole i u svojim obiteljima. Svakidašnja obi-teljska molitva „Anđeo Gospodnji...“ stoga se u Adventuodvija uz upaljene svijeće na vijencu, bez druge rasvjete. Uobitelji se potom čitaju adventski tekstovi iz Svetog pisma.Tako po molitvi i čitanju Božje riječi u Došašću, članovi obi-telji rastu u nadi i u ovom svijetu sami postaju svjetlo Kri-stovo.

Uoči prve adventske nedjeljePjesma: Visom leteć… Ugasite svjetla, upalite prvu svi-

jeću, koja se zove svijeća nade i iščekivanja ili postilica. Uznjezin plamen razmislite o riječima pjesme koju ste pjevali imolite – recimo desetku krunice s otajstvom „Koga si Djevi-ce po Duhu Svetom začela“ i odlučite čega biste se narednogtjedna mogli odreći – i u riječi i na djelu. Bdijte! Budite pri-pravni, jer Sin čovječji dolazi. On vas želi iznenaditi svojimpohodom.

Na sličan način mogli biste prirediti u svojoj obiteljiadventsku večer subotom uoči svake od četiri adventske ne-djelje. Dakle, otpjevate najprije jednu adventsku pjesmu. Pod-sjetite se kako se zove određena adventska svijeća. Nešto iz-molite i donesite konkretne odluke kako ćete ostvariti po-ruku određene svijeće u tjednu koji je pred vama.

Zvonik � 11/2010 7

Priča i stvarnostKako je nastao cvijet

„Božićna zvijezda“Mnogima su blagdani nezamislivi

bez božićne zvijezde, lijepe i dekora-tivne lončanice s crvenim i zelenim li-stovima. U njenoj domovini Meksiku,osim što u vrijeme Božića njome ukra-šavaju domove, majke uspavljuju djecutoplom i dirljivom pričom o tome kakoje ona nastala.

Dogodilo se to na Badnjak, u jed-nom malom selu, u crkvi u kojoj je žup-nik s djecom ukrašavao oltare i slagaobožićne jaslice. Da crkva i uprizorenjerođenja maloga Isusa budu što ljepši iraskošniji, svako je dijete iz svog domadonijelo neki ukras, primjerice svijeću,figuricu od gipsa ili kuglicu za jelku.Kako, nažalost, kod kuće nisu imali ni-kakve božićne ukrase, a ni novaca da ihkupe, siromašni brat i sestra, Pablo i

Maria, za jaslice su donijeli biljku kojusu pronašli uz ogradu svojega vrta.

Kako je biljka bila ne samo obična,nego i vrlo neugledna, ostala su im sedjeca jako rugala i glasno smijala. No,kad su se sutradan svi ponovno okupiliu crkvi, imali su što vidjeti. Preko noći

se dogodilo čudo koje je i djecu i žup-nika ostavilo bez daha. Neugledna i ni-malo lijepa biljka pretvorila se u pre-krasan cvijet s crvenim i zelenim listo-vima kojemu su sretni i ponosni Mariai Pablo nadjenuli jednako tako lijepoime – „božićna zvijezda“.

Naravno, kako život nije bajka čakni u vrijeme Božića, u zbilji se sve to do-godilo posve drugačije. Božićnu zvije-zdu (euphorbia pulcherrima; poinsettia)je 1828. u brdima Meksika otkrio am-basador SAD-a i zaljubljenik u prirodu,Joel Poinsette, po kojem je i dobila imepoinsettia. Uskoro je božićna zvijezdadospjela u Europu, u Englesku, da bi jeveć 1834. pod latinskim imenom eu-phorbia pulcherrima, opisao berlinskibotaničar Johan Klotzsch. Početkom20. stoljeća poinsettia se počela pojav-ljivati u cvjećarnicama, a od 1950. svese više veže uz božićne i novogodišnjeblagdane te postaje jedna od najomilje-nijih ukrasnih biljaka u srednjoj Europi.

Tema

Svečana akademija u povodu70. obljetnice smrti svećenika i pje-snika Alekse Kokića u organizacijižupe Isusova Uskrsnuća i udruge„Pučka kasina 1878.“, održana je5. studenog u crkvi Isusova Uskrs-nuća u Subotici.

Pod pokroviteljstvom mons dr.Ivana Pénzeša, subotičkog biskupa,obnovljena je uspomena na Aleksu Ko-kića koji je za kratkog ali bo-gatog stvaralačkog vijekasvom Rodu ostavio trajnispomen duboke vjere i ple-menite ljubavi.

Prvi dio programa za-počeo je u ranim popodnev-nim satima na Bajskom gro-blju, gdje je župnik mons.Bela Stantić, uz nazočnostKokićeve rodbine i užegkruga prijatelja, imao služ-bu Riječi i kratku homiliju,te na kraju ondje položio vi-jenac. Potom su se štovate-lji Alekse Kokića okupili udvorištu župe Isusova Uskr-snuća gdje je prije 14 godina postav-ljeno njegovo brončano poprsje, radNeste Orčića, subotičkog kipara. Sku-pu se tada obratio dogradonačelnikPero Horvacki koji istaknuo kako ćese založiti da se Aleksi Kokiću, međuknjiževnicima i pjesnicima ovoga pod-neblja, nađe mjesto i u nastavnim pro-gramima naših škola.

Program je nastavljen u crkvi gdjeje u 19 sati počela Svečana akademija unazočnosti brojnih vjernika, te desetaksvećenika i dvojice biskupa. Pomno

proučivši život i rad Alekse Kokića, kaoljubitelj njegove pisane riječi, predava-nje je održao mons. dr. Ðuro Hranić,pomoćni biskup Ðakovačko-osječkenadbiskupije, na temu Aleksa Kokić, sve-ćenik i pjesnik. Govoreći o Aleksinojnježnoj naravi, nazočnima je približiosrce koje je unatoč mladosti zrelo i ne-izmjerno ljubilo svog Gospodina: Nje-gove su pjesme tako na osobit način izri-

čaj njegova svećeničkog identiteta, svje-dočanstvo njegova svećeničkog zanosa iplod njegove svećeničke duhovnosti. Pje-sme su oblikovale i u potpunosti odredilenjegov svećenički identitet i njegovo sve-ćeništvo, te prožele njegovu osobnost injegovo pjesničko stvaralaštvo.

U nastavku programa povjesničarKrešimir Bušić, ne skrivajući zado-voljstvo zbog ponovnog boravka u Su-botici, održao je predavanje na temuUtjecaj Alekse Kokića na procese kul-turne i nacionalne integracije bačkih Hr-vata - Bunjevaca i Šokaca. On je istak-nuo kako je Kokić govorio i pisao o pri-padnosti hrvatskom narodu, ali svojponos nikada nije podredio negacijidrugoga. U tome je njegova veličina!Kao katolički svećenik ljubi Boga, a kaoHrvat ljubi svoj narod. On nije protivdrugih, on želi sebe pozicionirati po pita-nju: Tko sam ja? – a svoj narod odreditipo pitanjima: Tko smo mi i odakle dola-zimo? On dobro zna da i lički Bunjevci ibački Bunjevci dolaze iz zemlje HercegStjepana Kralja – istaknuo je Bušić. Onje nadalje izrazio nadu da će hrvatska

zajednica u Bačkoj imati snage organi-zirati znanstveni skup, prilikom kojeg biKokića trebalo afirmirati s više aspe-kata i to kao književnika, svećenika, kaohrvatskog patriota, ali i kao čovjeka čijaosobnost i danas može biti smjeroka-zom.

Potom se nazočnima zahvaliomons. Stantić, župnik župe IsusovaUskrsnuća. Domaćem biskupu mons.

dr. Ivanu, mons. dr. Ðuri iprof. Krešimiru podijeljeni sudarovi od slame – rad Ale-ksine nećakinje Anice Hor-vacki – uz srdačnu zahvalnostgostima, predavačima, spon-zorima, zboru „Albe Vidako-vić“ pod ravnanjem s. MirjamPandžić, koji su pjesmom in-terpretirali Aleksine pjesme,mladima iz župe, kao i onimakoji su radili na izradi noveknjige Prvijenci. Novu Ale-ksinu knjigu nazočni su potommogli kupiti, dok su je uzva-nici i predstavnici raznih insti-tucija dobili na dar. Župnik je

izrazio nadu da će čelnici ovog naroda uAleksi prepoznati osobu koja može po-vezati narodnost i etničku pripadnost.Zatim je zamolio subotičkog biskupamons. Pénzeša da se obrati skupu. Oneupitnosti pripadanja Bunjevaca i Šo-kaca hrvatskom narodu biskup je re-

kao: Što se tiče identiteta, to svakakosmatram da nije predmet rasprave. Sje-ćam se kada mi je još kao djetetu otacrekao da su Bunjevci Hrvati. Za mene jeto tako i ostalo. Iako često pitan o tome,na tu temu ja i dalje ne otvaram nika-kve rasprave. On je nadalje govorio osnazi poetske riječi, koja u sebi nosi obi-lje sadržaja i poruke. Pjesničko nadah-nuće on je usporedio s karizmom, tepozvao nazočne da poput pjesnika svojedarove nesebično stavljaju na raspola-ganje drugima, jer ustvari, tek tako seoni umnažaju – zaključio je biskup.

Svečana atmosfera koja je vladalaprodužila se i dalje zahvaljujući ugod-nom vremenu, a cijenjeni gosti su po-zvani na bratsku gozbu u župnu dvo-ranu.

J. D.

11/2010 � Zvonik8

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Obilježena 70. obljetnica smrti Alekse Kokića

„Mile svoje pjesme male spletene u vijenac bajni,na krilo ti, mili Rode, mećem kao spomen trajni!“(Iz pjesme Posveta)

Susret i međunarodni kolokvij upovodu 20. obljetnice Hrvatskog dru-štva katoličkih novinara u organizacijiHDKN-a i Međunarodne udruge ka-toličkoga tiska (UCIP) iz Ženevepočeo je u petak 5. studenoga u sa-mostanu sestara karmelićanki u Za-grebu. Na susretu su sudjelovali ipredstavnici iz Vojvodine: zamjenicaglavnoga urednika Zvonika ŽeljkaZelić i pročelnik Izdavačkoga odjelaKatoličkog instituta za kulturu, povi-jest i duhovnost „Ivan Antunović“,mr. Andrija Anišić, koji je održao ipredavanje.

Pozdravljajući okupljene, predsjed-nik HDKN-a Neno Kužina istaknuo jevažnost obrazovanja koje karakterizira itaj skup. Izaslanik predsjednika VijećaHBK za sredstva društvene komunikacijeriječkog nadbiskupa Ivana Devčića, di-rektor Glasa Koncila vlč. Nedjeljko Pin-tarić, pročitao je nadbiskupovu poruku ukojoj izriče čestitke, kao i zahvalu za svešto je HDKN učinio u promicanju katoli-čkih vrijednosti u hrvatskom društvu iobrani digniteta novinarske profesije.

Generalni tajnik UCIP-a JosephChitillappilly izrazio je radostzbog prigode ponovnog posjetaHrvatskoj koju je upoznao za stu-dentskih dana. Napomenuvšikako današnja situacija nije mno-go drukčija od vremena prijeosamdesetak godina kada jeUCIP osnovan, istaknuo je kakoi danas novinari imaju odgovor-nost prema svijetu, katolički no-vinari pozvani su promišljati dru-štvene prilike.

Drugog dana susreta odr-žano je više predavanja koja suodržali istaknuti hrvatski teolozi,komunikolozi i djelatnici u katoličkim me-dijima iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine,Slovenije i Srbije.

U predavanju „Izazovi Crkvi u više-etničkoj, višekulturalnoj i višereligijskojEuropi“ dr. Željko Tanjić s Katoličkogabogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Za-grebu i ravnatelj Kršćanske sadašnjostipodsjetio je da je Europa, premda se gle-dala kao jedinstvena cjelina, uvijek bila ivišeetnička i višekulturalna i višereligij-ska. Istaknuo je da je potrebno na princi-pima autonomije ipak biti spreman ući uprostor oblikovanja zajedničkih vrijedno-sti.

„Novi mediji – novo (staro) novinar-stvo – Kakvog novinara trebamo danas?“bila je tema izlaganja dr. Jelene Jurišićsa Studija komunikologije Hrvatskih stu-dija u Zagrebu koja je govorila o konver-

genciji medija. Na vrlo slikovit način pred-stavila je organizaciju konvergirane re-dakcije u kojoj se nalaze redakcije sva če-tiri medija – televizije, radija, novina i In-terneta. U tom kontekstu, takav novinardanas mora sam znati napisati tekst, nači-niti fotografiju, audio – i video zapis i tosve opremiti na multimedijski način.

Predavanje „Katolički novinar – vjer-nik i/ili profesionalac – Zahtjevi za traj-nom izobrazbom“ održala je mr. SuzanaPeran, glavna urednica IKA-Zagreb, ipredavačica na Studiju komunikologijeHrvatskih studija u Zagrebu. Ona je istak-nula da je bolje govoriti o novinaru-kato-liku koji može biti djelatnik i crkvenih isvjetovnih medija. Tim se nazivom, kojinekad više a nekada manje rabimo i u na-šemu društvu novinara, žele izreći dvijestvarnosti – da je riječ o osobi koja je i me-dijski profesionalac i osobi koja u svom ži-votu i radu slijedi nauk Crkve.

Predavanje „Razumiju li se Crkva imediji – kako danas posredovati Radosnuvijest?“ dr. Ante Mateljana s Katoličkogabogoslovnog fakulteta u Splitu sudioni-cima skupa pročitala je Silvana Buri-lović.

U popodnevnom dijelu predstavljenoje djelovanje katoličkih glasila u Hrvat-skoj, Sloveniji, Srbiji i Bosni i Hercego-vini. „Kojim se temama smiju baviti kato-lički mediji – hrvatska katolička glasiladanas“ bila je tema predavanja mons.Ivana Miklenića, glavnog urednikaGlasa Koncila. Ukazao je na to da se ka-tolička glasila bave temama s različitih po-dručja života od duhovnosti, obiteljskogživota, zdravlja, gospodarstva, obrazova-nja itd., a svim se tim temama pristupa snačela Evanđelja i socijalnog naukaCrkve.

Mr. Božo Rustja, odgovorni ured-nik slovenskoga katoličkog mjesečnikaOgnjišče i predstojnik Tiskovnog uredaKoparske biskupije, pokušao je odgovoritiu predavanju „Ima li u modernome dru-štvu mjesta za katoličke medije – primjer

Slovenije“. Katolički mediji su izuzetnovažni jer čitateljima u doba moderne du-hovne zbunjenosti i različite ponude novo-dobne duhovnosti donose jasan nauk i stavCrkve o brojnim pitanjima, rekao jeRustja.

„Medijsko djelovanje Katoličke Cr-kve u Srbiji“ bila je tema mons. mr. An-drije Anišića, povjerenika Hrvatskogadruštva katoličkih novinara za katoličkenovinare članove Društva u Srbiji. Mons.Anišić predstavio je katolička glasila u Sr-biji koja izlaze na hrvatskome, srpskome,mađarskom, ukrajinskome i rusinskomjeziku. Posebno je istaknuo Radio MarijuSrbije koja neke frekvencije dijeli s pra-voslavnim radijem, a koja je najznačajnijikatolički medij u Srbiji. U katoličkim gla-silima u Srbiji rade uglavnom volonteri,kojima nedostaje profesionalno medijskoznanje, ali ne nedostaje ljubavi za Crkvu idjelovanje u medijima.

„Mjesto i uloga katoličkih medija umultietničkom, višekulturalnom i višere-ligijskom društvu – primjer Bosne i Her-cegovine“ bila je tema dr. fra Ivana Šar-čevića glavnog urednika sarajevskoga ka-toličkog mjesečnika Svjetlo riječi. Dr. Šar-

čević je istaknuo da bi katoličkaglasila, posebno ona u višeetni-čkoj i višereligijskoj Bosni i Her-cegovini, a u skladu s evanđeo-skom porukom, trebala biti mje-sto susreta i dijaloga te jasneopcije za pravdu, siromašne,ugrožene, žrtve, kao što to na-značuje i socijalni nauk Crkve.

Drugi dan susreta završioje koncertom čakavskih šansonapjesnika, publicista i novinaradon Antona Šuljića, u samo-stanu sestara karmelićanki naVrhovcu u Zagrebu gdje je odr-

žan radni dio susreta i međunarodni ko-lokvij.

Hodočašćem u Lepoglavu u nedjelju7. studenoga završio je trodnevni susretkatoličkih novinara. Misno slavlje u žup-noj crkvi Bezgrešnog začeća BDM u Le-poglavi predvodio je varaždinski biskupJosip Mrzljak u koncelebraciji s doma-ćim župnikom Andrijom Kišičekom, fraIvanom Šarčevićem, fra VjenceslavomJanjićem i vlč. Markom Ðurinom. Bis-kup Mrzljak je zahvalio novinarima za do-lazak u Lepoglavu, jer su svojim dolaskomi oni dali svoj obol obilježavanju 50. obljet-nice smrti bl. Alojzija Stepinca te ih jeohrabrio da i nadalje budu promicateljikulture komunikacije, jer se samo takomože dogoditi mnogo dobroga u društvuu kojem živimo.

/Prema IKA-i priredio: A. A./

Zvonik � 11/2010 9

Aktualno

Međunarodni kolokvij u povodu 20. obljetniceHrvatskog društva katoličkih novinara

Terezijanska misija ili Misija sv. Te-rezije od Djeteta Isusa postoji i djeluje uCrkvi već 25 godina. Svečano obilježa-vanje srebrnog jubileja Misije bilo je 24.listopada u Lisieuxu i Parizu. Slavlju jenazočio biskup, mons. Ravel te sveće-nici i članovi Misije.

Molitvu Našoj Gospi od svećenikanapisao je o. Bruno Thevenin prije 25godina povodom formiranja Misije. USvećeničkoj godini naša je Misija dobilaveliku milost. Naime, zahvaljujući sugla-snosti i blagoslovu pape BenediktaXVI. a na zamolbu biskupa Domini-quea Reya, posebnim dekretom obja-vljenim u Toulonu, 18. siječnja 2010. go-dine odobreno je da svi koji mole pobo-žno i s vjerom molitvu Našoj Gospi odsvećenika mogu dobiti djelomičnioprost, dakako, uz uvjet da se pričeste iizmole propisane molitve na nakanu Sv.Oca.

U ovoj jubilarnoj godini naše Misijepozivamo sve vjernike koji žele moliti zasvećenike po načelima Terezijanske mi-sije da nam se pridruže.

Izabela Ðorđević, odgovorna za Misiju u R. Srbiji

Prigodom spomenutoga jubileja ob-javljujemo u cijelosti svjedočenja o.Brune, utemeljitelja i voditelja Misije, uznapomenu da će o. Bruno iduće godineposjetiti našu zemlju i u somborskomKarmelu održati predavanje, o čemućete biti na vrijeme obaviješteni. (Op. A. A.)

11/2010 � Zvonik10

Događanja u Subotičkoj biskupiji

25 godina Terezijanske misijePriredio: Andrija Anišić

Svjedočanstvo o. Brune TheveninaOvim svjedočanstvom želim

pojasniti kako je nastala Terezijan-ska misija. Bilo je to u francuskomgradu Lisieuxu, u kojem je živjela sv.Terezija od Djeteta Isusa. Terezijan-ska Misija se rodila u srcu jednežene, koja nije imala potomstva. Naime,gospođa Charles je prije 20 godina upu-tila pismo tadašnjem biskupu Lisieuxau kojem piše: „Vaša Uzoritosti, ja usvom braku nisam imala djece, a željelasam imati sina svećenika. Zamolila bihVas da mi dadete ime jednog Vašegasvećenika a ja Vam obećavam da ću zanjega moliti Svetu Krunicu svaki dan dokraja svojega života“.

Biskup je na to pismo odgovoriosljedeće: „Draga gospođo, nećete semoliti za svećenika, nego za jednog bo-goslova da postane svećenik. Zbog taj-nosti, dajem Vam samo njegovo ime:BRUNO! Hvala Vam na tome što raditeza svoju Crkvu, šaljem Vam očinski bla-goslov“.

Od toga dana gospođa Charles jesvakodnevno molila za Brunu.

Završio sam bogosloviju i na stotuobljetnicu rođenja sv. Terezije zaređensam za svećenika. Prvu službu dobiosam upravo u župi u Lisieuxu. Nakonprve godine svećeništva, otišao sam nahodočašće sv. Ivanu Vianneyu u Ars,koji je uzor svih svećenika. Kada sam sevratio s hodočašća, na župi nisam zate-kao ni sakristanku, ni kantora. Samosam našao župnikovu poruku ovog sa-držaja: „Vratit ću se za tri dana“. Među-tim, nikada se nije vratio!

Ostao sam sam na župi s deset ti-suća vjernika i nekoliko stotina vjerou-čenika. Dok se nisam snašao, moraosam raditi sve poslove sam kako u kućitako i u crkvi. Ovakvu situaciju nisamdugo mogao trpjeti te sam morao naćiosobu koja bi mi pomogla u crkvi kao iu vođenju domaćinstva župe. Netko meje od vjernika uputio na gospođu koja jesvaki dan poslije mise molila krunicu.Prišao sam joj i upoznao je sa svojimproblemima i zamolio je da mi pomo-gne. Rado je pristala i ostala uz mene.Bila je to gospođa Charles.

Ubrzo zatim, kada je saznala da se

zovem Bruno, zanimalase je li postojao još nekiBruno dok sam bio u bo-gosloviji. Tako sam sa-znao da je gospođa Char-les molila za mene punihosam godina. Tada samshvatio da je ovaj događajnadahnuće s Neba te da

to nadahnuće potiče na molitvu za sve-ćenike.

Sv. Terezija od Djeteta Isusa bilami je od djetinjstva uvijek prisutna u ži-votu. Na stotu obljetnicu njezina rođe-nja bio sam zaređen za svećenika, dobiosam župu u Liseuxu i to baš župu ukojoj je živjela žena koja je za mene mo-lila. Uvjeren sam da je gospođa Charlesučinila za mene isto što je učinila i sv.Terezija za dva misionara za koje se mo-lila u Karmelu. Pomislio sam: Odlično,sveopća mobilizacija vjernika za sveće-nike. Molitva djece, odraslih, čak i bakai djedova u staračkim domovima.Ustvari, takvu je Misiju željela sv. Tere-zija, jer ona je i otišla u Karmel zato dase moli za grješnike i za svećenike.

Pomislio sam također da i djecitreba povjeriti velike duhovne stvari.Oni su mali, ali iskreni te se mogu mo-liti za svećenike. Na taj način mali čuvavelikoga a to je dinamika poniznosti.Učinilo mi se da sam tada pronašao„mali put“ sv. Terezije. Tada sam odlu-čio osnovati Misiju i taj pokret nazvati„Misija sv. Terezije od Djeteta Isusa“.

Uskoro smo sastavili kanonskenorme kako bismo objasnili karizmuovoga pokreta, kao i cilj i način djelova-nja Misije. Prije jedanaest godina bis-kup Lisieuxa, Guy Gausher potvrdio je iblagoslovio Misiju kao kanonsko udru-ženje vjernika laika.

Svećeništvo je srce Crkve. Dakle,svećenik je blago Crkve. Poradi togamora uvijek biti okružen našom ljuba-vlju, brigom i pažnjom. Svećenik dijelisakramente Božje prisutnosti i zato muje sotona zakleti neprijatelj, jer želi uni-štiti i posljednje Božje stvorenje. Upravonaša Misija želi po poniznim molitvama,odricanju i malim žrtvama biti svakomsvećeniku zaštita. Molitva je naše naj-jače oružje protiv Sotone. Smatram daje dobro da svaki svećenik zna da zanjega netko moli i čini žrtve.

Tribina u ĐurđinuU župnoj dvorani u Ðurđinu,

mlada katehistica Anita Pelhe odr-žala je 7. studenog svoju prvu tri-binu. Predstavio ju je i najaviotemu ovogodišnji voditelj MarkoTumbas, đurđinski bandaš.

Tema tribine je bila Sveci, izazovi primjer. U opširnom izlaganju, Anitaje nazočnima približila svece kao po-srednike kod Boga. Oni su uvijekideali i primjer za nasljedovanje. Pri-bližila je i živote nekih svetaca koji sunjoj osobno dragi. Slušatelji tribine po-stavljali su brojna pitanja, a Anita jestrpljivo na njih odgovarala. Druženjeje nastavljeno uz uobičajenu zakusku.

J. Milodanović

60. obljetnica braka u crkvi sv. Marije u Subotici

Vjernici crkve sv. Marije u Subotici bili su, tijekommisnoga slavlja 17. listopada, sudionici rijetkoga do-gađanja u ovoj župi. Toga sudana Ferenc Cservenák injegova supruga Emma za-hvalili Bogu za sve milostikoje im je darovao u pro-teklih 60 godina bračne lju-bavi i vjernosti.

Gospodin Ferenc Cserve-nák, rodom iz Bačke Topole,nije samo jedan od supružnikakoji slavi obljetnicu braka,nego je i umirovljeni kantornaše crkve. Tijekom 63 godinevjerno i ustrajno obavljao je tuslužbu i u drugim crkvamagrada Subotice. Vlč. FerencFazekas, župnik i dekan izBačke Topole te vlč. LászlóKaró, stalni đakon crkve sv.Jurja u Subotici, iskazali su ju-bilarnom bračnom paru pošto-vanje svojom prisutnošću nasvetoj misi, koju su slavili zaje-dno s mjesnim župnikom vlč.Károlyem Szungyijem.

Velečasni László Karó u svojoj je propovijedi iskazao ra-dost što baš u ovoj crkvi ima mogućnosti govoriti vjernicima,jer je ovdje počeo ministrirati u svojoj osmoj godini. Osvr-nuvši se na evanđelje, propovjednik je istaknuo kako nas onopotiče na ustrajnu molitvu. Često puta spominjemo da nemamo

vremena za molitvu. Ako se ipak pomolimo, onda to često putabude „siromašno“. Zahvaliti se rijetko znamo. Najvažnija mo-litva je ona koja dolazi iz iskrenoga srca. Sveta Monika se 30godina molila ustrajno za svog sina Augustina. Za obraćenjesvog muža poganina molila se 16 godina, sve dok joj molitvanije bila uslišana. Za vrijeme komunizma dogodilo se da jemala Eva redovito dolazila u crkvu s bakom. Za nekoliko go-dina je stala pred svoju majku s molbom da bi voljela postati

časna sestra. Mama joj je zgro-ženo odgovorila da bi je radijevidjela u mrtvačkom kovčegunego u haljini časnih sestara.Bog je uslišao obje želje. MalaEva je postala časna sestra alismo je poslije godinu dana po-kopali. Pazimo jako što tražimoza svoju djecu. Nije istina da ne-mamo vremena za molitvu. Po-moliti se uvijek možemo. Doksam išao u grad molio sam kru-nicu koju sam prikazao za grad– rekao je propovjednik. Nakraju, rekao je kako su se islavljenici zasigurno tijekomproteklih 60 godina sukoblja-vali, borili jedan protiv dru-goga, ali s obzirom na to dasvoje „da“ nisu rekli običajima,tradiciji, nego pred licem Bo-žjim jedan drugom, znali suvjerno ustrajati jedan uz dru-goga u svim svojim radostima ibolima. Vlč. Fazekas i vlč. Szu-

ngyi izrazili su svoje čestitke jubilarcima. Među ostalim, za-željeli su im da ih Bog sačuva u dobrom zdravlju i u požrtvo-vanoj ljubavi. Blagoslov dragoga Boga neka im prati život, ineka im udijeli milost da i dalje ostanu u njegovoj službi.

s. Hermina Kovács M.

Zahvala za plodove jeseniKao i svake jeseni, i ove godine je u župi sv. Nikole Tavelića

na Bezdanskom putu u Somboru, Marija Čuvardić lijepo uredilaprostor ispred oltara plodovima jeseni.

Na ovaj način salašari sa Bezdanskog puta zahvaljuju Bogu na svimdarovima sa plodnih polja naše ravnice.

Dejan Dorotić

Zvonik � 11/2010 11

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Sombor: Posjetgrobljima

Lijep sunčan dan i divno vrijeme, ne-uobičajeno za ovo doba godine, umnogomesu doprinijeli da se ovogodišnji 1. stude-nog, dan Svih svetih te Dušni dan, na kato-ličkim grobljima širom somborskih župaobilježe na svečan način uz prisustvo mno-štva građana koji su došli u posjet vječnimpočivalištima svojih rođaka i prijatelja.

Na taj način i ovoga puta odali su im pošto-vanje i poklonili se njihovim posmrtnim osta-cima. Na somborskom Velikom katoličkom gro-blju, od ranih jutarnjih pa sve do večernjih sati,slijevale su se kolone Somboraca a i građana kojisu došli iz drugih mjesta, a bilo je dosta i onihkoji su stigli i iz zemalja u okruženju. Vijencimai buketima cvijeća raznih boja, paljenjem lam-piona i svijeća, ukrašavani su nadgrobni spome-nici i grobna mjesta, a sveta misa za sve pokojneslužena je u popodnevnim satima.

V. Janković

U rodnoj župi oca Gerarda, u Ðurđinu, prigodomobilježavanja 75. obljetnice crkve, subotički komornizbor Collegium Musicum Catholicum je na poziv đur-đinskog župnika vlč. Lazara Novakovića i pastoralnihsuradnika, bio gost 24. listopada, gdje je predvodio li-turgijsko pjevanje te izveo koncert nakon mise.

Svečanu svetu misu predvodio je župnik vlč. Lazar, akoncelebrirao je vlč.Miroslav Orčić iz Su-botice. Na misi je podravnanjem MiroslavaStantića uz orguljskupratnju Kornelija Vi-zina zbor izveo skladbeAndrića, Marovića, Pa-lombelle i Igreca, a po-slije blagoslova svi su iz-molili molitvu za progla-šenje oca Gerarda blaže-nim i svetim. Kao izlaznapjesama otpjevana jeskladba u čast ocu Ge-rardu, koju je uglazbioMiroslav Stantić, ravna-telj Collegiuma, a tekstje napisala Kata Ivan-ković. Inače, ova sklad-

ba „Ocu Gerardu“ prvi puta je izvedena 24. lipnja ove godinena 54. obljetnici smrti oca Gerarda u Somboru.

Nakon mise uslijedio je koncert na kome je zbor izveoskladbe Martinjaka, Asića, Vidakovića te skladbe za orguljeGallupia i Vierna koje je izveo Kornelije Vizin. Nakon mise ikoncerta slijedio je objed u župnoj dvorani koji smo proveli uugodnom druženju uz razgovor i pjesmu. U popodnevnim sa-

tima posjetili smo Zavi-čajni muzej koji se nalaziu sklopu ove župe, anakon toga se uputili namjesto salaša gdje jerođen otac Gerard. Tusmo se svi zajedno jošjednom pomolili da naszagovor oca Gerarda pra-ti u našem glazbenomapostolatu, za naše obite-lji i Crkvu te zapjevali pje-smu. Mladi zboraši Colle-giuma napustili su rodnomjesto oca Gerarda srcapunih radosti što iz našebiskupije imamo kandi-data za oltar svete Crkve.

Miroslav Stantić

Skupština osječkoga bratstva FSR-a u SuboticiU franjevačkom samostanu u Subotici, 6.

studenog održana je druga Skupština osječkogpodručnog bratstva FSR-a. Subotička bratstvaugostila su predstavnike i duhovne asistentebratstava iz Sonte, Belišća, Iloka, SlavonskogBroda, Ðakova, Požege i Osijeka.

Susret je započeo misnim slavljem koje je pred-vodio gvardijan subotičkog samostana fra IvanBošnjak, uz koncelebraciju duhovnih asistenataspomenutih bratstava. Nakon sv. mise braća i sestreokupili su se u vjeronaučnoj dvorani subotičkogsamostana gdje je održan radni dio koji je započeoizvješćima o događanjima između dvije skupštinekao i izviješćima o radu područnog vijeća. Izlaganjena temu susreta: „Franjevački svjetovnjak u Crkvi idruštvu“ održao je fra Branko Janjić, područniduhovni asistent i duhovni asistent FSR-a i FRAMEu Belišću. Uslijedio je rad u skupinama kao i razma-tranje i rasprava s osvrtom na temu. U samostan-skoj blagovaonici nastavljeno je druženje nakon rad-nog dijela Skupštine, a gostima iz Hrvatske uprili-čen je i obilazak centra Subotice. Subotička bratstvanakon duljeg su vremena ponovno bili domaćiniovakvom susretu. U srcima nam odjekuju riječiPsalma 133 „Gle kako je dobro i kako je milo kaobraća zajedno živjeti...“. Nadamo se što skorijemsusretu s braćom i sestrama našeg područnog brat-stva. MIR I DOBRO!

Jadranka Ljubojević

Zahvala za plodovejesni u LemešuOltar župne crkve Rođenja

BDM u Lemešu, 17. listopada,bio je u jesenskom ruhu. Nai-me, Lemešani su na oltar doni-jeli urod sa svojih njiva kako bizahvalili Bogu na bogatoj ljetini.

Biti zahvalan Bogu na kiši,suncu, dobroj cijeni i poštenomkupcu je potrebno u ovo vrijemekada od gladi umiru milijuni djecegodišnje. Zapitamo li se ikada koli-ko smo sretni što imamo ovu našuplodnu ravnicu? Bog nam je dao dar,a mi mu trebamo reći HVALA sva-koga dana, a ne samo tri puta godi-šnje (o sv. Marku, Dužijanci i naovoj misi zahvalnici). Misno slavljetim povodom predslavio je mjesnižupnik Antal Egedi. Misi su nazo-čili i članovi HBKUD-a „Lemeš“ ubunjevačkim nošnjama. To nas sje-ća da su naši djedovi i bake počinja-li svaki rad u polju sa „Bože pomozi“a završavali sa „Bogu hvala“. Ne bibilo loše da i mi mlađi tako činimo.

Lucia Tošaki

11/2010 � Zvonik12

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Collegium Musicum Catholicum – stopama o. Gerarda

Nedjelja zahvalnosti u Plavni proslavljena je 31. li-stopada svetom misom, koju je predvodio vlč. DraganMuharem, prefekt subotičkog sjemeništa, u zajedništvus domaćim župnikom vlč. Josipom Štefkovićem.

Ove je godine crkva bila puna onih koji misle da je u ži-votu potrebno zahvaljivati na svemu – i onda kada ima dobrihplodova, ali i kada smo uraznim krizama i nevolja-ma. Na misi su djeca i pokoji odrasli župljani bili obu-čeni u narodne nošnje, acrkva je bila ukrašena raz-nim jesenskim plodovima icvijećem, čime je ovaj doga-đaj i susret s Bogom biouljepšan, svečan i sadrža-jan.

Vlč. Dragan Muharemprvi je puta u Plavni pred-slavio svetu misu i održaopoticajnu i nadahnutu pro-povijed istaknuvši kako za-hvaljivati trebamo svakidan. Sama riječ euharistijaznači zahvala, a sv. misa je najveća i najsavršenija zahvala isusret s Bogom. Ništa u životu nemamo što nismo primili odBoga i zato mu trebamo za sve zahvaljivati. Bez osjećanja za-hvalnosti čovjek ne može doživjeti ni vlastitu radost, a često seto zaboravlja u svakodnevnom životu. Pri tome trebamo bitizahvalni na onomu što imamo, a ne težiti samo za materijal-nim bogatstvom i srećom. Ima puno ljudi na svijetu, koji ne-maju ni najosnovnije stvari za život, još se uvijek umire odgladi, a mnogi od nas imaju i suvišnih stvari i višak hrane,

koju bacaju. I pored svih poteškoća u životu, uvijek imamo raz-loga Bogu zahvaljivati i to nam treba biti životni stav. Iskori-stimo ovu svetu misu da Bogu zahvalimo na svemu, na onomšto jesmo i kakvi smo. I Isus pristupa svom Ocu sa zahvalnošću,što čujemo svaki put na svetim misama, neka nam to bude uzoru našem životu, rekao je propovjednik.

Sveta misa je bila obo-gaćena pobožnim ministri-ranjem, čitanjima i molitva-ma, a osobito je lijepo bilovidjeti kako su djeca prino-sila simbolične darove predoltar na blagoslov: križ, svi-jeću, Bibliju, cvijeće, voće,povrće, hostiju, kruh, vino,vodu... Kao i uvijek zborHKUPD-a „Matoš“ je pred-vodio pjevanje pod svetommisom.

Nedjelja zahvalnostiove godine će se zapamtiti ipo događaju koji je uslijedioistoga dana poslijepodne.Vlč. Josip ugodno je iznena-

dio svoje župljane time što je upriličio zamjenu starih i dotra-jalih i postavljanje triju novih križeva – dva u groblju i jedanna izlazu iz sela, tzv. Volarski križ. Na svetom činu blagoslovanovih križeva okupilo se više župljana nego što se očekivalo,što svjedoči da vjernici u ovome kraju ne zaboravljaju znače-nje i smisao križa u njihovu postojanju. Pogledom u Krista ras-petoga kršćanin otkriva i prihvaća svrhu svoga života u svimnjegovim vidovima. Ovaj je događaj bio i svojevrsni uvod i pri-prava za blagdan Svih svetih i Dušni dan. /Zvonimir Pelajić/

Odnedavno je u funkciji nova internetska stranicaRadio Marije Srbije. Radi lakše komunikacije sa sluša-teljima i drugim zainte-resiranima, tim RadioMarije Srbije se odlučioza izradu profesionalneweb prezentacije kojuje dizajnirao subotičkiNordNet. Tako se onaodsada može pratiti na:www.radiomarija.rs

Stranica pruža dvijemogućnosti online sluša-nja: preko servera Svjetskeobitelji Radio Marije i tako-đer putem Shoutcast ser-vera koji je bitan jer semože slušati i na mobilnimtelefonima novije genera-cije. Važeći program semože naći pomoću kalen-dara, a tu su i razne informacije, kao i aktualnosti. Link prema

Facebook stranici Radio Marije Srbije je važan pošto je tonačin komunikacije osobito s mladim slušateljima. Osim već

poznatih FM frekvencija uNovom Sadu, Subotici,Somboru, Plandištu i Les-kovcu i sve popularnijegonline slušanja putem In-terneta, Radio Marija Sr-bije je našla način da dođedo svojih slušatelja i putemkabelskih televizija u Su-botici (KDS), Senti (Pan-sat) i Bačkoj Topoli (Sat-Trakt). U bliskoj buduć-nosti očekuje se još neko-liko novih mogućnosti slu-šanja programa ove jedinekatoličke radijske postajeu Srbiji i to sve s jednim ci-ljem: donijeti Božji glas usvaku kuću.

Čaba Kovač, promotor RMS

Zvonik � 11/2010 13

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Dan zahvalnosti i blagoslov križeva u župi sv. Jakova u Plavni

Nova web stranica Radio Marije Srbije

Započela V. godina Škole animatora2010/11. Subotičke biskupije

Od 22. do 24. listopada održan je u župi sv. Lovre u Sonti prvi su-sret animatora u ovoj novoj školskoj godini. Na susret su došli mladiiz raznih župa naše biskupije. Tema susreta je bila Papina poruka zaSDM u Madridu 2011.: „Ukorijenjeni i nazidani na Kristu, učvršćenivjerom (Kol 2,7)“.

Predavač vlč. Arpad Verebelyi, povjerenik za pastoral mladih naše bis-kupije, mladima je približio značaj SDM i pozvao je da se prijave na ovaj susret.Trodnevni susret odvijao se kroz pjesmu, igru, plesove, radionice, večernjiprogram, molitve i noćno klanjanje koje je vodila Katarina Ralbovsky, dje-latnica CDP-a iz Zagreba. Podnevno predavanje o sakramentu sv. ispovjediimala je s. Rastislava Ralbovsky, sestra sv. Križa iz Ðakova. Na večernjemprogramu predstavili su se mladi Frame iz Ðakova sa svojom duhovnom asi-stenticom s. Gabrijelom Damjanović i uljepšali nam još više subotnji dan. Unedjelju smo proslavili Misijsku nedjelju na kojoj su mladi svečanim ulaskomu simbolima Misija na znakovit način vjernicima približili značaj ove nedjelje.Na ovom susretu mladi su se lijepo uključivali u program i kroz sve zadatkeostvarivali jedno lijepo zajedništvo a nadasve otkrivali zajedništva kroz molitvus Bogom, što je i cilj svakoga pastorala – dovesti mladoga čovjeka do Boga.

Kristina Ralbovsky

Misa zahvalnica za ovogodišnje plodove u crkvi sv. Marije

Na Misijsku nedjelju, 24. li-stopada, vjernici subotičke crkvesv. Marije slavili su zahvalnusvečanu svetu misu za ovogodi-šnje plodove, kojima su uresilioltar crkve.

Plodove je blagoslovio domaćižupnik vlč. Károly Szungyi, koje sutijekom naredne nedjelje dostaviligimnaziji Paulinum. Svetu misu susvečanijom učinila djeca koja su pje-vala pjesmu „Hvala“. Također su dalipriloge u korist male bogoslovije, ito u vidu plodova koje su donijeli odkuće. S obzirom na Misijsku nedje-lju, molili smo i prikupljali prinos i zaone koje djeluju u misijama.

s. Hermina Kovács M.

Važno je ustrajatiSpomendan svojega župnoga za-

štitnika, sv. Karla Boromejskog, pro-slavili su 7. studenoga vjernici isto-imene crkve u Tovariševu. To je uje-dno najsvečaniji dan za katolike ovogasela.

Dođu im tada u goste i vjernici iz okol-nih mjesta kao i Tovarišani koji su se rase-lili iz mjesta. Osim vjernika iz Bača i BačkePalanke, ove su im godine dragi gosti bilipredstavnici Udruge podunavskih Švaba izBačke Palanke te Mađarsko kulturnoumjetničko društvo „Vecsera Sándor“, ta-kođer iz Bačke Palanke. Pjevačka skupinaovog kulturno-umjetničkog društva nastu-pila je na koncu svete mise i izvela neko-liko pjesama duhovnog karaktera na ma-đarskom jeziku. Svetu misu je predvodiodomaći župnik vlč. Josip Štefković u za-jedništvu s vlč. Mirkom Štefkovićem kojije održao prigodnu propovijed. Pod svetommisom podijeljen je sakrament krizme jed-noj odrasloj osobi. Pod misom su pjevalipjevači iz Bača. Čitači su također bili izBača. Na koncu svete mise uslijedilo jekratko druženje uz kolače koje su pripre-mili domaći vjernici. Bila je to prigoda dase međusobno bolje upoznaju te porazgo-varaju o aktualnim temama. Ujedno su semogli informirati i o tijeku radova oko ure-đenja crkve i njezine okoline. I ove je go-dine dosta toga napravljeno. I ubuduće ćebiti. Ali ne samo da se obnavlja zgrada, ob-navlja se i živa Crkva; u planu su nova kr-štenja, krizme, vjenčanja. Pripreme za toveć traju. Znamo: unatoč poteškoćama imalobrojnosti najvažnije je ne posustati,nego ustrajati.

U Tovariševu danas živi oko 3000 sta-novnika. Od toga je stotinjak katolika.Župna crkva je posvećena sv. Karlu Boro-mejskom. Izgrađena je 1882. godine. Malazajednica katolika u Tovariševu okuplja sena svetu misu prvom nedjeljom u mjesecui većim blagdanima. Brinu se oni i o svojojcrkvi. Pospremaju je i uređuju. Popravlja seono što se može vlastitim snagama i bezpuno ulaganja. Prilike više ne dopuštaju.Pridružuju im se i pravoslavci. Katkad sečini da sve stoji na pojedincima te da je ve-ćina negdje postrani: stoji i promatra – bilos odobravanjem, bilo s podsmjehom. Ipak,pojedinac je temelj i Crkve i društva. Nespašava se masa, nego pojedinac po poje-dinac. Stvari ipak idu nabolje. U Tovariševuse obavljaju blagoslovi kuća, blagoslovigrobova, u selo stiže vjerski tisak, kalen-dari, razglednice, ljudi pristupaju sakra-mentima. Budi se i razvija svijest o važnostipovezanosti s Crkvom jer to ujedno znači ipovezanost sa samim Gospodinom.

J. Š.

11/2010 � Zvonik14

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Vjernici župe sv. Jurja u Vajskoj, obilježili su 7.studenog Dan zahvalnosti Bogu za ubrane plodove zem-lje i završetak renoviranja crkve. Lijepo i ugodno ne-djeljno jutro u Vajskoj okupilo je na sv. misu mnoštvovjernika.

U Vajsku su stigli i Vajštanci koji su odselili iz Vajske, arado se vraćaju na svaku proslavu u svojoj crkvi, u kojoj suprimili sve sakramente, u kojoj su pjevali, molili, bili u crkve-nom odboru i sudje-lovali na mnogim cr-kvenim slavljima.Svečanu sv. misupredvodio je gene-ralni vikar Subotičkebiskupije preč. Sla-vko Večerin, sa joššest svećenika Ba-čkoga dekanata, težupnikom iz Boš-njaka, VladimiromMikrutom koji je bioi donator za renovira-nje crkve te domaćimžupnikom vlč. Josi-pom Kujundžićem.Nazočan je bio i đa-kon rodom iz Vajske,Ðuka Pejčić, koji sada djeluje i službuje u Austriji. Slavlju sunazočile i časne sestre iz Hrvatske, a među njima i s. Emilijakoja je službovala na ovoj župi. Na sv. misi zahvalnici bio jepredsjednik Općine Bač sa suprugom, Tomislav Bogu-nović.

U propovijedi, preč. Slavko Večerin je osvrnuvši se naevanđelje toga dana, istaknuo kako je zajednička patnja bole-snika povezala ih u zajedništvo odbačenih iz ljudskog društva.Svi su očišćeni a samo je jedan spašen i došao je zahvaliti, a toje Samarijanac. Ta zahvalnost duboko je ganula Isusa iz Na-zareta. Zahvalnost Bogu je u prvom redu ispovijest naše vjere,da od Boga sve dolazi, da je Bog prisutan u svijetu i da smo po-svema ovisni o Bogu. Zahvalnost stvara osjećaj dubokog mira,

doživljavamo ljudsko dostojanstvo i stvaramo ozračje velikogprijateljstva. Nema ljepšeg prizora kad vidimo da dijete zahva-ljuje roditeljima na darovima, tako i mi moramo i trebamozahvaljivati Bogu na svim darovima, a on će nam kao Sama-rijancu reći „Idi, vjera te tvoja spasila“, zaključio je propo-vjednik.

Darove na oltar prinijeli su članovi Crkvenoga odbora,odjeveni u lijepe šokačke nošnje, a prigodnu molitvu za da-

rove čitao je PavlePejčić. Na sv. misi jepjevao crkveni zborsv. Jurja pod ravna-njem Marije Ihas.

Domaćin, žup-nik, vlč. Josip Kujun-džić, zahvalio je svimsvećenicima i prisu-tnima koji su došli, ito u lijepom broju.Uručio je pritom pri-godne darove uz za-hvalu predsjednikuOpćine, vlč. Mikrutu,gostima iz Austrije,svojem bratu Gabri-jelu i Snježani iz Su-botice, rekavši „Bog

vidi u tajnosti i vraća u tajnosti“.Nakon sv. mise svi prisutni su pozvani na domjenak. Bila

je to prilika za razgovor s našim iseljenicima, među kojima jebio i Vinko Šimunović, koji je, upitan za dojmove, rekao:Dok sam živio u Vajskoj, sanjao sam da će se ovako nešto dogo-diti. Danas ovdje djeluje hrvatsko kulturno-umjetničko društvo,postoji emisija na hrvatskom jeziku, obnovljena je MO DSHV-a, obnovljena je crkva, ali živu Crkvu treba obnavljati, jer jemladih sve manje u crkvi. Premda radim u Hrvatskoj, srce mije u Vajskoj i uvijek se veselim kad dođem ovamo. Želim da nasvemu ovomu što ste ostvarili ustrajete i da radite, pa neka sevidi da nas još ima.

P. P.

Jesenski dani prigoda su da se zagledamo u pri-rodu i otkrivamo njenu ljepotu i čari. Ubiranje plodovazemlje je ujedno svimapoziv da stanemo predveličinu Božju i zahva-limo mu za sve darovekoje neprestano pri-mamo iz njegove dare-žljive ruke.

U svim crkvama sepriređuju sv. Mise zahval-nice kojima narod izražavasvoju zahvalnost Bogu, atako je bilo i u crkvi sv.Lovre u Sonti. U našoj župikrajem rujna u selu je orga-niziran i 79. Grožđebal.

Slavlje je trajalo tri dana. Centralna svečanost je proslavljenasvečanim ophodom kroz selo i večernjim programom. Misu

zahvalnicu je predvodio gostvlč. Davor Kovačević, žup-nik iz Bačkog Brega u konce-lebraciji s domaćim župnikomvlč. Dominikom Ralbov-skim. Na kraju sv. mise bla-goslovljeno je grožđe. Na plo-dovima zemlje zahvalili smona misnom slavlju 17. listo-pada. Vjernici odjeveni u na-rodnu nošnju prinijeli su naoltar darove kao znak zahval-nosti Bogu za njegovu ljubavi dobrotu.

Kristina Ralbovsky

Zvonik � 11/2010 15

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Dan zahvalnosti u Vajskoj

Zahvalni dani u župi sv. Lovre u Sonti

Dan zahvalnosti u Starom Žedniku

Na 32. nedjelju kroz godinu, u crkvi sv. Markau Starom Žedniku, svečanom euharistijskom služ-bom proslavljen je 7. studenog Dan zahvalnosti zasve plodove zemlje koje smo kroz ovu godinu odBoga primili.

Svečanoj svetoj misi prethodio je svečani ulazak ucrkvu u procesiji u kojoj su bili pored ministranata i žup-nika domaćina preč. Željka Šipeka, koji je i predvodioeuharistijsku službu, djeca, mladi i oni malo stariji, odje-veni u bunjevačke narodne nošnje. Među njima su bili či-tači Božje riječi, molitve vjernika, kao i oni koji su prinijeliplodove na oltar. Na samom početku misnoga slavlja, preč.Željko je istaknuo da po drugi put ove godine Bogu zahva-ljujemo za darovane plodove, te da treba zahvaljivati Bogušto nismo gladni i što nas nisu zadesile nedaće koje su ovegodine pogodile mnoge krajeve.

U svojoj propovijedi je pak istaknuo da je zahvalnosttemeljni religiozni osjećaj, te da bi drugo ime za kršćaninamoglo biti zahvalnik. Moramo biti svjesni da nam je sve štoimamo darovano. Tek kad nešto izgubimo, postajemo svjesnida je dar bio to što smo imali. Ljubav je naočitiji primjerzahvalnosti. Sve što nas okružuje djelo je ljubavi – samo totreba znati primijetiti, kazao je župnik. Nadalje je istaknuoda je zahvalnost probuđenost, zadivljenost te da je iz tak-vog osjećaja došla molitva „Tebi nije naša hvala potrebna,ali je tvoj dar što ti možemo biti zahvalni“.

Nakon molitve vjernika uslijedila je prikazna proce-sija. Za ovu prigodu pripremljeni su raznovrsni darovi i plo-dovi kao što su: zemlja iz koje sve niče, a zatim plodovi:razne žitarice, voće i povrće, grožđe, vino, med, cvijeće,ulje, vino, kruh i hostije i na kraju Biblija. Prinos darovana oltar popratili su Karolina Šarčević lijepim čitanjemprigodnog teksta uz svaki dar i kantor Nikola Ostrogo-nac glazbom. Među ovim darovima našla se i Biblija danas podsjeti da „Ne živi čovjek samo o kruhu nego o sva-koj riječi što izlazi iz Božjih usta“, te nas upozorava da slu-šamo Božju riječ jer ona je hrana našim srcima.

Svojim pjevanjem župni zbor pod vodstvom kantoraNikole uljepšao je ovo misno slavlje. Na samom krajusvete mise zapjevana je pjesma „Tebe Boga hvalimo“, anakon svečanog blagoslova uslijedilo je fotografiranje zauspomenu na ovaj lijepi dan. /Ljubica Vukov/

Svečanost u Irigu u povodu 205. obljetnice župe Irig

Proslava 205. obljetnice župne crkve u Irigu odr-žana je 1. listopada, a osim toga proslavljeno je i 160 go-dina filijalne crkve u Šatrincima, 35 godina svećeništvai 30 godina pastoralnoga rada župnika Blaža Zmaića užupi Irig s filijalama Šatrinci i Vrdnik te 25 godina filijaleDobrodol.

Ovom prigodom uz visoke uzvanike i goste, župnikove pri-jatelje i rodbinu te vjernike, u prepunoj dvorani Doma kulturepredstavljena je i knjiga „Župa Irig“, koju je preč. Blaž Zmaićnapisao zajedno s koautorom vlč. Antunom Devićem, župni-kom u Jarmini (RH). Valja naglasiti da je župnik i idejni tvorac,nakladnik, priređivač, urednik i grafički urednik ove knjige. Po-vodom ove obljetnice u Domu kulture u Irigu je priređen pri-godni kulturno umjetnički program na kojem je sudjelovao tam-buraški orkestar „Matija Gubec“ iz Rume pod ravnanjem Jo-sipa Jurce. Skladbom „Pjesma Blažu“, koju je posebno za ovupriliku a u čast iriškoga župnika napisao Josip Jurca, otvorenaje svečanost. Nakon uvoda, gostima se obratio i pozdravio ihdomaćin svečanosti, preč. Zmaić, poželjevši svima da uživaju uprogramu. Program je nastavljen uz glazbu rumskog orkestrauz pjesmu „Nek nam živi Vojvodina“, u izvedbi solista DušanaStupara. Uslijedila je i pozdravna riječ srijemskog biskupamons. Ðure Gašparovića, naglašavajući da se ova knjiga takoprva pojavila kao tiskana u ponovno uspostavljenoj drevnoj Sri-jemskoj biskupiji. Uslijedila je glazbena točka „Večernji zvon“.Kako je koautor vlč. Antun Dević izostao zbog bolesti, njegovpovijesni dio knjige koji sadrži sedam dijelova, predstavio jedrugi koautor i domaćin, da bi opet uslijedila glazbena točka„Mađarska rapsodija.“ Sam domaćin predstavio je drugi dioknjige pod naslovom „Kronika sadašnjeg župnika“, kroz doga-đaje župe i kulturnu i sportsku djelatnost župnika. Iriški knji-ževnik i novinar Todor Bjelkić govorio je o knjizi a posebno odrugom koautoru, iriškom župniku, zaključivši da će ovom knji-gom Zmaić zapravo zauvijek ovdje ostati.

U programu je nastupio i folklorni sastav KUD-a „Ravnica“iz Starih Perkovaca iz Slavonije, inače rodnog mjesta preč.Zmaića. Članovi toga sastava izveli su splet slavonskih kola, ple-sova i igara. Kroz program je vodio poznati domaćinu, a go-stima drag voditelj radio Rume i TV Novi Sad, Boško Negova-nović.

Uz novu knjigu bile su izložene i slike četiriju naših crkava,koje je za ovu priliku oslikao umjetnik-nastavnik KonstantinGušić.

Prva knjiga je prenesena svečano u irišku čitaonicu, a sla-vlje je nastavljeno uz zvuke tamburaškog sastava „Rumskihlola“. Irig će ovaj dan pamtiti ali i knjigu čitati, jer je objavljenau godini knjige i jezika u Republici Srbiji. /f. f./

11/2010 � Zvonik16

Događanja u Subotičkoj biskupiji Katolička crkva u regiji

Na spomendan sv. KarlaBoromejskoga, 4. studenoga, užupnoj crkvi u Pančevu proslav-ljeno je proštenje. Svečane sv.mise na mađarskom i hrvat-skom jeziku predslavio je zre-njaninski biskup mons. dr. La-dislav Német, SVD, a s njim jekoncelebriralo još desetak sve-ćenika, na čelu s domaćim žup-nikom i dekanom preč. Jáno-som Fischerom.

Biskup je u svojoj propovijedina vrlo interesantan način predsta-vio lik sv. Karla te ga nazočnima po-stavio za primjer koji valja slijediti iu današnjim vremenima. Velika jezasluga sv. Karla da je nakon mnogih pregovora uspio nadvla-dati mnogobrojne diplomatske i organizacijske poteškoće da bise mogao nastaviti i dovršiti obnoviteljski Tridentski sabor. Itako se Sabor nakon dugog prekida opet sabrao. Karlo Boro-mejski bit će jedan od najrevnijih provoditelja u život svegaonoga što je zaključio Tridentski sabor, rekao je propovjednik.Umro je god. 1584., relativno mlad, u dobi od 46 godina,iscrpljen molitvom, pokorom, napornim radom, brojnim puto-vanjima – stizao je i u najudaljenije i najzabačenije predjele

svoje nadbiskupije – a osobito nesebičnim zalaganjem i služe-njem svima za vrijeme velike pošasti kuge u Milanu. Umro je,ali i mrtav još govori kao jedan od divova biskupskoga pasto-rala, zaključio je svoju propovijed biskup Német.

Misi na hrvatskom jeziku prisustvovali su i predstavniciSrpske pravoslavne crkve. Svojim pjevanjem ovo slavlje uz-veličali su hrvatski i mađarski zbor. Župnik je na kraju slavljasvima zahvalio te pozvao nazočne na domjenak, koji su prire-dili vrijedni vjernici ove župe.

Nenad Ješić

Mjesec studeni započeo je u Irigu krunicom i misom tepredstavljanjem knjige „Župa Irig“, što je najveći događaj iri-ške župe za ovu godinu.

Uz molitvu krunice, slavljena je 2. listopada sveta misa zapokojne Tereziju Horvat, Julku Pap i Julišku Križanović.U Vrdniku je 3. listopada služena sveta misa za pokojnog Vla-dislava Trefalta i Antuna Maslaća te obitelj Šušak. Tjedannastavljamo redovitom molitvom krunice i slavljenjem svetihmisa svakog dana. U ovom tjednu rastali smo se od dvijuosoba u Irigu: najprije 4. listopada od Stjepana Fapala (74)s porukom: Uvijek je rastanak bolan, što god se u njemu spleloi lomilo, ali on je i jedno oslobođenje jer ide u novo: više nijekao prije, nastaje nešto novo. Od Stjepana Boka (90) oprostilismo se 6. listopada. Već sljedeće nedjelje, 10. listopada, sla-vljena je sveta misa u Irigu uz goste iz Nizozemske uz pitanjei poruku: Zašto zapravo čovjek treba zahvaliti kada svijet plaćanezahvalnošću? Zahvalnost je temeljni stav kršćana a zahvalniljudi su simpatičniji ljudi – također i kod Boga! U Dobrodoluslužimo svetu misu za našeg majstora crkve Lajoša Biroa izNovog Sada, koji je nekoliko dana prije toga u svom mjestu ipokopan. Obojio je i oslikao dobrodolsku crkvu 1994. godine.Cijeli tjedan nastavljamo svetim misama za pokojne: 12. listo-pada za pokojne iz obitelji Geci i Rajka Repija, pravoslavnevjere. Bračni par Radomira (pravosl.) i Vere (rkt.), Irižana izNizozemske, proslavio je uz župnikov blagoslov 33 godinebračne ljubavi i vjernosti. Dana 14. listopada slavili smo 5. ob-ljetnicu smrti Antuna Mulaja, našega krojača i zahvalili zapraunuka Ivicu i diplomu unuka Ivice.

Ljudi s kojima smo u prijateljstvu povezani, imaju čvrstomjesto u našim mislima i srcima, a oni su nas zamolili da mi-slimo na njih i ne zaboravimo ih. Zato smo se u utorak, 19. li-

stopada, okupili u lijepom broju na misi za pokojnog oca isina, Stjepana i Pištu. U nedjelju, 17. listopada, sabrali smose u Vrdniku na svetoj misi uz osobnu obiteljsku nakanu (obi-telji Mašić) s porukom ustrajne molitve, jer vjera ne može bezmolitve. Poslijepodne je župnik u crkvi u Sr. Karlovcima biona vjenčanju Tivadara Gaudenjija i Anite Birinji. Njihov jebrak blagoslovio župnik sa Telepa, Attila Nagy. Navečeristoga dana, župnik je u iriškoj čitaonici nazočio dodjeli „Mi-hizove nagrade“.

Godinama unatrag, a tako je bilo i ove godine, na spo-mendan sv. Luke, 18. listopada, slavljena je sveta misa za obi-telj Malahovski. U utorak, 19. listopada, uz svetu misu za go-dišnjicu smrti Pište, pridružujemo i nedavno preminuloga ocaStjepana Fapala uz opomenu Isusa: da budni budemo!

Dana, 21. listopada, uz domaće uzvanike mjesta i goste ižupnik je nazočio predstavljanju knjige „Ibarski Kolašin“, au-tora Slobodana Klevernića-Bojče. Sljedeće nedjelje, 24. li-stopada, slavljena je misa u filijalama u Šatrincima i Dobro-dolu, uz godišnjicu smrti Janike Nemeta.

U tom je tjednu župnik kao vjeroučitelj nazočio uoči tro-mjesečja na sjednicama triju škola gdje predaje školski vje-ronauk i aktivno sudjeluje. Na spomendan sv. Dimitrija, 26.listopada, sudjelovao je zajedno s vjernicima na proslavi bis-kupijskoga dana u Srijemskoj Mitrovici. Sveta misa za po-kojnu Janju Krajinović slavljena je 29. listopada.

Posljednjega dana ovoga prošloga mjeseca, 31. listopada,slavljene su svete mise u Irigu i Vrdniku za: Ivana Majhen-šeka, Vladimira Grdića i Anu te Iliju Kneževića. U posli-jepodnevnim satima našli smo se na groblju u Šatrincima uzblagoslov grobova naših najmilijih. /f. f. /

Zvonik � 11/2010 17

Katolička crkva u regiji

Proštenje u Pančevu

Irig: proslave, krunica, sprovodi i mise

Papa Benedikt XVI. prihvatiopoziv da posjeti Hrvatsku Papa Benedikt XVI. prihvatio je

poziv hrvatskog državnog vrha i Crkve uHrvatskoj i najvjerojatnije u prvoj polo-

vici iduće godine posjetit će Hrvatsku. Vijest je objavljena novinarima 29. listopada nakon su-

sreta predsjednika HBK đakovačko-osječkog nadbiskupa Ma-rina Srakića i zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bo-zanića s hrvatskim predsjednikom Ivom Josipovićem u

Uredu Predsjednika. U sklopu Papina posjeta bit će proslav-ljen Dan obitelji, a Papa će tom prigodom također pohoditigrob blaženog kardinala Alojzija Stepinca. Papa BenediktXVI. pismom je obavijestio da prihvaća poziv i posjeti Hrvat-sku, rečeno je nakon susreta, te je predsjednik Josipović naja-vio je da će se osnovati državna komisija sastavljena od pred-stavnika Ureda predsjednika, Vlade i Katoličke Crkve u Hr-vatskoj za pripravu posjeta. /IKA/

U Vatikanu predstavljen dokumentVerbum Domini

Ponovno otkrivanje središnjeg položaja Božje Ri-ječi u osobnom životu i u životu Crkve, te hitna potrebai ljepota njezina naviještanja za spas čovječanstva, po-ruka je pape Benedikta XVI. iz apostolske pobudnice„Verbum Domini“.

Dokument sadrži raz-mišljanja i prijedloge s Bis-kupske sinode održane u Va-tikanu u listopadu 2008. go-dine, na temu „Riječ Božja uživotu i poslanju Crkve“.Predstavlja snažan apel kojiPapa upućuje pastirima, čla-novima posvećenoga života,i laicima, da budu što bliskijisa Svetim pismom, ne zabo-ravljajući da se u temeljuistinske i žive kršćanske du-hovnosti nalazi Riječ Božja,naviještena, primljena, slav-ljena i razmatrana u Crkvi.

Podsjećajući, pak, naveliki poticaj koji je Drugi

vatikanski sabor dao u ponovnom otkrivanju Riječi Božje uživotu Crkve, Sveti Otac istaknuo je da je kršćanstvo religijaRiječi Božje, i to ne neke napisane i nijeme riječi, nego Riječiutjelovljene i žive. U tom kontekstu, prema Papinim riječima,

vjernicima valja pomoći razlikovati Riječ Božju od privatnihobjava, čija uloga nije „upotpuniti“ konačnu Kristovu Objavu,nego pomoći živjeti ju potpunije u određenom povijesnomrazdoblju.

Što se, pak, tiče odnosa između Riječi Božje i liturgije, udokumentu se ističe da čitači trebaju biti doista prikladni ipripremljeni, te da valja poboljšati kvalitetu propovijedi. Osimtoga, ističe se važnost tišine na slavljima, i to u vrijeme kojene pomaže sabranosti, te se ponekad stječe dojam da se ljudiboje odvojiti se od sredstava za masovno priopćivanje, i pre-poručuje se posebna pozornost prema slijepim i gluhim oso-bama. Potrebno je također ojačati biblijski pastoral koji će od-govoriti i na pojavu širenja sekta, te se izražava želja da svakakuća ima svoju Bibliju. /IKA/

„Samo jedna obitelj“Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan seli-

laca i izbjeglica „Samo jedna obitelj“ predstavljena jena konferenciji za novinare 26. listopada.

Selioci i mjesno stanovništvo moraju predstavljati jednuobitelj u društvu koje je sve više multietničko i različitih kul-tura gdje svi imaju isto pravo na korištenje zemaljskih dobarakoja su namijenjena svima. To bi sažeto bio Papin zahtjev, štoza kršćane znači otvoriti srce i moliti da kršćansko prihvaća-nje i djelovanje podupru rast pravednosti i ljubavi u svijetu.

Papa istodobno podsjeća i na pravo ljudi na selilaštvo, daizađu iz svoje zemlje i uđu u drugu u potrazi za boljim život-nim uvjetima, ali ujedno napominje da zemlje imaju pravo re-gulirati dolazak selilaca i štititi svoje granice, vodeći uvijekračuna o dostojanstvu svake osobe. Selioci se, pak, imaju in-tegrirati u zemlju koja ih prihvaća poštujući njezine zakone inacionalni identitet.

Posebnu pozornost, ističe nadalje Papa u poruci, trebaposvetiti onima koji su prisiljeni na iseljenje, a takvih je sveviše, jer mnogi bježe od nasilja i progona, pa bi se međuna-rodna zajednica morala jasnije založiti da se pronađu prikla-dna mjesta za stanovanje i posao, i za doprinos selilaca za-jedničkom dobru, ne zanemarujući pritom ni njihovu vjero-ispovijest. Sve bi zemlje napokon imale težiti tome da bi se,čuvajući opća ljudska, kulturna i vjerska dobra, napokon svinarodi našli u tome da tvore jednu ljudsku obitelj, ističe Papana kraju poruke. /RV/

Benedikt XVI. imenuje 24 nova kardinalaPapa Benedikt XVI. najavio je na kraju opće audi-

jencije u Vatikanu 20. listopada konzistorij na kojemće 20. studenoga kreirati 24 nova kardinala.

Novi kardinali dolaze s četiri kontinenta: 15 ih je iz Eu-rope, četiri iz Afrike, četiri iz Amerike, i jedan iz Azije. Nakontoga konzistorija Kardinalski zbor imat će 203 člana, 121 spravom izbora pape. Iz Rimske kurije dolaze pročelnik Kon-gregacije za proglašenje svetih i blaženih Talijan AngeloAmato, viši pokorničar Talijan Fortunato Baldelli, Amerika-nac iz Apostolske signature Raymond Burke, pročelnik Pa-pinskoga vijeća za jedinstvo kršćana Švicarac Kurt Koch,predsjednik Papinskoga vijeća za kulturu Talijan GianfrancoRavasi, predsjednik Prefekture za gospodarske poslove Tali-jan Velasio De Paolis, pročelnik Kongregacije za kler MauroPiacenza, iz Gvineje predsjednik Papinskoga vijeća Corunum. Iz dijeceza su između ostalih Reinhard Marx iz Münc-hena, Laurent Monsengwo iz Kinshase, Kazimierz Nycz izVaršave, Malcolm Ranjith iz Colomba i Donald Wuerl iz Wa-shingtona. Sveti Otac kardinalima će imenovati i četiri pre-

11/2010 � Zvonik18

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetuUredio: vlč. Dragan Muharem

lata starijih od 80 godina, koji, dakle, ne mogu sudjelovati nakonklavama, među kojima je i nekadašnji predsjednik Papin-ske akademije za život mons. Elio Sgreccia. /IKA/

„Mito, korupcija i klima u društvu“Komisija „Iustitia et pax“ Hrvatske biskupske

konferencije je 8. studenoga u prostorijama TajništvaHBK predstavila izjavu „Mito, korupcija i klima u dru-štvu“.

Predsjednik Komisije „Iustitia et pax“ sisački biskupVlado Košić je istaknuo kako je riječ o važnom pitanju okojem se Komisija u više slučajeva već očitovala. Komisija seovim želi očitovati o uzrocima pojave krize u društvu, a na-pose krize morala koji se očituje na području koruptivnog ineprimjerenog društvenog ponašanja apelirajući na čitavodruštvo, tj. na društvene procese, koji nam mogu pomoći uuspješnoj borbi protiv društvenog zla mita i korupcije, ali ina procese koji u opravdanoj borbi protiv korupcije dovodedo toga da se izgube iz vida pravedni ciljevi te se pozitivni re-zultati pretvore u suprotnost koja prijeti da se prometne ulijek gori od bolesti, rekao je biskup Košić.

Sadržaj izjave predstavio je tajnik Komisije dr. GordanČrpić. Upozorio je kako mito i korupcija nisu nastali u suvre-menoj hrvatskoj državi kako se to danas želi katkada prika-zati. Te pojave u hrvatskom društvu imaju dugu povijest, ariječ je o problemu koji je stvar naslijeđenoga mentaliteta kojimoramo mijenjati. Nadalje je podsjetio kako valja biti svjestanda se ulaskom Hrvatske u EU ti problemi neće riješiti. No,borba protiv tih zala trajni je zahtjev za društvo koje želi bitiuređeno po načelima zajedničkog dobra. Ključni čimbenik zarazvoj oporavka je čovjek, a čovjek je biće koje živi od povje-renja.

Na kraju je Črpić istaknuo kako se u izjavi ističe da seborba protiv zala mita i korupcije vodi jačanjem institucija,ne smo represivnih institucija društva, već jačanjem osnovnihdruštvenih institucija, obitelji, škole i poštivanjem vlastite dr-žave, toga najvišeg okvira u kojemu smo pozvani razvijatisvoje talente, ali i rješavati svoje probleme. Izjava završavanadom za opći napredak naše zemlje, a vjernike se poziva namolitvu za Domovinu. /IKA/

Desetine mrtvih u katoličkoj crkvi uBagdadu: krvava akcija oslobađanja talaca

Skupina pripadnika al-Qaide je u katoličkoj kate-drali u Bagdadu ubila 37 ljudi i ranila njih 56 kada suiračke snage sigurnosti opkolile crkvu u središtu Bag-dada kako bi oslobodile taoce koje su zarobili naoru-žani muškarci.

Među ubijenima su svećenik, sedam pripadnika iračkihsnaga sigurnosti i pet napadača. Naoružani muškarci su upaliu crkvu gdje se stotinjak ljudi okupilo na večernjoj misi te tra-žilo oslobađanje zatvorenih pripadnika al-Qaide.

Svjedok koji je preživio napad u crkvi rekao je da su na-padači odmah nakon ulaska ubili svećenika. Nakon toga subacali bombe i detonirali svoje eksplozivne prsluke. Snage si-gurnosti s njima nisu niti pokušale pregovarati. Na mjestu do-gađaja uočeni su pripadnici američkih postrojbi, kao i ameri-čki vojni helikopter koji je kružio iznad mjesta tragičnog do-gađaja, ali njihova uloga još nije posve jasna, piše BBC.

Napad izveden dan uoči blagdana Svih Svetih jedan jeod najkrvavijih počinjenih u Iraku protiv kršćana. Papa Be-nedikt XVI. osudio je „apsurdno i okrutno nasilje protiv ne-zaštićenih ljudi“ u Iraku. „Molim za žrtve tog apsurdnog na-silja, tim okrutnijeg jer se obrušilo na nezaštićene osobe, oku-pljene u Božjoj kući, mjestu ljubavi i pomirenja“, rekao jePapa tijekom mise na Trgu svetog Petra u Rimu. (hina/HRT)

Katolički biskupi Engleske prihvatili pet anglikanskih biskupa

Katolički biskupi Engleske prihvatili su 8. stude-noga pet anglikanskih biskupa tradicionalista koji sudan ranije uručili svoje ostavke nadbiskupu Canterbu-rya Rowanu Williamsu.

U priopćenju koga potpisuje biskupski delegat mons.Alan Hopes piše: „Prihvaćamo odluku biskupa AndrewaBurnhama, Keitha Newtona, Johna Broadhursta, EdwinaBarnesa te Davida Silka da uđu u puno zajedništvo s Katoli-čkom Crkvom preko ordinarijata za Englesku i Wales koji ćebiti osnovan na osnovu naputka iz apostolske konstitucije An-glicanorum Coetibus. Na sljedećem redovitom zasjedanju Ka-toličke BK Engleske i Welsa raspravljat će se o osnivanju or-dinarijata i proširit ćemo srdačnu dobrodošlicu onima kojitraže da budu pripadnici istoga“. /IKA/

Zvonik � 11/2010 19

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu

IZDANJA„Svjetlo svijeta“

Papa u razgovoru s novinarom Peterom See-waldom otvoreno progovara o krizi i skandalimau Crkvi, o reformama, o društvu i vjeri. Knjiga jeu izdanju Verbuma.

Apostolski oci I.Pisma sv. Ignacija Antiohijskoga, Poslanica

Filipljanima sv. Polikarpa i Polikarpovo mučeni-štvo. Verbumovo izdanje.

Temeljni tečaj vjere Priručnik je sabrao u jednoj

knjizi važne vjerske sadržaje u obliku jednostav-noga vjerskog tečaja za obitelji, mlade, kao i zažupne i molitvene zajednice. Knjiga u izdanjuVerbuma.

Mali vodiči za svakogaSmisao života, Či-

stilište i Biblijska obra-na vjere. Knjiga u izda-nju Verbuma.

Sveti Nikola Tavelić, prvi hrvatski svetacVeritasovo izdanje

Spomendan Karoline Kózka je 18. studenog. Rođena je2. kolovoza 1898. godine kao četvrto od 11 djece u siroma-šnoj i pobožnoj seljačkoj obitelji u mjestu Wał-Ruda kod Tar-nowa u jugoistočnoj Poljskoj. Iz njihove su se male drvenekuće često čule pjesme i molitve, pa su kućni prijatelji, su-sjedi i rođaci njihovu kuću od milja nazivali kościółek (cr-kvica)

Šestogodišnju narodnu školu Karolina je završila 1912.godine, pa je pomagala svome ujaku Franciszeku Borzec-kom, u knjižnici i u kulturnom centru. Ujak je imao velikiutjecaj na njezin duhovni život. Na početku Prvog svjetskograta upao je u kuću Karolinine obitelji jedan vojnik ruske car-ske vojske, a onda je Karolinu i njezinoga oca natjerao ušumu. Karolininog oca je pustio da bježi, pa se dao u trk zaKarolinom. Ona je bježala sve dalje i dublje u šumu. Vojnik jejurio za njom. Bježeći izgubila je svoju jaknu i cipele. Kad jeRus sustigao djevojku, pokušao joj je strgnuti maramu sglave, ali se Karolina hrabro branila. Marama je u i njezinukraju bila znak djevojaštva i čistoće. Budući da mu se Karo-lina opirala i branila mu da joj skine maramu, vojnik ju je sa-bljom teško ranio po ruci. Od bola se Karolina srušila na zem-

lju. Nato ju je vojnikostavio i pobjegao.Karolina je ostalateško ranjena. Tamoje iskrvarila. Istomnakon dva tjednapronašli su njezinimještani njezino ne-raspadnuto tijelo.Ljudi su shvatili daje Karolina umrlazato što nije htjela iz-gubiti svoju djevoja-čku čast. Odmah suje počeli štovati kaosveticu. Na njezinusprovodu se okupiloveliko mnoštvo na-roda.

Karolinu Kózkasu vjernici počelištovati kao poljsku

Mariju Goretti. Tako je Karolina postala simbol čistoće zamlade Poljake. Papa Ivan Pavao II. ju je proglasio blaženom1987. godine. Zaštitnica je katoličke udruge mladeži: „Kato-lickie Stowarzyszenie Młodzieży“ u Poljskoj. Zaštitnica je ipokreta čistih srdaca „Ruch Czystych Serc“.

Grčko ime Krizogon se uHrvata vremenom preobliko-valo u ime Krševan. Na gr-čkom jeziku Krizogon značirođen u zlatu. Sveti Krševan jejedan od zaštitnika hrvatskogagrada Zadra. Spadao je međunajštovanije svece Katoličkecrkve. Zato mu je ime uvrštenou Rimski kanon – prvu euhari-stijsku molitvu Rimskoga mi-sala. Građani Zadra su 4. svib-nja 1175. godine podigli lijepucrkvu u njegovu čast. Ta jecrkva jedna od najljepših ro-maničkih crkava u Hrvatskoj.Pokraj crkve je bila i najdugo-vječnija benediktinska opatijau Hrvatskoj. Opatiju svetogaKrševana su dokinuli Francuzi1807. godine. Nakon raspušta-nja samostana, u zgradi samo-stana je djelovala gimnazija ilicej. Za vrijeme bombardira-nja 1944. godine samostan jepogodila bomba, te je posve ra-zoren. Ta je opatija iznjedrila zadarski samostan svete Marije,u kojem i danas djeluju sestre benediktinke. U grbu, barjakui na pečatu grada Zadra vidimo lik svetoga Krševana.

O najstarijim kršćanskim svecima imamo malo povijes-nih podataka, ali tim više legendi i predaja. U povijest spadačinjenica da je za Dioklecijanova progonstva mučeništvo pre-trpjelo mnogo kršćana. Krševan je bio akvilejski mučenik izvremena Dioklecijanova progonstva kršćana. U predaji jeostalo zapamćeno da je Krševan bio vjeroučitelj svetoj Stošiji(Anastaziji), kojoj je posvećena današnja zadarska katedrala.Dok je Anastazija bila u tamnici, sveti Krševan joj je pisaopisma kako bi je ohrabrio i dao joj podršku. Na koncu je i samKrševan morao položiti ispit o svojoj vjernosti. Nagovarali suga da se odrekne vjere. Trebao se odreći vjere, pa bi mogaobrzo napredovati u društvu. Postao bi prefekt i konzul jedneprovincije. Vjeran Kristov svjedok – Krševan je odbio tu po-nudu. Nije htio pogaziti vjeru. Predaja dalje drži da je upravona dan 24. studenog pretrpio mučeništvo, kad mu je odrub-ljena glava. Predaja dalje drži da je 649. godine njegovo mu-čeničko tijelo iz okolice Akvileje preneseno u Zadar. Štovanjesvetog Krševana je bilo od velike važnosti ne samo za vjerskii kulturni, već i za društveni i politički život srednjovjekov-noga Zadra. To je štovanje gradu donijelo pravi duhovni pro-cvat. Zahvaljujući štovanju svetoga Krševana, Zadar i Hrvat-ska su dobili jednu od najljepših romaničkih crkava. U povi-jesti se zadarska crkva svetoga Krševana službeno spominjeistom 918. godine.

11/2010 � Zvonik20

Svetac mjeseca

18. studenogKarolina Kózka

(Kózkówna)(* 2. kolovoza 1898. + 18. studenog 1914.)

� Četvrto od jedanaestero djece �� njezinu su kuću zvali crkvica �

� završila šestogodišnju narodnu školu �� pomagala u knjižnici i u kulturnom centru �

� mučenica djevojačke časti � zaštitnica poljske mladeži �

24. studenogSveti Krševan (Krisogon)

(4. stoljeće)� Svetac lijepog imena � zaštitnik vjeroučitelja �

� hrabrio je svetu Anastaziju � nudili mu visoke položaje �� nije se odrekao Krista � ubijen za vjeru �

� zaštitnik grada Zadra � zaštitnik vjeroučitelja �

Piše: Stjepan Beretić

U Djetetu Isusu, o kojem je našsluga Božji o. Gerard napisao brojnestranice u svojim rukopisima i s čijimsu značenjem, poprilično, upoznati čita-telji Zvonika, sve više otkrivam i uklju-čenost sluge Božjega u širenje i pro-dubljenje štovanja Djeteta Isusa što jepokrenula sv. Terezija iz Avile.

Čitajući, naime, pomno pozamašnuznanstvenom metodom obrađenu povi-jest štovanja Djeteta Isusa u Karmelu,bolje sam upoznao navlastitosti kon-kretnog štovanja Kristova čovještvasvete Terezije Avilske. Ova je UčiteljicaCrkve to štovanje na poseban način po-vezala s Djetetom Isusom. Nosila je, pri-mjerice, sa sobom kipić Malog Isusa naputovanjima, zaprežnim kolima, kada jeputovala na osnutke svojih samostanadiljem Španjolske, i tako, u konkretnomobliku, očitovala svoje štovanje Kristo-vog Čovještva.1

Po uzoru na svoju Obnoviteljicu,tvrdi spisateljica spomenute knjige, svisamostani karmelićanki i karmelićanasu štovali „Malog Isusa“. Nije bilo sa-mostana bez njegovog kipića postavlje-nog na počasnom mjestu. Spomenutodjelo o Malom Isusu donosi povijest ifotografije brojnih kipića „Malog Isusa“,koji se nalaze i danas po samostanima ikojima se iskazuje štovanje Utjelovlje-noj Riječi u liku „Djeteta“. Danas su po-sebno značajna svetišta „Malog Isusa“onog u Pragu, kojeg, prema informaci-jama, posjeti do milijun hodočasnika go-dišnje. Kako je Gerard živio i primaosvoju redovničku formaciju na teritorijuaustrougarskih karmelićana, prenio jesa sobom to tradicionalno štovanje„Malog praškog Isusa“ u Sombor. Uzsvetište „Malog Isusa“ u Pragu, postojidanas i jedno drugo svetište „MalogIsusa“ u Europi, u Arenzanu, nedalekoÐenove u Italiji, koje i danas privlačibrojne hodočasnike iz cijele Italije.

Činjenica je da je o. Gerard napi-sao brojne stranice o štovanju „MalogIsusa“ i o njemu zanosno propovijedao.Raduje me da sam neovisno od sazna-nja iz ove knjige, kroz studij Gerardovihrukopisa došao do zaključka da je našsluga Božji jednako tako u Djetetu

Isusu štovao Kristovo Čovještvo kao isv. Terezija. Ipak, pažljivo čitanje spo-menute knjige o povijesti štovanja Dje-teta Isusa nametnulo mi je pitanje je linaš sluga Božji, u cjelokupnoj povijestispomenutog štovanja „Malog Isusa“,nečim to štovanje obogatio?

Uspoređujući saznanja iz Gerardo-vih rukopisa, u povezanosti s podacimakoje sam crpio iz ove knjige o povijestištovanja Djeteta Isusa, došao sam naj-prije do naslućivanja, a onda i zaklju-čaka da se sluga Božji nije zadovoljiosamo time da promiče tradicionalnoštovanje Djeteta Isusa, kojem je na čelusv. Terezija Avilska, postavljajući kipMalog Isusa na počasno mjesto, negoda je, slijedeći poticaje sv. Terezije, pre-slagao i gradio na „Malom Isusu“, nanjegovom Čovještvu, učenje triju učite-lja Crkve: svete Terezije Avilske, sv.Ivana od Križa i Terezije od DjetetaIsusa. Činjenica je da Gerard ističe,podvlačeći, da se Isus Krist po svomeUtjelovljenju ponizio, postao „Malen“ itime postao uzorom duhovnog sustavasv. Ivana od Križa koji je utemeljen naponiznosti – slobodi – „Slobodi od svegašto nije Bog“. Otac Gerard tu Ivanovustvarnost tumači tako da životom i pisa-njem ističe da u mjeri po kojoj je dušaslobodna od „sebeljublja“, od „sebično-sti“, postaje ponizna, „malena“ kao IsusKrist u Utjelovljenju, da je tada priprav-na na „sjedinjenje s Bogom“. Stoga ne-prestano ističe u svome pisanju da jeUtjelovljeni Sin Božji, uvijek „Mali“, čaki u Euharistiji“2. To jest da je: uzor po-niznosti odnosno „ogoličenja“ sv. Ivanaod Križa po kojem se, duša „ispražnjujeod svega što nije Bog“. Da zida na tomtemelju zgradu duhovnog kršćanskogživota, koji završava u „sjedinjenju dušes Bogom“, dinamizmom vjere ufanja iljubavi.

Iz svega što sam spomenuo i dosada pisao u „Zvoniku“, proizlazi da jeo. Gerard ne samo promicao štovanjeKristovog Čovještva u liku „Malog Isu-sa“, u našim krajevima onako kako gaje štovala španjolska mističarka sv. Te-rezija iz Avile, nego je znao, na vrlo pri-stupačan način, običnom somborskom

puku, kroz lik „Malog Isusa“, prenijetiučenje mističnog učitelja Ivana odKriža, Velike i Male Terezije i poučiti ihkako stvarati prostore u duši za „male-nost“ i po njoj pripremiti prostor u dušida se Isus Krist u njoj nastani. Postići„sjedinjenje duše s Bogom“, sve je tonovost pod našim podnebljem!

Potvrđujem moje mišljenje sljede-ćim navodima iz obilne pismene ostav-štine našega sluge Božjega: „Mali Isu-se, Ti si u nama kao mlado zeleno žitokoje želiš u nama rasti. Kad nas muče iubijaju, onda rasteš i sazrijevaš u namakao na drvetu križa… Kad Isus u namapostane zrela vlat po suzama pokore ivrućine srca, bit će nam u nebu čudno-vat brat. Mi ćemo njemu biti sladakkolač a on nama“3. Dakle iskustvo, „uži-vanje“!… „Uvjet pak takvog duhovnograsta u Isusu Kristu se nalazi u „male-nosti“, kad „rastemo u slobodi“ podno-seći poteškoće koje su kao oluje i burekoje prate kao što prate sazrijevanjepšenice. Taj proces Gerard izražava isljedećim tekstom: „Mali Isus i MalaTerezija žele da se operemo vodomponiznosti jer tko nije ponizan (slobo-dan), misli na ono što su o njemu rekliili što će o njemu reći“4. Jamačno zatošto je „sebeljubiv“ i „sebičan“, i time pri-ječi slobodu duše da se otvori Bogu,„sjedinjenju“ s njime Prostor duše nijeslobodan da „Isus bude kolač nama ami Isusu“!5. Zar sve to nije obogaćenještovanja Djeteta Isusa, UtjelovljenogSina Božjega i njegova značenja u krš-ćankom životu?

—————1. Giovanna della Croce, Gesù Bambino

nel Carmelo Teresiano, Milano 1967. (Pri-jevod djela napisanog na njemačkom je-ziku pod naslovom: „Das Jesulein in The-resianischen Karmel“).

2. Razgovor s Isusom, 004031. „Euhari-stijski Isus izgleda kao malo dite s raskri-ljenim ručicama, koje prosipaju slatkesjajne zrake kako bi svakoga usrećio i za-grlio.“‘

3. Biser mišljenja, 004066.4. Th. pastoralis, 003352-53: 00267;

003008.5. Razgovor s Isusom, 003972; 004065.

Zvonik � 11/2010 21

Naš kandidat za svecaGovori vam sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić

Doprinos o. Gerarda produbljenju štovanjaDjeteta Isusa

Piše: o. Ante Stantić, OCD

Nastavljamo iz prošloga broja našutemu o molitvi Crkve – Božanskom ča-soslovu. Jasno da je tema povezana, aliako razmatramo i ovako odvojeno, si-gurno nam je poučno i za dušu korisno.

Što je Isus sam činio, to je i namazapovjedio. „Molite“ – govorio je često –„tražite“, „ištite“, „u moje ime“. Predaonam je i molitveni obrazac koji se nazivaMolitva Gospodnja. Opominjao je da jemolitva potrebna. I to molitva ponizna,budna, ustrajna, zaufana u dobrotuOčevu, s čistom nakanom i u skladu sBožjom naravi. I apostoli nam u svojimposlanicama neprestance govore o mo-litvi, osobito hvalbenoj i zahvalnoj. Po-tiču da molitva što se u Duhu Svetomupo Kristu upravlja Ocu treba biti upornai postojana, kako bi bila djelotvorno po-svetna. Razlikuju molitvu hvalbenu,zahvalnu, molitvu prošnje i zagovornumolitvu.

Crkva nastavlja Kristovu moli-tvu. Budući da je sav čovjek od Boga,dužan je priznavati i ispovijedati Stvori-teljevo gospodstvo. To su pobožnicisvih vremena iskazivali molitvom. Amolitva koja se upravlja Bogu treba bitipovezana s Kristom, Gospodarom svihljudi, jedinim Posrednikom, po komu je-dinom imamo pristup k Bogu. On,naime, tako sa sobom sjedinjuje svuljudsku zajednicu da su molitva Kri-stova i molitva cijelog ljudskog roda naj-tješnje povezane. Jer u Kristu, i to unjemu jedinomu, ljudsko bogoštovljepostiže svoju spasonosnu vrijednost isvrhu. Osobito su i najtješnje s Kristompovezani oni koje on sakramentom no-voga rođenja pridružuje, kao udove,svomu Tijelu, to jest Crkvi. Tako se ucijelo Tijelo od Glave razlijevaju bogat-stva što pripadaju Sinu: priopćavanjeDuha, istina, život i sudjelovanje u nje-govu bogosinstvu. To se sve očitovalo usvoj njegovoj molitvi dok je boraviomeđu nama. Sve tijelo Crkve sudjelujeu svećeništvu Kristovu: svi se krštenicinovim rođenjem i pomazanjem DuhaSvetoga posvećuju da budu duhovnidom i sveto svećenstvo. Tako se ospo-sobljuju za bogoštovlje Novoga saveza,koje ne pro istječe iz naših sila, nego izzasluga i dara Kristova. Bog nije mogaovećim darom obdariti ljude nego timešto im je za glavu postavio svoju Riječ,po kojoj je sve stvorio, a njih je učinionjezinim udovima. Tako je on Sin Božji

i Sin čovječji, jedan Bog s Ocem, i jedanod ljudi s ljudima. Zato i onda kadaBogu upravljamo molitvu, ne izuzi-mamo Sina. I kad moli tijelo Sinovo, neodjeljuje se od svoje glave. Tako on, kaojedini spasitelj tijela svoga, Gospodinnaš Isus Krist, moli i za nas, i moli unama, i mi se njemu molimo. Moli zanas kao naš svećenik. Moli u nama kaonaša glava. A mi se njemu molimo kaosvome Bogu. Raspoznajemo, dakle, inaše glasove u njemu i njegove u na-šima. U tome je, dakle, dostojanstvokršćanske molitve: njome sudjelujemou samoj odanoj pobožnosti Jedinoro-đenca prema svome Ocu i u onoj moli-tvi koju je on u zemaljskom životu rije-čima izražavao, a sada se u ime njegovoi za spasenje cijeloga ljudskog roda ne-prestano nastavlja u Crkvi i u svim nje-zinim udovima.

Djelovanje Duha Svetoga. Jedin-stvo pak Crkve moliteljice djelo je DuhaSvetoga. On je isti u Kristu, u cijelojCrkvi i u svakom kršteniku. Ovaj „Duhpotpomaže našu nemoć“ i „za nas sezauzima neizrecivim uzdasima“ (Rim8,26). I kao Duh Sina, on nam ulijeva„duha posinstva po kojem kličemo:‘Abba, Oče’!“ Ne može, dakle, biti krš-ćanske molitve bez djelovanja DuhaSvetoga: on ujedinjuje cijelu Crkvu i poSinu je privodi k Ocu.

Zajedničarska narav molitve.Primjer i zapovijed Gospodina i apo-stola o neprestanoj molitvi ne valja sma-trati čisto zakonskim pravilom, nego tospada na nutarnju bit same Crkve.Crkva je zajednica, pa i molitvom moraočitovati svoje zajedništvo. Čim se uDjelima apostolskim prvi put govori ozajednici vjernika, ta se zajednica po-javljuje sabrana u molitvi „sa ženama, iMarijom, Majkom Isusovom, i braćomnjegovom“ (Dj 1,14). „U mnoštvu onihšto prigrliše vjeru bijaše jedno srce ijedna duša“ (Dj 4,32). Ta se jednoduš-nost temeljila na riječi Božjoj, na brat-skom zajedništvu, molitvi i euharistiji. Ionu molitvu što su obavljali samoći, kodzatvorenih vrata, a nužna je i preporu-čljiva, udovi Crkve vrše po Kristu uDuhu Svetom. Ipak, zajednička molitvaima posebno dostojanstvo, jer je samKrist rekao: „Gdje su dvojica ili trojicasabrana u moje ime, tu sam ja međunjima“. (Mt 18,29)

11/2010 � Zvonik22

Upoznajmo govor liturgijskih znakova

Molitva Crkve u Božanskom časoslovuPiše: dr. Andrija Kopilović

21. 11. 2010.KRIST KRALJ

2 Sam 5,1-3Ps 122,1-2. 3-4a. 4b-5

Kol 1,12-20Lk 23,35-43

„Isuse, sjeti me se kada dođeš ukraljevstvo svoje.“ A on će mu: „Zaistati kažem: danas ćeš biti sa mnom uraju!“

28. 11. 2010.1. nedjelja Došašća

Iz 2,1-5Ps 122,1-2. 3-4a. 4b-5. 6-7. 8-9

Rim 13,11-14Mt 24,37-44

Zato i vi budite pripravni jer u časkad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.

5. 12. 2010.2. nedjelja Došašća

Iz 11,1-10Ps 72,1-2. 7-8. 12-13. 17

Rim 15,4-9Mt 3,1-12

Glas viče u pustinji: Pripraviteput Gospodinu, poravnite mu staze!

12. 12. 2010.3. nedjelja Došašća

Iz 35,1-6a. 10Ps 146,6-7. 8-9a. 9b-10

Jak 5,7-10Mt 11,2-11

Pođite i javite Ivanu što ste čuli ividjeli: Slijepi progledaju, hromi hode,gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtviustaju, siromasima se navješćujeEvanđelje.

Zaista, kažem vam, između rođe-nih od žene ne usta veći od Ivana Kr-stitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvunebeskom veći je od njega!

19. 12. 2001.4. nedjelja Došašća

Iz 7,10-14Ps 24,1-2. 3-4. 5-6

Rim 1,1-7Mt 1,18-24

Sve se to dogodilo da se ispuništo Gospodin reče po proroku: Evo,Djevica će začeti i roditi sina i nadje-nut će mu se ime Emanuel – što znači:S nama Bog!

Briga za vlastito kulturno blago dugo je prepuštanaonima koji bi to trebali činiti sukladno svojoj temeljnoj misiji.Međutim, bogato i vrijedno kulturno naslijeđe Katoličkecrkve danas opominje i poziva na djelovanje u cilju njezineelementarne zaštite. Katoličkom baštinom zasigurno se mo-žemo ponositi, a da bismo to mogli moramo joj ozbiljno i stru-čno pristupiti.

Razdoblje prve polovice XIX. stoljeća jest doba u kojemzapočinje briga za „starine“ koje danas nazivamo kulturnimdobrima. To je vrijeme u Europi obilježeno stvaranjem su-vremenih nacionalnodemokratskih država, novih društvenihodnosa, jačanjem nacionalnog identiteta, vraćanjem premaprošlim vrijednostima, osnivanjem društava i profesionalnihudruženja, te utemeljenjem prvih znanstvenih i kulturnih in-stitucija. Brigu oko kulturnog naslijeđa vremenom preuzi-maju od strane države osnovane stručne institucije – danas suto zavodi za zaštitu spomenika kulture, koje imaju za cilj daevidentiraju kulturna dobra, utvrde njihovo stanje, propišu,ukoliko je potrebno, mjere zaštite te, na koncu, predviđenemjere i sprovedu.

Kada je riječ o ovdašnjoj hrvatskoj kulturnoj baštini, ušto integralno spada i dio nasljeđa Katoličke crkve, prvo štotreba reći jest da do danas nije urađen njezin popis. Drugimriječima, ni jedno mjerodavno tijelo u Srbiji nema evidencijuo tome što pripada kulturnoj baštini Hrvata u Srbiji. Isto tako,valja iznijeti i podatak da se o kulturnoj baštini Hrvata u Sr-biji ne vodi nikakva sustavna briga, čime se ne tvrdi da ne-kakve ad hoc radnje ne postoje, niti se izdvajaju stalna zna-čajnija financijska sredstva za njihovo održavanje.

Prvi koraci k sustavnom istraživanju dijela baštine

U tom smislu, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata,kao prva profesionalna ustanova u području kulture, koja imaza cilj rad na očuvanju, unaprjeđenju i razvoju kulture Hrvatau Vojvodini, poduzeo je u domeni vlastitih mogućnosti prvekorake na planu istraživanja kulturne baštine. Preciznije re-čeno, jedna od važnih pretpostavki za ostvarivanje maloprijedefinirane misije, napose iz rakursa istraživanja koji referi-raju na kulturnu baštinu Hrvata na ovim prostorima, jesu iistraživanja vezana uz postojanje Katoličke crkve i njezina bo-gata naslijeđa, napose umjetničkoga. Radi toga, Zavod je usuradnji s doktorandom povijesti umjetnosti na Filozofskomfakultetu Sveučilišta u Zagrebu Dušanom Škorićem poče-tkom ove godine razvio projekt pod nazivom „Barokno sli-karstvo XVIII. stoljeća u samostanima i rimokatoličkim cr-kvama u Vojvodini“, koji je dobio djelomičnu potporu Mini-starstva kulture Republike Srbije. Prema našem uvjerenju,on predstavlja ostvarivu obvezu prema katoličkoj umjetničkojbaštini u Vojvodini, preciznije, njenom baroknom slikarstvu.

Prvi rezultati istraživanja kazuju kako je sadašnje stanjesačuvane barokne katoličke baštine u Vojvodini još uvijek ne-dovoljno istraženo ili je mjestimično urađeno amaterski. Za-starjela literatura, nepovezanost s istraživanjima u CentralnojEuropi i izostanak suradnje s njenim kadrovima i znanstve-nim ustanovama, nezainteresiranost znanstvenika ili, boljerečeno, nepostojanje odgovarajućih kadrova, nedostatak su-vremene usporedne literature, samo su dio zatečenog stanja.

Realizacijom projekta pridonijet će se stvaranju realnije slikestanja umjetničke katoličke baštine, baroknog slikarstva. Na-pominjemo da u Vojvodini ima oko 120 crkvenih objekata čijiumjetnički sadržaj nije poznat. Istina, negdje je neznatan i ne-važan, ali ponegdje može biti važan i obiman – samo u fra-njevačkom samostanu u Subotici ima oko 70 baroknih slikavelike ili zadovoljavajuće vrijednosti. Procjenjuje se da je brojbaroknih slika oko 700.

Preliminarna istraživanja voditelja istraživačkog tima,Dušana Škorića, povjesničara umjetnosti, dovela su do zapa-njujuće vrijednih djelâ kojima bi se ponosio svaki muzej uCentralnoj Europi. Da nabrojimo samo više djela Franca An-tona Maulbertscha, Paula Trogera, Kremsera Smidta, kaocentralnih figura bečke likovne Akademije, pa do češkog sli-kara Jozsefa Ignjaca Raaba, djela budimske slikarske obiteljiFalconer i Kronawetter, franjevca slikara Blasiusa Gruberaiz Slavonije, itd. Zatim, tu su djela Paulusa Sensera, JoszefaAmona, Mathiasa Hanischa, Johanna Wollenhofera, ali i, štoje zanimljivo, djela srpskih umjetnika koji su radili slike zaglavne oltare za katoličke crkve, primjerice djelo DimitrijaPopovića iz Zrenjanina za crkvu u Titelu, gdje je radio neštokasnije i Arsa Teodorović...

Najstariji vjerski objekt u BačkojNajstariji očuvani vjerski ob-

jekt u Bačkoj je franjevački samo-stan i crkva Uznesenja BlaženeDjevice Marije u Baču. Nalazi senedaleko od Bačke tvrđave, crkvaje najstarija u našoj biskupiji (izoko 700. godine), a samostan jeizgrađen u kasnoromaničkom iranogotičkom stilu. Temelje Fra-njevačkog samostana postavili supripadnici viteško-monaškog redatemplara, koji su se borili u kri-žarskim ratovima, još 1169. go-dine. Kasnije pripada franjevcima(oko 1300. godine). U svojimosvajačkim pohodima, Turci suga djelomice porušili, a toranj pre-tvorili u džamiju. U ratovima kojisu se vodili do kraja XVII. sto-

Zvonik � 11/2010 23

ReportažaKATOLIČKA BAŠTINA U VOJVODINI

Bogato i vrijedno kulturno naslijeđe naše CrkvePiše: Tomislav Žigmanov

ljeća, samostan je u više navrata rušen i paljen, doziđivan iobnavljan pa otuda i arhitektonsko šarenilo samostanskihzgrada.

Do 1688. godine pripadao je Ugarskoj provinciji Presve-tog Otkupitelja, a od tada je pod upravom provincije BosneSrebrene. Njoj je pripadao do podjele ove provincije 1757.,kada je utemeljena provincija sv. Ivana Kapistranskoga. Od1900. do 1923. bio je pod upravom Ugarske provincije sv.Ivana Kapistranskoga, a od te godine franjevački je samostanu Baču član Hrvatske provincije svetih Ćirila i Metoda.

Samostan ima vrijednu zbirku slika, napose iz razdobljabaroka XVIII. stoljeća, zatim sakralnih predmeta (kaleža, svi-jećnjaka...) te odjevnih predmeta. Također, treba istaknuti dau bačkom franjevačkom samostanu postoji vjerojatno brojemnajbogatija i najbolje očuvana knjižnica. To je iz razloga što suknjige nabavljane za potrebe redovnika dušobrižnika u novi-cijatu, ili su, pak, ostale kao ostavština ne malog broja franje-vaca koji su u Baču umrli.

I Katolički mjesečnik Zvonik osnovan je 19. rujna 1994.godine upravo u Baču, „u sjeni zvonika franjevačke crkve iz13. stoljeća“. I danas logo našeg lista predstavlja upravo zvo-nik i dio bačkog franjevačkog samostana.

Najstariji vjerski objekt u SrijemuCrkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Moroviću,

značajni je spomenik kulture iz XIII. stoljeća. Građena je uromaničkom stilu, koji se ne zatiče često u gradnji katoličkihcrkava u Vojvodini. Nalazi se na mjesnom groblju u Moro-viću, drevnom naselju u Srijemu, udaljenom 15 km od Šida.Morović je izgrađen na obalama rijeka Bosuta i Studve, kojepremošćuje čak sedam mostova. U središtu sela je uzvišenjegdje se nalaze ostaci pravog grada, utvrđenja, koje je tu podi-gnuto još u vrijeme Rimljana.

U samoj crkvi je nekoliko grobova crkvenih velikodo-stojnika, a prema jednoj mjesnoj legendi u njoj je sahranjen isveti Ivan Kapistran. Zbog velikih oštećenja, sve do skora

okupljanje vjernika u srednjovjekovnoj morovićkoj crkvi nisubila moguća. Naime, nakon 40 godina započela je obnovacrkve u suradnji s Mjesnom zajednicom Morović i Zavodomza zaštitu spomenika kulture u Srijemskoj Mitrovici. Bakre-nim limom saniran je cjelokupni krov i toranj crkve, tako daje zaustavljeno daljnje propadanje.

Na inicijativu vlč. Nikice Bošnjakovića, župnika u Šidu iupravitelja ove crkve, crkva želi postati Svetištem Marije Po-moćnice kršćana i duša u čistilištu. Morović je u srednjem vi-jeku bio veliko marijansko svetište i arhiđakonat za 43 sri-jemske župe u kojega su hodočastili vjernici iz čitavoga Sri-jema, Bačke i Bosne. Trenutno u mjestu Hrvati katolici čine15% stanovništva.

11/2010 � Zvonik24

Reportaža

Visoko izaslanstvo Ministarstva kulture RH posjetilo Zavod

Izaslanstvo Ministarstva kulture Republike Hrvatskena čelu s ravnateljicom Uprave za kulturni razvitak mr. sc.Brankom Šulc posjetilo je 9. i 10. studenog Zavod za kulturuvojvođanskih Hrvata. Uz mr. sc. Branku Šulc, u izaslanstvusu bili i glavna konzervatorica za pokretna kulturna dobrau Ministarstvu Ranka Saračević-Würth, zatim pomoćnik rav-natelja Hrvatskog restauratorskog zavoda Mario Braun ipročelnik Konzervatorskog odjela MK u Požegi dr. sc.Žarko Španiček. Ravnatelj Tomislav Žigmanov tom je pri-godom upoznao goste sa stanjem i prilikama u području kul-ture Hrvata u Vojvodini te o dosadašnjim aktivnostima Za-voda. Gosti su poseban interes očitovali za temu zaštite kul-turnih dobara, radi čega su i posjetili jedan broj crkvenihobjekata u Bačkoj i Srijemu.

Najdevastiranija katolička crkva u VojvodiniKatolička crkva Presvetog trojstva u Kukujevcima iz-

građena je u XVIII. stoljeću. Veleban je graditeljski spomenikbaroka u Vojvodini, no danas je to crkveni objekt koji proki-šnjava, bez oltara i ijedne slike, bez klupa. Crkva je skoro pot-puno prazna, samo goli zidovi u njoj, sve je bilo pokradenouslijed ratnih zbivanja i progona. Na ulaznim vratima i danasstoji ispisan križ sa četiri ocila. Ova je crkva, naime, oplja-čkana i devastirana tijekom devedesetih godina XX. stoljeća,a gotovo deset godina u njoj je bila instalirana i radila pilana!

Od srednjega vijeka se zna da je selo većinom katoličko.Godine 1736. u Kukujevcima isključivo žive Hrvati, a koncemXIX. stoljeća u selo se doseljavaju Nijemci. Do početka Do-movinskog rata, selo je imalo svega 1% srpskog pravoslavnogživlja, dok se taj odnos sada okrenuo, pa toliko sada ima ka-tolika. Zavičajna udruga Kukujevčana, koja djeluje u sastavuZajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, or-ganizirala je u Suhopolju 21. kolovoza ove godine veliki zavi-čajni skup obilježavajući 15. godišnjicu svog egzodusa. Naskupu je odlučeno da se pristupi obnovi crkve PresvetogTrojstva u Kukujevcima te će taj dan ostati zapisan kao služ-beni početak obnove crkve.

Zvonik � 11/2010 25

Reportaža

Vrste kulturnih dobara

Očuvanje i zaštita kulturnog naslijeđa ima svoju pre-ciznu pravnu regulaciju. Tako u Srbiji postoji Zakon o kul-turnim dobrima, koji uređuje „sustav zaštite i korištenja kul-turnih dobara“.

Kulturna dobra se najčešće dijele na nepokretna, po-kretna i nematerijalna.

Nepokretno kulturno dobro može biti: grad, selo, na-selje ili njegov dio; zatim građevina ili njezini dijelovi, te gra-đevina s okolišem; područje, mjesto, spomenik i obilježje usvezi s povijesnim događajima i osobama; arheološko nala-zište i arheološka zona, uključujući i podvodna nalazišta; po-dručje i mjesto s etnološkim i toponimskim sadržajima; kra-jolik ili njegov dio koji sadrži povijesno karakterističnestrukture, koje svjedoče o čovjekovoj nazočnosti u prostoru;tehnički objekt s uređajima i drugi slični objekti.

Pokretno kulturno dobro može biti: zbirka predmeta umuzejima, galerijama, knjižnicama i drugim ustanovamauključujući i kod fizičkih osoba; crkveni inventar i predmeti;arhivska građa, zapisi, dokumenti, pisma i rukopisi; filmovi;antologijska djela likovnih i primijenjenih umjetnosti i di-zajna; etnografski predmeti; stare i rijetke knjige; novac, vri-jednosni papiri, poštanske marke i druge tiskovine; upora-bni predmeti (namještaj, odjeća, oružje i sl.); prometna i pri-jevozna sredstva i uređaji; predmeti koji su značajna svje-dočanstva razvitka znanosti i tehnologije.

Nematerijalno kulturno dobro mogu biti razni oblici ipojave duhovnog stvaralaštva što se prenose predajom ilina drugi način, a osobito: jezik, dijalekti, govori i toponi-mika, te usmena književnost svih vrsta; folklorno stvarala-štvo u području glazbe, plesa, predaje, igara, obreda, obi-čaja, kao i druge tradicionalne pučke vrednote, te tradicij-ska umijeća i obrti.

Prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara Re-publike Hrvatske, kulturna dobra se upisuju u Registar. Re-gistar kulturnih dobara Republike Hrvatske javna je knjigakoju vodi Ministarstvo kulture. Registar se sastoji od triliste: Liste zaštićenih kulturnih dobara, Liste kulturnih do-bara nacionalnog značenja i Liste preventivno zaštićenih do-bara. (izvor: wikipedia)

ličke baštine, odjednom sam prozivan ineki su me ljudi počeli izbjegavati. Ja-vljao sam se na natječaje za razne po-slove, čak i za grobara, ali i tu me nisuhtjeli primiti, tako da su se skupo ško-lovanje, putovanja i boravci u Zagrebu,knjige, časopisi, fotografiranje, odjed-nom svalili na mene, a pomoć nije dola-zila. Ne bih navodio jednog pokrajin-skih ministara i njegov odgovor kadsam tražio stipendiju, uglavnom, bio jeto vokabular iz Drugog svjetskog rata.Tek u posljednje vrijeme surađujem saZavodom za kulturu vojvođanskih Hr-vata iz Subotice, i nadam se da ćemozajednički izgurati „posao“ do kraja.Moram spomenuti prijateljski prijam odstrane šefice katedre dr. Sanje Cvetnić imentorice dr. Mirjane Repanić-Braun,kao i kolega i kolegica koji su mi po-mogli uklopiti se. Danas ondje imampuno prijatelja, tamo je redatelj PaoloMagelli s kojim sam radio ovdje dva de-setljeća, ili slikar i pisac Miro Glavurtićiz grupe Medila, stari beogradski prija-telj. Lijepo je sresti i Arsena Dedića, ko-jemu dugujem mnogo pri očuvanjusvoje osjetljivosti s kojom čovjek uvijekima problema, ali pruža puno ljepote.

ZV.: Spomenička baština, naposebarokno slikarstvo XVIII. stoljeću, u ka-toličkim crkvama u Vojvodini bila jetema kolokvija u Zavodu za kulturuvojvođanskih Hrvata, na kojem smoupoznali Vaš rad. Kada ste se i kojimpovodom počeli baviti ovom temom?� Otac mi je proveo život u Francu-

skoj, i ja sam, obilazeći unutrašnjostzemlje, bio zapanjen da selo u Norman-diji od dvadesetak kuća ima ogromnugotičku crkvu, koju su radili i po dvastoljeća, dakle, do duboke renesanse.Drugi dojam je katolička crkva u Ba-čkom Brestovcu koju je sačuvala nekadivna gospođa Njemica, koja mi je do-puštala „svirati“ orgulje kao dječaku odšest-sedam godina, tako što sam udaraopo tipkama dok je prijatelj iz škole priti-skao pedale. Taj nezaboravni dojam suustvari bijeli golubovi koji su bježali pocrkvi i taj njihov lepet krila čujem i sadakad žmireći slušam Bacha ili Albinonija.Naravno, neke tekstove iz katoličke ba-štine sam objavio ranije jer mi je to biloneodvojivo od ostalog materijala. Barokje jednostavno – barok. U Somboru samproveo dva desetljeća, to je grad doistanacionalno šarolik i upravo to čini gabogatim.

ZV.: Jeste li imali potporu u istraži-vanjima i od strane koga je dolazila, jeli bilo problema i kakvih?� Sjećam se, nažalost, uglavnom ru-

žnih dojmova. Kao Srbin koji je otišao uZagreb raditi doktorat na temu iz kato-

11/2010 � Zvonik26

IntervjuRazgovor s povjesničarom umjetnosti, Dušanom Škorićem

Katolička kulturna baština u Vojvodini vrijedna ali nepopisana

Razgovarala: Katarina Čeliković

Dušan Škorić rođen je u Bačkom Brestovcu1950. godine. Nakon srednje škole radio je u beo-gradskom Ateljeu 212, a radeći u kazalištu završio

je Višu pedagošku školu – li-kovni odsjek i povijest umjet-nosti na Sveučilištu u Beogra-du. Skoro cijeli radni vijek,izuzimajući pet godina uobrazovanju, radio je u kaza-lištima. Za sve to vrijemepunio je fascikle radeći na te-renu i po arhivima, te je obja-vio knjige: Škole crtanja kodSrba, Srpske ikone na staklu iManastir Privina Glava, kao i oko 40 znanstvenih radova.Kad je došao u godine da može raditi u nekom od muzeja,jer mu se činilo da može napraviti nešto korisno u nekomod njih, došle su mučne godine, u kojima je braneći prija-telje i kolege Hrvate i Mađare, stekao lošu reputaciju kodvlasti, pa one godine skupo potrošene a jadno vraćene, dase „skloni“ Milošević, te je „nagrađen“ tako da mu je one-mogućen bilo kakav posao.

S obzirom na to da sam obi-šao Vojvodinu nekoliko puta uz-duž i poprijeko, kako kažu paori,zatekao sam ondje gdje se nisamnadao, ključna i najvrednija dje-la u malim i zaboravljenim cr-kvama. Sve te slike, na oltarimaili rasute po korovima, sakristi-jama, kapelama, našao sam ujadnom stanju, kao nepotrebniostatak minulog vremena, kojisamo zauzima mjesto. Iritirao meje i stav nekih svećenika i žu-pnika koji nisu imali potrebu dazajedno to sklonimo u župnidvor, fotografiramo i damo ka-snije na restauraciju. Mislim daod strane biskupa nedostaje in-strukcija kako postupati s umjet-ničkim blagom koje nije u litur-gijskoj uporabi, koja bi bila ob-vezujuća. Tu mislim i na skulp-ture, knjige, liturgijsko ruho, itd.

ZV.: Što možete reći o kulturnojbaštini drugih Crkava u Vojvodini. Jesuli iste prilike?� Ne može se poreći neka vrsta lju-

bavi države i službene Srpske pravosla-vne crkve. Briga za kulturne spome-nike je nužna i stručno urađena, ali, re-cimo to slobodno, ima i puno improvi-zacije; stanje fruškogorskih manastiraje očajno, ta druga Sveta Gora je zauvi-jek upropaštena. Jedno vrijeme sam sdr. Vojislavom Matićem planirao knjigu„Kako su upropašteni fruškogorski ma-nastiri“, ali smo odustali – nije nam tre-bala svađa koja bi uslijedila. Nažalost,često se novac rasipa do vrhunca kičate neki manastiri, a pogotovo nove pra-voslavne crkve od cigala, u stilu neobi-zantije, više sliče na McDonald’s resto-rane nego na svetinje. Taj otpor premabaroku, kao fobija od katoličanstva, nijeprimjeren podneblju Vojvodine.

ZV.: Ima li u tomu odgovornosti odstrane države osnovanih institucija zazaštitu spomeničke baštine?� Nema dugoročne kulturne poli-

tike, dužnosnici uvijek kažu kako ne-maju podlogu u zakonu, itd. Ako uzme-mo stanje u Vojvodini, nema tko reći štoje zamišljeno u nerednih pet godina,čak ni za godinu dana, koja se zove„proračunska godina“. Kao da se i daljebojimo otvorenosti ka svijetu i veza poEuropi. Ima toliko muzeja koji bi htjelisurađivati, ali nema odgovora. Sad nasvoju ruku ugovaram za dvije godine uSalzburgu izložbu „Barok u Vojvodini“i nemam pojma kako ću to izvesti.

Zvonik � 11/2010 27

Intervju

ZV.: S vremena na vrijeme čuju seinformacije o otuđivanju vrijednihumjetničkih i drugih predmeta. Kakvesu Vaše spoznaje i što bi trebalo ura-diti?� Vojvodina je za vrijeme Otoman-

skoga carstva bila rubno područje itrudi se da to i ostane. Ima na desetinepraznih sela, naročito u Banatu i Sri-jemu, gdje je župnik daleko i navraćajednom godišnje u pojedine zapuštenecrkve s malo vjernika. Za to vrijeme ka-toličke crkve se pljačkaju, i rijetki suljudi u odgovarajućim državnim služ-bama koji reagiraju. Kao profesionalneljude, spomenuo bih one iz SUP-a u Zre-njaninu.

ZV.: Što držite najvećim kulturnimdobrom? � Ako krenemo vremenskom lini-

jom, to su crkve u Baču, Moroviću iArača, zatim aktivni i bivši samostani,dok su od pokretnih kulturnih dobaranajvrednija djela bečkih slikara MartinaAltomontea, Paula Trogera, Felixa IveLeichera, Kremsera Scmidta, od češkihFelixa Ignjaca Raaba i Mathiasa Ha-nischa (koji je ovdje ostavio oko 70djela), zatim čuvenih mađarskih slikaraiz umjetničke obitelji Falkoner, PaulaKronowettera, Sebastiana Stetnnera.Tu izdvajam i Posljednju večeru u bla-govaonici franjevačkog samostana uBaču. Po gradskim muzejima ima sto-tinjak djela iz renesanse i baroka kojinisu poznati javnosti jer su po depoima.

ZV.: Što biste izdvojili u područjuslikarstva?� To je svakako Raspeće s Marijom

Magdalenom rad Martina Altomontea idvije slike Paula Trogera. Drago mi jeda je sad upravo u tisku moja studija učasopisu Barockberichte iz Salzburga,pod nazivom: „Djela bečkih umjetnikau Vojvodini“. Dobro je da više ne misleda je ovo neka umjetnička pustinja kadvide što sve imamo.

Pokretna kulturna dobra sunajvredniji dio katoličke kul-turne baštine, samim time izlo-žena su propadanju i krađi. Nepostoji valjan popis i inventuraonoga što i gdje postoji. S drugestrane, bilo bi dobro napisatistručnu uputu svećenicima o po-stupanju s umjetničkom bašti-nom.

ZV.: Imate li uvida u nasljeđe kojese tiče kiparstva i arhitekture?� Usporedo proučavam arhitekturu,

skulpturu i primijenjenu umjetnost Ka-toličke crkve u Vojvodini i valjda ću stićinačiniti neku sintezu i izložbu, naravno,ako bude pomoći od „društva“.

ZV.: Što možete reći o pokretnimkulturnim dobrima?� Pokretna kulturna dobra su naj-

vredniji dio katoličke kulturne baštine,samim time izložena su propadanju i

11/2010 � Zvonik28

Intervju

krađi. Ne postoji valjan popis i inven-tura onoga što i gdje postoji. Ja radimbarok, ali je potrebno pokriti i ostaladva stoljeća. Volio bih da se pojavinetko od kolega za to razdoblje, klasici-zam, bidermajer, eklektiku, secesiju.Ima tu puno lijepih i dragocjenih djela.

ZV.: Očito je kulturna baština bo-gata i vrijedna. Što bi trebalo učiniti daona bude zaštićena sukladno pravi-lima struke? � Nažalost, nekako je raspoređeno

da se prave općinski i regionalni Zavodiza zaštitu spomenika kulture, bez do-voljno osoblja i novca, i ingerencija nji-hova s pokrajinskim Zavodom je nede-finirana, što sve ide na štetu umjetničkebaštine. Potrebno je da iz Pokrajinedođe malo više novca za reviziju ili novipopis i zaštitu umjetničkih djela. To jeposao koji je na papiru već dugo uplanu, ali se ne radi.

ZV.: Na koji način bi se trebalaučiniti veća dostupnost umjetničkogblaga? Jesu li to biskupijski muzeji? � Ja već godinama to predlažem, to

je europska praksa, sve što nije u litur-gijskoj uporabi odlazi u biskupijske mu-zeje koji su prebogati i imaju veoma ak-

tivne stručnjake, prave vrhunske iz-ložbe, kataloge, monografije, razmje-njuju te izložbe. Moramo što prije ućimeđu njih za svoje dobro. Mislim da ćeuskoro biti takav muzej banatske dije-ceze u Zrenjaninu, gdje ima dovoljno vr-hunskih djela i potporu biskupa. Ta su-radnja bila bi veoma značajna za promo-ciju Vojvodine. Iskreno se bojim da upredstavništvu Vojvodine u Bruxellesu,koje se sada oformljuje, neće biti povje-sničara umjetnosti. Upravo ta razmjenas biskupijskim muzejima bila bi prviznačajni iskorak i pozitivna priča onama.

Potrebno je što prije ofor-miti biskupijske muzeje! Sve štonije u liturgijskoj uporabi odlaziu biskupijske muzeje koji su pre-bogati i imaju veoma aktivnestručnjake, prave vrhunske izlo-žbe, kataloge, monografije, raz-mjenjuju te izložbe. Moramo štoprije ući među njih za svojedobro.

ZV.: Ima li dovoljno stručnih ljudiza bavljenje zaštitom spomeničke ba-štine, koje su struke najpoželjnije i gdjeih vidite?

� Stručnih ljudi nema dovoljno, po-stojeći kadar nema novca za putovanja,odlazak na seminare, nabavu litera-ture... Okolne zemlje su prije desetakgodina poslale cijelu generaciju da seškoluje po Europi i svijetu i oni su sadpreuzeli katedre i muzeje i sjajno ihvode. Tko sada ima novca slati djecuvan na studij, osim tajkuna i političara?

ZV.: Što biste preporučili i moždasavjetovali crkvenom vodstvu i sveće-nicima kada je u pitanju zaštita takovrijednoga naslijeđa?� Osim biskupijskih muzeja, zatim

samostanskih, potrebno je napisatistručnu uputu svećenicima o postupa-nju s umjetničkom baštinom. Danas sedogađa da lokalni soboslikari „restauri-raju“ oltarne slike, da se izbacuju ba-rokne klupe i naročito tekstil. Najmanjabriga posvećena je knjižnicama i arhi-vima, koje su, inače, pravo blago nesamo za proučavanje povijesti i povije-sti umjetnosti. Biskupijski muzeji mo-rali bi imati uposlene povjesničareumjetnosti, neka ih plaća država, jed-nog dana će se to vratiti. Stalno govo-rimo o Europi, a bježimo od nje.

Raznolikost i suradnjaobogaćuju, i to je ljepotanašega zanata

ZV.: Tema Vaše doktorske radnjeje Barokno slikarstvo u Katoličkoj crkviXVIII. stoljeća u Vojvodini, što je prvatakva radnja. Kakve su Vaše spoznaje?� Bit će mi drago da će nakon tiska-

nja disertacije, pogotovo na njema-čkom, taj materijal koji sam našaoveoma iznenaditi kolege u CentralnojEuropi, i potaknuti razne vidove sura-dnje. Već sada razmjenjujem podatke sdesetak kolega koji su prijatno iznena-đeni, i treba uskoro očekivati dosta po-ziva za posudbu djela za značajne iz-ložbe. To se može uvjetovati dolascimatih izložaba ovamo, itd. Makar ovdje uVojvodini treba shvatiti da imamo samojednu kulturnu baštinu iz više konfesija,raznolikost i suradnja obogaćuju, i to jeljepota našega zanata.

ZV.: Uz želju da Vaša disertacija iveliki angažman na očuvanju baštineKatoličke crkve budu na korist budućihpokoljenja, želimo Vam obilje Božjegablagoslova!

Dokument su objavila dva Pa-pinska vijeća – za kulturu i za među-religijski dijalog.

Dio dokumenta pod naslovom„Zdravlje: zlatni život“ nalazi se u br.2.2.3. U tom se dijelu dokumentaističe da su današnje alternativne te-rapije „stekle golemu popularnost jerzastupaju gledanje osobe u njezinojcjelovitosti i iscjeljenje umjesto lije-čenja. Holističko se zdravlje, kao štoje poznato, usredotočuje na važnuulogu duha pri fizičkom ozdravlje-nju“, piše dokument i dodaje: „Newage promiče širok spektar praksakao što su akupunktura, biofeed-back, kiropraktika, kineziterapija,homeopatija (o kojoj je ovdje riječ),„iridologija, masaža i razne vrste ‘bo-dywork’ (primjerice ergonomija, Fel-denkraisova metoda, refleksiologija,rofling, polaritetna terapija, liječenjedodirom itd.), meditacija i vizualiza-cija, nutricionističke terapije, psihi-čko iscjeljenje, razne vrste travar-stva, kristaloterapija, metaloterapija,muzikoterapija i komoterapija, tera-pije vezane uz reinkarnaciju te, ko-načno, programi u dvanaest etapa iskupine samopomoći.“

Nije sve u suprotnosti s kršćanskom porukom

Zahvaljujući i drugim autorimakoji se bave ovom važnom temom,može se istaknuti da je taj odlomak –što se teološkoga razmišljanja tiče –opisne naravi i da ne donosi sudove.Kao što i sami vidite, riječ je o jedno-stavnom nabrajanju različitih praksakoje pokret New age promiče i prak-ticira kao alternativu tradicionalnojmedicini, pa vatikanski dokument neulazi u raspravu jesu li te prakse uskladu s kršćanskom porukom i vje-rom. Mnoge od tih praksa nisu u pro-turječju s našim vjerovanjem i s krš-ćanskim naukom niti predstavljajuopasnost za vjernike. Tako je u broj-

nim katoličkim bolnicama po svijetu,kao metoda liječenja, prihvaćenaakupunktura, a među raznim biljnimlijekovima nalaze se i lijekovi sv. Hil-degarde, dok se travarstvom i pro-micanjem liječenja biljkama bave –već stoljećima – brojne redovničkemuške i ženske zajednice. Isto tako,muzikoterapija predstavlja jedno odredovitih sredstava za rehabilitacijuod hendikepa, a terapeutski dodir(healing touch) podučava se nanekim tečajevima pastorala zdrav-stva itd.

U čemu je problem?

Problem ili pitanje koje se za-pravo postavlja je sljedeće: koriste lise te prakse za širenje New agea?Ako je odgovor potvrdan, onda se tosvakako tiče i vjere i Crkve. Nisu sveprakse na istoj razini, niti sa stajalištastvarne terapijske učinkovitosti, nitisa stajališta mogućih filozofsko-vjer-skih matrica koje nisu kršćanske.Ono na što Crkva upozorava jest či-njenica da za vjernika nije dovoljnotek „uočiti“ da je određeni lijek ilisredstvo, u pojedinačnom slučaju,bio koristan. Liječnici znaju da su-vremena medicina, kako bi se utvr-dila stvarna učinkovitost terapij-skoga postupka, koristi stroge rezul-tate takozvanog EBM-a (Evidence

based medicine), tj. medicine ute-meljene na dokazima, da tako ka-žemo. Stoga, bez obzira na činjenicuda određeno sredstvo ponekad i ne-kome „čini dobro“, mora ga se datina strogu kontrolu učinkovitosti. Svivjernici su slobodni „i Crkva im utom slučaju ništa i ne predbacuje„izabrati terapijsku metodu koja im sečini prikladnom i za koju smatraju daim može pomoći, ukoliko ta metodane znači izbjegavanje medicinskihmetoda dokazane učinkovitosti. Za-nemariti te metode značilo bi svjesnoutjecati pa čak i ugrožavati vlastitozdravlje, a u nerijetkim slučajevimačak i zdravlje drugih – na primjer na-govaranjem da napuste „tradicio-nalnu medicinu“ i prepuste se u pot-punosti alternativnim metodama lije-čenja, za koje nema pouzdanih do-kaza učinkovitosti.

Provjeriti ima li magijskih elemenata

Što se drugoga aspekta tiče (tj.mogućih filozofsko-vjerskih matricakoje nisu kršćanske i koje s kršćan-stvom doista nisu pomirljive), do-voljno je od slučaja do slučaja pro-vjeriti i potvrditi da medicina o kojojje riječ nema nikakvih magijskih,ezoterijskih ili praznovjernih impli-kacija. Važno je da nije riječ o nekomideološkom i pseudoreligijskom su-stavu koji je u sukobu s izvornomkršćanskom vjerom, na čije odred-nice navedeni dokument upozorava.

Iz svega se nameće i već izre-čeni zaključak: Ako se katolički vjer-nik utječe alternativnoj medicini,onda posrijedi mora biti promišljeni,odvagnuti izbor terapije i prepuštanjau Božju volju, a ne smije biti riječ oizboru nove vjere. (Usp. Glas Kon-cila, broj 24 (1773), 15.6.2008).

Zvonik � 11/2010 29

Moralni kutak

Homeopatija (2)Dokument „Isus Krist donositelj vode žive – Kršćansko promišljanje

o New ageu“Piše: mr. Andrija Anišić

Zagledani u neboMjesec studeni potiče nas na dublje promišljanje o ži-

votu, njegovim stremljenjima i iščekivanjima. Otvara nasdubljim propitivanjima smisla življene svakodnevice, našihodnosa prema bližnjima, utemeljenosti naše nade i povjere-nja u život vječni s Bogom. Dva sadržajna blagdana na po-četku ovoga mjeseca, Svi sveti i Dušni dan, odvraćaju našpogled od svakodnevnih ovozemnih stvarnosti i usmjerujuga prema nebu. Kao da odande čujemo poruku: život jepuno obuhvatnija, sadržajnija stvarnost od one koju smo tre-nutno upućeni živjeti. Početak mjeseca udružuje nas s ne-brojenim mnoštvom svetaca, koji su u potpunosti ostvarilisvoj život. Sjećamo se i naših dragih pokojnika, napose izobitelji, te svojim molitvama i poklonjenom pažnjom izraža-vamo povezanost s njima, budeći u sebi nadu ponovnog su-sreta. Mjesec studeni ujedno je i završetak liturgijske go-dine, i to nas snažno usmjeruje prema budućnosti, premaonome što kao vjernici iščekujemo, i čemu se nadamo.

Radosni susret u TavankutuŽupnik vlč. Franjo Ivanković i vjernici Gornjeg i Donjeg

Tavankuta, široko su nam otvorili srca i radosno nas primiliu svoje zajedništvo. Nedjeljnim euharistijskim slavljem, 17.listopada, kojeg su predvodili odgojitelji sjemeništa, ujedinilismo se u molitvi i radosti s domaćim vjernicima, čija moli-tvena i materijalna podrška našoj zajednici neprocjenjivoznači. Dio naše sjemenišne zajednice slavio je misu u netomobnovljenoj kapeli sv. Ane u Gornjem Tavankutu. Bila je ovoprigoda za nas vidjeti lica naših dobročinitelja i zahvaliti im.Velika hvala župniku Franji koji nas uvijek srdačno očekuje ineumorno skrbi za bolji i kvalitetniji život u Paulinumu, krozzauzeto skupljanje priloga. Ovom prigodom zahvaljujemonjemu i svima onima koji su nas ugostili, napose neznanimdobročiniteljima koji su odvojili od sebe da bismo i mi imali.Hvala na svemu! Radujemo se i molimo za vas, i očekujemonove susrete!

Posjet subotičkoj sinagogiMonumentalno zdanje subotičke sinagoge krasi centar

našega grada i nakon dugog niza godina stanke u radovima,ponovno se obnavlja. Sjemeništarci su 24. listopada imali pri-godu kročiti u nju i razgledati njezinu unutrašnjost. Zahvalju-jući stručnom vodstvu i tumačenjima, obišli smo svaki kutakove izvanredne građevine i čuli mnogo važnih i zanimljivihdetalja iz židovske religije, povijesti i kulture. Nažalost, ži-dovska općina u Subotici malobrojna je i teško da će sinagogaponovno služiti prvenstveno kao hram molitve i čitanja Božjeriječi. Ali, nadamo se da će jednoga dana biti potpuno obnov-ljena, na čast iponos svih gra-đana Subotice.Ovaj izvanredniposjet sinagogi,koji je mogućsamo jednom ugodini, završilismo uživajući uvečernjem kon-certu pod ku-polom.

11/2010 � Zvonik30

Paulinum – za duhovna zvanja Uredili: Emanuel Mates i Dario Marton

Posjet pravoslavnoj crkvi u Aleksandrovu

Lijepo i sunčano vrijeme koje nas prati zadnjih dana je-dnostavno nas mami izići iz zatvorenih prostorija i zaputiti senekamo. Subota, 6. XI. bila je sretni spoj ugodnog vremena inaše želje za šetnjom, te smo odlučili zaputiti se pješice do

Aleksandrova, a kao cilj smo odredili posjet pravoslavnojcrkvi sv. Dimitrija, mučenika. Zadivio nas je bogato urešeniikonostas, a naša subraća istočnog obreda detaljno su namobjasnila raspored svetaca na ikonostasu, te pojedine pred-mete i način slavljenja liturgije u istočnoj Crkvi. Nakon moli-tve i pjesme, razišli smo se i nastavili uživati u lijepom danu.

Zahvala dobročiniteljima„Bog ljubi vesela darovatelja“ (2 Kor 9,7). Ovom prigo-

dom, kao zajednica odgojitelja i sjemeništaraca Klasične bis-kupijske gimnazije i sjemeništa Paulinum, od srca zahvalju-jemo vjernicima naše Biskupije koji svojim molitvama i da-rovima uzdržavaju našu zajednicu i instituciju. Dragi dobro-činitelji, vaše zalaganje i vaša pomoć, kolika god ona bila, odneprocjenjive je važnosti za nas. Znamo da u ovom vremenunije jednostavno odreći se potrebnih sredstava i darovati ih

drugima, no vjerujemo riječi Isusovoj da će se mnogostrukoviše vratiti onima koji su imali osjećaj za bližnjega u potrebi.Vaša imena su mnogobrojna, i ne bi mogla biti obuhvaćenana ovoj stranici, no, vjerujemo i molimo se da ona budu upi-sana u Knjigu života. Svima koji su učinili bilo što za odgojnas sjemeništaraca od srca zahvaljujemo, napose vjernicimai svećenicima naše Biskupije. Nastojat ćemo vam sve to uz-vratit našim radom i zalaganjem, kao i molitvama i misama ukoje ćemo vas uključiti. Hvala na dobroti, neka vam Bogbude nagradom!

Drage katehete! U ovome broju že-limo predstaviti jedan model cjelovitogobilježavanja Katehetske nedjelje. Usomborskoj župi Presvetog Trojstvasvake se godine – kao i u većini našihžupa – obilježava početak školske i vje-ronaučne godine blagoslovom djece iškolskih torbi. Cijelom događaju pret-hodi opća priprema – djeca i mladi učenove i uvježbavaju stare pjesme na pro-bama, a na satu vjeronauka razgovarajuo značenju blagoslova i o molitvi – tj. oonome što oni od dragog Boga žele mo-liti tom prilikom. Ovaj puta su to saminapisali i nacrtali i na samoj svetoj misidonijeli pred oltar u zbilja općoj molitvivjernika (ovaj puta – onih školskedobi!).

Vjeroučiteljica Rozmari je napra-vila od stiropora „pravu“ plavu-rozeškolsku torbu, čak je stavila i „cipzar“ –nju ćemo danas „puniti“ molitvama...

Ne, ovo nije red za pričest – zabu-nili ste se! To je red formiran od moli-telja koji će upravo čitati svoje molitveza obitelj, zdravlje, tate i mame, „sol uglavi“, puno petica, uspjeh u nogometui na kontrolnima iz matematike – što jekomu u srcu. Znamo da Isus sve sluša isve želi čuti i uslišati...

Svatko čita svoju molitvu napisanui narisanu na satu u školi. One koji nisutu (zbog bolesti, npr.) nećemo zabora-viti – neki od nas hrabrijih će pročitati imolitvu pokojeg prijatelja, jer smo mizajednica, znate...

Uključena je na ovoj „našoj“ misi inaša župna zajednica – roditelji su uprvim klupama iza stolica na kojima misjedimo, a svi će moliti za nas danas!Naša Monika i Kristijan sjede do nas,dočekuju i smještaju na mjesto onogatko možda ne zna sebi naći mjesto ili jeslučajno zakasnio (ima nas koji dola-zimo u crkvu izdaleka!!!). Pomažu nami oko „kačenja” naših molitava na našranac...

Naš ženski zbor s vjeroučiteljicomi orguljašicom Anđelkom je krasno pje-vao, a samo za Zvonik i – pozirao... Na-ravno, pjevali smo svi – one su pred-vodile...

Naravno, ništa bez somborskihtamburaša: oni su ozbiljno i pobožnosvirali pjesme koje najviše volimo...

Zvonik � 11/2010 31

Kutak za kateheteUredio: Tim kateheta

Katehetska nedjelja (u Somboru)Posebno nas je obradovalo kad je

naš župnik preč. Josip Pekanović sišaoniz stepenice i od oltara i ambona, gdjega slabije vidimo, došao bliže i propovi-jedao baš nama. Prvo nas je pozdravio iobjasnio zašto će i kako blagoslovitinaše školske torbe i nas. Tada je počeointeresantnu priču o jednom dječaku,jako dobrom i pobožnom, koji je cijelodjetinjstvo ministrirao u svojoj crkvi.Nastavio je ministrirati i kad je pošao usrednju školu i na fakultet, naravno –marljivo i učeći i radeći. Malo smo se iz-nenadili kraju priče: župnik je rekao daje on s velikim uspjehom diplomirao teda i dalje ministrira, čak je ovdje snama! Tada ga je pozvao da siđe sa svogmjesta iza oltara – pa, to je naš Adrian!Zbilja, nismo ni pomislili – svi gaznamo, zbilja je tu na misi svake nedje-lje, uvijek vedar i raspoložen, ljubazan iprema nama mlađima! Adrian je stid-ljivo, ali nekako i radosno i ponosno pri-šao župniku, koji mu je pred svimanama čestitao njegovu diplomu i svenjegove godine ministriranja! Time jepropovijed završila – župnikov postupaknam je bio dokaz da Bog blagoslivljanaš trud uspjehom, osobito ako mu seutječemo molitvom i sudjelovanjem nasvetoj misi...

Ovo je moja molitva! :)

Radosno smo se pridružili veli-kima na čašćenju u blagovaonici župe,gdje smo još malo i pričali i smijali se,pa čak i zaigrali! Do sljedećeg vjero-nauka!

U iščekivanju još ovakvih ilu-striranih „istinitih priča“, želimovam sretan početak liturgijske go-dine!

MučeništvoU svetom Pismu i kršćanskoj teo-

logiji grčka riječ (martys) označavasvjedoka vjere u Isusa Krista. Muče-ništvo, svjedočenje krvlju, pripada u bitCrkve jer u njemu dolazi na vidjelokršćanska smrt kao smrt slobodnevjere. U mučeništvu svetost Crkve, nesamo kao subjektivna, poprima svojunužnu opipljivost, te je pokrenuta mi-lošću Božjom i čini od nje u najuzvi-šenijem smislu motiv vjerodostojno-sti. Kršćanska teološka tradicija odnajstarijih vremena pripisuje mučeni-štvu istu snagu opravdanja kao i kr-štenju. Mučeništvo je krštenje krvlju.Tu snagu ima mučeništvo ne samozato što kao čin ljubavi u vjeri oprav-dava i prije sakramenata, već zato štoi svaki čin ljubavi u vjeri to inače ičini. Snaga opravdanja mučeništva naneki način je sakramentalne vrste.Ono je pojavak milosne stvarnosti,opipljivost milosnog čina Božjega načovjeku.

Spremnost na mučeništvo ne od-nosi se samo na neke osobe i vre-mena progonstva, već i na krsna obe-ćanja ili odreknuća vjere. Nema krš-ćanske kreposti jakosti ako ona neuključuje i „dati svoj život za vjeru“.To je istina koja nas može zatrašiti.Stoga trebamo shvatiti ozbiljnost ob-nove krsnih obećanja koje činimosvake godine u Uskrsnoj noći. Vjera ipripadništvo Isusu, odreknuće odđavla, spremnost da nikada ne zata-jimo svoju vjeru niti činimo teškogagrijeha. Kršćanska krepost jakosti jemilost, čisti Božji dar koji ispunjamirom dušu vjernika tamo gdje seosjeća strah pred gubitkom vjere. Toje milost koju svakog dana trebamoponizno moliti od Gospodina svjesnida ju ne možemo postići vlastitim si-lama: Ne uvedi nas u napast. Kadamolimo molitvu Oče naš, kao da že-limo reći: učini, Gospodine, da ja neuđem u takve okolnosti u kojima bih

mogao izgubiti vjeru. Tada nasta-vljamo: nego izbavi nas od zla, a naj-veće zlo je grijeh. Učini, Gospodine,da se ni pod koju cijenu ne odreknemTebe, moga najvećeg dobra. Sprem-nost na mučeništvo je čisti Božji dar.U katoličkoj teologiji postoji krvnomučeništvo i nekrvno mučeništvo.Krvno mučeništvo je prolijevanje krviporadi vjere u Isusa Krista. Nekrvnomučeništvo je ono koje se podnosi po-radi vjere u Isusa Krista, osudom nalogore smrti, rudnike smrti. Takveprimjere mučeništva imamo kod sv.Maksimilijana Kolbea koji je poradivjere osuđen na bunker gladi. Sv. Te-rezija Benedikta od Križa (EdithStein) karmelićanka, osuđena nasmrt poradi vjere u plinskoj komori.Naš blaženi Alojzije Stepinac, muče-nik tamnice i sustavnog trovanja, po-radi vjernosti rimskoj Crkvi i vjeri uIsusa Krista, te mnogi drugi.

Jakost kao potpuno i mirno predanje Bogu

Kršćanska krepost jakosti nijejednostavni oblik odvažnosti niti sku-pljanje duševnih i moralnih snaga zaizvršenje herojskog čina. Ono je prijesvega mirno predanje Bogu i njego-voj pobjedi, ono je širenje uma, srca imira. Blago onome tko je uistinu nau-čio što je to kršćanska krepost jako-sti. U knjizi Izlaska čitamo: „TadaMojsije s Izraelcima zapjeva ovu pje-smu u slavu: U čast Gospodinu zapje-vat ću, jer se slavom proslavio! Konjas konjanikom u more je survao!“ (Izl15,1-2). Vrlo lijepa pjesma jednoga na-roda koji je bio u velikom strahu pot-puno nepripravljen suočiti se s mno-štvom egipatske vojske, naroda kojegje Mojsije hrabrio: Gospodin će se bo-riti za vas. Budite mirni! (Izl 14,14).Narod je povjerovao Mojsiju i nakonpobjede slavi Gospodina. Kršćanskakrepost jakosti je duševni mir u situa-cijama koje nas vode u strah.

Jakost kao izdržljivostKršćanska krepost jakosti se

bolje izražava u izdržljivosti nego li uagresivnosti i napadu. Izdržati kadanas snađe tuga, lijenost i dosada kojenas priječe da činimo dobro. Izdržati,u sivoj svakidašnjici, tuge, melanho-lije, boreći se za svoje odgovornosti,posao, činiti dobro, unatoč duševnimi tjelesnim poteškoćama. Potrebno jeizdržati u dobru ne samo pred vanj-skim neprijateljima nego i onda kadati neprijatelji dolaze iznutra, poput ne-razumijevanja, kleveta, podmetanjaitd. Potrebno je izdržati i u miru, jerje mir dar jakosti. Jakost nam je po-trebna kroz sve dane života, osobitou mlitavom i bojažljivom društvu kojese plaši poteškoća, posla, učenja,bračnog života itd. To je krepost kojanam je uvijek potrebna, jer nema do-brote bez jakosti, nema pravde bezsvakidašnje sposobnosti izdržljivosti.Upravo kroz svakidašnjicu se izražavakršćanska velikodušnost i sposobnostza ljubav Božju podnositi teške i ne-predvidive situacije života. Stožernakrepost jakosti potrebna nam je uovom vremenu u kojemu živimo, gdjese ne vidi izlaz iz postojećih kriza,koje zahtijevaju žrtvu, odricanje iborbu protiv postojećeg teškog sta-nja. Bez jakosti nema pravednosti nazemlji. Bez jakosti nitko neće moći či-niti dobro i naše će društvo postatinezadovoljno i frustrirano. Naše du-ševno zdravlje trpi radi nedostatka ja-kosti. Tko je slab neka moli Boga zajakost, kako bi mogao pobijediti ne-zadovoljstvo i unutarnje podjele.Oslonimo se na Boga odakle nam do-lazi jakost i izdržljivost. Biskupskogeslo bl. Alojzija Stepinca bilo je : „Utebe se uzdam Gospodine“! On je topouzdanje u Boga uistinu živio, izdr-žao sve gorčine života, te je na koncusvoga života mogao s Psalmistom kli-cati: „I neću se postidjeti nikada“.

(nastavlja se)

11/2010 � Zvonik32

DuhovnostStožerne kreposti

Jakost (b)Piše: o. mr. Mato Miloš, OCD

UvodJedna od većih poteškoća čitanja

Svetog pisma sastoji se u tome što istipojam drugačije poima sveti pisac, adrugačije današnji čitatelj. Svaki čovjekpreuzima shvaćanje svoje okoline i kaodijete svoga vremena gleda na svijetonim kategorijama koje su svojstvenetom dobu. Ovu razliku u razumijevanjususrećemo kad počnemo čitati Svetopismo. Osnovnu razliku između pišče-vog i našeg poimanja ne uzrokuje samovremenska razlika od gotovo tri tisućegodina, već se ona sastoji u tome što jeu biblijskom govoru o svijetu uvijek pri-sutan Bog. Ovo se najbolje očituje kodpoimanja čovjeka.

Čovjek pred licem Božjim„U definiciju čovjeka nezaobilazno

ulazi i sam Bog“ – rekao je jedan svetacdanašnjice. Ova izreka najbolje sažima ibiblijsko poimanje čovjeka. U čemu sesastoji razlika između biblijskog i re-cimo tako općenitog shvaćanja čovjeka?Što to Biblija drugačije poima? Najvećarazlika je u tome što Sveto pismo čo-vjeka ne promatra samog u sebi, većkao biće koje stoji pred licem Božjim,kao biće koje je u komunikaciji s Bogom.

Objava svjedoči da je čovjek stvo-ren na sliku Božju. Ovo ne govori samoo dostojanstvu čovjeka, već i o tome dapoput Boga čovjek u odnosima premadrugima postaje čovjekom.

Grčka filozofija, koju kršćanskatradicija velikim dijelom preuzima zaevangelizaciju, čovjeka promatra kaocjelinu duše i tijela, odnosno kao tijelo,dušu i duh. Ovo shvaćanje je kasnije po-stalo prihvaćeno i u Crkvi. Ako pobližepromotrimo biblijsko poimanje čovjeka,jedva možemo pronaći citate koji go-vore poput grčke filozofije, tj. da čo-vjeka „rastavlja“ na njegove sastavne di-jelove. To ne znači da se osporava je-dinstvo duše i tijela, ta podjela je tek udrugom planu. Po nauku Svetoga pismačovjek je prvenstveno partner u dija-logu s Bogom. Dok Bog u ljubavi pozivačovjeka na dijalog i poziva ga imenom,čovjek upoznaje samoga sebe te segleda Božjim očima. U odnosu premaBogu tjelesno-duhovna cjelina postajejedinstvenom, potaje osobom kojoj seBog obraća s „ti“ i koja se u toj komu-

nikaciji potpuno predaje svome stvori-telju.

Po Svetom pismu čovjek postaječovjekom samo u osobnom odnosu sasvojim Bogom, a bez njega nije potpun,ne može niti samoga sebe upoznati nitise izgraditi kao osoba.

Odnos prema BoguU čemu se sastoji ta veza ili odnos

s Bogom? Za Sveto pismo obraćanje čo-vjeka vjernika Bogu znači dvojako dr-žanje: čašćenje i ljubav. U Starome za-vjetu to držanje odstojanja od Boga isto-dobno znači i predanje u ljubavi. Todvoje je uvijek povezano; strah Božji iljubav prema Bogu idu zajedno, ili dru-gačije rečeno, ispovijedanje Božje sve-moći i potpuno zajedništvo s njimetreba zajedno uzimati u obzir.

Životno zajedništvo čovjeka s Bo-gom ostvaruje se u savezu. To je takvavrsta povezanosti koja od čovjeka izis-kuje vjerničko držanje. Abraham, pra-otac naše vjere, model je značenja vjerepo Svetome pismu: njegovo pouzdanjeu Boga po kojem je krenuo u nepoznatona Božji poziv i protiv „svake nade“ vje-rovao je da će postati ocem mnogih na-roda – to je srž vjere. Tko na ovaj načinima povjerenja u Boga, on živi pravo za-jedništvo života s Bogom, jer svoj životu potpunosti predaje u Božje ruke.

Druga karakteristična crta vjerni-čkog stava u Novom zavjetu je „strahBožji“. Za kršćanina se pak postavlja pi-tanje da li postoji opravdanje za taj strahi u Novome zavjetu, kada Ivan, ljubljeni

Isusov učenik jasno govori da straha uljubavi nema, nego savršena ljubav iz-goni strah (1Iv 4,18). Strah Božji nije ne-kakav užas, nekako strašenje od Boga,već priznanje Božje moći i uzvišenosti.Jahve nad Vojskama – on jedini nekavam svet bude, jedino se njega bojte,strah od njega neka vas prožme (Iz 8,13).Ovo ujedno znači priznati Božju moć iveličinu i onda kad se čovjek suoči sbilo kakvom vlašću ovoga svijeta. Nebojati se Boga znači ne poznavati ga ine prihvaćati da je on „vatra koja iz-gara“. U Novome zavjetu se nešto sjedne strane radikalno mijenja, do sadanedostupni Bog dolazi i postaje jedanod nas ljudi, čini se opipljivim. Bog, me-đutim, ipak ostaje otajstvom i u ovoj bli-skosti On je triput sveti Bog.

Čovjek je stvoren na sliku i prilikuBožju – ova rečenica ne govori samo oljudskom dostojanstvu, već govori i otome da se čovjek poput Boga ostvarujekad se okrene prema drugom čovjeku.Zato milost po kojoj čovjek može statipred Boga i stupiti u komunikaciju snjime, nije samo luksuz bez čega semože, već je to za čovjeka neophodnastvarnost. Kad ga Bog poziva svojimimenom, onda tek upoznaje samogasebe, kada duhom i tijelom sve svojestavi u Božje ruke, tek tada postaje „ci-jelim čovjekom“. Ovo okretanje premaBogu je moguće samo po vjeri po kojojčovjek iskazuje svoje povjerenje i s njimstupa u zajedništvo, ali i dalje ostaje nasnazi strah Božji, po kojem se čovjekklanja pred vječnim otajstvom uzviše-noga Boga.

Zvonik � 11/2010 33

Upoznajmo Bibliju

Biblijsko poimanje čovjekaPiše: mr. Andre Horváth

11/2010 � Zvonik

Priča

Dogovarala se sa svojim mužem kakvu će tortu naručiti zaBožić. Ona je htjela čokoladnu, a on je insistirao na voćnoj.

Danima je okus torte bio glavna tema razgovora u kući. Ujednom se trenutku atmosfera zagrijala do usijanja:

– Zar uvijek mora biti po tvojem, Marina? – upitao juje suprug vidno uzrujan.

– Po mojem, veliš? A kad je to bilo po mojem? Godinamabude kako ti želiš. Uvijek kupujemo ono što ti voliš, bor po-

stavljamo na mjesto koje ti odrediš, sve bude onakokako ti želiš – odgovarala mu je povisujući ton.

– Nije istina. Rekao bih prije da je obratno – po-kušavao je biti smiren.

– Uostalom, ne interesira me. Radi kako hoćeš.Otiđi sutra sam u slastičarnicu i naruči tortu

kakvu želiš. Laka noć – izgovorila je u jed-nom dahu i otišla bijesna na počinak.

Sutradan, župnik je na misi zornici moliožupljane za hitno djelovanje i pomoć. Jedna

je brojna obitelj ostala bez ogrjeva, adobro bi im došlo i ponešto hrane jerbliži se Božić.

– Bio sam sinoć kod njih, i ne traže ništaposebno. Oni će i bez ičega sačuvati osmijeh na licu.

Ali, stare novine, ugalj, drva, otpatke i što godimate, dobro bi im došlo za loženje. Za djecu bi

bilo dobro kupiti slatkiša, znate kako je to, do-lazi Božić… – nabrajao je župnik potrebe ove

obitelji.

Dok su njegove riječi odzvanjale cr-kvom, u ponekim se klupama čuo

tihi uzdah. U jednoj od njih,dvoje mladih supružnika držalo

se za ruke, s lica mlade žene kap-nula je suza. Suza je govorila više od

riječi.Toga Božića, na stolu brojne obiteljipored skromno okićenog bora, upa-ljene svijeće, domaćeg kolača i žita, sta-

jale su dvije torte, jedna čokoladna,druga voćna. A dva su srca, negdje da-

leko, u tišini svojeg doma, bez torte i bora, uradosti proslavljala rođenje malenoga Kralja.

Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napoji-ste me; stranac bijah i primiste me. (Mt 25,35)

Božićna tortaPiše: Željka Zelić

Prešućeno postojanje Hrvata uSubotici na ploči Gabrić ćuprije

„Pozdravljajući napore koji se ulažuna planu očuvanja objekata i toponimakoji su vezani uz običajno naslijeđe ugradu Subotici, kao što je Gabrić ćuprija,kao predstavnici hrvatske zajednice nemožemo ne iskazati svoje nezadovoljstvoi oštar prosvjed glede prešućivanja trećepo brojnosti nacionalne zajednice ugradu – Hrvata“, stoji u priopćenju pred-stavnika Hrvatskog nacionalnog vijeća,Demokratskog saveza Hrvata u Vojvo-dini i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hr-vata.

Naime, čelnici spomenutih hrvat-skih institucija reagirali su u povodu nat-pisa „U Subotici vekovima žive zajednoBunjevci, Mađari i Srbi“ koji se nalazi naploči postavljenoj uz novu Gabrić ćupriju,svečano otvorenu 23. listopada, u nazoč-nosti gradskih čelnika.

Predsjednik HNV-a Slaven Bačić,predsjednik DSHV-a Petar Kuntić i rav-natelj ZKVH-a Tomislav Žigmanov sma-traju da je na taj način opet izravno javnozanijekano postojanje Hrvata u ovomegradu, čiji su prinosi, kako navode, tije-kom više stoljeća bili od odlučujućeg zna-čaja za njezin razvoj.

„Prešućivanjem u javnosti Hrvata uSubotici niječe se na simboličnom planui njihovo postojanje te pridonosi stvara-nju negativnih predodžaba o njima“, oci-jenili su čelnici hrvatske manjine, kojiodgovornima za ovaj čin, osim gradskevlasti, smatraju i mjerodavne stručneustanove, prije svega Međuopćinski za-vod za zaštitu spomenika kulture, koji,kako navode, ne bi smio ovakvim djelo-vanjem, negativnim sastavnicama u poli-tici imenovanja spram Hrvata, vrijeđatidostojanstvo pripadnika hrvatske zaje-dnice u gradu.

U priopćenju se također ističe danije poštivana niti norma o obveznomtrojezičnom – srpskom, mađarskom i hr-vatskom – isticanju javnih natpisa ugradu Subotici, čime cijeli slučaj dobiva idodatnu negativnu dimenziju.

Predstavnici hrvatske zajednice uSubotici izrazili su uvjerenje da se na-značeni nedostaci, u duhu načela dobrihnamjera, mogu ispraviti na zadovoljstvopripadnika svih najbrojnijih nacionalnihzajednica u gradu.

U povodu otvorenja novoizgrađene„Gabrić ćuprije“ oglasio se u ime Katoli-čkog instituta za kulturu, povijest i du-hovnost „Ivan Antunović“ mons. dr. An-drija Kopilović. On u priopćenju ističe daje njima kao crkvenom Institutu posebnozasmetalo to što ispod natpisa „Što Bogsastavi, nek niko ne rastavi“, stoji potpis„Narodna poslovica“.

„Žao nam je što se tako olako Božjariječ pretvara u ‘narodnu poslovicu’. ‘Što,dakle, Bog združi, čovjek neka ne ras-tavlja’ (Evanđelje po Mateju 19, 6; i Evan-đelje po Marku 10,9). Tako stoji u Bibliji,a kad se to pretvorilo u narodnu poslo-vicu, ne znamo. Mislimo da nikom ne bismetalo da je na spomenutu ploču stav-ljen navedeni biblijski citat, koji je ujednoi sastavni dio obreda crkvenog vjenča-

nja.“ Nadalje se ka-že: „Svakako je pre-naglašen na drugojploči izraz jer se ve-ruje da ovo mestoodređuje sudbinubraka. Sami supru-žnici određuju svo-ju sudbinu svojomljubavlju i vjerno-šću, a ne prenoše-nje mladenke pre-ko ‘ćuprije‘. I ni-kako nije dobro dase na toj ploči po-tencira samo vjer-nost mlade. Zarmladoženja, odno-

sno muž ne mora biti vjeran svojoj su-pruzi?! Drago nam je, ipak, da stoji natpisŠto Bog sastavi, nek niko ne rastavi.Dobro bi bilo kad bi Bog sve brakove unašem gradu doista ‘sastavljao‘, t.j. kadbi se svi mladenci našega grada vjenčaliu crkvi i tražili Božji blagoslov za svojubudućnost, tada sigurno statistika obroju rastavljenih u našem gradu ne bibila tako tragična... I još kad doista ‘niko‘ne bi rastavljao brakove! Neka se poštujetradicija, ali neka se ne zaboravi da jeBog ljubav i da je bez Boga teško ostativjeran. Bilo bi dobro kad bi stvarno oni

koji prijeđu Gabrić ćupriju bili sretni ubraku i imali lijepu i brojnu obitelj“, na-vodi se u priopćenju.

„Budući da naš Institut djeluje prijesvega za vjernike Hrvate u našoj bisku-piji, možemo sa žaljenjem primijetiti danam je doista zasmetalo što je na javnommjestu u našem gradu, koji se inače po-nosi tolerancijom i suživotom različitihnaroda i vjeroispovijesti, istaknuto kako„u Subotici vekovima zajedno žive Bu-njevci, Srbi i Mađari. Hrvati su, dakle,izostavljeni. Pitamo se zašto? Izostavlja-nje Hrvata na spomenutoj ploči je sva-kako diskriminirajuće i nikako ne možebiti na ponos gradu tolerancije i suživota.

Nadamo se da se spomenuti propu-sti još mogu otkloniti, na radost svim bu-dućim njegovateljima običaja prelaskapreko ‘Gabrić ćuprije‘, kaže se na krajupriopćenja.

Vodstvo i predstavnici hrvatske ma-njine uspjeli su se izboriti za skidanjespomenute ploče s posvetom s Gabriććuprije, a gradonačelnik Saša Vučinićsmatra da je napravljena jedna nena-mjerna pogreška i da ona mora bitiispravljena.

Zvonik � 11/2010 35

Kršćanski stav

Stvarnost i legenda Gabrić ćuprije

Legenda o Gabrić ćupriji i obi-čaju prenošenja mlade preko ćuprije,seže u prvu polovicu 19. stoljeća, a ve-zuje se za svadbeni običaj kod Bunje-vaca po kojem će mlada ostati vjernamužu ako ju on prenese preko mosta,ispod kojega se, po vjerovanjima Sla-vena, kriju zli duhovi. Prvi, vjerojatnodrveni most, napravio je čobanin Ga-brić, koji je tu napasao ovce i prenosioljude na leđima.

IX. DANI BALINTA VUJKOVA

U znaku narodne književnostiHrvata u Podunavlju

Ovogodišnja najveća književna manifestacija Hrvata uVojvodini i Srbiji DANI BALINTA VUJKOVA s podnaslovomDANI HRVATSKE KNJIGE I RIJEČI, devetu godinu zaredomorganizira Hrvatska čitaonica, održana je od 27. do 29. listo-pada. Ona se svake godine održava u mjesecu knjige u ciljuočuvanja narodnog govora i stvaralaštva na hrvatskom knji-ževnom jeziku, oživljavanja književne baštine i valorizacije ve-likoga djela našeg najvećeg sakupljača narodne književnostiBalinta Vujkova. Tema IX. dana Balinta Vujkova bila je Naro-dna književnost Hrvata u Podunavlju.

Program za učenike – Narodna književnost u školiodržan je 27. X. u Velikoj vijećnici Gradske kuće u kojoj jebilo oko 400 učenika koji pohađaju nastavu na hrvatskom je-ziku.

U Razgovoru o aktualnom trenutku u književnostiHrvata u Vojvodini, sljedećega dana, sudjelovalo je tride-setak pisaca i ljubitelja knjige. Oni su izrazili potrebu štovećeg uključivanja mladih u svijet literature te je donesenaodluka o pokretanju radionica kreativnog pisanja za završnerazrede osnovne škole kao i za srednjoškolce. Također će seporaditi na pokretanju Književnog salona.

U stručnom skupu na temu „Narodna književnost Hr-vata u Podunavlju“ te „Sakupljački rad Balinta Vujkova“ su-djelovali su: dr. Sanja Vulić iz Zagreba, mr. Stjepan Bla-žetin i konzulica R. Hrvatske u Mađarskoj Katja Bakija izPečuha u Mađarskoj, dr. Robert Hajszan iz Austrije, dr.Jasna Melvinger i Petko Vojnić Purčar iz Petrovaradina,Marija Šeremešić iz Sombora, Zvonimir Pelajić iz Plavnete subotički sudionici stručnoga skupa: Tomislav Žigmanov,Ðuro Lončar, Bernadica Ivanković i Katarina Čeliković.

Književna nagrada za životno djelo „Balint Vujkov Dida“

Organizacijski odbor 9. dana Balinta Vujkova treću go-dinu za redom dodijelio je nagradu za životno djelo na podru-čju književnosti pod nazivom BALINT VUJKOV DIDA. Ovunagradu i priznanje, koja se sastoji od umjetničke slike i nov-čanog iznosa, primila je izuzetna znanstvenica i jezikoslovkadr. sc. JASNA MELVINGER iz Petrovaradina.

Multimedijalna večerTijekom Multimedijalne večeri, održane 29. listopada u

Velikoj vijećnici Gradske kuće, publici je godišnju nakladni-čku djelatnost na hrvatskom jeziku u Vojvodini predstavilačlanica Organizacijskog odbora Željka Zelić. Predsjednik

Hrvatskog nacionalnog vijeća dr. Slaven Bačić čestitao jeOrganizacijskom odboru na naporima koje ulaže u očuvanjeknjiževne i jezične baštine rekavši kako je HNV Dane BalintaVujkova uvrstio u jednu od tri manifestacije od značaja za hr-vatsku nacionalnu zajednicu u Srbiji.

Tijekom večeri publika je čula dvije šokačke narodnepjesme, u izvedbi Borisa Godara i Bernadice Vojnić uzpratnju Tamburaškog orkestra HKPD „Matija Gubec“ iz Ta-vankuta, bunjevačke narodne pjesme otpjevala je Marija Se-kereš uz pratnju Tamburaškog orkestra Hrvatske glazbeneudruge „Festival bunjevački pisama“ pod ravnanjem prof.Mire Temunović. Publika je imala prigodu čuti staru bunje-vačku narodnu pjesmu „groktalicu“ ili „groktušu“ u izvedbi

Adriane Mitreski, što je plod za-početog etnomuzikološkog istraži-vanja Zavoda za kulturu vojvođan-skih Hrvata koji nastoji skupiti oveskoro zaboravljene stare pjesme.Šokačku pripovijetku govorila jegošća iz Sonte – Ruža Silađev, astaru narodnu pjesmu govorila jestudentica Nevena Mlinko.

Specijalni gosti IX. dana Ba-linta Vujkova bilo je Hrvatsko obr-tničko pjevačko i glazbeno društvo„Zrinski“ iz Osijeka koji su otpjevali

splet izvornih narodnih pjesama iz Hrvatske.

Proslavljen Dan rođenja bana Josipa Jelačića

„Malo je onih kojiimaju povijesni privilegijproglasiti rođendan ova-kvog velikana za svojblagdan, a još je manjeonih koji u svom susjed-stvu imaju nacionalnogheroja, kuću u kojoj serodio i crkvu u kojoj je kr-šten“, riječi su koje su pra-tile svečanu akademijuodržanu 16. listopada uNovom Sadu, u povodurođendana velikog hrvat-skog bana, Josipa Jela-čića.

11/2010 � Zvonik36

Kultura Uredila: Katarina Čeliković

Obilježavanje ovog datuma kao jednog od četiri najzna-čajnija blagdana hrvatske nacionalne zajednice u RepubliciSrbiji počelo je misom u crkvi sv. Jurja u Petrovaradinu. Uistoj crkvi prije 309. godina kršten je Josip Jelačić. Ban Jela-čić nije bio samo vojskovođa, on je bio narodni čovjek čiji jeput zalaganja i borbe u očuvanju kulturnog identiteta hrvat-skog naroda bio veliki, zbog čega ga narod osobito poštuje.

U petak 15. listopada u galerijskom prostoru HKPD „Je-lačić“ otvorena je izložba posvećena rođendanu bana Jelačića,autor izložbe je Branislav Marić iz Petrovaradina.

Na početku svečane akademije skupu se obratio pred-sjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća dr. Slaven Bačić po-zvavši Hrvate da svoju nacionalnu pripadnost, svoje hrvatstvojavno očitujete, budući da su došla bolja vremena. U programusu sudjelovali pjevački zbor HKPD-a „Jelačić“, HKPD „Lju-tovo“, članovi HKPD „Tomislav“ iz Golubinaca i HUK „LajčoBudanović“ iz Male Bosne. Čast predstaviti život i djelovanjebana Josipa Jelačića pripala je povjesničaru mr. Dominiku De-manu.

Na svečanosti su, među ostalima, bili nazočni generalnakonzulica RH u Subotici Ljerka Alajbeg, ministar savjetniku Veleposlanstvu RH u Beogradu Filip Damjanović, pred-sjednik DSHV-a i narodni zastupnik Petar Kuntić, dogrado-načelnik Subotice Pero Horvacki, zastupnik u SkupštiniAPV Duje Runje, zamjenik pokrajinskog tajnika za propise,upravu i nacionalne zajednice Mato Groznica, ravnatelj Za-voda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov imnogi drugi. /A. Mukić-Mandić/

400 brojeva „Hrvatske riječi“Informativno-politički tjednik „Hrvatska riječ“, jedini na

hrvatskom jeziku u našoj zemlji, prošloga je tjedna tiskan usvom 400. izdanju. U povodu ovoga jubileja, 15. studenog, uprostorijama HNV-a, „kući svih Hrvata u Srbiji“, kako jerekao ravnatelj NIU „Hrvatska riječ“ Ivan Karan, održan pri-godni domjenak. Tom je prilikom istaknut značaj ovoga listaza zajednicu, kao i njegova povijest te kulturni doprinos.

List se i izgledom i koncepcijski tijekom izlaženja mije-njao, ali nikada nije zapostavljao potrebe svojih čitatelja, ističeravnatelj Ivan Karan te dodaje da će promjena, osobito u fi-nancijskom smislu, biti i u vremenu pred nama.

Izlazak 400. broja obilježen je radno i to na dva načina:obukom dopisnika koja je održana u Stanišiću protekloga vi-kenda te skromnom svečanošću u HNV-u, dodao je Karan.

Prigodne riječi čestitki i potpore rekli su generalna kon-zulica Generalnog konzulata RH u Subotici Ljerka Alajbeg,predsjednik HNV-a dr. Slaven Bačić, urednica lista Ja-sminka Dulić te predsjednica Upravnog odbora „Hrvatskeriječi“ Vesna Prćić.

Na domjenku su osim djelatnika, vanjskih suradnika teprijatelja lista među ostalima bili nazočni i republički zastup-nik Petar Kuntić, dopredsjednik HNV-a Mata Matarić teravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata TomislavŽigmanov sa suradnicama. /Siniša Jurić/

Koncert „Glasovi orgulja u ravnici“ u Đakovu: Večer za pamćenje

Počašćeni su Slavonci u nedjelju 7. studenog nastupommladoga umjetnika iz Subotice, Saše Grunčića, u đakova-čkoj katedrali, koji je ljubiteljima orguljaške glazbe iznjedrioponajbolja djela vojvođanskih Hrvata, Bunjevca Albe Vida-kovića iz Subotice, Šokca Josipa Andrića iz Bukina i SrijemcaStanislava Prepreka na koncertu pod nazivom Glasovi orgu-lja u ravnici.

Profesor Ðuro Rajković bio je vidno uzbuđen u Ða-kovu. Kako i ne bi, kada je mladi umjetnik na ovom, petom poredu koncertu, bio najbolji do sada. Ðuro je čestitao mladomkolegi na uspješnoj registraciji i tempu i općenito na cijelompjevanju i fraziranju od početka do kraja. „Jednostavno, ja muse divim i čestitam od srca!“

I za kraj riječ domaćina, kantora u katedrali sv. Petra uÐakovu vlč. Vinka Sitarića: „Hvala Zavodu za kulturu voj-vođanskih Hrvata, hvala mladom umjetniku Grunčiću i iz-nimno mi je drago da je došlo do ovoga susreta. Ðakovo jeizazov za mnoge umjetnike, jer imamo snažne orgulje i za-hvalni smo Bogu što nam je preko biskupa Strossmayerapuno dao. Impresioniran sam izvedbom mladoga umjetnika iliteraturom prof. Rajkovića glede Stanislava Prepreka, zabo-ravljena je to literatura, ali dragocjena i dokaz je koliko ja nanašem području praćena europska glazbena scena. Tu nismozaostajali, mada su nam neki zamjerali da smo bili na rubucarstva, ali uvjeren sam da se taj rub jako dobro držao“.

Slavko Žebić

Zvonik � 11/2010 37

Kultura

Riječ po riječMjesec knjige – to je bio mjesec listopad.

U mjesecu knjige ima puno događajapovezanih s riječju i riječju. Hm, ovočudno zvuči, slažete se?

Riječ povezuje i vezuje.Bili su Dani Balinta Vujkova koji je

zapisao mnogo hrvatskih – bunjevačkihi šokačkih i drugih pripovjedaka. Opetimamo novu knjigu, glumila su djeca i po-kazala da su bajke i dalje vrlo zanimljive.

Smotra recitatora je pokazala da imadobrih recitatora. I oni su dobili svoje riječi– u knjigama. Oni najbolji svakako će uži-vati u nagradnom izletu u Osijek gdje ćegledati predstavu.

A BOŽJA RIJEČ? Čitate li, slušate li Božju riječ? Vjerujem, znam da ćete odmah odgovoriti da Božju riječ

čujete na svakoj svetoj misi. U pravu ste. Bog nam govori uSlužbi riječi, a govori nam i ako čitamo Bibliju.

ADVENT je vrijeme u kojem nam Bog upornoporučuje kakvi trebamo biti. Trebamo ga slušati i

– POSLUŠATI. Brzo operimo uši, pripre-mimo se za ZORNICE u kojima ćemosvaki dan biti bliže Bogu i rođenju

njegova SINA – Isusa Krista!I ne zaboravimo NAPRAVITI

SVOJ ADVENTSKI VJENČIĆ iADVENTSKI KALENDAR! Ma-štajmo i uživajmo u igri sa svije-

ćama, grančicama i prirodnim materi-jalima!

Vaša Zvončica

Vrlo kvalitetni recitatori na pokrajinskoj smotri

Više od sedamdeset recitatora sudjelovalo je na IX. poredu Pokrajinskoj smotri recitatora na hrvatskom jeziku, odr-žanoj 6. studenog u čitaonici subotičke Gradske knjižnice.

S ciljem očuvanja i njegovanja standardnog hrvatskog je-zika, ali i govora Bunjevaca i Šokaca, smotra svake godineokuplja djecu osnovnih i srednjih škola, ali i one mlade do 27godina starosti koji vole kazivati poeziju.

Djecu i nastavnike pozdravila je generalna konzulica Ge-neralnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici LjerkaAlajbeg koja rado prati ovu manifestaciju rekavši kako je oču-vanje i njegovanje materinskog jezika od iznimne važnosti teda je hrvatski jezik bogat, lijep i melodiozan te se njime tre-bamo dičiti. Smotru je pozorno pratila i konzulica savjetnicaVesna Njikoš Pečkaj.

U ime Hrvatskog nacionalnog vijeća djeci se obratio članIzvršnog odbora zadužen za obrazovanje i dogradonačelnikGrada Subotice Pero Horvacki. On im je čestitao na trudukoji ulažu u recitiranje i pohvalio one koji pohađaju nastavu nahrvatskom jeziku te ih potaknuo da povedu i svoje prijatelje ivide kako je lijepo učiti na hrvatskom jeziku.

Povjerenstvo u sastavu: Katarina Čović, Katarina Če-liković i Marija Šeremešić proglasilo je najbolje u svim ka-tegorijama. Svi su sudionici dobili na dar knjigu na hrvatskomjeziku, a oni najbolji i pohvalnicu kao i nagradni izlet u Osijek,19. studenoga, gdje će biti gosti Dječjeg kazališta. Stručno po-vjerenstvo izrazilo je zadovoljstvo kvalitetom kazivanja poe-zije i izborom koji je bio primjeren dobi i mogućnostima reci-tatora.

Pobjednici u mlađoj skupini:

Anastazija Balatinca (Bački Breg), Lucija Buza (Tavan-kut), Mario Buza (Subotica), Aneta Firanj (Sombor), PetarHuska (Subotica), Zdenko Ivanković (Subotica), Kristina Ke-menj (Svetozar Miletić), Leona Matković (Subotica, MiljanaPejak (Bački Monoštor), Katarina Piuković (Subotica), IvanaTikvicki (Mala Bosna), Milica Vuković (Tavankut)

Pobjednici u srednjoj skupini:

Miroslava Bijelić (Vajska), Sara Dulić (Subotica), EminaFiranj (Sombor), Davorin Horvacki (Subotica), Josip Jara-mazović (Subotica), Marina Mačković (Subotica), KatarinaSkenderović (Subotica), Nataša Vojnić Tunić (Stari Žednik)

Pobjednici u starijoj skupini:

Gordana Cvijin (Subotica), Andrea Dulić (Subotica), De-jana Jakšić (Sombor), Lea Jevtić (Sombor), Ivan Kovač (Su-botica), Ivana Rudić (Subotica), Ivan Škravan (Vajska), Ber-nadica Vojnić Mijatov (Subotica). /K. Č./

11/2010 � Zvonik38

DjecaUredila: Katarina Čeliković

Zvonik � 11/2010 39

Djeca

Vjeroučenica Kristina Zima osvojila prvo mjesto naMeđunarodnom violončelističkom natjecanju

Na 8. međunarodnom violončelističkom natjecanju „Antonio Janigro“ zaglazbenike do 20 godina, održanom od 22. do 27. listopada 2010. u Poreču uHrvatskoj, nastupila je Kristina Zima. Ona ima 11 godina i pripada župi ImenaMarijina u Novom Sadu. Učenica je muzičke škole „Isidor Bajić“ u NovomSadu te je na spomenutom natjecanju osvojila 1. nagradu. Violončelo svira odsvoje šeste godine i do sada je osvajala samo prve nagrade na raznim natjeca-njima (više od 10 nagrada). Uči u klasi prof. Judit N. Josifoske.

Dragoj Kristini čestitamo te se zajedno s njezinom obitelji, školom ižupom radujemo velikom uspjehu! Neka i dalje pruža svjedočanstvo da se Go-spodina može proslavljati i veličati i glazbom. /M.V./

Program za djecu na IX. Danima Balinta Vujkova

Deveti Dani Balinta Vujkova počeli su u srijedu, 27. X.u Velikoj vijećnici Gradske kuće u kojoj je bilo oko 400 uče-nika koji pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku. Oni su sasvojim nastavnicima upoznali Balinta Vujkova i narodnoblago kroz dramatizaciju narodnih pripovjedaka, a svojimpredstavama nastupili su učenici OŠ „Matko Vuković“ izSubotice i učenici OŠ „Sveti Sava“ iz Subotice.

Kao i svih prethodnih godina, sve školske knjižnicedobile su novu knjigu iz opusa Balinta Vujkova. Ove go-dine Hrvatska čitaonica je tiskala knjigu „Tri pripovitke ozmajovima“.

Na likovni natječaj, koji je raspisao Organizacijskiodbor na temu „Zmaj iz pripovitke dide mog“, stiglo je 120crteža zmajeva koje su poslali učenici i djeca iz vrtića „Ma-rija Petković“. Stručno povjerenstvo (Olga Šram, LjubicaSuturović i Arsen Ćosić) odabralo je 14 najboljih radova, aOrganizacijski odbor Dana Balinta Vujkova pripremio jelijepe nagrade. Svako dijete koje je sudjelovalo u likovnomnatječaju dobilo je knjigu „Tri pripovitke o zmajovima“ anajbolji radovi predstavljeni su na izložbi u predvorju Grad-ske kuće. /K. Č./

Predstava učenika OŠ „Matko Vuković” iz Subotice

„Tri pripovitke o zmajovima” svim školskim knjižnicama

Nagrađeni na likovnom natječajuPredstava učenika OŠ „Sveti Sava” iz Subotice

ZagledaniTako je lako zagledati se u čovjeka! Čak

i van tvoje volje i mogućnosti kontrole – po-gled sasvim samosvojno ostane prikovan nanekoj osobi: njenoj dugoj plavoj kosi, njego-

vim bijelim zubima i divnom osmijehu, njiho-vim spojenim rukama i usklađenim pokretima. Kako je ve-liko čudo čovjek! Već samom svojom vanjštinom osvaja. Za-gledati se u neku osobu: uzeti ju za svog idola, uzljubiti kaosvog životnog izabranika ili izabranicu, prijatelja, prigrlitinjenu osobinu kao ideal koji želiš ostvariti u svom životu –djeluje tako logično i normalno. Ljudi su stvoreni da bi vo-ljeli i bili voljeni, i samim tim kao da posjeduju pravo na naduda će se njima voljenost dogoditi. Djeluje tako utješno i ohra-brujuće. I nije laž. Opasnost nastaje kada se čovjeku sve toučini lakim jer pomisli da se Ljubavi može naređivati, od njezahtijevati, nju prekrajati i to samo u jednom smjeru i po je-dnim mjerilima: u skladu sa mnom i mojim željama!

Zar misliš da će ti Ljubav cvjetati ako je prvo ne usadišu svoju svakodnevicu, da će te Ljubav ispuniti ako je ti prvo

ne daruješ? Ako ona vaganja o tome tko je koliko zaslužio daga volimo ne bacimo u najdublji zdenac? Vjerojatnost je zai-sta mala. Ljubav treba zaslužiti i to tako što ćemo se učiti Lju-bavi svaki dan: davati, prepoznavati nama darovanu ljubav,biti ustrajni, zahvalni i radosni! Ali raspoznati pravu Ljubavod one s tri sloja šminke koja je sve samo ne istinita vrijed-nost, ne potrčavati za idolima, super zvjezdicama i samo zanjihovom lijepom vanjštinom, ne utrčavati u šuškave bjelinekoje zasljepljuju oči zaljubljenima, eh, to je ponekada teško.Biti trezven, razborit, zagledan u pravom smjeru i u pravevrijednosti koje se kriju unutar ljudskih ljuski kojima je danoobećanje vječnosti u Ljubavi!

Tako je lako zagledati se u čovjeka i u njemu prepoznativeličinu božanske kreacije! Lako je ukoliko znaš tko je tvojBog i o čemu govori. Još malo pa ćemo intenzivno krenutina zornice, krenuti ususret malenom Bogu, svakodnevnoslušati Božju riječ, pričešćivati se. Prijedlog glasi ovako: dokzagledan u ideal Mladog Sunca s visine iščekuješ susret snjime, ne zaboravi pogledati čovjeka do sebe. Pogledaj, Bogje i u njemu!

Nevena Mlinko

Timski rad / AnimiranjeU organizaciji Povjerenstva za pastoral mladih Su-

botičke biskupije, 30. listopada je u župnoj dvoranicrkve sv. Roka u Subotici održan seminar pod nazivom„Timski rad / Animiranje“. Seminar je predvodio JánosSekeres uz asistenticu Višnju Ranđić.

Teško je u današnje vrijeme animirati mlade na bilokakvu aktivnost. Zbog toga se skupina od dvanaestak stude-nata i srednjoškolaca, aktivnih kao animatora i članova od-bora Tribine mladih koji dosta rade s mladima, odazvala napoziv na ovaj seminar kako bi što više saznali o zajednici, tim-skom radu, liderstvu, komunikaciji...

Seminar je bio koncipiran na što boljem međusobnomupoznavanju i upoznavanju svojih kvaliteta. Kroz razne igre,primjere i razgovore, mladi su mogli uvidjeti kako funkcio-nira jedan tim, kako se sve može postaviti lider u određenimsituacijama, s kojim se tipovima i ulogama sudionika u tim-skom radu može raditi i na koji način, itd. Uz druženje i tim-ski rad svatko od njih je naučio puno toga i nastojat će to pri-mijeniti u daljem radu s mladima. Na kraju su mladi bili pre-zadovoljni i inzistirali su da se u budućnosti nastavi s ovakvimseminarima.

J. B.

Obavijesti:* Tribina mladih

Kada: 21. 11. 2010. s početkom u 19 sati Mjesto: Katolički krugPredavač: FokolariTema: Život Chiare Luce

... Dođi i oduševi se!

* Misa mladih3. 12. 2010. u crkvi sv. Roka s početkom u 20 sati

... Dođi, Krist te čeka!

* KONCERT VIS-a PROROCI4. 12. 2010. (subota) s početkom u 20 satiu dvorani KTC-a u SuboticiUlaz: besplatan ☺

Budimo...Zagrljeni u duši

uz Proroke, Apostole mira iz Zagreba, VIS Matheus iz Bizovca

Mariju Jaramazović i Filipa Čelikovića

* Omladinska emisija na Radio Marijina 90,7 MhZ FM, www.radiomarija-srbije.org i www.mariaradio.rs nedjeljom u 15 sati

... Slušaj i uključi se!

* Vjeronauk mladih u Suboticiu crkvi sv. Roka, nedjeljom u 19 sati, slušamo i razgovaramo o liturgiji nakon čega slijedi druženje

... Dođi, ohrabri se!

* Vjeronauk mladih u Novom Saduu biskupijskom Pastoralnom centru (Strossmayerova 20, Petrovaradin),svake srijede s početkom u 20 sati

.... Dođi i dovedi prijatelje!

11/2010 � Zvonik40

MladiUredila: Nevena Mlinko

Ninini razgovori – Joj, ne opet ona! – pomislila je Nina kada je ugledala

svoju staru prijateljicu s kojom ne razgovara rado.– Ne mogu sad slušati njene uvijek iste priče o krpicama

na koje je potrošila gomilu novca i o po tko zna kojem novomsavršenom dečku. Vidi je! Opet su joj ruke pune vreća. Nevjerujem da je opet bila u shoppingu.

Prešla je žurnim korakom ulicu kako ju ne bi susrela, alibilo je kasno. Ona joj je već mahala i smijala se onim umjet-nim osmijehom koji je iritirao. Nije bilo druge, nego vratitise i pozdraviti ju kako i dolikuje. Kroz glavu su joj već prola-zile moguće isprike, kada je počeo razgovor kakav je i očeki-vala: ja, ja, ja i moje, meni, moj… I tako su trenuci umjetne lju-baznosti prošli i završili prevrtanjem očima i odmahivanjemrukom, čim je svaka nastavila svojim putom.

Kod kuće ju je čekala mama i već sa vrata joj je počelagovoriti:

– Što misliš koga sam srela? Kad ti kažem o čemu je go-vorila, odmah će ti biti jasno. Kad je vidiš, odmah znaš kakavte razgovor čeka, ako se to uopće može tako nazvati. Ne ra-zumijem je. Kako može misliti da je toliko savršena, a bititako površna. Ja o sebi nikad ne bih mogla tako govoriti.Mene ste naučili da nisam najpametnija i najbolja i najljepšaali, nažalost, ima ljudi koji misle da to jesu. Meni se samosmije dok ih slušam. A što je još gore, ona te spopadne s nje-nim pričama, a ne zna ni interesira li te to. I onda priča i pričai po deset munuta, a ni da pita: Kako si? ili Što ima kod tebe?.A nju ništa o tebi ni ne interesira. Služiš joj samo kao sluša-telj kome će ona pohvaliti njeno veličanstvo i komu će nato-variti na nos svoje probleme. Sad sigurno znaš na koga mi-slim.

Mama se samo nasmijala.– Ne znam na koga ti misliš, ali sad sam i ja upravo imala

sličan razgovor, ako se to uopće može tako nazvati.Ana Ivković

Kada umjetnik pjeva o (besk)RajuPostoji jedna bijela soba na kraju stvarnosti.Nema kutova, sliči nutrini lopte koju katkad sanjam.I u tu loptu sve moje stane – i zanos, i crtež, i pjesma, i mir.

Sve se drugo dalo nositi kamo sam nosila i srce, no jedno...Gdje sam to stalno gubila ljubav?

Bila je dijete moje i vjetra, i nikad nije znala stati, ostati, go-voriti glasno, biti vidljiva i krotka, stasati u drvo čijih se ja-buka mogu toplo najesti i zaspati.

Drvetom nije ni mogla biti kad joj korijena nije bilo. Istomonom rukom čijih je žila zidove razbijala htjela sam je iz zem-lje dušine istrgnuti.

No o tomu s njom ni riječi. Ona je ja i to je uvijek znala.No ja ne mogu biti ona. Odricanje, poricanje, nijek. Isprav-

nije je nego željeti smjeti priznati tko sam, ispravnije negosmjeti željeti biti ono što jesam.

I borba. Nazivanje stvari krivim imenom. I neka lažnasreća.

Sreća jer još uvijek imam svoju ruku, ugljen i glas. I tolikobijelog da se ni nebo ne čini beskrajnijim.

Zatvaram oči i vučem crtu. Tako su prekrasni obrisi čudakoje stvaram. Ne mogu dočekati otvoriti oči i početi pjevati.Evo, završeno je. Oči su nestrpljive... Samo što nisam.

Tiho se, tiho spustila noć nemira nad moje tjeme i stala isti-nito šaputati o nečemu što se nije željelo smjeti, a kamolismjelo željeti.

Mojega čuda nije bilo – ugljen se raspršio u bolnu bezzvjez-danu noć u kojem je glas samo udaljeni krik izgubljenih vu-kova. Sjedim kraj vatre; ja sam dijete kojemu govore kakoučvrstiti vezice čizama i zašto je važno učvrstiti vezice čizama.

Vani sniježi. Ne smije se bos po snijegu ići, možeš se raz-boljeti i umrijeti.

Vani sniježi. Ne smije se razvezanih vezica po snijegu tr-čati, možeš pasti i umrijeti.

Vani sniježi. Ne smije se od kuće ići daleko, možeš se smr-znuti i umrijeti.

Vani doista sniježi. Ne idi u snježnu noć, možeš se izgubitii umrijeti.

No oči, zaboravili su oči – zatvorenima sam ih držala dok sumi govorili. U njihovu bijelu oblost nije ušla toplina njihovaognja, njihovo sljepilo nije me zarazilo.

Otvorenih sam se očiju razboljela od bjeline snijega, palaod radosti, smrznula se nezasitna snijegom, izgubila se u bes-kraju svjetlucavih pahulja.

I sretna sam. Našla sam ljubav. Živim. Sve dok imam oči otvorene u snježno nebo, ja živim. I ve-

selo, kaotično trčim po bijeloj kugli, a razvezane vezice ponjoj urezuju linije ljubavi.

Čudo.Ne uzimaj mi očiju. Pusti me biti dijete. Pusti me voljeti i trajat ću vječno.

Vanja Petrak

Naš putSavršenstvo nije u izvršavanju velikih stvari,nego u točnom ispunjavanju volje Božje.Mi moramo ići onim putem koji je Bog izabrao

u svojoj ljubavi,pa bio on ravan ili kamenit, suh ili blatan.Ako svakodnevne stvari činimo savršeno,

dospijevamo daljei postajemo sposobni za primanje većih milosti.Pomoć pri tom je: ako svaku zadaću ispunimo

tako dobro,kao da inače nemamo ništa drugo raditi.Uvijek nam mora biti pred očima, da je Bog prisutan.On nam je bliži kao Gospodin i kao Otac koji nas ljubi.

(sv. Gašpar Del Bufalo)

Zvonik � 11/2010 41

Mladi

Jedna od postaja hodočašća (održanog 7.-19. 09. 2010.)bio je grad u Italiji, Torino, koji leži na rijeci Po i okružen jeAlpskim masivom. To su samo neka lijepa zemljopisna obi-lježja, ali ono po čemu će meni Torino ostati naj-više u sjećanju jest sv. Ivan don Bosco.

Don Bosco je cijeli svoj svečenički život pro-veo u Torinu, gdje je skrbio o napuštenoj mladeži.Godine 1859. utemeljio je salezijansku družbu s ci-ljem da pomogne mladima, prije svega napušte-nima i najpotrebnijima. Duh takvog odgoja semože i danas osjetiti u oratoriju oko bazilike Ma-rije Pomoćnice u Torinu. Poslije mise, koju smoslavili u kapelici sv. Franje Saleškog, razgledalasam to velebno zdanje posvećeno samo mladima.Na zgradama unutar kompleksa bile su okačeneslike koje vrlo živopisno prikazuju važne trenutkeDon Boscova života koji je u potpunosti bio po-svećen mladima. Na licima mladih koje smo tamosusretali mogla se vidjeti radost, a i sigurnost jersu bili u Ivanovu domu, mjestu gdje su mladi uvi-jek bili i jesu dobrodošli. Unutar drugoga dijelaoratorija zapazila sam mlade kako sjede i igraju

neku igru. Možda i nesvjeni, ti mladi su na svoj, suvremeninačin vršili ono što je i sam Ivan prije više od 150 godina činios mladima: igrao se s njima! Zanimao se za njih, posebice zaone problematične, jer su za njega svi bili važni. Tako je to idanas, jer onima koji se utječu njegovu zagovoru, njihova mo-litva ne ostaje neuslišana. Stoga smo poslije skupa s vlč. An-drijom Kopilovićem otišli do groba sv. Ivana don Bosca gdjesmo se molili i tražili zagovor čovjeka koji je u svojim Uspo-menama rekao: Rad s mladeži činio mi se kao jedina zadaćaporadi koje sam ja uopće i bio na svijetu. Ali on je sad na dru-gome svijetu, blizu Boga, stoga mu se hrabro utječimo zanaše i tuđe potrebe, posebice mi mladi!

Anita Pelhe

Priprava za vječnostJesi li se ikada osjećao kao da si zarobljen u prostoru, iz-

gubljen u vremenu? Bez kraja i početka, bez ikakvih natuk-nica ili putokaza koji bi te izveli na pravi put, koji bi ti pomo-gli riješiti sve svoje probleme? Jesi li ikada poželio pobjećinegdje na pusti otok, biti potpuno sam, naći svoj mir i slo-bodu? Vjerujem da jesi. Činjenica je da većina ljudi iskusitakav osjećaj barem jedanput u životu, pogotovo u današnjimvremenima. Razlozi za takva osjećanja mogu biti različiti, naprimjer, oni koje nam nameću drugi, kao što su preoptere-ćenost poslom, užurbanost života, nedostatak vremena,novca, mira, ljubavi... Ili su to razlozi koje sami sebi name-ćemo, poput želje da budemo slični našim idealima, da pra-timo kakva je odjeća u trendu, kakve se cipele nose, kakavoblik frizure je „in“... Po cijele dane šećemo se od pedikerado manikera, od šminkera do frizera, od solarija do kozme-tičkih prodavaonica kako bismo uređivali svoje tijelo (bez ob-zira je li u pitanju muško ili žensko). Naravno da briga okosvoga tijela nije loša stvar, no koliko vremena provodimopred zrcalom duše? Koliko se brinemo za tjelesnu čistoću iljepotu, toliko bismo trebali brinuti i za čistoću i ljepotu našeduše. Kao kršćani moramo znati i sebi stalno posvješćivatida i naša duša živi – duhovnim životom.

Približava se Advent – vrijeme obnove, vrijeme pripraveza dolazak Isusa Krista. To malo dijete i ove godine ti dolaziu srce podsjećajući te da imaš komu vjerovati i da imaš ne-koga tko će te zaštititi i spasiti od zla, od grijeha. Vremena suteška. Ljudi ostaju bez posla, malo se cijeni ljudski rad, aživot se nalazi na niskim granama opstanka. U ovakvim vre-

menima, kada bi ljudi trebali biti bliži Bogu u molitvi i radu,često zaboravljaju na Njega. ALI TI NEMOJ! Pripravi se zadolazak Spasitelja i Otkupitelja. On je tu, svaki dan, kuca ti navrata duše i čeka da mu otvoriš. Ovog Adventa pokušaj višepridati značaja svojoj duši, barem polovicu od vremena i paž-nje koliko ćeš dati za pripremu gozbe i darova, za kićenje ispremanje stana. Odluči sada, prije nego što dođe Advent,pripraviti se. Sjeti se svih onih kojima bi mogao biti potrebanti i tvoja pomoć. Sjeti se starih i malenih, siromašnih i napu-štenih, bolesnih i gladnih. Sjeti se svih koji neće imati mo-gućnosti dočekati Boga na tako lijep način kao ti. Učini svešto je u tvojoj moći kako bi im poboljšao tu situaciju. I nara-vno, sjeti se Isusa, tog „mladog Sunca s visina“ koji će ti i ovezime doći u kuću da s tobom proslavi svoj rođendan. Nadamse da ćeš Ga primijetiti u svojoj blizini i da Ga nećeš zapo-staviti ili zaobići pod izgovorom da si zauzet drugim poslo-vima. Ne zaboravi da ti Isus treba biti najvažniji. Ne samo zaBožić, nego svaki dan u tvom životu On treba biti prvi usvemu. Trebaš uvijek misliti na Njega, paziti kako da Muugodiš i tako sebi pripraviš svoje mjesto u nebu. Jer jednogadana, bilo to danas ili za 50 godina, položit ćeš svoj računBogu. Zato živi i radi tako da kad dođe taj dan, možeš biti po-nosan na predivnu ljepotu svoje duše. To je najbolja i najefi-kasnija priprava za vječnost.

Marina Gabrić

11/2010 � Zvonik42

Mladi – naša tema

Otac i učitelj mladežiTri su čovjekova neprijatelja:

smrt (koja ga iznenadi), vrijeme (koje mu izmiče),

sotona (koji razapinje svoje zamke)/sv. Ivan Bosco/

43

Jubilej

Višednevnim prigodnim programom Družba sestaraKćeri milosrđa svečano je obilježila 90. obljetnicu utemelje-nja. U samostanskoj dvorani „Bl. Marije Propetog“ u Blatu, 1.i 2. listopada održan je simpozij na temu „Odgovor DružbeKćeri Milosrđa Duhu Svetom tijekom vremena“. U nedjelju,3. listopada u Domu kulture u Blatu održana je prigodna aka-demija pod nazivom „Sestra Propetoga“. U programu koji jeizveden pred prepunom dvoranom, sudjelo-vali su zborovi djece i mladih „Stope“ izBlata i bratimski pjevači. U tijeku akademijeizveden je scenski prikaz autora Ante Mate-ljana. Bila je to prilika upoznati djetinjstvobl. Marije Petković, poglavito njena promi-šljanja uoči primanja prve pričesti. Scenskiprikaz obilovao je i citatima iz korespon-dencije biskupa Josipa Marčelića i MarijePetković. Kruna prikaza bilo je svečanooblačenje i zavjetovanje Marije i njenih petdrugarica. Sam scenski prikaz bila je prilikaupoznati se sa životom ondašnjeg Blata, alii bogatim kulturnim nasljeđem koje se nje-guje do današnjih dana, poput procesije skrižem i pjevanja bratimskih pjevača.

Vrhunac proslave bio je u župnoj crkviSvih svetih u Blatu. Misno slavlje na hrvat-skom jeziku predvodio je 3. listopada dekan Kardinalskogzbora kardinal Angelo Sodano. U koncelebraciji su bili apo-stolski administrator Dubrovačke biskupije i zadarski nadbis-kup Želimir Puljić, umirovljeni splitsko-makarski nadbiskupAnte Jurić, te dvadesetak svećenika s otoka Korčule i iz gradaDubrovnika. Na misi su sudjelovale Kćeri milosrđa predvo-đene vrhovnom glavaricom s. Emilom Barbarić, poglavaricedrugih družbi, mnoštvo redovnica, kao i predsjednica Hrvat-ske unije viših redovničkih poglavarica s. Ana-Maria Kustura,te hodočasnici pristigli iz raznih mjesta otoka Korčule i gradaDubrovnika.

Riječ dobrodošlice kardinalu Sodanu uputio je nadbis-kup Puljić. „Na ovom misnom slavlju okupila nas je bl. MarijaPropetog Isusa Petković koja je u ovoj župi ugledala svjetlodana, a u 22. godini započela put koji će je dovesti do uteme-ljenja nove Družbe prije devedeset godina“, rekao je nadbis-kup Puljić. Dolazak kardinala Sodana opisao je kao blago-slovljen trenutak te istaknuo kako „nismo ni svjesni veličineove geste da nam dolazi kardinal Sodano koji je 50 godina slu-žio petorici papa, a šezdeset godina je misnik“.

Homiliju na hrvatskom jeziku započeo je kardinal So-dano, a potom je nastavio čitati Zvonimir Seršić iz General-nog tajništva Sinode biskupa, koji je kardinala Sodana dopra-tio iz Rima. U propovijedi kardinal Sodano osvrnuo se na pri-mjer Marije Petković. Podsjetio je na dan njezine beatifikacijete istaknuo kako je papa Ivan Pavao II. želio veliku kćer krš-ćanske zajednice iz Blata uzdići na čast oltara baš u njezinojhrvatskoj zemlji, uz obalu Dubrovnika, s mislima usmjerenimprema lijepom otoku gdje je blaženica rođena. Bio je predi-van dan, izvana obasjan suncem, a iznutra pun radosti u našimsrcima. Rađala se jedna nova zvijezda svetosti kako bi rasvi-jetlila naš put na početku trećeg tisućljeća kršćanstva, istak-nuo je kardinal, te podsjetio na riječi Ivana Pavla II. koje je iz-rekao o blaženičinu iskazivanja milosrđa bližnjemu, kao i ouzoru svim hrvatskim ženama. U tom duhu kardinal Sodanouputio je poruku redovnicama koje slijede put ucrtan odMajke Marije Propetog Isusa: drage sestre, budite u svijetu

nositeljice poruke Kristove ljubavi i Njegova velikog milo-srđa.

Kardinal je izrazio radost što može prenijeti pozdrav iblagoslov pape Benedikta XVI. „Prije nego što sam otputovaoiz Rima, kako to činim redovito, obavijestio sam ga o ovomputovanju u Blato. Izričito me zadužio prenijeti vam njegovuposebnu blizinu i apostolski blagoslov“, rekao je kardinal, te

pozvao vjernike na molitvu za brzo progla-šenje blaženim pape Ivana Pavla II., te daGospodin izlije obilje milosti na službu sa-dašnjeg Petrova nasljednika.

Na kraju mise riječ zahvale uputila jes. Emila Barbarić. Zahvaljujem dobromBogu na milosnom daru brige za čovjeka upotrebi. Milosrdni Božji poziv i odaziv oku-pio nas je ovih dana ovdje na slavlje obljet-nice Njegove ljubavi i milosrđa, istaknulaje. (kta/ika)

Na kraju misnog slavlja u ponedjeljak4. listopada na svetkovinu sv. Franje i nadan kada pada 90. obljetnica utemeljenjaDružbe kćeri milosrđa Trećeg samostan-skog reda sv. Franje, vrhovna predstojnicaDružbe s. Emila Barbarić redovnicama je

uručila obnovljene konstitucije. Na tim konstitucijama krozšest godina radila je prethodna Vrhovna uprava, a potom suusvojene na XIV. vrhovnom kapitulu održanom u ljeto 2009.godine. Ove godine, 6. veljače, konstitucije su odobrene odKongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apo-stolskog života. Barbarić je istaknula kako je duh i bit kon-stitucija ostao isti, jer se njih ne može mijenjati, no sam sadr-žaj je prilagođen, preoblikovan, pojednostavljen i osuvreme-njen. U ovoj prigodi tiskane su i prve rukopisne konstitucijeutemeljiteljice iz godine 1923. Budući da su vrlo čitko pisanei dobro očuvane, izdane su u presliku u zasebnom izdanju.

Prema IKI priredio Andrija Anišić

Proslava 90. obljetnice Družbe Kćeri milosrđa

Zvonik � 11/2010

Na blagdan sv. Franje, 90. obljetnica Družbe sestaraKćeri milosrđa skromno je obilježena i u subotičkoj crkvisv. Roka, na čijem području se nalazi i samostan sestara većpunih 70 godina. Osim toga obilježavanja, o 90. obljetniciDružbe bit će riječi i prigodom proslave blagdana KristaKralja, kada hrvatska provincija slavi svoj dan a u mjesecuprosincu o rođendanu bl. Marije Petković planiramo orga-nizirati jednu posebnu tribinu na kojoj će uz ostalo biti pred-stavljena i slikovnica o bl. Mariji Petković koja će iz tiskaizići ovih dana.

Promijeniti kut gledanjaDragi čitatelji! Imam dragu prijateljicu koja i u tmuran i u sunčan dan

unese bar još malo svjetla svojim dolaskom. Puna je energije, dobro raspolo-žena bez osobitog razloga, jednostavna i odlučna da bude zadovoljna svojimživotom. Na tren bi se čovjek, gledajući je, mogao uplašiti – ako se ona jed-nom razočara... Ipak, čini se da je ona našla svoj „sustav“ – gledati u svemu ono pozitivno, a loše ona svakako brzo zaboravi!Kao u onoj staroj izreci: „Više buke pravi stablo dok pada nego šuma dok raste“. Mudar čovjek današnjice, u poplavi loših vi-jesti, mora pojačati ton (ili postaviti mikrofone) blizu šume koja raste, a znati smanjiti buku padanja jednog (ili više) stabla.Ne u cilju zatvaranja oči pred lošim stvarima, nego u isticanju dobrih, koje – ma koliko to nevjerojatno izgledalo – još uvijekpobjeđuju svojom brojnošću! Kada je u to teško druge uvjeriti, valja pribjeći šali! Tako moj muž u prodavaonici gospođama(šokiranim činjenicom da je on otac petero djece i da se raduje šestom!) na njihovo pitanje: „Pa, kako uspijevate? Teška suvremena! Šestero djece?!!!“ šarmantno odgovara: „Pa, mogu vam reći da jest teško sa šestero djece... Zamislite – ni kod Ki-neza, niti igdje u gradu ne mogu naći novčanik sa dovoljno mjesta za fotografije naše djece i moje drage supruge. To mi zbi-lja teško pada!“ (lvh)

Ugodna „sjedeljka“ s prijateljima – sa svom djecom, na-ravno – uz kavu i slasticu. Taman smo se zanijeli u razgovor.Odjednom, malena kćer naših prijatelja koja još ne govori, alise trudi, a svi je pratimo s pažnjom i pokušavamo razumjeti,mome suprugu pokaže da sjedne (baš je doveo dijete iz ku-paonice) na mjesto gdje je sjedio i podiže svoju ručicu na čelo.Gest slijedi riječ koju ja ne razumijem isprva, ali onda shva-ćam, a njeni roditelji potvrđuju: „U ime Oca...“. Malena klimaglavom i osmijehom nas pohvaljuje, pošto smo shvatili što želireći: predlaže da molimo. Mala Anase sjeća kako smo još prije par mje-seci pri zajedničkim susretima i toskupa sa svom djecom – molili kru-nicu. Nedostaje joj to. Misli dabismo mogli opet. Bilo joj je lijepotada. Mi smo joj bili ljepši tada i ne-kako joj se to uklapa u naš sretanosmijeh – kao da bi nas molitvaupotpunila – i nas i ovo naše druže-nje. U prvi mah – ma zašto bi? Nijeni siječanj za „ZLATNU KRU-NICU“, svibanj ni listopad za ovu„običnu“ – pa, zašto bismo molili?Nemamo neki osobit povod, nitkonije strašno bolestan ili u velikoj ne-volji, pa ne moramo samo „kruniča-riti“! Ipak, pošto mi je sjela u krilo, kažem joj da ćemo se po-moliti – skupa se svi križamo, izmolimo „Zdravo Marijo“ i„Slava Ocu“, uz pratnju njenih „riječi“. Izmolili smo Molitvuanđelu čuvaru i još par onih ljupkih, dječjih molitvica koje nassjećaju na djetinjstvo i ulijevaju neku toplu sigurnost, ma ko-liko problema ili strahova imali i nevezano za broj prstiju kojipokazujemo ili broj bora koje skrivamo kad nas pitaju za go-dine...

Često se govori o potrebi obiteljske molitve, o važnostimolitve osobne i u zajednici, bilo u Crkvi, bilo u manjim, na-dahnutim zajednicama. Ipak, ako je i kad je molitva hrana ipotreba i kad je Bog zbilja dio svakog trena naših života, mo-žemo li ga izostaviti u našim običnim poslijepodnevnim dru-ženjima, malim ili velikim slavljima, dubokim razgovorima ilitek lakim razgovorima o novostima među prijateljima, famili-

jom ili u svijetu? Ana misli da ne – ona smatra svojom dječjompameću da je lijepo to što mi pričamo, smijemo se, gledamojedni druge u oči i to što i njih djecu uključujemo u naše raz-govore slušajući što nam žele recitirati, pjevati ili plesati, aliupravo je pokazala (a to nije prvi put!) da misli da smo malozapostavili Nekoga koga svi volimo, štujemo i katkad čak isvjedočimo što nam On znači. Samo je njeno čisto srce u naše„katoličko društvo“ hrabro dovelo Boga među nas svojom ru-čicom, kojom nas je posjela i ponukala moliti...

Pomislimo li katkad sami odsebe, sjedeći s prijateljem ili prija-teljima – makar s onima s kojimadijelimo Vjeru, Nadu i Ljubav –kako bi se sada lijepo bilo pomolitiza sve to o čemu smo pričali, za sveljude koje smo spomenuli, za sveplanove koje smo možda skupa na-pravili i odluke za život nakon po-vjerljivog razgovora donijeli?Jesmo li to ikad predložili? Nesamo u stilu „Molit ću za tebe!“,„Sutra ću misu prikazati za to...“ ili„Hajdemo postiti jedan dan u tje-dnu za našu prijateljicu – da izađeiz te strašne krize...“, što je naravno

i lijepo i dobro i kršćanski. Nekad jevažno odmah, pred ljudima i cijelim svijetom, pokazati da takovjerujemo našem Gospodinu da će nas ovoga trena, baš nasdvoje ili troje, okupljene u Njegovo Ime, uslišati nakon svegapar riječi molitve za drugoga, za brata u potrebi... Možemonakon molitve nastaviti i „obični razgovor“ – Bog je s nama.

Opet je maleno dijete pokazalo svoju veliku mudrost,opet se dokazalo kako nas – bar onom najvažnijem – možebaš ono naučiti. Naravno, i naši dragi stari su nam riznica mu-drosti, ali kroz djecu (i to valjda najčešće onu „najmanju“!)valjda Božja mudrost najljepše izvire, kroz njih jednostavnoBog rado progovara. Mi „veliki“ ih na žalost više (i) u tomesputavamo, uvjereni u svoje moći i sposobnosti, zaboravlja-jući i na Isusova blaženstva i na to da je jedini lik u kojem seBog želio pojaviti – lik Djetešca, koje opet kuca na vrata našihsrca... (lvh)

11/2010 � Zvonik44

Obitelj Uređuje: obitelj Huska

obiteljske slike

Molitva „BEZ RAZLOGA“

Znate li kako izgleda cvijet lijepekate? Ne znate? Bogat je, prepun gustozdruženih uzanih latica svih mogućihboja, ponajviše nijansi ružičaste i ljubi-časte. Raskošan, a opet nekako nježan iljubak.

Ima jedna Lijepa Kata. To je Katica,moja prijateljica! Ne mislim pritom namilo lice i njezinih 68 godina niti naskladno odijevanje. Na dušu njezinu mi-slim…

Upoznale smo se prije tri godine,kada smo stanovale u istoj zgradi. U me-đuvremenu preselila sam u nasuprotnineboder i sada me svakodnevno bri-žljivo motri njezin balkon, pun raznovr-snog cvijeća. Bilo je to razdoblje kadami se izmicalo tlo pod nogama jer je pri-jateljstvo, do kojega toliko držim, biloozbiljno poljuljano. Čime? Glupostimakoje nisu pripadale mojemu svijetu. Tkoje kupio kakvu šnalu za kosu i na kakavnačin ju je zakvačio – ima li ispraznijihrazloga?! U mojemu svijetu žive prijate-lji, a ne konkurenti! Uz to, za nastavaknekih jalovih druženja trebalo se odrećiiskrenosti, srdačnosti, imati pozu… nijeišlo!

„Na slavu Božju!“ rekla sam si, kaoi toliko puta ranije kada bih se razoča-rala i rastužila. Znala sam: zatvori li Go-spodin vrata, uskoro će otvoriti pro-zor…

Tada je u moj život ušetala Katica,koraka teška od zadebljalih, tamnolju-bičastih vena i kralješnice bolne, savi-jene kao srp. Brzo smo se zbližile jer očikoje iskre Božjim sjajem međusobno seprepoznaju i daruju povjerenjem. Živo-tna priča Katičina bila je toliko dirljivada su se potoci slijevali mojim obra-zima…

Rođena je u malom selu nadomakKarlovca, u vrlo siromašnoj obitelji. Ukratkom vremenskom razmaku umirumajka i otac pa petero nejake djeceostaje prepušteno samima sebi. Malo jenedostajalo da, onako slabašni i odvo-jeni od ljudi, umru od gladi. U zadnjitren smilovala se neka dalja rodbina.Katica je, preboljevši tešku infekcijuočiju (i danas slabo vidi), u Zagreb došlakao mlada djevojka koja je započelaslužbu kućne pomoćnice, od nemila donedraga, a koja i danas, bez obzira napoodmaklu životnu dob, traje. Sva jesreća da se zadnjih godina namjerila najednu dragu obitelj koja joj je pomogladoći do vlastitog stana. I danas čuva nji-hovu djecu koja su joj velika radost jernije se udavala i nema svoju obitelj.

Moja Lijepa Kata Božja je dušica.Ne samo zbog dnevnih Krunica i uče-stalih odlaženja na sv. Misu. Ponijevšiteško breme života, ne pada joj napamet podlost niti prijetvornost. O sa-moljublju i primitivnosti da i ne govo-rim. U kutu njezina oka često zatitrasuosjećajna suza uz ulični prizor, radij-ski ili televizijski program, pročitanuknjigu… Uzda se ona u Gospodina kojije, osjetila je to toliko puta u životu, uvi-jek bio uz nju.

Naši su susreti i razgovori pravasvečanost za dušu jer ni jedna od nasnije opterećena sumnjom da bi izgovo-rene riječi mogle biti pogrešno shva-ćene, još manje zloupotrijebljene.

Jednom, s proljeća, šećući izmeđucvjetnih nasada, umorile smo se i sjelena klupu. Kao i uvijek, imale smo svojeteme koje niti su koga blatile niti tvrdo-korno osuđivale. Diveći se ljepoti patu-ljastih ruža i nekog nama nepoznatogkrhkog raslinja, ozarena lica uzdahnulaje i prostodušno rekla: „Razmišljala samo Drugom Svijetu na koji nam je svimapoći… I tamo – ne treba meni puno: eto,bila bih sretna, Gospodine, da mi dopu-stiš da i tamo gore prčkam malo oko cvi-jeća…“.

A ja sam Ti, Gospodine, u ranoju-tarnjoj pjesmi razdraganih kosova koja,kad se pomnije osluhne, govori o str-pljivosti i vraćenom povjerenju u ljude,zahvalna što si na moju životnu stazuposadio cvjetak skroman i ubav, mojuLijepu Katu, u svoj otmjenosti svojeistančane duše! (Ivanka Brađašević)

za život:

DOBRA VIJEST NA OVU TEMU...

se još traži!Nikako nismo uspjeli za ovaj broj

pronaći neku vijest „za život“ koja bi po-krila ovu donju, koja govori da je SVEdovoljan razlog za abortus! Ipak, namaje – a i vama, dragi čitatelji, sigurni smo,dovoljno ovo: POGLEDATI DJEČJELICE... Razloga za abortus – NEMA!!!

protiv života:

ABORTUS ako im se ne sviđa spol djeteta

Švedske zdravstvene vlasti su do-nijele odluku po kojoj abortus za koji jerazlog spol djeteta, više nije ilegalan tese ne smije zabraniti čak ako žena samospol djeteta navede kao razlog abor-tusa.

Švedski list The Local izvještavakako je žena iz Eskilstuna na jugu Šved-ske počinila dva abortusa nakon što jesaznala spol djeteta. Žena je već imaladvije kćerke, te su doktori iz bolniceMalaren izrazili svoju zabrinutost i za-tražili od Nacionalnog odbora za zdrav-lje da odredi kako postupati ubudućekada se na njih vrši pritisak da istražespol djeteta, bez medicinskih razloga zato. Odbor je odgovorio da se takve za-htjeve i abortuse ne može odbiti te dajenemoguće ženi iz bilo kojeg razloga za-braniti abortus do 8. tjedna trudnoće,čak ako je spol djeteta razlog za abor-tus.

Zvonik � 11/2010 45

Obitelj / Za životmale mudrosti

Lijepa Kata

Blagoslov kućaFra Bono Mihaljević je zapisao 6.

siječnja 1780. godine da je na Bogojav-ljenje u Somboru bio običaj da otac gvar-dijan, koji je ujedno bio i upravitelj župe,služi svečanu svetu misu uz asistencijudvojice svećenika, a poslije svete mise bise zaputio u gradsku kuću, da je blago-slovi. Popodne i narednih dana su sepatri propovjednici razmiljeli po graduda blagoslove kuće ostalih građana. Pozavršetku blagoslova u gradu nastavili biblagoslov kuća po salašima. Fra BonoMihaljević je na Markovo vodio proce-siju iz grada do njiva da tamo blagosloviusjeve. U to je vrijeme fra Bono bio ne-djeljni hrvatski propovjednik.

Staro somborsko proštenjeU nedjelju, 21. svibnja 1780. godine,

na Blagdan presvetog Trojstva, došli suvjernici iz susjednih sela procesijama nasomborsko proštenje. Fra Bono spomi-nje procesije iz Doroslova, Krnjaje (Klja-jićevo), Čonoplje, Lemeša (Svetozar Mi-letić), Monoštora, Sentivana (Prigre-vica) i Santova (Hercegszántó u Mađar-skoj). Svečanu svetu misu je služio ka-nonik i dekan, Antun Bajalić, bezdan-ski župnik. Poslije svete mise je bila pro-povijed na njemačkom, hrvatskom i ma-đarskom jeziku. Uz brojne goste naručku su bili župnici iz deset susjednihseoskih župa.

Nove dužnosti za somborske franjevce

Na provincijskom kapitulu održa-nom u Mohaču 31. kolovoza 1780. go-dine izabran je od Somborcima poznatihfranjevaca fra Tádé Hegedűs za defini-tora, a za somborskog gvardijana i upra-vitelja somborske župe fra Antun Jo-sić. Za njegovoga vikara je izabran fraFilip Čevišević, za hrvatskog propo-vjednika fra Bono Mihaljević. On je bio ižupni kateheta i ravnatelj župnih bratov-ština. Za blagdanskog hrvatskog propo-vjednika je imenovan fra Antun Lukić,za njemačkoga fra Marianus Hunger,za mađarskog fra Leó Újváry. Učiteljiu gramatikalnoj školi su postali: fra An-drija Vuković, fra Ignacije Marković ifra Gellért Boda.

Kamen temeljac za kapeluSnježne Gospe

Na brežuljku pokraj Sonćanskogputa je 11. srpnja 1780. godine položenkamen temeljac za kapelu SnježneGospe. Antun Bajalić, kalački kanonik,dekan i bezdanski župnik postavio jekamen temeljac za kapelu Blažene Dje-vice Marije zvane Snježne u ime Pre-svetoga Trojstva Oca i Sina i Duha Sve-toga. U kamen temeljac su ugrađenemoći svetih mučenika Teodora i Fortu-nata. Fra Bono je zapisao da je kapeludao podići „presvijetli gospodin JosipMarković, senator i bivši gradonačelnikgrada Sombora“. Bilo je to u vrijeme dokje općom crkvom upravljao papa PioVI. i dok je krunu carstva nosio JosipII. s caricom udovicom Marijom Tere-zijom, mađarskom apostolskom kralji-com. Primas mađarskoga kraljevstva jebio grof József Batthyány, a nadbiskupkalački Adam od slobodnih baruna Pa-tačićevih od Zajezde, i dok je sombor-sku župu vodio fra Antun Josić gvardijansamostana Presvetog Trojstva i gene-ralni propovjednik opservantske provin-cije Ivana Kapistrana, i dok je grof An-drás Hadik bio predsjednik Ratnoga vi-jeća i veliki župan slavne ove Bačke žu-panije. Njegov je namjesnik bio Zsig-mond (Sigismund) Lipkay. Svečanostpolaganja kamena temeljca su svojomnazočnošću uzveličali upravitelj i savjet-nik Dvorskih posjeda u Bačkoj i SrijemuMihály Ürményi, a snjim su bili i dvor-ski uglednici: gradonačelnik slobodnogkraljevskog grada Sombora, „presvijetligospodin Bazilije Damjanović“, gradskisenatori i mnogi dužnosnici iz vojnog igrađanskog staleža. Nazočan je bio igvardijan bajskog franjevačkog samo-stana fra Franjo Ćamin od Požege, tegeneralni nedjeljni propovjednik BonoMihaljević. On je na gradilištu naroduobjavio nadbiskupovo dopuštenje za gra-dnju kapele i tekst povelje iz temeljnogkamena. Po završetku blagoslova i pola-ganja kamena čula se limena glazba strubama i bubnjevima, a krajem se razli-jegala i pucnjava iz oružja. Istoga je danapresvijetli gospodin Josip Marković sasvojom suprugom Elizabetom na svo-me salašu priredio svečani objed za svedužnosnike i svećenike franjevce, koji subili na spomenutoj svečanosti.

GladFra Bono Mihaljević piše da je

1779. i 1780. godine u cijeloj Bačkoj žu-paniji harala teška oskudica u sijenu,pšenici, zobi, kukuruzu (fagopyrnum-turska pšenica) kao posljedica velikesuše tih godina. Oskudica je bila tako ve-lika da je ova županija, koja je svima di-jelila kruh, tada bila prisiljena kupovatihranu po najvećim cijenama od onih ko-jima je prije prodavala hranu. Županijase za te dvije godine tako zadužila da seza osam narednih godina nije mogla ri-ješiti dugova. Tada se ispunila ona iz Tu-žaljke proroka Jeremije: „Djeca vape zakruhom, a nikog da im ga pruži. Oni štose nekoć sladiše biranim jelima ginu poulicama itd..“ (Tuž 4,4). Ako je tko od si-romašnijih i imao što za jelo, bio je tokruh žalosti, koji se pripravljao od razli-čitih stvari, a bio je sličan najcrnjoj zemlji.

Kraljičina smrtIzmeđu ostalog, fra Bono Mihalje-

vić je zabilježio i ovo: dne 29. studenog1780. godine carica i kraljica Mađarskeudovica Marija Terezija na rukamasvoga sina Josipa II. zamijenila je oko 9sati navečer ovaj smrtni život s besmrt-nim. Ona je najmudrije i u najvećemmiru sretno upravljala Mađarskom iostalim nasljednim zemljama. Na dan 18.prosinca navečer pročitano je u gradskojkući okružno pismo provincijalnog po-glavara fra Josipa Jakošića i pismoapostolskog nuncija koji je imao sjedišteu Beču. Tim pismima je određeno da seza spomenutu kraljicu Mađarske MarijuTereziju nakon pokojničkog oficija od-služi svečana misa zadušnica.

Svečana sveta misa zadušnica je od-služena u Somboru 22. prosinca 1780.godine. U crkvi je bila izložena tumba sbrojnim svijećama uokolo. (Na pokojni-čkim misama su se u našoj biskupiji svedo Drugog vatikanskog sabora podizaletumbe, to jest svečano postolje i na nje-mu simboličan lijes. I postolje i lijes subili prekriveni crnim prekrivačima. Okotumbe su za vrijeme pokojničkih misagorjele svijeće. Tumba se postavljala nasprovodnu misu, za misu tri dana poslijesmrti, na 40 dana poslije smrti, pola go-dine poslije smrti i na obljetnicu smrti).Na zadušnici za kraljicu Mariju Terezijusu se okupili svi županijski, vojni i grad-ski dužnosnici. Svi su bili odjeveni uruho crne boje, a na svetoj misi se oku-pilo veliko mnoštvo naroda. U mnoštvuje bilo i vjernika pravoslavne crkve.

11/2010 � Zvonik46

Povijesni kutak

Još o franjevcima u SomboruPiše: Stjepan Beretić

Vaše pitanje je neobično važno alizahtijeva više prostora nego što je ovanaša rubrika. U dogovoru s glavnimurednikom, na ovo pitanje ću iznimnoodgovoriti u dva nastavka. Da bismobolje razumjeli smisao vašeg pitanja idali kako-tako kompletni odgovor, tre-bamo prvo protumačiti pojmove. Zapojmove se koristim Općim religijskimleksikonom. Pod gatanjem leksikonkaže ovako: gatanje je bjelomagijskatehnika kojom se pomoću vanjskihznakova nastoje predvidjeti budući do-gađaji. Divinizacija (vidjeti božanskitrag u toj moći) je uobičajena, ali nijeutemeljena u kršćanskom vjerskomučenju. Gatalac pri tom poseže za raz-ličitim tehnikama kao što je hiroman-tija, astrologija, karte, kaveni talog idrugo. Rječnik upućuje na pojam ma-gija. Vračara ili vrač je osoba koja jeupućena u kultna znanja i magijsketehnike. U arhaičnim društvima pripi-suju mu se uglavnom čini crne magije.U tim društvima njegov odnos premaplemenskom svećeniku odražavaodnos magije prema religiji. Nažalost,između religije u tom pojmu i magijekatkada izostane razlika pa se u primi-tivnim narodima magijska funkcija vra-čara pripisuje i kultnoj službi religioz-nog službenika. Ključna riječ za razu-mijevanje ove problematike je magija.To je čarobnjačko umijeće, skup po-stupaka i obreda koji idu za podčinja-vanje prirode ljudskoj volji posred-stvom okultnih moći. U arhaičkim dru-štvima javlja se kao oblik vjerovanjaisprepleten s arhaičnim religijama. Urazvijenim i prosvijećenim društvimamagija se smatra praznovjerjem, ali setrajno zadržava u nekim društvenimslojevima. U magiji se razlikuju tri sa-stavnice: magijsko vjerovanje, magij-ska tehnika i obredi, te njihov posred-nik (mag, vrač, gatar, šaman). Magij-ska vjerovanja temelje se na uvjerenju

o povezanosti kozmičkih, demonskih iokultnih sila i čovjekove duševnosti.Različitim magijskim tehnikama, pre-cizno obavljenima, čarobnjak podliježeokultne sile svojoj volji i izvodi željeniučinak. Kad se te sile zazivaju u dobresvrhe, riječ je o bijeloj magiji, a kad sezazivaju u zle svrhe riječ je o crnoj ma-giji. Međutim, bitno je već sada zauzetistav vrlo jasan: magija nikada nijedobra. Toliko iz Općeg religijskog lek-sikona. Bitno je uočiti da je u središtupojam magija koji smo kako-tako shva-tili.

Vratimo se sada na još jednu vrlobitnu činjenicu koju leksikon u ovomslučaju ne spominje, a to je đavao. PapaPio XII. je već davno ustvrdio da je naj-veća moć Sotone u našem vremenu štoje naveo ljude te vjeruju da on ne po-stoji. To je najveći uspjeh zavođenjanakon istočnoga grijeha. Temelj nje-gove naravi je zao duh – propali anđeo.Dakle, nadzemaljsko duhovno biće –osoba – koji raspolaže i nadzemalj-

skom silom i koji je do sudnjega dananapasnik i zavodnik čovjeka. Ali trebanaglasiti da on nije nikakav suparnikBogu niti je sila koja dolazi snagom bo-žanskoga, nego je stvorenje koje jesvojom vlastitom voljom postao ZLOkoji, jer je moćan, ima moć zavođenjanad slabijim. Čovjek je isto stvorenjekoje ima božansko porijeklo – stvara-nje duše – i zemaljsko što je jednaosoba u tijelu koje je zemaljsko. Nisudva čovjeka nego jedan. Osoba kojaima dušu i tijelo. Sada se pitamo kakoje dana moć Sotoni da napastuje čo-vjeka? Jednostavno zato što je slobodasamoopredjeljenja božanski dar kojipripada svakoj osobi kao takvoj. Na tu

slobodu djeluje i dobro ali i zlo. Čovjekse u svom opredjeljenju naginje po vla-stitom izboru prema dobru ili zlu. Taborba opredjeljenja i odlučivanja je vrlolijepo opisana u – nama tako dobro po-znatom – opisu prvoga grijeha u zavođe-nju prvoga čovjeka na neposlušnost iodbijanje vršiti volju Božju. Kada spo-jimo sve te elemente, imamo predsobom začetnika zla – Sotonu i imamopred sobom pojmove: gatanje, vrača-nje, magija, kao okultne sile koje se na-slanjaju ponajprije na tog Zloga. Trebabiti iskren i priznati da je čovjek, kakokaže veliki francuski nobelovac A.Carel, velika nepoznanica. On je uovome svijetu i sigurno je podčinjenmnogim još uvijek neotkrivenim si-lama koje mogu neki pojedinci višenego prosječni ljudi znati i otkrivati.Jednako tako ne treba zanemariti po-stojanost Zloga kao bića i osobe i ko-načno ne treba zanijekati činjenicu daje čovjek našega vremena civilizacijskiopterećen praznovjerjem, a da je radi

drugih okolnosti života u živčanom su-stavu slabijega zdravlja. Kada sve te či-njenice spojimo, onda je posve jasno dase radi više-manje o zlu nego o bolesti,jer se pokušava već slabost čovjekova„liječiti“ zlim silama. Tako se događada se labilnoj osobi čini prihvatljivijimpraznovjerje nego vjera pa zamjenjuje lo-giku, te kako sam dao naslov vračkuvračkom liječi. U sljedećem broju će-mo protumačiti bitnu ulogu Isusa Kri-sta kao jedinoga Spasitelja svijeta, bi-blijski pojam predviđanja događaja (ga-tanja) i konačno milosnu ulogu sakra-menata i molitve u liječenju od svihovih slabosti od kojih pati veliki dio su-vremenoga čovječanstva.

Zvonik � 11/2010 47

Vjernici pitaju

Može li se vračanje vračanjem liječiti?Odgovara: mons. dr. Andrija Kopilović

Oko nas su sve češće pojave krizeosobnosti. Mnogi pribjegavaju liječe-nju te tjeskobe gatanjem, vračanjem imagijom. Znam da je stav Crkve ne-gativan, ali kako pomoći?

Ž. J., Tavankut

Imamo pred sobom začetnika zla – Sotonu i pojmove:gatanje, vračanje, magija, kao okultne sile koje se naslanjaju ponajprije na tog Zloga.Čovjek našega vremena civilizacijski je opterećen praznovjerjem, a radi drugih okolnosti života u živčanom sustavu je slabijega zdravlja. Događa se da se labilnoj osobi čini prihvatljivijim praznovjerje negovjera i zamjenjuje logiku te vračku vračkom liječi.

11/2010 � Zvonik48

U susret događanjima

Katedrala sv. Terezije Avilske u SuboticiDUHOVNA OBNOVA U ČAST PREČISTOM

SRCU MARIJINUod 29. studenog do 8. prosincaSvake večeri u 17 sati krunica,

u 17.30 sveta misa, propovijed i pobožnost.U utorak, 7. prosinca gost mons. Zlatko

Koren iz Marije Bistrice, on će blagoslovitikip Majke Božje Bistričke.

BLAGDAN SV. CECILIJE U SUBOTICIponedjeljak, 22. studenog u crkvi sv. Roka u Subotici

u 17,30 sati svečana proslava

blagdana sv. Cecilije, zaštitnice pjevača icrkvenoga pjevanja.

Nastupaju župni zborovi župa sv. Roka,Marije Majke Crkve i Collegium musicum

catholicum iz Subotice te zbor župe sv. Marka iz Starog Žednika

uz pratnju Subotičkog tamburaškog orke-stra pod umjetničkim rukovođenjem Sti-

pana Jaramazovića.Tom prigodom obilježit ćemo i 114. obljet-

nicu crkve sv. Roka.

KONCERT„Impresije iz zavičaja – izbor iz glazbenog

opusa Josipa Andrića“ petak, 3. XII. 2010. s početkom u 19 sati

u Velikoj vijećnici Gradske kućeu Subotici.

KONCERT VIS-a PROROCI4. 12. 2010. (subota) s početkom u 20 sati

u dvorani KTC-a u SuboticiUlaz: besplatan

Budimo...Zagrljeni u duši

uz Proroke, Apostole mira iz Zagreba, VISMatheus iz Bizovca

Mariju Jaramazović i Filipa Čelikovića

HRVATSKO DRUŠTVO ZA POMOĆ UČENICIMA „BELA GABRIĆ“ SUBOTICA

raspisuje

NATJEČAJ U ŠKOLSKOJ 2010./11. GODINI

ZA JEDNOKRATNU POMOĆ UČENICIMA(SREDNJOŠKOLCIMA) I STUDENTIMA,PRIPADNICIMA HRVATSKE ZAJEDNICE

KOJI SE ŠKOLUJU U SRBIJIISKLJUČIVO IZ SUBOTIČKE OPĆINE

Uvjet: da su redoviti učenici (srednje škole)ili studenti

Potrebna dokumentacija:

1. POPUNJENA PRIJAVNICA (formular)*2. SVJEDODŽBA o prethodno završenomrazredu srednje škole ili godine studija

(original se donosi na uvid s jednom foto-kopijom ili poslati ovjerenu fotokopiju ako

se šalje poštom)3. POTVRDA o upisu u tekući razred ili go-

dinu studija4. DOKAZ o pripadnosti hrvatskoj zajednici5. PREPORUKA ili POTVRDA o angažirano-

sti u hrvatskoj zajednici

Podaci se daju pod punom materijalnom imoralnom odgovornošću, a u slučaju kri-

votvorenja pomoć će se uskratiti.

Natječaj je otvoren do 12. XII. 2010. aobavijest o rezultatu bit će javljena tele-

fonski prijavljenim kandidatima.

* Dokumenti bez prijavnice neće biti uva-ženi, a ona se može dobiti (i popuniti) naadresi Društva u Spomen-kući prof. Ga-brića ili na www.zkvh.org.rs/natjecaji

Ured će raditi četvrtkom od 16 do 19 satii petkom od 11 do 14 sati.

Molbu s potrebnom dokumentacijom po-slati poštom na adresu:

Hrvatsko društvo za pomoć učenicima„Bela Gabrić“, Ulica Bele Gabrića 21,

24000 Subotica ili osobno.

Godišnja pretplata za ZVONIK:- direktnom dostavom na župe: 1450 din- poštom:

1700 din: tuzemstvo (za više primjerakaslijedi popust)

50 Eura: Europa60 Eura: USA, CANADAPretplatnici iz tuzemstva uplate mogu slati

poštanskom uplatnicom na ime Mirko Štefković,Trg žrtava fašizma 19, 24000 Subotica, s nazna-kom podataka pretplatnika, a oni iz Hrvatske naime Svjetlana Ivković, Stjepana Ljubića Vojode12, 10000 Zagreb.

Deviznu doznaku pretplatnici iz inozem-stva mogu poslati na biskupijski račun s nazna-kom Za Zvonik:

NLB Banka A.D. BeogradSWIFT: CONARS22IBAN: RS35310007080200263537Rimokatolička vjerska zajednica - Biskupski

ordinarijat, Trg žrtava fašizma 19, 24000 Subo-tica, Serbia.

Fotografije u ovom broju:Zvonik, Subotica.info

Z v o n i k Katolièki list (mjeseènik)

Izdaje: Rimokatolièki župni ured Sv. Roka, 24000 SUBOTICA, Beogradski put 52 Telefon: +381(0)24 554-896; Fax: +381(0)24 551-036; E-mail: zvonik@tippnet.rs

Web: www.zvonik.rsUredništvo:

mr. Mirko Štefković, glavni i odgovorni urednik, Tel: +381(0)24 553 610Željka Zelić, zamjenica glavnog i odgovornog urednikamr. Andrija Anišić, pročelnik Izdavačkog odjela Instituta “Ivan Antunović“mr. Ervin Èelikoviæ, tehnièki urednikKatarina Èelikoviæ, lektoricaVedran Jegić, fotograf

Urednièko vijeæe: Stjepan Beretiæ, Ladislav Huska, Vesna Huska, Franjo Ivankoviæ, dr. Andrija Kopiloviæ, mr. Mato Miloš, Lazar Novakoviæ, Jakob Pfeifer, s. Blaženka Rudiæ, Željko Šipek.

Tisak: Štamparija "PRINTEX", Segedinski put 86, Subotica, Tel.: 024/554-435 ISSN 1451-2149

Izdavanje Zvonika podupire Ministarstvo vera R. Srbije.

SlušajteRadio Suboticu

program na hrvatskom jezikusvaku veèer od 18-21 satna frekvenciji 104,4 Mhz

Put Jovana Mikiæa 12, Tel: 024 55 22 00; Fax: 551-902

Zlatiborska 4, 24427 Totovo Selo Tel: (024) 883-040; Email: hirvivo@tothfalu.co.rs

Cara Dušana 4, 21000 Novi SadTel: (024) 469-474, Email: agape@eunet.rs

Čitajte tisak, posudite knjige i porazgovarajte s prijateljima

u Hrvatskoj čitaoniciSubotica, ulica Bele Gabrića 21

srijeda, petak 10 – 14 satiutorak, četvrtak 16 – 19 sati

Zahvaljujemo našim darovateljima

49Zvonik � 11/2010

Zahvaljujemo našim darovateljima

50 11/2010 � Zvonik