zločesti anđeo

Barbara Cartland

Zločesti anđeo

Riječ autorice

Obernija je fiktivna zemlja, ali je Linderhof doista mističan, uzbudljiv i

lijep kao što ga je Tilda doživjela. U to sam se uvjerila kad sam ga

posjetila prošle godine.

Zbog uvjerljivosti priče, München je u mojemu romanu nešto bliže

Ludwigovoj palači iz snova nego što je to u stvarnosti.

Barbara Cartland - Zločesti anđeo

2

By Glorij@

Prvo poglavlje

1879.

Vlak se polako približavao Windsoru.

Iako stanica nije bila raščišćena kao što je to bilo uobičajeno kad

je kraljica putovala, ipak je nekoliko uglađenih dužnosnika u zlatom

obrubljenim odorama čekalo princezu Pricillu, vojvotkinju od

Forthamplona, i njezinu kćer.

Kraljevska ih je kočija dočekala pred stanicom. Dame su se

ukrcale i krenule prema dvorcu.

«Zapamti, Tilda», reče princeza Pricilla, «ne obraćaj se kraljici

prije nego što se ona tebi obrati.»

«Da, mama.»

«I zapamti, primi Njezino Veličanstvo za ruku, duboko se nakloni,

a zatim joj poljubi ruku, pa obraz.» «Da, mama.»

«I pažljivo slušaj sve što ti bude govorila.» «Da, mama.»

«Obećaj mi da nećeš postavljati pitanja. Ti previše voliš

zapitkivati. To sam ti već rekla.»

«Kako da saznam odgovore ako ne postavljam pitanja, mama?»

«I mislila sam da ćeš to reći. Bože, kako bih voljela da je tvoj tata

mogao poći s nama! Mislim da se u njegovom prisustvu uvijek pristojnije

ponašaš.»

Na to nije dobila odgovor.

Lady Victoria Matilda Tetherton-Smythe te je riječi od svoje majke

čula ne jednom, već tisuću puta otkako su primile pozivnicu iz dvorca

Windsor.

Iz iskustva je znala da je najbolje slagati se sa svime što joj itko

kaže, a u glavi misliti svoje.

Bila je oduševljena kad je saznala da će posjetiti dvorac i

znatiželjno je virila kroz prozore kočije.

No, u tom je trenutku mogla vidjeti samo kuće oko ceste. Masivna

građevina čija je povijest golicala njenu maštu još se nije ni nazirala.

Učitelji su joj rekli da je dvorac izgradio William I. Privukao ga je

položaj strmoga brda koje se nadvijalo visoko nad rijekom. Na taj je

način neprekidno mogao podsjećati podanike i potencijalne neprijatelje

http://www.luckynuggetcasino.com/?s=wgs15169&a=bfpadid70111&mid=76874


3

By Glorij@

na nadmoć normanskih osvajača.

'Sigurno su ga mrzili!' pomislila je Tilda.

«Ne slušaš me, Tilda!» reče njena majka. «Što sam rekla?»

«Žao mi je, mama. Mislila sam na nešto drugo.» «Ti uvijek misliš

na nešto drugo!» prasne princeza Pricilla. «Slušaj me, Tilda.»

«Slušam, mama.»

«Rekla sam da upamtiš da će te odsad svi zvati 'Victoria'. Ime si

dobila po kraljici; to je bilo samo po sebi razumljivo, budući da ti je ona

bila kuma na krštenju.»

«Mrzim to ime!» odgovori Tilda.

«Ni tvoj otac ga ne voli», reče princeza Pricilla, «zato smo te počeli

zvati Matilda. Naravno, s vremenom se to skratilo na obično 'Tilda'.»

«Sviđa mi se to ime, mama.»

«Ono što se tebi sviđa ili ne sviđa uopće nije bitno, Til... mislim,

Victoria.»

«Prestani se truditi, mama», nasmiješi se Tilda, «nikada se nećeš

naviknuti na ime Victoria, što god oni u Oberniji učinili.»

«Za ljude u Oberniji bit ćeš Victoria», odgovori princeza Pricilla.

«Zapamti da ti je sama kraljica ugovorila brak.»

«Nisam zaboravila, mama.»

«To je velika čast. Trebala bi biti vrlo ponosna.»

Tilda nije odgovorila. Nakon trenutka šutnje, njena majka nastavi:

«Rijetkim se djevojkama pruži prilika da u tvojim godinama

vladaju zemljom koja je u Europi prilično važna.»

«Daleko je», promrmlja Tilda.

Namjeravala je reći još nešto, ali u tom je trenutku ugledala

dvorac i shvatila da je impresivan i prekrasan kao što je i očekivala.

Odmah je pomislila na stare vitezove koji su se nadmetali na

turnirima. Gotovo ih je mogla vidjeti, opremljene posebno obojanim

štitovima, bogato izvezenim sedlima i mačevima čiji su dršci i korice bili

ukrašeni čistim zlatom.

'Voljela bih da sam se tada mogla naći ovdje', pomisli Tilda.

Svaki je vitez imao svoju damu koju je smatrao oličenjem ljepote,

kojoj se zavjetovao i kojoj je posvećivao svoje borbe u kojima je

dokazivao svoju galantnost i muževnost.

Konji su se počeli penjati strmom uzbrdicom koja je vodila prema


4

By Glorij@

dvorcu. Tilda je pomislila da se sada vozi putem kojim se često vozila i

Elizabeta I.

Kako je veličanstvena bila, sa svojim krhkim stasom i željeznom

voljom, svojom gracioznošću i neobuzdanim ispijanjem piva.

Voljela je ići u lov u park i bila je sposobna vlastitim rukama ubiti

«veliku i debelu lovinu».

Svi su hvalili njezinu veličinu i hrabrost, no ona se nikada nije

udala.

'Možda nije htjela ući u ugovoreni brak', pomislila je Tilda.

Kočija se zaustavila ispred vrata.

«Tilda, zapamti sve što sam ti rekla», reče princeza Pricilla

povišenim tonom. «Kraljica te godinama nije vidjela. Moraš na nju

ostaviti dobar dojam.»

«Dat ću sve od sebe, mama.»

Ušle su u gotičko predvorje iz 14. stoljeća i krenule hodnikom koji

se činio mračnim, ali koji je imao bogato izrezbarene zidne vijence i

okvire koje je izradio Gringling Gibbons.

Nije znala zašto, ali njegove su je rezbarije oduvijek oduševljavale.

Lišće, voće, ribe i divljač bili su graciozno simetrični i u njoj su

pobuđivali neki osjećaj koji nije znala objasniti.

Uvijek je tako doživljavala stvari koje su bile lijepe; osjetila bi

uzbuđenje.

Hodale su sve dalje, prateći ozbiljnoga majordoma, i Tilda je znala

da joj je majka bila nervozna.

Kad je bila uznemirena, princeza Pricilla je imala običaj uvući usta

i čvrsto ih stisnuti. Također se običavala igrati sa šalom, torbicom ili

prednjim dijelom haljine.

«U redu je, mama. Kraljica te neće pojesti», htjela je reći Tilda.

No, znala je da bi ta primjedba njezinu majku samo još više

uzrujala.

Saznala je da je bilo iznenađujuće što je kraljica bila u Windsoru.

Već je godinama odbijala napustiti Osborne, gdje je najradije boravila u

osami. Nije se pojavila u javnosti još od muževljeve smrti.

No, prošlogodišnja politička zbivanja i napeta situacija s Rusijom

trgnuli su je iz letargije i kao da su je pomladili, bar I. su tako tvrdili

državnici.



5

By Glorij@

Teško su mogli shvatiti da su napeta politička situacija i

neprestana potreba za njenim odlukama bile pravi lijek koji je kraljici

trebao.

Do tog se trenutka Njezino Veličanstvo žalilo na okrutnu

prezaposlenost i bezobzirnost onih koji su je prisiljavali da se muči i da

obavlja stvari koje nije bila u stanju obaviti.

Bila je prepuna samosažaljenja i sebe je nazivala «jadnom,

usamljenom kraljicom«, ali sada je to razdoblje završilo.

Umjesto da inzistira na tome da ostane u Osborneu ili da pobjegne

u Balmoral, odlučila se preseliti u dvorac Windsor, na veliko

nezadovoljstvo članova vlade.

Ranije su je ministri morali tjerati da se pokrene, a sada je ona

tjerala njih.

Činjenica da je surađivala s g. Benjaminom Disraelijem,

premijerom koji joj se sviđao i kojemu je vjerovala, bila je veoma važan

faktor za promjenu u njenome ponašanju.

Sam je g. Disraeli kasnije tvrdio:

«Ona je svome premijeru pružila inspiraciju, a on njoj odanost!»

Kakvi god da su bili njeni razlozi, državnici, političari i rođaci nisu

baš veselo pozdravili njenu odluku da se preseli u Windsor.

Kad se iskrcala iz vlaka, princeza Pricilla je rekla kćeri: «Do

Osbornea je put još duži. Ne bih voljela tvoga oca ostaviti tako dugo

samoga.»

Vojvoda od Forthamptona, jedan od rijetkih ljudi kojemu je bila

ukazana čast da kao pučanin oženi princezu i kćer kraljičina nećaka, bio

je prilično bolestan.

Brak mu je bio dopušten vjerojatno zahvaljujući činjenici da je bio

jedan od najbogatijih ljudi u Engleskoj.

No, iako je brak bio ugovoren, svi su ga smatrali uspješnim.

Jedina tragična okolnost bila je ta što je Victoria Matilda bila

njihovo jedino dijete, a najveći razlog za to bila je činjenica što je vojvoda

bio mnogo stariji od svoje supruge.

To je značilo da nije bilo izravnog nasljednika vojvodske titule.

Iznenadili su se kada se kraljica sjetila svoga kumčeta prilikom

ugovaranja brakova s europskim kraljevima i kraljicama.

«To joj je tako slično!« uzviknula je princeza Pricilla kada je


6

By Glorij@

primila pismo u kojemu je bilo navedeno da je kraljica ugovorila brak

između Victorie Matilde i princa Maximiliana od Obernije.

«Kako to misliš?» upitao je vojvoda.

«Mislila sam da je kraljica potpuno zaboravila Tildu», odgovorila

je princeza Pricilla. «Posljednji put kad smo bili u Osborneu nije ju ni

spomenula, a sada iznenada ugovara njen brak.»

«To je čast, draga moja», rekao je vojvoda.

Princeza Pricilla je uzdahnula.

«Samo se nadam da će tako misliti i Tilda.»

Tilda je vijest primila s iznenađenjem, ali nije se usprotivila, iako

se princeza Pricilla toga bojala.

Tilda je oduvijek bila nepredvidljiva.

Ono što njezina majka nije uzela u obzir bila je činjenica da je

Tildi, koja je već navršila osamnaest godina, na posjedu

Forthamptonovih u Worcestershireu postajalo sve dosadnije.

Nije tomu bio razlog što se nije imala čime zabaviti. Bili su tamo

učitelji, guvernante, njezini hobiji i ručni rad.

Također je voljela jahati. Iako joj nije bilo dopušteno da pođe u

lov, otac joj je poklonio dva konja koji su bili vrlo žestoki, za razliku od

mirnih, lijenih konja kakve su obično jahale djevojke njene dobi.

Zbog vojvodinog artritisa, zbog kojega je bio gotovo invalid, nije

dolazilo u obzir da Tilda sudjeluje u londonskom društvenom životu ili

da se za nju priredi debitantski bal, kao što je to bilo uobičajeno.

Doduše, poveli su je u London kako bi bila predstavljena na dvoru

i naklonila se u prijestolnoj dvorani Buckinghamske palače.

Kraljica je bila prisutna tijekom prvoga sata te ceremonije, a onda

je tu tešku dužnost predala sinu, princu od Walesa, i njegovoj lijepoj

danskoj supruzi Alexandri.

Tilda je bila predstavljena u prvoj grupi debitantica kraljevske

krvi. Činilo joj se da je ceremonija bila previše formalna i dosadna, ali to

je i očekivala.

Ljudi su se plemićima obraćali na drukčiji način nego običnom

puku. Budući da je njena majka spadala u prvu kategoriju ljudi, razgovori

su bili usiljeni i ne pretjerano zanimljivi.

Majordom koji ih je vodio kroz dvorac je zastao.

Stigli su do kraljičinih odaja i nakon kraćeg čekanja uveo ih je u



7

By Glorij@

salon, gdje je kraljica sjedila u naslonjaču za stolom prekrivenim

čipkastim stolnjakom.

U bezobličnoj, ali skupoj crnoj satenskoj haljini, sjajnim crnim

čizmama i udovičkom kapom, izgledala je staro i veličanstveno, kao što je

Tilda i očekivala.

Bilo je teško zamisliti da je ta mala ženica vladala golemim

carstvom i da joj je gotovo svaki monarh u Europi bio u rodu.

Princeza Pricilla je kćeri rekla da je u četiri sobe koje je kraljica

koristila bilo gotovo 250 slika i mnogo fotografija njezinih rođaka.

Svaki put kad se selila iz Windsora u Balmoral ili Osborne, slike su

selile s njom.

Tilda ih je ugledala na radnom stolu i drugim stolovima, kao i

pored teških grimiznih zavjesa od damaska.

Stajali su među hrpama pisama, partitura, utega za papir,

tintarnica, starih noževa za pisma i kraljičinom «rođendanskom

knjigom».

Ta je knjiga bila prepuna potpisa njenih posjetitelja i nosila ju je

sa sobom kamo god je išla, tako da su mnogi zabunom mislili da se radilo

o Bibliji.

Tilda nije stigla detaljno pogledati sobu i samu kraljicu jer se

pokušavala prisjetiti svih majčinih uputa.

Princeza je već stupila pred kraljicu duboko se naklonivši, a zatim

joj je poljubila ruku i obraz.

«Znači, ovo je Victoria!»

Glas joj je zvučao neočekivano piskavo.

Tilda se naklonila, poljubila kraljicu u blijedi, meki obraz, a zatim

joj poljubila ruku dok ju je ova pažljivo i prodorno motrila.

«Da, ovo je Victoria, gospođo», reče princeza Pricilla pomalo

drhtavim glasom.

«Želim razgovarati s tobom, Victoria.» «Da, gospođo.»

Tilda je mislila da su ljudi pod 'razgovorom' obično

podrazumijevali prekoravanje ili izricanje nečega neugodnog, ali kraljica

je rekla:

«Tvoja majka ti je rekla da se trebaš udati za princa Maximiliana

od Obernije?»

«Da, gospođo.»


8

By Glorij@

«To je važan položaj, iz nekoliko razloga.» «Da, gospođo.»

«Prvi je taj što princa Maximiliana smatram dostojnim jedne

engleske nevjeste koja je ujedno i moja rođakinja.«

«Sigurna sam da on tu gestu smatra velikom čašću, gospođo»,

ubacila se princeza Pricilla.

Kraljica nije skrenula pogled s Tilde.

«Drugi razlog», reče ona, kao da princeza nije ništa rekla, «je taj

što Obernija zauzima važno mjesto u našoj političkoj strategiji u vezi s

Europom.»

Tilda je podigla pogled prema kraljici.

Pomislila je da je to bilo prilično zanimljivo.

«Moraš shvatiti da je Obernija, budući da graniči s Bavarskom,

Austrijom i Wurttembergom, vrlo važan faktor u raspodjeli moći i da je

važno da ostane neovisna«, nastavi kraljica Viktorija.

Zastala je, pa odmah zatim nastavila:

«Williamovom krunidbom i gutanjem mnogih manjih državica,

Pruska je stvorila situaciju koja zahtijeva naše oprezno postupanje.«

Kraljičin je glas poprimio oštar ton i nije bilo sumnje da je žestoko

negodovala zbog te situacije.

Princeza je znala da kraljicu nije uznemiravala samo

transformacija bivše federacije u carstvo, već i ponašanje njezina unuka,

princa Williama od Pruske.

Cijela je obitelj znala da je William postao nedopustivo arogantan

zbog svojega velikog ponosa koji su poticali Bismark i njegovi djed i

baka.

Kraljica je saznala da je čak i odobravao vrijeđanje svoje majke

Engleskinje - njezine najstarije kćeri Vicky.

«Nikada neću shvatiti zašto je Bavarska uopće pristala na

Bismarkove prijedloge!« nastavila je kraljica, kao da govori sama sebi.

«Gospođo, čula sam da je to zato što je kralja Ludwiga bolio zub!»

reče princeza Pricilla.

Prijedlog se sastojao od toga da pruski ili bavarski monarh

Njemačkom Federacijom vladaju zajedno ili naizmjence. Bavarskoga

kralja je jako bolio zub i u tom se stanju nije htio svađati, čak ni oko tako

važne stvari, tako da je Njemačkoj odobrio taj prijedlog.

«Svjesna sam okolnosti u kojima je ta nesretna odluka bila



9

By Glorij@

donesena«, reče oštro kraljica.

Princeza Pricilla se zacrvenjela.

«Što god da se dogodilo prije osam godina, ostaje činjenica da je

Bavarska sada dio Njemačke Federacije, iako vjerujem da se kralju

Ludwigu dopušta više nego ostalima.«

Zastala je, pa naglasila:

«Očito je da Obernija pod svaku cijenu mora ostati neovisna.«

Njezino je Veličanstvo svrnulo pogled s princeze Pricille.

«Razumiješ li, Victoria?« upita ona. «Ti ćeš, neizravno, biti

zastupnica Engleske. Moraš utjecati na muža tako da on shvati da će mu

suradnja s nama, a ne s Njemačkom, uvijek biti od koristi.«

Kraljica je to rekla svečanim tonom, a onda neočekivano

uzviknula:

«Izgledaš vrlo mlado!«

To je bila prilično istinita izjava jer je Tilda izgledala gotovo kao

dijete.

Bila je krhke građe i sitna, plave kose boje proljetnog sunca i

plavih očiju koje kao da su ispunjavale njeno maleno, svježe lice.

Izgledala je vrlo nezrelo, premlado za udaju.

«Victoria ima osamnaest godina, gospođo«, nervozno reče

princeza Pricilla.

«U toj sam dobi ja postala kraljica i također sam izgledala mlado.«

«Jeste li se uplašili kada su Vam rekli da ćete postati kraljica?«

upita Tilda. Princeza Pricilla zadrži dah.

To je upravo bio tip pitanja na koji ju je upozorila. Pomislila je da

će ta primjedba sigurno uzrujati kraljicu.

No, na njezino iznenađenje, kraljica je nakon trenutka oklijevanja

odgovorila:

«Bilo je zastrašujuće kad me mama probudila u šest sati ujutro i

rekla mi da me nadbiskup od Canterburyja i lord Conyngham žele

vidjeti.«

«To je sigurno bilo veliko iznenađenje!« promrmlja Tilda.

Oči su joj sa zanimanjem počivale na kraljičinu licu.

«Ustala sam iz kreveta«, nastavi kraljica, «i sama otišla u salon,

odjevena samo u kućnu haljinu. Lord Conyngham mi je tada priopćio da

je moj jadni ujak, kralj, umro i da sam ja postala kraljica.«


10

By Glorij@

Tilda je zadržala dah.

«To je sigurno bio šok, gospođo!«

«Bio je!» odgovori kraljica. «Ali, bila sam odlučna u namjeri da se

pokažem dostojnom te časti!«

Kao da je iznenada shvatila da joj je preprisnim tonom

povjeravala svoje uspomene, oštro je dodala:

«A takva moraš biti i ti, Victoria - dostojna! I uvijek odana svojoj

zemlji. Zapamti, koju god titulu imala, koliko god važan bio tvoj položaj, u

žilama ti teče engleska krv -moja krv!»

«Zapamtit ću, gospođo.«

Još su kratko razgovarale, a onda su princeza Pricilla i Tilda dobile

dopuštenje da se povuku. Pojele su užinu u društvu dvije kraljičine

dvorske dame, a onda ih je kočija odvela do stanice i ubrzo zatim su se

opet našle u vlaku za London.

«Eto, gotovo je!» uzvikne princeza Pricilla.

Udobno se smjestila u kut vagona i s olakšanjem odahnula.

«Bojiš je se, mama», reče Tilda. «Ne mogu zamisliti zašto.»

«Svi je se boje», odgovori princeza Pricilla. «Imala si sreće. S

tobom je bila šarmantna. Većinom izaziva veliko strahopoštovanje.«

«Takva jedna kraljica i mora biti», reče Tilda i nasmije se. «No,

sumnjam da bi se mene netko bojao, mama!»

«Ti nećeš biti kraljica, Tilda, već samo princeza regentica», ispravi

je princeza Pricilla. «Obernija nikada nije imala kralja, iako ne shvaćam

zašto, uz sve te kraljeve i nadvojvode u Europi.«

«Možda je premala«, reče Tilda.

«Čini mi se da prilično omalovažavaš zemlju koja će uskoro biti

tvoja«, prijekorno reče princeza Pricilla.

«Ona jest mala, mama.«

«Ali vrlo važna; kraljica ti je rekla zašto.«

«Tata mi je već to spomenuo«, reče Tilda. «Htjela sam te pitati je li

među svim onim fotografijama i slikama na stolu bila i slika princa

Maximiliana.»

«Već sam ti rekla, Tilda, nema njegovih fotografija. Ne voli se

slikati. Ne dozvoljava.«

«Zašto?»

«Sigurna sam da za to ima vrlo dobar razlog; možda se ne želi



11 By Glorij@

slikati na moderan način i izložiti se pogledima javnosti.«

«Ali, ne znaš pravi razlog«, ustrajala je Tilda.

«Sigurna sam da će ti princ to sam reći kada ga upoznaš«,

odgovori princeza Pricilla.

Tilda je po tonu njezina glasa jasno shvatila da je njezina majka

imala vlastite zamisli zašto princ nije htio biti ovjekovječen pred

fotografskim aparatom.

Tildi se to učinilo čudnim jer je većina ljudi bila fascinirana svojim

slikama.

Fotografije poput kraljičinih stajale su u svakoj kući u srebrnim

okvirima na velikim klavirima, na malim stolovima, iznad kamina i na

zatrpanim radnim stolovima na kojima zbog slika gotovo nije bilo mjesta

za pribor za pisanje.

«Voljela bih vidjeti kako izgleda«, reče Tilda.

«Nisam ga vidjela otkako je bio dječak«, brzo reče princeza

Pricilla. «Ali, tada je bio vrlo zgodan, a čula sam da ga smatraju prilično

lijepim muškarcem.«

'Ako je zgodan', pomisli Tilda, 'zašto je tako sramežljiv i

rezerviran i ne želi da ga drugi ljudi gledaju?'

Na trenutak je zavladala tišina. Čula se samo buka motora vlaka i

kloparanje kotača po tračnicama.

Tilda upita:

«Je li princ vidio moju fotografiju?«

«Kada su pripreme za ugovaranje tvoga braka počele, tvoj je otac

upitao hoće li biti razmjene portreta«, odgovori njena majka, «ali, kada

su mu rekli da se princ nikada ne slika ili fotografira, pomislio je da bi

moglo biti nezgodno da mu pošaljemo tvoje fotografije.«

«Znači da princ, kao i ja, kupuje 'mačka u vreći'?«

Njena se majka srdito uspravila.

«Tilda, to je doista vulgaran i neprikladan izraz. Ne mogu zamisliti

gdje si ga čula!«

«Ali odgovara situaciji, zar ne, mama?«

«Ne želim više pričati o tome«, čvrsto reče princeza Pricilla. «Ako

želiš razgovarati o svome braku, Tilda, razgovarajmo o popisu stvari za

tvoju vjenčanu opremu.«

«Ne želim još više stvari!« odgovori Tilda. «Imam dovoljno odjeće;


12

By Glorij@

čak i previše. Trajat će mi godinama!«

Uzdahnula je.

«Mama, možeš li zamisliti nešto jadnije od prizora kada za deset

godina još uvijek budem pokušavala iznositi moje staromodne haljine?«

Princeza Pricilla stisne usne.

«Ne znam što ti se u zadnje vrijeme dogodilo, Tilda», reče ona.

«Postala si gotovo buntovna. Samo se nadam da te tata neće čuti kako

tako govoriš. To bi ga uzrujalo.»

«Mama, reci mi, jesi li ikad, dok si bila mlada, htjela učiniti nešto

potpuno drukčije od onoga što su ljudi od tebe zahtijevali?«

Majka joj nije odgovorila i Tilda je nastavila:

«Jesi li ikad htjela pobjeći; na primjer, kada su ti rekli da se moraš

udati za tatu? Jesi li ikada htjela prestati biti ti i za promjenu postati

netko drugi?»

«Ne, Tilda!» čvrsto reče princeza Pricilla. «Bila sam vrlo zahvalna i

sretna što ću se udati za tvoga oca. Za razliku od tebe, ja sam imala pet

sestara i moji roditelji su se uvijek brinuli hoće li za sve nas uspjeti naći

prikladne muževe.«

Glas joj je omekšao kad je nastavila:

«Imala sam dvadeset i pet godina kad mi je bilo dopušteno

sklopiti brak s neokrunjenim muškarcem. Bila sam vrlo sretna što sam

mogla postati suprugom tako draga i dobra čovjeka kao što je tvoj tata.»

«Nisi se nikad ni pomislila pobuniti, mama?« upita Tilda.

«Nikad!» čvrsto reče princeza Pricilla. «Tilda, moraš mi obećati da

nećeš ni pomisliti na tako apsurdne i nedolične ideje.»

Tilda nije odgovorila, pa je nastavila:

«Nemaš pojma koliko si sretna što se udaješ tako mlada, i to za

kraljevskog vladara države.»

«Misliš li da se princ Maximilian želi oženiti mnome?» upita Tilda.

«Ambicija svake male europske državice je da jedna od kraljičinih

rođakinja postane supruga njenog vladara. Kao što dobro znaš, Engleska

je velika svjetska sila. Svaka zemlja želi biti u našoj milosti, želi naše

prijateljstvo i, ako je potrebno, našu financijsku pomoć.«

«Čak i Njemačka?« upita Tilda.

«Čak i Njemačka!« odgovori princeza Pricilla, ali nije zvučala

uvjereno.



13

By Glorij@

«Princ Bismark je sigurno vrlo izniman čovjek«, nastavi Tilda.

«Formirao je Njemačku Federaciju, a sada ni Hanover, ni Hesse-Kassel, ni

Bavarska ni Brunswick više nisu neovisni. »

«Drago mi je što si tako nacitana», primijeti princeza.

«To me je naučio profesor», odgovori Tilda. «Rekla si mu da me

pouči europskoj povijesti i otada me puni informacijama kao gusku!»

«Vrlo cijenim profesora Schillera», odgovori njena majka.

«Namjeravam ga zamoliti da te prati na putovanju do Obernije.«

«O, ne, mama! Ne želim cijelo putovanje provesti u učenju!«

«To je za tvoje dobro, Tilda. Tvoj otac je zamolio lady Crewkerne

da te prati na putovanju.«

«Samo ne lady Crewkerne!» uzvikne Tilda. «Ona je stara i dosadna

i na sve se žali. Nikada je nisam čula da je o ikome rekla nešto lijepo.«

«Ali, ona je vidjela svijeta, Tilda. Njen je muž bio veleposlanik u

Beču. Zna cijeli protokol koji ćeš morati naučiti kako ne bi griješila kada

dođeš u državu kojom ćeš vladati.»

«Lady Crewkerne i profesor Schiller!» uzvikne Tilda. «To će

sigurno biti dosadno putovanje. Kakav god bio, s radošću ću otrčati u

zagrljaj princa Maximiliana!»

«Nadam se da hoćeš, Tilda, i sigurna sam da ćeš biti vrlo sretna«,

reče princeza Pricilla.

Duboko je uzdahnula.

«Voljela bih te pratiti na putovanju, ali znaš da ne mogu tatu

ostaviti samoga.«

«Ne, naravno da ne», reče Tilda. «Ali, da ti ideš sa mnom, bilo bi

mi mnogo zabavnije od putovanja s to dvoje suputnika koje si mi

izabrala.»

«Vrlo je važno da na odredište stigneš s dostojnom pratnjom«,

reče princeza Pricilla. «Tilda, sigurno si svjesna da je to putovanje vrlo

skupo.» Ponovno je uzdahnula.

«U ovom trenutku si ne možemo priuštiti da s tobom pošaljemo

više ljudi nego što je nužno. Dvije kočije sa po šest konja iziskuju velik

novac.»

Iako je bio vrlo bogat, vojvoda je bio poznat po svojoj škrtosti kad

se radilo o trošenju novca izvan svojih imanja.

Princeza se namučila dok ga je uspjela nagovoriti da izdvoji


14

By Glorij@

dovoljno novca za Tildinu vjenčanu opremu.

«Dvije kočije, mama?» upita Tilda.

«Jedna je kočija namijenjena služavkama i tvojoj prtljazi«,

odgovori princeza. «Osim tvoje opreme, primit ćeš mnoge vjenčane

poklone koje nekako moramo dopremiti u Oberniju.»

Zamišljeno počne nabrajati:

« Znači, to uključuje... dvije kočije, svaka s po dva kočijaša i dva

lakaja. Ukupno šest slugu. Trebat će ti i četiri jahača koji će pratiti kočiju.

Čak i u ovo prosvijećeno doba banditi ponekad zaustave putnike na cesti

i opljačkaju ih.»

«To zvuči uzbudljivo!« reče Tilda sa sjajem u očima.

«Nadam se da to uzbuđenje nećeš iskusiti«, odgovori njezina

majka. «Jahači koje će tvoj otac poslati s tobom su iskusni strijelci koji će

se pobrinuti da sigurno stigneš na odredište.«

«Put je dug.»

«To je istina«, odgovori princeza, «ali, na putu ćeš posjećivati

mnoge naše rođake, počevši u Nizozemskoj, gdje ćeš najprije stati. Nakon

posjeta kralju Ludwigu od Bavarske, prijeći ćeš granicu i ući u Oberniju.«

«Njega sam oduvijek htjela upoznati«, reče Tilda. «Prati ga glas

fascinantna čovjeka!«

Princeza Pricilla joj je htjela nešto odgovoriti, ali je stisnula usne,

što je Tildi jasno odalo da njezina majka nije imala dobro mišljenje o

kralju Ludwigu II.

Tildu su priče o njemu oduvijek fascinirale; govorilo se o njegovoj

ljubavi prema glazbi i o kazalištu koje je izgradio za Wagnera.

Vidjela je njegove portrete, na kojima je izgledao blijed i zgodan,

gotovo proziran, kao da je iz drugog svijeta.

Tilda je pomislila da će pri dolasku u njegov čuveni dvorac

osjećati gotovo isto uzbuđenje kao i kad stupi u palaču koja će joj biti

dom i kad upozna budućega muža.

«Tilda, nadam se da ćeš se ponašati pristojno«, uzvikne princeza

Pricilla. «Čula si što je kraljica rekla. Ti si izaslanica Engleske i samo ćeš

samokontrolom ispuniti naše nade koje polažemo u tebe.«

Pogledala je svoju kćer i pomislila da bi za nju bilo mnogo

prikladnije planirati školski piknik nego kraljevski brak.

Tilda je bila lijepo dijete, gotovo krhko, i podsjećala je na lutkicu.



15

By Glorij@

Nimalo se nije činila zrelom za ikakvu odgovornost, političke spletke ili

brak.

Princeza Pricilla iznenada osjeti kako ju preplavljuju majčinski

osjećaji.

«O, Tilda«, reče ona pomalo drhtavim glasom, «doista želim da

budeš sretna.«

Tilda se nasmiješila.

«Ne brini, mama«, reče ona. «Sigurna sam da neće biti tako loše i

zastrašujuće kako zvuči.«

Drugo poglavlje

Prekrasna je! Upravo onakva kakva bi kraljevska palača trebala

izgledati!» uzviknula je Tilda kad su stigli u Linderhof.

Dok su razgledavali fantastičnu građevinu koju je kralj Ludwig

izgradio u zelenoj dolini Graswang, neprestano je to ponavljala.

«Ovo je mjesto nazvano prema prastarom stablu limete», objasnio

je kraljev ađutant. «Na ovome se mjestu isprva nalazila samo jedna

lovačka kućica.»

«Sada izgleda fantastično!« usklikne Tilda.

«Dovršena je tek ove godine», nastavi ađutant. «Njegovo su

Veličanstvo inspirirale francuske građevine, Versailles i Trianon, i

odlučio je stvoriti nešto jedinstveno, dragulj među planinama!«

«Čuo sam», ubaci se profesor Schiller, «da je Njegovo Veličanstvo

u pismu barunu von Leonrodu napisalo: 'Od presudne je važnosti stvoriti

ovakve rajeve, ovakva poetična utočišta, gdje ljudi na trenutak mogu

zaboraviti užasno doba u kojemu živimo.'»

«Ovo je doista raj!» zadivljeno reče Tilda.

Bila je to kompaktna bijela građevina uređena u nakićenom

baroknom stilu. Tildi se činilo da je to vilinska palača koja bi mogla

postojati samo u snu.

Kraljev golemi krevet od plavoga baršuna, ukrašen fantastičnim

zlatnim rezbarijama i okružen Kupidonima koji su držali krunu bio je

krevet u kakav bi i ona poželjela leći.


16

By Glorij@

Prekrasne žute, svjetloljubičaste, ružičaste i plave radne sobe koje

su odvajale veće prostorije, maorski ukrasi, Venerina spilja, nevjerojatne

izrezbarene zlatne saonice s konjskom zapregom u kojima se kralj

mogao voziti iz Linderhofa do svojega dvorca u Neuschwansteinu - sve je

to oduzimalo dah.

No, Tilda je bila razočarana kad je saznala da kralj Ludwig nije bio

u dvorcu i da ih nije mogao pozdraviti.

Toliko se veselila što će ga vidjeti; zamišljala ga je kao

romantičnog junaka iz nekog romana.

Budući da je znala da se kralj nije volio pojavljivati u javnosti i da

nije volio susretati strance, a sebi nije pridavala veliku važnost, Tilda se

nije iznenadila kad je saznala da se kralj u tom trenutku nalazio na jezeru

Chiemsee.

Nadgledao je gradnju nove palače koja je trebala nadvisiti sjaj i

slavu Versaillesa.

No, bez obzira na kraljevu odsutnost, Linderhof je zasigurno bio

drukčiji od svih ostalih mjesta koje je Tilda posjetila na svome putovanju

Europom.

Cijelo joj je putovanje bilo naporno i užasno dosadno, s izuzetkom

Nizozemske, gdje su ceste bile dobre i gdje su se kočije morale sporo

kretati.

Svratišta u kojima bi zastali kako bi promijenili konje u većini su

slučajeva bila prljava i neudobna, a palače njenih rođaka bile su, u

najmanju ruku, razočaravajuće.

Tilda nije bila sigurna što je zapravo očekivala, ali doživjela ih je

sumornima, možda čak i depresivnima.

To je posebice bio slučaj kod onih kraljeva i nadvojvoda koje je

asimilirala Njemačka Federacija i čije su ovlasti i privilegije postale

ograničene ili su im bile oduzete.

Njena ju je majka upozorila na to.

«Rođacima u tim zemljama iskazi više poštovanja nego što bi

iskazala i samoj kraljici», rekla joj je. «Bit će veoma osjetljivi u pogledu

protokola i htjet će osjetiti da su još uvijek važni.«

Tilda je shvatila da joj je majka bila u pravu.

Morala je stajati satima prije nego što bi joj kralj ili kraljica kod

kojih bi odsjela dopustili da sjedne u njihovoj prisutnosti.



17

By Glorij@

Njihov je razgovor smatrala usiljenim, a kad bi pokušala uvesti

novu temu ili postaviti pitanje, dočekali bi je samo pogledi negodovanja.

Jedina osoba koja se zabavljala bila je lady Crewkerne, i to samo

zato što joj je svako novo mjesto boravka omogućavalo kritiziranje svega

u vezi s njime.

Također je dobila dodatnog materijala za svoje zlobno

ogovaranje.

Tildi se činilo da je većina onoga što je govorila bilo posve

opravdano.

Nije se složila s njenim kritikama tek kada se narugala braku

kralja Williama III. od Nizozemske s princezom Emmom od

Waldeck-Prymonta.

Bila je istina da je kralj William bio četrdeset i jednu godinu stariji

od svoje supruge, kojom se oženio prošle godine.

No, Tilda je primijetila da je nova kraljica bila sretna sa svojim

starijim mužem i u toj je palači osjetila sreću kakvu nije našla u mnogim

drugim palačama.

Većina joj se rođaka činila vrlo starima. Samo je Frederick I.,

nadvojvoda od Badena, bio mlad i zgodan, ali s njim nije dospjela

popričati nasamo.

Po protokolu, i taj je razgovor protekao iznimno formalno, čak do

te mjere da joj se između rečenica zijevalo.

'Hoću li moći podnijeti da mi cijeli život bude ovakav?' pitala se

Tilda dok su se kroz Hesse-Kassel vozili u Baden, pa dalje u

Württemberg, pa preko granice u Bavarsku.

Linderhof ju je oraspoložio.

Ljepota te male palače u njoj je izazvala neobično, preplavljujuće

uzbuđenje koje je osjećala dok je gledala rezbarije Grinlinga Gibbonsa u

Windsoru.

Je li išta moglo biti romantičnije od Venerine spilje koju je kralj

Ludwig dao izgraditi na padinama brda i u kojoj su se izmjenjivala

električna svjetla, prva te vrste u Bavarskoj?

Na jezeru koje su mogli uzburkati umjetni valovi kralj je držao

dva labuda i zlatni čamac u kojemu se mogao voziti po jezeru.

Vrt je također bio prekrasan. Bila je tamo fontana čiji se mlaz


18

By Glorij@

uzdizao na visinu od gotovo stotinu stopa, a okruživale su je živice graba,

vodopadi, paviljoni i hram.

'Hoću li nešto ovakvo naći u Oberniji?' pitala se Tilda.

S nelagodom se sjetila da će palaču morati dijeliti s princom, ma

kako ona romantična ili lijepa bila.

Tijekom puta, postajala je sve opreznija kada bi se poveo razgovor

o mužu koji ju je čekao na kraju putovanja.

Nije ju uznemirilo ono što su joj ljudi rekli o njemu, već ono što su

govorili kada su mislili da ih nije slušala.

Bila je sigurna da je nešto na princu Maximilianu bilo čudno jer je

njezina majka očito izbjegavala razgovor o tome zašto se nije dao

fotografirati.

Sada joj se činilo da su njeni rođaci imah čudan izraz na licu kad

god bi se spomenulo njegovo ime.

Bila je sigurna da je to bio izraz negodovanja - i znala je da su je

žalili.

Jednom prigodom kad je ušla u salon, kralj George od Hanovera,

koji je imao veliki nos i bujne brkove, bučno je komentirao:

«Kako se to nevino dijete može udati za Maximiliana? To ne bi

trebalo dopustiti...»

Kad je shvatio da ga je Tilda čula, naglo se prekinuo u pola

rečenice. Nakašljao se i udaljio, ostavljajući supruzi da izgladi neugodnu

situaciju.

Nakon što je malo bolje naćulila uši, čula je uznemirujuće djeliće

razgovora i došaptavanja:

«To je kriminalno; kako samo mogu očekivati da...»

«Kako Pricilla to može dopustiti? Sigurno zna...»

«Ne mogu podnijeti pomisao da će to slatko malo stvorenje...»

Što su skrivali pred njom? Što nije bilo u redu?

Ni lady Crewkerne ni profesor Schiller nisu upoznali kralja

Maximiliana, tako da nije imalo svrhe da ih ispituje.

Osim toga, Tilda je znala da je diplomacija bila duboko usađena u

lady Crewkerne i da joj o princu ne bi rekla ništa što ne bi bilo pohvalno.

Tilda se suočila s činjenicom da nešto definitivno nije bilo u redu.

Pokušala je dokučiti što bi to moglo biti.

Je li princ možda bio deformiran ili izuzetno ružan?



19

By Glorij@

Ali, svi su govorili da je izgledao dobro, da je bio zgodan, na isti

način na koji su opisivali kralja Ludwiga.

U Linderhofu su visjele slike koje su dokazivale da su atributi u

Ludwigovu slučaju bili opravdani.

'Što bi to moglo biti?' pitala se Tilda.

Što su se više približavali jugu, to je više priželjkivala da se odmah

pobunila protiv toga braka!

Iako joj ni to ne bi bilo od velike koristi.

Roditelji su bili presretni što joj je bila ukazana ta čast, ali možda

je mogla inzistirati na tome da vidi prinčevu sliku.

Također se mogla pobuniti inzistirajući da se zaruke ne objave

sve dok on ne dođe u Englesku i upozna je.

Čula je svakakve izlike i objašnjenja zašto on to nije mogao učiniti.

«Ne može napustiti svoju zemlju.»

«Njemačka bi u njegovoj odsutnosti mogla ograničiti neovisnost

Obernije.»

«To bi predugo trajalo, budući da je vjenčanje zakazano za rani

lipanj.»

Sve su te izlike zvučale vrlo razumno i Tilda ih je prihvatila bez

protivljenja.

Ali, sada je postala sumnjičava.

Koja bi se druga djevojka pristala udati za čovjeka za kojega nije

imala pojma kako izgleda? Drugi su kraljevi i nadvojvode barem bili

ovjekovječeni na kovanicama, ali ona dosad nije vidjela nikakav

obernijski novac.

Linderhof je dozvao na površinu sve njene snove o svome

vjenčanju.

Bilo je to savršeno mjesto za romansu.

Bila je to palača u kojoj se mogla zamisliti kako u svojim lijepim

novim haljinama korača kroz prekrasne, sjajne sobe, u kojima kao da su i

zidovi šaptali o ljubavi.

Zastala je u sobi s ogledalima i promatrala svoj odraz.

Iz ogledala ju je promatralo stotine - ne, tisuće lady Victorija

Matildi Tetherton-Smythe-i i shvatila je kako maleno i krhko izgleda.

Zatim se nasmiješila.

Njezin je stas savršeno pristajao Linderhofu i u njemu bi mogla


20

By Glorij@

biti vilinska princeza kad bi tamo postojao princ koji bi je zaljubljeno

gledao.

Kao da joj je srce stisnula hladna ruka, sjetila se predavanja koje

joj je majka održala prije nego što je napustila Englesku.

«Ne smiješ previše očekivati od braka, Tilda», rekla je čvrsto.

«Sklapaš kraljevski brak, mariage de convenance, i zato se moraš

pokušati sprijateljiti s mužem. Moraš mu biti odana i očekivati njegovu

odanost, ali ne možeš očekivati više od toga.»

Tildi se u tom trenutku to učinilo prilično hladnim i odbojnim

načinom za ulazak u brak, ali onda si je optimistično rekla da će sve biti u

redu.

Kada upozna princa, zaljubit će se jedno u drugo.

Upoznala je vrlo malo muškaraca, ali čak su je i očevi prijatelji

promatrali s divljenjem kad bi posjetila njihov dvorac u Worcestershireu.

«Princu ću se svidjeti», rekla je Tilda samoj sebi, «a ako bude

zgodan, svidjet će se i on meni, a onda...»

Kada je te večeri otišla na spavanje, zamišljala je kako će sve u

Oberniji biti sretno i romantično.

Zamišljala je nasmiješene ljude koji su joj klicali.

Zamišljala je sebe kako im se s razumijevanjem osmjehuje i

duboko u srcu vjerovala je da će ju princ voljeti i da će ona voljeti njega.

Sada se bojala.

Uplašile su je velike, sumorne palače koje je posjetila. Većina od

njih bila je u ruševnom stanju i očajnički ih je trebalo oličiti i obnoviti.

Pomislila je na kraljeve i nadvojvode koji su u njima sjedili uslijed

olovne tišine, vodeći jednostrane razgovore s ljudima koji su mrmljali:

«Da, gospodine.« «Tako je, gospodine.« i «U pravu ste, gospodine.«

na sve što bi im oni rekli.

'Ne mogu to podnijeti! Ne mogu to slušati iz dana u dan, iz godine

u godinu!' mislila je Tilda.

No, znala je da se zbog toga školovala i da je zbog toga provodila

sve one sate u učenju jezika!

Zato je pročitala sve one teške povijesne knjige koje kao da nisu

sadržavale ništa drugo osim datuma i opisa bitaka, rođenja i smrti.

Zato je proučavala geografske karte koje su ukrašavale njenu

učionicu.



21 By Glorij@

Karte Europe prije nego što je Napoleon promijenio granice

gotovo svake zemlje i karte koje su bile izrađene nakon njegova izgona,

kada su se zemlje vratile u prijašnje stanje.

Sada su na red došle karte Europe nakon 1871., kada je bila

osnovana Njemačka Federacija. Smeđa boja Njemačke širila se posvuda,

od Rusije do Francuske, s posjedima koje je dobila Praškim sporazumom,

koji su bili označeni svjetlijom bojom.

'Smeđa je prava boja za Njemačku', pomislila je Tilda. 'To je

dosadna, sumorna zemlja. I prilično zastrašujuća!'

Prusi su bili nekako kruti i autokratski nastrojeni. Iako nije srela

mnogo Bavaraca, učinilo joj se da su oni bili mnogo drukčiji.

Ljudi su bili nasmijani, a nadala se da će iste takve ljude naći i u

Oberniji.

Prije nego što je napustila Englesku, roditelji su u sklopu njena

putovanja predvidjeli da u Linderhofu ostane dvije noći prije nego što

prijeđe obernijsku granicu.

Granica je bila udaljena samo tri milje, tako da je Linderhof

predstavljao kraj njezinoga putovanja.

Nakon posjeta Linderhofu, prijeći će u zemlju kojom će vladati i

time će započeti novo poglavlje u njenu životu.

«Naravno, kralj Ludwig dobro poznaje princa Maximiliana», rekla

je princeza Pricilla. «On će ti reći sve što budeš htjela znati prije nego što

uđeš u glavni grad tvoje nove zemlje.«

No, neuhvatljivi i tajanstveni kralj Ludwig nije bio u dvorcu i Tilda

je potišteno pomislila da o princu Maximilianu još uvijek ništa ne zna.

U noći njihova dolaska nisu imali vremena razgledati sve, ali

ađutant je sljedećega dana Tildu i njezinu pratnju odveo u detaljno

razgledavanje kuće i vrtova.

Palača je bila tako malena da obilazak nije dugo potrajao.

Budući da su je očarali veličanstveni i precizni detalji kojima je

kralj opremio svoju palaču iz snova, Tilda ju je još nekoliko puta obišla

sama.

Proučavala je čipku na zavjesama, porculanskog pauna sévres, a

očarala ju je sićušna ovalna ružičasta radna soba.

Na njenim zidovima, među ružičastim porculanom i finim

bavarskim rezbarijama, visjele su slike kraljevih predaka. Tilda je


22

By Glorij@

pomislila da je nešto tako savršeno mogao osmisliti samo onaj koji je

shvaćao bit ljepote, čija je duša vibrirala na doživljaje svih osjetila.

Vratila se u salon osjećajući se kao da je hodala na oblacima, no u

salonu je vladala napetost.

«Ne shvaćam!« govorila je lady Crewkerne. «Jeste li sigurno da

Njegovo Veličanstvo shvaća da smo ovdje - i da čekamo?«

«Što se dogodilo?« upita Tilda.

Nastala je neugodna tišina, a onda uvijek mirni i sabrani profesor

Schiller reče:

«Lady Victoria, pripreme za Vaš doček u Oberniji još nisu

završene.«

«Jesmo li stigli ranije od očekivanog?« upita Tilda.

«Ne. Vaš je otac predvidio da ćemo danas biti u Linderhofu i o tom

je datumu Njegovo Veličanstvo bilo obavjesteno.»

Svi su, uključujući ađutanta, izgledali tako zabrinuto da se Tilda

nasmiješila.

«U ovom savršenom i lijepom okruženju spremna sam

beskonačno čekati», reče ona.

Lady Crewkerne i profesor pogledali su ađutanta, koji nije bio u

cvijetu mladosti i koji je izgledao je zabrinuto i prilično nervozno.

«Lady Victoria, moram Vam objasniti», reče on, pažljivo birajući

riječi, «da je ovaj neplanirani zastoj u protokolu u određenom smislu

nezgodan.»

«O čemu se radi?» upita Tilda.

«Ne možete ostati ovdje, miledi.»

Tilda razrogači oči. Prije no što mu je dospjela odgovoriti, lady

Crewkerne ubaci:

«Jeste li sigurni? Zar ne bismo mogli Njegovo Veličanstvo pitati za

dopuštenje?«

Ađutant odmahne glavom.

«Kao što sam Vam već objasnio«, odgovori on, «Njegovo

Veličanstvo ne tolerira promjenu svojih planova. Očekivao je da ćete

ovdje odsjesti dvije noći. Pripremio je sve za Vaš sutrašnji odlazak.

Duboko žalim što Vam ovo moram reći, ali morate otići.«

Lady Crewkerne zapanjeno usklikne, ali nije progovorila. Nakon

trenutka šutnje, Tilda reče:



23

By Glorij@

«Kamo da idemo? Očito je da ne mogu otići u Oberniju prije nego

što me budu bili spremni dočekati.«

«Mogu Vam samo predložiti«, s nelagodom reče ađutant, «da se

vratite u Württemberg.»

«To je nemoguće!« odgovori Tilda. «Kralj Karl nas je ljubazno

ugostio tri noći, ali čula sam da je nakon našeg odlaska namjeravao poći

u Alzas.»

Nitko nije ništa rekao, a Tilda nakon trenutka šutnje doda:

«Ne bih htjela zloupotrijebiti njegovo gostoprimstvo.«

«Ne, naravno da ne», složi se lady Crewkerne. Tilda je znala da se

nije htjela vratiti u Württemberg jer se tamo nije zabavila.

«Jedina je alternativa», zamišljeno reče ađutant, «da odete u

München.»

«Da odsjednemo u kraljevskoj palači?» upita lady Crewkerne.

«Bojim se da ni to neće biti moguće», odgovori ađutant.

Tilda je primijetila da mu je bilo vrlo neugodno što im je morao

uskratiti gostoprimstvo.

Prisjetila se mnogih razgovora koji su se vrtjeli oko čudnog

ponašanja kralja Ludwiga.

Ljudi su obično bili vrlo oprezni kada bi o nečemu raspravljali u

njezinoj prisutnosti, ali znala je da ga mnogi majčini rođaci nisu voljeli.

Uvijek direktni kralj George od Hanovera napomenuo

je:

«Taj tip je lud! To s njim ne valja. Oduvijek sam to govorio!«

Njegova ga je supruga ušutkala i nakon toga su prešli na drugu

temu. Tilda to nije zaboravila.

«Zar doista predlažete da prespavamo u hotelu?» upita lady

Crewkerne.

«Hotel je vrlo dobar», odgovori ađutant.

«To je istina», složi se profesor. «Dobro ga se sjećam. To je vrlo

udobno, ugledno mjesto u kojemu su odsjeli mnogi plemići.»

«Vojvoda od Forthamptona isplanirao je ovo putovanje tako da

njegova kćer ne bi morala ni u jednom trenutku odsjesti u hotelskom

smještaju«, napomene lady Crewkerne.

«Pa, u svakom ćemo slučaju morati tamo prespavati«, reče

sabrano Tilda, «osim ako ne želimo provesti noć na planini. Budući da je


24

By Glorij@

još uvijek prekrivena snijegom, mislim da bi nam moglo biti hladno!«

Smiješila se dok je govorila.

Odjednom joj se učinilo da bi to mogla biti prilika za avanturu, a

iako se to nije usuđivala priznati, s olakšanjem je iščekivala kratak

odmor prije ulaska u Oberniju.

Lady Crewkerne ustane.

«Ne znam kamo ide ovaj svijet«, reče ona ledeno, «kad izravni

potomak naše uzvišene kraljice mora platiti za krov nad glavom!«

Užurbano je napustila sobu. Tilda se nasmiješila ađutantu.

«Nemojte se toliko brinuti«, reče ona. «Ne smeta mi što ćemo

prenoćiti u hotelu. Oduvijek sam htjela vidjeti München. Profesor

mi mnogo toga rekao o njemu.«

To je doista bila tema o kojoj je profesor Schiller volio govoriti.

On je studirao na Sveučilištu u Münchenu i kasnije je tamo

nekoliko godina poučavao.

Kad god bi govorio o tom gradu, u glasu bi mu se osjetili toplina i

entuzijazam kojih često nije bilo kad bi je učio povijest ili jezike.

«Miledi, morate shvatiti da samo provodim upute i naredbe

Njegovog Veličanstva«, reče ađutant Tildi.

«Naravno, razumijem«, reče Tilda. «Cijelo je putovanje proteklo

tako sretno da se ne smijemo žaliti sada kad smo naletjeli na manje

poteškoće.«

Ponovno se nasmiješila i ađutant se naklonio, vidno vedriji.

«Vrlo ste ljubazni.«

«Profesore, sada ću saznati jeste li pretjerivali u svojim

pohvalama i je li Munchen doista tako lijep i uzbudljiv grad kao što ste mi

govorili«, reče Tilda.

«Vidjet ćete - vidjet ćete!« uzvikne profesor.

Tilda je znala da je i njemu bilo drago što idu u München. Bio je

sretan što će ponovno vidjeti grad koji mu je toliko značio u mladosti.

No, lady Crewkerne se durila i bila je zlovoljna cijelu večer.

Tilda nije slušala njena podbadanja.

Još uvijek je bila očarana Linderhofom i odlučila je svaki njegov

prekrasni dio zadržati duboko u sjećanju.

'Možda ću jednoga dana ja moći izgraditi nešto poput ovoga',

pomislila je.



25

By Glorij@

Bila je to primamljiva pomisao.

Te noći, kada se blaga svjetlost svijeća odražavala u srebrnim

ogledalima, osjećala se kao da je odlebdjela u romantičan san u kojemu

se ostvarilo sve o čemu je maštala i za čim je žudjela.

Budući da nije htjela potratiti svoje posljednje sate u Linderhofu,

Tilda je rano ustala.

Spustila se u prizemlje mnogo prije nego što se lady Crewkerne

odjenula i profesor izašao iz svoje sobe.

Dok je koračala kroz brojne službene prostorije, toliko se izgubila

u svome divljenju da se morala ispričati što je zakasnila na doručak.

Kočije su bile naručene tek u jedanaest sati. Tilda nije htjela

slušati bezbrojne primjedbe lady Crewkerne i zato je ustala i izašla u vrt.

Bio je topao svibanjski dan, a sunčane su zrake na cvijeću i drveću

koje je okruživalo Linderhof cijelome imanju pridavale nestvaran izgled.

Cijela je građevina blistala poput bisera, a visoko nad njom prema

plavome nebu uzdizali su se snježni vrhunci bavarskih planina.

Tilda je znala da će tijekom dana postati još toplije, ali noći su još

uvijek bile prilično hladne.

Bilo joj je drago što se u krevetu pokrivala debelom perinom.

No, sada joj nije trebao kaput jer je sunce jako grijalo. Lice je

zaklonila šeširićem čije su vrpce bojom odgovarale njenim očima.

Krenula je iz vrta stepenicama koje su vodile iza palače. Sve se

više uspinjala. Kralj je uredio vrtove ali nije dirao okolnu šumu.

To je doista bila prekrasna pozadina bisernoj ljepoti Linderhofa.

Promatrajući srebrnobijele breze ispod kojih su rasli divlje cvijeće

i mahovina, Tilda se zapitala ima li ičega ljepšeg od nedirnute prirode.

Penjala se sve više, znajući da će s vrha pucati prekrasan pogled

na planine.

Uspon je bio naporan, i nakon nekog vremena sjela je na

prevaljeno stablo.

Okruživalo ju je drveće.

Uskoro je negdje ispod sebe začula glasove. Pogledala je kroz

drveće i ugledala muškarca i ženu koji su se, ruku pod ruku, uspinjali

planinom.

«Predaleko je i prenaporno!» žalila se žena.

Govorila je njemački, a Tilda je odlično vladala njemačkim


26

By Glorij@

jezikom.

«Želim da vidiš pogled», odgovorio je muškarac.

Glas mu je bio dubok.

Tilda ga je ugledala između drveća i primijetila da vrlo dobro

izgleda.

Imao je pravilne crte lica i izgledao je poput mnogih zgodnih

muškaraca koje je vidjela otkako je stigla u Bavarsku.

Bio je odjeven u seljačko odijelo, na kakvo nije bila navikla, ali

koje joj se jako svidjelo.

Nosio je kožne kratke hlače i zelenu jaknu s koštanom dugmadi, a

na glavi mu je bio zeleni filcani šeširić. Sve je to na njemu izgledalo vrlo

lijepo.

Da, ne samo da je dobro izgledao - bio je zgodan. Tilda je zatim

pogledala njegovu prijateljicu. Bila je iznimno lijepa.

Kosa joj je bila crvena, ali tako intenzivno crvena da je posumnjala

da je prirodna. Oči su joj bile vrlo velike, obrubljene crnim trepavicama, a

usne su joj bile pune i crvene. Napućila ih je i rekla:

«Nije važno, Rudolphe, ne mogu ni koraka dalje.»

«Ali, moraš - kad smo već ovdje. Samo još malo.»

«Pa još malo, pa još malo...»

«O, Mitzi, ne budi takva mimoza«, zamolio ju je čovjek kojega je

nazvala Rudolph. «Dobro će ti doći mala šetnja.«

«Umorna sam. Ne želim se više penjati. Osim toga, koga zanima

hrpa starih planina?«

«Ti nemaš duše. U tome je tvoj problem.«

«Ali imam veliko srce!« odgovori Mitzi.

«To je istina!«

Dok su se prepirali, zastali su i on ju je zagrlio.

«Vrlo si mi zgodna jutros«, reče on. «Jesam li ti to zaboravio reći?«

«Jesi, i to ti jako zamjeram.«

«Sada ću ti nadoknaditi«, odgovori on.

Dok je govorio, privukao ju je sebi, pa poljubio.

Tilda ih je gledala razrogačenim očima.

Nikada nije vidjela muškarca da tako ljubi ženu - tako posesivno,

tako strastveno.

Rudolph je bio visok i imao je široka ramena. Mitzi je, u usporedbi



27

By Glorij@

s njim, bila malena i krhka.

Tildi se činilo kao da će je smrviti svojim tijelom.

No, u njihovu je strastvenom zagrljaju bilo nečega vrlo privlačnog.

Iako Tilda to u tom trenutku nije znala, bio je to vječni simbol

ljubavi od početka svijeta.

Kad joj se već učinilo da se nikada neće odvojiti, Rudolph je

podignuo glavu.

«Uzbuđuješ me - uvijek me uzbuđuješ, Mitzi! Želim te!»

Mitzi se tiho nasmijala. «Kakav odgovor očekuješ?«

«Želim te!» ponovio je dubokim, zvučnim glasom. «Želim te sada i

neću čekati!«

«Ovdje? U šumi? Ti si poludio!«

«Zašto? Što može biti ljepše, prirodnije?«

Mitzi se opet nasmijala, a on više nije ljubio njene usne, već vrat.

Opet ju je čvrsto stisnuo uza se, ali nekako se uspjela osloboditi.

«Ako me želiš, morat ćeš me uloviti«, provokativno se nasmijala.

Pobjegla mu je niz nizbrdicu, munjevito zaobilazeći drveće. Trčala

je sve brže.

«Mitzi! Mitzi!» viknuo je Rudolph.

Zatim je potrčao za njom. Očito je trčao brže od nje, ili je ona

usporila, jer ju je uhvatio na pola puta niz planinu.

Tilda je istegnula vrat i opet ih ugledala. Opet ju je zagrlio i usne

su mu ponovno bile na njenima.

Bez daha je čekala što će se dogoditi - a onda se lecnula kad je

začula glas:

«Konji čekaju, miledi!«

Tilda se s oklijevanjem okrenula i ugledala ađutanta u svečanoj,

zlatom ukrašenoj odori kojemu su se obrazi zacrvenjeli od strmog

uspona.

Ustala je.

«Žao mi je«, reče. «Zaboravila sam na vrijeme.«

«Zabrinuli smo se za Vas, miledi«, reče ađutant. «Srećom,jedan

od vrtlara vidio Vas je kad ste krenuli uz planinu.«

«Odmah ću sići«, reče Tilda.

Posljednji je put bacila pogled na zaljubljeni par, ali od njih više

nije bilo ni traga. Učinilo joj se da je ugledala Mitzinu bijelu haljinu. No,


28

By Glorij@

nije bila sigurna. Bila je tako nisko na tlu da je to mogao biti i cvijet.

Osim toga, bilo joj je neugodno što ih je uopće gledala.

Spustila se do ađutanta koji ju je uzeo za ruku i pomogao joj da se

spusti niz planinu, sve dok ponovno nisu stigli do kamenih stepenica koje

su vodile u vrt.

«Šuma je vrlo lijepa«, reče Tilda. «Smiju li ljudi ulaziti u nju?«

«Ovo je prilično izoliran dio zemlje«, odgovori ađutant. «Nema

službenih ograničenja za turiste ili izletnike, ali Njegovom Veličanstvu

nije drago kada se približe palači, naravno.«

«Shvaćam», reče Tilda.

Pitala se tko bi mogli biti Rudolph i Mitzi. Jesu li bili na medenom

mjesecu?

Pomislila je da je zacijelo bilo tako. Neudana djevojka ne bi smjela

tako lutati šumom sama s muškarcem.

A Mitzi je izgledala vrlo sofisticirano.

Tilda je bila gotovo sigurna da se šminkala i da je bojila kosu.

'Nikada neću saznati tko su oni', pomisli ona, tiho uzdahnuvši.

Osjećala se kao da je pročitala polovicu knjige i zatim je izgubila,

tako da nikada neće saznati kraj.

Dok su se kočijom vozili prema Münchenu, Tilda je razmišljala o

neobičnom tonu Rudolphova glasa kad je rekao Mitzi:

«Želim te! Želim te!»

Te su riječi prostrujale kroz nju na neki način koji si nije znala

objasniti.

Pretpostavila je da tako govore pučani.

To je, u svakom slučaju, bilo mnogo drukčije od ravnodušnih

glasova i praznih riječi onih ljudi koje je susretala na svome putovanju.

Stigli su u München. Hotel je bio velik, impresivan i toliko udoban

da se čak i lady Crewkerne udobrovoljila.

Za Tildu je to bila neočekivana avantura.

Na prepunim ulicama većina je muškaraca nosila bavarsku

nošnju, a mnoge žene su nosile crvene podsuknje, crne korzete i bijele

čipkaste bluze.

Bilo je tamo visokih kuća koje su izgledale impresivno. Dok su se

vozili kroz Marienplatz, profesor joj je ponosno pokazao novu vijećnicu



29

By Glorij@

sa strmim zabatima okrunjenim i zvonicima.

Emajlirane bakrene figure sa zvonika bile su jedne od najvećih

minhenskih znamenitosti, a Glockenspiel, tj. muzička zvona, bila su

najveća u Europi.

«Lady Victoria, ako sutra budemo imali vremena, odvest ću Vas u

galeriju u Alta Pinakotheci. Izgrađena je u renesansnom venecijanskom

stilu, a u njoj su izložene slike koje su Wittelbachovi skupljali od 16.

stoljeća.»

«Voljela bih je posjetiti», odgovori Tilda.

«Ne smijete otići iz Münchena, a da ne posjetite nekoliko crkava.»

«Sviđaju mi se bavarske crkve», reče Tilda. «Posebno njihove

vesele, obojane rezbarije. Vrlo su lijepe!»

«Šteta što nismo mogli odsjesti u palaći», prekine ih lady

Crewkerne kiselim tonom.

«Mislim da je u hotelu zabavnije«, reče Tilda. «Vidjeli smo mnoge

palače, ali nijedan hotel.»

«Nadajmo se da u ovome nećemo morati ostati dugo», napomene

lady Crewkerne.

Okrenula se profesoru.

«Jeste li obavijestili Njegovo Veličanstvo gdje će nas naći?»

«Jutros prije nego što smo napustili Linderhof poslao sam

glasnika u Oberniju», odgovori profesor. «Siguran sam da će Njegovo

Veličanstvo uzeti u obzir našu situaciju.«

«Nadajmo se», reče lady Crewkerne.

Rekla je to tonom koji je jasno odavao da je mislila da će princ biti

bezobziran i da neće popraviti ono što je ona smatrala suptilnom

uvredom.

'O, Bože', pomisli Tilda, 'čini mi se da moj novi život nije dobro

počeo!'

Osobno joj situacija nije smetala. Radovala se što je' dobjja priliku

razgledati München. »-"Profesor je bio pun hvale. Lijepe ulice, kuće,

muzeji, crkve, fakulteti - o svemu je tome govorio kao da je grad bio raj

za mlade i inteligentne ljude. Naravno, opisao je i pivnice.

Rekao je da su to bila vesela i zabavna mjesta. Bilo je tamo

umjetnika koji su pjevali. Neki su bili operni pjevači koji su nastupajući u

pivnicama htjeli dodatno zaraditi, a bilo je i plesa.


30

By Glorij@

«Kakvog plesa?» upitala je Tilda.

«Narodnog plesa. Muškarci plješću rukama i tapšu bokove, a

publika plješće s njima i pridružuje im se u pjevanju popularnih

pjesama.«

«Zvuči vrlo veselo!« rekla je Tilda.

«I jest«, složio se profesor. «Drugi izvođači jodlaju i sviraju na

zvonima.«

«Što to znači?« upitala je Tilda.

«Krava na čelu krda u Bavarskoj obično oko vrata ima zvono da se

krdo ne raštrka. Sva ta zvona imaju drukčije tonove.«

«Shvaćam!» uzviknula je Tilda. «Kada zvona zvone jedno za

drugim, stvara se melodija.»

«Upravo tako!« nasmiješio se profesor.

«U Engleskoj za Božić sviraju zvonari«, rekla je Tilda, «ali, njihova

zvona imaju ručke.«

«Njemačka zvona imaju samo obruč kroz koji se provuče uzica i

tako se zvono objesi za vrat krave«, objasnio je profesor. «Muškarci na

kravljim zvonima vrlo vješto sviraju sve vrste melodija, čak i one

popularne.«

«O, kako bih ih voljela čuti!« uzvikne Tilda. «A najviše bih voljela

vidjeti ples.«

Dok je govorila, znala je da se to nikada neće dogoditi, osim ako

nakon udaje ne naruči plesače da dođu nastupati u njezin dvorac.

Sada kad je bila u Münchenu počela je razmišljati o pivnicama.

Što ako uspije nagovoriti profesora da je odvede u neku pivnicu?

Večerali su u prilično sumornoj blagovaonici. Čim je večera

završila, lady Crewkerne je ustala.

«Boli me glava», rekla je. «Odmah ću otići na spavanje. Lady

Victoria, predlažem da i Vi učinite isto.»

«Hoću, gospođo», reče Tilda. «Smijem li popiti kavu dokraja?»

«Naravno», reče lady Crewkerne. «Usput, zaboravila sam Vam to

prije spomenuti, ali Vaša služavka je jako prehlađena. Budući da ne želim

da se zarazite prije dolaska u Oberniju, rekla sam joj da ode na spavanje.

Jedna od hotelskih sobarica će Vam pomoći da se razodjenete.»



31 By Glorij@

«Hannah mi je doista izgledala kao da joj je loše», reče Tilda.

«Mrzi vožnju u kočiji. Uvijek joj pozli. Mislim da je muči glavobolja sve

otkako smo napustili Englesku.»

«Glavobolja je jedna stvar - prehlada je nešto sasvim drugo!»

čvrsto reče lady Crewkerne. «Nadam se da će joj sutra biti bolje, ali

najbolje je da bude što dalje od Vas.»

Zastala je, pa rekla:

«Laku noć, profesore.«

«Laku noć, miledi.»

Lady Crewkerne je napustila blagovaonicu.

«Smijem li popiti još jednu kavu?» upita Tilda.

«Zar Vas neće razbuditi?« upita profesor.

«Ništa me ne može razbuditi, a kava je doista odlična.«

«Bavarska kava!» gotovo ekstatično uzvikne profesor. «Kava je

izvrsna čak i u selima, posebno sa šlagom. Strašno je ukusna!«

«Imaju li ovakvu kavu i u pivnicama?« upita Tilda. «Naravno»,

odgovori profesor. «Imaju i duge, visoke čaše laganog, pjenušavog

bavarskog piva. Ukusnije je nego šampanjac, miledi!«

« Voljela bih ga probati«, reče Tilda.

«U Hofbrauhausu, čija tradicija datira iz 1589.g., postoji ogromna

zapečaćena dvorana u kojemu se svaki dan pivo ispija na bačve.»

Uočio je da ga Tilda sa zanimanjem sluša, pa nastavio:

«Za znamenite osobe i za festivale pripremaju se posebna piva.»

Tilda položi ruke na stol i nagne se prema njemu.

«Slušajte, profesore«, reče ona, «zašto danas ne odemo u neku

pivnicu?«

«Lady Victoria - zacijelo se šalite!«

«Ne, mislim ozbiljno«, odgovori Tilda. «Toliko ste mi toga ispričali

o zabavnim, veselim minhenskim pivnicama i ja bih jako voljela vidjeti

jednu od njih!«

«Volio bih Vam pokazati pivnicu«, odgovori profesor, «ali, sigurno

shvaćate da je to nemoguće!«

«Zašto?» upita Tilda. «Lady Crewkerne je otišla na spavanje.

Hannah me ne čeka. Tko bi znao da smo se nas dvoje iskrali i otišli u

pivnicu?«

«Ne, ne!» uzvikne profesor. «To je nepojmljivo!«


32

By Glorij@

«To bi bilo dobro za moje obrazovanje«, lukavo reče Tilda.

«Vidite, ja smatram da bi vladarica trebala znati kakve stvari zanimaju

njene podanike. Te ću stvari vrlo teško shvatiti osim ako osobno ne

vidim mjesta koja posjećuju, čujem pjesme koje vole i vidim ih kako

plešu.«

«Mislim da su Vaši motivi opravdani, miledi«, odgovori profesor.

«Kao što znate, oduvijek sam bio liberalnih nazora. Mislim da su svi

monarsi previše izolirani od svojih podanika.«

«Poput kraljice u Windsoru», reče Tilda.

«Tako je!» složi se on. «Ali, na Njegovom je Veličanstvu da odluči

koliko se smiju zaobići protokolarne formalnosti koje vladare drže

zarobljene pod staklenim zvonom.«

«Čini mi se da se Njegovo Veličanstvo trenutno i nije previše

zainteresirano za mene», reče Tilda. «A ja bih baš sada voljela vidjeti

pivnicu.»

«Miledi, rekao sam Vam da je to nemoguée», reče profesor.

Tilda uzdahne.

«U tom ću slučaju morati poći sama!» «Lady Victoria!»

U profesoru se glasu jasno odražavala šokirana zapanjenost.

«Ići ću sama ili ću zamoliti nekoga od slugu da me prati», doda

Tilda. «A nakon što se otkrije da sam bila u pivnici, kad me pitaju zašto

sam učinila nešto tako šokantno, reći ću im da ste za sve krivi Vi.»

«Ja?» progunđa profesor.

«Da. Vi ste mi rekli za pivnice. Vi ste opisali koliko su privlačne,

naveli me da ih poželim vidjeti, a onda ste me odbili pratiti u jednu od

njih.»

«Lady Victoria, Vi se šalite sa mnom!» reče profesor. «Često

me povlačite za nos i, otkako sam Vas počeo poučavati, često ste me

pokušali isprovocirati - ali ovo je previše!»

«Ono što sam rekla ozbiljno mislim», reče Tilda. «Odvedite me u

pivnicu ili idem sama.»

Profesor prođe rukom preko čela. Oznojio se.

«Raspravimo o ovome logički», zamoli je on.

«Nema tu logike», reče Tilda. «Mislim ozbiljno... neću propustiti

ovu priliku.»

Odmahne rukom.



33

By Glorij@

«Kada ću se ponovno naći u Münchenu i dobiti šansu da vidim

nešto stvarno i uzbudljivo? Koga će to povrijediti? Komu ću time nanijeti

zlo? Osim toga, nitko neće saznati!»

«Kako možete biti sigurni u to?» upita profesor.

Obrana mu je slabila i Tilda je to znala.

«Sve sam isplanirala«, reče ona. «Slušajte...»

Treće poglavlje

Tilda se sa zadovoljstvom pogledala u ogledalu. Na trenutak se uplašila

da sobarica neće uspjeti naći kostim koji joj je trebao.

Izašla je iz blagovaonice i otišla na kat, ostavljajući za sobom

potpuno smetenog profesora. U šaci je stiskala dva zlatna talenta.

«Morate mi posuditi nešto novca, profesore«, rekla je.

«Novca?» iznenađeno je upitao.

«Dobro znate da uza se nemam novca», odgovorila je ona, «a

morat ću platiti sobarici da mi nađe bavarsku nošnju.»

Izgledao je iznenađeno, pa mu je objasnila:

«Mislim da ne bi bilo pametno da u pivnicu odemo u ovoj odjeći.

Sigurna sam da bismo izgledali sumnjivo i privukli

pažnju.»

«U pravu ste, lady Victoria. Naravno da ste u pravu, ali mi uopće

ne bismo trebali ići u pivnicu.»

«Profesore, nemojte da se opet svađamo«, prekorila ga je Tilda.

«Pristali ste da me odvedete. Trenutno trebam nešto novca.«

S očitim joj je oklijevanjem predao dva zlatna talenta. Kad je u

svojoj spavaćoj sobi pozvonila služavki, uznemireno je zastala.

Nije bila sigurna hoće li služavka biti mlada.

Budući da je cijeli hotel bio impresioniran što su u njemu odsjele

lady Crewkerne i ona, bilo je moguće da će se pojaviti starija žena koja

neće imati razumijevanja za njen noćni pothvat.

Nitko u hotelu nije znao da je bila zaručena za Njegovo

Veličanstvo, princa Maximiliana od Obernije.

Vojvoda od Forthamptona je inzistirao da publiciteta ni javne


34

By Glorij@

objave zaruka ne smije biti sve dok Tilda sigurno ne stigne u Oberniju.

«To bi te moglo dovesti u teške situacije, draga moja», rekao je

kćeri. «Novinari su vrlo nasrtljivi i nepristojni i ne bih volio da te

teroriziraju pitanjima ili da te snimaju.»

Tilda je zato putovala kao običan turist.

No, bilo je nemoguće izbjeći dojam koji su u gostionicama i u

hotelu ostavljali njihovi konji, kočije, jahači i cijela pratnja.

Na njeno veliko olakšanje, sobarica koja ju je došla poslužiti bila je

mlada, jedra Bavarka koja nije bila mnogo starija od Tilde.

«Zvonili ste, gnädige Fräulein!»

«Jesam», odgovori Tilda. «Kako se zoveš?»

«Gretel, gnädige Fräulein.»

«Potrebna mi je tvoja pomoć, Gretel.»

Djevojka je iznenađeno raširila oči.

«Moja pomoć?» uzvikne.

«Da», reče Tilda. «Povjerit ću ti tajnu, Gretel.»

Djevojka joj se malo približila, očito zaintrigirana.

«Posjetit ću pivnicu s profesorom Schillerom», objasni Tilda.

«Toliko želim vidjeti neku pivnicu! Čula sam koliko su uzbudljive.»

«Doista su uzbudljive», odgovori Gretel. «Vrlo uzbudljive i vrlo

vesele, gnädige Fräuleinl»

«Onda shvaćaš zašto želim ići tamo - ali, moraš mi pomoći.»

«Kako?»

«Želim bavarsku nošnju. Misliš li da bi mi mogla naći neku koja bi

mi pristajala?» Djevojka je zabrinuto pogleda. «Gnädige Fräulein je vrlo

sitna», reče ona oklijevajući.

«Moraš mi naći neku... molim te», zamoli Tilda. «Platit ću ti, bilo

da je kupim ili posudim za jednu noć.»

Otvorila je šaku tako da služavka vidi novac.

«To je previše, gnädige Fräuleinl» uzvikne ona.

«Toliko sam ti spremna platiti», reče Tilda.

Sobarica se zamišljeno zagleda u nju.

«Samo da malo razmislim«, reče ona, «sigurno znam nekoga tko

ima haljinu koja bi Vam odgovarala.«

Tildi se čekanje učinilo jako dugim, a onda sobarica uzvikne:

«Sjetila sam se! Rosa je rekla da je kupila haljinu za svoju mlađu



35

By Glorij@

sestru koja bi trebala biti djeveruša na vjenčanju sljedeći mjesec.»

Zastala je, pa dodala:

«Rosina sestra ima samo deset godina, ali sigurna sam da će Vam

nošnja pristajati, gnädige Fräulein.»

«Molim te, donesi mi je», reče Tilda, «i to brzo!»

Sobarica je izašla iz sobe i Tilda počne skidati elegantnu večernju

haljinu koju je nosila za večerom.

Nije mogla, a da se ne zapita hoće li princ znati cijeniti lijepe

haljine na koje je princeza Pricilla potrošila toliko novca i energije.

Sve su haljine bile šivane kod najskupljeg krojača u Londonu.

Budući da se Tilda uvijek oblačila vrlo jednostavno, činile su joj se ne

samo lijepima, već remek-djelima krojačkog obrta.

Dok je svlačila haljinu, s osmijehom je pomislila da bi te haljine

neugodno upadale u oči svima u pivnici.

Skinula je bisernu ogrlicu i zagledala se u prst na lijevoj ruci.

Njena joj majka nije dopuštala da nosi ikakav nakit osim ogrlice dok je

putovala.

«To bi bilo preopasno», rekla je. «Nakit bi sigurno privukao

pažnju lopova i džepara.«

Hannah je čuvala sav Tildin nakit, kao i brojne poklone koje joj je

dala rodbina prije nego što je otputovala iz Engleske. Hannah nije taj

nakit ispuštala iz vida i Tilda je bila sigurna da ga je sa sobom nosila i u

krevet.

Prije nego što je Tilda napustila Englesku, princeza Pricilla je

rekla:

«Trebala bi nositi nekakav prsten jer će se rođaci čuditi što ga

nemaš.»

Dala je Tildi mali zlatni prsten ukrašen dvama zlatnim srcima

optočenima minijaturnim dijamantima.

«Kako je lijep, mama!» uzviknula je Tilda.

«To je samo sitnica koju mi je tvoj otac poklonio na medenom

mjesecu», odgovorila je princeza Pricilla. «Svidio mi se u izlogu i tata mi

ga je kupio. Otada ga dobro čuvam.»

«Ne želim ti ga uzeti, mama.»

«Sretna sam što ćeš ga ti nositi», odgovorila je princeza Pricilla.

Tilda je na trenutak razmišljala o tome da ga skine, ali je pomislila


36

By Glorij@

da bi profesoru moglo biti čudno ako primijeti da ga više ne nosi. Zato je

bisere ostavila u ladici toaletnog stolića, a prsten je ostavila na prstu.

Gretel se vratila noseći odjeću.

«O, kako lijepo!» uzvikne Tilda.

Bluza je bila od bijelog muslina, ukrašenog bogatim crvenim

vezom, crni je korzet sprijeda bio obrubljen čipkom, a ispod crvene

suknje bile su tri uštirkane bijele podsuknje obrubljene engleskom

čipkom. Na suknji je bila mala čipkasta pregača.

«Sigurna sam da će Vam odgovarati, gnädige Fräulein», reče

Gretel. «Kosu možete ukrasiti vijencem.»

Pokazala joj je lijepi vijenac od umjetnog cvijeća sa šarenim

vrpcama koje su se spuštale na leđa.

«Hoće li to biti... preraskosno?» s oklijevanjem upita Tilda jer je

znala da je ta nošnja bila namijenjena djeveruši na vjenčanju.

Gretel odmahne glavom.

«Neće, gnädige Fräulein. Vidjet ćete da u pivnici mnoge

djevojke nose takve nošnje. Vole se dotjerati kad izlaze sa svojim

mladićima.«

«Moj je mladić prilično star.» Tilda se nasmiješi pomislivši na

profesora. «No, ipak bih voljela nositi vijenac.»

Odjeća koja je bila namijenjena desetogodišnjoj Bavarki Tildi je

dobro pristajala. No, suknja joj je bila preširoka oko struka pa je Gretel

donijela iglu i konac i suzila je.

«Izgledate vrlo lijepo, gnädige Fräulein», reče ona.

Suknja je dopirala do iznad gležnja i Tildi je bilo malo neugodno

što se ispod nje nazirala bijela čarapa koja je bila dio nošnje. Tada je

samu sebe uvjerila da se nema čega sramiti.

Profesor će ionako biti prenervozan i neće je pažljivo promotriti. Bila je

potpuno sigurna da u pivnici u bavarskom kostimu neće iskakati iz mase.

Istodobno, nije mogla, a da se ne zapita hoće li je neki muškarac

smatrati privlačnom - primjerice, princ Maximilian, ili privlačni Bavarac

kojega je srela tog jutra - Rudolph.

Navukla je svoje crne cipelice, popravila vijenac u kosi i posljednji

se put pogledala u ogledalo.

Oči su joj sjajile od uzbuđenja. Ne samo da joj je nošnja izvrsno

stajala, nego je izgledala vrlo mlado i veselo.



37

By Glorij@

«Hvala ti, Gretel! Hvala ti!» uzvikne ona. «Ne mogu ti dovoljno

zahvaliti. Ovo je doista najuzbudljivija noć u mom životu!»

Zastane, pa doda:

«Hoćeš li čuvati moju tajnu? Nećeš nikome reći? Sutra moraš doći

u moju sobu vrlo rano, prije nego što me pozovu, i uzeti nošnju.»

«Hoću, gnädige Fräulein», odgovori Gretel, «ali mogu je uzeti i kad

se vratite. Večeras sam u noćnoj smjeni na ovome katu.»

«Onda ću ti pozvoniti, ali sigurno dođi», reče Tilda.

Dala je sobarici još dva zlatna talenta da ih preda Rosi u znak

zahvalnosti što joj je posudila nošnju i dodala:

«Sutra ću ti dati još dva zato što si bila tako ljubazna.»

«To je previše, previše, gnädige Fräulein», prosvjedovala je Gretel.

No, Tilda je pogodila da je bila uzbuđena i da je već mislila na

novu nošnju koju si je namjeravala kupiti.

Tilda se oprezno spustila na prvi kat.

Rekla je profesoru da je ne čeka u predvorju, nego na odmorištu

na prvom katu kako bi iz hotela mogli izaći na drugi ulaz.

Veselo je uskliknula kad je vidjela da ju je stvarno čekao.

On je također bio odjeven u bavarsku nošnju.

Iako je bio star i pomalo debeljuškast, doista je dobro izgledao u

kožnim kratkim hlačama i zelenoj jakni. Bio joj je čudan jer se navikla da

je uvijek nosio odijelo.

«Ponio sam ovu odjeću sa sobom u slučaju da mi se pruži prilika

da izađem s prijateljima«, pomalo je posramljeno rekao.

«Vrlo mi je drago što ste to učinili«, reče Tilda, «i vrlo sam

ponosna što imam ovakvog pratitelja. Samo se nadam da se Vi nećete

posramiti mene.«

«Izgledate vrlo šarmantno, lady Victoria», s divljenjem reče

profesor, «ali, ne bismo smjeli ovo činiti.«

«Ovo nije trenutak za oklijevanje, dragi profesore«, nasmiješi se

Tilda. «Usput rečeno, ja sam Vaša nećakinja - Tilda, a Vi ste moj 'ujak

Heinrich'. Nemojte me zvati 'Victoria' jer bi netko mogao čuti.«

Profesor zagunđa, ali ništa ne odgovori.

Tilda je požurila niz stepenice koje su vodile do bočnoga ulaza u

hotel.

Izašli su na ulicu.


38

By Glorij@

«Moramo li daleko hodati?« upita Tilda. «Hofbräuhaus nije

daleko«, odgovori on. «Dotamo ima samo nekoliko minuta hoda.«

«Hajdemo onda.»

Nakon vrućeg dana, zrak je bio ugodno svjež.

Tildi je bila uzbudljiva već i sama šetnja ulicom jer se dotad samo

nepomično vozila u zatvorenoj kočiji u pratnji lady Crewkerne.

Profesor je očito bio nervozan i hodao je brzo. Tilda je žurila za

njim i nije htjela započinjati nikakav razgovor.

Ulice su bile dobro osvjetljene plinskim svjetiljkama. Skrenuli su u

nekoliko pokrajnjih ulica, a onda pred sobom ugledali jarko svjetlo i

velika vrata Hofbräuhausa.

Pred ulazom je gomila ljudi kupovala karte.

Dok su čekali, Tilda se ogledala oko sebe.

Bilo je mnogo Visokih, snažnih mladića u bavarskim nošnjama, a

uz većinu su stajale djevojke odjevene poput nje.

Bilo je tamo i nekoliko sredovječnih i starijih ljudi koji su očito

izašli zabaviti se sa svojim obiteljima.

Prodavač karata je bio spor i red se sporo kretao.

Tada se jedan od vratara duboko naklonio i širom otvorio vrata

paru koji očito nije morao kupovati karte.

Tilda je pogledala u tom smjeru i srce joj je poskočilo.

Bio je to par kojega je vidjela u šumi kod Linderhofa! Svugdje bi ih

prepoznala.

Dobro je zapamtila Rudolphovo lijepo lice, a, osim toga, bio je

odjeven u istu bavarsku nošnju kao toga jutra.

Mitzi je, s druge strane, izgledala posve drukčije.

Njezina je zelena večernja haljina s dubokim, izazovnim

dekolteom bila ukrašena zelenim nojevim perjem. Ramena je ogrnula

zelenom boom od istoga perja.

U njenoj elegentno nakovrčanoj crvenoj kosi blistali su dragulji.

Tamne su joj trepavice izgledale duže i crnje nego ikad, a i usne su joj bile

crvenije.

«Dobra večer, mein Herr, dobra večer, gnädige Fräulein», rekao je

vratar. «Vaš uobičajeni separe Vas čeka.«

«Hvala Vam«, reče Rudolph dubokim glasom kojega se Tilda jasno

sjećala.



39

By Glorij@

Vidjela je kako je vrataru dao napojnicu, a onda su kroz druga

vrata ušli u pivnicu.

Profesor je za nekoliko minuta kupio karte i ušli su u veliku

dvoranu koja nije sličila ičemu što je Tilda u životu vidjela.

Na kraju dvorane nalazila se mala pozornica.

Postrance su bili uređeni privatni separei gdje su važniji i

cjenjeniji gosti mogli večerati.

Ostatak je dvorane bio ispunjen malenim okruglim stolovima i

stolicama koji su bili tako nagurani da je sjesti bilo gotovo nemoguće. No,

profesoru su našli mjesto baš u sredini dvorane ispred pozornice. Tilda

se veselo ogledala oko sebe.

Nije vidjela Rudolpha i Mitzi, ali nije mogla pogledati u sve

separee jer su bili zaštićeni visokim ogradama od kojih su neke bile

ukrašene umjetnom lozom.

«Ovo je uzbudljivo!« usklikne Tilda.

«Jeste li gladni?» upita on.

«Može li se ovdje i jesti?» upita Tilda.

«O, da. Možete probati münhenske specijalitete. Ima bijelih

kobasica, poznatijih pod imenom Weisswurst, a možete kušati i svinjski

but ili Schweinshaxen i Steckerlfisch, ribe nataknute na male štapiće i

pečene u pećnici. Osobno su mi najukusnije ribe.»

«Hoćete li mi naručiti nešto za što mislite da će mi se svidjeti?«

zamoli Tilda.

Dok je naručivao posebna jela koja su se mogla dobiti u pivnici,

primijetila je oduševljenje u njegovu glasu.

Konobar je bio odjeven u bijelu košulju s kožnim prslukom i

smeđu pregaču. Uskoro im je donio izrezane i posoljene rotkvice i slano

tijesto.

«Od ovoga postanete žedni«, s osmijehom reče profesor, «i zato

pijete više piva.«

«To se zove dobra trgovina!« primijeti Tilda.

Kušala je malo tijesta i bilo joj je odlično.

Dok je jela, postariji čovjek koji je sjedio ispred njih okrenuo je

glavu i obratio se profesoru:

«Oprostite, mein Herr, ali, jeste li primijetili neki nered vani dok

ste čekali?«


40

By Glorij@

«Nered?» upita profesor. «Kakav nered?«

«Čuli smo da su studenti podigli pobunu. Moja supruga je

nervozna i želi poći kući, ali rekao sam joj da nema razloga za brigu.«

«Siguran sam da ste u pravu«, reče profesor, očito priskačući u

obranu svojih voljenih studenata.

«Ponekad se stvari zaoštre«, nastavi čovjek. «Prošle je godine

jedan naš prijatelj bio ozlijeđen u studentskoj pobuni i to moja supruga

nije zaboravila.«

«Nismo primijetili nikakav nered na ulici«, odgovori profesor, «a

pješačili smo.«

«Eto! Jesi li čula?« upita čovjek svoju suprugu.

«Protiv čega se bune?« upita profesor. «Uvijek imaju neki razlog.

To je dio studentskog života!«

«Čuo sam da su problemi nastali oko imenovanja novoga

prorektora«, odgovori čovjek za susjednim stolom. «Namjeravaju

imenovati Herr Dulbrechta.«

«A zašto su studenti protiv njega?« upita profesor.

«On je iz Obernije«, odgovori čovjek. «Studenti žele da ih

poučavaju Bavarci. Na Sveučilištu trenutno ne odobravaju dolazak

stranaca.«

«Studenti su uvijek imali razlog za prosvjede, a neki su od tih

razloga bili prilično bezazleni«, reče profesor osmjehnuvši se. «Vjerujem

da se ni ovoga puta ne radi ni o čemu pretjerano ozbiljnom.«

Čovjek se, utješen profesorovim riječima, okrenuo prema supruzi

i ponovno je pokušao umiriti.

Tilda je pomislila da zasigurno dolaze za sela.

U svakom slučaju, muž se zbog puke glasine nije htio odreći dobre

zabave kad je za nju već platio kartu.

Tildu su zaokupili svinjski but, riba i kobasice koje im je konobar

donio.

Također su je oduševili ogromni plavkasti vrčevi piva i visoke

čaše.

Kušala je pivo i pomislila da je prilično gorko. Tada je primijetila

da su na pozornicu stupili izvođači.

Svi su bili muškarci; bilo ih je šest i bili su odjeveni u bavarske



41 By Glorij@

nošnje. Njihove su kožne kratke hlače bile malo pohabane od čestog

tapšanja.

Počeli su plesati i prostoriju su ispunili zvukovi njihovih teških

cipela po pozornici, tapšanja po kukovima i pljeskanja.

«Upravo sam to ovako zamišljala«, veselo reče Tilda profesoru.

Morala je to ponoviti tri puta prije nego što ju je čuo. Tada se

nasmiješio i kimnuo glavom, plješćući poput dječarca koji je došao na

godišnjicu mature.

Plesače je ispratio buran aplauz, a onda je na pozornicu stupila

lijepa djevojka koja je pjevala osjećajnu baladu o svome dragome koji se

izgubio u planinama.

Publika očito nije bila raspoložena za tužne pjesme jer su svi

glasno razgovarali dok je djevojka pjevala. Prema stropu su se iz lula i

cigara izvijali oblaci dima.

Kad je čula što je sljedeće bilo na redu, Tilda je oduševljeno

uskliknula:

«Kravlja zvona!«

Četiri su svirača zvona poredali po stolu. Iz njih su vješto proizveli

lijepu melodiju.

«O, tako mi je drago što sam ih čula!« uzvikne Tilda kad je točka

završila.

«Jedite sad. Sve će se ohladiti«, predloži joj profesor.

Tilda baš i nije bila gladna nakon obilne večere u hotelu, ali je

prionula na jelo jer mu je htjela udovoljiti.

«Naručit ću još piva«, reče profesor. «Biste li i Vi htjeli još jednu

čašu ili biste radije popili bijelog vina?«

«Bijelog vina, molim Vas«, reče Tilda.

Nije htjela razočarati profesora, ali pivo joj se doista nije

sviđalo. Iako je bilo lagano, imalo je oštar okus i Tilda se pitala što je u

njemu bilo tako ukusno.

Profesor je podignuo ruku da privuče konobarovu pažnju.

Glazbeni je sastav već počeo svirati novu pjesmu kada se izvan

dvorane odjednom začula velika buka.

Čula se glasna vika, a zatim je odjeknuo pucanj iz pištolja.

Svi su odmah okrenuli glave prema vratima.

Vika je postajala sve jača. Vrata su se zatim naglo otvorila i čuli su


42

By Glorij@

se povici:

«Van! Van! Van! Stranci van!« «Neka se gube iz naše zemlje!«

«Izbacite ih iz Münchena!«

Ljudi za prvim stolovima poskakali su na noge. Neki od

muškaraca pokušali su spriječiti gomilu studenata da uđu u dvoranu. No,

ljudi u prednjem dijelu dvorane krenuli su u suprotnom smjeru.

Profesor zgrabi Tildu za ruku.

«Moramo izaći odavde!« vikne on. «Postoji drugi izlaz.«

Ljudi oko njih došli su na istu ideju. Počeli su se nemilosrdno

probijati prema pozornici prevrćući pred sobom stolove i stolice.

Smjer kretanja nije bio stvar odluke - Tildu je ponijela bujica ljudi

oko nje. Profesor ju je još uvijek držao za ruku i morali su gurati ljude

pred sobom jer su njih gurali ljudi iza.

Buka pred dvoranom postajala je sve glasnija. Začulo se još

pucnjeva.

Sve je više glasova urlalo: «Van sa strancima!« «Bavarska

Bavarcima!« «München je naš!«

Tilda je krajičkom oka opazila izvođače koji su sa pozornice zurili

u metež. Zatim su i oni počeli bježati.

Gomila je nju i profesora odnijela sve do ruba pozornice i tamo je

primijetila da su dvoja dvostruka vrata sa strane pozornice bila otvorena.

Kad je shvatila da je to bio izlaz o kojemu je profesor govorio,

nestalo je svjetla.

Nato se u dvorani prolomilo vrištanje. Nakon toga su se

prosvjednički povici još više pojačali.

«Uhvatimo ih prije nego što pobjegnu!« «Zagnjurimo ih u

fontanu!« «Dajmo im suvenir iz Miinchena!«

Neki od uzvika nisu zvučali osvetoljubivo ni zastrašujuće, već

samo veselo, kao da su se studenti samo šalili; no, drugi su zlokobno

psovali u tami.

Čuo se prodorni vrisak nakon kojega je uslijedilo još pucnjeva.

Ljudi su počeli još paničnije bježati i Tilda se našla u situaciji da ju

je gomila ljudi doslovno podigla sa poda i odnijela dalje.

Profesor ju je još uvijek čvrsto držao.

'Što god da se dogodi', pomislila je, 'ne smijemo se razdvojiti.'

Prsti su joj se čvrsto isprepleli s njegovima.



43

By Glorij@

Sada ju je on počeo potezati na drugu stranu, pokušavajući je

odvojiti od gomile koja ju je gotovo ugušila.

'Ako se sada onesvijestim, pregazit će me', pomislila je.

Bila je to zastrašujuća pomisao. Još se čvršće uhvatila za profesora

znajući da se ne smiju razdvojiti.

Činilo joj se kao da su prolazili kroz tunel, a onda su napokon

ugledali svjetlo.

Vrata su se zacijelo otvorila.

S olakšanjem je udahnula svježi zrak koji joj je dobro došao nakon

zagušljive i zadimljene pivnice.

Ljudi su masovno bježali koliko su ih noge nosile.

«Dolaze!» doviknuo je jedan čovjek.

Jedna je žena vrisnula: «Blizu su!»

Svi su trčali, pa je i Tilda potrčala. Našli su se u tamnoj, uskoj

uličici koja nije bila osvjetljena.

Čvrsto se držala za profesorovu ruku.

Grupe su ljudi bezglavo trčale pored njih i očito ih je vodila samo

jedna misao - da pobjegnu što dalje od pivnice i prosvjednika.

Trčali su dalje sve dok Tilda nije ostala bez daha. Na jednom im se

uglu ispriječila ulična lampa.

Uhvatila se za nju osjećajući da joj noge klecaju, a tijelo ju je

boljelo od tiskanja kroz gužvu.

«Pobjegli smo im!« prokrkljala je i pogledala profesora.

Na trenutak nije mogla pojmiti ono što je vidjela; nije mogla

vjerovati da to nije san ili da je oči ne varaju.

Za ruku ju nije držao profesor, već Rudolph!

Očito je bio iznenađen koliko i ona.

Zagledao se u nju i rekao:

«Zamijenio sam Vas s nekim drugim.«

«Ja... ja sam mislila... da ste Vi... moj ujak«, reče ona oklijevajući.

U tom su se trenutku opet začuli pucnjevi i vika. «Nije bitno tko

smo; važno je da se izgubimo odavde«, reče Rudolph. Opet ju je uhvatio

za ruku.

«Dođite», reče on. «Ne bismo htjeli da nas ti bučni huligani

uhvate.«

Odvukao ju je dalje od ulične lampe i potrčao prema kraju kratke


44

By Glorij@

uličice, zatim skrenuo u drugu, i nakon nekoliko sekunda opet skrenuo.

Nisu se osvrtali, ali Tilda je bila svjesna da nisu bili sami. Za njima

su trčali drugi ljudi.

Nije imala pojma jesu li prijateljski ili neprijateljski raspoloženi.

Znala je samo da je Rudolph bio u pravu. Važno je bilo samo maknuti se

odande.

Sve će se drugo srediti kasnije; ona će nekako naći profesora, a

Rudolph će naći Mitzi. U ovom bi trenutku bilo ludo vraćati se i tražiti ih.

Trčali su sve dalje, a onda su iza jednog ugla naletjeli ravno na

skupinu studenata.

Oboje su smjesta stali, a Tilda se instinktivno približila Rudolphu.

Tada su shvatili da ti studenti nisu prosvjedovali, nego su prkosno stajali

ispred policije.

Rudolph se brzo okrenuo i povukao Tildu za ruku s namjerom da

se vrate istim putem kojim su došli, ali u tom ih je času primijetio

policajac.

«U sredinu!» oštro je naredio.

«Mi nismo s ovim ljudima, Herr Oberinspektor», reče Rudolph.

«Poslušajte me! U sredinu!» grubo odgovori policajac.

U jednoj je ruci imao pendrek, a u drugoj pištolj. Nisu imali izbora;

morali su ga poslušati.

Pridružili su se gomili studenata koji su namršteno, ali prkosno

stajali pred policijom.

« Što će nam se... dogoditi?» uplašeno šapne Tilda.

«U redu je», odgovori Rudolph. «Dokazat ćemo da nismo

studenti.»

Tildino je srce prestrašeno poskočilo.

Ako oda svoje pravo ime, buknut će ogroman skandal.

Priča kako je buduća supruga Njegova Veličanstva, princa

Maximilijana od Obernije, bila uhićena među grupom buntovnih

studenata popunit će naslovnice svih londonskih novina.

Britansko će veleposlanstvo zacijelo saznati za njeno ponašanje, a

mogla je zamisliti što će reći njeni roditelji ako čuju za to.

«Molim Vas, otiđimo odavde», reče ona uplašeno.

«Dat ću sve od sebe», reče on, «ali, neće biti lako.»

«Što čekaju?» upita Tilda.



45

By Glorij@

«Policijska kola, pretpostavljana, odgovorio je.

Tilda zadrži dah.

Policijska će ih kola odvesti u policijsku postaju zajedno sa

studentima.

Ako im bude rekla da je turist, sigurno će je pitati gdje je odsjela.

Možda će hotel morati zajamčiti za nju prije nego što je puste.

Naslutila je mnoge komplikacije i teškoće koje su je čekale.

Što je bilo najgore, mogla je predvidjeti šokirane reakcije svojih

rođaka.

Gotovo je mogla čuti njihova ogovaranja dok budu sjedili u svojim

hladnim, formalnim palačama u kojima nisu imali nikakvog kontakta s

vanjskim svijetom.

«Zamisli kako se ponijela; a kraljičino je kumče!»

«Kako li su je odgajali kad je to učinila?»

«Odmah sam znala da ona nije za Maximiliana!»

Ovoga puta neće s negodovanjem govoriti o njemu, nego o njoj.

Mogla ih je čuti; vidjeti im izraze u očima; znala je da će dignuti

aristokratske noseve i zgražati se nad njenom drskošću i sramotnim

ponašanjem.

Još je čvršće uhvatila Rudolpha za ruku.

«Pokušaj se smiriti», ljubazno je rekao.

«Moramo pobjeći! Moramo!« reče Tilda.

Nije odgovorio, već ju je polako i neprimjetno povukao iza

studenata koji su stajali na sredini trga.

Shvatila je da se pokušavao odšuljati do druge ceste na suprotnoj

strani od one s koje su došli. Policija je gledala na tu stranu, očito

iščekujući policijska kola.

'Kako sam mogla biti tako glupa i prisiliti profesora da me odvede

u pivnicu?' pitala se Tilda.

Za sve je krivila sebe, ali to je neće izvući iz nevolje u koju se

uvalila.

«Stižu! Bilo je i vrijeme!» čula je policajca kako govori. Odmah

zatim ugledala je policijska kola koja su vukla dva konja; približavala su

se niz cestu.

Kola su bila duga, crna, nisu imala prozore i imala su samo dvoja

vrata na stražnjoj strani namijenjena ulasku onih koje je policija vodila u


46

By Glorij@

stanicu.

Dva su policajca upravljala konjima; lagano su se zaustavili pored

okupljenih studenata.

Jedan je policajac otvorio vrata, a dva druga su studentima

naredili da uđu.

«Ulazite!» zarežao je na njih.

Dva-tri studenta bila su spremna poslušati.

A tada, kao da je taj postupak probudio ostale, svi su počeli vikati:

«Dolje s tiranijom!« «Dolje s policijom!« «Dolje sa strancima!«

«Želimo da München bude naš!«

Glasovi su buntovno odzvanjali u mraku. Kad je policija počela

udarati studenta koji je pokušao pobjeći, odjednom su se začuli buka,

trka i glasovi koji su vikali:

«Spasimo ih! Spasimo ih! Spasimo studente!«

Odjednom je zavladao metež.

Bilo je tamo studenata koji su nosili zastave, drugi su nosili

štapove, a nekoliko ih je nosilo i noževe. Počeli su se boriti s policijom.

Jedan je policajac pao i studenti su gazili preko njega.

Jedan od policajaca na kolima pritekao mu je u pomoć.

Buka je bila neopisiva!

Policajci su počeli puhati u zviždaljke, a studenti su ih pokušavali

nadglasati. Začuli su se pucnjevi.

Policajac koji je upravljao kočijom okrenuo je glavu da vidi što se

događalo. Toliko se nagnuo da je gotovo ispao s kočije, iako su mu uzde

još uvijek bile u ruci.

Tada je Rudolph munjevitom brzinom krenuo u akciju.

Jednim je pokretom podignuo Tildu i spustio je u sjedalo na

kolima.

Učinilo joj se kao da je poletjela. Sljedećeg se trenutka stvorio

pored nje.

U ruci je držao bič i ošinuo je konje.

Propeli su se i pojurili niz ulicu, a otvorena su vrata na stražnjem

dijelu kočije lamatala amo-tamo.

Budući da su vrata stvarala veliku buku, konji su pojurili još brže.

Iza njih su se čuli vriskovi, graja i povici, ali Rudolph se nije

osvrtao.



47

By Glorij@

Koncentrirao se na vožnju jer je bio svjestan da su se kola lako

mogla prevrnuti.

Kretali su se tako brzo da se Tilda morala držati za sjedalo kako

ne bi izletjela iz kola.

«Pobjegli smo«, prokrkljala je ona, više sebi nego njemu.

«Zasad jesmo«, odgovorio je. «Sada nas ne gone samo studenti,

već i policija!«

«Hoće li nas... uhvatiti?« oprezno upita Tilda.

«Nadam se da neće«, odgovorio je. «Mislim da münhenske ćelije

baš i nisu ugodne.«

Očito je htio zvučati trezveno, ali Tilda je ipak primijetila

uzbuđenje u njegovu glasu.

'Iako se bojim, ovo je doista uzbudljivo!', pomislila je.

Sada su se kretali praznim ulicama u neuglednom dijelu grada.

Konji su galopirali nevjerojatnom brzinom, a Rudolph ih je tjerao

da trče još brže.

Shvatila je da je dobro upravljao kolima i da se očito dobro

snalazio po tim ulicama. Bila je sigurna da će uspjeti izbjeći prometnije

ulice gdje je sigurno bilo policajaca.

Kuće su se uskoro prorijedile.

Rudolph je još uvijek tjerao konje i Tilda je upitala:

«Kamo idemo?«

«Što dalje od Münchena!«

«Ali... ne mogu... mislim... odsjela sam u Münchenu.«

«Boravak u Münchenu trenutno ni za jedno od nas nije baš

najbolja ideja«, reče on osmjehnuvši se. «Ne samo da su nas proglasili

buntovnim studentima, nego smo još i ukrali policijsku imovinu, a

siguran sam da je to kazneno djelo.«

«Ali, moram se vratiti!« uzvikne Tilda. «Primijetit će da me nema i

bit će... nevolja.«

«Ni upola toliko koliko bi bilo da mene uhvate«, reče Rudolph.

Tilda je na trenutak šutjela, a onda rekla:

«Imate... neki razlog što ne želite da Vas policija ispita?»

«Imam!» odgovori on, ovoga puta bez osmijeha.

'Ja sam u istom položaju', pomisli Tilda. Dok su se vozili kroz

tamu, pitala se što je on učinio.


48

By Glorij@

'Sigurno nije ništa jako loše', pomisli ona. 'Naposljetku, jutros se

doimao sretan dok je trčao za Mitzi po šumi kod Linderhofa.'

Sjetila se priča koje je čula o ispitivanjima policije u

kontinentalnim zemljama.

Čula je kako su ljudi bivali zatvoreni u mračne, vlažne ćelije i

morah dokazivati svoju nedužnost, dok se u Engleskoj pretpostavljalo da

su bili nedužni dok se ne dokaže da su krivi.

'On je u pravu!' pomisli Tilda. 'Nijedno od nas ne želi biti

uhvaćeno. Moramo izbjeći policiju pod svaku cijenu!'

No, dok su se kroz tamu vozili u ukradenim policijskim kolima, to

se činilo sve manje vjerojatnim!

Četvrto poglavlje

Vozili su se sve dalje i Rudolph je usporio konje, tako da su se sada

kretali normalnom brzinom i vrata nisu stvarala toliku buku.

Izašao je mjesec zasjenjen oblacima i sve obasjao svojim

srebrnkastim sjajem.

Tilda je shvatila da je cesta vijugala kroz dolinu iznad koje su se

prema zvjezdanom nebu uzdizala brda, a na vrhovima planina bijelio se

snijeg.

Zapuhao je ledeni vjetar i Tildi je postalo hladno.

«Ti se smrzavaš!» uzvikne Rudolph. «Pridrži uzde na trenutak.»

Tilda ga je s čuđenjem poslušala. Onda je shvatila da on skida

jaknu.

«Ne morate mi davati svoju jaknu», reče ona brzo. «Nije mi

hladno.»

«Ja sam mnogo otporniji od tebe», odgovori on.

Ramena joj je ogrnuo jaknom, a zatim preuzeo uzde.

«Kako se zoveš?» upita on nakon trenutka šutnje.

«Tilda. Hvala Vam na jakni.»

«Ne moraš mi zahvaljivati. Ja sam Rudolph.»

Tilda se zamalo izlanula da to već zna.

«Došla si u turistički posjet Bavarskoj?«



49

By Glorij@

«Da, Engleskinja sam.»

«To sam i mislio.«

«Zašto?» upita Tilda.

«Zato što u tako eksplozivnim okolnostima samo Englezi mogu

ostati mirni i hladnokrvni.« Nasmiješio se i dodao:

«Stvarno mislim da bi bilo vrijeme da počneš histerično plakati na

mom ramenu.»

«Učili su me da muškarci ne vole scene, posebno kada su

koncentrirani na konje», odgovori Tilda.

«U pravu si», složi se Rudolph.

«Ali, zašto bježite od studenata?» upita Tilda. «Vi niste stranac. »

«Ja nisam Bavarac, ako si to mislila.» Iznenađeno ga je pogledala.

«Mislila sam da jeste.» «Ja sam Obernijanac.»

«Znači, prosvjedi su počeli zbog Vaše zemlje.» «Kako znaš?» upita

on.

«Čula sam u pivnici da studenti ne odobravaju izbor novoga

prorektora jer je on porijeklom iz Obernije.»

«Njima doista ne treba izgovor da se glupiraju.»

«Ali, studenti su oduvijek bili prilično moćna sila», reče Tilda.

«Naposljetku, Ludwig II. je zbog njih bio prisiljen abdicirati.»

«U tom je slučaju nevolje uzrokovala dama pod imenom Lola

Montez», odgovori Rudolph, «ali, vidim da si dobro pazila na satovima

povijesti.

«Nije u redu posjetiti neku zemlju i o njoj ne znati baš ništa»,

odgovori Tilda. »

«To sam i ja mislio kad sam otišao u Englesku», reče Rudolph, «ali,

vaša je povijest vrlo komplicirana i ponekad iznimno dosadna.»

«Govorite li engleski?» upita Tilda.

«Govorim», odgovori on na engleskom, «ali ne tako dobro kao što

ti govoriš njemački.»

U njegovu se govoru jasno čuo strani naglasak, ali gramatika je

bila savršena.

«Ali, Vaš je engleski vrlo dobar!» uzvikne Tilda.

«Laskaš mi!» odgovori on.

«Kao što ste Vi meni polaskali kad ste rekli da sam hladnokrvna i

mima.»


50

By Glorij@

«Pomislio sam da si se pod tim okolnostima iznimno hrabro

ponijela.» «Hvala Vam», reče Tilda. «Ali, što ćemo sad?» «Iskreno rečeno,

ne znam», odgovori Rudolph. «Morat ćemo nešto učiniti. »

«Pa, jedno je sigurno - u München se ne možemo vratiti.»

«Ali, ja moram!» uzvikne Tilda. «Vi ne razumijete...«

«Razumijem», usprotivi se Rudolph, «ali, moraš biti razumna. Da

se sad vratimo, naletjeli bismo na studente koji pokušavaju očistiti grad

od stranaca ili, što je još gore, morali bismo objasniti policiji zašto smo

'posudili' njihova kola.»

Tilda tiho uzdahne.

«Što onda predlažete?»

«Mislim da moramo pronaći gostionicu u kojoj ćemo prenoćiti.

Sutra se stvari možda budu smirile i moći ćemo se vratiti u München.»

«Ako i dalje budete ovako tjerali konje, vraćat ćemo se pješice ili

jašući!» reče Tilda.

Nasmijao se.

«To bi u svakom slučaju mogao biti problem!»

Tilda je pogledala naprijed i u daljini ugledala svjetla.

Pomislila je da je u blizini možda neka kućica, ali onda je shvatila

da su svjetla bila na cesti.

«Pred nama su neka svjetla», reče ona Rudolphu. On pritegne

uzde i natjera konje da stanu.

«Trebao sam se sjetiti da policija postavi barikade na cesti kada su

u gradu neredi», reče on tiho.

«Mislite... ne možemo dalje?«

«Mislim da bismo se u tom slučaju mogli naći s lisicama na

rukama.«

Pogledao je prema svjetlima, a onda se osvrnuo na cestu. Bila je

uska, a sa strane je raslo drveće.

Usmjerio je konje nadesno i Tilda je shvatila da ih je namjeravao

okrenuti.

«Bit će teško proći ovuda», reče ona. «Znam», odgovori on.

«Osvrni se i pogledaj dolazi li netko.»

Tilda se nagnula preko ruba kola i ugledala svjetla u daljini.

Odjednom joj je sinulo da, ako su oni vidjeli policiju, i policija je

sigurno vidjela njih. Na prednjem dijelu kola bila su dva svjetla zbog



51 By Glorij@

kojih su ih sigurno primijetili.

«Mislim da je sve u redu», nesigurno reče ona.

Dok se Rudolph trudio da okrene konje, Tilda uzvikne:

«Netko dolazi! Dva jahača!»

Čula je kako je Rudolph opsovao ispod glasa, a zatim je teškom

mukom usmjerio kola prema drveću.

Ošinuo je konje, ali već su bili umorni. Iako su se propeli, ni

izdaleka nisu potrčali tako brzo kao u Münchenu.

«Pokušaj se okrenuti i reci mi što vidiš», reče Rudolph

zapovjednim tonom.

Tilda se čvrsto uhvati za rubove kola i posluša ga.

«Još su prilično daleko», reče ona, «ali, približavaju se.»

«Možemo učiniti samo jednu stvar», reče Rudolph.«Usporit ću

konje, a ti iskoči.»

«Neću Vas ostaviti«, reče Tilda, odjednom se uplašivši.

«Ne želim ostati ovdje... sama.»

«I ja ću iskočiti. Čim iskočiš, popni se na brežuljak i drži se sjene

stabala.»

«Obećajte mi... da ćete doći za mnom», zadihano zamoli ona.

«Obećajem», odgovori on. «Učini kako sam ti rekao. To nam je

jedina šansa.»

Dok je govorio, pritegnuo je uzde. Konji su usporili i Rudolph reče

Tildi:

«Sada - skoči!»

Učinila je kako joj je rekao i pala na travu. «Trči!» poviče on.

Ustala je i počela trčati između drveća prema brežuljku. Kad je

vidjela da se kola udaljavaju, pomislila je da Rudolph neće održati

obećanje, pogotovo kad je shvatila da tjera konje u galop.

Kad je neodlučno zastala pored jednog drveta, čula ga je kako trči

za njom.

Dostigao ju je i uzeo je za ruku.

«Dođi!» reče on. «Što se prije izvučemo odavde, to bolje!»

«Mislite li da su nas vidjeli?» htjela je upitati, ali on je trčao tako

brzo da nije mogla progovoriti.

Vukao ju je uzbrdo i već su se dosta udaljili kad je Tilda začula

zvuk konjskih kopita i glas nekog muškarca.


52

By Glorij@

«Sigurno su nas vidjeli«, reče Rudolph. «Nadao sam se da će

slijediti kola.»

Penjali su se sve više.

Na putu im se našlo oštro kamenje i Tildu su počele boljeti noge.

Spotaknula se i ogrebla dlan na oštrom kamenu pokušavajući održati

ravnotežu.

Tada je začula kako je glas iza njih povikao:

«Stanite! Stanite ili pucamo!«

I Rudolph je to čuo i još više ubrzao korak.

Drveće je sada bilo gušće, bacajući tamne i sablasne sjene.

'Ne mogu nas vidjeti', pomisli Tilda. 'Sigurna sam da nas ne mogu

vidjeti.'

«Stanite!» opet je povikao policajac.

Začuo se pucanj koji je sablasno odjeknuo šumom i okolnim

planinama.

«Hajde!» vikne Rudolph. «Uskoro ćemo im biti izvan dometa.«

Tilda ga je sve teže pratila.

Njegove su noge bile mnogo duže od njezinih. Osim toga, pod

stopalima joj se kotrljalo kamenje, tako da je jedva održavala ravnotežu.

Zatim su se začula još dva pucnja i Rudolph iznenada promuklo

jaukne.

«Pogodili su Vas?«

«Da, dovraga!» odgovori on. «U nogu.»

Još je nekoliko koraka odšepao, a onda se naslonio na jedan panj

gledajući planinu. Tilda je znala da ga policajci odozdo neće vidjeti.

Čučnula je pored njega i zabrinuto ga pogledala.

«Jeste li dobro?« upita ona.

«Jesu li još uvijek iza nas?»

Kroz gusto je drveće bilo nemoguće vidjeti što se događalo.

Tilda više nije čula konje, niti glasove. Zavladala je potpuna tišina.

Zatim je daleko ispod njih začula topot konjskih kopita na cesti.

Osluškivala je zadržavši dah; a onda je s olakšanjem odahnula.

«Otišli su», šapne ona.

Rudolph nije odgovorio i ona uplašeno upita:

«Jeste li dobro? Što ćemo sad?»

«Mislim da se u blizini nalazi selo», odgovori Rudolph.



53

By Glorij@

Bilo bi najbolje da pokušamo doći do njega.»

Tilda se htjela usprotiviti jer je pomislila da bi svaki susret sa

ljudima mogao biti opasan.

Tada je shvatila da je on bio ranjen i da je sa snježnih vrhunaca

puhao ledeni vjetar. Trenutno joj je bilo toplo, ali to je bilo zbog trčanja i

Rudolphove jakne. On je bio samo u košulji, i to bijeloj, koju je policija

mogla brzo uočiti.

«U pravu ste», reče ona. «Moramo naći selo. Obgrlite me.»

Učinilo joj se da će odbiti, ali onda ju je poslušao i počeli su se

spuštati nizbrdo.

Nakon nekoliko trenutaka shvatila je da je Rudolph vukao nogu.

Onda je počeo skakutati na jednoj nozi.

«Ovako ne možete dugo hodati», reče ona.

«Ima li čega naprijed?« upita on.

«Trenutno ne vidim ništa», odgovori ona.

Krenuli su dalje i Tilda je nakon kraćeg vremena shvatila

da Rudolph sve teže hoda. Vidjela je kako je stisnuo usne, a njegova je

ruka na njenim ramenima postajala sve teža.

Drveće se odjednom prorijedilo; trenutak kasnije, Tilda uzvikne:

«Tu je neka kuća! Ravno naprijed!«

«Nadam se da ću uspjeti stići do nje«, reče Rudolph. «Ako ne

uspijem, morat ćeš otići po nekoga da mi pomogne.«

«Sigurna sam da ćete uspjeti.«

Iako kuća nije bila daleko, učinilo joj se da je potrajalo cijelu

vječnost dok konačno nisu stigli do nje.

Bila je vrlo malena; zapravo je to bio bungalov, što je bilo

netipično za bavarske kuće. Bila je bijela sa crnim krovom. Na prednjoj

strani kuće bila su dva prozora ukrašena cvijećem.

Rudolph se oslonio na zid.

«Pokucaj!» reče on.

Nije bilo alke pa je Tilda čvrsto pokucala prstima na drvena vrata.

Nije bilo odgovora, pa je pogledala kroz prozor. Budući da zavjese

nisu bile navučene, jasno je vidjela malenu kuhinju.

Vratila se do Rudolpha.

«Mislim da nema nikoga.«

Ponovno je pokucala, a onda, za svaki slučaj, povukla kvaku kako


54

By Glorij@

bi privukla pažnju.

Na njeno iznenađenje, vrata su se otvorila.

Ušla je i ugledala malu kuhinju sa sudoperom, stolom i dvije

stolice. U jednom je kutu bila peć na kojoj se očito kuhalo.

'Možda su otišli na spavanje', pomisli Tilda. Na kuhinju se

nastavljala samo jedna soba. Pokucala je na vrata, ali nije bilo odgovora,

pa ih je otvorila.

Prozori su i tamo bili nezastrti. Na svjetlu mjesečine ugledala je

veliki krevet koji je zauzimao gotovo cijelu sobu.

Tko god da je tamo živio, nije bio kod kuće.

Tilda je znala da mora pregledati Rudolphovu ranu.

Izašla je van i našla ga još uvijek naslonjenoga na zid, ali oči su mu

bile zatvorene i vidjela je da mu je koža neprirodno blijeda.

«Uđite», reče ona, «nema nikoga. Pogledat ću Vam nogu.»

Budući da nije imao snage usprotiviti se, Rudolph ju je obgrlio i

pustio da ga odvede u spavaću sobu. Pomogla mu je da sjedne na krevet.

Imala je osjećaj da više neće moći ustati. Pored kreveta su bile svijeća i

kutija šibica. Uzela ih je i razgrnula zavjese.

Postojala je mogućnost da je policija još uvijek bila u blizini, a

svjetlost iz bungalova bi im mogla biti sumnjiva.

Ušla je u kuhinju i tamo također navukla zavjese, a onda je

zatvorila vrata.

Spustila je svijeću na stol i zapalila je, a onda vidjela da su na

polici bile još dvije. Zapalila je i njih i vratila se u sobu.

Rudolph je pogrbljeno sjedio na krevetu. Tilda je svijeću spustila

na pod i s mukom suzbila vrisak.

Skinuo je čarapu; iz potkoljenice mu je tekla krv koja se u

grimiznoj lokvi skupljala na podu.

Tilda se prisilila sjetiti što je naučila o ranama.

Princeza Pricilla je inzistirala na tome da Tilda nauči viđati rane

prije nego što ode iz Engleske.

«Putovat ćeš cijelom Europom», rekla joj je. «Na putu će sigurno

biti manjih nezgoda, a ako ne budeš znala kako pružiti prvu pomoć,

nećeš moći reći drugim ljudima što da učine.»

Iako je Tilda znala da je na to mislila, njena majka nije dodala da je

u zadnje vrijeme bilo mnogo pokušaja atentata na monarhe od strane



55

By Glorij@

anarhista.

Prije nekoliko godina, napadač je pucao na kraljicu Victoriu.

Njezin se muž ponio vrlo hrabro i zaštitio je svojim tijelom.

Godinu dana prije toga bio je pokušan atentat na njemačkog kralja

Williama I.

Neprestano su se događali nekakvi incidenti. Tilda se nadala da će

se i ona hrabro ponijeti u slučaju da princ Maximilian bude napadnut i da

je se on neće posramiti.

Sada je pomislila da joj je učenje pružanja prve pomoći doista

dobro došlo.

Najprije je morala skinuti vunenu čarapu koju je Rudolph nosio;

već je bila natopljena krvlju.

'Moram mu nečime zaviti ranu kada skinem čarapu', pomislila je i

vratila se u kuhinju.

Pronašla je lavor i potražila ručnike.

'Možda bih mogla poderati jedan ručnik i od njega napraviti

zavoje', razmišljala je.

Poželjela je da je obratila veću pažnju na lekciju o previjanju koja

joj je bila dosadna i komplicirana, posebno kada joj je učitelj objašnjavao

raspored arterija.

Ogledala se po maloj kuhinji.

Pored sudopera su ležale neke krpe koje su očito bile namijenjene

brisanju posuđa, ali znala je da bi bilo nehigijenski upotrijebiti ih.

Tada je u kutu prostorije ugledala bijeli kuhinjski ormarić. Možda

bi tamo mogla naći čiste ručnike!

Otvorila ga je i ugledala policu koja je bila puna zavoja, vate i

ručnika raznih veličina i materijala.

'Ovo se zove sretna slučajnost!' pomislila je.

Upitala se živi li u kući medicinska sestra ili gorski spasitelj.

Tilda je čula da su spasitelji uvijek sa sobom nosili zavoje i viski.

Kad je sa police uzela sve što je trebala, vratila se Rudolphu. Na

podu je već bilo mnogo krvi. «Moram pokušati zaustaviti krvarenje«, reče

ona.

«Žao mi je što te gnjavim», odgovori on promuklo.

Odvezala mu je teške cipele i skinula ih, pazeći da to učini polako

kako ga ne bi boljelo. Pomislila je da će odmah morati leći kad mu previje


56

By Glorij@

nogu. Skinula mu je krvavu čarapu i spustila je u lavor. Pomislila je da bi

mu možda morala isprati ranu, ali rana se nikako nije mogla uprljati i

toliko je krvarila da je eventualna prljavština sigurno već izašla iz rane.

Vidjela je da ga je metak pogodio postrance u potkoljenicu. Bila je

gotovo sigurna da nije ostao u mesu, i da je rana bila samo površinska.

Ali, nije imala dovoljno iskustva da bude sasvim sigurna u to.

Znala je da će Rudolph osjećati slabost zbog boli i gubitka krvi.

Napravila je prvi zavoj i nespretno ga zamotala. Zavezala ga je na

prednjoj strani, nadajući se da će tako uspjeti zaustaviti krvarenje.

Ogledala se uokolo i na podu ugledala grubi otirač kakav su seljaci

izrađivali od grube crvene i plave vune. Uzela ga je i prostrla na krevet na

mjestu gdje će Rudolphu biti noga jer nije htjela uprljati posteljinu.

Kao što je to u Bavarskoj bilo uobičajeno, nije bilo pokrivača, nego

samo perine koja se nazivala düchent. Perine su bile tople i lagane.

Tilda odgrne perinu.

«Morate leći», reče ona Rudolphu. «Bit će Vam mnogo ugodnije.

Možete li podignuti nogu na krevet ili da Vam pomognem?«

«Uspjet ću», odgovori on.

No, ipak mu je morala pomoći. Naslonio se na jastuke tiho

uzdahnuvši.

Vidjela je da je barem nakratko uspjela zaustaviti krvarenje jer se

na zavoju nije pojavila krv. Pobrisala je krv s poda ručnikom i odnijela

lavor natrag u kuhinju.

Lavor je bio krvav, a ona je pomislila da je sretna okolnost bila što

ona nije padala u nesvijest kad bi vidjela krv, kao što je to bio slučaj s

mnogim njezinim vršnjakinjama.

Kad je spustila lavor u sudoper, sjetila se da se krv može isprati

jedino hladnom vodom.

Napunila je lavor vodom iz vrča koji je stajao na podu. Voda se

zacrvenjela i ona je pomalo gadljivo skrenula pogled.

Tada je otišla do police s koje je uzela zavoje. Nadala se da će

tamo naći viskija koji bi mogla dati Rudolphu; znala je da bi mu viski

ublažio bol.

Dok mu je previjala nogu i pomagala mu da legne, stiskao je zube

da ne bi opsovao od boli.

Viskija nije bilo, ali bilo je nekoliko ljekarničkih bočica i



57

By Glorij@

Tilda ih je pregledala na svjetlosti svijeće.

Znala je da je našla ono što je tražila kad je uzela bočicu na kojoj je

pisalo da sadrži tinkturu opija.

'Dat ću mu malo opija', pomislila je, 'od njega će zaspati i neće više

biti u tolikoj agoniji.'

Njena je guvernanta rabila tinkturu opija kao sredstvo za

spavanje svaki put kad bi je mučila glavobolja.

Bio je to univerzalni lijek za mnoge ženske boljke; iako je bio već

pomalo zastario, Tilda je znala da je bio vrlo efektan protiv bolova.

Našla je žlicu i odnijela bočicu u spavaću sobu.

Rudolph je ležao zatvorenih očiju.

«Našla sam tinkturu opija», reče Tilda. «Predlažem Vam da ju

popijete. Nećete više osjećati bol i uspavat će Vas. Ujutro ćete se sigurno

osjećati bolje.»

«Jesi li zaključala vrata?» upita on.

«Ne», odgovori Tilda.

«Idi ih zaključati«, reče on. «Želim se uvjeriti da ćeš biti na

sigurnom.«

Tilda je spustila bočicu i žlicu pored njega i učinila što joj je rekao.

Nije mogla naći ključ, ali navukla je drveni zasun.

'Moram rano ustati', pomislila je, 'da otvorim vrata. Ako se vlasnik

vrati kući i ne bude mogao unutra, to će mu u najmanju ruku biti čudno.'

No, u tome se trenutku nije bila u stanju brinuti zbog onoga što će

biti ujutro. Vratila se u spavaću sobu.

«Osigurala sam vrata zasunom», reče ona Rudolphu. «Sada uzmite

malo tinkture. Sigurno će Vam pomoći.«

Pokušala se sjetiti koliko je kapi uzimala gđica Grover, njena

guvernanta.

No, sjetila se samo toga da su se u kočiji vozile do sela kako bi

nadopunile zalihu guvernantinih «kapi protiv glavobolje«.

Rudolph se oslonio na lakat, a Tilda je dopola napunila žlicu i

stavila mu je u usta. «Mislim da će mi trebati više od toga«, reče on.

«Nisam sigurna koja je pravilna doza«, reče Tilda. «Daj mi bocu.«

Otpio je mali gutljaj, gadljivo naborao nos, pa otpio drugi.

«Sigurna sam da je to više nego dovoljno«, uznemireno reče Tilda.

«Ne želim sutra objašnjavati zašto je nestalo pola bočice tinkture.«


58

By Glorij@

«Ja ću objašnjavati«, reče on.

Vratio joj je bočicu i nemoćno se spustio na jastuke.

Tilda mu je pogledala nogu.

Na zavoju još uvijek nije bilo krvi. Zadovoljno ga je pokrila

perinom.

«Pokušajte zaspati«, tiho je rekla.

«Hvala ti», reče on nerazgovijetno. «Hvala ti na svemu što si

učinila za mene.«

To je jedva uspio izgovoriti. Tilda se vratila u kuhinju. Spremila je

neiskorištene zavoje izbjegavajući gledati krvavu vodu i vratila se u

spavaću sobu.

Rudolph je već zaspao.

Teško je disao i Tilda se uspaničila jer ju je pogodila pomisao da je

možda popio smrtonosnu dozu tinkture.

Zatim je samu sebe uvjerila da ga prevelika doza ne bi ubila, nego

da bi vjerojatno samo malo duže spavao. Odjednom je postala svjesna da

je vrlo umorna. Dan je bio dug.

Osjetila je posljedice iscrpljujućeg uspinjanja na vrh brda, straha

koji je proživjela dok ih je progonila policija i šoka zbog Rudolphova

ranjavanja.

Osvrnula se po sobi. U njoj je bila još samo jedna tvrda stolica, ista

kakva je bila i u kuhinji.

Pomislila je da je negdje možda bio udoban naslonjač u kojemu bi

mogla spavati, ali nije bilo ničega osim kreveta.

U tom je trenutku shvatila da je postalo još hladnije.

Bili su visoko u planini i izvana je čula hučanje vjetra.

Još uvijek je nosila Rudolphovu jaknu, ali tresla se od hladnoće.

Noge su joj bile ledene.

Ušla je u kuhinju.

Ranije je u toj prostoriji u kaminu sigurno gorjela vatra, a

vjerojatno je bila upaljena i peć, ali u tom je trenutku sve bilo ugašeno.

Prozori su se zatresli pod novim naletom vjetra.

Ugasila je svijeću i vratila se u spavaću sobu.

Sjela je na suprotnu stranu kreveta.

'Mama bi bila šokirana!' pomislila je.

Ali princeza Pricilla nije bila prisutna i Tilda je razumno pomislila



59

By Glorij@

da nikome ne bi koristilo da dobije upalu pluća. Odlučno je sjela na rub

kreveta i zavukla noge pod perinu.

Odmah joj je postalo toplije.

Uvukla se u krevet i okrenula leđa Rudolphu.

Tilda je otvorila oči pitajući se gdje je. Kroz zavjese je prodiralo

sunce. Tada je shvatila da je potpuno odjevena i da je spavala u jakni od

tvida.

Sjetila se divljeg bijega iz Münchena u policijskim kolima, straha

koji je proživjela dok su trčali uz planinu dok ih je gonila policija i krvi

koja je iz Rudolphove noge tekla na pod!

Sva su joj se sjećanja vratila. U tom je trenutku čula kako netko

pritišće kvaku na ulaznim vratima.

Skočila je na noge i u čarapama otrčala do vrata.

Povukla je zasun, a kad je otvorila vrata, pred njom se našla

postarija žena koja ju je zapanjeno pogledala.

«Tko ste Vi - i što radite ovdje?» upita žena.

Bila je krupna i prosijeda, ali imala je lijep ten i bistre plave oči.

«Moram Vam objasniti, gnädige Frau», brzo reče Tilda. «Prošle

smo se noći sklonili ovdje.»

«Vidim! A tko smo to 'mi'?» upita žena ušavši u kuhinju i spustivši

košaru koju je nosila.

Dok je govorila, pogledala je Tildinu lijevu ruku, a ona je gotovo

automatski odgovorila:

«Moj... moj muž i ja», reče ona. «Bili smo u nevolji... strašnoj

nevolji... prijetili su nam studenti.»

«Čula sam da su prosvjedovali», reče žena. «Ti mladići su

nemogući! Trebalo bi ih zaustaviti! Uvijek sam to govorila. Treba ih

zaustaviti!»

Policija nas je pokušala... uhititi jer su mislili da smo mi studenti»,

nastavi Tilda zadihano, «i ranili su mojega... mojega muža u nogu.»

«Ranili?» uzvikne žena. «Gdje je?»

Ušla je u spavaću sobu.

Pogledala ga je, a onda joj je pogled pao na bočicu tinkture opija

koju je Tilda ostavila na stolu pokraj kreveta.

«Znači, to ste mu dali?» upita ona.

«Bojim se da je popio previše», reče Tilda, «ali toliko ga je boljelo.


60

By Glorij@

Previla sam mu nogu. Nadam se da sam dobro učinila.»

Žena je povukla perinu i Tilda je primijetila da su zavoji bili

umrljani krvlju.

«Dala sam... sve od sebe», ispričavajućim tonom reče Tilda. «Našla

sam zavoje na Vašoj polici.»

«Sigurno Vam je bilo drago što ste ih vidjeli», primijeti žena.

Pažljivo je pogledala Tildino prestrašeno lice i zelenu bavarsku

jaknu od tvida navučenu preko seljačke haljine. Iznenada se nasmiješila.

«Činite mi se premladom da bježite od policije i da previjate

ranjenog muškarca.«

«Nadala sam se... da će netko biti u kući», reče Tilda, «ali, vrata su

bila otvorena, a on ne bi mogao dalje hodati.»

«Mislim da ste dobro prošli», primijeti žena. «Da se predstavim; ja

sam gospođa Sturdel, babica.»

«Znači, zato ste imali zavoje i ručnike!» uzvikne Tilda.

«Tako je!» odgovori gđa Sturdel. «Imala sam hitan porod. Zato

nisam bila kod kuće.»

Vratila se u kuhinju, a Tilda ju je slijedila.

«Žao mi je ako smo Vam napravili nered u kući», reče ona, «ali,

platit ćemo Vam štetu.»

Rekla je to sigurnim glasom.

Iako kod sebe nije imala novca, u džepu Rudolphove jakne

napipala je debeli novčanik, a s obzirom na poštovanje s kojim su ga

dočekali u pivnici, pretpostavila je da je bio relativno bogat.

«Ne vjerujem da ste napravili štetu», reče gđa Sturdel.

«A sada mi recite kako se zovete.»

Tildu je to pitanje uhvatilo nespremnu.

«Ja sam Tilda», reče ona, «a on je Rudolph.»

Shvatila je da ju je gđa Sturdel još uvijek upitno gledala i izlanula

je prvo njemačko prezime koje joj je palo na pamet.

«Weber», reče ona. «Prezivamo se... Weber.»

«Gospodo Weber, sada ću se pobrinuti za nogu Vašega muža»,

reče babica. «Dok ja to budem radila, predlažem da Vi počistite ulaz ako

ne želite privući pažnju prolaznika. »

«Ulaz?» upita Tilda.

«Tamo je velika lokva krvi koja će sigurno privući pažnju



61 By Glorij@

eventualnih posjetitelja», objasni gđa Sturdel.

«Ne smiju nas vidjeti!» panično uzvikne Tilda. «Nitko ne smije

saznati da smo ovdje. Otići ćemo čim to bude moguće.»

«Sudeći po onome što sam jutros čula u selu», reče gđa Sturdel,

«ne bi bilo sigurno da se sada vratite u München. Studenti još uvijek

pokušavaju istjerati strance!»

Nasmijala se.

«To je njihov uobičajeni protest. Nitko na to ne obraća preveliku

pažnju. Vidim da niste iz Bavarske.«

«Ja sam Engleskinja», reče Tilda, «a moj muž je Obernijanac.»

«Onda ste i Vi Obernijanka», reče gđa Sturdel, «ali, to Vam neće

pomoći kod studenata. Mrze Obernijance. Zapravo, mrze sve osim sebe

samih!»

Dok su pričale, gđa Sturdel je skinula kaput i stavila pregaču.

Uzela je svježe zavoje s police u ormariću.

«Dođite, Frau Weber», reče ona čvrsto. «Treba očistiti ulaz. Svaki

bi čas mogao naići neki susjed.»

Tilda se ogleda uokolo.

Nikada nije čistila ulaz niti išta drugo.

'Vjerojatno će mi trebati kanta, nekakva četka i sapun', pomisli

ona.

Kao da je pogodila o čemu je razmišljala, gđa Sturdel joj reče:

«Sve što trebate naći ćete ispod sudopera, kao i tepišić na koji

možete kleknuti. Mislim da bi Vam bilo preteško ribati da kleknete na

pod.»

«Da... naravno», reče Tilda.

Uzela je kantu i s oklijevanjem rekla:

«Gdje da uzmem... vodu?»

«Pumpa je u vrtu. Malo je kruta, ali mislim da ćete se snaći. Voda

dolazi s brda. U ovo doba godine je ledena. To me je podsjetilo; moram

upaliti peć.»

Tilda je otišla u vrt, nesigurna u to što bi trebala učiniti. U vrtu je

bilo nekoliko gredica povrća i kokoši.

Ručica pumpe je doista bila kruta i voda je sporo tekla čak i kad ju

je uspjela pokrenuti.

Kantu je napunila do pola jer je znala da bi joj je bilo teško nositi


62

By Glorij@

ako je napuni do vrha. Zatim se spustila na koljena i prvi put u životu

oribala kućni prag.

Kad je završila, bila je prilično zadovoljna rezultatom.

Tada se sjetila da je Rudolphova noga krvarila dok su hodali

prema kući. Zato je bilo vjerojatno da je do kuće vodio krvavi trag koji bi

policija mogla uočiti. Vratila se istim putem kojim su došli do kuće i

uskoro našla tragove osušene krvi na šljunku i mahovini. Očistila je i njih,

a zatim se vratila u kuhinju.

«Jeste li završili?« dovikne joj gđa Sturdel iz sobe.

«Da, mrlje se više ne vide», ponosno odgovori Tilda.

«Onda donesite drva za peć», dovikne gđa Sturdel. «Naslagana su

iza kuće.«

Tilda je duže vrijeme nosila cjepanice. Prestala je tek kada je

procijenila da je donijela dovoljno za cijeli dan.

Gđa Sturdel je izašla iz spavaće sobe i Rudolphove krvave zavoje

bacila u sudoper.

«Stavite ih da se moče, draga«, reče ona. «Vašem će mužu sada biti

ugodnije.«

«Je li budan?» upita Tilda.

«Spava kao mrtav!» reče gđa Sturdel nasmijavši se. «Bog zna

koliko ste mu tinkture dali!«

«Neće mu naškoditi?« zabrinuto upita Tilda.

«Ne, on je snažan mladić!« odgovori gđa Sturdel. «Ali, noga će ga

boljeti dan-dva. Rana na tom dijelu potkoljenice vraški boli.«

«U nozi mu nije ostao metak?« upita Tilda.

«Ako jest, ja ga nisam našla«, reče gđa Sturdel. «Morate mi

vjerovati. Vrlo sam iskusna; to će Vam potvrditi svi mještani.«

«Ne dovodim u pitanje Vaše sposobnosti«, odgovori Tilda. «Tako

ste ljubazni; vrlo sam Vam zahvalna. Samo sam jako zabrinuta za njega.«

«Pretpostavljam da niste dugo u braku», vragolasto reče gđa

Sturdel. «Nismo», odgovori Tilda.

«Ma, brzo će on doći u formu. Ne morate se brinuti! Sada ćemo

nešto pojesti. Jeste li pogledali jesu li kokoši snijele koje jaje?»

«Ne, nisam se sjetila», odgovori Tilda. «Da odem sada?»

«Ja ću», reče gđa Sturdel. «Vi pripremite tavu.»

Tilda se osjećala sigurnije kad je bila riječ o kuhanju. Oduvijek je



63

By Glorij@

htjela kuhati i kao dijete je u vrtu imala posebnu kućicu u kojoj je smjela

pripremati kolače za svoje lutke.

Kad je porasla, gnjavila je kuharicu sve dok joj nije pokazala kako

se peku kolači.

S roditeljima je išla na piknike gdje je na otvorenoj vatri pekla

pastrve koje je njezin otac lovio u jezeru nedaleko njihova doma.

No, gđa Sturdel ju nije zamolila da pripremi jaja; učinila je to

sama, a zatim su sjele za mali kuhinjski stol.

Gospođa Sturdel je iz sela donijela svježi kruh i maslac.

Donijela je i paprenu češnjovku koja se Tildi nije previše svidjela.

«Što mislite, kada će se moj suprug probuditi?« upita Tilda nakon

doručka dok je nosila prljave tanjure u sudoper.

«Ovisi o tome koliko ste mu tinkture dali», odgovori gđa Sturdel.

«Sudeći po tome kako spava, ne bih se začudila da se probudi sutra

ujutro.«

«O, Bože!« uzvikne Tilda.

«Ne brinite za njega«, reče gđa Sturdel. «Spavanje još nikoga nije

ubilo.«

Nije shvatila da je Tilda bila zabrinuta jer se toga dana nije mogla

vratiti u Miinchen.

Mogla je zamisliti paniku koju će njezini pratitelji izazvati u

hotelu.

Sigurno su se već zabrinuli za nju i žalila je profesora jer je on

morao objasniti svoju ulogu u njezinome nestanku.

No, ako su studenti još uvijek harali ulicama, bilo je očito da se još

nije mogla vratiti k lady Crewkerne i nadala se da će ona i profesor biti

dovoljno razumni da njezin nestanak zadrže za sebe.

Bilo bi vrlo nezgodno kad bi princ Maximilian izabrao baš taj

trenutak da ih pozove u svoju zemlju.

'Za sve je ionako on kriv!' reče Tilda sama sebi. 'Da smo stigli

tamo na datum koji je tata odredio, ništa se od ovoga ne bi dogodilo!'

No, potajno je mislila da takvu avanturu ne bi htjela propustiti.

Bijeg od policije u kolima i potjera u planini bili su na neki

zastrašujući način uzbudljivi.

Dok je o tome razmišljala, zapitala se je li se Rudolph sjetio da je

toga jutra trčao za Mitzi po planini.


64

By Glorij@

Sjetila se čudnog zvuka u njegovu glasu kad je rekao:

«Želim te! Želim te!»

Što je želio? Što je time mislio?

Tilda se toliko zadubila u misli da se trgnula kad je gđa Sturdel

rekla: «Tako će mu biti ugodnije.« «Kako?» upita Tilda.

«Rekla sam Vam da sam ga odjenula u jednu od muževljevih

košulja za spavanje», odgovori gđa Sturdel, pa uzdahne.

«Možda je čudno što ih još uvijek čuvam pet godina nakon

njegove smrti, ali oduvijek sam bila sentimentalna.« Zastala je, pa

nastavila:

«Možete oprati suprugovu košulju, ali ako je budete objesili na

žicu, učinite to iza kuće. Ljudima bi moglo biti čudno što na žici sušim

mušku odjeću!«

Nasmijala se, pa nastavila:

«Kada se večeras vratim, donijet ću Vam spavaćicu.

Posudit ću je od žene za koju se brinem. Reći ću joj da joj je želim

prekrojiti.«

«Vrlo ste ljubazni«, reče Tilda, «ali...»

«Vas dvije imate gotovo isti stas«, nastavi gđa Sturdel, «a

pretpostavljam da za muža želite izgledati lijepo, budući da niste dugo u

braku.«

«Hvala Vam», reče Tilda.

Nije mogla reći ništa drugo.

«Neću zaboraviti na to», reče gđa Sturdel, «ali, sada moram ići.

Hranu ćete naći u smočnici. Ako Vam muž dobije groznicu, što je moguće

kod takve rane, dajte mu nešto lagano, kao što su jaja. U smočnici ćete

naći jaja i kobasice.«

«Mnogo Vam hvala«, reče Tilda. «Hoćete li se večeras vratiti?«

«Vratit ću se u šest sati da nahranim kokoši.«

«A što ćemo noćas?« upita Tilda. «Ne smijemo Vas izbaciti iz

vlastitog kreveta.«

«I nećete, draga«, odgovori gđa Sturdel. «Noćas moram biti uz

pacijenticu. Dijete bi se trebalo roditi svakoga časa, ali znate kakva su

djeca! Moglo bi stići ovog popodneva, ali i drugi tjedan. U svakom slučaju,

moram biti tamo!«

Spustila je glas, pa rekla:



65

By Glorij@

«Ona baš i nije jaka djevojka. Nije iz Bavarske, nego iz Alzasa.

Njihove djevojke nisu tako otporne kao naše. Nadam se da će sve biti u

redu.«

Uzela je košaru.

«U svakom slučaju, ako sve i ne bude u redu, to neće biti mojom

krivnjom. Čuvajte se. Najbolje bi bilo da spustite zasun na vratima kad ja

odem.«

«Hoću», reče Tilda.

Gledala je za gđom Sturdel koja je teškim korakom krenula

nizbrdo stazicom koja je vodila u selo.

Babičina se kuća nalazila visoko iznad ostalih i zato je bila

izolirana.

Tilda je na tome bila zahvalna.

To je značilo da nije bilo vjerojatno da će im netko zasmetati.

Tilda spusti zasun na vratima i uđe u spavaću sobu. Rudolph je još

uvijek spavao.

Sa zatvorenim očima i tamnom, suncem opaljenom kožom

izgledao je nevjerojatno privlačno i nekako mlađe. Tilda je stajala i

gledala ga.

Kako je jučer, kad ga je prvi put ugledala u šumi pored Linderhofa,

mogla zamisliti da će danas biti s njim nasamo u malom bungalovu i da

neće imati pojma kako bi se mogla vratiti u München?

Sjetila se strastvenih, zahtjevnih poljubaca koje je ispod breza

izmjenjivao s Mitzi. U tom je trenu osjetila da je on bio nekako

uzbudljiviji i drukčiji od svih muškaraca koje je ikada upoznala.

Sjetila se kako je nevoljko napustila šumu znajući da nikada neće

saznati tko su Rudolph i Mitzi.

Ni sada nije znala mnogo više, iako je s njim sudjelovala u divljoj

avanturi i iako je sinoć spavala pored njega u istom krevetu!

Što bi joj rekla majka?

Tilda je gotovo mogla vidjeti šokirani izraz na licu princeze

Pricille i čuti njen užasnuti komentar. Tada se počela smijati.

Bilo je to tako neshvatljivo, tako nevjerojatno, a opet toliko

ugodnije od svih onih sumornih kraljevskih palača u kojima su živjeli

njeni melankolični rođaci, kao i od kritika i jadikovki koje je

svakodnevno morala slušati od lady Crewkerne.


66

By Glorij@

'Kakva god da bude moja budućnost', pomisli Tilda, 'ovoga ću se

uvijek sjećati. Ovoga - i Rudolpha!'



67

By Glorij@

Peto poglavlje

Tilda se probudila, ali nije otvarala oči, puštajući da joj se misli slobodno

roje u glavi.

Najprije se sjetila gdje je, a onda se upitala koliko će morati ostati

u bungalovu gđe Sturdel i kako će se vratiti u München.

Problema je bilo mnogo, ali toga joj se jutra nisu učinili tako

nesavladivima kao sinoć kada je legla.

Na neki se čudni način osjećala kao da je ušla u drugi svijet i u

drugi život. Više nije bila lady Victoria Tetherton-Smythe, nego Tilda

Weber.

Bila je nevažna osoba i više se nije pribojavala svoga grandioznog

i zastrašujućeg kraljevskog braka s čovjekom kojega su svi šapatom

ogovarali.

Osjetila je neki pokret, otvorila oči - i našla se licem u lice s

Rudolphom.

Lica su im bila udaljena samo nekoliko centimetara. Tilda se

zagledala u njega i tek nakon nekoliko trenutaka shvatila da se i on

upravo probudio.

U očima mu se odražavao zapanjeni izraz. Tihim je, promuklim

glasom upitao:

«Što radiš ovdje? Što se dogodilo?»

Tilda je shvatila da je bilo vrlo rano jer je sunce još uvijek bilo

blijedo. Upravo kad mu je htjela odgovoriti na pitanje, sjetila se da je bila

u krevetu s njim i da je nosila tanku flanelsku spavaćicu koju joj je gđa

Sturdel donijela sinoć kad se vratila da nahrani kokoši.

«Mogu... mogu objasniti», brzo reče ona.

«Sada se sjećam», polako reče Rudolph. «Ranili su me u nogu i

dala si mi tinkturu opija.»

«Nisam ja kriva što ste previše popili», reče Tilda obrambenim

tonom. «Previše?» upita on.

«Prespavali ste cijeli jučerašnji dan», objasni Tilda. «Noć prije smo

pobjegli policiji. »

Htio se okrenuti na leđa, ali onda je glasno jauknuo.

«Morate paziti», brzo reče Tilda. «Rana je samo površinska, ali


68

By Glorij@

vrlo bolna.»

«Itekako bolna!»

Oprezno se uzdignuo na jastuke. Zatim reče:

«Bi li bilo indiskretno od mene kad bih te pitao zašto si sa mnom u

krevetu?* Tilda pocrveni, što je bilo vrlo vidljivo čak i na slabom svjetlu.

«Nisam imala gdje drugdje... spavati», reče ona, «a Vi ste bili... u

nesvijesti. »

«Nadam se da ne misliš da se žalim», reče on pomalo šaljivim

tonom.

«Osim toga», nervozno nastavi Tilda, «gospođa Sturdel misli da

smo... vjenčani. »

«Mislim da bi bilo najbolje da počneš ispočetka», reče Rudolph.

«Reci mi tko je gospođa Sturdel; pretpostavljam da je to vlasnica kuće. »

«Ona je seoska babica», odgovori Tilda. «Zato je u kuhinji bilo

zavoja. »

Rudolph rukom protrlja čelo.

«Od onog sam lijeka prilično oglupavio», reče on. «Ima li možda

kave?»

«Skuhat ću Vam kavu ako zatvorite oči», odgovori Tilda.

«Možda bi mi mogla objasniti zašto je to bitno», odgovori

Rudolph. «Kao što sam već rekao, jutros malo sporo shvaćam. »

«Nisam... nisam odjevena», tiho reče Tilda. «Gđa Sturdel mi je

donijela... spavaćicu i mislila sam da bi bilo nezahvalno... da je ne

odjenem. »

Zastane, pa sramežljivo nastavi:

«Osim toga, spavanje u odjeći je bilo prilično neudobno.»

«Imaš dobre argumente; sada shvaćam na što si mislila i obećajem ti da

ću zatvoriti oči», reče Rudolph.

«Obući ću se u kuhinji», reče Tilda, «a onda ću Vam donijeti kavu.»

Uspravila se u krevetu.

«Jeste li zatvorili oči?» nervozno upita.

«Ništa ne vidim», odgovori Rudolph.

Tilda ustane iz kreveta, uzme svoju odjeću i ode u kuhinju,

zatvorivši za sobom vrata.

Vatra u peći se gotovo ugasila, ali nije ju morala ponovno paliti.

Prije nego što je prošle moći otišla na spavanje, donijela je dovoljno drva.



69

By Glorij@

Stavila je nekoliko cjepanica u peć da se vatra razgori.

Plamen je uskoro ojačao. Znala je da će voda već kuhati dok se ona

obuče i umije. Kad se umila, pogledala se u malom ogledalu koje je visjelo

na zidu i počešljala kosu.

U laganim joj je valovima padala oko lica. Zagladila ju je iza uha i

pustila da joj padne niz leđa, učvrstivši je s onih nekoliko ukosnica koje je

još imala. Većinu ih je izgubila dok je trčala kroz šumu.

Kada je kava bila gotova, ulila ju je u lijepi porculanski vrč, uzela

veliku šalicu, a iz smočnice zdjelu gustog vrhnja koje je gđa Sturdel

donijela prethodnog dana.

Na pladnju je sve to odnijela u spavaću sobu.

Rudolph je podupro leđa jastucima, a Tilda je pladanj spustila

pored njega na krevet. Zatim je razgrnula zavjese, a sobu je obasjalo

sunce, koje je pozlatilo njezinu bujnu kosu.

«Vidim da si veoma sposobna kućanica», primijeti Rudolph.

«Budući da smo vjenčani, mogla bi mi reći kako se prezivamo?»

«Weber», pomalo sramežljivo reče Tilda.

Nasmijao se.

«Ne zvuči ni originalno ni ugledno.»

«To je prvo prezime koje mi je palo na pamet», prizna Tilda.

«Ionako ne bi bilo pametno da sam navela neko ugledno prezime, kao što

sigurno dobro znate.»

«Jesi li našoj domaćici rekla da se skrivamo?»

Tilda kimne glavom.

«Bila je vrlo ljubazna i suosjećajna i znam da nas neće odati, ali ne

možemo beskonačno ostati ovdje.»

«Naravno da ne», odgovori Rudolph. «Kada misli da ću ja biti

spreman za putovanje?»

«Nisam je pitala», reče Tilda, «ali, vrlo je sposobna njegovateljica i

kada se vrati, previt će Vam ranu. Tada će Vam odgovoriti na sva

pitanja.»

«Što se događa u Münchenu?» upita on.

«Gđa Sturdel je sinoć rekla da se priča o neredima i da su studenti

čak i zapalili nekoliko zgrada.»

«Ne zvuči baš obećavajuće ako se namjeravamo vratiti.»

«Znam», zabrinuto se složi Tilda. «Ali, što će oni misliti, što mi se


70

By Glorij@

dogodilo?»

«Tko su to 'oni'?» upita Rudolph.

Dok je govorio, nalio je kavu u šalicu i otpio gutljaj.

Tilda zastane i munjevito razmisli. Morala je biti vrlo oprezna.

Kao što sam već rekla», reče ona nakon trenutka šutnje, «u pivnici

sam bila... s ujakom. Kada sam Vas uhvatila za ruku, mislila sam da ste

on.»

«A ja sam mislio da si ti netko drugi», nasmiješi se Rudolph.

«Mitzi!» izlane se Tilda.

Poželjela se ugristi za jezik i povući što je rekla, ali bilo je

prekasno. Iznenađeno ju je pogledao.

«Mitzi?» ponovi on. «Što ti znaš o Mitzi?»

«Vidjela sam... vidjela sam vas kad ste došli dok sam s ujakom

čekala u redu za karte ispred pivnice», odgovori Tilda.«Čula sam kad je

netko spomenuo njezino ime.»

To je i njoj samoj zvučalo kao slabašno objašnjenje, ali Rudolph se

nasmiješio.

«Svi poznaju Mitzi», reče on. «Ne brinem se za nju. Studenti ju

neće ozlijediti.» «Tko je ona?» upita Tilda. «Zar ne znaš?» upita on. Tilda

odmahne glavom.

«Ona je najpoznatija i najpopularnija pjevačica u cijeloj Bavarskoj.

Sve privlači poput magneta i ima mnogo obožavatelja.«

Tilda je bila sigurna da je to točno jer je vidjela kako je Mitzi bila

lijepa.

Istodobno, nije mogla suzbiti osjećaj da je ona, u usporedbi s

Mitzi, bila prilično neugledna.

«Vrlo je lijepa!» reče ona tiho.

«Jest!» složi se on. «Ali, sada moramo razmišljati o svojim

problemima. Što misliš da će tvoj ujak učiniti?»

To se i Tilda pitala i došla je do zaključka da trenutno ni profesor

ni lady Crewkerne neće činiti ništa. Najvjerojatnije je bilo da će

jednostavno čekati i nadati se da će se pojaviti.

Raspitivanje na policiji dovelo bi do razotkrivanja njenog

nestanka, a znala je da su oni pod svaku cijenu htjeli izbjeći skandal i da

nisu htjeli da se sazna da je bila u pivnici za vrijeme prosvjeda.

«Siguran sam da su jako zabrinuti», reče Rudolph, «ali, nisi mi još



71 By Glorij@

rekla tko su to 'oni'?»

«Moj ujak», polako reče Tilda, «i još jedna... rođakinja koja putuje

s nama.»

«A gdje ti je muž?» upita on.

Uočio je iznenađenje u Tildinim očima i dodao:

«Vidim da nosiš vjenčani prsten.»

«Ne, to nije vjenčani prsten», odgovori Tilda, «nego zaručnički.«

«Zaručena si za Bavarca?»

Tilda kimne glavom.

To je bio siguran odgovor. Bavarska je bila velika.

«A zar se on neće zabrinuti zbog tvog nestanka?«

«Možda... i ne zna da sam nestala», s oklijevanjem reče Tilda. «Još

nije doputovao... u München.«

«Pričaj mi o njemu», reče Rudolph. «Jesi li jako zaljubljena?«

«Još ga nisam upoznala!«

Na trenutak je zavladala tišina, a onda je Rudolph gotovo s

nevjericom upita: «Još ga nisi upoznala?«

«Ne», s nelagodom odgovori Tilda. «Naš brak je... ugovoren.« «Ne

bih rekao da je to nužno potrebno.« «Kako to mislite?«

«Netko tko izgleda kao ti sigurno ima mnogo udvarača, ali

pretpostavljam da će ti taj ugovoreni brak donijeti mnoge prednosti.«

«Pretpostavljam da hoće«, odgovori Tilda.

Budući da je tijekom razgovora postajala sve nervoznija, brzo

skrene temu:

«Donijet ću Vam još kave. Je li Vam malo razbistrila glavu?«

«Malo jest; u svakom slučaju, lucidniji sam», odgovori on.

«Donijela bih Vam doručak», reče Tilda, «ali mislim da bi bilo

nepristojno da ne pričekamo gđu Sturdel. Ne bih htjela uzimati svježa

jaja bez njezine dozvole.»

«Ja mogu čekati«, odgovori Rudolph. «Nadam se da će gđa Sturdel

imati i britvu. Treba mi brijanje.«

«Stavit ću vodu da se kuha», reče Tilda. «Ona bi se trebala vratiti

svaki čas. Sigurna sam da negdje još ima muževljeve britve.«

«Što se dogodilo gospodinu Sturdelu?»

«Umro je.»

«U tom mu slučaju ne mogu zahvaliti što mi je posudio noćnu


72

By Glorij@

košulju«, reče Rudolph.

«Sumnjam da će mu trebati tamo gdje je sad«, nestašno reče Tilda.

Već je htjela ući u kuhinju kad je Rudolph upita:

«Kako se zapravo prezivaš?»

Tilda je opet morala brzo razmišljati.

«Hyde», reče ona, «piše se s ipsilonom.»

«Neću to zaboraviti kada ti budem pisao», reče Rudolph.

Ona se nasmije i ode ugrijati vodu.

Gđa Sturdel je poput vjetra uletjela kroz vrata.

«Znači, probudili ste se, mladiću», reče ona Rudolphu. «Bilo je i

vrijeme! Već sam pomislila da ćete spavati do kraja života!»

«Bilo mi je vrlo udobno, zahvaljujući Vama», reče Rudolph. «Moja

supruga i ja smo Vam duboko zahvalni.»

Tilda je vidjela da je gđi Sturdel njegova izjava bila draga.

'Zna kako polaskati ženi', pomisli Tilda.

Opet se sjetila kako je pod drvećem poljubio Mitzi i kako je

provokativno ona pobjegla od njega, no trčala je dovoljno sporo da bi je

on lako mogao dostići.

«Skuhajte nam doručak», reče gđa Sturdel Tildi, «a ja ću se

pobrinuti za Vašega muža.»

Dok je gđa Sturdel previjala Rudolphovu nogu, Tilda ih je čula

kako se smiju. Gđa Sturdel mu je kasnije dala muževljevu britvu da se

obrije.

«Ne morate se brinuti za svoga muškarca», rekla je Tildi kad je

završila s previjanjem. «Jak je kao bik i rana dobro zacjeljuje. Naravno, on

želi ustati, ali to sam mu strogo zabranila!»

Tilda je upitno pogleda, a gđa Sturdel reče:

«Ne želim da opet počne krvariti. Mladi ljudi su uvijek nestrpljivi.

Ostavite ranu na miru i sama će zacijeliti - to sam oduvijek tvrdila.»

«Ima li kakvih vijesti o neredima?« upita Tilda.

«Muž moje pacijentice radi u pošti, tako da prima vijesti iz grada.

Kažu da je situacija još uvijek loša, ali da se polako smiruje.

«U selu se nitko nije raspitivao za nas?» zabrinuto upita Tilda.

«Nitko ne zna da ste ovdje», utješno reče gđa Sturdel, «a policajac



73

By Glorij@

koji je nadležan za ovo selo živi dvije milje dalje.» Tilda s olakšanjem

odahne.

«Donijela sam vam hrane za ručak», reče gđa Sturdel.

«Vjerujem da će Vaš muž biti gladan kada tinktura prestane

djelovati. Donijela sam fine govedine koja će biti vrlo meka ako je polako

skuhate.«

«Hoću», vedro reče Tilda.

«Vratit ću se večeras. Ne morate se brinuti za ranu, samo mu ne

dajte da ustane.» Obukla je kaput i uzela košaru.

«Pazite na njega i ne brinite. Nije vjerojatno da će itko doći u

posjet.»

«Nadam se da neće», reče Tilda.

Otpratila je gđu Sturdel niz stazicu, a zatim napunila vrč vodom iz

pumpe i vratila se u kuću.

Kad je ušla u spavaću sobu, Rudolph je bio obrijan i nevjerojatno

zgodan.

Soba je bila preplavljena suncem i Tildu je opet obuzeo čudan

osjećaj da se nalazi u drugom svijetu i da više nije svoja.

«Dođi i pričaj sa mnom», reče Rudolph dubokim glasom. «Inače će

mi biti dosadno.»

«O čemu želite razgovarati?« nervozno upita Tilda.

«O tebi», odgovori on. «Želim da mi ispričaš sve o svom životu. Što

znaš o tom čovjeku s kojim si zaručena?«

«Vrlo malo«, iskreno odgovori Tilda. «Moji roditelji smatraju da je

on... prikladan muž za mene i ja zapravo u svemu tome... nisam imala

izbora.«

«Što će se dogoditi ako ti se ne svidi kada se sretnete?«

Tilda zadrži dah. Nije bila svjesna koliko su joj se osjećaji

odražavali na licu. Rudolph je jasno uočio da nije bila samo oprezna, već i

malo uplašena.

«Neću moći ništa učiniti«, reče Tilda nakon trenutka šutnje.

«Ja mislim da su svi mariages de convenance barbarski«,

žustro reče Rudolph. «Muškarac i žena trebali bi imati pravo slobodno

odabrati svog životnog suputnika; trebalo bi im biti dozvoljeno da nađu

nekoga koga će voljeti prije nego što se pristanu vezati za cijeli život.»

Rekao je to tako strastveno da je Tilda upitala:


74

By Glorij@

«Vi niste oženjeni?«

«Ne.»

«Zašto?»

«Iz više razloga«, odgovori on, «ali prvenstveno zato što se

muškarac mnogo više zabavlja kad je neženja.«

«Zabavlja?» upita Tilda, pa zatim doda: «Mislite, zabavlja se s više

žena umjesto da bude vjeran samo jednoj?«

«Rekao bih da je to točan opis«, složi se Rudolph. «Biste li - biste li

se Vi vjenčali... s Mitzi?« upita Tilda. «Zaboga, ne!»

To je izrekao spontano, a Tilda je iznenađeno shvatila da joj je

zbog toga bilo drago.

«Zašto ne?» upita ona.

Na trenutak je oklijevao, pa odgovorio:

«Koliko god takve žene bile zavodljive i privlačne, muškarci se ne

žene ženama kao što je Mitzi.«

«Ali, volite biti s njom?«

Rudolph je ispitivački pogleda, pa reče:

«Nisi li malo požurila s pretpostavkom samo zato što si me vidjela

kako s Mitzi ulazim u pivnicu? Samo smo večerali zajedno.«

Tilda nije odgovorila, pa on upita:

«O čemu razmišljaš? Što pretpostavljaš?«

«Ne pretpostavljam ništa«, odgovori ona. «Samo pokušavam

shvatiti. Nikada nisam vidjela nikoga tko izgleda poput Mitzi.«

«Vjerujem da nisi«, reče on odsutnim glasom, kao da je mislio na

nešto drugo.

Zatim reče:

«Pretpostavljam da je tvoj društveni život u Engleskoj bio prilično

ograničen. Ne vjerujem da si navikla izlaziti u pivnice?«

«Nagovorila sam... ujaka... da me povede sa sobom«, reče Tilda.

«Pretpostavljam da si ga prisilila da te odvede i da te iz nekog

razloga nije mogao odbiti«, primijeti Rudolph. «Englezi su obično previše

ukočeni za takva mjesta.«

«Bilo je vrlo veselo i uživala sam sve dok nisu upali studenti.«

«Tko je mogao pomisliti da će večer krenuti takvim tokom«, reče

Rudolph, «ili da ćemo se naći u situaciji u kojoj smo sada.«

«Mislite li da nas policija još traži?«



75

By Glorij@

«Nadam se da ne«, odgovori on. «Dosad su sigurno već našli svoja

kola i možemo se samo moliti da će zaboraviti na cijeli taj događaj.«

No, Tildi nije promaknuo tračak sumnje u njegovu glasu.

«A što ako nas nastave tražiti?«

«Već smo se izvukli iz nekoliko neugodnih situacija«, odgovori on.

«To će samo biti još jedna takva situacija.«

Tilda se nasmiješi.

«Vrlo ste lukavo izbjegli...«

«... ispitivanje u policijskoj stanici!« dovrši Rudolph.

Tilda je na trenutak zašutjela, a onda upita:

«Možda ću biti... nepristojna... u tom slučaju mi ne morate

odgovoriti, ali... što ste učinili?«

Gledala ga je s velikom znatiželjom. Rudolph ju je prodorno

promotrio, pa rekao:

«Što si mislila? Da sam pljačkaš banke, kradljivac dragulja ili

možda anarhist?«

«Ne, naravno da nisam«, reče Tilda. «Ništa od toga. Ali, zapitala

sam se zašto se skrivate od policije.«

«Možda je moj najgori zločin taj što sam odsutan bez dopuštenja«,

polako reče Rudolph.

«Vi ste vojnik?«

On kimne glavom.

«Ali, niste dezertirali?« upita Tilda.

«Ne, naravno da nisam», odgovori on. «Samo se malo zabavljam. A

na to se u vojničkim krugovima ne gleda blagonaklono.«

'Upravo to i ja radim', pomisli Tilda.

Istodobno nije mogla, a da ne osjeti olakšanje što Rudolph nije

počinio neki veći zločin.

Protekle se noći bila zabrinula bi li joj druženje s njim moglo

naškoditi; možda bi je on uvukao u još veći skandal od onoga u kojemu se

već našla.

Činilo se nemogućim da bi Rudolph mogao biti kriminalac; no, nije

mogla biti sigurna u to da nije.

Bilo je logično da lukavi, iskusni kriminalac ne bi izgledao poput

kriminalca, za razliku od običnih nasilnika koji su htjeli izgledati opakije


76

By Glorij@

nego što su zapravo bili.

No, napuštanje dužnosti bez dozvole nije bilo nešto što bi

zanimalo civilnu policiju, iako je to u vojsci bio prekršaj za koji se

dobivala stroga kazna.

Iznenada je shvatila da je Rudolph promatra.

«I?» upita on. «Je li ti drago što u pitanju nije ništa nasilnije?

Možda si život povjerila ubojici ili davitelju!«

«Naravno da nisam to mislila«, iskreno odgovori Tilda.

«U svakom slučaju, mislim da nijedno od nas nije imalo vremena

razmišljati o ičemu drugom nego kako da se spasimo«, reče Rudolph i

nasmije se. «Volio bih da sam mogao vidjeti lica tih policajaca na trgu kad

su shvatili da su im kola ukradena pred nosom. To će ih naučiti da

ubuduće budu oprezniji.«

«Osvetili su se kad su Vas ranili u nogu.«

«Za to sam sam kriv«, reče on. «Da nisam zaboravio na barikade

na cestama, mogli smo se zaustaviti ranije i možda skrenuti na nekakav

seoski put gdje nas nitko ne bi pronašao.»

«I ovako smo imali sreće«, reče Tilda. «Mnogo sreće!«

«Slažem se!» reče on.

Pažljivo ju je promatrao.

Tilda je skuhala ručak i Rudolph je pohvalio njezino kuhanje.

«Tvoj budući muž se neće moći požaliti na tvoju kuhinju«, reče on.

Tilda je pomislila na nemaštovitu, prilično neukusnu hranu koju je

jela u posjetima rođacima širom Europe. Zapitala se hoće li imati utjecaja

na poboljšanje prehrane u Obemiji.

Bila je svjesna da bi svaki njen pokušaj miješanja u poslove

kuhinje bio protivan pravilima protokola. No, pomislila je da je u

usporedbi s njezinim rođacima princ Maximilian bio mlad i da sigurno

neće biti zadrt kao oni.

«O čemu razmišljaš?« iznenada upita Rudolph.«Izgledaš

zabrinuto.«

«Razmišljam o svojoj budućnosti«, odgovori Tilda. «I to te

zabrinjava?«

«Da, naravno. Bi li se Vama svidjelo kad bi Vam rekli da se morate

oženiti nekom ženom koju nikada niste vidjeli i o kojoj ništa ne znate?«

Nakon trenutka šutnje, Rudolph reče:



77

By Glorij@

«Pretpostavljam da ti u brak donosiš novac, a on društveni

položaj?«

Tilda je uvidjela da je taj razgovor bio potencijalno opasan.

Počela je skupljati posuđe. Odnijela ga je u kuhinju, oprala i

pomislila da je on to vrijeme iskoristio da malo odspava.

No, kad se vratila u sobu, shvatila je da ju je čekao jer mu je

pogled bio usmjeren prema vratima.

«Dođi, Tilda!« reče on. «Želim razgovarati s tobom.«

«O čemu?« upita ona.

«Dođi i sjedni na krevet kraj mene.«

Poslušala ga je i sjela na rub kreveta.

Uzeo ju je za ruku.

«Tako si malena i dražesna«, reče on. «Ne bih podnio da budeš

nesretna.«

Tilda ga zapanjeno pogleda.

Nitko joj se nikada nije obratio na tako nježan i brižan način.

Osjetila je kako je njome prostrujala toplina.

Također je bila svjesna čvrstoga stiska njegove ruke.

«Ne samo to», reče Rudolph. «Zabrinut sam da ćeš imati nevolja

zbog toga što si ovdje sa mnom. Kada tvoji rođaci saznaju za to, sigurno

će pomisliti da to nije u redu i da se kosi s normama dobrog ponašanja.«

«Možda nikada neće saznati«, reče Tilda.

«Moramo se nadati da će ovo ostati tajna«, odgovori on.

«Ali, nakon što te ostavim u Münchenu, morat ćeš im ponuditi

neko objašnjenje o tome gdje si bila i što si radila.«

«Vjerujem da ću se sjetiti nečega«, reče Tilda.

U tom joj je trenutku bilo teško misliti na išta drugo osim na

njegov dodir i blizinu.

«Razgovarat ćemo o tome kada za to dođe vrijeme«, reče Rudolph.

«U međuvremenu ćemo se nastaviti pretvarati da smo muž i žena.

Zapravo si moram čestitati što sam u mrklome mraku uspio odabrati

tako privlačnu mladenku!«

«A Vi ste najzgodniji muškarac kojega sam ja ikad vidjela.«

«Hvala ti», reče on, «ali imam osjećaj da takve komplimente ne bi

trebala davati olako.«


78

By Glorij@

«Mislite... pogriješila sam kad sam rekla da Vas smatram

zgodnim?«

«Nisi pogriješila«, reče on, «ali, to nikada ne bi rekla Englezu.«

Tilda se tiho zahihotala.

«Vjerojatno ne bih, ali ja doista nikada nisam vidjela nekoga tako

privlačnog kao što ste Vi.»

Rudolph joj je jače stisnuo ruku.

«Baš si slatka!« reče on. «Vjerojatno ti je to već reklo mnogo

muškaraca?«

«Nitko mi nikada nije rekao nešto što sam stvarno željela čuti«,

reče Tilda. «Zar doista mislite...?«

«... da si slatka?« upita on. «Naravno! Nikada nisam ni pomislio da

bi Engleskinja mogla biti tako sitna, tako izvanredna. Zapravo, mala

Tildo, izgledaš kao da si izašla iz neke bajke.«

«To je tako lijepo od Vas!« reče Tilda. «Tako ste šarmantni!

Govorite li takve stvari svim ženama koje upoznate, kao Mitzi?«

«Postavljaš vrlo neugodna pitanja!« odgovori Rudolph. «Ne mogu

zamisliti u kakvom si ti engleskom domaćinstvu odgojena.«

«Možda baš zbog odgoja sada osjećam da mogu reći ono što

mislim.« Tiho uzdahne.

«Tako je dosadno, tako užasno dosadno uvijek promišljati prije

nego što progovoriš.«

«Tako i ja mislim«, reče Rudolph. «Ali, u tvojim godinama ne bi

smjela život smatrati dosadnim. Da pogodim...«

Na trenutak je zastao, pa nastavio:

«... da si sada u Engleskoj, vozila bi se kroz park. Možda bi

posjetila Kristalnu palaču, a navečer bi te neki privlačni mladić u

uštirkanoj bijeloj košulji i bijelim rukavicama pratio na bal.«

Tilda se nasmije.

«Kako znate toliko toga o Engleskoj?«

«Bio sam u Engleskoj za vrijeme takozvane 'londonske društvene

sezone'«, odgovori Rudolph, «i promatrao sam debitantice koje su

izgledale poput tebe, ali koje ni izdaleka nisu bile tako lijepe, kako izlaze

iz kočija u pratnji postarijih družbenica koje su izgledale prilično

prijeteće. Obično bi ponosito ušle u neku impresivnu kuću kako bi

sudjelovale na 'bračnom tržištu'.«



79

By Glorij@

«Bračnom tržištu?« uzvikne Tilda.

«Kako bi se to drukčije moglo nazvati?« upita Rudolph.

«Djevojke koje potječu iz visokog društvenog sloja dolaze tamo

nadajući se da će se oženiti za onoga koji za njih ponudi najviše. Drugim

riječima, za najbogatijeg ili najuglednijeg muškarca na balu.»

Tilda je osjetila nelagodu zbog prezirnog tona u njegovu glasu.

Iako to nije bio njezin slučaj, bila je svjesna da je rekao istinu.

Debitantice koje su iz noći u noć posjećivale balove bile su

zapravo na 'bračnom tržištu' i njihova je jedina ambicija bila udati se za

uglednoga čovjeka, bilo po društvenom položaju ili bogatstvu.

«U svakom slučaju, sada si doživjela novo iskustvo», reče

Rudolph. «Sigurno ćeš se udati za svoga uglednog Bavarca i dati sve od

sebe da zaboraviš ovu neugodnost i dijeljenje planinske brvnare sa

mnom.»

«Ovo je avantura», tiho reče Tilda, «i neću je zaboraviti... nikada.»

«Jesi li sigurna u to?»

«Sasvim... sasvim sam sigurna.»

No, zbog nekog razloga koji nije razumjela, Tilda ga nije mogla

pogledati u oči. Razgovarali su cijelo popodne.

Oboje su voljeli glazbu. Rudolph joj je pričao o velikom uspjehu

koji je Wagner postigao u Bavarskoj.

Oboje su pročitali mnogo istih knjiga i zanimala ih je Darwinova

teorija evolucije.

Iako su otkrili da imaju mnogo toga zajedničkog, Tilda je imala

osjećaj da su se zapravo nadmetali.

Ona je skrivala tajne pred Rudolphom, a pomislila je da je i on

skrivao svoje tajne pred njom.

Pitala se jesu li njegove tajne imale veze s Mitzi, ali bila je sigurna

da bi on vješto izbjegao odgovor kada bi ga pitala nešto što njemu ne bi

odgovaralo.

S druge strane, ona se bojala da se opet ne izlane ili da ne otkrije

previše; bila je sigurna da bi to njemu odmah bilo sumnjivo!

No, nikada u životu nije ugodnije provela vrijeme.

Pomisao da je sada prvi put u životu bila nasamo s muškarcem, i

to mladim, bila joj je nevjerojatna.

Dotad je uvijek bila u pratnji majke ili neke starije, autoritativne


80

By Glorij@

dame. No, sa ili bez pratnje, još nikada nije imala priliku razgovarati s

čovjekom poput Rudolpha.

Nikada ne bi povjerovala da muškarac može biti tako zgodan, a

istovremeno tako muževan.

Ništa na njemu nije odavalo slabost i nije bio nimalo feminiziran.

Instinktivno je naslutila da je imao mnogo iskustva sa ženama.

Tek kada se gđa Sturdel vratila, shvatila je da je već prošlo šest

sati.

«Vjerujem da vam nisam nedostajala! primijeti ona nasmiješivši

se, «ali, pitala sam se kako je mom pacijentu.»

«Potpuno sam se oporavio!» odgovori Rudolph.

«To ću ja prosuditi», odgovori gđa Sturdel.

Pripremila je sve za novo previjanje i dala Tildi naputke za nove

kućanske poslove.

Tilda je imala osjećaj da je Rudolph zamolio gđu Sturdel da je

nečim zaokupi dok ga ona bude previjala.

'Ako misli da bi me pogled na ranu uznemirio, vara se!' ponosno je

pomislila Tilda.

No, istodobno je bila sretna što ju više nije morala gledati.

Nije zaboravila koliko se uplašila te prve noći kada je pokušala

zaustaviti krvarenje i kada se bojala da neće znati kako da to učini.

Gđa Sturdel im je donijela odreske od srnetine koji su Rudolphu

bili izvrsni.

Također mu je donijela bocu piva. Kad joj je zahvalio što je mislila

na njega, odgovorila je:

«Nisam tako stara da zaboravim u čemu muškarac uživa!»

«Zašto se niste ponovno udali?» upita Rudolph.

«Nisam našla nikoga tko bi mi se svidio - i to je istina!» reče gđa

Sturdel.

«Kladim se da Vam je svaki muškarac u selu spreman predati svoje

srce», reče Rudolph.

«Ma nemojte!» nasmije se gđa Sturdel, ali kompliment ju je očito

razveselio jer je izgledala vrlo zadovoljno.

«Moram se vratiti», rekla je kad su završili s večerom.

«Zar se dijete još nije rodilo?» upita Tilda.

«Još uvijek nas pušta da čekamo», odgovori gđa Sturdel, «i zato



81 By Glorij@

sam sigurna da je curica!»

Krenula je u selo. Tilda je zaključala vrata i polako se vratila u

spavaću sobu.

Rudolph ju je dugo promatrao, a onda upitao:

«Što te brine?»

«Pitam se... gdje ću noćas spavati», odgovori ona. «Tamo gdje si

spavala i sinoć!» Pocrvenjela je.

«Mislim da to... ne bi bilo u redu... sada kad ste pri svijesti. Iako

nisam sigurna zašto.»

Nastala je tišina, a onda Rudolph reče:

«Mogao bih ti nabrojiti nekoliko razloga, ali zapravo imam

rješenje.«

«Imate?»

«Kad sam bio u Švedskoj, čuo sam za neobičan običaj zaručenih

parova.» «Kakav običaj?» upita Tilda.

«Kao što znaš, tamo je zimi vrlo hladno, a peć se obično nalazi

samo u glavnom salonu. Zato zaručnici - kada žele popričati nasamo -

legnu zajedno u krevet jer je prehladno da sjede u sobi bez vatre.»

«Legnu zajedno! » uzvikne Tilda.

«Da», odgovori on, «ali, u sredinu kreveta im bude postavljen

dugački jastuk, tako da se ne mogu dotaknuti. »

«Zvuči prilično čudno», reče Tilda.

«Čudno ili ne, to je rješenje našega trenutnog problema»,

odgovori Rudolph. «Možeš uzeti jedan moj jastuk. Ako ga namjestiš po

sredini kreveta, kunem ti se da će se pokazati vrlo učinkovitim, poput

prave pratilje! »

«Zvuči... razumno», reče Tilda.

«I jest razumno», odgovori on. «Naravno, mogao bih leći na pod,

što bi bilo vrlo neudobno, ili bi ti mogla sjesti na tu tvrdu stolicu, ali treće

alternative nema. »

«Tako je», složi se Tilda. «Postupimo onda prema tom švedskom

običaju! »

Namjestila je jastuk po sredini kreveta, pa rekla:

«Skinut ću se u kuhinji, ali hoćete li zažmiriti kao što ste učinili

jutros? »

«Hoću.»


82

By Glorij@

«Obećajete?»

«Časna vojnička riječ! »

«To me baš i nije uvjerilo. Tko je Vaš svetac zaštitnik u Oberniji? »

«Ima ih više», odgovori Rudolph. «Mislim da je sv. Gerhardt jedan

od najpopularnijih.»

«Nikada nisam čula za njega», reče Tilda. «Što je on učinio? »

«Obećavajuće je počeo», odgovori Rudolph. «Ubio je nekoliko

zmajeva i osvojio princezinu ruku. A onda se srozao.»

«Kako?»

«Napustio je svoj dvorac, ženu i djecu i počeo lutati zemljom u

kaluđerskoj haljini pokušavajući naći komade originalnog križa. »

»Pretpostavljam da je htio da ga proglase svetim? »

«Ja to zovem jednostavnim načinom da se riješiš obaveza»,

primijeti Rudolph. «Ali, zaklet ću se sv. Gerhardtom, ako će te to uvjeriti.

»

«Moramo smisliti kaznu u slučaju da prekršite zakletvu», našali se

Tilda.

«Što predlažeš? »

«Za čime biste najviše žalili da to izgubite ili da se toga morate

odreći? »

Na trenutak je razmišljao, a onda sa sjajem u očima odgovori:

«Pretpostavljam da je odgovor na to 'vino, žene i pjesma', iako me

pjesma ne bi toliko smetala!» «Dobro. Sada ponavljajte za mnom: «Sveti

Gerhardte, ako lažem, Nema žena, nema vina dok ne umrem.»

«To je prestrogo!» prosvjedovao je Rudolph.

«Što onda predlažete? »

Na trenutak je razmišljao, a onda polako rekao:

«Sveti Gerhardte, ako lažem,

daj da s jednom ženom do kraja života budem.»

«Ni to baš nije blago», reče Tilda. «To bi značilo da biste se morali

oženiti i više ne bi bilo raznih Mitzi, niti veselih večernjih zabava. Morali

biste sjediti kod kuće sa svojom ženom!»

Nasmijala se, ali je onda susrela Rudolphov pogled i smijeh joj je

zamro na usnama.

Nije znala zašto, ali na trenutak se nije mogla pomaknuti; nije

mogla disati.



83

By Glorij@

«To bi ovisilo o tome s kime bih se vjenčao! » dubokim glasom

reče Rudolph.


84

By Glorij@

Šesto poglavlje

Tilda je pomogla gđi Sturdel da ukloni suđe od doručka.

Doručkovale su kasnije nego obično jer su dugo sjedile s

Rudolphom i smijale se.

«Mislim da će se beba roditi ovoga jutra», reče gđa Sturdel.

«Jeste li sigurni? » upita Tilda.

«Koliko mogu biti», odgovori gđa Sturdel. «Ali, bebe su uvijek

nepredvidljive. » Tilda se nasmiješila.

Spustila je tanjur koji je brisala, pogledala kroz prozor i

prestrašila se.

«Gospođo Sturdel? » vikne ona uznemireno.

«Što je?»

«Pogledajte!»

Dva su se policajca u uniformi polako uspinjala prema bungalovu.

«To su naš lokalni pozornik i njegov kolega», reče gđa Sturdel.

«Što da učinimo? Gdje da se sakrijemo? » nervozno upita Tilda.

Gospođa Sturdel prijeđe kuhinju i spusti zasun na vratima. Zatim

reče Tildi: «Brzo! U sobu! »

Tilda ju je poslušala. Rudolph ih je iznenađeno pogledao kad su

ušle. «Dolaze dva policajca», tiho objasni Tilda. Gđa Sturdel ode do

ormara i reče: «Lezite u sredinu kreveta. »

Tilda ju je iznenađeno pogledala, ali Rudolph je odmah poslušao, a

Tilda je, nakon trenutka oklijevanja, slijedila njegov primjer.

Nije bila sigurna što je gđa Sturdel namjeravala, ali se užasno

preplašila mogućnosti da će biti privedeni na ispitivanje u policijsku

stanicu.

Gđa Sturdel je iz ladice pri vrhu ormara izvukla debeli pokrivač,

lijepi poplun napravljen od raznobojnih krpica.

No, Tilda mu se nije imala vremena diviti. Legla je ravno pored

Rudolpha, a on ju je obgrlio. Zadrhtala je i osjetila nelagodu jer nikada

nije bila tako blizu muškarca. Gđa Sturdel ih je pokrila pokrivačem. Tilda

je shvatila da zbog prozračne perine nitko neće primijetiti da netko leži u

sredini kreveta. Bili su pokriveni preko glave, tako da nitko nije imao

razloga posumnjati da u krevetu netko leži.



85

By Glorij@

Rudolph je odmaknuo jastuke, tako da su se njegova i Tildina

glava našle između njih.

Kad ih je gđa Sturdel pokrila, začulo se kucanje na vratima.

«Budite vrlo tihi!» šapnula je.

Izašla je iz sobe i prešla kuhinju. Vrata spavaće sobe ostavila je

pritvorena, kao da nema što skrivati. Rudolph i Tilda su čuli kako je

povukla zasun, a zatim kako je iznenađeno rekla:

«Guten Morgen, Herr Oberinspektorh!»

«Guten Morgen, Frau Sturdelh! », odgovori muški glas.

«Želite razgovarati sa mnom?« upita gđa Sturdel.

«Da», odgovori pozornik, «sa mnom je moj nadređeni, Herr

Oberpolizeinspektor.»

«Guten Morgen, mein Herr!» reče gđa Sturdel. «Uđite; želite li da

skuham kavu?»

«Hvala Vam, gospođo, ali nemamo vremena», odgovori pozornik.

«Herr Oberpolizeinspektor Vas želi nešto pitati.»

«Što?» upita gđa Sturdel.

«Raspitujem se o dva studenta koji su prije tri noći u Münchenu

ukrali policijska kola», reče Herr Oberpolizeinspektor.

«Policijska kola?» uzvikne gđa Sturdel. «Kako čudno!»

«Bježali su», čvrsto reče Herr Oberpolizeinspektor. «To je sramota;

policajci čija su kola ukrali dobili su strogi ukor.»

«Shvaćam», reče gđa Sturdel, «ali, uvjeravam Vas da u ovome selu

nema nikakvih policijskih kola.»

«Našli smo ih», odgovori Herr Oberpolizeinspektor, «ali studenti su

pobjegli.»

«Mi smo daleko od Miinchena, mein Herr.»

«Viđeni su kako se penju planinom zapadno odavde», odgovori

Herr Oberpolizeinspektor. «Pucali smo u njihovu smjeru, iako sumnjamo

da smo nekoga pogodili.«

«Ako ih niste pogodili, mislim da su dosad prilično daleko

odmaknuli», reče gđa Sturdel.

«To sam i ja rekao», upadne pozornik, «ali Herr

Oberpolizeinspektor inzistira na tome da Vas pitamo znate li što o tim

studentima.«

«Oba su bila muškarci?« upita gđa Sturdel.


86

By Glorij@

«Policajac koji je na njih pucao nije siguran, ali misli da se radilo o

muškarcu i ženi. Vidim da nam ne možete pomoći.«

«Bojim se da ne», odgovori gđa Sturdel uzdahnuvši. «No, ako

nešto saznam, javit ću se Herr Oberinspektoru. Želite li možda...«

Na trenutak je zastala.

«... želite li možda pretražiti moju kuću? Kao što vidite, nije velika

i teško bi bilo ovdje ikoga sakriti.«

«Vidim!« reče Herr Oberpolizeinspektor. «Oprostite što smo Vas

gnjavili; znam da ste zauzeti.«

«Jesam - već dugo očekujemo dijete koje nikako da izađe - ne

znam zašto!«

«Možda ne želi postati buntovni student!« Pozornik se gromko

nasmijao vlastitoj šali.

«Oduvijek ste imali smisla za humor, Herr Oberinspektore!»

uzvikne gđa Sturdel. «Ali, da se volim kockati, kladila bih se da će dijete

biti žensko!«

«Nećemo Vam više oduzimati vrijeme, meine Frau», hladno reče

Herr Oberpolizeinspektor, kao da je pomislio da je nevezan razgovor

gubljenje vremena. «Raspitat ću se kod svećenika; možda on nešto zna.

Nakon toga ću krenuti u drugo selo.»

«Nadam se da ćete imati više uspjeha nego sa mnom, mein Herr»,

reče gđa Sturdel.

«Hvala Vam», pristojno reče Herr Oberpolizeinspektor. «Guten

Morgen, Frau Sturdel.»

«Guten Morgen, Herr Oberpolizeinspektor.

Guten Morgen, Herr Oberinspektor.»

Činilo se kao da su se unedogled pozdravljali.

Tilda je dotad ukočeno ležala, lica prislonjena na Rudolphovo

rame. Osjetila je da se polako opušta.

Policajci su bili na odlasku i bili su na sigurnome.

Znala je da je i Rudolph bio napet.

Nijedno od njih nije se ni pomaknulo sve otkako ih je gđa Sturdel

pokrila. Čuli su kako je zatvorila vrata i Tilda odahne.

«Opet smo im pobjegli!» šapne ona i u tami podigne lice prema

Rudolphovome.

Zacijelo je i on istoga trenutka pogledao nju jer su se iznenada



87

By Glorij@

njegove usne našle na njenima.

Tilda se na trenutak ukočila od iznenađenja, ali onda je zbog

njegovih usana osjetila neobičnu, nevjerojatnu ekstazu.

Osjećala se kao da je u nju udario grom i znala je da je to bilo ono

što je željela.

O tome je žudjela sve otkako ga je vidjela kako ljubi Mitzi u šumi

pored Linderhofa.

Pokušala je zamisliti što su osjećali, ali stvarnost je bila tako

drukčija, tako nevjerojatno prekrasna, da je zadržala svoje usne na

njegovima.

U tome je trenutku zaboravila na opasnost i na teški pokrivač. Na

svijetu nije bilo nikoga osim njih dvoje! Kad je gđa Sturdel odmaknula

pokrivač, gotovo ju je fizički zaboljelo kada je odvojila usne od njegovih.

«Ovo je bilo blizu! » uzvikne gđa. Sturdel. «Već sam se uplašila da

će naš lokalni pozornik, koji uvijek u sve zabada nos, pregledati ormar i u

njemu naći vašu odjeću.»

Gđa Sturdel je s njih skinula perinu, a Tilda se na trenutak nije

uspjela pomaknuti. Htjela je ostati prislonjena na Rudolphovo rame. No,

onda je on pomaknuo ruku i bila je slobodna. Automatski, jedva svjesna

onoga što radi, Tilda je ustala iz kreveta i pomogla gđi Sturdel da složi

pokrivač. Vratila ga je u policu u ormaru.

Kad mi je ga je baka dala, nisam mogla ni zamisliti da će jednoga

dana biti tako koristan!» reče gđa Sturdel.

«Duboko smo Vam zahvalni», reče Rudolph.

«Nakon svih nevolja koje sam imala s vama», reče gđa Sturdel

nasmiješivši se, «nisam imala nikakvu namjeru predati vas policiji!»

«Kako Vam se možemo zahvaliti?» upita Rudolph.

«Tako da me ubuduće poštedite ovakvih nevolja!» odgovori gđa

Sturdel.

Pogledala je na sat i rekla:

«Moram požuriti, jer će me obitelj pacijentice doći ovamo

potražiti. Vratit ću se navečer u uobičajeno vrijeme. Doviđenja, djeco.»

Ušla je u kuhinju i zastala.

«Gospođo Weber», rekla je, «meso koje sam vam donijela za ručak

morate staviti u smočnicu, inače će privući muhe.»

«Hoću», reče Tilda.


88

By Glorij@

Rekla je to drhtavim glasom, ali pošla je u kuhinju za gđom

Sturdel i poslušno spremila meso u malu smočnicu zaštićenu mrežom

protiv muha.

Gđa Sturdel je za to vrijeme već odmakla do pola brda.

Tilda se vratila u spavaću sobu.

Rudolph je sjedio naslonjen na jastuke, kao i obično.

Kad su im se pogledi sreli, na trenutak je zastala zračeći od sreće,

a zatim potrčala prema njemu ispruživši ruke.

«Rudolphe! Rudolphe!» šapnula je.

Više od ičega u životu htjela je ponovno osjetiti njegov poljubac.

Htjela mu se baciti u zagrljaj, ali nešto u njegovom pogledu ju je u

tome spriječilo i zato se samo spustila na rub kreveta.

«To je bila greška, Tilda», tiho je rekao. «Moraš to zaboraviti.«

«Zaboraviti... da si me poljubio?« upita Tilda.

«Da.»

«Ali, bilo je prekrasno! Najljepše što mi se ikada dogodilo. Zašto

da to zaboravim?«

Nije odgovorio. Nakon trenutka šutnje, tiho je i pomalo izgubljeno

rekla:

«Misliš... nije ti se svidjelo... kad si me poljubio?«

«Ne, naravno da nije u tome stvar«, uzvikne Rudolph. «Bilo je

nevjerojatno! Najsavršeniji poljubac u životu -ali, Tilda, to se ne smije

ponoviti.«

«Zašto ne?» upita Tilda. «Ne shvaćam.«

Uzeo joj je ruku i pogledao je. Tilda je znala da je tražio prave

riječi.

«Slušaj me, Tilda«, reče on. «Sreli smo se slučajno. Nemamo

budućnosti i ne želim te povrijediti.« «Ali... zašto bi me povrijedio?« upita

Tilda. Nije odgovorio. Nakon trenutka šutnje, Tilda šapne: «Želim... da me

opet poljubiš.« «Tilda, budi razumna.«

«Zašto je to tako važno?« upita Tilda. «Nitko neće saznati, kao ni

za to da smo spavali u istome krevetu.« «Nije to tako jednostavno.«

«Zašto ne? Ne shvaćam. Ljubiš druge žene. Zašto ne želiš... mene?«

«Iz dva razloga«, odgovori Rudolph. «Koja?» upita Tilda.

«Prvi je taj što si ti dama.«

Tilda mu je odmah poželjela proturječiti. Njeno porijeklo nije



89

By Glorij@

trebalo biti prepreka. No, Rudolph je nastavio:

«Jesi li ikada bila u nekoj bavarskoj crkvi?«

Tilda ga iznenađeno pogleda i odgovori:

«Naravno. Na putovanju kroz Bavarsku posjetili smo mnogo

crkava. Lijepe su! Ljepše od većine crkava koje sam vidjela.«

«Jesi li pogledala rezbarije?« upita Rudolph. «I jesi li uočila

anđele?«

«Naravno», odgovori Tilda. «Anđeli su posvuda; dražesni,

izvanredni, sretni mali anđeli koji plešu oko propovjedaonica, iza oltara i

na stropu.«

«Tako ti izgledaš«, reče Rudolph. «Kao mali, dražesni, izvanredni

anđeo!«

To je rekao tako iskreno da ga je Tilda u čudu pogledala.

Nakon trenutka šutnje, rekao je:

«Nijedan muškarac ne bi mogao povrijediti nešto tako savršeno,

tako nevjerojatno ljupko.«

«Jesam li ja doista... takva?« šapne Tilda.

«Nikada nisam sreo nekoga tako lijepog!« nježno reče Rudolph.

«A ja nikada nisam vidjela... nekoga tako privlačnog. Rekao si da ti

to ne bih smjela govoriti... ali, ne znam zašto... i ne razumijem zašto me ne

želiš poljubiti... kad imaš tako lijepo mišljenje o meni.«

«To ti pokušavam objasniti«, reče Rudolph.

Duboko je uzdahnuo.

«Putovi nam se razilaze. Ti si zaručena i živimo u drukčijim

svjetovima. Nakon što se vratiš u München, više me nikada nećeš vidjeti.«

Tildu su te njegove riječi pogodile ravno u srce. Osjećala se kao da

ju je netko ubo nožem.

Stisnula mu je ruku i rekla:

«Ali... želim te vidjeti. Želim i dalje biti s tobom.«

«I ja», reče Rudolph. «Ali, to je nemoguće!«

Nastala je tišina. Izbjegavao je njezin pogled. Tilda s oklijevanjem

reče:

«Ako se doista moramo rastati... zar ne bismo trebali biti sretni

dok smo zajedno? Molim te, Rudolphe... molim te... poljubi me opet!»

«Rekao sam ti da neću», oštro reče on. «Ne smiješ me nagovarati,

Tilda. Ja sam muškarac, i pokušavam se pristojno ponijeti, kao što bi se i


90

By Glorij@

očekivalo od džentlmena. »

«Ne razumijem... kakve to ima veze s ljubljenjem?« reče Tilda.

«Jednog dana ćeš shvatiti», dubokim glasom reče Rudolph. «Tvoj

muž će ti to sigurno objasniti.»

Tilda povuče ruku iz njegova stiska i ljutito reče:

«Sada govoriš kao mama! Dosta mi je ljudi koji mi odbijaju

odgovarati na pitanja i ponavljaju mi kako će mi sve reći muž! Što ako mi

ništa ne kaže?»

«Što ti je majka rekla?» upita Rudolph.

Tilda skrene pogled prema prozoru.

«Pitala sam mamu... što se događa kad muškarac i žena spavaju u

istom krevetu«, reče ona tiho.

« Što ti je rekla?»

«Rekla mi je da će mi sve objasniti muž. A onda je dodala nešto...

što nisam shvatila.« «Što?» upita Rudolph.

«Rekla mi je: 'Tvoj će muž možda raditi neke stvari koje će ti biti

neugodne, ali zapamti da mu se moraš pokoriti jer si mu žena. To je božja

volja.'»

Tilda ušuti i nakon nekoliko trenutaka upita:

«Što će to... raditi?«

Rudolph nije odgovorio, pa ona nastavi:

«Ne znam zašto svi postanu tako misteriozni i tajanstveni kada se

spomene ljubav... i muškarac za kojega se moram udati.«

Rudolph duboko uzdahne.

«Ti si tako mlada i slatka. Ne znam kako bih ti pomogao; zapravo,

ne smijem ti pomoći.«

«Zašto?» ljutito upita Tilda. «Kakve su to tajne koje ja ne smijem

saznati?«

Rudolph nije odgovorio. Promatrao je njezino lice. Plave su joj oči

bile zabrinute, a usne je srdito napućila.

'U pravu sam', pomislio je, 'izgleda baš poput malog, nesretnog

anđela.'

Tilda je u tom trenutku izgledala nekako eterično i duhovno, no

usprkos njezinom dječjem izgledu, iz nje je zračilo nešto ženstveno i

zavodljivo.



91 By Glorij@

Ustala je s kreveta.

«Onda dobro«, reče ona hladno. «Ako mi ti nećeš reći, prije ili

kasnije ću naći nekoga tko hoće. Raspitivat ću se sve dok ne dobijem

odgovor!«

«Muž će odgovoriti na sva tvoja pitanja«, oštrim tonom reče

Rudolph.

«Sumnjam», prasne Tilda. «Mislim da će i on biti kao svi vi ostali i

reći da sam premlada, preglupa, prelijepa, preružna, previsoka, preniska,

zapravo bilo što, samo da mi ne mora reći istinu. Nisam znala da su

muškarci tako bezosjećajni.«

Rudolph se gotovo preko volje nasmiješio.

«Zvučiš poput mačića koji frkće na bulterijera. Imam osjećaj da

nisi upoznala mnogo muškaraca.«

«Mislila sam da si ti drukčiji od drugih«, reče Tilda, misleći na

svoje pompozne rođake.

«Bojim se da sam te razočarao.«

«I jesi!«

Otišla je u kuhinju.

Nije mogla vjerovati da ju Rudolph nije htio poljubiti; da nije htio

da osjeti onaj predivni, zavodljivi osjećaj koji je prostrujao njezinim

tijelom i zapalio ga dok su njegove usne bile na njezinima.

Tiho je uzdahnula.

'Znači, to je poljubac!' pomisli ona. 'Iako ga više nikada neću

vidjeti... barem imam uspomenu!'

Ta ju je pomisao boljela, ali odlučila je da neće dopustiti da on to

vidi. Uzela je prazni vrč i otišla do ulaznih vrata.

Otvorila je vrata i stala kao ukopana.

Vani je bio vojnički časnik odjeven u svečanu uniformu koji je

očito upravo htio pokucati na vrata. Iza njega je bio vojnik koji je držao

uzde dva konja.

«Guten Morgen!, reče časnik.

Tilda uplašeno pogleda preko ramena.

Bila je sretna što se sjetila zatvoriti vrata spavaće sobe. Htjela ih je

zalupiti jer je bila ljuta, ali nije ih dokraja zatvorila, iako je bilo nemoguće

izvana pogledati u sobu.

«Što želite?» uplašeno upita.


92

By Glorij@

«Ne želimo Vas uznemiriti«, reče časnik.

Pogledao joj je ruku i uočio vjenčani prsten, pa dodao: «meine

Frau.»

Tilda nije uspjela odgovoriti, pa je on nastavio:

«Mogu li s Vama na trenutak porazgovarati? Neću Vas dugo

zadržati.«

Tilda se teškom mukom sabrala.

«Naravno, Herr Leutnant», odgovori ona, prepoznavši čin na

njegovu ramenu.

«Smijem li ući?« upita poručnik. «Bit će mi čast, Herr Leutnant.»

Tilda je munjevito razmišljala.

'Ovaj časnik očito traži Rudolpha', pomislila je.

Rekao je da je napustio dužnost bez dopuštenja. Ti su ga vojnici

sigurno htjeli uhititi i vratiti ga u njegovu pukovniju, gdje će mu suditi i

kazniti ga.

'Moram ga spasiti!' pomislila je.

Prešla je malu kuhinju i odložila vrč pored sudopera. Odlučila je

biti ljubazna, vrlo šarmantna i uvjeriti časnika da ništa ne zna.

Poručnik je zastao u sredini kuhinje i počeo skidati rukavice.

«Imate ugodnu kućicu, meine Frau.» «Nije moja«, odgovori Tilda.

«Pripada mojoj svekrvi. Moj muž i ja... došli smo je posjetiti.« «Je li Vaš

muž ovdje?« «Trenutno nije«, odgovori Tilda.

«U tom slučaju, popričao bih s Vama.«

«Naravno», nasmiješi se ona. «Sjednite, molim Vas.« Pokazala je

na stolicu na kojoj bi bio leđima okrenut prema sobi. «Hvala Vam», reče

on. «Da skuham kavu, Herr Leutnant?» «Ne, hvala, ali lijepo od Vas. Kako

se zovete?«

«Frau Weber.»

Tilda sjedne na stolicu s druge strane stola.

Pomislila je da je poručnik bio zgodan. Imao je kovrčavu plavu

kosu, pravilne crte lica i sivoplave oči koje su je zadivljeno promatrale.

Pogledala ga je i tiho rekla:

«Kako Vam mogu pomoći? Rado ću to učiniti.«

«Vrlo ste ljubazni, meine Frau.»

«Molim Vas, objasnite mi zašto ste ovdje«, reče Tilda.

«Pokušavam saznati je li itko u ovome selu vidio mladića u



93

By Glorij@

bavarskoj nošnji«, odgovori poručnik.

«Ovdje ima mnogo mladića u bavarskim nošnjama«, s osmijehom

odgovori Tilda.

«Znam», reče poručnik. «Loše sam se izrazio. Ovaj je čovjek, koji je

zadnji puta viđen u blizini Linderhofa, iznimno zgodan. Mislim da biste

ga uočili da ste ga vidjeli.«

«Je li zgodan poput Vas?« upita Tilda.

«Laskate mi, meine Frau! Mnogo je zgodniji!«

«Ne vjerujem da je tako!« reče Tilda s djetinjim iznenađenjem.

«No, svi su muškarci zgodni u ovome dijelu Europe. Mislim da više

nikada neću pogledati nijednog Engleza.«

«I mislio sam da ste Engleskinja«, reče poručnik. «Ako smijem

primijetiti, meine Frau, neki od naših muškaraca jesu zgodni, ali nijedna

ovdašnja djevojka nije lijepa kao što su Engleskinje.«

Tilda mu se slatko nasmiješi.

«Hvala Vam», reče. «Znam da mi laskate, ali volim kad mi laskaju.«

«Siguran sam da bi Vam mnogi muškarci rado laskali», reče

poručnik prisnijim tonom.

Tilda pomalo posramljeno skrene pogled.

«Želite li...», započne poručnik, pa zašuti.

«Što ste htjeli reći?» upita Tilda.

«Nadam se da me nećete smatrati nepristojnim«, reče on, «ali,

pitao sam se biste li možda sa mnom htjeli poći na večeru? Nedaleko

odavde je jedna dobra gostionica, zove se Royal Boundary..»

Tilda sramežljivo spusti pogled.

«Vrlo ste ljubazni, Herr Leutnant», reče ona, «voljela bih, ali to ne

bi bilo drago mome mužu.»

«Koliko ćete ostati ovdje?» upita poručnik.

«Moj muž odlazi krajem sljedećeg tjedna, a ja ću ostati još malo.»

Nakon kraće tišine, poručnik reče:

«U tom slučaju, možda bih Vas mogao opet posjetiti?»

«Ne mogu Vas... spriječiti da dođete, mein Herr.»

«Onda ću doći», reče poručnik. «Molim Vas da iskažete malo

topline usamljenome vojniku, meine Frau.»

«Ne vjerujem da nema... drugih žena koje bi se voljele pobrinuti

da ne budete... usamljeni, Herr Leutnant.»


94

By Glorij@

«Ali, one ne izgledaju kao Vi, meine Frau.»

Nevoljko je ustao sa stolice.

«Moram krenuti dalje», reče on. «Doći ću sljedeći tjedan da Vas

upitam jeste li možda vidjeli tog mladića. A namjeravam Vas i opet

pozvati na večeru.»

«Niste mi rekli ime tog čovjeka kojega tražite», reče Tilda.

«Prijatelji ga zovu Rudolph», reče poručnik. «Prezime nije bitno.

Možda ga je promijenio. On je zapravo Obernijanac.»

«Imat ću to na umu», reče Tilda.

«Kako Vam mogu zahvaliti što ste tako ljubazni - i tako lijepi?»

upita poručnik.

Dok je govorio, uzeo je Tildu za ruku i prinio je usnama. Usne su

mu bile tople i čvrste na njenoj koži.

«Brojit ću sate do kraja drugog tjedna», reče on.

«Aufwiedersehen, meine Frau.»

«Aufwiedersehen, Herr Leutnant.»

Svečano joj je salutirao, pa uzjahao i krenuo prema šumi.

Tilda zaključa vrata i spusti zasun.

Na trenutak je zastala smiješeći se.

«Tilda!»

Glas iz sobe zvučao je autoritativno. Prešla je kuhinju i otvorila

vrata sobe. «Zar nisam bila lukava?» upita ona. «Dođi ovamo!»

Poslušno je krenula prema Rudolphu, a kad se približila krevetu,

shvatila je da se mrštio i da je izgledao bijesno. Čvrsto ju je uhvatio za

zglob.

«Kako se usuđuješ!» vikne on. «Kako se usuđuješ zavoditi tog

prokletog poručnika?«

«Raspitivao se o tebi!» odgovori Tilda. «Da nisam bila ljubazna

prema njemu, vjerojatno bi pretražio kuću.»

«Ljubazna? Ti to zoveš ljubaznošću?» bijesno upita Rudolph.

Iznenada ju grubo povuče u zagrljaj.

«Tilda! Tilda!» promuklo je uzviknuo i zarobio joj usne svojima.

Ljubio ju je divlje i strastveno i nije joj dao da dođe do daha.

Isprva je osjetila samo bol.

Kad su kroz nju prostrujali onaj isti zanos i ekstaza koje je osjetila

prije, Rudolph je oslobodio njene usne i rekao:



95

By Glorij@

«Moja si! Čuješ li me? Moja si, i ne mogu te izgubiti.«

Tilda mu nije dospjela odgovoriti jer ju je opet počeo divlje ljubiti,

čvrstim, zahtjevnim, ljutitim poljupcima od kojih je osjećala bol i ekstazu

koju je bilo nemoguće opisati riječima. Osjetila je kako drhti u njegovu

zagrljaju.

Zatim se soba oko nje zavrtjela i postala je dio njega. Njegovi su

divlji, gorući poljupci u njoj probudili jednako žestoku vatru.

Tilda je polako shvatila da Rudolph više nije bio ljut.

Počeo ju je ljubiti polako i posesivno i kao da ju je poljupcima

činio dijelom njega. Više nije imala svoje volje ni identiteta.

Bila je njegova!

Kad je progovorio, njegov je glas odrazio ono što je već znala i bez

riječi.

«Moja si! Pripadaš meni!» rekao je. «Zlato moje, sada znam da ne

mogu živjeti bez tebe!»

Mnogo kasnije, Tilda sramežljivo reče: « Volim te!»

«I ja tebe volim, mali moj anđele», odgovori Rudolph. «Zato sada

moramo skovati planove.»

«Kakve planove?» upita Tilda.

Rudolph duboko uzdahne.

«Neće biti lako učiniti ono što želimo.»

«Želim da me opet poljubiš», šapne Tilda.

«I ja, zlato moje», odgovori Rudolph, «ali, moramo misliti na

budućnost.»

«Zašto?»

On se nasmiješi.

«Iako je ovo mjesto naš mali raj, ne možemo ovdje ostati do kraja

zivota.»

Dok je govorio, Tilda se sjetila lady Crewkerne i profesora koji su

je čekali u Münchenu; princa Maximiliana koji je obavljao pripreme za

njihovo vjenčanje; kraljice u Windsoru koja ju je smatrala engleskom

veleposlanicom.

«Nista nije važno osim tebe!» uzvikne ona. «Ne mogu me prisiliti

da se udam za nekoga koga ne volim!»


96

By Glorij@

«Moraš razvrgnuti zaruke», reče Rudolph. «Bit će ti teško, draga,

ali moraš biti čvrsta. »

«Neću se udati za njega!»

«Neću ti to ni dozvoliti», odgovori on i čvrsto joj stisne ruku.

«Zar ne bismo mogli... jednostavno pobjeći?« upita Tilda.

Rudolph odmahne glavom.

«Ti si maloljetna, zlato moje. Tvoji roditelji ili skrbnici bi te

zakonski mogli prisiliti da se vratiš i mi protiv toga ništa ne bismo mogli

učiniti.»

Tilda ga zagrli.

«Ne mogu te se odreći.«

«Nećeš ni morati«, dubokim glasom reče Rudolph. «Vjenčat ću se s

tobom usprkos svim preprekama.«

Poljubio ju je u čelo, pa rekao:

«Sada znam da ne bih mogao biti sretan bez tebe.«

«Kada si me zavolio?« upita Tilda.

«Mislim da se to dogodilo dok smo bježali iz Münchena u

policijskim kolima. Bila si tako hrabra, mirna i uopće nisi histerizirala.»

Nasmijao se.

«Ponašala si se kao da smo otišli na popodnevnu vožnju parkom.

To me je zadivilo, a na mjesečini si izgledala poput planinske nimfe iz

mojih snova.«

«Nikada nisam vidjela privlačnijeg muškarca od tebe», reče Tilda.

«Zaljubila sam se u tebe čim sam te prvi put ugledala.»

Pomislila je da je to bila istina.

Zaljubila se kada ga je vidjela u šumi pored Linderhofa, kada je

ljubio Mitzi.

Tada nije shvaćala da joj se dogodila ljubav. Znala je samo da su

njegovo lice, njegov glas i sve na njemu u njoj izazivali dotad nepoznati

osjećaj.

Bila je to ljubav, a ona je tada nije prepoznala.

Rudolphov se stisak pojačao.

«Što će biti s nama, draga, ako ne uspijemo ostati zajedno?» upita

on.

«Moramo! Moramo ostati zajedno!»



97

By Glorij@

Još dok je govorila, sjetila se kraljice, majke i princa Maximiliana i

znala je da joj je Rudolph bio važniji od svih njih.

«Moramo se vjenčati prije nego što nas itko dospije spriječiti»,

reče on polako.

«Ali, rekao si da me moji roditelji zakonski mogu prisiliti da se

vratim», uplašeno reče Tilda.

«Mogli bi», odgovori Rudolph, «ali nije vjerojatno da će to učiniti

kad se vjenčamo. Ne smiju saznati ništa o našim namjerama prije nego

što bude prekasno da se umiješaju.«

«Da, naravno«, reče Tilda. «Oni prvenstveno žele izbjeći skandal.«

Shvatila je da će skandal ionako izazvati, ali nije ju za to bilo briga.

«Pokušavam smisliti što bi bilo najbolje učiniti«, reče Rudolph.

Dok su razgovarali, začuli su kako su se ulazna vrata otvorila i

ukočili se.

Začuli su glas gđe Sturdel: «To sam samo ja. Vratila sam se po

tinkturu opija.«

Tilda se oslobodila Rudolphova zagrljaja i ušla u kuhinju.

Gospođa Sturdel je s police uzela bočicu tinkture i nekoliko

ručnika.

«Je li se dijete rodilo?« upita Tilda.

«Da», odgovori gđa Sturdel. «I bila sam u pravu - djevojčica je!«

«Drago mi je što je sve završilo«, reče Tilda. «Je li majka dobro?«

«Malo je histerična«, odgovori gđa Sturdel. «Zato mi treba

tinktura, iako joj neću dati toliko koliko je Vaš muž popio!«

«Gospođo Sturdel!« pozove je Rudolph. «Mogu li s Vama na

trenutak porazgovarati?« «Naravno», odgovori gđa Sturdel. Odložila je

bočicu i ručnike na stol i rekla Tildi:

«Gospođo Weber, budite ljubazni i skuhajte kavu.«

«Želite li nešto jesti?« upita Tilda. «Mogu nešto skuhati.«

«Ne bih odbila kajganu«, odgovori gđa Sturdel. «Otkako sam

otišla, nisam sjela i odmorila se.«

«Napravit ću Vam kajganu«, reče Tilda.

Zaposlila se pripremanjem ručka, razmišljajući o čemu bi Rudolph

mogao razgovarati s gđom Sturdel. Dosta su dugo proveli pričajući.

Kad je ručak napokon bio gotov i kad ju je Tilda pozvala, žurno je

izašla iz sobe i na brzinu pojela kajganu.


98

By Glorij@

«Moram se vratiti«, reče ona i ispije kavu u jednom gutljaju.

«Hvala Vam, gospođo Weber, doista ste me osnažili!«

Spustila je šalicu.

«Učinit ću što ste me zamolili, gospodine Weber», dovikne ona

Rudolphu, «ali, sumnjam da će se kočijaš stići vratiti prije dva.»

«To mi odgovara«, dovikne Rudolph. «Hvala Vam!»

Gospođa Sturdel je požurila stazicom, a Tilda se vratila u sobu.

«Što si dogovorio?» upita ga. «Dođi ovamo!» reče Rudolph.

Prišla mu je, netremice ga gledajući. Kad je sjela pored njega, uzeo

ju je za ruku i ozbiljnim tonom upitao:

«Vjeruješ li mi, draga?»

«Znaš da ti vjerujem», odgovori Tilda.

«Onda želim da prihvatiš moje planove», reče on. «Neće ti biti

lako, ali kunem ti se da činim ono što je najbolje za nas.»

«Ostavit ćeš me?» pronicljivo upita Tilda.

«Samo na dva - možda tri dana», odgovori on. «Moram obaviti

mnogo priprema za naš zajednički život, ali obećajem ti da ćemo biti

zajedno i da nas ništa neće spriječiti.»

«To je sve što sam htjela cuti», šapne Tilda.

Prinio je njenu ruku svojim usnama i strastveno je poljubio.

«Volim te!» reče on. «Tako te neobuzdano, tako potpuno volim da

ne mogu naći riječi kojima bih te uvjerio da ništa, baš ništa, čak ni sam

Bog ne može spriječiti da postaneš moja žena!»



99

By Glorij@

Sedmo poglavlje

Kočija je stigla do predgrađa Münchena. Tilda je gledala kroz

prozor i rekla gđi Sturdel: «Sve je prilično tiho!»

«Uvijek se dogodi isto», s negodovanjem reče gđa Sturdel.

»Studenti svih uznemire, dovedu se u neugodne situacije, a onda se vrate

na Sveučilište kao da se ništa nije dogodilo!«

Tildi se činilo da se sve dogodilo prebrzo da bi imala vremena

razmisliti o svemu.

Rudolph joj je rekao da se dogovorio s gđom Sturdel da će ga

seoski kočijaš odvesti u Oberniju.

«Rekla mi je da mu se može vjerovati i da neće previše

zapitkivati«, rekao joj je.

«Zar ne mogu poći s tobom?« molećivo ga je upitala.

«Ne, draga«, odgovorio je. «Moraš otići u München da se javiš

ujaku i da zaručniku kažeš da se ne možeš udati za njega.«

«Ne želim te ostaviti«, prosvjedovala je Tilda.

«Nećemo dugo biti razdvojeni«, utješno joj je rekao Rudolph.

«Kada pripremim sve za naše vjenčanje, poslat ću po tebe i onda nas više

nitko i ništa neće razdvojiti.«

«Jesi li siguran u to?» upitala je Tilda.

Čvrsto ju je zagrlio.

«Kako da te uvjerim da želim samo tebe?« upita on. Tilda ga je

pogledala blistavim očima. «Uvjeri me», šapnula je.

Ljubio ju je sve dok opet nije postala dijelom njega i nije mogla

misliti ni na što drugo osim na divotu njihova poljupca.

Onda je rekao:

«Poslat ću nekoga po tebe ili ću doći osobno, a kada se vjenčamo,

izazvat ćemo cijeli svijet da nas pokuša rastaviti. »

«Hoće li netko pokušati?» upita Tilda zabrinuto. «Tko god pokuša,

neće uspjeti», uvjereno reče on. Uspio se sam obući, iako je Tilda znala da

je pritom trpio jaku bol.

Kad je bilo blizu dva sata, rekao je:


100

By Glorij@

«Idem van; gospođa Sturdel je rekla da će me kočijaš dočekati na

cesti.»

«A što ću ja?» upita Tilda. «Kako ću se vratiti u München?»

«Kada stignem u svoju zemlju, poslat ću kočiju s poslugom da tebe

i gđu Sturdel preveze u München.»

«Gospođu Sturdel?» iznenađeno uzvikne Tilda.

«Nisi valjda mislila da bih te pustio da odeš sama, bez ikoga da

pazi na tebe?» reče Rudolph. «Gospođa Sturdel je Bavarka i siguran sam

da će se ona vrlo učinkovito obračunati sa studentima ako prema vama

budu nepristojni ili agresivni.«

«Ona se složila s tim?» iznenađeno upita Tilda.

«Objasnio sam joj koliko je to važno za našu sreću.»

«Nisi joj valjda rekao da nismo vjenčani?»

Rudolph se nasmiješio.

«Ne, rekao sam joj da smo se vjenčali, ali da to još nisam objavio

svojim roditeljima. Bit će vrlo uzrujani, i zato se u Oberniju moram vratiti

sam.»

Tilda se nasmijala.

«Moram ti čestitati na mašti!»

Rudolph progunđa: «Mrzim lagati, posebno kad se radi o tebi. Ali,

spreman sam učiniti sve za našu budućnost i ne biram sredstva ako će to

rezultirati našim vjenčanjem. »

Osjetila je nelagodu kad joj je palo na pamet koliko je ona njemu

lagala.

Što će reći kada sazna njeno pravo ime i da se trebala udati za

princa njegove zemlje?

No, tada se pokušala uvjeriti da bi je Rudolph volio ma tko ona

bila.

Znala je da mu ne bi bilo pametno reći istinu dok se ne vjenčaju, ili

barem dok planovi za vjenčanje ne odmaknu predaleko da bi se odustalo.

Pomisao da bi je mogao žrtvovati zbog svog patriotizma i odanosti

svom vladaru navela ju je da se strese od straha.

'Moram se udati za njega! Moram!' rekla je sama sebi.

Znala je da sada nikako nije mogla sklopiti mariage de convenance

jer je bila zaljubljena u drugog muškarca.

U Engleskoj brakovi s neznancima nisu bili neuobičajeni, kao ni



101 By Glorij@

budućnost kakvu bi imala da je sve išlo po planovima kraljice Victorie i

njezinih roditelja.

No, sada je Rudolph u njoj probudio nešto što nije ni znala da

postoji. Zbog plamena koji je u njoj probudio kad ju je poljubio, zanosa i

ekstaze koje je osjećala kad bi je dodirnuo, znala je da više nije mogla

zamisliti budućnost bez njega.

Usprkos svemu tome, Tilda nije mogla shvatiti kako je tako brzo

spoznala ljubav, koju nije osjećala samo prema njemu, već i prema

cijelome svijetu.

U njenu je srcu postojao samo Rudolph - njegova ljubav za nju i

njezina za njega. Ništa drugo nije bilo važno.

Položaj, bogatstvo, ugled, ponos - sve je to zaboravila! Njezino je

srce kucalo samo zbog toga što mu je bila blizu i što ju je volio.

Rudolphov plan da ode u Oberniju protekao je tako glatko da je

samu sebe uspjela uvjeriti da će se budućnost srediti sama od sebe i da

se ne mora bojati.

Na odlasku ju je strastveno poljubio u maloj kuhinji.

«Čuvaj se, mali moj anđele!» rekao je.

«Brojit ću minute do našega ponovnog sureta.»

«Toliko me boli što te moram ostaviti.»

«Zašto ne bismo ostali ovdje još nekoliko dana?»


«Zlato moje, zar ti doista misliš da bih mogao spavati s jastucima

između nas?»

«Mogli bismo ih... maknuti!» šapne Tilda. Privukao ju je još bliže.

«Tilda, Tilda! Nemaš pojma što tražiš od mene!» «Jesam li nešto

pogrešno rekla?» «Nisi, zlato moje, ali anđeli ne shvaćaju mane običnih

smrtnika.» «Ne shvaćam.«

«Objasnit ću ti kad se vjenčamo«, promrmlja Rudolph. «Onda se

vjenčajmo brzo», zamoli Tilda. Rudolph ju je poljubio u čelo. «Što brže

bude moguće - kunem se.» «Bit ćeš oprezan? Bojim se da te ne uhiti

policija... ili vojska.« «Čuvat ću se, zbog tebe.»

Ljubio ju je sve dok nije ostala bez daha, a onda je otišao do kočije

koja ga je već čekala. Jako je šepao i bilo je očito da ga je noga boljela.

Vunena je čarapa prikrivala zavoj. Tilda je pomislila da nije

vjerojatno da će itko pomisliti da je student kojega je tražila policija ili


102

By Glorij@

vojnik kojemu je za petama bila vojska. No, užasno se bojala da će ga u

Oberniji dočekati poručnik ili neki drugi časnik.

Sada, dok su se približavale Münchenu, mučile su je tjeskobne

misli. Što ako joj se, nakon svega, više ne javi? Sto ako su ga zatvorili u

obernijski zatvor ili u neku baraku i ako joj se ne bude mogao javiti?

Onda je samu sebe uvjerila da pretjeruje. Morala je ostati mirna i

hladnokrvna jer bi to Rudolph od nje očekivao.

Kad je netko zakucao na vrata i uzbunio gđu Sturdel, već je skoro

bilo pet sati. Ona se u bungalov vratila pola sata ranije i obavijestila Tildu

da je pacijentica dobro i da ju vjerojatno više neće trebati do sljedećega

jutra.

Zatim se iz radne odjeće presvukla u svoju najbolju haljinu.

Sjedile su i pile čaj kad se začulo kucanje. Gospođa Sturdel je

otvorila vrata i ispred njih ugledala muškarca u livreji.

«Kočija je spremna, gnädige Frau», rekao je naklonivši se.

«Dolazimo odmah«, odgovorila je gđa Sturdel.

Posudila je Tildi vuneni šal jer je večer bila prohladna.

«Što ako nas netko vidi?« zabrinuto upita Tilda.

«Ako nas i vide, neće nam dospjeti postavljati pitanja, barem ne

dok se ja ne vratim«, odgovori gđa Sturdel i nasmiješi se.

Tilda se trudila da suzbije nervozu i požurila je niz krivudavi putić

koji je vodio do glavne ceste.

U podnožju brda nalazila se zatvorena kočija kakvom se inače

vozio i grof od Forthamptona.

Kočijom su upravljala dva kočijaša, a iza je bio lakaj.

Kočija nije bila posebno nakićena, ali vidjelo se da su u

četveropregu bili plemeniti konji. Tilda je znala da je to značilo da je

Rudolph bio imućan.

Pomislila je da joj ne bi bilo važno je li bogat ili siromašan; voljela

bi ga i da ništa nije imao.

No, ipak se nadala da je dovoljno bogat da na neki način smanji

bijes njenoga oca kada sazna da je odbila položaj «Njezinoga Kraljevskog

Veličanstva« i radije postala obična građanka Obernije.

Dok su brzo putovali do Miinchena, gđa Sturdel je rekla:

«Gospodo Weber, moram Vam reći da mi ovo čini veliko



103

By Glorij@

zadovoljstvo. Ne putujem često kočijom, a jako se volim voziti.«

«Drago mi je», nasmiješi se Tilda. «Vrlo ste ljubazni što ste pošli sa

mnom.«

«Vaš se muž zabrinuo za Vas«, reče gđa Sturdel. «Sigurna sam da

znate da je vrlo zaljubljen! Ah, baš ste sretan par! U svijetu je danas

toliko nesreće da je zadovoljstvo vidjeti dvoje ljudi koji su doista stvoreni

jedno za drago.»

«Doista to mislite?» upita Tilda.

«Sigurna sam u to», reče gđa Sturdel. «Nisam vidjela ljepši par od

vas dvoje. Da niste tako lijepi i da nije toliko zaljubljen, Vaš bi muž

sigurno imao mnogo obožavateljica!*

«Drago mi je što nije tako», tiho reče Tilda.

Nije mogla, a da ne osjeti ljubomoru prema Mitzi i drugim ženama

u koje je bio zaljubljen prije nego što je sreo nju.

Bio je tako izrazito zgodan da je znala da je sigurno imao mnogo

žena u životu. Ali, nju je volio!

Nije sumnjala u njegovu iskrenost. Iako ju je u prvi mah bio

spreman pustiti, iznenada se predomislio.

Vjerovala je da je to bilo zato što ne bi mogao živjeti bez nje, kako

joj je i rekao.

Tilda tiho uzdahne.

Bit će teško čekati da joj se javi i, kada do toga dođe, reći lady

Crewkerne da se ne želi udati za princa.

Molila se da u međuvremenu nije došla prinčeva poruka u kojima

im nalaže da odmah krenu u Oberniju. Nije se usudila reći Rudolphu da

bi mogla imati problema oko ostanka u Münchenu.

Zatim je samu sebe uvjerila da će nešto smisliti; čak je bila

spremna leći u krevet i praviti se da je bolesna. Brinula se kako će primiti

njegovu poruku jer je on mislio da se preziva «Hyde».

No, nije mu htjela još više lagati da ne bi postao sumnjičav.

Odlučila je da će na hotelskoj recepciji reći da sve poruke naslovljene na

«Tildu Hyde» proslijede izravno njoj.

'Možda će pomisliti da je to čudno, ali nije važno', pomislila je.

Filozofski je slegnula ramenima. Radoznalost hotelskog osoblja

nije bila njezina briga. Bilo je važno samo da Rudolph ne posumnja u nju.

Kočija se sada kretala glavnim ulicama Münchena. Spuštao se


104

By Glorij@

mrak, a plinske su svjetiljke mutno svjetlile u sumraku.

Na cesti je bilo mnogo ljudi; nitko nije žurio, a mnogi su sjedali na

vanjske terase prepunih kafića.

«Uskoro ćemo stići do hotela«, primijeti gđa Sturdel.

«Još jednom Vam zahvaljujem», reče Tilda. «Ne vjerujem da bi

itko bio ljubazniji prema nama od Vas.»

«Bilo mi je zadovoljstvo», odgovori gđa Sturdel. «Iskreno rečeno,

unijeli ste malo uzbuđenja u moj život. Još ću se dugo smijati kad

pomislim kako vas je bakin pokrivač sakrio od Herr

Oberpolizeinspektora! Pamtit ću i ovu vožnju. Doista mi je bilo

zadovoljstvo! »

«Žao mi je što ste prešli tako dug put, samo da se odmah vratite

natrag», reče Tilda.

«Ne brinite za mene», reče gđa Sturdel. «Udobno ću se zavaliti u

sjedalo i pretvarati da sam ugledna dama koja se u privatnoj kočiji vozi

na primanje kod gradonačelnika! »

Tilda se nasmije. Konji su uskoro stali, a Tilda se nagnula i

poljubila gospođu Sturdel u obraz.

«Pisat ću Vam čim se smjestimo», reče ona. «Možda ćete nas

jednoga dana doći posjetiti?«

«Vrlo rado. Molim Vas, nemojte me zaboraviti pozvati.»

«Neću», reče Tilda i opet je poljubi. «Muž i ja ćemo Vam zauvijek

biti zahvalni. »

Kad je izašla iz kočije, odjednom je osjetila strah i postala svjesna

kako je nemoćna. Ali onda je odlučno uzdignula glavu.

Kakve veze ima što će drugi reći?

Rudolph ju je čekao! Rudolph će se vjenčati s njom! Rudolph ju je

volio!

Prošla je kroz predvorje i škriputavim liftom otišla na prvi kat.

Učinilo joj se da ju je liftboj radoznalo pogledao, ali nije ništa

rekao. Kad je stigla na prvi kat, prišla je vratima salona koji je bio dio

njihova apartmana.

Duboko je udahnula, pa otvorila vrata.

Na teškom divanu presvučenom brokatom sjedile su tri osobe. Svi

su se okrenuli i zapanjeno je pogledali.

Profesor je prvi progovorio:



105

By Glorij@

«Lady Victoria!»

«Žao mi je ako ste me čekali...», započne Tilda.

U tom je trenutku prepoznala treću osobu.

Bio je to mladić koji se nije mnogo promijenio, iako ga je

posljednji put vidjela prije sedam godina.

Francis Tetherton bio je njezin bratić i ataše u britanskom

veleposlanstvu u Oberniji.

«Kada dođeš u Oberniju, vidjet ćeš Francisa», rekla joj je majka.

«Znam da ti je oduvijek bio dosadan, ali morat ćeš biti ljubazna prema

njemu i s vremena na vrijeme pozivati ga u palaću.»

No, Tilda je sada Francisa gledala drukčijim očima. Prešla je

prostoriju ispruživši ruke prema njemu.

«O, Francise, tako mije drago što te vidim!» uzviknula je.

Feminizirani, pompozni i prilično glupi Francis Tetherton odgovori:

«Victoria, toliko smo se zabrinuli zbog tebe!»

«Doista smo se brinuli!» oštro reče lady Crewkerne. «Gdje ste bili,

lady Victoria, i zašto nam se niste javili nakon one sramotne večeri koju

ste proveli s profesorom? Sigurno možete zamisliti koliko sam se

uznemirila!»

Tilda pogleda profesora.

Shvatila je da ga je lady Crewkerne vjerojatno dobro izgrdila jer je

izgledao kao da se duboko ispričava. Sažalila se nad njim.

«Vjerujem da Vam je profesor rekao da sam za sve kriva ja»,

odgovori Tilda.

«To Vi tako vidite!», otrovno reče lady Crewkerne. «Kako se

mogao usuditi da damu Vašega položaja odvede...»

«Čekajte malo!» reče Tilda. «Da razjasnim. Profesor me nije

nikamo odveo... samo me je otpratio jer je znao da bih otišla, s njim ili bez

njega... znači, sama!»

Vidjela je da su njezine riječi i ton iznenadili lady Crewkerne, pa

nastavi:

«Štoviše, mislim da Vam profesor nije spomenuo da me je samo

njegova hrabrost spasila da me studenti ne pregaze ili, što je još gore,

ustrijele! Spasio mi je život i uvijek ću mu biti zahvalna.»

«Profesor nam to nije rekao», reče lady Crewkerne malo blažim


106

By Glorij@

tonom.

«Čini mi se da je profesor postupio hrabro u vrlo teškim

okolnostima«, pompozno i polako reče Francis Tetherton. Ta je njegova

osobina Tildu oduvijek nervirala.

No, sada je imala dobar razlog da bude ljubazna prema njemu i

laskala mu je posvećujući mu pažnju dok je neumorno hvalila profesora,

poboljšavši tako njegov ugled u njihovim očima.

Također je izmislila dugu i pomalo zbrkanu priču o tome kako su

je studenti otjerali u siromašni dio grada gdje se sklonila u kući ljubazne

babice.

Vani su neprestano bješnjeli neredi i babica ju je tek te večeri

mogla otpratiti do hotela.

Sve je to zvučalo uvjerljivo, a, osim toga, lady Crewkerne i ostali

nisu imali izbora - morali su prihvatiti njezinu verziju događaja.

Kad je Tilda završila svoju priču, lady Crewkerne reče:

«Lady Victoria, sigurna sam da se želite okupati i riješiti se toga

čudnog kostima koji nosite.»

«Da», odgovori Tilda, «no, najprije želim u četiri oka razgovarati

sa svojim bratićem. Nešto ga želim pitati. Molim Vas da nas ispričate.»

«Naravno, lady Victoria», reče lady Crewkerne. «Idem reći Hanni

da Vam pripremi stvari u spavaćoj sobi.»

Nakon što su profesor i ona izašli, Tilda se okrene prema bratiću.

«Želim da mi učiniš uslugu, Francise.» «Kakvu?» upita on.

«Prije nego što ti kažem», odgovori Tilda, «moram te pitati zašto

si tu.»

Učinilo joj se da ju je uznemireno pogledao.

«Veleposlanik je smatrao da moram doći i uvjeriti te da pripreme

za tvoj doček u Oberniji napreduju.»

«Ali još uvijek nije sve spremno?» upita Tilda.

«Nažalost, nije», odgovori Francis Tetherton.

«A tko je za to kriv?»

Nastala je znakovita tišina, a onda Francis Tetherton odgovori:

«Njegovo Veličanstvo ne želi da dođeš prije nego što sve bude

spremno.»

«Zna li on da sam ovdje?»

«Naš veleposlanik je u kontaktu s premijerom i Kabinetom»,



107

By Glorij@

odgovori Francis Tetherton. «Shvaćamo da je svako daljnje

odugovlačenje neugodno, ali doista ne možemo ništa učiniti bez

dopuštenja Njegovoga Veličanstva.«

«U tom ćeš mu slučaju lako prenijeti moju molbu», polako reče

Tilda.

«Kakvu molbu?» upita Francis Tetherton.

«Želim - ne, inzistiram na tome da upoznam princa prije nego što

uđem u Oberniju.»

Francis Tetherton je zabrinuto pogleda.

«Ali, to je nemoguće! Dogovoreno je da se formalno upoznate na

stepenicama pred palacom.»

Tilda mu ništa nije odgovorila i on nastavi:

«Na granici će te dočekati premijer, ministar vanjskih poslova i

britanski veleposlanik. Zatim ćeš se s njima odvesti u glavni grad gdje će

te dočekati princ Maximilian.»

Tilda duboko udahne.

«Ne pristajem na ništa od toga ako se princ odbije sa mnom

susresti nasamo. Svejedno mi je hoće li to biti ovdje ili negdje drugdje.»

«Ne razumijem», reče Francis Tetherton.

«Sasvim je jednostavno«, odgovori Tilda. «Želim se neformalno

sastati s njim i porazgovarati. To se mora dogoditi prije nego što uđem u

Oberniju.»

«To nije moguće! Jednostavno nije!« uvjereno uzvikne Francis

Tetherton.

«U tom će me slučaju premijer, ministar vanjskih poslova i

britanski veleposlanik morati dovijeka čekati«, reče Tilda.

«Victorijo, ne možeš tako govoriti!«

«Mogu!»

«Ali, princ je kraljevske krvi! On vlada državom! Ne mogu mu

narediti da dođe kao da je neki nevažni civil.»

«Ali, on je moj budući muž», odgovori Tilda, «i pretpostavljam da

kao njegova buduća žena imam određene privilegije? U svakom slučaju,

želim se s njim naći nasamo i želim da ti to dogovoriš!«

«Ne mogu! Moraš uvidjeti da ja tu ne mogu ništa učiniti; ne bi

mogao ni sam veleposlanik! Ako želiš razgovarati s Njegovim

Veličanstvom, morat ćeš to učiniti nakon dolaska u Oberniju.»


108

By Glorij@

«Bit ćeš ljubazan i svima ćeš objasniti da dolaska neće biti ako

princa ne budem vidjela prije toga.»

«To je najapsurdniji zahtjev koji sam ikada čuo», ljutito reče

Francis Tetherton.

Tilda upadljivo zijevne.

«Vrlo sam umorna, Francise», reče ona, «mislim da ću poći na

spavanje. Vjerujem da ćeš ostati na večeri, ali o ovome ne možemo

razgovarati pred lady Crewkerne ili profesorom.»

«Ne želiš da saznaju za tu tvoju ludu ideju?» drsko upita Francis

Tetherton.

«Mislim da ti nije u interesu da im to govoriš», reče Tilda

nasmiješivši se, «jer me nitko i ništa neće razuvjeriti. Namjeravam se

sastati s princom Maximilianom. Ako ga ti o tome ne obavijestiš, naći ću

nekoga tko hoće.»

«To je nemoguće !» ponovi Francis Tetherton.

«U tom slučaju možeš reći princu da se vraćam u Englesku.»

«Ne mogu vjerovati da sam te dobro čuo», progunđa njezin bratić.

«Tako se ne ponašaju dobro odgojene mlade Engleskinje.«

Tilda se nasmije.

«Mislim da bi se mama i tata naljutili kad bi čuli što misliš

O njihovu načinu odgajanja, Francise.»

«Mislim da ovo tvoje ponašanje tvoji roditelji ne bi odobrili«,

odgovori Francis Tetherton. «Ne shvaćaš koliko smo se zabrinuli zbog

toga što si nestala na tri dana.»

«Srećom, nema razloga da princ za to sazna.«

«Ne, ali sama ta molba da se s njim vidiš nasamo - to je kršenje

protokola, etikete, tako se te stvari ne rade.»

«Nisam raspoložena za svađu, Francise», reče Tilda. «Ako princu

objasniš da mu moram reći nešto vrlo važno

I da neću ući u njegovu zemlju dok mu to ne kažem, sigurno će se

pristati sastati sa mnom.»

Na trenutak je zastala, pa dodala:

«Uostalom, duguje mi uslugu jer me je pustio da tako dugo čekam

u Münchenu.»

«Budući da nisi bila ovdje, nisi ni čekala», neuvjerljivo reče

Francis Tetherton.



109

By Glorij@

«Hoćeš li to reći i princu?» upita Tilda. Krenula je prema vratima.

«Neću se svađati s tobom, Francise. Reci princu da se neću maknuti

odavde sve dok se ne pristane sastati sa mnom, bez obzira na sve

njegove pripreme.»

Zabezeknutost na njegovu licu bila je gotovo komična, a Tilda se

osjećala veoma samopouzdano.

Krenula je u spavaću sobu gdje ju je dočekala mrzovoljna Hannah.

Sljedećega je dana Tilda krenula u razgledavanje grada.

Pratili su je profesor i malo udobrovoljena lady Crewkerne.

Njihov je odnos bio izrazito hladan, ali Tilda je to odlučila ignorirati.

Htjela je vidjeti München. Profesorovo se raspoloženje bitno

popravilo dok su išli iz muzeja u muzej i šetali Marienplatzom gledajući

Glockenspiel.

Posjetili su i crkve, u kojima je Tilda dugo promatrala izrezbarene

anđele. Bila je oduševljena što ju je Rudolph usporedio s tim malim,

radosnim stvorenjima koji kao da su izražavali nadzemaljsku sreću.

'Usrećit ću Rudolpha!' zaklela se sama sebi. 'Usrećit ću ga kako ga

ne bi mogla usrećiti nijedna druga žena.'

S vremena na vrijeme, kada bi pomislila na Mitzine pune usne i

lijepo, izazovno lice, osjetila bi da bi ga možda mogla i razočarati.

Francis Tetherton se ponovno pojavio sljedećega jutra. Čim ga je

ugledala, Tilda je znala da joj je imao nešto za reći. Odvela ga je u salon

da bi mogli biti nasamo.

«Princ će se sastati sa mnom?» nestrpljivo upita.

«Njegovo Veličanstvo će se sastati s tobom večeras«, odgovori

Francis Tetherton, «ali, moram ti reći da ga je bilo teško nagovoriti.

Neprestano me je pitao što mu to želiš reći. Naravno, morao sam mu reći

da nemam pojma.«

«Ali, ipak će se sastati sa mnom. Hoće li doći ovamo?«

«Ne, to mu je predaleko«, odgovori Francis Tetherton, «ali, odvest

ću te u gostionicu koja se nalazi na granici Obernije i Bavarske.«

«Royal Boundary!» uzvikne Tilda.

Bratić je iznenađeno pogleda.

«Tako je!» odgovori on. «Kako si čula za to mjesto?«

Tilda pomisli na poručnika koji se nadao da će je tamo odvesti na


110

By Glorij@

večeru i tajanstveno se nasmiješi pa upita:

«Kada ćemo se naći s princom?»

«U pola deset. Ako ne želiš da lady Crewkerne sazna, reći ću da te

vodim na primanje koje su organizirali moji prijatelji.«

«Bit će uvrijeđena što ona nije pozvana, ali koga briga? Dobro si se

dosjetio i hvala ti što si sve organizirao, Francise.»

«Samo se nadam da shvaćaš koliku ti uslugu princ čini time što je

pristao na tvoj zahtjev. Vjerujem da ćeš mu jasno pokazati koliko cijeniš

tu privilegiju.«

Budući da je princu namjeravala reći kako se neće udati za njega,

Tilda je pomislila da izrazi zahvalnosti u toj situaciji ne bi bili prikladni.

Budući da je Rudolph bio Obernijanac, morala je biti vrlo oprezna

da na njega ne navuče prinčev bijes i želju za osvetom.

Užasavala ju je pomisao da bi Rudolph zbog nje mogao biti

prognan, zatvoren ili mučen.

Tada je samu sebe uvjerila da će princ biti dovoljno širokogrudan

da prihvati činjenicu da u modernome svijetu nije mogao prisiliti ženu da

stupi pred oltar ako mu je odlučila reći 'ne'.

No, istodobno su se vratili njeni stari strahovi; prošaptana

naklapanja i nedovršene rečenice njenih rođaka kada bi ona ušla u sobu.

Zašto oni nisu imali dobro mišljenje o princu Maximilianu? I, što

je bilo još čudnije, zašto se odbijao slikati?

Pretpostavljala je da je možda doživio nesreću u kojoj je unakazio

lice. A možda su ga ljudi smatrali odbojnim zbog potpuno drugog razloga.

Kakva god bila njegova tajna, to više nije bila njezina briga. Neće

se udati za njega i nije bilo potrebe da se nakon noćašnjeg razgovora

ikada više vide.

Međutim, kako je vrijeme odmicalo, Tilda je osjetila kako ju sve

više obuzima panika. Što ako princ kategorički odbije raskinuti zaruke?

Što ako joj kaže da ju ne želi ni saslušati i da će nastaviti s planovima za

njihovo vjenčanje?

Najviše se bojala da će joj princ zabraniti da se uda za Rudolpha.

Zato je odlučila da mu neće otkriti tko je on. Reći će mu samo da se neće

udati za njega jer je zaljubljena u nekoga drugoga. Rudolphovo ime

uopće neće spominjati.

Odjednom ju je pogodila pomisao da pod tim okolnostima možda



111 By Glorij@

neće smjeti živjeti u Oberniji. Možda će se morati preseliti u Bavarsku ili

Austriju.

Po prvi put je shvatila kako je malo znala o Rudolphu.

Bio je vojnik. To je bilo sigurno.

Ali, tko su bili njegovi roditelji i što su radili?

Budući da je bio u konjaništvu, to je moglo značiti da je uživao

određeni društveni položaj.

Tilda se sjetila kako joj je otac rekao da su u njemačkom

konjaništvu trideset i četiri časnika bili prinčevi, a pedeset i jedan je bio

grof.

Sumnjala je da je u Oberniji bilo drukčije, a i poručnik joj se učinio

kao da je plave krvi.

Rudolph i ona nisu dospjeli razgovarati o ničemu drugome osim o

njihovoj vezi, no sada je shvatila da ga je mnogo toga trebala upitati prije

nego što su se rastali. Bila je uvjerena da je Rudolph bio džentlemen jer je

uvijek prema njoj bio ljubazan i pun razumijevanja.

Nikada ju nije šokirao ili uplašio, niti je čak doveo u neugodnu

situaciju, a to se lako moglo dogoditi budući da su bili zatvoreni u jednoj

sobi i da su čak spavali u istome krevetu.

Iako je u tim stvarima bila potpuno neiskusna, počela je shvaćati

da je ta situacija mogla biti potencijalno opasna, iako nije znala na koji

način.

Rudolph joj je bio rekao:

«Ne smiješ me previše izazivati, Tilda. Ja sam muškarac, ali se

pokušavam ponašati pristojno, kao što se od džentlmena i očekuje.«

Ponašao se pristojno, ali nije bila sigurna što bi se dogodilo da je

odlučio biti nepristojan.

Nije se mogla prisiliti da mu ne vjeruje, iako ga je «previše

izazvala« jer ju je poljubio čak i protiv svoje volje, i zaprosio je.

'Naš mu brak ne smije nauditi', reče Tilda samoj sebi. 'Moram biti

lukava, tako da ne naljutim princa i da se ne poželi osvetiti.'

No, kad je u društvu Francisa Tethertona krenula iz Miinchena,

bila je prenapeta i prenervozna za ikakav razgovor.

Francis je također bio nervozan. Znala je to zato što je neprestano

cupkao kravatu i izvlačio svoj džepni sat.

Nakon lagane večere žurno su otišli iz hotela i zato su u Royal


112

By Glorij@

Boundary stigli prerano.

«Rezervirao sam privatnu prostoriju«, reče Francis Tetherton.

«Zato brzo prođi kroz predvorje. Ne želimo da te itko vidi. Smatrat će

vrlo čudnim što si ovdje sama s muškarcem.«

«Nitko me neće prepoznati«, odgovori Tilda.

Usprkos Francisovim prosvjedima, nije se mogla suzdržati da ne

zaviri u restoran gdje je mogla večerati s poručnikom.

Bio je vrlo lijepo uređen, s hrastovim gredama, životinjskim

trofejima na zidovima i malim stolovima osvjetljenim svijećama. U

restoranu je bilo mnogo ljudi.

Francis Tetherton ju je povukao niz prolaz u maleni salon,

također obložen hrastovinom. U prostoriji je gorio kamin.

Francis je po stoti put pogledao na sat.

«Ostani ovdje, Victoria», reče on. «Idem dočekati Njegovo

Veličanstvo na ulazu. Sigurno ne želi da ga prepoznaju pa ću ga dovesti

ovamo čim stigne.»

Ton mu je bio vrlo uzrujan i Tilda se upitala zašto je Rudolph bio

uvjeren da su Englezi uvijek bili mirni i hladnokrvni.

«Mogu ostati sama, Francise», odgovori mu ona. «Idi potražiti

Njegovo Veličanstvo.»

Francis Tetherton se udaljio i Tilda se pomalo nervozno počela

šetati gore-dolje po prostoriji. Uvježbavala je što će točno reći princu.

Bila je sigurna da će ga s vremenom uspjeti uvjeriti i da će pristati

razvrgnuti zaruke u koje nije ušla svojom voljom. Vjerovala je da su i

njega prisilili da uđe u taj brak. Bila je sigurna da ga je kraljica Victoria

uvjerila da bi bilo dobro da se oženi Engleskinjom.

'Sigurno bi više volio neku princezu iz Austrije ili Bavarske',

pomisli Tilda. 'No, budući da ga je kraljica Victoria sigurno prestrašila

britanskom moći, morao se složiti. Možda će mu čak biti i drago što će me

se riješiti.'

No, znala je da će princa Maximiliana brinuti ono što bi kraljica

Victoria mogla reći, a nju je brinulo što će joj reći majka, koja će se

sigurno osjećati poniženo.

'Jadna mama', pomisli Tilda. 'Ali, sigurna sam da će zavoljeti

Rudolpha kad ga upozna.'

Srce joj se zagrijalo od same pomisli na njega. Osjetila je trnce



113

By Glorij@

uzbuđenja kad se sjetila kako ju je čvrsto držao u zagrljaju i kako ju je

strastveno poljubio.

Zašto bi se brinula zbog svoga kraljevskog položaja ili

odobravanja uštogljenih rođaka kad ju je Rudolph volio?

'Ne bojim se princa', reče Tilda sama sebi. 'Ne bojim se ničega,

osim mogućnosti da izgubim Rudolpha.'

Prisjetila se tona njegova glasa kad je rekao:

«Ništa, čak ni sam Bog, ne može spriječiti da postaneš moja žena.»

'I ništa njega neće spriječiti da bude moj muž', zaklela se Tilda.

U tome su se trenutku otvorila vrata! Tilda je zadržala dah.

Okrenula se i nije ugledala stranca kakvog je očekivala, već -

Rudolpha!

Kad ju je ugledao, Rudolph je na trenutak iznenađeno zastao, kao

da ne može vjerovati svojim očima.

«Tilda, zlato moje! Što ti ovdje radiš?»

Potrčala je prema njemu osjećajući da to ne može biti istina.

Mogla ga je dodirnuti; mogla ga je pogledati.

Na trenutak ju je pogledao u oči, a onda su mu se usne spustile na

njene. Ponovno je osjetila divotu i zanos za kojima je žudjela dok ju je

strastveno i zahtjevno ljubio, sve dok nije osjetila da su im se tijela

stopila u jedno.

Rudolph je nakon dugo vremena podignuo glavu. «Nedostajala si

mi!» reče on promuklo. «O, Bože, kako si mi nedostajala!« «Voliš li me...

još uvijek?« upita Tilda. «Znaš da te volim.«

Kao da se prisilio da počne razmišljati, polako upita: «Ali, zašto si

ovdje?«

«Sastajem se s čovjekom... za kojega sam zaručena«, odgovori

Tilda.

«Da mu kažeš da se ne možeš udati za njega? Draga moja, bit ćeš

slobodna!«

«Bit ću slobodna«, ponovi Tilda. «Kada mogu... doći k tebi?«

«Možda sutra«, reče on, «ali prekosutra sigurno. Ne mogu duže

čekati.« «Ni ja», šapne Tilda.

Ponovno ju je poljubio. Zatim ju je naglo pustio iz zagrljaja i rekao:

«Ako se ovdje sastaješ s čovjekom za kojega si zaručena, bolje da

te ostavim nasamo s njim.«


114

By Glorij@

«Zašto si ti ovdje?« upita Tilda.

Upravo joj je htio odgovoriti kada su se otvorila vrata. U

prostoriju je provirio Francis Tetherton.

«Jesi li dobro, Victoria?« upita on.

Zatim je ugledao Rudolpha, uspravio se i naklonio.

«Ispričavam se, gospodaru«, reče on. «Nisam znao da ste stigli.

Sigurno sam čekao na pogrešnom ulazu.«

Nijedno od njih mu nije odgovorilo. Rudolph je zurio u njega kao

hipnotiziran. Nakon kraćeg oklijevanja, Francis je dodao:

«Pobrinut ću se da Vam nitko ne smeta, gospodaru.« Nestao je i

zatvorio vrata.

Na trenutak je zavladala grobna tišina, a zatim Rudolph čudnim

glasom upita: «Nazvao te je 'Victoria'. Kako se zoveš?«

Tilda ga je netremice gledala. Na trenutak nije mogla naći riječi.

Rudolph ju je opet čvrstim tonom upitao: «Kako se zoveš?«

Tildi se učinilo kao da riječi koje su joj izašle iz usta izgovara

netko drugi:

«Victoria... Matilda... Tetherton-Smythe», prošaptala je.

Kad se Rudolph bez riječi zagledao u nju, upitala je:

«Zašto te je Francis oslovio 'gospodaru'? I zašto te je... čekao?«

Rudolph zakorači prema njoj.

«Jesi li mi rekla istinu?« upita on. «Doista se tako zoveš?«

Rekao je to uzbuđenim tonom, a onda se počeo smijati. Prešao je

sobu i naslonio se na rub kamina.

«To ne može biti istina!« nasmijao se. «To nije istina!«

«Što ne može... o čemu pričaš? Zašto se smiješ?« upita Tilda.

Nije ništa shvaćala. Dogodilo se nešto čudno i zastrašujuće.

Na trenutak se osjetila izgubljeno i vrlo usamljeno.

Rudolph je pogleda i prestane se smijati. Shvatio je njezinu

nesigurnost i strah i ispružio ruke. Ona mu je potrčala u zagrljaj.

«Sve je u redu, draga«, reče on. «Sve je u redu! Ali, premijeru je

skoro otkazalo srce kad sam mu rekao da ću abdicirati ako se ne oženim

djevojkom po imenu Tilda Hyde!»



115

By Glorij@

Osmo poglavlje

Ulice su bile prepune ljudi koji su klicali, mahali zastavicama i bacali

cvijeće na otvorenu kočiju.

Kuće su bile ukrašene vijencima i lukovima s natpisima: 'Dobro

došla u Oberniju' i 'Bog blagoslovio Victoriju'.

Sve je to bilo vrlo uzbudljivo i Tildi su oči blistale dok je mahala

veselim, nasmiješenim ljudima.

Izgledala je očaravajuće u haljini boje njenih očiju i šeširiću

obrubljenom ružičastim pupoljcima ruža. Nosila je mali plavi suncobran,

također ukrašen pupoljcima.

Pored nje u kočiji sjedio je premijer, koji je još uvijek izgledao

dobro, bez obzira na godine. Nasuprot njega sjedio je britanski

veleposlanik, a pored njega ministar vanjskih poslova.

Sastali su se s Tildom na granici.

Morala je odslušati dugačak i pomalo dosadan govor dobrodošlice

i jedva je skrivala svoje nestrpljenje - htjela je što prije vidjeti Rudolpha.

Još joj se uvijek činilo nevjerojatnim što je Rudolph zapravo bio

princ Maximilian, čovjek s kojim je odlučila razvrgnuti zaruke; čovjek za

kojega je mislila da će joj biti odbojan.

«Kako ti možeš biti princ?» u nevjerici je uzviknula. «Mislila sam

da si... unakažen!»

«Unakažen?» zapanjeno ponovi Rudolph.

«Svi su bili tako tajanstveni kad se govorilo o tebi», objasnila mu

je Tilda, «uvijek su se došaptavali, a onda bi ušutjeli svaki put kada bih

ušla u prostoriju. Osim toga, nigdje nije bilo tvojih slika, a rekli su mi da

se odbijaš slikati.«

Rudolph je oklijevao prije nego što joj je odgovorio i učinilo joj se

da mu je bilo pomalo neugodno.

«Mislim da sada shvaćam zašto si bio tako tajanstven!« uzvikne

Tilda. «Zato što si s vremena na vrijeme htio pobjeći iz palače i bojao si se

da će te ljudi na ulici prepoznati!«


«Vrlo si pronicljiva!« reče on. «Istina je, ponekad bih pobjegao.«

«Napustio dužnost bez dopuštenja!«


116

By Glorij@

«Nisam ni sanjao da će oni idioti za mnom poslati potragu! Ali, za

to si ti kriva!«

«Ja?» upitala je Tilda.

«Zapravo nisi - ja sam bio kriv«, ispravi se Rudolph. «Moj

savjetnik mi je rekao da bi zbog tako dugog putovanja mogla doći

nekoliko dana kasnije, tako da sam jednostavno nestao, a da nikome

nisam rekao kamo idem!«

Nasmiješio se.

«Kada su u palači saznali da si stigla na vrijeme, uspaničili su se.

Bilo je dogovoreno da u Oberniju dođeš tjedan dana prije vjenčanja kako

bismo se mogli upoznati.«

«To smo i činili!« uzviknula je Tilda.

«Srećom, kraljevska svita toga nije bila svjesna!« reče Rudolph.

Tilda se nasmijala.

«Sigurno si ih jako uzrujao.«

«Uvijek su skakali oko mene kao pjetlići i neprestano mi nešto

predbacivali i kritizirali me», reče Rudolph. «Zato sam nestao; nisam to

više mogao podnijeti. Koristio sam svoje drugo ime.«

«Kamo si otišao?«

«Pronaći nove prijatelje.«

«A to su, naravno, bile lijepe dame?«

«Nijedna nije bila lijepa kao ti.»

«Ali... volio si ih!«

Rudolph je na trenutak šutio, pa rekao:

«Ima različitih vrsta ljubavi, zlato moje.» «Objasni mi.» Pažljivo je

birao riječi.

«Većina žena je poput lijepog cvijeća. Želiš ih ubrati, ali obično

brzo uvenu.»

Tilda ga je pažljivo slušala. On nastavi:

«No, iako muškarac sam sebe uvjeri da samo traži zabavu, nada se

da će svaki cvijet biti drukčiji i da će jedan od njih biti savršen i poseban,

baš kakav je oduvijek htio naći.»

«A kada ga nađe?»

«Onda je njegov zauvijek i doista ga usrećuje.« «I onda... više ne

ide u potragu?» upita Tilda. «Ne, s tim je gotovo.»

«Jesi li siguran?« upita ona. «Bit ću nesretna ako opet nestaneš



117

By Glorij@

bez riječi.»

«Zakleo sam ti se da te neću gledati dok se svlačiš», rekao je

Rudolph, «ali, kazna sv. Gerhardta se svejedno ostvarila. Dok ne umrem,

u mome će životu biti samo jedna žena!»

«Jesi li siguran? » upita Tilda.

«Toliko sam siguran da, što se mene tiče, svaki slikar i fotograf u

zemlji može doći na naše vjenčanje!« Čvrsto ju je zagrlio i rekao:

«Osim toga, draga moja, želim da se slikaš da mogu pokazati

cijelome svijetu kako si nevjerojatno lijepa.»

Zatim ju je ponovno poljubio i sve oko njih prestalo je postojati.

Glavni grad Obernije ležao je u plodnoj dolini iznad koje su se

uzdizali snježni planinski vrhunci. Kad je Tilda ugledala palaču, shvatila

je da je baš onakva kakvom ju je zamišljala.

Dugačka, široka cesta prepuna ljudi koji su im klicali vodila je do

ogromne željezne kapije sa zlatnim rešetkama.

Iza nje nalazila se blještavobijela zgrada okružena stupovima,

nadsvođenim vežama i prekrasnim statuama. Prekrasno je!» uzvikne

Tilda.

Premijer ju s odobravanjem pogleda. Rekao joj je da je Njegovo

Veličanstvo inzistiralo na tome da se vjenčanje održi kasno tog

popodneva.

Tilda je znala da je premijer bio zabrinut jer je mislio da će joj ta

ceremonija na dan samoga dolaska biti prenaporna, a tako je razmišljao i

veleposlanik. No, kad je uzviknula da će joj to savršeno odgovarati,

primijetila je da ih je iznenadio njezin entuzijazam.

'Moram biti oprezna!' rekla je samoj sebi. 'Ne smiju naslutiti da

sam već upoznala Rudolpha.'

Francis Tetherton se zakleo da će šutjeti, ali pitala se što je

premijer pomislio kad se princ tako naglo predomislio u pogledu

vjenčanja.

Kad se Rudolph vratio u Oberniju i nakon cijele te priče o

abdikaciji objavio da je spreman odmah oženiti Victoriu

Tetherton-Smvthe, premijer je to sigurno smatrao vrlo čudnim.

«Hoćeš li im objasniti zašto si se predomislio?« upitala je Tilda.

»Mislim da bi nas objašnjenja uvukla u nepotrebne komplikacije«,

odgovorio joj je on nasmiješivši se.


118

By Glorij@

Podignuo joj je lice prema svojemu i rekao:

«Kako si mogla biti tako zločesta i otići u pivnicu? Bog zna u kakve

si sve nevolje mogla upasti.«

«I upala sam u nevolju... ali zajedno s tobom.«

«Samo Bogu možemo zahvaliti na tome!« svečanim tonom je

rekao Rudolph.

«Ne mogu zamisliti što bi mama rekla da zna da smo tri noći

proveli sami u kući gđe Sturdel, i da smo čak spavali u istome krevetu«,

nasmijala se Tilda.

Možemo se samo nadati da nikada neće čuti za to. Ljubavi moja,

sjeti se da se moraš ponašati formalno i malo sramežljivo kada se

sastanemo u palači.«

«Pokušat ću!» promrmljala je Tilda. «Bog zna da će mi biti teško

suzdržati se da te ne dodirnem

«Nadam se da ću ti biti lijepa», rekla mu je Tilda. «Za doček sam

pripremila posebnu haljinu, a ti si me dosad viđao samo u seljačkoj

nošnji.»

«U kojoj si izgledala poput anđela - vrlo privlačnog anđela!»

«Onda si tražio izgovore da me ne poljubiš», reče Tilda pomalo

prijekornim tonom.

«Pokušao sam se ponašati pristojno - i nisam uspio.»«Drago mi

je.»

«Muškarac bi morao biti slijep ili svetac da ga tvoje usne ne

dovedu u iskušenje.«

«I želim te dovoditi u iskušenje.«

«Nadam se da nikada više neću prolaziti kroz onakvu agoniju

kada je između nas u krevetu bio jastuk.«

«Ti si ga tamo stavio!« rekla je Tilda.

«Znam - bilo je to jedino rješenje, inače se ne bih mogao suzdržati

da te ne dodirnem.«

«Voljela bih da jesi«, prošaptala je Tilda.

Kad su konji zaobišli ogromnu fontanu ispod mnogih stepenica

koje su vodile do vrata palače, Tilda je ugledala Rudolpha kako je čeka.

Zaboravila je sva njegova upozorenja i upute - osjećala je samo

radost što ga vidi. Izgledao je veličanstveno u svojoj bijeloj svečanoj

odori sa zlatnim epoletama, ordenjem i plavom vrpcom preko grudi.



119

By Glorij@

Konji su se zaustavili.

Bilo joj je teško obuzdati nestrpljenje kada su lakaji otvorili vrata,

spustili stepenice i skinuli lagani pokrivač koji je prekrivao Tildinu

haljinu.

Bio je prepun cvijeća koje je mnoštvo bacalo. Kad je izašla iz

kočije Tilda je izgledala poput proljetne vile.

«Popet ćete se šest stepenica, a Njegovo Veličanstvo će se spustiti

niz šest stepenica, tako da se sretnete na pola puta«, reče joj

veleposlanik.

«Sigurna sam da je sve pomno isplanirano, Ekscelencijo«, kratko

reče Tilda.

«Samo se nadam da će sve proći glatko«, zabrinuto reče

veleposlanik. «Do posljednjeg smo trenutka imali problema jer se

Njegovo Veličanstvo nije slagalo s našim prijedlozima.«

Tilda se u sebi nasmiješila.

Pitala se što bi veleposlanik pomislio kad bi znao da je princ do

posljednjega trenutka bio čvrst u svojoj odluci da se neće oženiti

Engleskinjom koju mu je izabrala kraljica Victoria.

Još uvijek je bilo teško povjerovati da je Rudolph doista bio čvrsto

odlučio da će radije abdicirati osim ako se ne oženi nepoznatom

djevojkom Tildom Hyde.

«Doista me voliš?« upitala ga je Tilda prije nego što su se rastali

pred gostionicom.

«To ću ti vrlo jasno dokazati čim se vjenčamo i čim mi stvarno

postaneš suprugom.«

«I meni je to jedina želja«, prošaptala je Tilda.

«Ispunit će ti se, zlato moje«, odgovorio je.

Prije odlaska ju je još jedanput upozorio da njihove avanture

moraju ostati u potpunoj tajnosti.

«Meni se nitko ne bi čudio, s obzirom na sve što se o meni priča.

Većinu skandala ionako izmisle«, rekao je. «Ali, s tobom je drukčije. Od

tebe će očekivati besprijekorno ponašanje.«

«Pokušat ću biti pompozna i uštogljena kao naši rođaci!«

No, sada kad je koračala prema Rudolphu, Tilda jednostavno nije

mogla sakriti radost u očima i suzbiti trnce uzbuđenja koje je osjećala

zbog njegove blizine.


120

By Glorij@

Nije ni sanjala da bi mogao izgledati tako nevjerojatno privlačno i

autoritativno kakav je bio u tom trenutku.

Stupila je na šestu stepenicu i on je prema njoj ispružio ruku.

«S Vašim dopuštenjem, čast mije i zadovoljstvo zaželjeti Vam

dobrodošlicu u Oberniju«, rekao je. «Ovo je velik dan za moju zemlju i

sretan za mene osobno.»

Nakon što je to izgovorio, prinio joj je ruku svojim usnama i

osjetila je kako ju je čvršće stisnuo.

Kad se uspravio, Tilda ga je pogledala u oči i na trenutak se nije

mogla sjetiti govora koji je tako pomno uvježbavala.

Htjela je reći: «Volim te!»

No, tada je ipak pomalo drhtavim glasom izgovorila:

«Duboko sam zahvalna za Vaše riječi dobrodošlice. Neopisivo mi

je zadovoljstvo biti ovdje u Oberniji i znati da će ova lijepa zemlja odsad

biti moj dom.»

Formalni je dio bio izrečen. Zatim mu je gotovo nečujnim šapatom

rekla: «Izgledaš tako privlačno, tako veličanstveno! Želim te... poljubiti!«

U njegovim je očima pročitala odgovor i znala je da se prisilio da

joj samo konvencionalno ponudi ruku.

«Dozvolite mi da Vas otpratim do palače«, svečano je rekao.

Uhvatila ga je pod ruku i zajedno su se popeli stepenicama, a za

njima su koračali premijer i engleski veleposlanik. Drugi su dužnosnici

krenuli za njima.

«Kamo idemo?» upita Tilda.

«Predstavit će te članovima vlade i predstavnicima suda»,

odgovori Rudolph. «Onda ćeš se povući i presvući u vjenčanicu.«

«Želim biti nasamo s tobom«, tiho reče Tilda.

«I ja», odgovori Rudolph, «ali, to neće biti moguće dok se ne

vjenčamo.«

«Zar me ne želiš poljubiti?«

«Znaš da želim«, strastveno odgovori on, «ali, moramo slijediti

protokol, zlato moje.«

«Zašto?» upita ga ona. «Kakvu korist imaš od toga što si princ

kada ne možeš činiti ono što želiš?«

Ona je pitanje postavila ispod glasa, a Rudolph joj glasno reče:

«Nadam se da Vam se sviđaju slike u ovome dijelu palače.



121 By Glorij@

Naravno, mnoge od njih prikazuju naše zajedničke pretke: kraljeve,

kraljice i vladare susjednih zemalja.«

«Moram biti... nasamo s tobom! Moram! Barem samo na

trenutak«, promrmlja Tilda. «Do vjenčanja će proći mnogi sati, a tako si

mi nedostajao.«

«I ti si meni nedostajala«, odgovori Rudolph, «ali, moramo biti

oprezni.«

«Previše si oprezan!« nestašnim tonom reče Tilda. «Skoro...

kukavica.«

«Ovo je lijep portret Fredericka Velikog«, objavi Rudolph. «Mislim

da ćete se složiti da gaje umjetnik vjerno prikazao.«

«Vrlo je lijep!« složi se Tilda.

A onda reče ispod glasa:

«Da se pravim da sam se onesvijestila? Tada ćeš me barem morati

uhvatiti da ne padnem!«

«Tilda, zlato moje... molim te, budi dobra!« zamoli je Rudolph.

«Bit ću jako dobra... ako te smijem poljubiti... samo jedanput.«

Zastao je da joj pokaže još jednu sliku, a onda iz kuta usana

promrmljao:

«Sada ćemo zači za ugao. Na desnoj se strani nalaze vrata

prostorije gdje je izloženo ordenje moga oca. Možemo brzo nestati u toj

sobi!«

«Znala sam da ćeš se opametiti!« vragolasto reče Tilda.

«Pamet nema nikakve veze s tim!« progunđa Rudolph.

Skrenuli su za ugao, a njihovi su pratitelji ostali iza. Rudolph je

povukao Tildu iza vrata na desnoj strani, zatvorio ih i zaključao.

Sretno je uskliknula. Zatim se našla u njegovu zagrljaju i strasno

ju je i divlje poljubio, kao da su upravo preživjeli svakakve strahote da bi

mogli biti zajedno.

«Volim te! Obožavam te!» promrmlja Rudolph. «Ali, ovo je čista

ludost.«

«Prekrasna... rajska ludost!» odgovori ona. Nije se mogla

pomaknuti i teško je disala.

U tom je trenutku netko izvana pritisnuo kvaku i začuo se

premijerov glas:

«Je li sve u redu, Vaše Veličanstvo?»


122

By Glorij@

Rudolph je pustio Tildu iz zagrljaja i s plamenom u očima rekao:

«Želim te! Bože, kako te želim!» Tildino je lice zablistalo kao da su

u njoj gorjele tisuće svijeća.

«Toliko sam žudjela da mi izgovoriš te riječi.» Rudolph je

nadljudskim naporom okrenuo ključ u bravi i otvorio vrata.

«Izgleda da nešto nije u redu s ovom bravom», reče on čvrsto.

«Pokazivao sam lady Victoriji očevo ordenje.» «Doista je... uzbudljivo!»

tiho reče Tilda.

Na povratku iz katedrale, nadvojvoda Ferdinand Hold tein

Mittlegratz zavalio se u sjedalo otvorene kočije i rekao:

«To jadno, slatko, nevino dijete! Zadavit ću Maximiliana vlastitim

rukama ako ne bude dobar prema njoj!»

Nadvojvotkinja ga je pogledala osmjehnuvši se.

«Znaš, Ferdinande», rekla je, «imam osjećaj da naš kraljevski

Romeo neće još dugo zavoditi.»

«Ne znam zašto to misliš», progunđa nadvojvoda. «Već godinama

trči za svakom lijepom djevojkom odavde do Finske! Neću dozvoliti da

slomi srce tome slatkom, malom stvorenju koje kao da je tek izašlo iz

dječje sobe. I spreman sam mu to otvoreno reći!»

«A što ako Maximilian nastavi izazivati skandale, iako mislim da je

većina tih priča preuveličana?» upita nadvojvotkinja.

«Osobno ću zaštititi Victoriu!» žustro odgovori nadvojvoda.

Supruga mu se nasmije.

«Sigurna sam da hoćeš, Ferdinande - ako joj se uspiješ približiti.»

«Kako to misliš?» upita nadvojvoda.

«Vidjela sam kako si ju zaštitnički promatrao dok smo bili u

katedrali, a tako su je gledali i gotovo svi ostali muškarci.«

«Pa što onda?»

«Mislim da će Maximilian ubuduće biti prezauzet brigom za svoju

suprugu da bi imao vremena za ljubavne pothvate.«

«Nadam se da si u pravu», frkne nadvojvoda.

«Štoviše, mislim da se mala Victoria zna brinuti za sebe bolje nego

što misliš.»

«Ona je jednostavna, neiskusna i ne zna ništa o svijetu -još je

gotovo dijete!» odgovori nadvojvoda.

To je rekao tako žustro da ga je žena samo postrance pogledala i



123

By Glorij@

pomirljivo rekla:

«Sigurna sam da ti najbolje znaš, Ferdinande!»

No, dok je to govorila, oči su joj vragolasto blistale.

Vatra se polako gasila, ali još uvijek je davala dovoljno svjetla da

ocrta obrise velikoga kreveta ukrašenoga izrezbarenim zlatnim anđelima

i zavjese od ružičastog baršuna zbog kojih je krevet izgledao poput pre-

dimenzionirane ruže.

Na jastucima obrubljenima čipkom i s izvezenom kraljevskom

krunom počivale su dvije glave, jedna uz drugu.

Rudolph privuče Tildu još bliže u svoje naručje. Bila je meka i

podatna. Tiho je rekla: «Rudolphe, želim te nešto pitati.» «Što je, zlato

moje lijepo?»

Dok je govorio, nježno joj je odmaknuo kosu sa čela i poljubio ga.

«Pitala sam se», prošapće Tilda, «kada ćeš početi činiti one

'neugodne stvari' o kojima je mama govorila.«

Rudolph ju je privukao još bliže.

«Zlato moje, mislim da je tvoja mama govorila o onome što smo

mi već učinili.«

Tilda ga iznenađeno pogleda.

«Misliš da je mama govorila o... vođenju ljubavi?« upita ona. «Ali,

bilo je prekrasno... predivno... nešto najsavršenije što sam ikada mogla

zamisliti!«

«Iskreno to misliš?« dubokim glasom upita Rudolph.

«Znaš da je tako«, odgovori Tilda. «Nisam znala da bih ikada

mogla osjetiti toliku sreću i tako divlje uzbuđenje.«

«Doista te uzbuđujem?«

«Da, tako jako!«

«Draga moja, obožavam te!»

«Pripadamo jedno drugome.«

«Zauvijek!» prisegne Rudolph.

«Samo želim biti s tobom«, reče Tilda, «i voditi ljubav s tobom i

želim da me stalno ljubiš!«

«To i ja želim, ali ipak moram obavljati neke službene dužnosti.»

«Neće mi smetati, sve dok ih budemo obavljali zajedno.«

«Uvijek ćemo biti zajedno, ali moraš biti dobra, zlato moje.»

«Bit ću jako, jako dobra!« obeća Tilda.


124

By Glorij@

«Nisi baš bila dobra kad si me usred katedrale pitala je li Mitzi

prisutna«, prekori je Rudolph. «Siguran sam da te je nadbiskup čuo.»

«Samo sam se pitala jesi li ju pozvao.«

«Ne, naravno da nisam!« odgovori Rudolph. «Ti ne bi trebala ni

znati da postoje žene kao što je Mitzi.«

«Trebao bi joj biti zahvalan«, odgovori Tilda. «Zaljubila sam se u

tebe kad sam vidjela kako je ljubiš.«

«Vidjela si me kako ljubim Mitzi?« zaprepašteno upita Rudolph.

«Ali, kada?»

«Bila sam u šumi kod Linderhofa«, odgovori Tilda.

«Bože mili!« uzvikne on. «Ima li kraja tvojim iznenađenjima,

Tilda? Kako sam mogao znati da si bila u šumi?«

«Gledala sam vas i htjela sam saznati sve o vama«, odgovori Tilda.

«Mislila sam da ste možda mladi bračni par.«

«Što god da si mislila ili nisi mislila«, čvrsto reče Rudolph, «molim

te da to zaboraviš. Ali, drago mi je što si se zaljubila u mene.«

«Pomislila sam da si ti najuzbudljiviji i najzgodniji muškarac

kojega sam ikad vidjela!«

Zastala je pa nastavila:

«Obernija je prepuna zgodnih muškaraca. Onaj ađutant, onaj

visoki, izgleda poput grčkog boga!«

«Sutra ću ga otpustiti«, reče Rudolph, «i zamijeniti ga nekim

starim i sijedim.«

Tilda se tiho zahihoće.

«Čula sam kako je tvoj ujak, onaj stari sa sijedim brkovima,

nekome rekao: 'Godinama nisam vidio ljepše cure! Predobra je ona za

onoga mladog zvrka Maximiliana. Razmišljam o tome da joj se pokušam

udvarati!'«

«Tilda!»

Rudolph je zvučao šokirano. «To je moj ujak Franz. On je

pokvareni starac i nećeš s njim imati nikakve veze - čuješ li me?«

«Tvoj drugi ujak, nadvojvoda Karl, poškakljao mi je dlan kada se

opraštao sa mnom.«

Rudolph je grubo povuče uza se.

«Da se razumijemo, Tilda. Bit ću vrlo ljubomoran muž. Ako te

uhvatim da si samo pogledala nekog drugog muškarca, njega ću ubiti ili



125

By Glorij@

prognati - a tebe istući!«

«Mislim da bi to bilo... uzbudljivo!« reče Tilda, meškoljeći se u

njegovu zagrljaju. «Uzbuđuje me kad si jak... i dominantan!«

Rudolph se okrene na bok i pogleda je. Vatra jem obasjavala

Tildino malo lice okruženo svijetlom kosom. Željno ga je gledala.

«Tako si lijepa!» promuklo reče Rudolph, «tako nevjerojatno

lijepa. Obožavam te, ali imam osjećaj da će brak s tobom biti gore

mučenje od ičega što su Kinezi ikada izumili.»

«Želim te usrećiti«, prošapće Tilda.

«A ja se želim uvjeriti da pripadaš meni», odgovori Rudolph.

«Želim da me voliš i želim biti siguran da ti nijedan drugi muškarac ništa

neće značiti.«

«Volim te!» uzvikne Tilda. «Dosad nisam znala da u svijetu može

biti toliko sreće... i ljubavi.«

«I želim da se tako osjećaš«, reče Rudolph. «I hoću da me želiš

kako ja tebe želim i da se između nas nikada nitko ne ispriječi!«

Tilda duboko udahne.

«Natjeraj me da te poželim, Rudolphe«, prošapće ona. «Molim

te...»

Usne su mu se spustile na njene. Osjetio je kako mu se njezino

tijelo predavalo i znao je da joj srce kuca isto onako divlje kao njegovo.

A onda ju je poveo u raj namijenjen vrlo zločestim

anđelima koji su bili jednostavno neodoljivi!

Kraj

By Glorij@

O AUTORICI

Barbara Cartland je najslavnija spisateljica ljubavnih romana.

Ujedno je i povjesničarka, dramatičarka, predavačica, politička govornica

i televizijska ličnost.

Napisala je preko 617 knjiga i prodala ih u 600 milijuna

primjeraka širom svijeta.

Također je objavila velik broj povijesnih knjiga i napisala četiri


126

By Glorij@

autobiografije, kao i biografije svoje majke i brata, Ronalda Cartlanda,

koji je bio prvi član Parlamenta ubijen u ratu. Prvi odgovor za tu

biografiju napisao je Sir Winston Churchill, a uvod je napisao pokojni Sir

Arthur Bryant.

Roman »Ljubav na dvoru«, koji je napisao uz pomoć grofa

Mountbattena od Burme, praujaka Njegovog Visočanstva princa od

Walesa, prodan je u korist Zaklade Mountbatten.

Barbara Cartland je u posljednjih dvadesetak godina oborila

svjetski rekord objavljujući dvadeset tri knjige godišnje. U Guinnessovoj

knjizi rekorda navodi se kao vodeća svjetska spisateljica bastselera.

1978. g. pjevala je na »Albumu ljubavnih pjesama« uz pratnju

Kraljevskog filharmonijskog orkestra.

U privatnom životu je počasna dama jeruzalemskog Reda sv.

Ivana, predsjednica Vijeća sv. Ivana u Hertfordshireu i zamjenica

predsjednika Liječničkog odjela sv. Ivana. Borila se za bolje radne uvjete i

veće plaće za primalje i medicinske sestre. Borila se i za prava starijih

osoba 1956. g. zahtijevajući vladinu istragu »životnih uvjeta starijih

građana«. 1962. g. promijenila je Engleski zakon tako da su lokalne vlasti

morale osiguravati kampove za romsko stanovništvo. Zahvaljujući tom

zakonu tisuće romske djece dobile su priliku pohađati školu, što prije

nije bilo moguće jer su se zbog policije svaki dan morali seliti. U

Hertfordshireu danas postoji četrnaest kampova, a Barbara Cartland i

sama ima jedan romski kamp koji su Romi nazvali Barbaraville.

Njene kreacije »Ukrašavanje s ljubavlju« prodaju se širom

Sjedinjenih Američkih Država, a Nacionalna liga kućnog uređenja

proglasila ju je 1981. g. »Ženom postignuća«.

Njezina knjiga «Stariti, a pomladiti se« objavljena je u Velikoj

Britaniji i u SAD-u, a njezinu petu kuharicu »Romantika hrane« sada

koristi i Donji dom Parlamenta.

1984. g. je na aerodromu »Kennedy« primila nagradu Američke

zrakoplovne udruge za svoj doprinos razvitku zrakoplovstva. 1931. g. je

ona, zajedno s dvojicom časnika RAF-a, osmislila prvu kliznu zračnu

poštu.

Tijekom rata bila je glavna humanitarna časnica i brinula se za

20.000 vojnika i vojnikinja. U Stožernom uredu uredila je veliki izbor

vjenčanica tako da su ih vojnikinje mogle iznajmiti. Kupila je tisuću



127

By Glorij@

rabljenih haljina za ATS, WAAFS i WRENS. 1945. g. Barbara Cartland je

primila Počasnu diplomu Istočnog komandnog odjela.

1964. g. osnovala je Nacionalnu zdravstvenu udrugu kojom i

predsjedava. Pod zaštitom Udruge su sve trgovine zdravom prehranom i

svi proizvodi alternativne medicine. Godišnja zarada iznosi 600.000.000

funti na godinu, a trećina proizvoda se izvozi.

U siječnju 1988. g. primila je »La Medaille de Vermeil de la Ville de

Pariš«, (Zlatnu medalju Pariza). To je najveća nagrada koju grad Pariz

predaje za postignuća - 25 milijuna knjiga prodanih u Francuskoj.

U ožujku 1988. g. indijska vlada zamolila je Barbaru Cartland da

otvori lječilište blizu Delhija. To je gotovo najveće lječilište na svijetu.

Barbaru Cartland oduševljeno dočekuju obožavatelji koji su skupljali

dobrovoljne priloge na primanju u Londonu, a primila je i ugravirani

srebrni tanjur od vlade.

Njezino Visočanstvo kraljica 1991. g. imenovala je Barbaru

Cartland damom Reda Britanskog Carstva zbog njezinog doprinosa

literaturi i dobrotvornog rada u zajednici.

Dama Barbara je britanska autorica s najvećim brojem napisanih

knjiga; nadmašila je čak i Johna Creaseya, autora 564 knjige.


zločesti anđeo

Documents