Živkovic-pojava bogumilstva i anatema kao način borbe

7/29/2019 ivkovic-pojava Bogumilstva i anatema kao nain borbe

1/7

UDK: 237Izvorni znanstveni rad

POJAVA BOGUMILSTVA I ANATEMA KAO N A I N BORBEPROTIV HERETIKAPavo I V K O V I , Sarajevo

Prve tragove postojanja hereze manihejstvo ili, kako ga jo zovu, bogumilstva nailazimo kodcarigradskog patrijarha Teofilakta sredinom 10. s t o l j e a . Bogumilska se u e n j e iz Bugarskeirilo u Srbiju, a otuda u Bos.nu i Hum, kako to i s t i u neki p o v j e s n i a r i (V o r o v i , V.Gluac, A. Solovjev, B. P e t r a n o v i , N. R a d o j i i drugi). Ima i takvih miljenja da su hereticidoli sa Zapada, to jest preko Italije i Zadra u Bosnu i Hum (F. R a k i , D. M a n d i , J. idak,D. Kniewald, M. Barada i od novijih F. anjek). K a t o l i k a crkva nastojala ih je protjerati izBosne i Huma. Pritom se koristila r a z l i i t i m metodama s p r e a v a n j a njihova djelovanja, odkojih posebnu panju z a v r e u j e metoda anatemiziranja. Prva njihova spominjanja datiraju izvremena patrijarha Teofilakta u razdoblju izmedu 933. i 956. Spominju se tri osnovna n a e l aborbe protiv bogumilskog irenja, od kojih se ono prvo odnosi na prvake i u i t e l j e te hereze,drugo na one koji su zavedeni iz neznanja i neukosti i t r e e na one koji nisu poticali niti irilikrivovjerstvo, su mi pristupili iz neznanja.Carigradski patrijarh daje upute na koji n a i n sprovesti anatemiziranje heretika. Spominje senekoliko formulacija prokletstva, od kojih vrijedi istaknuti onu to i z r i i t o naglaava da seproklinje onaj tko propovijeda izmiljotine, praznovjerje o Djevici Mariji, onaj tko ne vjerujeu tajnu tijela i krvi Kristove, tko god bogohuli da je Sin i Boji zakon bezgraan samo u matii prividenju, a ne i stvarno.Crkvene pouke o istraivanju i kanjavanju heretika raznorodne su i raznovrsne. N a j u o b i a -jenija kazna jest prokletstvo, ali je ona zadnja mjera koja se i z r i e nakon svih drugih blaihpostupaka o b r a e n j a . Heretizam je posebno duboke korijene imao u Bosni i Humu, gdje sukrstjani Crkve bosanske imali potporu d o m a i h vladara i uglednih feudalaca. Anatema kaosredstvo kanjavanja krivovjernika zaivjela je i u Bosni i Humu i odnosila se i na nekeugledne bosanske velikae i uglednike kakvi su Rastudije, Radomir, Drailo, Tvrtko, Tvrdo,Tolko, Radin gost i drugi. lako vrlo otra mjera, ni anatema nije ba puno pomogla u iskor-jenjenju Crkve bosanske i krstjana, l a n o v a te Crkve u Bosni i Humu, koji se tamo zadraesve do dolaska Turaka, a onda n a j v e i broj krstjana p r i j e e na islam.

Prvi izvorni podaci koji govore o pojavi i irenju bogumilskog pokreta na Balkanskom poluotoku nisu do danas dovoljno osvijetljeni i razjanjeni. Pojavu manihej-42


2/7

ske i p a v l i a n s k e hereze u Bugarskoj ne spominje ni takav izvornik kao to jebizantski car i pisac Konstantin VII. Porfirogenet sredinom 10. s t o l j e a u svomdobro poznatom djelu De administrando lmperio. Nije li to znak da je u njegovovrijeme, a r i j e je o prvoj polovini 10. s t o l j e a , jo uvijek nije bilo?Na prve tragove o postojanju hereze manihejstva ili, kako ga jo bolje o z n a a v a j usuvremenici, bogumilstva nailazimo kod carigradskog patrijarha Teofilakta, kojipatrijarijsku slubu obnaa sredinom 10. s t o l j e a . Podaci koje nam on p r i o p a v adatiraju iz vremena i z m e u 933. i 956. R i j e je o jednom pismu to ga carigradskipatrijarh alje bugarskom caru Petru. U pismu spominje manihejce i p a v l i a n ekoji su se pojavili u Bugarskoj .1Brojni su p o v j e s n i a r i pokuali dokazati kako je r i j e o vjerskoj sekti koja se zovebogumilstvo, a ime je dobilo prema bugarskom papu koji za sebe kae da jeBogu mil. Prihvatio je manihejsko u e n j e i u e n j e p a v l i a n a koje je dolo sBliskog istoka a koje je on preko svojih sljedbenika irio iz Bugarske na Makedoniju i Srbiju, neki p o v j e s n i a r i a k kau i na Bosnu i Hum. M e u te p o v j e s n i a r espadaju: Vladimir o r o v i , Vaso Gluac, Aleksandar Solovjev, B. P e t r a n o v i ,Nikola R a d o j i i drugi.' Bilo je na drugoj strani i osporavanja tih teza po kojimasu u BOS!).U i Hum doli bogumili iz Srbije. M e u takve spadaju: Dominik a n d i ,Jaroslav Sidak, Dragutin Kniewald, Franjo R a k i , Miho Barada, Franjo anjek idrugi-' Neki od ovih dre da su patareni doli sa Zapada, tj. preko Italije, Zadra,Splita i drugih dalmatinskih gradova u Bosnu. Moramo odmah istaknuti da tonisu ni bogumili niti patareni, v e krstjani Crkve bosanske koji imaju neto svogautohtonoga to ih razlikuje od prije spomenutih h e r e t i k i h pokreta. Z a j e d n i k iim je samo dualizam, tj. u e n j e o postojanju dobrog Boga, tvorca duhovnog svijeta, i Satanaela, tvorca materijalnog svijeta.U ovom naem k r a e m prilogu o h e r e t i k o m pokretu i ana emi koja ih je sustizalana svakom koraku od slubene Crkve, pozabavit e m o se malo vie kroz nekoliko'J . IVANOV, Bogumi/ski knigi i legendi, Sofija, 1925; F. R A K I , Oko pitanja Crkvebosanske


3/7

manje poznatih izvornih podataka koji mogu neto vie osvijetliti problem herezei prokletstva kojim se Crkva sluila u borbi za njihovo iskorjenjenje. Z a p o e t e m o od prvih korijena pojave bogumilskog pokreta u Bugarskoj i njegova irenjana Makedoniju, Srbiju i druge balkanske zemlje. Bit e r i j e i i o n a i n u borbekoju vodi Crkva protiv te nove hereze na Balkanu. U rasvjetljavanju nove herezebogumilstva i prokletstvu kao n a i n u borbe protiv te nemani posebno mjesto pri-pada poslanici carigradskog patrijarha Teofilakta, sina bizantskog cara RomanaLakapina, koju patrijarh alje svomu urjaku bugarskom caru Petru. Ta poslanicadatira i z m e u 933. il i najkasnije do 956 4Patrijarhove pismo u p u e n o bugarskom caru i i n j e n i c a o prisutnosti hereze uBugarskoj, uznemirila je tamonjeg cara koji se carigradskom patrijarhu o b r a a smolbom za p o m o i savjet kako da se oslobodi te napasti. I z m e u cara i patrijarharazmijenjeno je tim povodom nekoliko pisama, u kojima patrijarh alje uputecaru kako da postupa prema sljedbenicima tog novog v j e r o u e n j a . Patrijarh spo-minje tri osnovna n a e l a borbe protiv bogumila.Prvo n a e l o odnosi se na prvake tog krivovjerja i na u i t e l j e koji herezu ire ipropovijedaju lanu dogmu. Prvaci i u i t e l j i bogumilski moraju se javno o d r e isvojih n e a s n i h radnji. Ako to ne u i n e , neka budu prokleti. Ako se odreknukrivovjerja, valja ih ponovno krstiti prema odredbama Nicejskog sabora. Za nji-hovo u e n j e kae se da je manihejske pomijeano s p a v l i a n s k i m .Drugo n a e l o odnosi se na one koje su zaveli prvaci i u i t e l j i najvie zbog nezna-nja i neukosti. Takvi nisu bili sposobni razabrati pravovaljane od krivih dogmi,te ne bi trebali biti podvrgnuti novom krtenju, nego biti pomazani svetimuljem kako se to i n i s djecom. U krilo prave vjere i Crkve bit e v r a e n i i

h e r e t i k i s v e e n i c i akp prokunu herezu i javno se pismenim putem odreknu krivo-vjerstva te budu ispovijedali k r a n s k u vjeru.T r e e n a e l o u k l j u u j e sve one koji nisu poticali niti u i l i , v e su u herezu preliu potpunom neznanju, p r o v o d e i neko vrijeme m e u krivovjercima, a onda ih seodrekli. Takvi se mogu povratiti u k r a n s t v o i Crkvu nakon e t v e r o m j e s e n o gkajanja.Postojala je i e t v r t a kategorija zalutalih vjernika u koju se ubrajaju oni koji senisu pokolebali, nego su ostali v r s t i u h e r e t i k o m - bogumilskom nauku. Te kojisu ostali u grijesima Crkva Boja odbacuje kao pokvarene i tetne udove, kojepredaje na osudu i prokletstvo. Za takve su dravni sudovi p r e d v i a l i smrtnekazne. Istina, Crkva to ne odobrava, b u d u i da crkvenim ustanovama ne p r i l i iunitenje heretika prije nego im se prui prilika za okajanje grijeha, a i z l i j e i t ihmoe samo Bog, koji ne eli smrt grenika, v e nastoji oko njegova o b r a e n j a ,Carigradski patrijarh Teofilakt alje bugarskom caru Petru upute kako da izvrianatemiziranje (proklinjanje) heretika. Donosimo nekoliko formulacija proklet-stva kojeg i n i slubena Crkva.l. Svatko tko ne misli onako kako to sveta K a t o l i k a Crkva >ta{}oAL>tYJE>t>tA1")o(a), rimska, carigradska, aleksandrijska, antiohijska i jeruzalemska poodredbama i dogmama sedam o p i h sabora, neka bude proklet od svete Trojice.4 V. GRUMEL, Les rigestes des actes du patriarcat de Constantinopole, voL I, fasc. 2, str.223.44


4/7

2. Svaki onaj koji kae, i u to vjeruje, da postoje dva n a e l a (ouo aQxaL), dobroi zlo, kao tvorci svjetla i tame ili tvorci a n e l a i o v j e k a , neka bude proklet( avaflef!a smw).3. Tko god tvrdi da je lukavi Satanael tvorac materijalnog svijeta i njegov gospodar (JtOl ']11]' xm UQXWV -ci'}, UA'],) kao i i t a v o g vidljivog svijeta i ljudskog tijela,neka bude proklet.4. Tko god bude govorio zlo o Mojsiju i njegovim zakonima i ustvrdi da prorocinisu propovjednici dobrih n a e l a (aJto -cou ayaflou), neka bude proklet.5. Svaki onaj koji se o d r i e zakonitog (crkvenog) braka i koji propovijeda da je

r o e n j e i obnavljanje ljudskog roda Satanaelov zakon, neka bude proklet.6. Tko god bogohuli da je Sin i Boji zakon bezgrean samo u mati i p r i v i e n j u ,a ne i stvarno, neka bude proklet.7. Tko propovijeda i dri da su smrt Kristova i u s k r s n u e bili samo prividni, nekabude proklet.8. Svi oni koji ne vjeruju u tajnu tijela i krvi Kristove i koji iskrivljuju e v a n e l j ei Djela apostolska, neka budu prokleti.9. Oni koji propovijedaju izmiljotine da je Djevica Marija poslije R i j e i Bojerodila drugog sina snoajem s mukarcem, neka budu prokleti.10. Oni koji propovijedaju praznovjerje da Bogorodica nije Marija, k e r Joakimai Ane, v e Jeruzalem u kojeg je Krist uao pa izaao, neka budu prokleti.l l . Svi u i t e l j i i dostojanstvenici bogumilske hereze neka budu prokleti.12. Tvorci ove krive vjere, E g i p a n i n Scitijan i njegov u e n i k Terebint i 12 u e -nika Manesovih, neka budu prokleti.13. Pavao, Ivan i Bogumil, po kojima su sljedbenici dobili ime p a v l i a n i , manihejei i bogumili, zatim Armenac Konstantin Manailit i Silvan neka budu prokleti. 5Sva ova nabrajanja i formulacije anatemiziranja povjerila je Crkva s v e e n i c i m akoji su trebali biti primljeni u Crkvu. Svi oni koji ostanu neposluni, bit anatemizirani (prokleti) i predani svjetovnim sudovima da im se izreknu primjernesvjetovne kazne. No prije svega treba jo jednom pokuati prijetnjama i prokletstvima te tako izbaviti krivovjerne na put o b r a e n j a i kajanja.Nova hereza, koja se u Bugarskoj pojavila pod imenom bogumilstvo, prema kazivanju patrijarha Teofilakta s l i n a je staroj p a v l i a n s k o j o kojoj govori Petar Sicilski.6 Na s l i a n n a i n bili su anatemizirani i p a v l i a n i , a u tom anatemiziranjuponavljaju se o d r e e n e formule i za bogumile, kod kojih nalazimo d u a l i s t i k ovjerovanje (postojanje Boga dobra, tvorca duhovnog svijeta, i Satanaela - Bogazla, tvorca materijalnog svijeta), doketizam, poimanje da je Krist uao u Marijui iz nje izaao, nijekanje Starog zavjeta i euharistijske tajne i njezina slavlja. Kodbogumila, a to je s l u a j s gotovo svim d u a l i s t i k i m herezama (katarima, albigenzima, patarenima i krstjanima Crkve bosanske), prevladava n a e l o antimaterije.Dok na jednoj strani k r a n s t v o blagoslivlja materiju p o u a v a j u i da je vidljivi5 M. N. PETRORSI, Pismo patrijarha konstantinopoljskog Teofilakta, lzvjestia otdeLruskoago jazika i slov. Imp. Akad. Nauk. XVlll, Petrograd, 1913, sv. Ill, str. 356--372.Tekst je preuzet od rukoptsa: Milanske Ambrosiane, br. 270. Prijevod na bugarski jezikdao je: N. V. ZLATARSKI, Istorija na b'/garskata d'rava, t. l, d. 2, Sofija, 1927, str.223-224.6 Patrologia Graeca, voL CIV, col. 1257-1290 (Siculus, Petrus, Historia Manicheorum).

45


5/7

materijalni svijet plod Bojeg darivanja,' heretici dre da je materija tvorevinaSatanaela ( a v l a ) i zbog toga je treba prezirati i svladavati duhovnom snagom.Dok k r a n s t v o blagoslivlja brak, p o z i v a j u i se na Kristovu prisutnost u KaniGalilejskoj, i blagoslivlja djecu, kako to Krist i s t i e : Pustite d j e i c u neka dolazek meni8 bogumili, krstjani Crkve bosanske i neki drugi heretici dre da je svakispolni odnos grijeh, jer je to Satanaelovo djelo, pa su tako i djeca koja se r a a j uplod grijeha i Satanaela ( a v l a ) . Najbolje se to o i t u j e u govoru prezbitera Ko-zme, bugarskog s v e e n i k a koji ivi u vrijeme djelovanja bogumila, protiv kojihistupa u svojim govorima.Crkvene pouke o istraivanju i kanjavanju heretika vrlo su raznorodne, a kazneraznovrsne. N a j u o b i a j e n i j a kazna jest prokletstvo, ali ona je zadnja mjera kojase i z r i e nakon svih drugih blaih postupaka i o p h o e n j a prema krivovjercima.Crkva je najprije pokuavala blaim postupcima obratiti heretike crkvenim uvjeravanjem, k o r i s t e i a k i teoloke polemike i prepirke s krivovjercima, ali je nadrugoj strani nalagala svjetovnoj vlasti da poduzima otre mjere prema sljedbenicima krivovjerstva, u k l j u u j u i tu i smrtne kazne ili barem tjelesne ako kletva nepomogne.U Bosni i Humu tijekom srednjega vijeka to nije bio e s t s l u a j , b u d u i da sukrstjani Crkve bosanske uivali blagonaklonost bosanskih vladara i pokrajinskihgospodara, koji su i sami bili sljedbenici krivovjerstva. Ni to nije pripomoglo dakrivovjerci krstjani Crkve bosanske od strane K a t o l i k e Crkve ne doive anatemiziranje (prokletstvo), koje nije mimoilazilo ni neke ugledne crkvene dostojanstvenike Crkve bosanske pa ni d o m a e vladare i pokrajinske gospodare. Spomenut e m o nekoliko takvih primjera koji se odnose na bosansko-humske uglednike.

M e u anatemiziranim osobama nalazili su se: Rastudie bosanski i Radomir iDrailo i Tolko i Tvrtko i Tvrdo i vsi naricajuteji se krstjani i krstjanice, a neklanjajute se svetim ikonam i krstu a s n o m da budut prokleti.9U z a g r e b a k o m rukopisu prilikom proklinjanja bosanskih krivovjeraca spominjuse s l j e d e a imena: >>Belizmen'c, Rastudije, Drailo, Tvr'do, Dobr'ko, Radosin,Rastina gost', pop' Drug', Tvr'dko, pop' Bra en', Hote i vsi jeretici Bos'n'sci iHl'm'sci da budut prokleti.10 Ako se detaljnije pogleda sadraj pljevaljskog sinodika, navedeni Rastudije Bosanski mogao bi biti istovjetan s gospodinom Rastudijem kojega zapis iz Batalova e v a n e l j a stavlja u red Crkve bosanske. u U d e a n skom rukopisu spomenuta su i ova imena u kletvi: Voihna, Prijezda Nelep'c',Stog'ia, Boraje, L e p ' i n ' i vsi verujute v' ne i sv/e/detelije im' da budut' prokleti.t21 Post 1,31." Luka 18,16.9 D A N I I , ivot kraljeva i arhiepiskopa srpskih, Beograd, 1866, str. 41.1F. ANJEK, B o s a n s k o ~ h u m s k i krstjani i k a t a r s k o - d u a l i s t i k i pokret u srednjem vijeku,Zagreb, 1975, str. 140-141." Sp. R A D O J I I , Odlomak bogami/skog e v a n e l j a bosanskog t e p i j e Bata/a iz 1393.godine, I ~ v e s t i j a na Institut za balgarska istorija, sv. 14-15/1964, str. 459-509, 495. Usporedi: F. SANJEK, B o s a n s k o ~ h u m s k i krstjani, str. 141.12 Prijezdino ime ne nalazimo u d e a n s k o m rukopisu. Aleksandar Solovjev ide takodaleko da p o i s t o v j e u j e ovoga Prijezdu s poznatim istoimenim bosanskim banom, koji je

u znak odanosti K a t o l i k o j Crkvi svoga sina dao dominikancima na odgoj. A. SOLO-VJEV, S v j e d o a n s t v a pravoslavnih izvora o bogumilstvu na Balkanu, Godinjak Istorij-skog drutva BiH, V/1953, 66; F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani, str. 141.46


6/7

Iz navedenih formulacija jasno se vidi da anatema p o g a a sve one koji se neklanjaju i ne tuju svete slike i krieve, a pouzdano se zna da su to l a n o v i isljedbenici Crkve bosanske. Jedan od takvih bio je i ugledni komornik na dvornK o s a a , Radin gost. U jednom vrelu za njega se i z r i i t o veli: .. . i Radin gostherce gov da budet proklet ... < 13Sva navedena prokletstva i primjeri njihova izricanja odnose se na Bosnu i Hum,gdje je krivovjerje imalo duboke korijene i v r s t a uporita na bosanskom dvorute dvorovima pokrajinskih gospodara kakvi su: P a v l o v i i , K o s a e i H r v a t i n i i ,koji obnaahu u e n j a Crkve bosanske. B u d u i da u Bosni i Humu do sredine 15.s t o l j e a nije bilo pravoslavlja (ono se javlja s dolaskom Turaka i osnivanjem prvihmanastira u i t o m i s l i u sredinom 15. s t o l j e a ) , sve su anateme (prokletstva) ileiz redova s v e e n i k i h lica K a t o l i k e Crkve, koja je bila v o d e a u Bosni i Humu.Prokletstva je izricala K a t o l i k a Crkva, i to preko svojih dostojanstvenika, uklju-

u j u i tu i anateme to su ih izricali i same pape. Prokletstvo je dokaz osude svihkrstjana Crkve bosanske a napose njihovih visokih dostojanstvenika kakvi su bili:Rastudije, Radoe, Radovan, Hlapoe, Drago, Povroen, Radoslav, Miroslav, Bo-leslav i Ratko, koji su obnaali funkcije p o e v i od djeda Crkve bosanske, kaonajvieg dostojanstva, do gosta i staraca, uglednih dostojanstvenika u hijerarhijiCrkve bosanske. 14Anatema je bila vrlo efikasno sredstvo u rukama K a t o l i k e i Ortodoksne Crkveza borbu protiv heretika. Vrlo otre mjere koje su se primjenjivale protiv krstjanaCrkve bosanske bili su, uz prokletstvo, kriarski ratovi koje je organizirala Kato-

l i k a Crkva preko ugarskih kraljeva. Te su akcije primoravale i pojedine bosanskevladare da se javno o d r i u krivovjerja i o b e a j u kako e raditi na njegovu iskorje-njenju. Pokazuje to primjer bana Kulina i njegova abjuracija koja se dogodila naBilinom polju kod Zenice 1203, a na kojoj se ne bismo ovaj put zadravali. Tajs l u a j z a v r e u j e posebnu panju.Na kraju ovog manjeg priloga o kletvi elimo z a k l j u i t i s l j e d e e : Zajedno s poja-vom heretizma na Balkanskom poluotoku, najprije u Bugarskoj a potom u Make-doniji, Srbiji te Bosni i Humu, K a t o l i k a i Ortodoksna Crkva pribjegavaju ana-temi (prokletstvu) kao oruju za iskorjenjenje tog krivovjerstva. Ma koliko tooruje bilo m o n o , nije bilo i sasvim djelotvorno u suzbijanju irenja te poasti,koja n a j v r e uporite n a e u Bosni i Humu (Hercegovini). Ovim prilogom po-kuali smo iskazati formulacije prokletstva te osobe i institucije na koje se onoodnosi. Kao to se iz izloenog moe vidjeti, r i j e je uglavnom o istaknutijim

v j e r o u i t e l j i m a manihejstva, p a v l i a n s t v a , bogumilstva i krstjanstva Crkve bosan-ske. Negdje je ta kletva imala vie a negdje manje efekta. Posebno elimo istak-nuti da se ona malo odraavala u Bosni i Humu, zbog e g a je K a t o l i k a Crkvapribjegavala i kriarskim vojnama s nakanom da se o b r a u n a sa sljedbenicimaCrkve bosanske. Koliko je u tome uspjela, teko je r e i kad se ima na umu i n j e -13 E. FERMENDIN, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum d o c u m e n ~torum regestis ab anno 925 usque ad annum 1752, Zagrabiae, 1892, str. 17. .14 A. P. LAVROV, P a l e o g r a f i e s k o e obozrienie Kirilovskago pisma, Enciklopedia Slavjan-skoi filologii, Priloenie k Vipask, IV/1-4, Albom snimkov s jugoslavjanskih rukopisei,

P ~ t r o g r a d , 19lf?, .sL. R i j e ~ je o Batalovu e v a n e l j u iz 1393, p r i o p e n o vie puta i odVIe autora. VIdi bilj. ll . Lj. S T O J A N O V I , Jedan prilog k poznavanju bosanskijehbogomi/a, Starine JAZU, XVIII, Zagreb, 1886, str. 231; D. M A N D I , Bosanska crkvabosanskih krstjana, Chicago, 1962; F. SANJEK, Bosansko-humski krstjani i katarska-dua/ i s t i k i pokret u srednjem vijeku, Zagreb, 1975.

47


7/7

nica da ta sekta, a s njom i fenomen kletve, traje u Bosni i Hercegovini tijekom i t a v o g a srednjeg vijeka i da kao rezultat njena postojanja n a j v e i broj sljedbenikate hereze prelazi masovno na islam, iako je r i j e o jednom te istom hrvatskomnarodu.

ZUSAMMENFASSUNGDAS AUFTRETEN DER BOGOM/LEN AUF BALKAN UND DER BANNALS KAMPFMITTEL FUR IHRE AUSROTTUNG.Die ersten Hinweise auf die Existenz des Manichiiismus oder Bogami/en findetman bei dem Patriarchen von Konstantinopel Theophilakt um die Mitte des 10.Jh-s. Diese Lehre hat sich aus Bulgarien nach Serbien ausgebreitet und dann nachBosnien und Hum, dies behaupten mehrere Historiker (V. o r o v i , V. Gluac, A.Solovjev, B. P e t r a n o v i , N. R a d o j i und andere). Es gibt auch Meinungen, daj3diese Hiiretiker aus Westen gekommen sind und zwar aber ltalien und Zadar nachBosnien und Hum (F. R a k i , D. M a n d i , J. idak, D. Kniewald, M. Barada undvon den neueren F. anjek). Die Katholische Kirche versuchte verschiedene Metkaden, um sie aus Bosnien und Hum zu vertreiben, dabei war der Bann die H a u p t ~strafe. Die Bemerkungen des Patriarchen Theophilakts stammen aus dem Zeitraumzwischen 933 und 956. Die Bekiimpfung der Hiiresi bezieht sich auf drei Gruppenvon Hiiretikern: die Anfahrer und Lehrer, jene die wegen der mangelnden religiosen Ausbildung verfahrt wurden, und jene die unbewuj3t zu den Mitliiufern gehiJr-ten.Der Patriarch gibt die Richtlinien fur die Verfassung des Bannfluches. Angebotensind mehrere Formulierungen. Aus einer von diesen Formulierungen kann manentnehmen, daj3 jener verflucht wird, der eigene Erfindungen predigt oder Aberglauben aber Jungfrau Maria verbreitet, wie auch jener der an den Leib und dasBlut Christi nicht glaubt. Eingeschlossen sind auch jene die aber den Sohn Gottesliistern, indem sie behaupten, er ware nur in der Phantasie, nicht in der Wirklichkeitohne Sande.Kirchliche Richtlinien fur die Verfolgung und Bestrafung der Hiiretiker sind zahlreich und mannigfaltig. Die gewohnlichste Strafe ist der Bannfluch, allerdings istdas die letzte Maj3nahme, die man trifft nach vie/en mi/deren Bekehrungsversuchen.Diese Hiiresi hat gerade in Bosnien und in Hum die tiefsten Wurzeln geschlagen,weil die Krstjani der Bosnischen Kirche das Wohlwollen der heimischen Herrscher und der Lehensherren genossen. Der Bannfluch als Strafmaj3nahme war auchin Bosnien ablich und bezog sich so gar auf so angesehene. Personlichkeiten wieRastudije, Radomir, Drailo, Tvrdo, Tvrtko, Tolko, ein Gast von Rade und andere. Aber selbst eine so harte Maj3nahme wie der Bannfluch hat nicht viel goholfen.Die Bosnische Kirche und die Krstjanen haben sich erhalten bis zum Ein-marsch der Tarken, dann sind die meisten zum Islam abergegangen.(ubrs. l. T O M L J E N O V I )48

Živkovic-pojava bogumilstva i anatema kao način borbe

Documents