vladimir zupković jakuš / shlomo bar giyora jakuš ...jevreji.com/download/zupkovic.pdf ·...

22
Vladimir Zupković-Jakuš / Shlomo Bar Giyora Vladimir Zupković-Jakuš rođen je 1941. godine u Potoku (Moslavina). Kao oficirsko dete, školovao se u Beogradu, Novom Travniku, Mostaru i Sarajevu. Na Sarajevskom univerzitetu stekao je zvanje diplomiranog inženjera hemije i tehnologije. Specijalizirao je moderne metode biohemijske analitike, a njegova druga specijalnost su bioenergetika i biokataliza, kao i matematičke metode u hemiji. Poznati je međunarodni stručnjak u oblasti ekološke toksikologije. U vreme rata u Jugoslaviji, 1992, sa porodicom se iseljava u Izrael, gde i danas radi, živi i piše. Od gimnazijskih studentskih dana objavljivao je poeziju u nizu domaćih književnih listova i časopisa („Izraz“, „Naši dani“, „Mladost“, „Odjek“, „Kadima“, „Jevrejski pregled“) kao i u Biltenu iseljenika Jevreja iz Jugoslavije i časopisu „Most“ (Tel Aviv) i drugde. Dobitnik je prve nagrade „Fruškogorskih dana poezije“, kao i prve i druge nagrade za poeziju „Memorijalne večeri“ – Sutjeska ’77“. Njegove pesme su objavljivane u antologijama u zemlji i inostranstvu. Iz obimnog rada Poetica Nova, uz saglasnost autora, objavljujemo interesantne delove za naša čitaoce. To ne znači da ukupan rad nije interesantan, ali ograničeni prostor... Ograničenja! Pročitaćete šta o tome kaže autor. Shlomo Bar Giyora Vladimir Zupković - Jakuš POETICA NOVA (Prethodnik ideje date u POETICA NOVA je Petar II Petrović – Njegoš, Vladika Crne Gore, Mitropolit SPC na Cetinju, sa spevom "LUČA MIKROKOSMA" i u svakom slučaju Nikola Tesla i Ruđer Bošković, hrvatski matematičar, astronom, geodet, fizičar filozof i pesnik) RACIONALNO I IRACIONALNO U STVARALAŠTVU: U suštini nauka, filozofija i umetnost teže jedinstvenom cilju … Istini. Vremenom vrhunski domet nauke sadrži umetnost i filozofiju, filozofije umetnosti i nauku, a vrhunski domeni umetnosti kristališu u bisere filozofije i nauke. U neprekidnom toku one se napajaju, bez obzira na vrela, polifurkujući neprekidnim definisanjem, izmenom, dopunom i izvođenjem pojmova. Fridrih Engels u članku “Prirodna nauka u svetu duhova“ (DIALEKTIKA PRIRODE) doslovno kaže: “Primenivši nesvesno Hegelov zakon prelaza kvantiteta u kvalitet Mendeljejev je izveo naučni podvig“... Bez obzira da li je Mendeljejev svesno ili nesvesno primenio, (ili usput budi rečeno dokazao sasvim svesno, uočivši i bez Hegela, ili čitajući Hegela?!) Hegelov zakon, on je tim svojim činom iskazao uzajamnu vezu nauke i filozofije. Svaka naučna hipoteza u sebi nosi filozofiju, dokazivanjem prerasta u ovaploćenje te filozofije pobijanjem rađa novu. Veza između umetnosti i filozofije je daleko uočljivija, no teže je uočiti vezu između nauke i umetnosti. Tačno je da je Hegel predskazivao konac umetnosti, i vraćanje k svesti svetovnog duha u nauci i filozofiji (što opet može značiti da je osetio njihovu organsku povezanost); ipak, moramo priznati, da danas intelekt sve više ponire u sebe sama i

Upload: others

Post on 22-Oct-2020

2 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

  • Vladimir Zupković-Jakuš / Shlomo Bar Giyora Vladimir Zupković-Jakuš rođen je 1941. godine u Potoku (Moslavina). Kao oficirsko dete, školovao se u Beogradu, Novom Travniku, Mostaru i Sarajevu. Na Sarajevskom univerzitetu stekao je zvanje diplomiranog inženjera hemije i tehnologije. Specijalizirao je moderne metode biohemijske analitike, a njegova druga specijalnost su bioenergetika i biokataliza, kao i matematičke metode u hemiji. Poznati je međunarodni stručnjak u oblasti ekološke toksikologije. U vreme rata u Jugoslaviji, 1992, sa porodicom se iseljava u Izrael, gde i danas radi, živi i piše. Od gimnazijskih studentskih dana objavljivao je poeziju u nizu domaćih književnih listova i časopisa („Izraz“, „Naši dani“, „Mladost“, „Odjek“, „Kadima“, „Jevrejski pregled“) kao i u Biltenu iseljenika Jevreja iz Jugoslavije i časopisu „Most“ (Tel Aviv) i drugde. Dobitnik je prve nagrade „Fruškogorskih dana poezije“, kao i prve i druge nagrade za poeziju „Memorijalne večeri“ – Sutjeska ’77“. Njegove pesme su objavljivane u antologijama u zemlji i inostranstvu. Iz obimnog rada Poetica Nova, uz saglasnost autora, objavljujemo interesantne delove za naša čitaoce. To ne znači da ukupan rad nije interesantan, ali ograničeni prostor... Ograničenja! Pročitaćete šta o tome kaže autor. Shlomo Bar Giyora Vladimir Zupković - Jakuš POETICA NOVA (Prethodnik ideje date u POETICA NOVA je Petar II Petrović – Njegoš, Vladika Crne Gore, Mitropolit SPC na Cetinju, sa spevom "LUČA MIKROKOSMA" i u svakom slučaju Nikola Tesla i Ruđer Bošković, hrvatski matematičar, astronom, geodet, fizičar filozof i pesnik) RACIONALNO I IRACIONALNO U STVARALAŠTVU: U suštini nauka, filozofija i umetnost teže jedinstvenom cilju … Istini. Vremenom vrhunski domet nauke sadrži umetnost i filozofiju, filozofije umetnosti i nauku, a vrhunski domeni umetnosti kristališu u bisere filozofije i nauke. U neprekidnom toku one se napajaju, bez obzira na vrela, polifurkujući neprekidnim definisanjem, izmenom, dopunom i izvođenjem pojmova. Fridrih Engels u članku “Prirodna nauka u svetu duhova“ (DIALEKTIKA PRIRODE) doslovno kaže: “Primenivši nesvesno Hegelov zakon prelaza kvantiteta u kvalitet Mendeljejev je izveo naučni podvig“... Bez obzira da li je Mendeljejev svesno ili nesvesno primenio, (ili usput budi rečeno dokazao sasvim svesno, uočivši i bez Hegela, ili čitajući Hegela?!) Hegelov zakon, on je tim svojim činom iskazao uzajamnu vezu nauke i filozofije. Svaka naučna hipoteza u sebi nosi filozofiju, dokazivanjem prerasta u ovaploćenje te filozofije – pobijanjem rađa novu. Veza između umetnosti i filozofije je daleko uočljivija, no teže je uočiti vezu između nauke i umetnosti. Tačno je da je Hegel predskazivao konac umetnosti, i vraćanje k svesti svetovnog duha u nauci i filozofiji (što opet može značiti da je osetio njihovu organsku povezanost); ipak, moramo priznati, da danas intelekt sve više ponire u sebe sama i

  • tu, što kažu D.T Suzuki i E.From, otkriva strukturu univerzuma transcendentirajući tako spoznatu sliku mikro sveta u makro svet svoje okoline. Slobodno se možemo upitati: gde je tu umetnost, gde nauka, gde filozofija? 1. Skromno, čovek mora priznati da intelektom prelazi barijeru disharmonije svog dosadašnjeg stvaranja – on više ne može razlučivati prema „praktičnom“ kriterijumu – inteligenciji se nameće konačno intelekt kao sud. Normalno, veoma je teško spoznajno rasuđivati o onome što je iracionalno u biću, ali ako to iracionalno u biću daje racionalne plodove i ujedno „ratio“ izvodi na nivo višeg reda, tada je ono iz svog iracionalnog kvantiteta oslobodilo kvalitet koji je moguće spoznati. Da li je pri tome posredni put nauka, filozofija ili umetnost nije bitno, jer u osnovi ovakve spoznaje nije moguće diferencirati put. Uostalom, to i nije novo – za Heraklita, kad govori o zakonitosti uopšte ili logosu, logos je princip i uzrok celokupnog pokretanja koji vlada u univerzumu. Logos nosi celinu sveta kao osnovna misao koja prožima univerzum / kvantum logosa za kvalitet nivoa misaone strukture, za red veličine organiziranosti (vidi II). materije/. Po Heraklitu logos je istovremeno i ljudska misao ukoliko ta ljudska misao učestvuje u ovoj osnovnoj misli, ukoliko ljudska misao spoznaje univerzum. Može li joj to ko osporiti? Dođe li to ponovo u pitanje, vraćamo se Kantu, Fihteu i Engelsovoj kritici principa „STVARI PO SEBI“ (st. 249. „Beleške i fragmenti“ DIJALEKTIKA PRIRODE, F.Engels). Izreka da „stvar po sebi ne može saznati“ jednom je već pala u vodu, a uzimamo u prilog toj tvrdnji da se i kompletna misao ( iz koje se razvila filozofija, umetnost pa i celokupna egzistencija) Dalekog Istoka – Konfučionizam, Budizam i Zen-Budizam, pa i sam današnji Maoizam) koji je inkarnacija misli tog podneblja) razvila iz unutrašnjih struktura spoznaje ega. Znači logos je i ljudska misao sa celinom univerzuma. Naime, i krajnji skeptik mora priznati aksiom da je sve sadržano u univerzumu, ili bar da je čovek deo univerzuma, te sledi, da je i njegova misao sadržana u univerzumu. Intelekt je sadržan u univerzumu. Manifestacija čovekovog intelekta je njegova misao, bilo da je naučna, umetnička ili filozofska. Sama ova podela je veštačka, ali prektična zahvaljujući nemogućnosti individuuma da sve obuhvati. Čovek kao intelektualni individuum, gubi u proseku potrebnu širinu te je samo naučnik, samo umetnik, ili samo filozof, ili pak samo običan čovek - samim tim postaje kvantum spoznaje /istina kvalitetniji u svom domenu/. Iz kvantiteta nižih kvaliteta sažimanjem izrasta novi kvalitet /višeg reda/. I ni u kom slučaju ne možemo prihvatiti povampirenog Hegela kao ni parolu francuskih studenata /Pariz 1968./ : „L'art est mort, ne consommez pas son cadavre!“ (Umetnost je mrtva, ne preživajte njenu lešinu!) 2. Naime, ne umire to umetnost kao što ne umiru ni nauka ni filozofija – umiru to predrasude estetske i etičke: ne CONSOMMEZ pas ces CADAVRES!!! Intelekt ne umire ni u kom svom domenu, on menja formu! _________________________________________________________________ E.Schredinger: „ Ono čime se hrani organizam predstavlja negativnu entropiju“. II. SISTEM, PODELA SISTEMA POJAM ORGANIZIRANOSTI: Pođimo od osnovnih pojmova – sistema i okoline. Sistem je posmatrani dio materije sa kompletnim svojim unutrašnjim i vanjskim životom, sve ostalo je okolina što s materijalnim oblicima sistema koegzistira.

  • IZLOVANI SISTEMI koegzistiraju izmenom materije sa okolinom. U oba navedena slučaja sistemi egzistiraju do krajnjih stanja: u prvom slučaju do ravnoteže, a u drugom do stacioniranog stanja, spontano. Da bismo ovakve sisteme mogli posmatrati moramo na njih delovati, izbaciti ih iz krajnjeg stanja i tek tada pratiti uslovno spontani povratak u prvobitno stanje. Posmatranje promena u ovako definisanim INERCIALNIM sistemima je relativno jednostavno, Svi posmatrani efekti su vanjski i usmereni su ka definisanom krajnjem stanju. Ravnoteža je statični oblik gibanja materije, dok je stacionirano stanje metastabilna ravnoteža – neka vrsta dinamičke ravnoteže. Kod stacioniranog stanja imamo neprekidno osciliranje unutar niza ravnotežnih stanja, Znači, stacionirano stanje sadrži u sebi širi spektar ravnotežnih stanja, te je ono suma kvantuma ravnotežnog kvaliteta – ono je kvalitet višeg reda. Svako od ovih stanja ima svoj stepen uređenosti, no on nije bitan (unutar nivoa datog reda veličine), te ostaje samo kvantitet i ne sadrži organiziranost kao kvalitet. MISAONI SISTEMI se karakterišu kvalitetom uređenosti, mogućom određenošću pojedinih osnovnih strukturnih jedinica unutar svakog nivoa (po redu veličine), ta samim tim sadrže organiziranost kao kvalitet. 3. Misaoni sistemi se mogu ponašati kao inercijalni, a ne moraju, Za dalje definisanje misaonih sistema treba napomenuti; da sama ravnoteža nije neko „kruto“ stanje: da unutar ravnotežnog stanja prisutne su diferencijalne fluktuacije u svim smerovima; da stacionirano stanje karakterišu ne samo fluktuacije unutar ravnotežnih stanja već i oscilacije kroz dato stacionirano stanje, što će reći da je ovo stanje suštinski bliže konkretnom stanju materije. Misaoni sistemi sadrže sve egzistencijalne faze, od ravnoteže preko stacioniranih stanja do organizovanosti. Izolovani sistemi u ravnotežnom stanju sadrže uređenost, ali ne i organiziranost, što, u svakom slučaju, važi i za zatvorene i otvorene sisteme. Termo-dinamski rečeno: što sistem ima manji „broj stepena sloboda“ to je organiziraniji, a to bi prema E.Fromu moralo opet reflektovati kvalitetnije „oslobađanje“ (E.F. „Bekstvo od slobode“). Visoki stepen organiziranosti (unutar svih strukturnih nivoa i van njih) svojstven je misaonim sistemima i osnovna je njihova karakteristika. Za sve sisteme date su TD (termodinamske) funkcije, njihova veza sa definisanim krajnjim stanjem i uslovi pod kojima one postaju funkcije stanja. Ukoliko uspešno povežemo „ORGANIZIRANOST“ (glavne karakteristike misaonih sistema) sa bilo kojom od TD-funkcija jednostavnih TD-sistema, (jer i misaoni sistemi su termodinamski), tada ćemo preko te funkcije uspešno definisati i sve ostale TD-funkcije, ujedno, dajući im smisao. Za misaone sisteme predloženi su za diskusiju sledeći pojmovi, a ujedno i za bliže definisanje: Organiziranost (osnovna karakteristika sistema (O) Raznovrsnost (Rs) Efikasnost (E) Haotičnost (H) Več sama misaona jedinka je kompleksan sistem, te zato i kažemo misaoni sistemi. Organiziranost misaonih sistema je uslovljena njihovom raznovrsnošću, a ograničena je efikasnošću. 4. Funkcija haotičnosti je usko vezana sa entropijom (S). Termodinamski, entropija je definisana kao „merilo nereda“ ili haosa. Ipak, entropija i haotičnost nisu identične: S = d x H Gde je “d“ sterički faktor dezorganiziranosti

  • Kao prvo, definisaćemo raznovrsnost: Imamo li n-sistema oni se mogu povezati na n-načina (kao n-telefona preko centrale), te je raznovrsnost definisana kao: RS = n(n-1) (n - 1) odnosi se na sistm telefona (ako se i centrala računa kao telefon), s tim što svaki telefon može uspostaviti vezu sa svakim telefonom izuzev sa samim sobom. Naprotiv, kod misaonih sistema moguća je unutrašnja veza (uspostavljanje kontakta) sa samim sobom, pa je : RS = nn Organiziranost kao stohastička pojava usko je vezana sa verovatnoćom stanja tj. Sa entropijom, preko haotičnosti. Porastom entropije raste haotičnost. U minimumu entropije i haotičnost je u minimumu, kad imamo maksimum organiziranosti datog nivoa. Razlike između pojedinih organiziranosti najvišeg stepena unutar nivoa su najmanje. U nevdenom slučaju organiziranost predstavlja "gustinu" raspodele individualiteta : RS = eOmax tj. Ln RS = Omax Organiziranost u posmatranom momentu i za posmatrani “nivo " (OS) je umanjena, u odnosu na max. vrednost, za efikasnost individualiteta (Ɛ): OS = Omax x Ɛ 5. Sigurna verovatnoća stanja sistema ravna je 1, umanjena za funkciju haotičnosti daje stepen uređenosti, a umnožena steričkim faktorom dezorganizacije i maksimalnom mogućom efikasnošću, u datom momentu, ravna je stvarnoj efikasnosti (ƐS): ƐS = Ɛmax x d x (1 – f(H)) (1.1.) za f(H) ~ f(S) gde je f(H) funkcija haotičnosti, a f(S) = E 1 E = ENTROPIJA = k ln w = ln ∆Γ = - ln w(En) =- ∑ wn ln wn n

    ∆𝛤 je broj kvantnih stanja za dati interval energije (interval mikrokanonske raspodele – odgovara faznom prostoru kod makro sistema, faznom rascepu individualiteta).

    ƐS = 𝑂s

    𝑂𝑚𝑎𝑥

    OS = O*max x ƐS ( 1.2.) OS = O*max x Ɛmax x d x (1 – f*(H)) (1.3.) f*(H) je funkcija haotičnosti na datom nivou "reda" . 1 – f(H) = ( 1 – f*(S) ) / d

  • OS = ln RS x (1 – k ln w ) x Ɛmax (1.4.) x = umnožak, ali i vrstu funkcionalne ovisnosti među elementima jednačine. Jednadžbu (1.1.) u opštem matematskom obliku možemo formulisati kao : 6. YW(x) = YW x (1 – k ln Wx) Na sličan način možemo formulisati i jednadžbu (1.4.). Neophodno je napomenuti ekvivalentnost simbola (x) = x = w. Za sigurnu vezu sistema (za sigurni događaj) i za maximalnu organiziranost Ɛ = 1 = Ɛmax (-) obe veličine su za misaone sisteme usmerene, bitan je smer funkcije (put). – fS = 0 = - fH Za spontane sisteme : ƐS ≤ Ɛmax tj. OS ≤ Omax Ovo su uslovi da je sistem u organiziranju unutar posmatranog nivoa. Promena entropije sistema je pozitivna. Ɛ = 1 = Ɛmax su uslovi prelaska posmatranog kvaliteta u kvalitet višeg nivoa OS = 1 = Omax Dostignu li misaoni sistemi ove uslove, da bi se održali na posmatranom nivou organiziranosti, moraju otpuštati (gubiti, a ne stvarati) entropiju. Sistem se degeneriše. Javlja se pojam negativne promene entrpije. Ekspanzija materije (misli) prestaje, počinje implozija na novi nivo. Ɛ*max = 1 = Ɛ max je osnovna karakteristika sigurnog događaja no ne i dovoljan uslov. Za sigurni događaj moraju biti ispunjena i sledeća dva uslova: Omax = 0 i d = 0 7. Što zapravo znači da je organiziranost novo oformljenog nivoa ravna nuli, dok je u isto vrijeme za prethodni (niži) maksimalna. Stvarno taj prelaz ni u kom slučaju ne može biti kontinualan, već je skokovit jer u isto vreme, kako smo izložili (u trenu) egzistiraju oba stanja (imamo samo kratku oscilaciju kroz nedefinisano, stanje), jer je za Ɛmax = 1 OS = n ln x (1 – k ln w) , odnosno

  • OS = Omax za (1 – fS) x Ɛmax = 1, te je i 1 – fS = 1 tj. – fS = 0 U ovom slučaju, (posmatranjem događaja na ovaj način), imamo UNIFORMNO stanje sistema ( na prvom nivou). Ka novooformljenom nivou imamo: ƐS = Ɛmax x d x (1 – fH) = Ɛmax x (1 – k ln w) Ɛmax = ƐS / d (1 - fH) = 1 ƐS = d (1 – fH) = (1 – fS) , za - fS = 0 ƐS = d (1 – fH) = 1 – 0 d (1 – fH) = 1, odnosno d = 1 / 1 - fH (1.5.) Uslov formiranja “višeg“ kvaliteta iz kvantiteta „nižeg“ kvaliteta je da je „d“ jednom ravno jedinici i istovremeno nuli. za d = 0 jednadžba (1.5.) je ravna nuli: 1 / 1 – fH = 0 Pri prelazu (skoku) sa nivoa na nivo organiziranost sistema je nedefinisana. za d = 1 jednadžba (1.5.) je ravna jedinici: 1 / 1 – fH = 1 tj. – fH = 0 Za d = 1 imamo naizgled paradoks. Egzistenciju, nakon skoka, od uhodišta do ishodišta funkcije tj. Sistem postaje sve mlađi; od svoje starosti, on se razvija ka svojoj mladosti. Ovo je i saglasnosti sa eksperimentima Dr. F.R. Stannard-a, prof. Fizike na londonskom univerzitetu, kao i sa najnovijim sovjetskim eksperimentima sa antičesticama. Prof. Dr. F.R. Stannard radio je eksperimente sa K-mezonima (objavljeno 1957. U časopisu „NATURE“). Deo K-mezona normalno živi 10 sec. (H.YUKAWA 1935.), međutim Dr F.R Stannard je identifikovao čestice, sa karakteristikama K-mezona, nakon izvršenog eksperimenta fuzije, 8. koje su egzistirale 10 sec (ali i između 300 i 400 časova, u proseku) i definisao ih kao antičestice. Da li to znači konačnu moguću organizaciju? Znači li to konačnost razvoja misaonih sistema? U svakom slučaju – ne! To jedino znači da dalji razvoj nije spontan. Dalja ovisnost organiziranosti od intelekta, od njegove dotadašnje razvijenosti (koju je sadržala organiziranost) upućuje na prerastanje iz kvantiteta (organiziranosti) u kvalitet (intelekt) koji sadrži novi kvalitet gomilajući se (i organizirajući) u kvantitetu. Ovo nas navodi da verujemo da se čovek, i kao jedinka i kao društvo, nalazi na rubu spontanih otkrića koja su sadržana u njemu, (kakva – ovisi o stepenu razvoja ukupnog intelekta vrste), da bi išao dalje, čovek, mora činiti napore za „skokove“. Istorija ljudskog društva daje neograničen broj činjenica koje ovaj stav potkrepljuju. Trenutno, intelekt je kvantitet (naučnoistraživački timovi pojedinih instituta, više instituta specijalizacija u svemu). Superponiranjem tako rasutog intelekta izrasta novi kvalitet koji omogućava prekoračenje (bezbolnije?) intelektualne barijere (za određeni nivo) – stvarajući tako novi fundus za spontani razvoj. Čovekov razvoj i kao jedinke i kao društva nije kontinuiran već ide po intelektualnim nivoima. Pri prelazu iz nivoa u nivo misaona struktura mora ostvariti nered višeg reda, a zatim ga dovesti do spontanog organiziranja; usmeriti ga ka uniformnosti višeg reda. Entropija se ponovo produkuje! Pri prelazu iz nivoa na nivo (slično tunelnom efektu) sistem preskače granicu od S =

    + ∞ do S = - ∞, te S na taj način ostaje pozitivna funkcija. Osnovni je princip da rastom haosa (bez obzira na red veličine uređenosti) entropija raste.

  • Granice od S = + ∞ do S = - ∞ zatvaraju nedefinisano stanje sistema. Sistem se organizuje dogod je S negativno ƐS = 0 za fS = 1 ƐS = Ɛ*max 1 x (1 – k ln w) = Ɛmax ( 1 – 1 ) = 0 dok za w = e ƐS = Ɛ*max (1 – k) = - k Po prolazu ”intelektualne barijere” u društvu se ispoljavaju destruktivni “povratni” nagoni – što ide čak i do želje za totalnim uništenjem – zbog naglog porasta haosa (istina višeg reda), a nemogućnosti trenutnog uklapanja (usled inercije) velikog dela sistema. 9. Citirajmo fragment iz Aeci-eve ocene Heraklitove filozofije: “Heraklit kaže … da je sudbina razum-logos, da je ona ta koja stvara biće kroz proturečan tok. Heraklit tvrdi da se sve događa po sudbini, koja je istovetna sa nužnošću. Suština sudbine je razum-logos koji prožima substancu univerzuma”. Po Heraklitu: “… celokupna evolucija sveta teče u suprotnosti koje se večito smenjuju i svaka stvar se sastoji iz suprotnosti koje u svom prirodnom jedinstvu sačinjavaju prirodu te stvari. U svakoj stvari postoje bar dve suprotnosti koje teže u protivnom smeru, a ravnoteža tih suprotnosti ostvaruje jedinstvo i postojanje te stvari. “. Međutim, namerno ne vidimo ovo tumačenje kao ravnotežu afirmacije-negacije u dosadašnjem smislu. Smatram tu šemu isuviše uproštenom. Na ovakvu slobodu tumačenja Heraklitove misli upućuje me sledeći fragment Aeci-eve ocene te filozofije: “Ravnoteža suprotnosti u jednoj stvari je relativna, vremenski ograničena i prolazna kao i sama stvar. Pod večitim kretanjem on (Heraklit) podrazumeva večitu složenu suprotnost, prelaženje jedne suprotnosti u drugu. A to znači da se pored jedinstva suprotnosti kod Heraklita mora govoriti i o njihovom međusobnom suprotstavljanju. Kretanje nije kontinuirano izrastanje i smenjivanje suprotnosti. Smenjivanje i prelaženje jedne u drugu moguće je zbog toga što se one večito sukobljavaju, između njih jeste borba”. Razmotrimo li nadalje granične uslove: lim ƐS = 1 , odnosno za fS = 0, kao granična vrednost ƐS = 1

    fS → 0 Za ove krajnje uslove (ranije diskutovane) imamo UNIFORMNO STANJE sistema, stanje nulte entropije.

    Za ravnotežno stanje je dovoljno i nužno da je ∆ S = 0, tj. da je entropija konstantna. Prema (III.Z.TD) trećem zakonu termodinamike, ovo je uslov za kruto stanje, ili slobodnije rečeno, stanje potpunog reda: S = k ln w za w = 1 OS = Omax = n ln n = Oid. uniform. Ɛmax = 1 = Ɛid.uniform. Idealnu organiziranost (i maksimalnu) imamo kod idealno čvrstog tela (III.Z.TD). Kod misaonih sistema, svaka apsolutna usvojena “istina” daje “veo” (viziju), MAJU o idealnoj tačnosti (o nepogrešivosti, o konačnoj organiziranosti, općenito o KONAČNOSTI), ideje, sistema, društva… Nastala misao, otkriće, ideja, filozofija; trenutno je idealna jer zadovoljava potrebe pojedinca, grupe ili društva. I sam Heraklit kaže: “… oskudica je uređivanje sveta, a sitost je svetski požar…” (frag.35). “Sve će vatra kad dođe ščepati i 10. osuditi…” (frag.66.). “Sve što na ovom svetu gmiže, udarac biča izgoni na pašu…” (frag.11.).

  • “ neka je ova istina večito važeća. Ljudi se pokazuju nesposobnim (nju) da shvate…” (frag.1.). Još je Heraklit naslutio svu inertnost, skorelost i nesavitljivost ljudskog uma, ali on i tačno zna da bič postoji. Ako čovek i gmiže po carstvu svog uma, um će njegov (kad tad) biti i bič njegov; izgnaće ga (jer uma radi bog izgoni i Adama i Evu iz raja) na pašu (kao što ga um i neprestano goni) na tu bogatu trpezu njegovih mogućnosti. MAJA je, trenutno čovekova i sve češća da je um njegov i bog – ON sam. Zaista, vreme pokazuje da je čovek u mogućnosti da smisli onoliko organiziranost koliko je to moguće svakoj jedinki napose. Toliko čovek vidi zvezda, toliko galaksija, toliko svetova. Na toliko se načina intelekt reproducira i producira (kao na “nivou” vrhunski osmišljeni-kvalitet materije). Intelekt je istodobno i kvalitet i kvantitet materije, već ovisno ostanju njegove organiziranosti. Ništa nije kako vidiš, sve je kako jeste, zato se i moderna nauka i umetnost pa i filozofija služe čulima tek toliko da bi doprle do svesti čoveka, dok podsvest (iracionalno biće) reaguje samo po sebi. III. ČESTICA - ANTIČESTICA; “Ono što je međusobno neprijateljsko slaže se. Od nesklada postaje najbolja harmonija i sve nastaje u borbi“. Iako je kretanje za Heraklita bilo apsolutno, on oseća da ono prolazi kroz niz relativnih stalnosti (ograničenosti). Materija po njemu nije ništa drugo do večito kretanje, večita vatra, večita borba, večito sažimanje i delenje: „Spojevi suprotnosti, celo i necelo, iz svega jedno, iz jednog sve... (frag.10.). „Oni ne shvataju da divergentno samo po sebi konvergira“. „Celokupna evolucija sveta teče kroz suprotnosti koje se večito smenjuju i svaka stvar se sastoji iz suprotnosti koje u svom prirodnom jedinstvu sačinjavaju prirodu te stvari“... „Ravnoteža suprotnosti u jednoj stvari je relativna, vremenski ograničena i prolazna kao i sama stvar... (frag.66.). Ovako posmatrana Heraklitova filozofija postaje čista i jasna kao dragulj. 11. Platonu („Kartil“) i Aeci-u hvala što su zapisali svoje iskreno mišljenje o Heraklitovoj filozofiji i sačuvali izvorno (Heraklitovo), dok Aristotelova tvrdnja navodi na razmišljanje („Metafizikla“ – „Nemoguće je bilo kome, da shvati da ista stvar i jeste i nije, kao što je to nekad tvrdio Heraklit“.). Ako je prostor suma oblika materije, on je univerzum, on je kvantitet materije koji već samom sumom oblika materije mora sadržati kvalitet. Materija sadrži energiju, ne uvek i masu, ali masa uvek sadrži energiju. Označimo li sa: μ= materiju

    ∆ μ = promenu, transformaciju, promenu oblika materije M = masu E = ukupnu energiju I = kvalitet nastao vezama unutar oblika materije Tada se sveukupna promena materije može definisati simbolično, a i ma koja promena materijalnog oblika, kao: ∆μ ±∞] = (lim M + lim E) x I(E) M →±0 E→±∞

  • ±∞ ← M ±0 ←E M i E su materijalni oblici i oni su kvantitet, u njima sadržani kvalitet je I. Podsetimo se ... „iz svega jedno, iz jednog sve“ ... “oni ne shvataju da divergentno samo po sebi konvergira. “. Svakoj afirmaciji odgovara negacija, sama afirmacija (odnosno negacija) nije celovit oblik. (afirmacija)ᵟ x (afirmacija)ѵ = afirmacija (negacija)ᵟ x (negacija) ѵ = negacija __________________________________ (afirm-neg)ᵟ x (afirm-neg)ѵ = RAVNOTEŽA (Afirmacija) se nikako ne sme shvatiti kao afirmacija afirmacije, kao ni (negacija) za negaciju negacije itd... Simboli ᵟ i ѵ samo označavaju unutrašnju složenost tih pojmova. Veza x (= krst) između dve suprotnosti datog reda to je efekat jači, te je i ovladavanje njime teže (kvalitetnija je u vezi akumulirana energija), ali i korisnija (opasnija). Kao 12. primjer, uzimamo energije oslobođene fisijom i fuzijom. Kod hidrogenske bombe fisioni deo služi samo kao inicijalno „palenje“ pokretanje kvalitetnijeg stepena (fuzije). Fuzija je eksplozija. Fisija je implozija. Veza između istovetnih afirmacija (odnosno negacija) je manje verovatna jer ne rasterećuje sistem. Naime, takvom sistemu je potrebna energija da se uspostavi i održi. Pored jedinstva suprotnosti kod Heraklita se mora govoriti (frag.10., 35. i 66.) i o njihovom suprostavljanju. Ponovimo još jednom jedan od Aecijevih fragmenata ocene Heraklitove filizofije: Po Heraklitu „kretanje nije kontinuirano izrastanje i smenjivanje suprotnosti već i sukob. Smenjivanje i prelaženje jedne u drugu moguće je zbog toga što se one večito sukobljavaju, između njih jeste borba“. I zaista, ovisno o njihovoj elementarnoj udaljenosti (i da li je opna elementarno malena ili nije), suprotnosti će se integrirati u smiraj, ili se neće integrirati – ostajući u večitoj borbi; dok ih logos-razum ne uvuče u rat, na elementarnu udaljenost, da bi ih sjedinio, sumirao ili im dao novu vrednost. Do sukoba dolazi prethodnim zbližavanjem (ono je granica mogućnosti) na kritičnoj razini, ili odlaženjem sa kritičnog nivoa, stvaranjem kritične distance. Veza izmedju (afirmacije)ᵟ , odnosno (negacije)ᵟ, i antiafirmacije: (afirmacije)ѵ , odmosno antinegacije: (negacije)ѵ, je daleko jača od primarnih veza dveju suprotnosti nižeg reda. Ovo je logično samim tim što su to suprotne istovjetnosti, te je potreban solidniji (prefinjeniji) maseno-energetski efekat (ə/m). ə/m je daleko veće (po redu veličine) od e/m

    ə/m ≫∗ e/m Kao primer opet možemo navesti F.R. Stannard-ov eksperiment, kao i ono što se zove danas u nauci anihilacijom materije – efekat koji nismo u mogućnosti da pratimo jer smo isuviše tromi. Iz navedenog sledi: (afirmacija)ᵟ x ( negacija)ᵟ = (STACIONARNO STANJE)ᵟ (afirmacija)ѵ x (negacija)ѵ = (STACIONIRANO STANJE)ѵ _____________________________________________ (AFIRMACIJA)ᵟѵ x (NEGACIJA)ᵟѵ = UNIFORMNOST

  • 13. Univerzum je tako struktuiran da svaka čestica ima svoj antipod. Čestica antičesticu, materija antimateriju, vreme protuvreme – samo M i E ostaju neovisni o toj složenosti i prisutni su jedino kvantitativno različito, kao oblik i antioblik: μ = If (M,E), gde je I = fE Večiti i uvek prisutni vid materije je energija (bilo kao potencijalna, kao kinetička ili ukupna oslobodjena, ma na koji način). Nadalje, dalo bi se zaključiti da postoje sistemi (svetovi) sazdani samo od materije (u vremenu i prostoru), odnosno samo od antimaterije (u protuvremenu i protuprostoru). Naime, ti bi se svetovi nalazili na limitima beskonačnog spektra koji bi bio zatvoren sam u sebe, a istovremno i otvoren sam od sebe. HERAKLIT: „Oni ne shvataju da divergentno samo posebni konvergira“. Imali bismo (u jednom slučaju) primer koncentričnih sfera uređenosti i organiziranosti („Ameba u hramu“ Mubere Pašić, "Luča mikrokozma" Njegoš. Međutim Heraklitova misao je daleko obuhvatnija “... divergentno samo po sebi konvergira“. Obe suprotnosti su same po sebi prisutne u prostoru: i vreme i protuvreme, i čestica i antičestica, sadržani su u materiji i antimateriji čija večita borba je univerzum. Na to upućuje i alternativno tumačenje eksperimenta profesora F.R. Stannard-a ne samo kao „stvaranje“ već i kao „oslobađanje“ antičestica, svet i antisvet su u sveopštem dodiru. Spektar stanja nije isključen potpuno je moguće da se u jednom delu prostora češće pojavljuju čestice nego antičestice i suprotno. Zbunjujuće je jedino današnje tumačenje reakcije čestica + antičestica – anihilacijom materije. Svet i antisvet su u večnom dodiru, u stalnoj dinamičkoj izmeni čija je brzina raspodele za sada za nas neosetna (C = C/?/“, “Ameba bez hrama“, „Jeziva muzika“ iz SUPROTNOSTI“, "Luča mikrokosma" Njegoš). Začetnik ideje razvijene u "POETICA NOVA". Ako se pažljivo čita "Luča mikrokosma" da se zaključiti da je Bog stvarao u Vremenu. Vreme je beskonačno, ali deljivo na periode. Bog je beskonačan i nedeljiv. On je jedan, jedini i jedinstven. Bog i Vreme su večiti. Bez početka i bez kraja ... Bog razdeljuje Vreme (deluje,stvara i uništava) u Vremenu ... i time određuje periode. Priroda je haos. Ništavilo. Bog je prirodu oplemenio. Savladao ju je. Stvorio je organizirani svet. Univerzum ... da haosa više nebude. Prirodu je uokvirio u Vreme. Probudio Ju je ... da i ona postoji ... uredio Ju je ... u Vremenu. ( Tanah – "Knjiga o Jobu", "Luča mikrokosma" - Njegoš) 14. Ovladati tim procesima znači ovladati opštom uređenošću i organizacijom materije. „Vreme i prostor zasedaju na stolici božanskoj“... (Nikola Martić „ZNAMEN“) Ovladavanjem tim procesima čovek i vremenu i prostoru preuzima TRON, “... to puzi ego na božanski tron...“ (Ameba bez hrama, SUPROTNOSTI, SAZVEŽĐA ISTINE) ... INDIVIDUUM SE KREĆE SVEMIROM ORGANIZIRANJEM NA „PRAVOM“ MESTU ! - u lokaliziranoj sveri organizira se: „Ja sam onaj koji jesam dotle, jesam...“ u svakom vremenu i u svakom prostoru jedan, jedini i jedinstven … Ja jesam bio i biću bez granica … Ja sam Gospod Bog tvoj!

  • Tora. I. knjiga Mojsijeva Brzina kao pojam nestaje. Potpuno materijalizovanje ove ideje je kretanje Samuraja tokom borbe van prostora u kome jeste. Samuraj je uvek van prostora delovanja, samo je njegov mač prisutan u prostoru. Smrt Samuraja je tren kada se nađe u identifikovanom prostoru, smrt protivnika kad mač identifikuje prostor. “... Oni ne shvataju da divergentno samo po sebi konvergira...“. 15. IV. POKUŠAJ SAMO KRATKE SINTEZE: Model ljuske i model tekuće kapi daju nam mogućnost da kažemo da se Stvoritelj (HA KADOŠ BARUH HU!) igrao stvarajući SVET za sebe, a ne za bilo koga drugoga, jer ON beše jedan jedini i sam, a po volji svojoj stvori čoveka da spozna ISTINU, (još neko), a potom mu je namenio veoma težak i beskonačan zadatak, kroz sve ljudske generacije, do u – B E S K O NA Č N O S T – amen!, da spoznaje ... Istinu … I čovek je uvek blizak iluziji da je pri kraju svog zadatka – znači umire od straha pred iluzijom kraja, zaboravljajući da je HA KADOŠ BARUH HU uvek mlad i bio je i biće mlad – i igraće se – amen! U slikarstvu, danas, stvaralaštvo Jakova BarArona, u arhitekturi Courvoisier i njegovi sledbenici ... veza zvuka reči i muzike Psalmi Davidovi, srpska duhovna muzika ... veza pokreta i duhovnosti, zikar Mavlavija, crnačka duhovna muzika ... hazansko pevanje, koje je osnova sve evropske klasike muzika Bacha, Franca Lista, Schopena,Motzarta, Wagnnera i Bethovena ... itd. ... stremljenja su ka Univerzalnoj Istini ... Čovek je obavezan da razvija svoju misao i misaonost. Svaka stagnacija ili zaustavljanje je AVODA ZARA!, jer čovek je obavezan napredovati, ne kroz ili samo kroz tumačenja, već, i spoznajom i uvek će biti vođen. Put mu je veoma dugačak i sveobuhvatan – BESKONAĆAN – KAO I STVORITELJ SAM! Čoveku več hiljadama godina (5774.) nije jasno da je HA KADOŠ BARUH HU svega milijardama godina mlad i da je bio i da će biti uvek mlad, i da se igra ... igra ... i igra ... amen! Bog je stvorio prostor i energiju. Svetlost je energija. Energija sa prostorom čini materiju. Bog je stvorio materiju energijom. Bog je posvetio Vreme, koje je postojalo ...neograničeno. Bog beše s Vremenom i biće, jer je vreme merilo postojanja i beskonačno je. Bog je određenje i postojećeg i stvorenog i onog što će biti, zato je On i pre i posle svega i On jeste, neovisan od svega ... Vreme prostora je deljivo, prostor je deljiv u vremenu, samo je Bog izvan svega i nedeljiv ... On je jedan, jedini i jedinstven !!!!!! On se igra ... Stvarajući ... Uništavajući ... i menjajući formu svega u svemu ... i u Vremenu ... Amen! 16. Među česticama sa kojima se Bog igra ( u svakom slučaju reč je o fundamentalnim) postoji ON, ONA i ONO, ali postoji i za svaku odgovarajuća totalno obrnuto struktuirana čestica – ANTIČESTICA. Ovo baš i ne ide lako u glavu, ali je činjenica (ako u svetu

  • elementarnih negativnih, pozitivnih i neutralnih čestica, uopšte postoje i još postoje činjenice i uhodana logika Do sada je čovek otkrio preko dvestotine fundamentalnih čestica (?). One "neotkrivene" (jer čovek po volji Njegovoj sve otkriva razbijajući), su izvanredno nepostojane (raspadaju se pre nego što nastanu, iako su matematički "vidljive). Danas smatramo da su "najelementarnije" čestice KVARKOVI (M. GELL – MANN, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1969. godine). Ovih čestica ima 6(?) i "obojene" su nabojem (3 čestice i 3 antičestice), među njih se umešala još jedna "obojena" šarmom, koja nema antipod), a čije su dimenzije 10-17 m (gigant među fundamentalnim česticama). Povezuju ih GLUONI. Kvarkovi grade sve ostale složenije vrste fundamentalnih čestica (koje su manjih dimenzija usled "sažimanja"), međusobnom pretvorbom uz učešće "polja"- energetskog, koje je "nosilac" dimenzione razlike, uz učešće "matrice" polja W i Z bozona (RUBBIA,C. i VAN DER NEER, S. – dobitnici Nobelove nagrade za fiziku 1984.). Energetski dijagram ovih veza (silnice) čine MAGEN DAVID i u plošnom i u prostornom sagledavanju ( uočljivo svetlosno rasejavanje na TV snimcima izvora svetlosti u makro svetu). Prema tome u stvaranju samo je promena stalna ("stalna samo mena jest"), odnosno sve fundamentalne čestice su podvrgnute reakcijama (BIVSTVOVANJU) U KOJIMA PRELAZE U DRUGE ČESTICE ILI IZ NJIH NASTAJU (bez obzira da li su postojale ili tek nastale u fazama događanja – promena : ONE SE DOGAĐAJU ili ne; što me potseća na onu našu bosansku: UDRI JAČE MANIJAČE(fizičar) I SAV JE SVET TVOJ! ... ovo je uvek bio razlog i ostao ... što su bubnjara i tamburaša volele i cura i snaša, a verglaša samo snaša ... neophodna prefinjenost u naučnim događanjima i u običnom životu! Tako je tek Pol Dirak primetio da je, HA KADOŠ BARUH HU, kod stvaranja SVETA ipak bio, na našu sreću, više LEVI, nego simetričan ili desni. Da je bio više desni, SVET bi bio ANTIPOD postojećem ... (što ne znači da u spektru postojanja, tako nešto i ne postoji), ali je sigurno da je sretan događaj što je makar malo zavrnuo – inaće bi se sve preformiralo u UNIFORMNI savršeni BOŽANSTVENI svetlosni EFEKAT UZVIŠENE BOŽIJE SLAVE !!! Baruh ha shem, ani roked, ani kajam ... ke rikudej Am ... Am ... Am !!!!!!!!!! ... Be cvajim šel degel šel am ... Ani kajam ... Ani kajam ... Ani kajam !!!!!!!!!!!!!!!! 17. V. ZADIVLJUJUĆI K0 I Ҟ0 MEZONI Bog je večno mlad i igra se ... piljaka ... sa K mezonima ?! Ove čestice i samo one, razlikuju se samo po znaku STRANOSTI, među sobom. U svemu ostalom su identične. Pošto se stranost odražava smo u jakim i elektromagnetnim međudelovanjima ( ali ne i u slabim), K0 i Ҟ0 moraju se ponašati kao različite čestice samo pri reakcijama RAĐANJA za koje su baš i odgovorna jaka međudelovanja. Tako na primer, u reakciji: Π- + p → K0 +ᴧ0 rađa se K0 – mezon sa stranošču +1, a ne antičestica Ҟ0 koja ima stranost -1. Pri sudaru sa protonom samo Ҟ0 (ali ne i K0) može roditi ᴧ0 – hiperon: Ҟ0 + p → π+ + ᴧ0, to zahteva zakon održanja stranosti. Pri raspadima, međutim, se moraju ponašati jednako, jer je raspad izazvan slabim delovanjem koje ne održava stranost. To je doista shvatljivo, no u stvarnosti je sve mnogo zamršenije. U odnosu na raspad neutralni K – mezoni ne ponašaju se kao čestica nego kao dve, sa različitim načinom raspada, raznim vremenom života, pa čak i sa donekle različitim masama, čestice. Samo što to nisu K0 i Ҟ0 – čestice nego KL0 i KS0 – mezoni, koje možete videti u tablicama elementarnih čestica. U materiji se na jedan način događaju neutralni K – mezoni pri rođenju, a na potpuno drukčiji pri raspadu (preformiranju). Na ovako malo prostora to je teško detaljnije objasniti, ali pojednostavljeno to izgleda ovako:

  • Kombinovana parnost se održava. To znači da ako se zamene čestice antičesticama i sve se preslika u ogledalu (posmatra kao u ogledalu) onda svi događaji u mikro svetu treba da se odvijaju na isti način kao do izvršenja tih operacija. A veličine koje u kvantnoj mehanici opisuju stanje šestica (zovu se talasne funkcije), različito se ponašaju pri operaciji zamene čestice antičesticom s jednovremenim preslikavanjem u ogledalu. U jednim slučajevima talasna funkcija uopšte se ne menja, parnost je pozitivna, a u drugim slučajevima ona menja znak, parnost je negativna. 18. Stanje KL0 – mezona može se simbolički kao suma stanja K0 i Ҟ0 - mezona jednakog intenziteta:

    KL0 = (K0 + Ҟ0) 1

    √2

    a stanje KS0 - mezona kao razlika tih istih stanja jednakog intenziteta1:

    KS0 = (K0 – Ҟ0) 1

    √2

    _____________________________________________ 1)

    Koeficient normiranja 1

    √2

    Mezoni KL0 i KS0 se razlikuju baš u kombinovanoj parnosti: u KS0 – čestice ona je pozitivna, a u KL0 – čestice ona je negativna. Čestice koje se razlikuju po kombinovanoj parnosti moraju se pri raspadu ponašati različito. KS0 mezoni mogu se raspadati na dva π – mezona, jer sistem od dva π – mezona ima pozitivnu parnost, a KL0 – mezoni samo na tri π – mezona, jer je parnost od sistema od tri π – mezona, negativna. Kombinovana parnost se pri slabim međudelovanjima mora održavati. Razlika u kanalima raspada dovodi do razlike u vremenima života. KL0 – mezoni žive skoro sto puta duže nego KS0 – mezoni. S druge strane, analogno, K0 i Ҟ0 – čestice se mogu pretstaviti kao smese KL0 i KS0 mezona jednakog intenziteta:

    K0 = (KL0 + KS0) 1

    √2 , odnosno

    Ҟ0 = (KL0 - KS0) 1

    √2

    Ove simbolićke jednakosti se na prost način dobiju iz prethodnih. Eksperimenti pokazuju da stvari baš tako i stoje. I sad počinje igra, uzmimo da se pri sudaru brzih π – mezona sa protonima mete (određene prepreke) rađaju K0 – mezoni. To su čestice sa stranošću +1, i one ne mogu, sudarajući se sa protonima da rode ᴧ0 – hiperone. Ali šta se dešava dalje (?) K0 – mezon je smeša KL0 i KS0 – čestica. KS0 – mezoni se brzo raspadaju, i na rastojanjima od nekoliko metara od mete imaćemo jednak broj K0 i Ҟ0 – mezona. 19. No Ҟ0 – mezoni ne mogu stupiti u reakciju sa protonima druge mete, koja je dovoljno udaljena od prve, dajući ᴧ0 – hiperone. A na početku K0 – mezona u snopu nije bilo. Sve je tačno tako opaženo i u eksperimentu. Zadivljujući događaji se na tome ne zaustavljaju. Iza druge mete broj Ҟ0 – mezona manji je od broja K0 – mezona, jer deo Ҟ0 – mezona stupa u reakciju sa protonima. Znači biće narušena proporcija između K0 i Ҟ0 – mezona pri kojoj su oni davali čiste KL0 – mezone. Prema tome, pojaviće se KS0 – mezoni i biće opet moguće posmatrati raspade na dva π – mezona. Sve je ovde do krajnosti neobično. Javljaju se šestice kojih u procesu nije bilo, nestaju one koje su postojale, a ipak sve tu na kraju, na istom mestu, gde su bila i na početku u istom broju i u istom obliku, sa onima kojih nije ni bilo i kojih upravo više i nema. U makro svetu to bi odgovaralo sledećoj (umetničkoj video) slici:

  • Iz šumarka izleće jato vrana. Ali u tom jatu svaka vrana je pravilna smeša orla i jastreba. Uz put deo vrana koje čine jastrebovi izumire i dalje već lete orlovi, kojih je, međutim, dva puta manje nego što je bilo vrana. Pri tome je svaki orao smeša crne i bele vrane u istim količinama. U drugom šumarku deo belih vrana gine. Izleće više crnih vrana nego belih. A to sa svoje strane znači da su se pojavili jastrebovi koji su davno izginuli kraj prvog šumarka. Čista fantastika. Pa ipak za K0 – mezone (neutralne) se sve baš tako događa ! Istina, ni tu nije kraj priče ... kad ovo čudo od jata nastavlja da leti, ovisno o udaljenosti (prostornoj i vremenskoj) posmatranja događaja, uočena je neverovatna pojava ... i nestalih i belih vrana zajedno sa jatom vrana iz prvobitne smeše crnih i belih vrana, u izvesnoj količini ?!* *) P.S. Posuđeno i dorađeno iz: "ELEMENTARNE ČESTICE", G.J. Majkišev, Nolit, Biblioteka zanimljiva nauka, BGD 1983. (prevod sa originala: "ELEMENTARNIE TCHESTICI", izdavateljstvo, Nauka, Moskwa, 1979.) Bog je večno mlad ... i igra se !!! 20. VI. UMESTO ZAKLJUČAKA Ekskluzivno: Malo poznati intervju koji je besmrtni Nikola Tesla, u svojoj tadašnjoj laboratoriji u Kolorado Springsu, dao za časopis "Besmrtnost" "Stekao sam sposobnost da upravljam snom, i zaspim i budim se u čas koji sam sebi odredio. Ako mi nešto u onome što radim nije jasno, primoravam sebe da mislim o tome u snu i na taj način nalazim rešenje..." NOVINAR: Kažu da ste iz zemlje Hrvatske, iz kraja zvanog Lika, gde zajedno sa ljudima raste drveće, kamen i zvezdano nebo. Kažu da Vam je zavičaj selo koje nosi ime po gorskom cveću, i da je kuća, u kojoj ste se rodili, pored šume i crkve? TESLA: Zaista, sve je tako. Ponosim se svojim srpskim rodom i hrvatskim zavičajem. Čujem da se moji Srbi nesto žale. Šta im nedostaje? Imaju Vladiku i mene, ono što je vrhunsko na Zemlji: Poeziju i Nauku. NOVINAR: Ko su, zapravo, Srbi? TESLA: Posredničko pleme među narodima, trgovci sunčanom energijom na Zemlji. Roba im danas slabo ide, pa su se zabrinuli. Lepota i miris ruže mogu se uzimati kao lek, a Sunčevi zraci kao hrana. Život ima beskonačan broj vidova, a dužnost naučnika je da ih pronalazi u svakom obliku materije. NOVINAR: Futuristi kažu da su dvadeseti i dvadeset prvi vek rođeni iz glave Nikole Tesle. Oni slave obrtno magnetsko polje i pevaju himne indukcionom Motoru. Njihovog tvorca nazivaju lovcem koji je u svoju mrežu uhvatio svetlost iz dubine Zemlje, i ratnikom koji je zarobio vatru iz Neba. Otac naizmeničnih struja učiniće da fizika i hemija zavladaju polovinom sveta. Industrija će ga proglasiti za svog vrhovnog sveca, a bankari za najvećeg dobročinitelja. U laboratoriju Nikole Tesle prvi put je razbijen atom. Tu je stvoreno oružje koje vibracijama izaziva zemljotres. Tu je otkriven i crni kosmički zrak. Pet rasa moliće mu se u Hramu Budućnosti, jer ih je naučio velikoj tajni da se Empedoklovi Elementi napoje životnim silama iz etera. TESLA: Da, to su neka od mojih važnijih otkrića. Ja sam ipak poražen čovek. Ja nisam ostvario ono najveće što sam mogao. NOVINAR: Šta je to, gospodine Tesla? TESLA: Hteo sam osvetliti čitavu Zemlju. U njoj je dovoljno elektriciteta da postane drugo Sunce. Svetlost bi sijala oko polutara, kao prsten oko Saturna. Ljudski rod nije sazreo za nešto tako veliko i tako dobro. U Kolorado Springsu napojio sam Zemlju

  • elektricitetom. Isto tako je možemo napojiti i drugim energijama, kao što su pozitivne psihičke energije. One su u muzici Baha ili Mocarta, ili u stihovima kod velikog pesnika. U Zemljinoj unutrašnjosti postoje energije vedrine, mira i ljubavi; njihovi izrazi su cvijet koji raste iz zemlje, hrana koju dobijamo iz nje i sve ono što je čini čovjekovim zavičajem. Ja sam proveo godine tražeći način na koji bi te energije mogle uticati na ljude. Lepota i miris ruže mogu se uzimati kao lijek, a Sunčevi zraci kao hrana. Život ima beskonačan broj vidova, a dužnost naučnika je da ih pronalazi u svakom obliku materije. Tri stvari su bitne u tome. Sve što činim je traganje za njima. Znam da ih neću naći, ali neću ni odustati od njih. NOVINAR: Koje su to stvari? TESLA: Jedno je pitanje hrane. Kojom zvezdanom ili zemaljskom energijom nahraniti gladne na Zemlji? Kojim vinom napojiti sve žedne, pa da im se srce razveseli i da shvate da su Božiji miljenici? Druga stvar je: kako uništiti energije zla i patnje u kojima prolazi čovjekov život? One se katkad javljaju kao epidemije iz dubine svemira; u ovom vijeku te bolesti su se sa Zemlje raširile po svemiru. Treća stvar je: postoji li u svemiru suvišna svetlost? Ja sam otkrio zvijezdu koja, po svim astronomskim i matematičkim zakonima, može nestati, a da se naizgled ništa ne izmeni. Ta zvezda je u ovoj galaksiji. Njena svetlost se može zbiti do takve gustoće da stane u kuglu manju od jabuke, a težu od Sunčevog sistema. Religija i filozofija uče da čovjek može postati Hrist, Buda i Zaratustra. Ono za čime ja tragam luđe je, veće i nemogućnije. 22. To je: šta učiniti da se u svemiru svaki čovek rodi kao Hrist, Buda i Zaratustra. Ja znam da je gravitacija naklonjena svemu što treba da leti i moja namera nije da napravim leteće naprave (avion ili raketu), već da čoveku povratim svest o njegovim vlastitim krilima. Dalje, ja pokušavam da probudim energije koje se nalaze u vakuumima. Vakuumi su najveći izvori energija; ono što se smatra prazninom samo je manifestacija neprobuđene materije. Nema praznine na Zemlji, niti u svemiru. U crnim rupama, o kojima govore astronomi, najmoćnije su energije i izvori života. NOVINAR: Na prozor Vaše sobe u hotelu "Valdorf-Astoria", na trideset trećem spratu, svakog jutra sleću golubovi. TESLA: Čovek mora biti sentimentalan prema pticama. To je zbog njihovih krila. I on ih je nekada imao, prava i vidljiva! NOVINAR: Niste prestali da letite još od onih davnih dana u Smiljanu! TESLA: Želio sam da poletim sa krova i pao sam: pogrešni dečji proračuni. Ne zaboravite, mladiću: krila su sve u životu! NOVINAR: Nikada se niste ženili! Nije poznata nijedna Vaša ljubav prema nekoj ženi. Fotografije iz mladosti prikazuju Vas kao izuzetno lijepog čovjeka. TESLA: Ne. Nisam. Dva su puta: mnogo ili nimalo seksa. Sredina služi za obnavljanje ljuskog roda. Previše seksa kod izvesnih ljudi pothranjuje i snaži vitalnost i duh. Uzdržavanje od seksa to isto čini kod drugih ljudi. Ja sam izabrao taj drugi put. NOVINAR: Vaši poštovaoci žale što napadate teoriju relativiteta. Čudna je Vaša tvrdnja da materija nije energija. Sve je prožeto energijom; odakle ona? TESLA: Najprije je bila energija, potom materija. NOVINAR: Gospodine Tesla, to je kao kada biste rekli da ste Vi rodili svog oca, a ne on Vas. TESLA: Upravo tako stoji stvar sa rođenjem svemira. Materija je stvorena iz prvobitne i večne energije koju znamo kao svetlost. Zasjala je i pojavile su se zvezde,

  • planete, čovek i sve što je na Zemlji i u univerzumu. Materija je izraz beskonačnih vidova svetlosti; zato je energija starija od nje. Postoje četiri zakona stvaranja. Prvi je da je izvor svega u Nepojamnom, crnoj čestici koju um ne može zamisliti, niti matematika izmeriti; u tu česticu stane celi svemir. 23. Drugi zakon je širenje tame, koja je prava priroda svetlosti, iz Nepojamnog i njen preobražaj u svjetlo. Treći zakon je potreba svetlosti da postane materija. Četvrti zakon glasi: nema početka ni kraja; tri prethodna zakona oduvijek traju i stvaranje je večno. NOVINAR: U neprijateljstvu prema teoriji relativiteta idete dotle, da na proslavama svojih rođendana držite predavanja protiv njenog tvorca. TESLA: Upamtite - nije zakrivljen prostor, već čovekov um koji ne može da shvati beskraj i večnost! Da je tvorcu relativnosti to jasno, stekao bi besmrtnost, čak i fizičku ako mu je to po volji. Ja sam dio svetlosti, a ona je muzika. Svetlost ispunjava mojih šest čula: ja je vidim, čujem, osećam, mirišem, dotičem i mislim. Misliti je kod mene šesto čulo. Čestice svetlosti su ispisane note. Jedna munja može biti čitava sonata. Hiljadu munja je koncert. Za taj koncert ja sam stvorio loptaste munje koje se čuju na ledenim vrhovima Himalaja. O Pitagoru i matematiku, naučnik se o to dvoje ne može i ne smije ogrešiti. Brojevi i jednačine su znakovi kojima se obeležava muzika sfera. Da je Ajnštajn čuo njene zvuke, ne bi stvarao teoriju relativiteta. Ti zvuci su poruka umu da život ima smisla, da u svemiru postoji savršeni sklad, i da je ljepota uzrok i posledica Stvaranja. Ta muzika je večno kruženje zvjezdanih nebesa. Najmanja zvezda je završena kompozicija i ujedno, dio nebeske simfonije. Otkucaji čovjekovog srca su dijelovi te simfonije na Zemlji. Njutn je saznao da je tajna u geometrijski pravilnom rasporedu i kretanju nebeskih tela. On je spoznao da je harmonija vrhovni zakon u svemiru. zakrivljeni prostor je haos; haos nije muzika. Ajnštajn je glasnik vremena buke i besa. NOVINAR: Gospodine Tesla, da li Vi čujete tu muziku? TESLA: Uvek je čujem. Moje duhovno uvo je veliko kao nebo koje vidimo iznad nas. Svoje fizičko uvo uvećao sam radarom. Po teoriji Relativiteta dve paralelne linije sastaće se u beskraju. Time će i Ajnštajnova kriva postati prava. Jednom stvoren, zvuk traje večno. Za čoveka on može da iščezne, ali nastavlja da traje u tišini koja je njegova najveća moć. Ne, nemam ništa protiv gospodina Ajnštajna. On je ljubazan čovek i učinio je izvjesne dobre stvari; od toga će nešto postati dio muzike. Ja ću mu pisati i pokušati da objasnim da eter postoji, i da su njegove čestice ono što drži svemir u harmoniji i život u večnosti. NOVINAR: Recite, molim Vas, koji su uslovi prilagođavanja jednog anđela na Zemlji? TESLA: Ja ih imam deset. Beležite pažljivo. 24. NOVINAR: Zapisaću svaku Vašu reč, poštovani gospodine Tesla. TESLA: Prvi uslov je visoka svest o svom poslanju i delu koje treba izvršiti. Ona mora, makar i mutno, postojati u najranijoj mladosti. Ne budimo lažno skromni; hrast zna da je hrast, a grm pored njega da je grm. Kao dečak od dvanaest godina bio sam siguran da ću doći na Nijagarine vodopade. Za većinu svojih otkrića znao sam još u detinjstvu da ću ih ostvariti, premda ne sasvim jasno. Drugi uslov prilagođavanja je istrajnost. Sve što sam poduzimao, završavao sam. NOVINAR: Koji je treći uslov prilagođavanja, gospodine Tesla? TESLA: Usmeravanje svih vitalnih i duhovnih energija na delo. Otuda i očišćenje od mnogih stvari i potreba koje ima čovek. Ja time ništa nisam izgubio, već samo dobio.

  • Toliko sam dobio da sam se radovao svakom svom danu i noći. Zapišite: Nikola Tesla je bio sretan čovek. Četvrti uslov je prilagođavanje telesnog sklopa delu. NOVINAR: Kako to mislite, gospodine Tesla? TESLA: Najprije, to je održavanje tog sklopa. Čovekovo tijelo je savršena mašina. Ja poznajem svoj sklop i šta je dobro za njega. Hrana većine ljudi meni je štetna i opasna. Zbog toga katkad umišljam da su svi kuvari sveta u zaveri protiv mene... Dotaknite moju ruku. NOVINAR: Ona je hladna. TESLA: Da. Krvotokom se može upravljati, kao i mnogim procesima u nama i oko nas. Zašto ste probledeli, mladiću? NOVINAR: To je priča da je Mark Tven napisao Tajanstvenog stranca, onu divnu knjižicu o Satani, inspiriran vama. TESLA: Reč "Lucifer" mi je draža. Gospodin Tven voli da se našali. U detinjstvu sam jednom ozdravio čitajući njegove knjige. Kada smo se ovde upoznali i to mu ispričao, bio je toliko ganut da je zaplakao. Postali smo prijatelji i često je dolazio u moju laboratoriju. Jednom je zatražio da mu pokažem mašinu koja je vibracijama izazivala osećanje blaženstva. Bio je to jedan od onih izuma za zabavu, kojima sam se ponekad bavio. Opomenuo sam gospodina Tvena koliko sme da ostane pod tim vibracijama. Nije me poslušao i ostao je duže. Završilo se time što je, poput rakete, držeći se za gaće, odjurio u izvesnu prostoriju. Bilo je to đavolski smiješno, ali ja sam sačuvao ozbiljnost. Vratimo se na prilagođavanje telesnog sklopa. 25. Pored hrane, vrlo važan je i san. Od dugog i iscrpljujućeg rada, koji je iziskivao nadljudski napor, ja bih se poslije jednog sata spavanja potpuno povratio. Stekao sam sposobnost da upravljam snom, i zaspim i budim se u čas koji sam sebi odredio. Ako mi nešto u onome što radim nije jasno, primoravam sebe da mislim o tome u snu i na taj način nalazim rešenje. Peti uslov prilagođavanja je pamćenje. Možda je kod većine ljudi mozak čuvar spoznaja o svijetu i znanja koja stiču u životu. Moj mozak se bavi važnijim stvarima od pamćenja; kod mene on lovi ono što mu je u određenom trenutku neophodno. To je oko nas i treba ga samo uzeti. Sve što smo jednom vidjeli, čuli, pročitali i saznali prati nas u vidu svjetlosnih čestica. Meni su te čestice poslušne i verne. Geteovog Fausta, moju najmiliju knjigu, naučio sam napamet na nemačkom kao student, i sada ga celog mogu recitovati. Svoje izume sam godinama nosio "u glavi", a tek potom ih ostvarivao. NOVINAR: Često spominjete moć vizualizacije? TESLA: Njoj možda imam da zahvalim za sve što sam stvorio. Događaji iz mog života i moja otkrića su pred mojim očima stvarni, vidljivi kao svaka pojava i predmet. U mladosti sam se toga plašio, ne znajući šta je to zapravo, ali kasnije sam tu moć primio kao izuzetan dar i bogatstvo. Njegovao sam ga i ljubomorno čuvao. Vizualizacijom sam na većini izuma vršio i ispravke, onda ih, tako završene, pravio. Njome rešavam i komplikovane matematičke jednačine, a da ne ispisujem brojeve. Na Tibetu bih zbog tog dara dobio čin visokog Lame. Moj vid i sluh su savršeni i, smijem to slobodno reći, jači nego kod ostalih ljudi. Ja čujem grmljavinu na sto pedeset milja, i vidim boje u nebu koje drugi ne vide. To uvećanje vida i sluha imao sam i kao dete. Kasnije sam to svesno razvijao. NOVINAR: U mladosti ste nekoliko puta bili teško bolesni. Da li je i bolest jedan od uslova prilagođavanja? TESLA: Ona je često posledica nedostatka ili iscrpljenosti životnih sila, ali često je i očišćenje duha i tela od otrova koji su se nakupili. Neophodno je da čovjek boluje s vremena na vreme. Izvor većine bolesti je u duhu. Zato duh i može da izliječi većinu bolesti. Kao đak razbolio sam se od kolere koja je harala u Lici. Izlečio sam se time što je otac dozvolio da upišem studije tehnike, što je predstavljalo moj život. Priviđenja za

  • mene nisu bolest, već sposobnost uma da prodre izvan tri zemaljske dimenzije. Imao sam ih čitavog života, i primao sam ih kao sve druge pojave oko sebe. Jednom, u detinjstvu, šetao sam sa ujakom pored rijeke i rekao: 26. "Iz vode će se pojaviti pastrmka, ja ću baciti kamen i njime je preseći." To se i dogodilo. Uplašen i zaprepašten, ujak je povikao: "Bade retri Satanas!" Bio je učen čovjek i govorio je latinski. Nalazio sam se u Parizu kada sam vidio majčinu smrt. U nebu, punom svetlosti i muzike, lebdela su prekrasna stvorenja. Jedno od njih je imalo majčin lik, koji me je gledao sa beskrajnom ljubavlju. Pošto je vizija iščezla, znao sam da je moja majka umrla. NOVINAR: Šta je sedmo prilagođavanje, gospodine Tesla? TESLA: Znanje kako da se psihičke i vitalne energije pretvore u ono što želimo, i postignemo vlast nad svim osećanjima. Hindusi to nazivaju Jogom Kundalini. Ova znanja se mogu naučiti, za šta su potrebne mnoge godine, ili se stiču rođenjem. Ja sam ih većinu stekao rođenjem. Ona su u najbližoj vezi sa polnom energijom, koja je poslije svetlosti najrasprostranjenija u svemiru. Žena je najveći kradljivac te energije, a time i duhovnih moći. Ja sam to oduvjek znao i čuvao se. Od sebe sam stvorio ono što sam htio: misaonu i duhovnu mašinu. NOVINAR: A deveto prilagođavanje, gospodine Tesla? TESLA: Sve učiniti da se nijednog dana, nijednog trenutka, ako je to moguće, ne zaboravi ko smo i zašto smo na Zemlji. Izuzetni ljudi koji se u životu muče bolešću, oskudicom ili ih društvo previše ranjava svojom glupošću, nerazumevanjem, progonom i ostalim poteškoćama kojima Zemlja vrvi kao močvara insektima, ostavljaju iza sebe delo neostvareno do kraja. Ima mnogo palih Anđela na Zemlji. NOVINAR: Šta je deseto prilagođavanje? TESLA: Ono je najvažnije. Napišite da se gospodin Tesla igrao. Igrao se čitavog svog života i uživao u tome. NOVINAR: Gospodine Tesla! Da li se to odnosi i na Vaša otkrića i Vaše delo? Je li i to bila igra? TESLA: Jeste, dragi mladiću. Ja sam tako volio da se igram elektricitetom! Uvjek se naježim kada slušam o onom Grku koji je ukrao vatru. Grozna priča o okivanju i orlovima koji mu kljuju jetru. Zar Zeus nije imao dovoljno munja i gromova, pa je bio oštećen za jedan žar? Tu je neki nesporazum... Munje su najljepše igračke koje se mogu naći. Ne zaboravite da u vašem tekstu istaknete: Nikola Tesla je bio prvi čovjek koji je stvorio munju. 27. NOVINAR: Gospodine Tesla, maloprije ste govorili o Anđelima i njihovom prilagođavanju na Zemlji. TESLA: Jesam li? To je isto. Možete napisati i ovo: on se drznuo da uzme na sebe prerogative Indre, Zeusa i Peruna. Zamislite nekog od tih bogova kako u crnom večernjem odelu, sa polucilindrom i belim rukavicama eliti Njujorka priređuje grmljavine, požare i zemljotrese! NOVINAR: Čitaoci našeg lista vole humor. Ali zbunili ste me izjavom da i Vaša otkrića, koja su neizmerna dobrobit za ljude, predstavljaju igru. Mnogi će se namrštiti na to. TESLA: Dragi gospodine Smit, nevolja i je u tome što su ljudi odveć ozbiljni. Da to nisu, bili bi sretniji i znatno duže bi živjeli. Kineska poslovica veli da ozbiljnost skraćuje vek. Li Tai Pe je posetu krčmi pretpostavljao posjeti carskom dvoru. Ali da se čitaoci

  • novina ne bi mrštili, vratimo se stvarima koje oni smatraju važnim. NOVINAR: Oni bi rado čuli u čemu je Vaša filozofija. TESLA: Život je ritam koji se mora spoznati. Ja osećam taj ritam i upravljam se po njemu i prepuštam mu se. On je vrlo zahvalan i dao mi je znanja koja imam. Sve što živi povezano je dubokim i divnim vezama: čovjek i zvijezde, ameba i Sunce, naše srce i kruženje beskonačnog broja svjetova. Te veze su neraskidive, ali one se mogu pripitomiti i umilostiviti tako da čojvek i sam počne da stvara nove i drugačije odnose u svijetu, a da stare ne naruši. Znanje dolazi iz svemira; naš vid je njegov najsavršeniji prijemnik. Imamo dva oka: zemaljsko i duhovno. Treba nastojati da ona postanu jedno oko. Univerzum je živ u svim svojim manifestacijama, poput kakve misleće životinje. Kamen je misaono i osećajno biće, kao što su to biljke, zver i čovek. Zvezda koja sija traži da je gledamo, i da nismo odveć obuzeti sobom razumeli bismo njen jezik i poruke. Svoje disanje, oči i uši čovjek mora uskladiti sa disanjem, očima i ušima univerzuma. NOVINAR: Dok govorite, čini mi se da slušam budistički tekst, reči taoista ili traktat Paracelziusa? TESLA: Dobro vam se čini! Znači da postoji opšte znanje i istine koje je čovek oduvijek posedovao. Po mom osjećanju i iskustvu, u svemiru ima samo jedna materija i jedna vrhovna energija sa beskonačnim brojem manifestacija života. Najlepše od svega je to što otkrićem jedne tajne u prirodi, otkrivate i ostale. One se ne kriju, tu su oko nas, ali mi smo slepi i gluvi za njih. 28. Ako se emotivno vežemo za njih, one nam same dolaze. Jabuka je mnogo, ali je jedan Njutn. On je tražio upravo onu jabuku koja je pala pred njega. NOVINAR: Pitanje koje je možda trebalo postaviti u početku ovog razgovora. Šta je za vas elektricitet, poštovani gospodine Tesla? TESLA: Sve je elektricitet. Najpre je svetlost, beskrajni izvor iz kojeg ističe materija i raspoređuje se u svim oblicima koji predstavljaju svemir i Zemlju sa svim njenim vidovima života. Crno je pravo lice svetlosti; što je ne vidimo takvu, to je izuzetna milost prema čoveku i ostalim stvorenjima. Jedna njena čestica poseduje svetlosnu, toplotnu, nuklearnu, radijacijsku, hemijsku, mehaničku i zasad nepoznate energije. Ona ima moć koja može pokrenuti Zemlju sa njene putanje. Ona je istinska Arhimedova poluga. NOVINAR: Gospodine Tesla, vi ste previše pristrasni prema elektricitetu. TESLA: Elektricitet sam ja sam. Ili, ako hoćete, elektricitet u ljudskom obliku. To ste i vi, gospodine Smit, ali toga niste svjesni. NOVINAR: Je li otuda vaša sposobnost da kroz telo propuštate električnu struju od milion volti? TESLA: Zamislite baštovana kojeg napadaju biljke; to bi zaista bilo ludo. Čovekovo telo i mozak sačinjeni su od mnogih energija; u mene je najviše elektriciteta. Energija koja je različita u svakoga je ono što čini čovjekovo "ja" ili "dušu". Kod drugih stvorenja to je njihova suština; "duša" biljke nije "duša" minerala i životinje. Rad mozga i smrt se manifestuju svjetlošću. Moje oči su u mladosti bile crne, sada su plave i kako vrijeme prolazi i naprezanje mozga biva jače, one su bliže bjelini. Bijelo je nebeska boja. Kroz moj prozor jednog jutra je sletio golub, kojeg sam hranio. Htio je da mi javi da umire. Iz njegovih očiju izlazili su mlazevi svetlosti. Nikada u očima nekog stvorenja nisam vidio toliko svetlosti, kao u tog goluba. NOVINAR: Radnici u vašem laboratoriju pričaju o bljeskovima svetlosti, plamenovima i munjama koje se javljaju ako ste gnjevni ili pred kakvom opasnošću? TESLA: To su psihička pražnjenja ili opomene da se čuvam. Svetlost je uvijek bila na mojoj strani. Znate li tko mi je otkrio obrtno magnetsko polje i induktorski motor, što me je proslavilo u dvadeset i šestoj godini? Jedne letnje večeri, u Budimpešti, promatrao sam sa svojim prijateljem Sigetijem zalazak Sunca. Hiljade vatri okretalo se plamteći hiljadama boja. Setio sam se Fausta i recitirao stihove iz njega. I tada, kao u

  • magli, vidio sam kako se okreće magnetsko polje i radi indukcioni motor. Vidio sam ih u Suncu! 29. NOVINAR: Hotelska posluga priča da se u vreme grmljavine zatvarate u sobu i razgovarate sami sa sobom? TESLA: Razgovaram sa munjama i gromovima. NOVINAR: Sa njima? Na kojem jeziku, gospodine Tesla? TESLA: Najčešće na mom maternjem jeziku. U njemu ima reči i zvukova, naročito u poeziji, koji su pogodni za to. NOVINAR: Čitaoci našeg lista bili bi vam vrlo zahvalni da to protumačite. TESLA: Zvuk ne postoji jedino u gromu, već i u munji; kod nje je on pretvoren u sjaj i boje, a boje se mogu slušati. Jezik je od reči, što znači da je od zvukova i boja. Svaki grom i munja su različiti i imaju svoja imena. Ja neke od njih nazivam imenima onih koji su mi bili bliski u životu, ili po onima kojima se divim. U nebu sevaju i grme moja majka, sestra, brat Danilo, pesnik Zmaj i ličnosti iz srpske istorije. Imena kao što su Izaija, Ezekijel, Leonardo, Betoven, Goja, Faradej, Puškin i sve neugasle vatre označuju jata i spletove munja i gromova koji ne prestaju svu noć, i zemlji donose blagorodnu kišu ili pale šume i ljudska naselja. Postoje munje i gromovi, i to oni najsjajniji i najmoćniji, koji ne iščezavaju. Oni se vraćaju i ja ih prepoznam među hiljadama. NOVINAR: Po vama, Znanost i Poezija su isto? TESLA: To su dva oka jednog lica. Viliam Blejk je učio da je cijeli univerzum rođen iz mašte, da ga ona održava i da će on postojati dokle god na Zemlji bude postojao i jedan čovjek. Sa njome je kao sa tačkom astronoma u koju se mogu sakupiti zvezde svih galaksija. Ona je stvaralačka energija ravna svetlosnoj. NOVINAR: Mašta je za vas stvarnija od života? TESLA: Ona rađa život. Ja sam se hranio svojim mislima, naučio sam da upravljam osećajima, snovima i vizijama. Oduvek sam je negovao, kao što sam negovao i svoj zanos. Celi svoj dugi vek proveo sam u zanosu. To je bio izvor moje sreće. On mi je pomogao i da tokom svih ovih godina podnesem rad, koji je bio dovoljan za pet života. Najbolje je raditi noću, jer su zvezdana svetlost i misli u bliskoj vezi. NOVINAR: Rekli ste da sam i ja, kao svaki stvor, svetlost. To mi laska, ali, priznajem, nije mi sasvim jasno. 30. TESLA: Zašto bi i trebalo da vam bude jasno, gospodine Smit? Dovoljno je da poverujete u to. Sve je svetlost. U jednom njenom zraku je sudbina naroda; svaki narod ima svoj zrak u onom velikom svetlosnom izvoru koji vidimo kao Sunce. I zapamtite: nijedan čovek koji je postojao, nije umro. Pretvorili su se u Svetlost i kao takvi postoje i dalje. Tajna je u tome da se te svetlosne čestice povrate u prvobitno stanje. NOVINAR: To je uskrsnuće! TESLA: Ja to radije nazivam: vraćanje u neku od prethodnih energija. Hrist i još neki znali su tu tajnu. Ja sam tragao za time kako da se očuva ljudska energija. Ona je jedan od vidova svetlosti, katkad ravna vrhunskom nebeskom svetlu. Nisam tragao za time radi sebe, već radi dobra svih. Verujem da će moja otkrića učiniti ljudima život lakšim i podnošljivijim, i usmeriti ih na duhovnost i moralnost.

  • NOVINAR: Smatrate li da se vrijeme može ukinuti? TESLA: Ne sasvim, jer prva osobina energije je da se preobražava. Ona je u vječitim preobražajima, kao oblaci taoista. Ali moguće je uticati u tome da čovek očuva svest i poslije zemaljskog života. U svakom kutku svemira postoje energije života; jedna od njih je i besmrtnost čije poreklo je izvan čoveka i čeka ga. Svemir je duhovan; mi smo tek napola takvi. Svemir je moralniji od nas; zato moramo spoznati njegovu prirodu i svoj život uskladiti sa njime. Ja nisam naučnik; Nauka je možda najpogodniji način da nađem odgovor na pitanje koje me oduvek progoni, i koje je moje dane i noći pretvorilo u vatru. NOVINAR: Koje je to pitanje? TESLA: Kako su vam oči zasjale!... Ono što sam htio saznati je: šta se događa sa zvezdom koja pada i suncem koje se ugasi? Zvezda padne kao prašina ili seme po ovom ili po drugim svetovima, a sunce se raspe u naše misli, u živote mnogih stvorenja, u ono što će se roditi kao nova svetlost, ili ga svemirski vetar rasprši po beskraju. Shvaćam da je to neophodno i da je uračunato u ustrojstvo svemira. Stvar je, međutim, u tome da se jedna od tih zvezda i jedno od tih sunaca, makar i ono najmanje, sačuvaju. NOVINAR: Ali, gospodine Tesla, vi shvatate da je to neophodno i da je uračunato u ustrojstvo sveta! 31. TESLA: Kada čoveku postane jasno da je njegov najviši cilj da trči za zvezdom padalicom i pokuša da je uhvati, razumeće da mu je život dan upravo zbog toga i bit će spašen. Zvezdu će na kraju uhvatiti! NOVINAR: I šta će se onda desiti? TESLA: Tvorac će se nasmijati i reći: "Padala je samo da bi ti potrčao za njome i uhvatio je". NOVINAR: Zar sve to nije u suprotnosti sa kosmičkom boli, koju tako često spominjete u svojim spisima? I šta je to kosmička bol? TESLA: Nisu suprotnosti, jer smo na Zemlji... To je bolest o čijem postojanju ogromna većina ljudi nije svesna. Otuda mnoge druge bolesti, patnja, zlo, beda, ratovi i sve ono zbog čega je ljudski život apsurdna i strašna pojava. Ta bolest se ne može sasvim izlečiti, ali svest o njoj će učiniti da bude manje teška i opasna. Kad god je neko od meni bliskih i dragih ljudi bio povređen, ja sam osećao fizičku bol. To je zato što su naša tela od slične građe, a duše vezane neraskidivim nitima. Neshvatljiva tuga koja nas ponekad obuzme, znači da je negde, na drugom kraju ove planete, umrlo dete ili plemenit čovek. Celi svemir je u izvesnim periodima bolestan, od sebe i od nas. Iščeznuće neke zvezde i pojava komete utiču na nas više nego što mi to slutimo. Veze među stvorenjima na Zemlji su još jače; zbog naših osećanja i misli cvet će divnije zamirisati ili utihnuti. Te istine iznova moramo učiti da bismo se izlečili. Lek je u našem srcu i, isto tako, u srcu životinje koju nazivamo svemirom. VII. ZADIVLJUJUĆA ISTINA Zaista, Bog se uvek samo igrao, igra se i igraće se ... Bog je bio, jeste i biće ... uvek mlad! 32.