vjesnik svetiŠta

VJESNIK SVETIŠTA

ISSN 1331–703 BROJ 1 GOSpa TRSaTSka, 2009.

Marijin Trsat – Izdaje Uprava Svetišta Gospe Trsatske; izlazi tri puta godišnjeGlavni i odgovorni urednik fra Lucije Jagec; grafički urednik Slavko Katnić; lektura i korektura Gordana Ožbolt

List uredio fra Zoran Bibić; Fotografija: fra Peter DežeAdresa uredništva: Frankopanski trg 12, 51 000 Rijeka; telefon 051 452 900

Tisak: Tiskara Šuljić MarinićiGospa Trsatska 2009, Rijeka

papa Nam GOvORI

Marija, Majka nade

lađe privezane u mirnoj luci, čvrsto svoj pogled upri u sjaj one zvijezde, ako ne želiš da te razbije silni vihor. Ako se dignu vjetrovi napasti i nasučeš se na hridi nevolja, gledaj u zvijezdu, zazovi Mariju… U opasnostima, u tjeskobama, u kolebanjima, misli na Mariju, zazovi Mariju… Slijedeći njezine primjere nećeš zalutati; zazoveš li je nećeš izgubiti nadu; razmišljajući o njoj nećeš pasti u zabludu. Oslonjen na nju nećeš posrnuti; pod njezinom zaštitom nećeš se ničega bojati; uz njezino vodstvo nećeš malaksati; s njezinom zaštitom prispjet ćeš svom cilju« (Omelie in lode della Vergine Madre, 2,17).Marijo, Zvijezdo mora, ti vodi mlade iz cijeloga svijeta ususret svome božanskom Sinu Isusu i s neba čuvaj njihovu vjernost evanđelju i njihovu nadu.

Iz poruke pape Benedikta XVI.za XXIV. svjetski dan mladih, 5. ožujka 2009.

Dragi prijatelji, poput Pavla, svjedočite Uskrsloga! Učinite da ga upoznaju svi vaši vršnjaci i odrasli koji traže »veliku nadu« koja daje smisao njihovu životu. Ako je Isus postao vaša nada, recite to i odraslima svojom radošću i svojom duhovnom, apostolskom i društvenom zauzetošću. Nastanjeni Kristom, nakon što ste u njega povjerovali i stavili u njega svoje pouzdanje, širite tu nadu oko sebe. (...)Neka uzor toga puta apostolskog života za vas bude sveti Pavao, koji je hranio svoj život stalnom vjerom i nadom slijedeći primjer Abrahama, o kojem je pisao u Poslanici Rimljanima: »U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem naroda mnogih« (Rim 4,18). Istim tim stopama naroda nade – kojeg čine proroci i sveci svih vremena – nastavljamo kročiti prema ostvarenju Kraljevstva i na našem duhovnom putu prati nas Djevica Marija, Majka nade. Ona koja je utjelovila nadu Izraela, koja je svijetu darovala Spasitelja i ostala, postojana u nadi, pod križem, za nas je uzor i potpora. Prije svega, Marija zagovara za nas i vodi nas u tami naših nevolja prema blistavoj zori susreta s Uskrslim. Htio bih zaključiti ovu poruku, dragi mladi prijatelji, lijepim nagovorom svetog Bernarda nadahnuta Marijinim naslovom Stella maris, Zvijezda mora: »Ti koji u stalnoj nepostojanosti sadašnjeg života opažaš da si više poput broda kojim se poigravaju bijesni valovi, no

�MARIJIN TRSAT 3/2008

Vilim Šolc, klaustar fra-njevačkog samostana na Trsatu

Dragi štovatelji Trsatske Gospe,dragi hodočasnici, dragi čitatelji i prijatelji Marijinog Trsata!

zapovijed ljubavi prema svoj braći lju-dima.« Na tim papinskim iskazima, koji na Nazaretu utemeljuju loretsku duhovnost, možemo zacrtati i temelj-ne odrednice trsatske duhovnosti.

U više od sedam stoljeća na toj su se poruci izgrađivali mnogobrojni hodočasnici dolazeći k Mariji i stav-ljajući pred nju svoje radosti i žalo-sti, svoja trpljenja i stradanja, svoju sadašnjost i budućnost.

U povijesti ovog Svetišta osobito nas veseli što smo na petu godišnjicu pohoda blagopokojnog pape Ivana Pavla II., 5. lipnja 2008., blagoslovili novi Pastoralni centar »Aula Ivana Pavla II.«, koji je u službi pastoralne skrbi za sve posjetitelje Trsatskog svetišta.

Ove godine sve franjevačke obi-telji slave 800. obljetnicu osnutka Reda, tj. otkako je papa Inocent III. dao 1209. usmenu dozvolu sv. Franji da može živjeti po pravilu koje je on sastavio. Sve franjevačke zajed-nice slave taj jubilej hodom Križa sv. Damjana s kojega je Franjo čuo riječi Isusove: »Franjo, idi popravi moju kuću koja se ruši.« U Trsatskom sve-

tištu Križ sv. Damjana bio je od 8. do 15. ožujka. Zajednička proslava 800. obljet-nice za Riječku će se nadbiskupiju održati 26. travnja ove godine na Trsatu, a predvodit će je riječki nadbiskup dr. Ivan Devčić.

Mi, trsatski fra-njevci, zahvalni smo Bogu za svoju dugo-vječnu franjevačku prisutnost i skrb za ovo Svetište. Fran-kopani, na čijem se posjedu smjestila nazaretska kućica, tražili su od samo-ga gospodina Pape dopuštenje da izgrade samostan u koji će se naseliti franjevci koji će voditi brigu o Sve-tištu i hodočasnicima

U radosnom raspoloženju uskr-snog vremena pripremamo se za blagdan Trsatske Gospe koji slavimo 10. svibnja 2009. godine. Uvijek je to nova prigoda da razmišljamo o doga-đaju i daru prisutnosti kuće naza-retske obitelji na Trsatskom brijegu, gdje se nastanila 10. svibnja 1291. i ostala do 10. prosinca 1294. kada je prenesena preko Jadrana u Loreto, gdje joj je i danas obitavalište.

Pape su često hodočastili u Lore-to. Evo što je rekao Ivan XXIII. kada je u Loretu 3. listopada 1962. stavio pod Marijinu zaštitu skori II. vati-kanski koncil: »Današnji susret pod blagoslovnim Marijinim pogledom nadahnjuje nam tri misli na koje upu-ćuje misterij Nazareta: misterij utjelov-ljenja, misterij skrovita Isusova života i misterij obitelji s pohvalom ljudskoga rada.«

Papa Ivan Pavao II. na svom hodo-čašću u Loretu 1979. ukazuje na bitne odrednice loretske, a to znači i trsat-ske hodočasničke pobožnosti: »Lore-to, kaže Papa, »kao svetište utjelovljenja proglašava Božju ljubav, dostojanstvo svake ljudske osobe, svetost obitelji, vri-jednost šutljiva rada, potrebu molitve,

IZ SADRŽAJA

Nazaretsko otajstvoVrijedan oblik molitve

Trsatski daniMarijina škola molitve

Gospodin Papa mi potvrdiKriž sv. Damjana na Trsatu

Pokorničke službe zahodočasnike

Život u novicijatuTribine u Auli Ivana Pavla II.

Činiti sve iz ljubavi prema Bogu

Tjedan beskućnika u RijeciPred likom Majke Milosti

Glazbena događanja uTrsatskom svetištu

koji će ovamo dolaziti. Tako papa Nikola V. pismom od 12. srpnja 1453., na molbu kneza Martina Frankopa-na, utemeljuje franjevački samostan da osigura stalnu pastoralnu podvorbu Marijinih proštenjara. Hvala Bogu na tom daru, kao i na mnoštvu onih koji su sebe ugradili u ovo Svetište i na dobrobit svih hodočasnika.

Sve vas, dragi hodočasnici, i ove godine očekujemo otvorena i rado-sna srca i duše!

fra Lucije Jagec, gvardijan i čuvar Svetišta

4 MARIJIN TRSAT 3/2008

Luca Giordano, Navještenje, ulje na

platnu

nazaretsko otajstvo

U NAZAReTU Se OSTVARUJU STAROZAVJeTNA OBećANJA

S druge strane, u riječima anđela Gabriela (Lk 1,30-33) prisutna je kri-stologija koja nam objašnjava pravi značaj onoga koji se ima roditi od Marije. Ponajprije, valja primijetiti obilnu uporabu starozavjetnih citata i aluzija na tekstove koji navješćuju rođenje sina. Više nego na tekst iz proroka Izaije, ove anđelove riječi podsjećaju na obećanje što ga je Bog dao Davidu o potomstvu koje će kra-ljevati zauvijek. Usto, tolika prisut-nost Starog zavjeta u ovih nekoliko redaka govori o tome da je Bog vjeran svojim obećanji-ma i da je utje-lovljenje Isusa Krista početak njihovih ostva-rivanja. Isus će biti »velik i zvat će se Sin Sve-višnjega« (r. 32), bit će »svet, Sin Božji« (r. 35). Premda se naziv »sin Božji« u sta-rozavjetnoj tra-diciji pridavao i kralju ukoliko je uživao Božju zaštitu i nikad u smislu pobo-žanstvenja kralja kakvo je postoja-lo u tradicijama okolnih naroda, posebice u Egip-tu i u Mezopota-miji, ovdje je kod Lukinih čitatelja morao taj naslov odmah značiti i

pravo Kristovo bogosinovstvo, što je naglašeno višestrukim ponavljanjem činjenice da je Marija djevica, kao i ulogom Duha Svetoga u njego-vu začeću (rr. 27.34.35). Na Marijino pitanje kako je to moguće, anđeo odgovara ponovno starozavjetnom tvrdnjom: »Bogu ništa nije nemogu-će« (r. 37), što odgovara riječima koje prate Sarino začeće u njezinoj staro-sti. Tako je u Nazaretu neprestano prisutan Stari zavjet. Sva je dosadaš-nja povijest spasenja stremila prema ovom trenutku, ovaj je trenutak navi-ještala i iščekivala, a čitav Stari zavjet govori o Kristu, baš kao što će to i sam uskrsli Krist reći učenicima na

Marija, žena po kojoj Bog postaje Bog s nama

fra Darko Tepert

Naš Trsat na osobiti je način povezan s Nazaretom, mje-stom gdje je anđeo Gospod-

nji pohodio Blaženu Djevicu Mari-ju. U Evanđelju po Luki nalazimo izvještaj o tome događaju koji valja pozorno čitati. Pogledajmo samo na nekoliko njegovih izričaja. Prvi je onaj u kojem anđeo Gabriel pozdrav-lja Mariju riječima: »Zdravo, milo-sti puna! Gospodin s tobom!« (Lk 1,28). Ne treba ispustiti iz vida da ovaj pozdrav, koji će ući i u bogo-služje Crkve kao redoviti pozdrav što ga predsjedatelj upućuje okuplje-nom narodu, na neki način prevodi i prilagođuje ono ime sina iz Knjige Izaijine - Immanuel - Bog s nama. Koliko je to bio neočekivan pozdrav, svjedoči i Marijina smetenost (r. 29). Nakon što joj je navijestio da će roditi sina, da će mu nadjenuti ime Isus, te joj razložio svu veličinu i posebnost kojom će se taj sin odlikovati, Marija traži dodatno objašnjenje kako će se to dogoditi (r. 34). Ona je djevica (grč. parthenos), što je triput ponovljeno u ovom odlomku (rr. 27.34). Iako same riječi navještaja (r. 31) kod Luke nisu izravni navod Izaijinog proroštva o Emanuelu, ova ustrajnost u ponav-ljanju Marijina djevičanstva svjedoči da se rana kršćanska tradicija obilato temeljila na grčkom prijevodu Iza-ije, gdje je upravo upotrijebljena ta riječ, dok je hebrejska riječ (‘almah) mogla označavati samo mladu ženu. Anđeo objašnjava Mariji da će se to dogoditi snagom Duha Svetoga, a kao znak pruža joj primjer nje-zine rođakinje Elizabete (rr. 35-36). Anđelov je zaključak: »Ta Bogu ništa nije nemoguće!« (r. 37). Potaknuta ovakvim zaključkom, svjesna da je Bogu sve moguće, Marija izriče riječi nad kojima i danas valja zastati: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« Na određeni način, Marija se združuje sa starozavjetnim prorocima koji su takvim »Evo me!« odgovarali na Božji poziv i prihvaćali njegovo poslanje, baš kao što je to slu-čaj i u Psalmu 40 (usp. r. 8). U isto vri-jeme, njezino prianjanje uz Božju riječ upućuje i na kraj evanđelja kad Isus, prije svoje muke, na Maslinskoj gori prihvaća volju Očevu riječima: »Ne moja volja, nego tvoja neka bude« (Lk 22,42). Konačno, ovim svojim pri-stankom, Marija se tijesno sljubljuje s Riječju koja se sada u njoj utjelovljuje i skupa s njome izgovara: »Evo dola-zim vršiti volju tvoju!« (Heb 10,9).

5MARIJIN TRSAT 3/2008

putu u Emaus na kraju evanđelja, tumačeći im što »u svim Pismima ima o njemu« (Lk 24,27).

MILOSTI PUNAUtjelovljenje Božje Riječi izraz je

Božje milosti i ničim zasluženi dar, ne samo Mariji, nego čitavom ljudskom rodu, »rodu ženinu«. Anđeo Gabriel i pozdravlja Mariju riječima: »Zdra-vo, milosti puna!« (r. 28). Moglo bi se to prevesti i: »Raduj se, zamilo-vana!« (grč. haire, keharitomene). Bog slobodno donosi odluku o utjelovlje-nju Sina i to je potpuni izraz njegove »dobrohotnosti«, njegove naklonosti čovjeku. Marija je pritom na osobiti način »zamilovana«, jer će se po njoj ostvariti Božja volja, te će svojim pri-stankom omogućiti spasenje čovjeka. Ona je potaknuta da se raduje, što je izraz ehsatološke radosti. Utjelovlje-njem nastupaju posljednja vremena, a kraljevstvo Božje odsada je prisutno među ljudima (r. 33). Kroz povijest kršćanstva upravo je izraz »milosti puna«, »zamilovana« poticao na pro-mišljanje o naročitoj milosti što ju je Bog darovao Majci Božjoj unaprijed je očuvavši od svake ljage grijeha. Sa svoje strane, Marija se, prihvaća-njem Božje volje i svojim riječima: »Neka mi bude po tvojoj riječi!«, doista pokazala kao »službenica Gos-podnja« (r. 38). U svom će hvalospje-vu kasnije ona naglasiti i poniznost potrebnu da bi se volja Božja mogla prihvatiti: »Veliča duša moja Gos-podina... što pogleda na neznatnost

svijet očekuje Marijin odgovor

Djevice, čula si da ćeš začeti i roditi Sina, čula si da neće biti po čovje-ku, nego po Duhu Svetomu. Anđeo očekuje odgovor. Vrijeme je naime da se vrati Bogu koji ga je poslao. Očekujemo, Gospo, riječ smilovanja i mi, koje jadno pritište osuda.

A eto tebi se pruža cijena spasenja našega: ako pristaneš, odmah ćemo biti oslobođeni. Po vječnoj Božjoj Riječi svi smo nastali, a evo umi-remo. Trebalo bi da nas tvoj kratki odgovor ojača i tako da se vratimo u život.

Djevice blažena, to te smjerno moli rasplakani Adam, s bijednom svojom djecom izagnanik iz raja, to isto Abraham i David. To željno traže ostali sveti oci, tvoji naime pređi, jer i oni borave u kraju smrtne sjene. To cijeli svijet očekuje prostrt pred tvojim koljenima. I s pravom, jer o tvojim ustima ovisi utjeha jadnika, otkupljenje sužnja, oslobođenje osuđenika i konačno spas sve Adamove djece, cijeloga tvog roda. Dje-vice, brzo odgovori. Odgovori brže Anđelu, a po Anđelu Gospodinu. Odgovori riječi i primi Riječ. Izgovori svoju i primi Božju Riječ; izusti prolaznu, a prigrli vječnu.

Što oklijevaš, što se plašiš? Vjeruj, ispovjedi i primi! Nek poniznost primi smionost, a ustručavanje pouzdanje. Sad nipošto ne dolikuje da djevičanska prostodušnost zaboravi na razboritost. Razborita djevice, jedino se u toj stvari ne plaši preuzetnosti. Iako je naime stidljivost draga u tišini, sada je ipak potrebnija pobožnost u riječi. Djevice bla-žena, otvori srce vjeri, usne pristanku, krilo Stvoritelju. Eto željno očekivani od svih naroda kuca vani na vratima. Ah, ako te radi tvog oklijevanja i mimoiđe, i ponovno počneš u tuzi tražiti onoga koga traži tvoja duša. Ustani, potrči, otvori! Ustani vjerom, potrči predanjem, otvori ispovijedanjem. I reče: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!

Usp. Lk 1, 31-42Iz Homilija u čast Djevice Marije svetog Bernarda opata

službenice svoje« (rr. 46.48). Svojim se poniznim pristankom uz Očevu volju Marija suprotstavila oholosti »zmije« iz Knjige Postanka i želji prvih ljudi da budu slični Bogu. Marija sve oče-kuje i sve dobiva od Boga. I ne samo za sebe, nego za čitav ljudski rod. Tek ona s pravom smije nositi naziv »Majke svima živima«, što je prije nadjenut Evi (usp. Post 3,20). Ona je u svojoj poniznosti i po svome pri-hvaćanju Božje milosti doista nova Eva. Po njoj se počinje ostvarivati blagoslov što ga je Bog dobrohotno namijenio svim ljudima, a njezin će Sin, Isus Krist, konačno satrti glavu »zmiji«, te njezin ugriz više neće ljudima moći nanijeti zla. Tako, dok je oholost zatvorila ljudima eden-ski vrt (usp. Post 3,24), Marijina je poniznost i poslušnost svima otvorila vrata nebeskoga raja. Opet je pritom inicijativu, već kod Marijina začeća, imao Bog.

Bazilika Navještenja u Nazaretu, snimio fra Darko Tepert

� MARIJIN TRSAT 3/2008

KRIŽNI PUT ISUSOVE MAJKE NA TRSATSKIM ZIDNIM SLIKAMAU

z Trsatsko svetište, a u otvo-renom hodniku staroga dije-la samostana, u tzv. samo-

stanskom klaustru s istočne strane zida crkve, oslikan je život Majke Božje. Davno, u prvoj polovici 17. st., taj je niz od 32 prizora iz života Majke Božje naslikao »brat Serafin Schön, izvrstan slikar«, kako ga je nazvao Franjo Glavinić koji je naj-vjerojatnije Schöna savjetovao pri izboru motiva iz Marijina života. Te zidne slike obnovljene su prije dva desetljeća uoči proslave 700. obljetni-ce Trsatskog svetišta.

MARIJIN ŽIVOT NATRSATSKI NAčIN

Prizori ovog osobitoga »slikopisa« tematski su vezani na sadržaj Biblije i kršćansku pobožnu predaju. Niz je cjelovit, tematski domišljat, biblij-ski vjerodostojan. Niz slika započinje kod sakristijskih vrata na početku sjevernog zida hodnika, a završava slikom Marijine proslave uza sv. Fra-nju i sv. Mihovila nad ulaznim vrati-ma u hodnik. Tematski besprijekor-no slijedi kronologiju života Majke Božje. Sadržaj slika je ovaj: 1. Joakim moli na brdu za porod; 2. Začeće bl. Djevice Marije; 3. Rođenje bl. Djevi-ce Marije; 4. Prikazanje Marijino u hramu; 5. Zaruke Marijine; 6. Navje-štenje bl. Djevici Mariji; 7. Pohod Elizabeti; 8. Žalost i utjeha Marijina i Josipova; 9. Isusovo rođenje; 10. Poklon pastira; 11. Obrezanje Isuso-vo; 12. Poklon triju mudraca; 13. Bijeg u Egipat; 14. Boravak u Egiptu; 15.

vrijedan oblik Molitve

Povratak u Nazaret; 16. Sveta obitelj hodočasti u jeruzalemski hram; 17. Život svete obitelji u Nazaretu; 18. Smrt sv. Josipa; 19. Marija s Isusom na svadbi u Kani; 20. Marija se opra-šta s Isusom; 21. Marija vidi u duhu muku Isusovu; 22. Marijin susret s Isusom podno Kalvarije; 23. Marija podno križa; 24. Isusa skidaju s križa i polažu Mariji u krilo; 25. Isusa mažu i polažu u grob; 26. Isusovo ukazanje Mariji nakon i uskrsnuća; 27. Marija kod Isusova uzašašća; 28. Silazak Duha Svetoga nad Mariju i apostole; 29. Marijina smrt; 30. Uzne-senje Marijino; 31. Apostoli otvaraju Marijin grob; 32. Proslava i krunidba Majke Božje. Dakle, hodočasnicima i svim drugim posjetiteljima Trsatskog svetišta slikama je predana poruka o vjerničkom značenju Marijina života, koju su nekoć davno zamislili rano-barokni teolog Franjo Glavinić i sli-kar Serafin Schön, da bi i dalje mogli

govoriti – na trsatski način – hodo-časnicima povijest blažene Djevice Marije.

Križni puT ISUSOVe MAJKeU ovom nizu od 32 slika mogu se

prepoznati one koje prikazuju Isuso-vu majku kao njegovu supatnicu i u tom je smislu opravdano govoriti o njezinu »križnom putu« u 14 postaja. Dakako, nije riječ o Isusovu križnom putu od Pilatove smrtne osude do polaganja u grob, već o Marijinim patnjama kojima se ona pridružuje Kristu patniku i upotpunjuje njegovo otkupiteljsko djelo. Zato Mariji i pri-pada naslov »Suotkupiteljice«.

Prvom postajom može se smatrati 11. slika koja prikazuje kako Marija i Josip donose maloga Isusa u hram na obrezanje, a starac Šimun ga uzima u ruke prorokujući da je on »znak osporavan«, a Mariju uvodi u otaj-stvo patnje i muke jer joj naviješta da je neće mimoići teška patnja: »Tebi će mač boli probosti dušu.« Bila je to proročanska riječ, ali je Mariju već tada prožela bol koju nije očekivala kad je Božjem glasniku Gabrijelu oči-tovala svoju spremnost na sudjelo-vanje u djelu spasenja rekavši: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi«! Bio je to događaj sličan Pilatovoj osudi Isusa na smrt. Nakon toga proroštva Marijin život bio je u znaku patnje i muke.

Po povratku iz hrama slijede događaji koji potvrđuju Šimunovo proročanstvo jer u Mariji ne izazivaju drugo do bol. Prvi takav događaj svjedoči 13. slika koja prikazuje bijeg Svete obitelji u Egipat. To je druga postaja Marijina »križnog puta«, a treća je Isusovo ostajanje u hramu kada je imao dvanaest godina, što

fra Emanuel Hoško

Fra Serafin Schön, Bijeg u Egipat, slika13.


Fra Serafin Schön, Marija podno križa, slika 23.

prikazuje 15. slika. Odmah slijedi 16. slika kada Marija i Josip pronalaze Isusa u hramu, a on im predbacuje da ne razumiju Božju volju riječima: »Ne znate li da mi je boraviti u domu Oca mojega!« Mariju je zaboljela duša što joj Isus predbacuje ono čemu je pre-dala sav svoj život, a to je bilo ostvari-vanje Božje volje. To je četvrta postaja Marijina »križnog puta«.

Peta postaja prikazuje Isusa kao radnika uza sv. Josipa tesara (sl. 17.) kada se je njegova majka pitala je li to put kojim treba krenuti njezin sin. Bila je to gomila nesigurnosti i nejasnoća kojima ona nije znala odgovor. Šestom postajom možemo smatrati prizor smrti sv. Josipa (sl. 18.) kada Mariju lomi bol što ostaje bez svoga muža pred događajima koji su joj nepoznati i nerazumljivi. Na Svadbi u Kani (sl. 19.) sudjeluje i Marija uz Isusa u društvu apostola. To je sedma postaja Marijina »križ-nog puta«, premda je to slika puna radosti. Marija, naime, primjećuje da je ponestalo vina i to šapće Isusu, a on joj daje na znanje da nije njezina zadaća požurivati ga u obavljanju djela koja će on učiniti onda kada za to »dođe čas«. Marija se nije smela zbog Isusovih riječi pa govori poslu-žiteljima što im je učiniti, ali Isusove riječi su u njoj izazvale bol jer je odbio njezino majčinsko razumijevanje koje ju je nagnalo na posredovanje.

Sada u slikopisu Marijina života slijede slike koje jasno otkrivaju da je ona Kristov supatnik, dionica njego-ve muke. Osmom postajom možemo smatrati prizor u kojem se Marija oprašta s Isusom (sl. 20.). Taj rasta-nak s Isusom obnavlja proročanstvo

starca Šimuna i Marija vidi u duhu muku Isusovu sa svim presudnim prizorima (sl. 21.). To je deveta posta-ja njezina »križnog puta«, a deseta je Marijin susret s Isusom podno Kal-varije (sl. 22.). Bio je to trenutak kada se Marija pridružuje Isusu na njego-vu križnom putu. Dvanaesta postaja Isusova i jedanaesta postaja Marijina križnog puta potvrđuju da je Marija stajala podno Isusova križa (sl. 23.) kada je on izdahnuo i predao svoju dušu Ocu ispunivši do kraja njegovu volju jer je darovao svoj život za spas ljudi. I trinaesta postaja Isusova ima svoj odjek u dvanaestoj postaji Marijina križnog puta. One se sadržajno podudaraju jer pokazu-ju kako Isusa skidaju s križa i polažu Mariji u krilo (sl. 24.). Četrnaesta postaja Isusova križnog puta i trinaesta postaja Marijina križnog puta također potvrđuju isti događaj jer nam pružaju prizor kako žene mažu Isusovo tijelo i polažu ga u grob (sl. 25.). U kojoj ćemo slici među trsatskim zidnim sli-kama tražiti četrnaestu postaju Marijina »križ-nog puta«? To je prizor u kojem Duh Sveti silazi na nju i na apostole (sl. 28.) jer je tada Marija preuzela brigu za Prvu Crkvu i tako počela

ostvarivati svoj trajni zadatak koji joj je Isus povjerio viseći na križu: »Ženo, evo ti sina!« Te riječi, naime, ne odnose se samo na apostola i evanđelista Ivana, već na sve Isusove učenike u svim vremenima. Odnose se i na nas!

Smijemo li moliti Marijin »križni put«?

Naravno, smijemo. Zaustavljanje pred nabrojenim slikama u klaustru trsatskog samostana i razmatranje o događajima iz Marijina života koje prikazuju te slike, osobit je i vrijedan oblik molitve. To je suživljavanje s Isusovom i našom majkom i ono odjekuje spremnošću da je nasljedu-jemo. No očito da taj Marijin »križni put« nije isti kao Isusov križni put, premda je to put njezine supatnje s božanskim Sinom. On pripada mari-janskoj pobožnosti, a samo je posred-no usmjeren i prema Isusu. Stoga ne može zamijeniti po sadržaju Isusov križni put, ali kao čin marijanske pobožnosti ima svoju osobitu vri-jednost prema kojoj valja težiti, a trsatske zidne slike mogu upraviti naše korake i kucaje srca ostvarenju te vrijednosti, tj. najizvrsnijem obliku pobožnosti prema Majci Božjoj, a to je sinovsko nasljedovanje.

Fra Serafin Schön, Marija vidi u duhu muku Isusovu, slika 21.


MARIJIN TRSAT U USPOMENAMA SLUgE BOŽJEgA fRA ALEKSE BENIgARAS

jećam se negdje 1960-ih godina kako sam se s fra Aleksom uspinjao na Trsat,

dosta hitro, po svih 560-ak stepenica. On je tada imao oko 67 godina. I kada bi se god poveo razgovor o Trsatu, u Rimu ili kod nas, o. Aleksa je bio pun uspomena, dojmova i planova što bi se sve ondje trebalo poduzeti kako bi pastoral toga svetišta bio što bolje usmjeren.

Nikako nije mogao zaboraviti prve godine novicijata, od Male Gospe 1907. do Male Gospe 1908. Magister mu je bio o. Leonard Novaković, tada tek sedam godina na toj dužnosti, na kojoj će ostati još deset godina. Imao je o. Leonard i svojih nedostataka, ali kad je naš o. Karlo Kaić jednom htio navesti o. Aleksu da se o tom izrazi, on je samo odgovorio: »Ja sam samo slušao, slušao, slušao njegove pouke i provodio ih u život.« U pismu o. Karlu kao provincijalu 16. ožujka 1981., među ostalim, piše: »Ove noći sam sanjao o Trsatu i naglo sam se probudio s vrlo živim mislima o Marijinu Trsatu. Trsat je bio selo, a danas je oaza pravom velegradu: od Ike, Lovrana, Opatije, Voloskog, Kan-tride i same Rijeke pa sve do Sušaka, Podvežice – ambijent se toliko pro-mijenio da je nastao pravi velegrad... Trsat je prava oaza. Mogao bi postati duhovna glavnica za cijelu Provinci-ju i za cijelu našu domovinu. Ako je Marija Bistrica postala jedan centar, to bi Trsat tim više morao to postati. Neka postane prava duhovna oaza, novost u svakidašnjosti, obraćenje u dnevnoj grešnosti, moment Božjega svjetla u tami materijalizma, susret s Bogom u razmišljanju, odgovor Majke milosti u traženju duhovnoga mira...«

Preklani, 28. rujna 2007., obavili smo prijenos fra Aleksina tijela s Mirogoja u našu crkvu Sv. Franje na Kaptolu (usp. Obavijesti Hrvatske fra-njevačke provincije sv. Ćirila i Metoda 2007,4,163). Prošle je godine 20. stu-denoga u Rimu održana posljednja sjednica biskupijskoga procesa i sve su kutije sa službenim materijalima zapečaćene i predane Kongregaciji za kauze svetaca na daljnji postupak. No za ovaj broj Marijina Trsata želim prenijeti jedan značajan odlomak Aleksina pisma gospodinu Milivoju Benigaru, sinu Aleksina najmlađe-ga brata Vladimira. On je jednom zamolio fra Aleksu da mu nešto više napiše o samome sebi. I evo što mu Aleksa odgovara u pismu 29. srpnja 1984., u svojoj 92. godini:

trsatski dani

»Na Trsatu sam dobio redovničko odijelo i obavio svoju godinu kuš-nje. Kasnije sam kao rekonvales-cent boravio na Trsatu, još kao kle-rik i onda kad sam se bolestan vratio s rimskih studija. Na Trsatu sam se uvijek tako volj-ko osjećao upravo zbog toga što je mjesto posveće-no Majci našega Spasitelja. Uza svetište, najmilije mi je bilo boravi-ti u samostanskoj biblioteci kao i u onoj šumici što smo je zvali forti-ca (tal. fortezza – utvrđeno mjesto), gdje se na najvi-šemu mjestu nala-zi toranj s kojega se stere predivan pogled na cijeli Kvarner i Učku. Kao novaci radili smo u toj šumici, sadili borove i drugo drveće. Bilo je to onda skopčano s mnogo posla. Za zalijevanje novog drveća morali smo donositi vodu. Sada je to drugačije jer je u međuvre-menu uveden vodovod. Mnogo nam se toga i posušilo jer nije bilo vode. Za našu osobnu porabu morali smo se služiti kišnicom iz cisterne. Bili su to izvanredno lijepi dani. Ujutro smo obično imali pouku o Pravilu i o duhovnom životu. Sudjelovali smo u svim liturgijskim činima. Nezaborav-ni dani! Temelj je bio siguran i dobro iskopan. U ocima i braći smo imali lijep i dobar primjer.«

U nastavku piše: »Ti želiš vijesti o meni. Malo ti mogu o tom pisati. Moj se život ovako odvija: u 4 ujutro usta-

fra Bonaventura Duda

nem. Do 6 sati obavim svoj časoslov i razmatranje. U 6 služim svetu Misu. Od 8 do 10 sam u ispovjedaonici, a onda uz pisaći stol. Dobri Bog mi je u mojoj starosti sačuvao bistru pamet i mogu studirati i pisati. Dosada sam napisao razmatranja o evanđeljima sv. Mateja, Marka i Luke, a sada svršavam najljepši dio Novog zavjet – sv. Ivana koji je izvanredno dubok. Proučio sam za to komentare sv. Augustina, sv. Bonaventure i drugih autora. Nije mi bila namjera pisati za tisak, nego za moju osobnu korist. No ako se tko kasnije hoće tim okori-stiti, ostavljam sve u tiskopisku. Sati poslijepodne mi prolaze u molitvi i pisanju i proučavanju Svetog pisma koje je knjiga nad svim knjigama.«


Valentin Metzinger, Ana uči Mariju moliti, franjevačka crkva, Samobor

Marijina Škola Molitve

Iz kršćanske ikonografi-je znamo za slike Blažene Djevice Marije, na kojima je

prikazana kao mala djevojčica koja uza svoju majku, svetu Anu, moli ili uči moliti. Među tim slikama jedna je pomalo neobična i o njoj bih htio reći nekoliko riječi. Vidio sam je u jed-noj našoj franjevačkoj crkvi, odnosno na zidu samostanskog hodnika. Na njoj su prikazane sveta Ana i njezina nejaka kći Marija: Ana u ulozi učite-ljice, Marija kao učenica. Neobično je na toj slici to što sveta Ana predaje u ruke maloj Mariji Knjigu zakona (Toru) na kojoj se lijepo vide stara hebrejska slova. Iz toga bi proizlazilo ne samo da je Marija u toj ranoj dobi bila učenica biblijske škole, nego i da je čitati i pisati učila iz svete knjige Mojsijeva Petoknjižja.

Mi, međutim, ne samo da nema-mo nikakvih podataka o svemu tome, već zapravo i ne znamo je li Marija uopće bila pismena. S veli-kom vjerojatnošću pretpostavljamo da je njezina opća naobrazba bila

skromna poput one kakvu je imala većina židovskih djevojaka onoga doba. Svodila se na poznavanje svete povijesti i velikih Božjih djela u njoj. To je pak sasvim dovoljno da se ste-kne mudrost života koja i jest najveće znanje. I kada govorimo o Marijinoj školi molitve, mislimo upravo na to: na školu životne mudrosti.

Nigdje u Svetom pismu Marija ne nastupa u pozi učiteljice, na svega nekoliko mjesta o njoj se govori, još je manje riječi koje se njoj pripisuju. Bibličari i mariolozi otkrili su da ni njezin glasoviti kantik Veliča nije izvoran po riječima koje su u njemu, već po novom kontekstu u kojem se te riječi javljaju. U Evanđelju kao da je potpuno izvorna samo ona Mari-

jina riječ koju je izrekla u naj-svečanijem času svoga života, na kraju razgovora s anđelom. To je riječ: Evo službe-nice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj (Lk 1, 38). Ta pak riječ nije samo riječ: to je cijeli životni program.

Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi! To su riječi koje mi kršća-ni svakodnev-no izgovaramo moleći Anđeo Gospodnji. Te bi riječi i nama tre-bale biti životni program, kao što su bile Mari-ji. Ona je te riječi u punom smislu živjela. I kada je njima završila svoj razgovor s

anđelom, nije izrekla tek obećanje, dobru volju ili odluku za dane koji dolaze, nego je izrazila svoj životni stav i opredjeljenje. Marija je služ-benica Gospodnja, uvijek spremna provoditi njegovu volju.

Među oskudnim vijestima o Mari-ji, u Evanđelju ne nalazimo ni jednu Marijinu molitvu. Znamo da je Mari-ja diskretno intervenirala kod Isusa kada je ponestalo vina na siromaškoj svadbi u Kani Galilejskoj, a zacijelo je bilo još sličnih zgoda u kojima se očitovala njezina brižljivost. To, međutim, što nema ni jedne njezine molitve, ne znači da nije molila. Jer moliti ne znači samo tražiti od Boga, pogotovu ne tražiti zemaljske, ovo-svjetske stvari. Moliti zna samo onaj koji ima duha molitvenog. A tog je duha Marija imala u izobilju. Zato je iz Marijina srca i mogla izići molitva najljepšeg sadržaja, hvalbena moli-tva, dakle hvalospjev, davanje hvale Bogu. Takva je hvalbena molitva već spomenuti Marijin kantik Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju. U njemu Marija slavi Boga zbog silnih djela njegovih: ona živi u svijetu zla i grijeha, ali zna da u tome i takvom svijetu nastaje novi poredak: poredak u kojem će se ispu-niti Božja obećanja dana Abrahamu i potomstvu njegovu. I mi, novozavjet-ni vjernici, moramo biti ljudi takve vjere i takvih molitava: valja vjerovati u Boga koji vodi i ovu našu povijest, valja mu zahvaljivati što nas ljubi, valja molitvama i žrtvama pospje-šivati nastanak i dovršenje novoga Božjeg svijeta!

fra Gracijan Biršić


800 gODINA OD OSNUTKA fRANJEVAČKOg REDAFranjevačko iskustvo nastavlja već osam stotina godina pri-vlačiti i oduševljavati tisuće i

tisuće ljudi u cijelome svijetu – laike i redovnike, muškarce i žene. To isku-stvo na svoj način nalazi početak u onom ‘projektu života’ koji je Franjo otkrio daleke 1209. godine kada je s nekolicinom prve braće došao u Rim papi Inocentu III. U čemu se sastoji taj projekt i u čemu je njegova privlačna snaga? Prema svjedočanstvu doku-menata i prvih životopisaca, Franjina duhovna avantura počinje s njego-vim osobnim duhovnim iskustvom, s obraćenjem Bogu kojega sve više traži i nalazi u siromasima, gubav-cima, u crkvama. Ubrzo mu se pri-družuju prvi drugovi, Petar Katanski i Bernard Kvintavalski, jednostavno zato što žele živjeti kao i on, slobod-no, nesputano, u potrazi za Bogom i duhovnim iskustvom. Franjo za njih i za sebe u početku nema određeni plan, nema želju s njima reformirati Crkvu, obnoviti društvo ili se suprot-staviti heretičkim pokretima. Vodi ih iskustvu susreta s Kristom, vodi ih u crkvu i s njima moli i tri puta otvara Evanđelje da spozna što Gospodin s njima namjerava. Kada otkrivaju da ih Gospodin zove na evanđeosko savršenstvo (Mt 19,21), na odricanje samih sebe i nošenje križa (Mt 16,24) te na apostolsko poslanje (Lk 9,3), bez premišljanja radosno sve ostav-ljaju da bi u potpunosti proveli nalog svetog Evanđelja.

To prvotno iskustvo s Evanđe-ljem vodilo je Franju da sastavi prvo pravilo života za sebe i svoju braću, kada je njihov broj počeo pomalo rasti, te da se zajedno s prvom jeda-naestoricom uputi u proljeće 1209. u Rim zatražiti od pape službeno odobrenje. Sveti Bonaventura, jedan od Franjinih životopisaca, piše da je Vrhovni Svećenik »Kristova slugu kao nepoznata neraspoloženo odbio« jer da opsluživanje pravila koje je on predstavio premašuje ljudske snage (Životopis svetoga Franje, 3. pogl.). Sljedeće noći Papa je u snu vidio kako Lateranskoj bazilici prijeti ruše-nje, a neki neugledan, siromašan i skroman podmetnuo je vlastita leđa da se ne sruši. Tek kada je spoznao da je Franjo taj čovjek koji će djelom i naukom podržati Kristovu Crkvu, odobrio je Pravilo i dao svoj braći dozvolu da propovijedaju pokoru.

Što je te daleke 1209. godine Fra-njo sa svojom prvom braćom donio napisano u Lateransku baziliku Papi na odobrenje? Bilo bi to zanimljivo

Gospodin papa Mi potvrdi

znati. Ali taj prvi Franjin spis, to prvo pravilo života, nazvano još i Proto-regula, nije ostalo sačuvano. Taj spis, koji je Papa usmne-no odobrio, bio je jezgra pravila živo-ta za Franju i njego-vu braću u prvim godinama posto-janja Reda. Kako to pokazuju rezul-tati mnogih istra-živanja, tijekom godina, osobito na velikim susretima braće, na kapitu-lima kod crkve Marije Anđeoske u Assisu, tome su se prvotnom progra-mu života dodavali različiti propisi koji su trebali urediti život braće čiji je sve veći broj zahtijevao rješavanje uvijek novih pitanja i poteškoća. Tako prvo pravilo iz 1209. malo-pomalo raste do 1221. godine na dvadeset i tri velika poglavlja, da bi ga dvije godine poslije u kraćem i praktič-nijem obliku od dvanaest poglavlja konačno i službeno odobrila Crkva kao Pravilo Franjevačkog reda, koje je još i danas na snazi.

Analizirajući veliko tzv. nepotvr-đeno pravilo iz 1221., mnogi su struč-njaci htjeli doći do one jezgre iz 1209., međutim treba priznati da se rezulta-ti njihovih istraživanja ne podudara-ju. S obzirom na sadržaj Protoregule, još uvijek ostaje mjerodavno ono što sam Franjo kaže u svojoj Oporuci, kada se neposredno pred svoju smrt s nostalgijom prisjeća svojih početa-ka: »I kad mi je Gospodin dao braću, nitko mi nije kazivao što moram čini-

ti nego mi je sam Svevišnji objavio da moram živjeti po načinu svetog Evanđelja. I to u malo riječi i jedno-stavno dadoh napisati i gospodin papa mi potvrdi.«

U prvom poglavlju sadašnjega franjevačkog pravila stoji: »Pravilo i život Manje braće jest ovo: obdrža-vati sveto Evanđelje Gospodina naše-ga Isusa Krista.« Nema sumnje da je prvotni program Franjina života najuže povezan s idealom svetoga Evanđelja. U Franjinoj potpunoj vjer-nosti Evanđelju Franjevački red nala-zi svoj početak, svoj temelj i svoje traj-no nadahnuće. I danas, osam stoljeća poslije, Franjino radikalno duhovno iskustvo života po Evanđelju zaslu-žuje da bude ponovno otkriveno i predloženo kao izvor nadahnuća i neiscrpnog bogatstva svim franjevci-ma i franjevkama.

fra Zoran Bibić

u proljeće 1209. Franjo se s jedanaestoricom svoje braće pred-stavio Papi Inocentu III. i zatražio od njega da odobri njihov projekt evanđeoskog života: »Obdržavati sveto Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista.« Nakon puno godina, na kraju života, sjećajući se toga događaja, Franjo je napisao: »I to u malo riječi i jednostavno dadoh

napisati i gospodin papa mi potvrdi.«

Giotto, Papa Inocent III. potvrđuje franjevačko Pravilo, Bazilika sv. Franje, Assis


KRIŽ SV. DAMJANA na trsatU

Svetodamjanskom križu. Do iduće nedjelje, svakodnevno su trsatski fra-njevci predvodili različite programe koji su zajedničke točke imali u moli-tvi Večernje i svetoj misi. Na taj su način vjernicima skrenuli pozornost na franjevačko poimanje križa.

Tako je u ponedjeljak na temu Franjo i Riječ program predvodio fra Emanuel Hoško, utorak je bio pred-

viđen za pokorničko bogoslužje koje je s trsatskim novacima i članovima FSR-a pripremio njihov duhovni asi-stent fra Lucije Jagec. U srijedu je fra Gracijan Biršić progovorio o temi Fra-njo i molitva, a u četvrtak je na raspo-redu bila tema Franjo i Euharistija, u sklopu koje je euharistijsko klanjanje s trsatskim framašima predvodio nji-hov duhovni asistent fra Zoran Bibić. Križni put bio je središte programa u petak, koji je predvodio fra Serafin Sabol, a subotnji je dio programa pripao fra Ivanu Mikleniću koji je u jutarnjim satima održao susret trajne formacije za članove FSR-a na temu Korizma, a u večernjim je satima u Svetištu stavio naglasak na krunici.

U nedjelju 15. ožujka na misnom slavlju u 10 sati predstavnici župe sv. Franje s Pehlina primili su Križ sv. Damjana koji je idućih tjedan dana boravio u njihovoj župi, a potom i kod franjevaca s Krnjeva i kapu-cina te sestara Sv. Križa sa Sušaka. Nakon hoda po franjevačkim crkva-ma i samostanima riječkog područja, zajedničko slavlje članova svih fra-njevačkih zajednica u Rijeci predvo-dit će 26. travnja u Trsatskom sveti-štu riječki nadbiskup msgr. dr. Ivan Devčić.

Siniša Pucić

Dolaskom u Svetište Majke Božje Trsatske, vjerna replika Križa sv. Damjana započe-

la je svoj korizmeni hod župama riječkog područja, koje su na uprav-ljanje povjerene franjevcima. Tako članovi svih triju franjevačkih redova dublje ulaze u ovogodišnju proslavu 800. obljetnice osnutka Franjevačkog reda.

Riječ je o križu koji je vezan za početke Franjina obraćenja, kada je s njega lik Krista Propetoga progovorio Franji i dao mu nalog: »Franjo – reče – idi, popravi moju kuću…« (Čel 10). Budući da se taj »Svetodamjanski« križ i govor s križa neizbrisivo urezao i obilježio cijeli Franjin život, provin-cijalke i provincijali okupljeni u Vije-ću franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine odlučili su da se sva franjevačka događanja tijekom Jubilarne godine odvijaju u tome sve-tom znaku naše kršćanske vjere. Križ sv. Damjana iz Assisa pruža izvrsnu mogućnost progovoriti o franjevač-koj teologiji i kristocentrizmu koji je bio u središtu Franjina života i nje-govu »popravljanju kuće«, odnosno Crkve.

U nedjelju, 8. ožujka, u župi sv. Antuna u Crikvenici križ je pod sve-tom misom u 11 sati primio trsatski gvardijan fra Lucije Jagec s pred-stavnicima braće franjevaca, FSR-a i Frame Trsat, odakle je dopremljen na Trsat te istoga dana u Svetište Majke Božje Trsatske svečano unesen pod večernjom svetom misom koju je predvodio fra Zvjezdan Linić. Nakon misnog slavlja uslijedio je poklon


POKORNIČKE SLUŽBE ZA

HODOČASNIKE

Trsatski hodočasnici za svoga boravka u Svetištu Gospe Trsatske redovito pristupa-

ju sakramentu pokore, tj. ispovije-di. Hodočasničko ispovijedanje je, opravdano je to reći, sastavni dio svakog dolaska na Trsat. Nakon što je sagrađena Aula pape Ivana Pavla II. kao nov pastoralni centar Trsatskog svetišta, ispovijedanje se događa u dugom trijemu ispred toga pastoral-nog centra. Vrijeme je gotovo svake subote naklonjeno hodočasnicima i oni se sabiru ispred tog trijema i redaju u redove koji su upravljeni pojedinim ispovjednicima. Pripravu za ispovijed svaki pokornik obavlja sam za sebe, a kako na tom trgu ispred ispovjedaonica vlada mir, može se pripraviti za ispovijed sabra-no i dostojanstveno. No opravdano je postaviti pitanje: mogu li trsatske hodočasničke ispovijedi biti bolje pri-pravljene, mogu li imati osobit hodo-časnički naglasak, mogu li biti više u duhu štovanja i nasljedovanja blaže-ne Djevice Marije? Mogu, ali tada se valja drukčije pripravljati. Eto, upra-vo takvu drukčiju pripravu trebale bi omogućiti pokorničke službe Božje za hodočasnike s izričitim vlastitostima štovanja Majke Božje i s obilježjem hodočašća. Novi pastoralni centar s Aulom pokojnoga Pape pruža za takvu pripravu mjesto, a korištenje medija to tehnički omogućuje.

Hodočasnicima koji prvi stižu na Trsat, čuvari Svetišta pružaju moguć-nost takve priprave uz osobita pokor-nička bogoslužja. U Auli pape Ivana Pavla II. oni će naći mjesto, sjesti i sabrano promatrati program putem takozvanog videozida koji na veli-kom ekranu niže slike o hodočasnič-kom zbivanju na Trsatu. Prikazuje dolazak hodočasničkih skupina, nji-hovo kretanje prema Svetištu, njihov ulazak u crkvu i pozdrave koje iska-zuju slici Gospe Trsatske, a prati ih i dok se okupljaju u kapeli zavjetnih darova i zadržavaju u kapeli svijeća. Naravno, filmska kamera ne odvaja se od hodočasnika ni kada se uspi-nju na Kalvariju moleći križni put, a zabilježila je i sudjelovanje hodo-časnika pri slavljenju euharistije u Marijinu perivoju. Istovremeno mala slika u toj velikoj slici na ekranu prenosi i pokorničko bogoslužje. Pri-pravljena su četiri pokornička bogo-služja. Svako vodi jedan od franjeva-ca u službi Svetišta, a s njim zajedno pojavljuju se na toj maloj slici i druge osobe u službi čitača, navjestitelja biblijske poruke i molitelja. Oni koji

prihvate ovu trsatsku ponudu hodo-časničkoga pokorničkog bogoslužja, iznenadit će se što svećenik tumači biblijsku poruku zapravo u dijalo-gu, tj. odgovarajući na pitanja koja mu postavlja voditeljica. Tako je nje-gov govor, tj. uobičajena propovijed, zapravo razgovor pa ne zamara, već budi nova pitanja onima koji slušaju i gledaju taj razgovor i potiče ih na to da sami odgovaraju na pitanja koja pobuđuje sudjelovanje u toj pripravi na ispovijed. To žele postići i ponuđe-ne molitve jer nisu pripravljene samo za slušanje, nego traže suglasnost svih onih koji ih slušaju i zapravo ih pozivaju na vlastitu molitvu.

Jasno, imaju ta pokornička bogo-služja i zadaću pobuditi sudionike na ispit vlastite savjesti. No taj je ispit savjesti usredotočen na osobite svetopisamske poruke. Tako prvo na pozdrav Božjeg glasnika arkanđela Gabrijela blaženoj Djevici Mariji i na njezin spreman odgovor: »Evo služ-benice Gospodnje, neka mi bude po

Tvojoj riječi!« Stoga smo i mi suvre-meni kršćani kao Marijini štovatelji pozvani slušati Boga, njegove zapo-vijedi, osobito zapovijed »Ljubi Boga i bližnjega kao samoga sebe!« Drugo pokorničko bogoslužje nadahnjuje se događajem kada se Isus kao dvanae-stogodišnji dječak izgubio u hramu pa govori o tri osobita načina kako i mi možemo izgubiti Isusa, što se oči-tuje po tome da on nestane iz našeg života. Treće pokorničko bogoslužje usmjerava one koji u njemu sudje-luju na prosudbu značenja Isusova poziva kojim je okupio oko sebe prve učenike, buduće apostole. On ih je pozvao da budu »ribari ljudi«, tj. da njegovo evanđelje šire drugima. To je poziv koji svi mi primamo. Jedni su pozvani da najprije evanđelje ponu-de svojoj djeci, a svi smo pozvani da u duhu evanđelja gradimo svoje međuljudske odnose i po evanđe-lju nastojimo oblikovati društvo u kojem živimo. Četvrto i posljednje pokorničko bogoslužje uspoređuje

fra Emanuel Hoško

1�MARIJIN TRSAT 3/2008

majku sinova Zebedejevih, Jakovlje-vu i Ivanovu, koja je tražila od Isusa da njezini sinovi budu prvi doglav-nici Isusovi u njegovu kraljevstvu kada ga bude uspostavio, s Isusovom majkom Marijom. Ispitivanje savjesti u tom bogoslužju želi nas suočiti s jednom i drugom i izazvati da pro-sudimo jesmo li skromni i nesebični poput majke Marije ili samoljubivi i puni računice poput Ivanove i Jakov-ljeve majke.

Hodočasnička ispovijed trebala bi biti sabranija od naših uobičajenih ispovijedi jer nam želi ponuditi i neke novosti iz već poznatoga kršćanskog životnog programa i poziva nas da tim novostima obogatimo svoj vjer-nički život. Naravno, i hodočasnič-ka je ispovijed, kao i svaka druga, upravljena prosudbi našeg života i djelovanja tijekom razdoblje od proš-le do te ispovijedi, ali nas bitno želi upraviti prema budućnosti. Ne samo tako da obećamo da nećemo ponav-ljati ono što opterećuje našu savjest pa je sadržaj našeg ispovijedanja, nego posebno tako da usvojimo i novosti u svom životu i djelovanju

učinci sakraMenta pokore i poMirenja

»Sva vrijednost Pokore jest u tome da u nama ponovno obnovi Božju milost i s njime nas sjedini dubokom ljubavlju«. Svrha i učinak ovog sakramenta je, dakle, pomirenje s Bogom. Koji primaju sakramenat Poko-re raskajana srca i s religioznim raspoloženjem, postižu »mir i spokoj savjesti zajedno s jakom duhovnom utjehom«. Sakramenat pomirenja s Bogom donosi istinsko »duhovno uskrsnuće«, vraća dostojanstvo i dobra života djece Božje, od kojih je najdragocjenije Božje prijateljstvo (Lk 15,32).

Ovaj nas sakrament pomiruje s Crkvom. Grijeh nagriza ili prekida bratsko zajedništvo. Sakramenat Pokore ga popravlja ili ponovno uspo-stavlja. U tom smislu sakrament ne ozdravlja samo onoga koji je opet primljen u crkveno zajedništvo, već ima životvoran učinak također na život Crkve koja je zbog grijeha jednog od svojih članova trpjela. Opet vraćen ili utvrđen u zajedništvu svetih, grešnik biva osnažen razmje-nom duhovnih dobara između svih živih članova Kristova Tijela bilo da su još u stanju putnika bilo da su već u nebeskoj domovini«.

Katekizam Katoličke crkve, 1468-1469

HodočasnikNa Trsatu vrijeme tmurno, čak i zima

spava,Sivo nebo kiši priča, Majka bdije sama,A odjednom nešto lijepo, kao topli dani, Na vidiku, evo opet, jedan hodočasnik.

Galeb je on, krasan, putnik burnog vjetra,

Pratilac nam snova, od mjesta do mjesta,

Poslije bitke kao stari, usamljeni časnik,Stoji sam u perivoju, jedini hodočasnik.

Iz daleke zemlje, s nepoznatog kraja, Prisutan uvijek u snovima Trsata,Let njegov miran, odaje da traži,Nešto ga vuče, da ide, da hodočasti.

Kao da je poranio, tišina, još nikoga nema,

Hoda smiješno, nesigurno naš gost s neba,

Kraj je ove zime, možda je on glasnik,Tajnu nosi o sebi, kao svaki hodočasnik.

I da Trsatska Majka ne bude tako sama,Predstavnik je on sad tisuću molitava,Kao neki znak, noseći sebe, nosi i nasDok Boga časti, dok on hodočasti.

fra Peter Deže

po kojem će naš kršćanski život biti vredniji, bolji, privlačiviji bližnjima, čak takve vrednote da i evanđelje

po kojem živimo postane privlačivo onima koji ga ne poznaju ili koji su ga zaboravili.

Trsatsko svetište, dakle, nudi hodočasnici-ma i posebne pokorničke službe kao pripravu na pristupanje sakramentu ispovijedi. Čuvari Svetišta pripravili su ih u nadi da će tako hodočašća učiniti sadržajnijima. Uvjereni su k tome da te pokorničke službe nitko neće odbiti ako ih prije ne kuša i ne sudjeluje u njima. Štovi-še, ako mu se jedna ne sviđa, ima mogućnost biti sudionikom ostalih triju. Nadamo se da će u jednoj sigurno naći ono što je upravo za njega rečeno, što njemu odgovara i što on želi.

Pozivamo svećenike, voditelje hodočasnike i organizatore hodočašća da obavijeste vodstvo Trsatskog svetišta ako žele ovako predstavlje-nu pokorničku službu za hodočasnike koji oni predvode.


ŽIVOT U noviCijatU

I ovdje kod nas na Trsatu prošla je zima. Iako snijega nismo vidjeli, ali smo zato

imali obilja kišnih dana i vlage, a isto tako i Božje milosti. Milosna je ova godina, ponavljaju nam često stariji, a i mi novaci, kako nam vrijeme leti i izmiče, nakon šest mjeseci polako počinjemo prepoznavati one vrijed-ne i bitne trenutke novicijatskog, a općenito i franjevačkog života, koje nam pruža ova izvanredna godina na Trsatu.

Jutra su obično bila oblačna, no naše oblake pospanosti uvijek je jasno rastjerao zov na molitvu, više onaj unutarnji; novi dan započeti s Gospodinom, predati mu se u ruke – zajednička molitva jasno je i čvrsto ušla u naše živote, kao blagoslov nama i drugima oko nas.

U novicijatskoj nastavi svakog dana, u raznovrsnoj ponudi predme-ta i predavača, od duhovnosti preko povijesti Reda i Provincije do liturgi-je, svatko može naći nešto zanimljivo za sebe, što može ugraditi u svoju vlastitu duhovnost. Predavači su naša braća iz samostana i svaki dan nam pokazuju smjer – franjevaštvo, a na nama je da teoriju prenesemo u praksu, u rad, u naš svagdašnji život. O svemu tome imamo prigodu razmišljati cijelo poslijepodne; tko na porti, tko u sobi ili u učionici, u osob-noj molitvi i čitanju.

Euharistija nam je, naravno, vrhunac dana, susret s Gospodinom u večernjoj svetoj misi; ona nosi zna-čenje za svakoga od nas osobno, ali

i za zajednicu u kojoj se možemo prepoznati kao franjevci, kao ljudi Euharistije i liturgije. Navečer, nakon večere, najčešće se posvećujemo tali-janskom jeziku, kršćanskoj meditaciji ili rekreaciji, a posebnost novicijatskoj atmosferi daje tišina poslije povečer-ja, kao i osobno čitanje sv. Pisma sva-kog dana prije početka nastave.

Lijep je običaj u našoj Provinciji da u korizmi novaci polažu pravi-lo i to napamet, na koljenima pred cijelom zajednicom, svakoga petka. Imali smo prigodu čak dva puta posvjedočiti pred gostima naš franje-vački žar, obveznost, ali ne manje i našu memoriju. Odmah prvog petka u korizmi posjetila su nas mlađa braća postulanti iz Samobora sa svo-jim magistrom. Nakon što su dvojica najstarijih od nas uspješno položila pravilo (naravno, počeli smo učiti na vrijeme), s braćom smo prošetali sre-dištem grada uz dobro raspoloženje.

Drugoga petka gosti su bili novaci s Visovca, iz susjedne franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. S njima smo se već upoznali u rujnu prošle godine na susretu novaka, tako da smo ih željno iščekiva-li, radujući se ponovnom susretu. Tri puna dana boravili su kod nas – puno smo razgovarali, izmijenili

svoja iskustva, učvrstili prijateljstva. Zajednički smo se uputili na izlet u Istru. Razgledavali smo Pulu gdje smo bili gosti u samostanu braće Zadarske provincije, zatim posjetili pavlinski samostan Sv. Petar u Šumi i na kraju Pazin. Kišovito vrijeme nije nam išlo u korist, ali naše druženje i dobro raspoloženje ništa nije moglo spriječiti niti pokvariti.

Kako nam naš magister zna reći, zec samo do pola šume trči u šumu, poslije trči iz šume. Od novicijata preostalo nam je još šest mjeseci, ispred nas je još mnogo toga, ali gdje god nas život odvede, ovih zadnjih pola godine provedenih u novicijatu dalo je trajni pečat našem životu, shvaćanju, mentalitetu. Bog nas obli-kuje svaki dan, ništa nije lako, ali je velika milost, a i odgovornost, odgo-vornost ljubavi živjeti s braćom u zajednici – zajedno u molitvi, u radu, u učenju, u rekreaciji, u dobrim i u manje dobrim trenucima – zajedno u Kristu! U središtu života sv. Franje stajao je Krist, prema njemu je bio usmjeren cijelim svojim bićem. Po tome uzoru, jedino tako možemo i mi dan za danom postati bolji novaci, bolji franjevci i bolji ljudi.

fra Peter Deže


U lipnju prošle godine na Trsatu svečano je otvoren Pastoralni centar Aula pape Ivana Pavla II. kao spo-men na njegov posjet Svetištu Majke Božje Trsatske. Pastoralni centar služi za redovito okupljanje članova FSR-a, Frame, zbora Svetišta, vjeroučenika te za prihvat hodočasnika tijekom hodočasničke sezone, osobito za njihov susret s Bogom u sakramentu ispovijedi, kao i za projekciju filmova o povijesti Svetišta te o Papinom pohodu Rijeci i Trsatu. Od prošle jeseni u Auli djeluje i Katedra pape Ivana Pavla II. s dvije tribine: razgovorom ugodnim svakog prvog utorka u mjesecu i razgovorom mladih u sve ostale utorke u mjesecu i to nakon večernje sv. mise u 19,30 h. Obje tribine vode čuvari Trsatskog svetišta, i to zajedno s aktivnim katoličkim laicima, oso-bito onima koji su teološki osposobljeni za takav posao

Među brojnim gostima koji su posvjedočili svoje iskustvo vjere između ostalih gostovala je i Sanja Dole-žal, pjevačica i voditeljica televizijskih programa te tre-ner hrvatske nogometne reprezentacije Nikola Jurčević.

fra Bela Malagurski

5. svibnja, 19:30 hKoliko i kako cigarete, alkohol i opojne droge

utječu na mozakSa stručnjacima razgovara mr. sc. Veronika Reljac,

nastavnica Teologije12. svibnja, 19:30 h

Domovinski posljednji rastanak s Papom u boli i poštovanju

Monika Dumanovsky, prof., Filozofski fakultet19. svibnja, 19:30 h

Papa Ivan Pavao II. – nadahnuće modernim crkve-nim pokretima u Poljskoj (RM)

Monika Dumanovsky, prof., Filozofski fakultet26. svibnja, 19:30 h

Negdašnji i današnji racionalizam i tumačenje Biblije

Mr. sc. Anđela Jeličić, nastavnica Teologije2. lipnja, 19:30 h

Život iza zidova »Via Rome«S odgovornima razgovara mr. sc. Veronika Reljac,

nastavnica Teologije9. lipnja, 19:30 h

Program Katedre u prvoj polovici 2009. godine završava s pjesmom i glazbom

isusov stiL koMuniciranjaU sklopu »razgovora mladih« na

Trsatu u Pastoralnom centru Aula pape Ivana Pavla II., održanih 24. ožujka, tribine je vodila mr. sc. Anđe-la Jeličić, nastavnica Teologije u Rije-ci.

Magistrica je progovorila o Isuso-vu stilu komuniciranja. Komunikaci-ja je trajni ljudski problem jer dola-zi do nesporazuma i konflikata pa je potrebno stalno raditi na njezinu poboljšanju. Kao bitna komponenta komunikacije nameće se zajednica (comunio) jer se komunikacija jedi-no i može ostvarivati u zajedništvu. Upravo zato kao kršćani pozvani smo razvidjeti Isusov stil komuniciranja i

uzeti ga kao trajni poticaj za obliko-vanje svoje komunikacije. Osnovna karakteristika Isusova stila komu-niciranja bila je stvaranje zajedniš-tva, no danas smo sve više svjedoci kako komunikacija dovodi do razje-dinjavanja, što nije njezin prvotni cilj. Isusovu komunikaciju možemo podijeliti na dva osnovna stila: otvo-rena, koju karakterizira konkretan govor, i zatvorena, koja predstavlja zagonetni govor u prispodobama. Ove stilove komuniciranja raščlanili smo na temelju Markova evanđelja koje kao najstarije donosi najoču-vanije konstrukcije Isusova javnog nastupa. Osnovna karakteristika Isu-sova pristupa jest ta da Isus govo-

ri na čovjeku razumljiv način koji proizlazi iz konkretne situacije u kojoj se našao: đavlima zapovijeda, ženi u groznici uzima ruku i podi-že ju, gubavce ozdravlja… Isusova komunikacija u Markovu evanđelju kulminira u raspravama s farizeji-ma i ostalim židovskim religioznim sljedbama onoga doba. Tu se očituje Isusov senzibilitet za konkretan pro-blem pojedinca koji mu se obraća. Tako herodovcima na njihov upit odgovara o davanju poreza, saduce-jima o uskrsnuću u koje ne vjeruju, a farizejima iznoseći zapovijed koja je najveća od sviju. Pritom Isus, odgo-varajući na postavljena pitanja, uz, za njih očekivan odgovor, dodaje i komponentu koja predstavlja ključ za razrješivanje njihova problema.

Antonio Šarin

TRIBINE U AULI IVANA PAVLA II.

proGraM tribina

1� MARIJIN TRSAT 3/2008

ČINITI SVE IZ LJUBAVI preMa boGU

Tijekom cijele se godine, mi fra-maši s Trsata nastojimo odazivati na svaki poziv dobra prepoznavajući u onima siromašnima i bolesnima lice Krista patnika.

Svakog mjeseca posjećujemo siro-mašne obitelji i samce s područja našega grada. Posjetu prethodi saku-pljanje dobrovoljnih priloga pred Svetištem. Zahvaljujući Gospodinu koji uvijek preko dobrih ljudi providi dovoljno, svakoj obitelji u potrebi darujemo paket namirnica i osnovnih kućnih potrepština.

Kucajući tako na vrata naših potrebitih, nailazimo na razne život-ne priče. No ono što je najljepše, a nema doma u kojem se ne susret-nemo s tim, jest toplina i radost s kojom nas ljudi primaju k sebi. Često im je od samoga paketa važnija naša prisutnost, uho za slušanje, spoznaja da smo tu za njih. A to i jest naš cilj – pokazati im da nisu zaboravljeni zato što su stari, siromašni, nezaposleni ili ih je pak zahvatila neka druga životna nedaća, već im, obogaćujući njihovu tmurnu svakodnevicu, dati do znanja da su voljeni.

Njihova želja da nam pruže sve od ono malo što imaju, njihova suza, osmijeh, čvrst stisak ruke pri rastan-ku, uvijek nam iznova pokazuju da i malim stvarima koje činimo od srca možemo polako graditi bolji, više čovječji i više Božji svijet!

Osim siromašnim obiteljima, odlazimo u posjet brojnim ustanova-ma. Tako redovito posjećujemo psi-

hijatrijsku bolnicu Lopača. Gotovo svaki put naš susret s bolesnicima započinje uistinu posebnom Euhari-stijom jer koliko samo Gospodin, koji se poistovjećuje s patnicima, mora biti prisutan u toj misnoj Žrtvi, u onoj bolničkoj kapelici, među nama,

tjedan BeskuĆnika u rijeciU svrhu približavanja beskućničke problematike riječkoj i hrvatskoj

javnosti, FSR Trsat prvi put organizira preko svoga Prihvatilišta za beskućnike Ruže sv. Franje Tjedan beskućnika u Rijeci kojim ujedno obi-lježava drugu godišnjicu djelovanja i skrbi za oko 150 ljudi bez krova nad glavom, koliko ih je prošlo kroz ovu kuću.

Manifestacija je započela 19. ožujka na blagdan Sv. Josipa, zaštitnika beskućnika, proslavom svete mise i euharistijskog klanjanja u kapeli Prihvatilišta. Dva dana poslije, članovi našeg bratstva, simpatizeri fra-njevaštva i volonteri Prihvatilišta, pod duhovnim vodstvom fra Lucija Jageca uputili su se na dvodnevno hodočašće tijekom kojega su u Spli-tu posjetili Dom za starije i nemoćne, Udruge Lovret, i Prihvatilište za beskućnike, Udruge Most. Subotnju svetu misu proslavili su u Svetištu Gospe Sinjske, a nedjeljnu u franjevačkoj crkvi Gospe od Anđela na otočiću Visovcu. Na povratku su razgledali i Zadar. Na korzu je 25. ožujka organiziran Buvljak kako bi beskućnici ponudili građanima suvenire i ostale prikupljene, rabljene stvari po prihvatljivim cijenama. Središnji događaj Tjedna beskućnika u Rijeci bio je revijalni malonogo-metni događaj Bez predrasuda, održan 27. ožujka u dvorani OŠ Srdoči. U tri sata trajanja, utakmice su odigrali Grad Rijeka – Svećenici Riječke nadbiskupije, Kršćani grada Rijeke – Islamska zajednica Rijeka, Rom-ska zajednica – Udruga za liječenje ovisnika Terra, Beskućnici Rijeke – Humane zvijezde, a glavni je događaj bila prva povijesna utakmica Hrvatske nogometne reprezentacije beskućnika protiv selekcije Slove-nije, čime započinju pripreme za nastup na Svjetskome nogometnom prvenstvu beskućnika u rujnu ove godine u Milanu.

Siniša Pucić

a napose među tim ljudima koji trpe velike duševne i tjelesne boli.

Često nakon mise uz pjesmu i kolače nastavljamo druženje u jed-noj od prostorija bolnice, svjesni da savršeni aparati i silni lijekovi nikada ne mogu nadomjestiti osobni susret s bolesnicima, naše prihvaćanje i suo-sjećanje.

Posjećujemo i Centar za rehabi-litaciju na Brašćinama. Svakog od nas oko srca stegne kada vidi koliki križ ti ljudi i njihove obitelji nose. No znajući da im ne treba sućut, već naša ruka pomoći, u susretu s njima uvijek osjetimo posebnu radost.

Pomažući, i mi poput svetoga Fra-nje želimo pobjeđivati sebe, a pobje-đivati sebe znači činiti sve iz ljubavi prema Bogu. I mi želimo poput Fra-nje sići s konja. Želimo sići i potaknu-ti druge da siđu s nekih svojih visina te pristupe »gubavcima današnjeg vremena«, da pristupe onima koji su zbog raznih razloga ostali sami, koji se u životu nisu snašli, da pri-stupe onima koje mnogi gledaju s prezirom, koje omalovažavaju, koje smatraju teretom...

Marta Radoš


pred likoM Majke Milosti

Božji blagoslovi postojali su i posto-je tijekom povijesti Crkve, a na nekim se mjestima očituju u svojoj punini. Jedno je od takvih mjesta i Trsat, tu je naša Majka Milosti. Kada čovjek ima živu vjeru, onda spoznaje da Božji putovi nisu naši putovi. On ima plan za sva-koga od nas, a na nama je da Mu se u potpunosti predamo i odgovorimo na Njegov plan s nama. Svojim opiranjem ne možemo računati na Božju milost.

Bila je mlada, nepunih devetnaest godina, nježne konstitucije, lica uokvi-rena plavom kosom i velikim očima, pogleda koji je puno govorio, raznje-žio do dna duše. Njezina mladenačka nezrelost i zaljubljenost rezultirala je trudnoćom. Nažalost, na prvim pregle-dima ustanovljeno je da njezino mlado tijelo uvelike nagriza zloćudna bolest i da u takvom stanju održavanje trudno-će nije moguće te da je velika pretpo-stavka da bi prekid trudnoće poboljšao prognozu njezina preživljavanja. Pri-tisak medicinskog osoblja i prijatelja bio je jako velik. Bila je životno nezrela, zbunjena, neodlučna, a suočena s tako opakom bolesti i zastrašujućom odlu-kom, nakon koje joj predstoji neizvjesna borba za njezin mladi život. No tu je bilo još jedno maleno biće, čije srce kuca u njezinoj utrobi. Odluka koju je morala donijeti bila bi prevelik teret za svakog čovjeka.

Stajala je sama pred likom Majke Milosti na Trsatu, prestrašeno držeći drhtavim rukama sjenu dvaju života. Prolazili su sati i dani, a ona je molila i čekala. Molila je Isusovu majku da je dovede svome sinu, molila je nju da bude majka njezinu djetetu. Svoj je život stavljala u ruke Božje. Njezi-ne velike oči nisu pronalazile ništa, odgovora nije bilo. Odustajala bi s rije-čima na usnama i iskrom nade u srcu. »Možda sutra…« Pognula bi glavu i sa suzama u očima odlazila, okretala bi se prema Majci, tužno je gledajući i pitajući: »Hoće li Tvoj sin sutra doći?« Tada su je obgrlile ruke Majke Milosti koja se privila uz njezinu bol, bacila je oko nje mrežu snage i nade, čuvala je u križu svojih ruku i mračnu noć odijeva-la u bijelo. Vraćala se i ljubila je šapćući: »Reci Isusu da štiti moje dijete i da ćeš Mu ti biti majka.« Znala je reći: »Kuca-la sam uporno svakoga dana i svake noći. Vrata su se otvorila i više ih nisam mogla zatvoriti. Nisam to ni željela, a ni Isus više nije htio otići od mene. Želio je ostvariti ono što je naumio, da Ga pustim kako bi On sve učinio. I ja sam se prepustila.«

Bolest je sve više uzimala maha. Samo je Gospodinu i njoj znano koliko je trpjela, a trpjela je puno. Djeteta se nije željela odreći. Vjerovala je i duboko u sebi osjećala da će joj dijete biti zdra-

vo, bez obzira na loše prognoze liječ-nika i da će po zagovoru Majke Božje Trsatske uvijek o njemu netko brinuti. Rodila je prekrasnog, potpuno zdravog dječaka.

Ljudsko znanje i naše spoznavanje je ograničeno. U svijetu se izdvajaju velike svota novaca za zdravstvo, medi-cinsku njegu, istraživanja, ali često se medicinske prognoze ne ostvare. Svaki čovjek ima neotuđivo pravo u punini izraziti svoju ljudskost i ostvariti se kao osoba. Stvoritelj je htio čovjeka od početka, On ga želi u svakom začeću i rođenju. Duša, iako trpi, u miru je jer joj je život skriven u Kristu. Drugima možemo prenijeti i dati živu vjeru u Boga, povjerenje u Ljubav, Dobrotu, Istinu samo onda ako je sami posjedu-jemo kao ova mlada žena. Ona je sve to zadobila zagovorom Majke Božje Trsatske – Majke Milosti.

Angela Lovrić, FSR Trsat

ZaHvala Gospi TrsaTskoj

Blažena naša Djevice,od svih najljepša kraljice.Pogledaj s nebeske visineNa naše tužne i bolne doline.

Blagoslovi naše gore,Najljepše plavo more,Nevinu dječicu, u rano svitanje zore.Primi nas u okrilje svojeDa budemo dostojni ljubavi Tvoje.Podari nam ljubav i mir,Da ne bude toliko zloće i hir.

Blažena Djevice, nebeska kraljice,Ja molim za dušu svoju,Za ljubav i sreću Tvoju,Molim za obitelj, prijatelje mojeDa budu dostojni ljubavi Tvoje.

Beskrajno Ti hvala što liječiš dušu moju

Kad pred Tobom molim i gledam sliku Tvoju,

Gledam Tvoje tužno i bolno licePa i mene zaboli u grudima srce.

Marijo, majko, za sve Ti veliko hvalaŠto si nam svoju veliku ljubav dala.

Ti koja si najljepšeg sunca sjaj,Podari nam nebeski raj.

Blažena djevice, tisuć ljeta,Ti si majka ovoga svijeta.

Našoj velikoj Trsatskoj Gospi,Nek nam Sin njen grijehe oprosti.

Mara Alviž


gLAZBENA DOgAĐANJA U TRSATSKOM SVETIŠTU

BoŽiĆni koncertiVečer uoči Badnjaka, 23. prosinca ili, kako bi Primorci rekli, Vilije

Božje, u Svetištu Majke Božje Trsatske održan je koncert hrvatskih božićnih pjesama u izvođenju zbora Opere Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca Rijeka, pod ravnanjem Igora Vlajnića koji uz funkciju zborovođe opernog zbora, obavlja i službu orguljaša u našem svetištu.

Zbor je izveo hrvatske božićne pjesme iz raznih krajeva naše domo-vine u obradi hrvatskih skladatelja poput R. Matza, B. Papandopula, M. Lešćana i dr. Zbor je na orguljama pratio Neven Kraljić, orguljaš zagre-bačke katedrale i nekadašnji orguljaš našeg svetišta. Stihove božićnih pjesama koje su izvedene na koncertu, kazivala je Andreja Blagojević, glumica Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca.

Drugi glazbeni događaj održan je na blagdan Svete Obitelji, 28. prosinca u izvedbi zbora Svetišta Majke Božje Trsatske pod ravnanjem Klaudije Kraljić i uz orguljašku pratnju Igora Vlajnića. Već tradicional-no, zbor se predstavio domaćim, no ovom prigodom i stranim božićnim pjesmama. Uz hrvatske božićne pjesme iz svih krajeva, izvedene su i božićne pjesme iz Češke, Ukrajine i Štajerske, koje u sebi nose elemente folklora svoje zemlje, što publika na ovim prostorima nema prigode često čuti.

Koncertu se pridružio i Neven Kraljić koji je na orguljama izveo dvije skladbe za orgulje pisane na božićne teme. Kroz program je vodi-la Ana Pelčić, božićnu poeziju kazivao je autor stihova Anđelko Vlah, član zbora, dok su solističke dionice izvodili Ana Radetić (Čestit svijetu danak svemu) i Cvetan Pelčić (Da droben vom Berge). Koncert je okončan pjesmom pisanom na čakavskom dijalektu Božić je judi, a kao dodatak izvedena je hrvatska božićna pjesma Radujte se narodi, u kojoj se zboru pridružila i okupljena publika.

Cvetan Pelčić

ZA KRIŽEM na trsatU

U iščekivanju blagdana Isusova uskrsnuća u Svetištu Majke Božje Trsatske održano je nekoliko prigod-nih koncerata, na kojima se uz ostalo pokazalo da je hrvatski narod u svo-joj dugoj povijesti očuvao običaje koji se njeguju u vrijeme Velikog tjedna u nekim krajevima Hrvatske, naročito na otoku Hvaru.

Tako je 28. veljače, uoči prve korizmene nedjelje Svetište primilo zbor Sv. Cecilije iz Jelse na otoku Hvaru, koji su okupljenim vjernici-ma predstavili način na koji se na otoku Hvaru njeguje pasionska bašti-na, stara nekoliko stoljeća. Izvedeni su napjevi koji se izvode u Velikom tjednu, ali i tijekom cijele korizme poput Prosti, moj Bože, Ja se kajem te Gospin plač koji se pjeva upravo u procesiji u noći s Velikog četvrtka na Veliki petak. Za križem, kako je koncert i nosio ime, naziv je velike procesije koja je, kako je spomenuo župnik Jelse, utkana u život Hvarana već nekoliko stoljeća. Pučki pjeva-či tijekom procesije pjevaju prastare pučke napjeve. Zbor je predvođen križonošom i njegovom pratnjom u procesiji pjevajući ušao u Svetište te tako dočarao djelić atmosfere koja je prisutna te noći na otoku Hvaru.

Prema župnikovu tumačenju, procesija počinje na Veliki četvrtak u 23 sata iz šest hvarskih mjesta: Jelse, Pitva, Vrisnika, Svirča, Vrba-nja i Vrboske. Duga je oko 22 km, traje 8 sati, kreće iz svakog mjesta u isto vrijeme i nikad se ne sretne. Na čelu je križonoša koji nosi križ težak i do 18 kg, a na ovu posebnu

čast čeka godinama, jer je upisan još kao dijete. Križonoša nosi križ pokri-ven prozirnim crnim velom, a ima i svoje pomoćnike, pratioce, pjevače koji pjevaju Gospin plač te nosače svi-

jeća. Svi članovi pratnje odjeveni su u bijele tunike. Procesiji se pridružuje i mnoštvo vjernika s cijelog otoka Hvara i gostiju koji posebno za ovu priliku u to doba se nađu na Hvaru, te nose svijeće i krunice. Ostali mje-štani dočekuju procesiju iz drugih mjesta u svojim crkvama i pozorno prate sve što se moli i pjeva.

Kad procesija prođe sve župe, gdje ih blagoslovi župnik, vraća se u svoju župu. Križonoša donosi župniku križ koji ga poljubi te blagoslovi križono-šu, što je posebno emotivan trenutak, pogotovo za obitelj križonoše.

Ovaj prelijepi glazbeni događaj koji su Hvarani podarili okupljenim vjernicima u Svetištu svoj finale imao je kod kipa pape Ivana Pavla II. gdje je uz svijeće, molitvu i pjesmu i pri-veden kraju.

Cvetan Pelčić

trsatski KRIŽNI PUT

put križa, put je svakoga od nas, put ljubavi, put spasenja. Bog nas neiz-mjerno ljubi, zato prihvaća bol, patnju pa i smrt, samo da nas spasi. poruka križa jest da nismo više sami – Bog je s nama uvijek i dokraja. neka nas na to uvijek podsjeća pod križem njegova i naša žalosna majka Marija.

Dok nas je Trsatska Gospa prati-la svojim pogledom svakog petka i nedjelje prije večernje svete mise, započinjali smo pobožnost križnoga puta pjesmom: Stala plačuć tužna Mati. Petkom smo se redovito oku-pljali u crkvi, a jednom prigodom i u našemu samostanskom klaustru, sjećajući se Isusove žalosne majke pred slikama njezina života. Sve-čani križni put nedjeljom, u peri-voju našeg samostana, predvodili su uvijek gosti, kao predstavnici velike franjevačke obitelji u jubilar-noj godini 800. obljetnice Reda: fra Mirko Kemiveš – franjevac kapucin, fra Zvjezdan Linić – franjevac, fra Ludevit Maračić – franjevac konven-tualac, fra Ilija Živković – franjevac trećoredac, vlč. Anton Šuljić i fra Zoran Bibić s Framašima Rijeke.

fra Peter Deže

vjesnik svetiŠta

Documents