VJESNIK SVETIŠTA MAJKE BOŽJE TRSATSKE - RIJEKAGODINA LII - VELIKA GOSPA - BROJ 2/2019. - ISSN 1331-703

UVODNIK

MARIJIN MILOSNI LIK JE RADOST SPASENJA

Pred nama je novi broj Marijina Trsata vezan uz blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije.

Njezin milosni lik uvijek nas iznova podsjeća na radost spasenja koje nam se nudi u njezinu Sinu. Ona koja je bila uz Isusa cijeli život uči slušajući i ljubeći.Nasljedovati Krista od nas zahtijeva promjenu života jer biti Božji znači neprestano dopustiti Bogu da nas mijenja na svoju sliku.Ona, Milosti puna, uvijek nas potiče da ne zaboravimo živjeti u predanju u volju Očevu iz dana u dan. I danas kao i jučer vremena su teška i izazovna, ali nikad bez milosti koja dolazi odozgo jer smo pozvani u nebo. Zato ovo naše zemaljsko hodočašće ima smisla jer nismo

sami i nismo ostavljeni. Gledajući u život Božjim očima nikada se ne predajemo jer Bog je postao jednim od nas da nas spasi od grijeha i jarma smrti. Iz ovog starodrevnog svetišta sve vas preporučam

milosti one koja je živjela iz dana u dan govoreći: „Neka mi bude po tvojoj riječi“ i koja je uznesena u radost Sina svoga. Ovo nas uznesenje sve čeka. Zato uzdajmo se u milost Božju i snagu Duha Svetoga. A zagovor Majke Božje Trsatske neka bude sa svima nama da budemo ljudi nade i ljudi duboke vjere koju baštinimo od tolikih hrvatskih svetaca.U ime nas braće koji djelujemo u ovom svetištu želim vam blagoslovljenu

svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije u nebo.

Fra Bernard Barbarić, gvardijan i čuvar Svetišta

ISSN 1331-703

BROJ: 2/2019Godina izlaženja: LIIVelika Gospa 2019., Rijeka

Fotografija na naslovnici: Novi oltar u SvetištuFotografija na posljednjoj stranici: Obnovljeni oltar Stigmatizacije sv. Franje iz 1724. g. u Kapeli sv. Franje (iz 1647. g.) u samostanskom klaustru

Izdaje: Uprava Svetišta Majke Božje Trsatskeizlazi 3 puta godišnje

Glavni i odgovorni urednik: fra Bernard BarbarićList uredio: fra Matija KorenLektura i korektura: Ana PelčićFotografije: Arhiva Svetišta; WEB; fra Miroslav DurbasAdresa uredništva: Frankopanski trg 12, HR-51 000 Rijeka; Tel. 051/452-900Facebook: Svetište Majke Božje Trsatske - RijekaWeb stranica Svetišta: www.trsat-svetiste.com.hrE-mail adresa: franjevacki.samostan.trsat@gmail.com

Poštovani Marijini štovatelji i hodočasnici Majci Milosti!

Mar

ijin

Trsa

t - V

elik

a Go

spa

- 201

9.

2

PAPA NAM GOVORIUVODNIK

Papa Franjo pohodio je na svetkovinu Navještenja Gospodinova, Blagovijesti, 25. ožujka ove

godine, glasovito marijansko svetište Loreto.Tom je prilikom pred likom Gospe Loretske potpisao postsinodalnu apostolsku pobudnicu „Christus vivit“. Ona je plod XV. redovne opće skupštine Biskupske sinode o mladima, održane od 3. do 28. listopada 2018. godine u Vatikanu o temi „Mladi, vjera i razlučivanje znanja“.Papa je pozdravio i bolesnike te s desetak tisuća hodočasnika predvodio molitvu Angelusa. Nije održao propovijed, no na kraju je održao kratak nagovor o značenju Majke Božje.Pobudnicu je potpisao na oltaru Nazaretske kućice pod slikom crne Gospe. Nakon duže molitve postavio je na oltar pred Gospinu sliku zlatnu ružu, želeći joj posvetiti taj važan dokument.U nagovoru uz molitvu „Anđeo Gospodnji“ pojasnio je kako je za potpisivanje dokumenta izabrao Nazaretsku kućicu kako bi ona postala dom mladih ljudi u potrazi za vlastitim pozivom. Istaknuo je tri ključna trenutka sinode: slušati riječ i Božji nacrt te razlučivati i odlučivati. Bog je uvijek prvi koji poduzima inicijativu, pozivajući nas da ga slijedimo. Zbog toga moramo uvijek biti spremni slušati i prihvatiti Božji glas i plan za osobni i društveni život. Razlučivati valja poput Marije, koja nije sumnjala u anđeoske riječi, procijeniti Božje iznenađenje. Svako ljudsko sudjelovanje u Božjim inicijativama mora biti nadahnuto produbljivanjem vlastitih sposobnosti i ponašanja i svijesti da je uvijek Bog taj koji daje i djeluje.Kada mislim na Loreto, dodao je Papa, mislim na privilegirano mjesto na kojem mladi žele otkriti vlastiti poziv u Marijinoj školi. To je duhovni pol smirenja u službi pastoralnih poziva. Nada se da će to mjesto podati Crkvi u Italiji i u cijelom svijetu novi zamah poziva u crkvenim službama.Primijetio je kako je Nazaretska kućica u Loretu i obiteljski dom jer u ovo usijano vrijeme što ga danas svijet proživljava, obitelj, utemeljena na braku muškarca i žene, ima bitnu ulogu. Potrebno je iznova otkriti Božji poziv za obitelj, kako bi

POTREBNI SU NAM MUDRI I JEDNOSTAVNI LJUDISveti Otac u Loretu, sestrinskom Svetištu našega Trsata

njezina pokornost u službi života i društva bila iznova ojačana.U toj je kućici Marija iskusila mnogostrukost obiteljskog života: kćerke, zaručnice, žene i Majke, rekao je Papa i istaknuo kako nam je Bog povjerio da bližnjima, koji se ne uspijevaju odcijepiti od zemaljskih interesa, prenesemo Evanđelje mira.Potrebni su nam jednostavni i mudri ljudi, ponizni, odvažni, siromašni i širokogrudni ljudi, koji će Evanđelje postignuto u Marijinoj školi prenijeti na vlastiti život. Takom će se svetošću Božjeg puka iz ovog mjesta po Italiji, Europi i cijelom svijetu širiti svetost svih životnih slojeva, svjedočanstvo koje Crkva mora obnoviti i novim kvascem oživjeti Božje kraljevstvo, zaključio je Sveti Otac. (IKA) M

ariji

n Tr

sat -

Vel

ika

Gosp

a - 2

019.

3

NAŠA KRALJICA JADRANA

Svojevremeno su negdašnjega milanskoga nadbiskupa Carla kard. Martinija zapitali koji

je najteži grijeh u zapadnom svijetu. On je to vidio u pomanjkanju nade i poleta, u grozničavom nastojanju da u svemu imamo jamstvo i zaštićenost, dok se u isto vrijeme strašimo pred težim odlukama i odlučnim zalaganjima. Mislim da bismo se i danas mogli s njime složiti. Jer, uza sva obećanja o napretku koji nudi i digitalna tehnologija, od čega mnogi očekuju uspjeh i svojevrsni ‘spas’, današnji je čovjek sve ispunjeniji strahom i tjeskobom pred budućnosti. Izgleda da nam ponestaje nade da gledamo u tešku budućnost kao moguću, ostvarivu, uza sve to što se opravdano pitamo: kamo to sve ide, kuda vodi pogubni individualizam, otkud tolike razmirice i podjele od političkih i ideoloških do obiteljskih i susjedskih odnosa, ovisno o ‘slici’ svijeta i čovjeka prisutnoj u medijima, uz opću vrijednosnu dezorijentiranost? Mnogi se s pravom tuže na rastuće nepravde u društvu, na sebičnost pa i sve veću zločestoću, kada neki olako sude druge i znaju se ‘nabacivati’ nekim insinuacijama, čak i u medijima (na kakvom portalu ili ‘fejsbuku’) s namjerom da se o drugome stvori smišljeno iskrivljena percepcija? Dakako, takvo stanje pogoduje još većoj podvojenosti i gubitku volje za susretanje i zajednički angažman. Očito u toj situaciji nije lako jačati jedinstvo čak i unutar obitelji a pogotovo ne zajedništvo u kršćanskim zajednicama.

KRŠĆANI KAO I DRUGI ILI IPAK RAZLIČITI?

Temeljno je pitanje kako do odvažnosti da se prevlada ili barem ublaži strah od konačnoga neuspjeha, odnosno kako do samoprihvaćanja i samopouzdanja jer i savjest uporno pritište zbog grijeha i propusta. Kako naći oslonac u Nekome koji ima ‘ključeve života’, koji je jači od svih naših pesimističkih umovanja? Kako izgovoriti s umom i srcem “Bože”? Pristupi su sve različitiji, od onih koji nisu kadri vjerovati ili se u nevoljama razočaravaju i misle da je i ‘Bog zašutio’, ili koji

MARIJA - NADA I UTJEHA PUTNIČKOME NARODUČovjek je sve ispunjeniji strahom i tjeskobom pred budućnosti

Piše: Milan Šimunović

Mar

ijin

Trsa

t - V

elik

a Go

spa

- 201

9.

4

NAŠA KRALJICA JADRANA NAŠA KRALJICA JADRANA

trče za raznim ‘duhovnim vođama’ tražeći ‘instant utjehu’ u nekim seminarima ili ‘viđenjima’, u nekoj duhovnosti koja pomalo izgleda ‘skloništem u neke zavjetrine’, do onih koji se trude biti uistinu ‘evanđeoski ljudi’. A to često ne uspijeva jer nije baš lako poslušati zahtjevan Božji plan. I Božjem glasniku nije bilo lako s prvim akterima u povijesti spasenja, najprije da svlada zaplašenost Zaharije, nemir Marije i zbunjenost Josipa. Kako ne biti ispunjen strahom pred takvim Božjom planom? I zato konačan Marijin stav za kršćane postaje presudan. Upravo nam je ona tako bliska i potrebna, zapravo putokaz, jer vrlo dobro znade što je strah u teškim životnim situacijama, kolika je vjera potrebna kada se čovjek nađe pred presudnim životnim odlukama. Potrebna je nada u sretnu budućnost koja je u Božjoj zamisli sigurno ostvariva. Marija nam pokazuje da se strah, makar potpuno ne nestaje, u korijenu ublažava kada povjerujemo Bogu koji je veći od svih naših nemira i da ima povjerenja u nas. I Isusovim je učenicima trebalo puno vremena da uđu u taj “Božji svijet” i njegovu logiku spasenja, koja vodi kroz kalvarijske muke, razne jezerske oluje i česte neuspjehe. Uvidjeli su da se strah može nadvladati ako je Isus prisutan. Nije to samo neka smirujuća formula, jer su vidjeli da je i sâm Isus bio jako pogođen strahom. Ali je ostao vjeran poslanju, te je potom kao Uskrsli mogao sa svom sigurnošću reći svojim učenicima da se ne boje, jer On ‘pobjeđuje svijet’ i jedini može pravo ‘odmoriti umorne i opterećene’ ljude. Pritom je postavio temeljni uvjet, a to je vjera. Istina, Bog prihvaća svakoga i želi ga osloboditi od ‘njega samoga’, kadar dati mu ‘novo srce’, uz uvjet da povjeruje u Isusa i život vječni.

IZLAZ U VJERI I RADOSTI SPASENJA

Prevažno je da boli i trpljenju, pa i samoj smrti, što ne možemo izbjeći, znademo dati smisao, vjerovati da ništa nije izgubljeno. Naime, koje li radosti biti svjestan da u Isusu Bog ne preuzima na sebe samo ljudsku konačnost i prirodnu smrt, nego štoviše pretrpljuje smrt smrvljena čovjeka i nadvladava

osjećaj bogonapuštenosti. Nije ravnodušan prema ljudskom strahu i izgubljenosti, već pokazuje kako takav osjećaj nema ‘zadnju riječ’. On uskrsnim događanjem osigurava praštanje i milosrđe, osvjetljujući sve novim svjetlom. Tada se obistinjuju Isusove riječi: “Ja živim, i vi ćete živjeti” (Iv 14, 19). To je okosnica kršćanske vjere i siguran oslonac u situaciji straha i nezadovoljstva sa svime pa čak i sa samim sobom.Međutim, Isus jasno naglašava da čovjek ne može

sâm opstati, već mora biti svjestan potrebe upućenosti na druge i to s onom ljubavi kakvu je sam On pokazao prema nama. Zato je htio ljude okupiti u posebnu zajednicu. To je jedini izlaz ne samo da se izdrži već da se definitivno uspije, ugledajući se u Mariju kako bismo poput nje bili uzneseni i proslavljeni u “vječnom prebivalištu na nebesima”. To je temelj za pravu radost i zato je Isus mogao reći: “To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna” (Iv 15, 11). Otud pitanje: zašto sve više nestaje te radosti? Gdje završavaju tolike pobudne riječi i odluke iz “Izvanrednoga jubileja - Godine milosrđa”? Jer, ako se

smanjuju bratstvo i sestrinstvo, praštanje i ljubav, oslonjenost jednih na druge, nošenje bremena jedni drugih, uvjerenje da ne možemo bez nedjeljnog euharistijskog okupljanja, nema govora o pravim učincima toliko potrebne nove evangelizacije. Slijedom rečenoga, nema izlaza dok kršćani a najprije predvoditelji kršćanskih zajednica ne prevladaju ‘strah od novoga’ i novih pastoralnih iskoraka. U tom smislu jako bih, uz ostalo, preporučio da barem svjesniji vjernici posegnu i za najnovijim evangelizacijsko-katehetskim dokumentom Hrvatske biskupske konferencije koji donosi smjernice za ‘novo lice Crkve’ za što je nužna nova (negdje i prva) evangelizacija odnosno kateheza. Dokument uzima naslov upravo iz prethodno navedene Isusove molitve Ocu da svi jednom dosegnemo potpunu radost. A toga nema ako ne budemo ljubili druge kao što je on nas ljubio. Tada nam se otvara istinska perspektiva, uspjeh i proslava što je već ostvareno u Isusovoj i našoj majci Mariji.

Mar

ijin

Trsa

t - V

elik

a Go

spa

- 201

9.

5

Za blagdan uznesenja Marijina sabrat ćemo se ovdje u svetištu Gospe Trsatske da nas nadahne

lik Majke Božje koji se ovdje stoljećima štuje, da bi što dostojnije i što cjelovitije, što kršćanski svrhovitije proslavili blagdan Gospe, Marijin blagdan i naš blagdan.Svaki Marijin blagdan kao svoju sržnu istinu ima neko otajstvo Marijinog života. Blagdan nije samo proslava. Blagdan je najmanje neko izvanjsko slavlje koje je vezano uz određeni datum. Blagdan znači: stavljanje ispred vlastitih očiju vjere, ispred svoga duha istinu iz Marijinog života, života koji je duboko povezan s Kristovim životom i onda prihvaćanje te Istine, radost nad tom Istinom, želja da ta Istina postane ne samo istinom našega vjerovanja već istinom i našega življenja. To znači slaviti Marijin blagdan.Blagdanom uznesenja Marijina slavimo vjeru Crkve da je Marija tijelom i dušom uznesena u nebesku slavu. Ta je vjera neprekidno prisutna u Crkvi, ali je službeno naučavanje Crkve ili dogmu o Marijinom uznesenju proglasio tek 1. studenoga 1950. papa Pio XII. Ono što je papa Pio XII. proglasio dogmom, to je Crkva živjela u vjeri i tradiciji od

VELIKA GOSPA JE PROSLAVA BOŽJE MILOSTICrkva se u Mariji divi i uzvisuje najodličniji plod otkupljenja

Piše: fra Matija Koren

svojih početaka.Već u 2. stoljeću crkveni pisci, tzv. sveti oci, prikazuju Mariju kao NOVU EVU koja je najuže povezana s Isusom Kristom: kao što je Krist svojim uskrsnućem pobijedio Sotonu, tako je trebalo da se proslavljenjem djevičanskog tijela Marijina završi ova borba i pobjeda.Sv. Epifanije već u 4. stoljeću izričito govori o Marijinom uznesenju na nebo, a kasnije to čine i mnogi drugi crkveni pisci kao npr. Sv. Ivan Damašćanski, sv. Bernard, sv. Antun Padovanski…Nama danas osobito je važno naučavanje II. Vatikanskog koncila koji govori o Mariji, a onda i o njezinom uznesenju u nebo. Koncilski tekst u konstituciji Svjetlo naroda (Lumen gentium) br. 68 kaže: „Marija, Isusova majka, tijelom i dušom proslavljena na nebu, slika je i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti…Crkva se u Mariji divi i uzvisuje najodličniji plod otkupljenja, i u njoj s radošću promatra, kao u najčistijoj slici, ono što sama želi da bude i nada se da će biti“.Svetkovina Uznesenja Marijina ponajprije je proslava Božje milosti koja jedno ljudsko biće uzima u Božje zajedništvo života ne dopuštajući

SVETKOVINA UZNESENJA MARIJINAM

ariji

n Tr

sat -

Vel

ika

Gosp

a - 2

019.

6

SVETKOVINA UZNESENJA MARIJINA SVETKOVINA UZNESENJA MARIJINA

NA TRSATEVeć dugo let baš sako leto

Tri put na leto Gromičani hode Majčici Božjoj na Trsat

Molit i zahvalit Njoj Za se dobiveno

Ma’ i ono ča’j zgubjeno negdere Kade i kako ma već dugo

Se spametin.

Zarana jutra oni su hodili Si su trudni i potni bili

Aš va „Evangelji“ gore poć Ni bilo lahko doć

Z bremenon duše i tela… Saki put ziskrcat se va njezine ruki Preporuku Njoj dat da jin pomore

Va sen ča išću… Ča hvale…ča mole…

Proti kugi…Proti ratu…Proti gladu… To su oni provali…I zdurali…

Do dan danaska već se je lagje… I ono Evangelji ni onakovo od kamika

Trdega bezpućnega. Jako na zgorun tribalo je Majčici doć’ i reć.

Hvala Ti Majčice ča se te molimo…

Kugi ni već… A mogla bi… Rata da nebi…

A glada… Bog ne daj. Daj samo mir va duši naše

Va familiji naše jubav A va živote čar

Z ken ćemo Tebe i Sinu Tvojmu reć veli Hvala. Neka tako bude zavavik. Amen.

Anđelko Vlah

Rijeka, 10. svibnja 2019.

da smrt bude jača od Božje ljubavi prema čovjeku.Današnje prvo čitanje u Misi govori o ženi – što se može tumačiti mariološki (marijanski) i ekleziološki (crkveno). Govor o Mariji, pa tako i razmišljanje o otajstvu njezinog uznesenja u nebesku slavu, nužno je govor o najodličnijem članu Crkve da bi ta Crkva u otajstvima Marijinog postojanja slavila milost koja je na djelu u toj istoj Crkvi, pa i u čitavom ljudskom rodu. U tom je smislu svetkovina Marijnog uznesenja i liturgijsko proživljavanje završnog pothvata milosti u ljudima.Pri slavljenju Marijinog uznesenja u nebo u prvom je planu proživljavanje onoga što nazivamo ne-još što će se s nama dogoditi na kraju. Tako Crkva – Isusova zajednica – živi i ustrajava u nadi u konačno dovršenje Božjega spasenja s ljudima. Zato Crkva i prihvaća Marijinu pjesmu „Veliča…“ kao izraz svoje vjere i nade, kao izraz svoje zahvale i klicanja Bogu Spasitelju koji u Marijinom uznesenju pokazuje konačno određenje putujuće Crkve.Današnja je svetkovina poticaj i ohrabrenje nama vjernicima da s pogledom i nadom u budućnost koju nam je Bog pripravio u Kristu gradimo ovdje i sada svoju sadašnjost, i ne samo svoju nego i drugima oko nas!

Mar

ijin

Trsa

t - V

elik

a Go

spa

- 201

9.

7

IZ ŽIVOTA SVETIŠTA

Iz svoga „vjerskog doma”, najstarijeg marijanskog svetišta u Hrvatskoj, članovi zbora svetišta

Majke Božje Trsatske po prvi put hodočastili su u svetište Čudotvorne Gospe Sinjske. Hodočaće su od 27. do 28. travnja 2019. godine predvodili pastiri svetišta Majke Božje Trsatske fra Bernard Barbarić, gvardijan i čuvar svetišta te naš voljeni trsatski franjevac, Matija Koren.

POSJET KLIŠKOJ UTVRDI

Odlazak u Dalmaciju bio je prilika za organizirani posjet tvrđavi Klis, jednoj od najcjelovitijih primjera fortifikacijske arhitekture u Hrvatskoj i Europi, o čijoj povijesnoj vrijednosti najrječitije svjedoče povijesni epiteti „Klis - ključ Dalmacije”, „Klis - predziđe kršćanstva” (antemurale christianitatis),

„Klis - oltar hrvatske domovine”, „Klis - vrata Splita”. Dojmljiv je dolazak u Klis budući je podignut u samoj stjenovitoj klisuri s koje prekrasni pogled seže daleko na Split, okolicu i otoke. Predstavnici Povijesne postrojbe „Kliški uskoci”, naši domaćini, Filip Ninčević, uskočki vodič i Jozo Valenta, jedan od osnivača udruge, velikodušno su nas dočekali i poveli u vrlo sadržajno i slikovito razgledavanje povijesnih znamenitosti. Imali smo priliku posjetiti sva tri obrambena obzida kao i najstariji očuvani dio utvrde gdje je još u antici postojala ilirska gradina. Veći dio današnjeg izgleda potječe iz razdoblja mletačke i austrijske uprave kada je utvrda bila osuvremenjena. Iz razdoblja osmanske uprave posjetili smo sakralni objekt povijesne crkve sv. Vida gdje je zbor imao prilike zapjevati u vrlo akustičnom prostoru ove nekadašnje turske

TRSATSKI ZBOR HODOČASTIO GOSPI SINJSKOJ I USKOCIMAPetar Kružić junaštvom trajno povezao Primorje i Dalmaciju

Piše: Andrea Cvitan

Mar

ijin

Trsa

t - V

elik

a Go

spa

- 201

9.

8

IZ ŽIVOTA SVETIŠTA IZ ŽIVOTA SVETIŠTA

džamije, a za koju se misli da je podignuta na mjestu ranije katoličke crkve.

POVEZANOST KLISA I TRSATA

Druženje uz pjesmu nastavilo se u obnovljenoj Kneževoj kući gdje su domaćini pripremili bogat domjenak uz vrlo ukusne lokalne delicije i neizostavni Kliški uljenak. Bio je to trenutak za obnavljanje povezanosti Trsata i Klisa. Petar Kružić, znameniti hrvatski borac protiv Osmanlija, senjski kapetan i kliški knez, kao štovatelj Majke Božje Trsatske, dao je izgraditi Trsatske stube (postavljeno je 128 stepenica u najstrmijem dijelu staze) kao i kapelu sv. Petra koja je nakon njegove smrti postala njegovo počivalište. Svake godine svojim dolaskom na Trsat, Povijesna postrojba „Kliški uskoci” obilježava obljetnicu pogibije Petra Kružića, a našim posjetom utvrdi Klis, imali smo priliku uživo upoznati uskočke običaje, načela i solidarnost te shvatiti značaj njihove žrtve na preziđu kršćanstva. Nezaboravno druženje s Kliškim uskocima uključilo je razgledavanje izložaka iz muzejske zbirke povijesnog uskočkog oružja i odora u objektu uskočke oružarnice te atrakciju uskočke izvedbe - mačevalački dvoboj u kojem su se okušali naši fratri i zboraši. Ostatak vremena iskoristili smo za posjet prasvetištu Gospe od Otoka. Podno Klisa u plodnoj dolini rijeke Jadro smjestio se Solin, poznatiji u antici kao Salona. Danas ovaj ‘zeleni dragulj’ nazivaju najveće središte rimske i starokršćanske civilizacije u Hrvatskoj gdje je uz arheološke ranokršćanske lokalitete smješteno i marijansko prasvetište Gospe od Otoka. Župna crkva nalazi se na mjestu srušenih srednjovjekovnih crkvi Gospe od Otoka i sv. Stjepana. Crkva je sagrađena 1880. godine, posvećena 1900. godine, a 1998. godine, posjetio ju je papa sv. Ivan Pavao II. Naš zbor prigodno je u crkvi zapjevao, a Gospin otok, opkoljen rukavcima rijeke Jadro, dojmio nas je svojim lijepo uređenim zelenim travnjakom, bogatim zelenilom te vrlo povezanim suživotom građana s tim prostorom.

HODOČAŠĆE GOSPI SINJSKOJ

Zbor svetišta Majke Božje Trsatke drugi dan hodočašća započeo je svečanim misnim slavljem u svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske. Fra Bernard Barbarić, gvardijan svetišta Majke Božje Trsatske predvodio je svečano euharistijsko slavlje u koncelebraciji s fra Matijom Korenom i sinjskim fratrima. Poslije misnoga slavlja, zagovoru

čudotvorne Gospe Sinjske članovi zbora preporučili su se onako kako najbolje znaju - uz par pjesama, izvedenih svim srcem i dušom. O čudotvornom zagovoru Gospe Sinjske, obrani Sinja od pokušaja osmanlijske vojske da osvoje grad, vjeri puka u Božji zahvat po Marijinu zagovoru i Gospinoj slici kao simbolu zahvale i vjere te o samim temeljima hodočasničke tradicije Gospi Sinjskoj pripovjedala nam je turistička pratiteljica koja nas je organizaciji Turističke Zajednice Grada Sinja iz svetišta povela u obilazak pitoresknog i lijepog Sinja. Saznali smo nešto više o Sinjskoj alci (zaštićenoj od UNESCO-a), začecima nogometa, istaknutim osobama koje su utjecale na razvoj grada, palači Tripalo, vili Danek, Alkarskom dvoru i drugim znamenitostima.Putovanje zbora svetišta Majke Božje Trsatke u Dalmaciju završilo je posjetom prekrasnoj šibenskoj katedrali sv. Jakova, jednoj od najznačajnijih renesansnih crkvi u Europi. Upravo u vrijeme dolaska u katedrali se održavala Smotra izvornog pučkog crkvenog pjevanja Šibenske biskupije pod nazivom „Puče moj”. Tako smo imali priliku uživati u izvedbi tradicijskih korizmenih pučkih napjeva te svjedočiti kako tonski zapis iz katedrale ovu bogatu baštinu crkvenih pučkih napjeva čuva od zaborava za neke nove generacije. Za ovo prekrasno dvodnevno hodočašće zbor od srca zahvaljuje revnim i strpljivim pastirima fra Bernardu Barbariću i fra Matiji Korenu, našoj izuzetnoj i postojanoj maestri Klaudiji Kraljić te našem logističaru i organizatoru, Cvetanu Pelčiću.

Mar

ijin

Trsa

t - V

elik

a Go

spa

- 201

9.

9

Svibanj je za trsatsko svetište osobito važan mjesec i to ne samo jer je posvećen Mariji, nego

jer u njemu slavimo i jedan od najvažnijih događaja za svetište - dolazak nazaretske kućice na trsatsko tlo. To slavlje popraćeno je nizom događanja koji su poznati kao Marijini trsatski dani.

MARIJINI TRSATSKI DANI

Marijini trsatski dani započeli su u nedjelju, 5. svibnja tradicionalnim hodočašćem pomoraca i podizanjem zastave Gospe Trsatske. Na vrhu trsatskih stuba, od kapele sv. Nikole, okupljeni pomorci krenuli su prema bazilici uz pratnju Limene glazbe Trsat gdje ih je dočekao gvardijan i čuvar Svetišta fra Bernard Barbarić uz braću franjevce. Sljedećeg dana u svetištu su se na svibanjskoj pobožnosti okupile mnogobrojne marijanske udruge i molitvene zajednice grada Rijeke, a potom je uslijedilo euharistijsko slavlje koje je predvodio msgr. Sanjin Francetić. U svojoj propovijedi je istaknuo važnost i snagu pobožnosti prema Blaženoj Djevici kroz molitvu krunice te je pozvao

VJERNIČKI ZAVJET MAJCI BOŽJOJ TRSATSKOJZagovor kršćanskih obitelji Majci Milosti kao temeljne stvarnosti Crkve i društva Pripremili fra Domagoj Vincelj i fra Miroslav Durbas

na molitvu za duhovna zvanja.Trodnevnicu uoči svetkovine Gospe Trsatske predvodio je fra Ivan Miklenić, gvardijan Franjevačkog samostana u Varaždinu. Prvog dana trodnevnice Franjevački svjetovni red i Franjevačka mladež hodočastili su trsatskim stubama moleći krunicu te su sudjelovali na svetoj misi, a liturgijsko pjevanje animirao je Nadbiskupijski zbor mladih. Svoju prvu homiliju fra Ivan je posvetio Mariji kao Bezgrešnoj, punoj milosti i onoj koja nas, svoju djecu, hrani kao što hrani svoga Sina na trsatskoj ikoni. Po završetku svete mise okupljeni vjernici pošli su u procesiju za čudotvornim likom Gospe Trsatske.Obitelj kao temeljna stvarnost Crkve i društva bila je misao vodilja drugog dana trodnevnice. Osvrnuvši se na primjere svetih obitelji Joakima i Ane te Josipa i Marije, fra Ivan je naglasio poziv na svetost koji je upućen svakome gdje god on živio i radio, a koji se ostvaruje, poput svetog Josipa, u pravednosti, samozataji i jednostavnosti srca. Sveto misno slavlje animirao je riječki zbor Schola cantorum koji je nakon mise održao prigodni koncert.Zadnji dan trodnevnice fra Ivan je govorio o svetosti mjesta na kojem je prebivala sveta

SVETKOVINA GOSPE TRSATSKE

Riječki nadbiskup Devčić predvodio je središnje euharistjsko slavlje

Procesija Majci MilostiMar

ijin

Trsa

t - V

elik

a Go

spa

- 201

9.

10

VJERNIČKI ZAVJET MAJCI BOŽJOJ TRSATSKOJZagovor kršćanskih obitelji Majci Milosti kao temeljne stvarnosti Crkve i društva Pripremili fra Domagoj Vincelj i fra Miroslav Durbas

SVETKOVINA GOSPE TRSATSKE SVETKOVINA GOSPE TRSATSKE

nazaretska kućica. Liturgijsko pjevanje animirao je zbor svetišta, a nakon svete mise mnogobrojni su ostali u klanjanju pred Presvetim.

BLAGDAN GOSPE TRSATSKE

Na samu svetkovinu Gospe Trsatske u petak, 10. svibnja, u svetište se uputio velik broj Marijinih štovatelja, a osobito braća franjevci. Zavjetnu misu Hrvatske franjevačke provincije svetih Ćirila i Metoda predvodio je provincijalni ministar fra Ilija Vrdoljak koji je okupljenu braću podsjetio na dar koji njegujemo kao višestoljetni čuvari Marijinog svetišta.Središnje euharistijsko slavlje predvodio je msgr. Ivan Devčić, nadbiskup i metropolit riječki, u zajedništvu s provincijalnim ministrom fra Ilijom Vrdoljakom, gvardijanom i čuvarom svetišta fra Bernardom Barbarićem i svećenicima Riječke nadbiskupije. Ističući povezanost Nazareta, u kojem se dogodio početak našeg spasenja, i Trsata, kao hrvatskog Nazareta, nadbiskup je uputio riječi kršćanskim roditeljima. Pri kraju misnog slavlja nadbiskup je izmolio posvetnu molitvu Gospi Trsatskoj stavljajući cijelu Riječku nadbiskupiju u njezine ruke.Proslava Marijinih dana nastavila se u subotu, 11. svibnja, koncertom klapa Hreljin, Volosko i Lira, a bogato ispunjen tjedan završio je proslavom Majčinog dana u nedjelju, 12. svibnja kada je Dječji zbor Praputnjarski slavići animirao večernju svetu misu.

Zavjetnu misu franjevaca predvodio je provincijal fra Ilija Vrdoljak

Hodočašće u trodnevnici

Mar

ijin

Trsa

t - V

elik

a Go

spa

- 201

9.

11

U subotu, 18. svibnja 2019. godine u Rijeci se održao drugu godinu zaredom „Hod za život“.

Rijeka je još jednom pokazala da tisuće ljudi žele slaviti ovaj sveti dar, braneći ga od začeća do prirodne smrti. Hod za život je simboličan način da građani pokažu zagovaranje života kao temeljnog ljudskog prava, a ove godine se istaknulo geslo: „Zaštitimo najugroženiju manjinu u Hrvatskoj – nerođenu djecu!“ Sva ljudska i građanska prava započinju začećem, ali oni za koje drugi odlučuju imaju bitno ugrožena svoja prava. Naša sloboda ima svoje granice, one su postavljene u okvirima tuđe ugroženosti, odnosno pitanjima tuđe slobode, tuđeg života. Svako nerođeno dijete ima pravo na svoju slobodu.

BDIJENJE I PROCESIJA SA SVIJEĆAMA

Vjernici hodači pripremili su svoja srca za ovaj događaj u petak 17. svibnja 2019., večer uoči Hoda. U svetištu Majke Božje Trsatske, pod očima naše ljubljene Majke Milosti, održano je bdjenje –

ZAŠTITIMO NAJUGROŽENIJU MANJINU – NEROĐENU DJECUZagovaranje začetog života je temeljno ljudsko pravo

Piše: Barbara Brezac Benigar

sv. Misa, procesija sa svijećama uz molitvu Gospine krunice i Euharistijsko klanjanje koje je predvodio vlč. Darko Zgrablić. Povezivanje s našim Ocem i nerođenima milostima je natapalo naša srca koja su se ražarila postati svjedocima bolne istine koja se događa u svijetu i koja nosi broj – 42.005,900 prijavljenih pobačaja 2018. godine. Bila je to noć u kojoj se kucanje srca uskladilo s kucanjem srca nevinih duša. U subotu 18. svibnja 2019., Hod za život označio je važan dan za naš grad. Nesumnjivo je cijelo Nebo bilo s hodačima, a posebice 3 arkanđela kojima se i ove godine molila četrdesetnica uoči Hoda. Njihov sjaj je odbijao svaki pogled prijezira i mržnje, njihova krila su poput plašta bila štit, a njihova ljubav omekšala i srca hodača koji su mogli donijeti Krista u susretu sa svakom sestrom i bratom čovjekom jer se povorka i ove godine opet našla prepriječena aktivistima koji tvrde da brane slobodu. Zanimljivo je da glas za slobodu biva pružen na način da se prepriječi sloboda hodača za

RIJEČKI HOD ZA ŽIVOTM

ariji

n Tr

sat -

Vel

ika

Gosp

a - 2

019.

12

ZAŠTITIMO NAJUGROŽENIJU MANJINU – NEROĐENU DJECUZagovaranje začetog života je temeljno ljudsko pravo

Piše: Barbara Brezac Benigar

RIJEČKI HOD ZA ŽIVOT RIJEČKI HOD ZA ŽIVOT

život. Hodači su aktivistima uputili stihove pjesme „Vjeruj u ljubav“ i poruke ljubavi – Dragocjen si, Radujem se i zbog tvog dara života, Ja te volim… Naši koraci lupkali su u ritmu svih srca čiji život zbog pobačaja nije dobio priliku, svih srca onih koji su s nama dijelili radosti i križeve i čiji se život po volji Božjoj ugasio, svih srca onih čiji je život nasilno eutanazijom ugašen, svih srca naših sestara i braće diljem svijeta čiji život gori u najmoćnijoj vojsci svijeta – djeci Božjoj. Ovaj događaj svakako je jedna od posljedica toga da se u Rijeci istog dana, u isti sat i na gotovo istom početnom okupljalištu, odvija tzv. protuhod, Hod za slobodu. Njegovi hodači glasno su putem medija širili svoje poruke netolerancije, nesnošljivosti pa nažalost i mržnje, a podršku su dale i osobe ispred gradskih vlasti otvoreno govoreći protiv organizatora i hodača Hoda za život. Organizatori su u svim trenucima priprema, a i na samom Hodu pozvali na ljubav i poštivanje prema svima, bez osude za one koji imaju drugačija uvjerenja.

DOKAZANO DA ŽIVOT ZAPOČINJE ZAČEĆEM

Odluke o pobačaju u Republici Hrvatskoj su u 75% slučajeva donesene promišljanjem o financijskim problemima s kojima se suočava pojedinac ili obitelj. Novac nikada ne bi trebao biti razlog da se odustane od bilo čijeg života. Nedavno smo se Riječani, ali i cijela Republika Hrvatska, u tolikom žarkom zajedništvu borili za život naše male sugrađanke. Koliki su samo pozitivni razmjeri i motivacije bili da se ovaj nevini i bespomoćni život spasi! A koliki bespomoćni niti nemaju priliku doći na ovaj svijet, dobiti glas po kojem će biti jednako vrijedni. Nijedan novac neka ne bude prepreka za život vrijedan svakog djeteta. Znanost nedvojbeno dokazuje da život započinje

začećem. Jedinstveno ljudsko biće, sa svojim vlastitim DNA, započinje živjeti od prvog trenutka, onda kada nijedna majka još ne može spoznati da je trudna. Beba 30 dana od začeća, velika oko pola centimetra, ima mozak nedvojbeno ljudskih karakteristika, oči, uši, usta, bubrege, jetru, pupčanu vrpcu i srce koje pumpa krv koju si je samo stvorilo, kostur koji je potpun i hrskavičan… Bebi je već određeno kakvu će imati boju kose, očiju, koje će imati talente, sklonosti,… 45 dana nakon začeća beba već čini prve pokrete udovima. Kad navrši 63 dana, bebica može uhvatiti predmet koji joj dodiruje dlan i stisnuti šaku. Dok majka još i ne pomišlja na pobačaj, život koji je povezan sa njezinim tijelom ima svoje tijelo koje nije nedovršena ljudska forma, već je to ljudsko biće - savršena beba!Vapaji nerođenih bili su naša snaga da kročimo Rijekom stvarajući tako neki nevidljivi put malih, ali u Božjim očima put toliko važnih promjena. Podizanje svijesti je konačni cilj ovakvih inicijativa. Ukoliko se osvijesti da na sve dokazane načine, uključujući i one znanstvene, život počinje začećem, svaka majka trudnica moći će prigrliti dar života. Toliko je važno da pomognemo svakoj ženi i obitelji da se odupru tome da upotrijebe bilo koje dostupne načine pobačaja kojima bi uništili ljudski život, a toliko duboko ranili i svoj da tada to niti ne znaju. Neka uvijek mognemo biti navjestitelji Puta, Istine i Života kojeg smo spoznali.

Mar

ijin

Trsa

t - V

elik

a Go

spa

- 201

9.

13

„GOSPIN PLAČ“ NA TRSATUKorizmeni koncert Ansambla Lado

Piše: fra Miroslav Durbas

Ansambl LADO je ansambl narodnih plesova i pjesama

Hrvatske osnovan 1949. godine. Prezentacija čudesnog bogatstva i raznolikosti folklornog izraza s tako malog prostora kao što je Hrvatska čini LADO jedinstvenim u svijetu. Ansambl ne nastupa samo na području Hrvatske već i na nekim od najpoznatijih svjetskih pozornica, a za svoj rad je dobio mnoge nagrade i priznanja.Tako je u petak, 12. travnja, u

19:30 sati u našoj crkvi održan korizmeni koncert ansambla LADO pod nazivom „Gospin plač“. Na početku koncerta okupljene je pozdravio gvardijan samostana i čuvar svetišta fra Bernard

Barbarić podsjetivši kako je nastup ansambla LADO u našoj crkvi već skoro postao i tradicija. Zahvalivši svima okupljenima na

IZ ŽIVOTA SVETIŠTA

dolasku, posebno je pozdravio novu ravnateljicu ansambla, mladu Riječanku Ileanu Jurin Bakotić. Ansambl se riječkoj publici predstavio izvedbom 19

različitih napjeva. Naime, „Gospin plač“ je lirsko-epski spjev u kojemu se opjevava muka i smrt našega Gospodina Isusa Krista onako kako je to proživjela njegova i naša majka Marija. U programu se prikazuju različiti napjevi prisutni i spjevani na području cijele Hrvatske. Dirigent ansambla bio je Bojan Pogrmilović, a spjev je izvodilo oko četrdeset izvođača.U našoj crkvi predstavili su se samo pjevanjem, ali i to je bilo dovoljno da nas podsjete na ljepotu i bogatstvo naše hrvatske kulturne baštine i oduševe sve prisutne njihovom izvedbom. Koncert je završio obostranim zadovoljstvom i nadom da će se ova tradicija nastaviti.

Dirigent Bojan Pogrmilović

Mar

ijin

Trsa

t - V

elik

a Go

spa

- 201

9.

14

IZ NOVICIJATAIZ ŽIVOTA SVETIŠTA

Nakon više od pola godine života provedenog u novicijatu i nakon što su puno toga o svetom

Franji saznali kroz nastavu, novacima se pružilo i jedno važno iskustvo doživljavanja franjevaštva – put u mjesta gdje sve počelo, gdje su izvori cijelog reda. Hodočašće u Asiz i u ostala značajna mjesta i svetišta, koje se već generacijama pohađa, ove je godine organizirao magistar novaka Hrvatske franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, fra Ivan Režić. Kao i svake godine, novaci provincija Bosne srebrene iz Livna, Uznesenja BDM iz Humca te Presvetog Otkupitelja s Visovca sa svojim magistrima pristigli su na Trsat dan uoči zajedničkog polaska, obišli svetište i prenoćili, te smo se ujutro 14. svibnja svi zajedno autobusom uputili put Asiza. Po dolasku u svetište sv. Damjana sastali smo se s trojicom novaka albanske kustodije i njihovim magistrom fra Markom Lovrom Ešegovićem gdje smo u tom zajedništvu i slavili svetu misu, u kapeli svetišta. Smjestili smo se potom u samostanu Gospe od ruža, časnih sestara franjevki Marijinih misionarki koji se nalazi u gradiću Mariji od Anđela tik iza bazilike Kraljice Anđela – Porcijunkule. To je bio zaista posebni blagoslov, kao i svakodnevno sudjelovanje na pjevanoj večernjoj molitvi u bazilici, Porcijunkuli koja nam je bila predivna oaza mira i molitve, a i Franjo ju je posebno volio pa je izmolio od pape i privilegij, tzv. „Porcijunkulski oprost“ od vremenitih kazni. U naredna smo tri dana obilazili znamenita franjevačka svetišta Rietske doline koje su u Franjino doba bila ključna mjesta za sam Red kao i za doživljaj Franjine pobožnosti i sljubljenosti s Bogom. Posjetili smo Greccio; gdje Franjo oživio duh Betlehema i priredio živ prikaz rođenja Isusova što danas zovemo „jaslice“, zatim Fonte Colobmo, mjesto u šumi gdje je u moleći i posteći, u špilji

Sacro speco napisao Pravilo koje je potvrdio papa Honorije III. Na tom putu se našla i La Foresta; samostan koji je izgrađen na mjestu jednog od čuda koje se pripisuje sv. Franji gdje je izmolio da poharani vinograd ipak obilato urodi grožđem. Duh samotne molitve posebno smo osjetili u samotištu Carceri, u srcu padine Monte Subasia gdje je Franjo često svraćao i molio u špiljama. Grad Asiz vratio nas je nakratko u daleku prošlost, pošto je jako dobro sačuvan autentičan izgled ulica i građevina no, obišavši sva važna asiška svetišta i crkve svakako nas se najviše dojmila bazilika Franjinog groba unutar golemog i impozantnog kompleksa samostana Sacro Convento, u čijoj smo kripti imali svetu misu. Zadnje smo noćenje imali na brdu La Verna, u franjevačkom samostanu i važnom svetištu gdje zasigurno najznačajnijim mjestom smatramo kapelu stigmatizacije, mjesto gdje je sv. Franjo, u želji da osjeti boli Isusove muke, dobio rane na svom tijelu. Po povratku smo stali i u Padovi – Domu svetaca, i obišli baziliku sv. Antuna Padovanskog, od koje smo pješačili do svetišta sv. Leopolda Mandića. Ostatak kišnog dana završili smo druženjem u autobusu, putujući prema Trsatu gdje smo prenoćili i ujutro ispratili braću novake koji su pošli u svoje samostane.

STOPAMA SVETOG FRANJEHodočašće u Asiz franjevačkih novaka provincija Južnoslavenske konferencije, 14. - 19. svibnja 2019. godine

Piše: fra Krešimir Haramija

Carceri - na putu za AsizM

ariji

n Tr

sat -

Vel

ika

Gosp

a - 2

019.

15

NARAŠTAJ NOVAKA 2018./2019.

Mjesec kolovoz mjesec je u kojem se izmjenjuju generacije novaka u novicijatu, koji se nalazi u

sklopu trsatskog samostana. Iz postulature pristižu kandidati koji po dolasku oblače habit te započinju svoju prvu redovničku godinu – godinu kušnje. Tako su i ove godine 24. kolovoza u svetištu Majke Božje Trsatske, nakon provedene postulature u samostanu u Samoboru, sedmorica mladića u želji za ostvarenjem svog duhovnog, redovničkog zvanja, obukla habit: simbol siromaštva i znak pripadnosti Redu. Okušali smo se u franjevačkom načinu života živeći ovdje pod okriljem Majke milosti. Zahvalni na tom daru, prisjećamo se značajnijih zbivanja.Tradicionalni susret novaka organizirala je susjedna nam splitska provincija Presvetog Otkupitelja. U Splitu, Šibeniku i Visovcu družili smo se s novacima Bosne, Hercegovine i provincije domaćina. Bila je to dobra prilika da se međusobno upoznamo te proširimo svoje vidike, upoznamo povijest, krajeve i običaje te bogatu franjevačku i kulturnu baštinu naših prostora. Imali smo priliku kroz tjedan dana sudjelovati na franjevačkim pučkim misijama u župi sv. Nikole Tavelića na Krnjevu. Sudjelovali smo i u akciji prikupljanja sredstava za potrebe beskućnika u gradu Rijeci prodavajući časopis Ulične svjetiljke, a uoči Božića bili smo u prihvatilištu za beskućnike na večeri i druženju.

POD OKRILJEM MAJKE MILOSTIIspunjavajući krsnu milost predajemo se Bogu

Piše: fra Antonio Tkalac

Nakon toga, našu zajednicu napustio je jedan brat. S proljećem su došle i hodočasničke grupe koje vodimo po svetištu. U korizmi smo naizust polagali pravilo Reda manje braće, i to klečeći, u prisustvu starije braće. Došao nam je i vrhunac liturgijske godine – Veliki tjedan za koji smo se pripremali i svečano proslavili. Nakon Uskrsa uputili smo se na hodočašće Stopama svetog Franje u Asiz s novacima iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Albanije. Obišli smo znamenitija mjesta koja su važna za Franjine sinove te pobliže upoznali korijene franjevačkoga reda. Bilo je to veoma vrijedno iskustvo. Početkom lipnja imali smo duhovne vježbe u Rovinju koje je vodio fra Goran Malenica, čime je započela intenzivna priprema za zavjete koje ćemo položiti 24. kolovoza 2019. godine.Kroz godinu dana pripremamo se razmatranjem, pokorom, poniznim služenjem potrebama našeg vremena, radom, učenjem o temeljima franjevaštva te sudjelovanjem u životu mjesne crkve i društva. Na kraju, zavjetujemo se na godinu dana pred provincijalnim ministrom i pred vjerničkom zajednicom živjeti u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći. Ispunjavajući tako potpunije krsnu milost posve se predajemo Bogu kojeg ljubimo iznad svega. Potom odlazimo na studij teologije u Zagreb. Zahvaljujemo starijoj braći na podršci i sestrama klarisama iz Mikulića koje nas prate molitvom te se preporučamo u sve vaše molitve.

Mar

ijin

Trsa

t - V

elik

a Go

spa

- 201

9.

16

NARAŠTAJ NOVAKA 2018./2019. HODOČAŠĆA

Bilježimo prva ovogodišnja hodočašća, a o njima svjedoče i ove fotografije

Ožujak

16. 3. Verona (Italija), Pavia (Italija)22. 3. HV Karlovac, Kamensko Slunj30. 3. Zbor mladih „Ivan Pavao II“, Zagreb - Knežija

Travanj

05. 4. PU Zagrebačka06. 4. Župa Gospe Sinjske, Sinj13. 4. Franjevačka klasična gimnazija „Fra Marijan

Lanosović“, Slavonski Brod22. 4. Župe Navještenja Gospodinova i Sveta Tri Kralja,

Zagreb - Vrbani25. 4. Južna Koreja, Treviso (Italija)27. 4. Hrvati iz Pečuha (Mađarska)

Svibanj

01. 5. Hrvatska katolička misija Beč (Austrija), Annecy (Francuska), Župa Pohoda BDM – Zagreb i Sv. Anastazije (Samobor) te odgojitelji i odgajanici Hrvatske Franjevačke provincije – Zagreb

04. 5. Župa Bl. Alojzija Stepinca – Zagreb05. 5. Južna Koreja17. 5. Gradišćanski Hrvati (Austrija)18. 5. Mladi Župe BDM Kupinec i Ivanec, Koška, Župa

Uznesenja BDM – Slavonski Brod19. 5. Felettis – Udine (Italija)21. 5. Harvey, W. Australia, Verona i Milano (Italija)25. 5. Gradiščanski Hrvati – Željezno (Austrija),

Zaklada „Vjerujem, čujem, vidim“ – Zagreb27. 5. Casette di Legnano (Verona, Italija)

Susret odgajanika Hrvatske franjevačke Provincije

Križni put u crkvi

Križni put na fortici (početak ispred Svetišta)

Križni put na fortici

Mar

ijin

Trsa

t - V

elik

a Go

spa

- 201

9.

17

• 1307.-1339. – krčki knez Nikola I. podigao je na mjestu gdje je boravila Sveta kućica kapelu, koja je ubrzo postala hodočasničkim mjest om.• 1339. – uspostavljena je Franjevačka provincija Bosna – Hrvatska.• 1367. – papa Urban V. daruje loretskim hodočasnicima iz Hrvatskog primorja čudotvornu sliku Majke Božje, i to na zamolbu Ivana i Stjepana Frankapana, poznatu pod nazivom Majke Milosti. Navodni je autor tog iznimnog djela sv. Luka, premda ugledni hrvatski povjesničar umjetnosti Grga Gamulin tvrdi da je riječ o nepoznatom majstoru kojeg nazivlje „slikar Gospe Trsatske“.• 1430. – hrvatski ban Nikola IV. Frankapan vraća se s hodočašća u Rim, gdje je od pape Martina V. dobio na osnovi

nekih, doduše, prijepornih ljetopisa, potvrdu o rimskom podrijetlu svoje obitelji, kao i grb rimskih Frangepana (dva lava koji lome dva kruha) koji su slovili za vrlo utjecajnu plemićku obitelj svoga vremena.• 1431. – Martin Frankapan dodijelio je

trsatskim franjevcima zemljište od Rječine do mora s crkvicom sv. Lovra, i posjed na dijelu „lago marino“. Iste godine Martin i njegova žena Urša grade crkvu i samostan na Trsatu.• 1434. – car Sigismund odobrio sinovima kneza Nikole IV. naziv Frangepana.• 1453. – dogradio je Martin Frankapan crkveni brod koji je dosizao do polovice današnjeg glavnog broda, a uz crkvu podiže samostan za franjevce Bosanske vikarije.

Nastavlja se...

POVIJESNI PREGLED

LJUDI I DOGAĐAJI ZNAČAJNI ZA TRSATSKO SVETIŠTE I FRANJEVAČKI SAMOSTAN (2)

Mar

ijin

Trsa

t - V

elik

a Go

spa

- 201

9.

18

POVIJESNI PREGLED IN MEMORIAM

FRA EMANUEL HOŠKO (1940. - 2019.)

Fra Emanuelu Hošku napose zahvaljujemo

za njegovu franjevačku prisutnost i djelovanje na Trsatu. U tom boravljenju nastali su brojni članci u

Marijinom Trsatu i knjige o trsatskom svetištu.

Na tomu smo mu vječno zahvalni.

“Trsat je Božji i obiteljski dom.”

fra Emanuel Mar

ijin

Trsa

t - V

elik

a Go

spa

- 201

9.

19