Tiplerstvo u Izraelu

Tiplerstvo u Izraelu počinje s britanskim mandatom kojeg je Ujedinjeno Kraljevstvo dobilo od Lige naroda, neposredno nakon I. svjetskog rata davne 1918, tj. nakon propasti Otomanskog carstva. Budući da su Britanci ovdje bili postavljeni privremeno, u razdoblju od 4 godine ili više, baš kao i u mnogim drugim teritorijima pod njihovom kontrolom, sa sobom su ponijeli svoje ptice, pse i konje. Ali u gradovima gdje su živjeli nije ih bilo moguće uzgajati pa su ih stoga čuvali i uzgajali u policijskim postajama, koji su izgradili diljem Izraela sa posve identičnim izgledom. Imali su uglavnom dvije vrste golubova, engleskeTiplere i golubove listonoše britanskog tipa, sa dužim kljunom i višim tijelom od današnjih golubova listonoša. Kada su otišli u 1948-oj, tj. kada je država Izrael proglašena nakon poznatog glasanja u UN, neke od ptica su uzeli natrag s njima a neki su ostale ili čak puštene na slobodu. Kad sam došao u Izrael prvi puta 1982 i bio naseljen u Kibucu

Gešer, koji se nalazi između Beit Šana i Tiberije na Galilejskom moru, bio sam začuđen kad sam pronašao u malom zoološkom vrtu čistokrvne Tiplere ! Pričao

sam s gospođom Nogom, koja je u to vrijeme bila zadužena za ZOO i rekla mi je da ih je dobila od nekog starog kolege, koji nije iz kibuca. Pitao sam za njegovu adresu i jedan dan otišao mu u posjet pored Afule, mjesto u neposrednoj blizini. Prepoznao sam ga iz poprilično daljine zbog golubova koji su letjeli svuda naokolo i slijetali kod njega. Razgovarali smo nekoliko sati i shvatio sam da je čovjek rođen tamo u vrijeme Otomanskog carstva, a on se sjeća kada su došli Englezi u 1918, kao i kada su otišli u 1948-oj. Ne sjećam se više njegovog imena, ali ja ne sjećam da je živio samo izvan Afule na putu za Nazaret. On je rekao da su neki od Tiplera čisti, ali većina od njih su mješani, jer nema puno ljudi koji znaju o njima i ne čuvaju ih za trening. Također mi je rekao da ako želim neke od tih ptica moram otići i gledati svugdje oko mjesta gdje su njihove bivše policijske postaje izgrađene, jer puštene ptice nisu naseljene daleko od tih stanica. Također mi je rekao da su većina od tih ptica Macclesfield i Manchester vrsta, a vrlo malo od Sheffield tipa, jer Sheffields soj su uglavnom plavi ili tamniji i zato teško letjeli pod bliskoistočnim nebom. Oni su također bili laka meta za jastrebove kao tamne mrlje na uglavnom dominantnom plavom nebu! On navodi da su letjeli između 12-14 sati i vrlo visoko većinom leta. A neki od njih su ostali da lete i noću a vraćali su se u ranim jutarnjim satima kao točke na nebu. Nema posebnih vrsta hranjenje ili obuke s njima ovdje osim obične hrane od ječma, pšenice, kukuruza i "dure” koji bi bila Izraelski ekvivalent australskom grašku. Naš susret je završio i ja sam otišao po mjestima gdje mi je rekao kao što su britanske bivše policijske postaje i njhova blizina. Prvi je trebao biti u središtu Afule pored policijske postaje, ali on mi je rekao da je već napravio više pretraga i uzeo sve što je bilo dobro i čisto! Dakle moj sljedeći izlet je ponovo Kibutz Gešer odakle sam počeo moj upit, a gdje su upravo nalazi jedna od mnogih bivših britanskih policijskih postaja u blizini granice. Napravio sam puno istraga i najbolje što sam mogao učiniti je nekoliko ptica koje sam našao kod dva odgajivača i ljubitelji životinja što su živjeli u Beit Šanu, mjesto na putu u Jeruzalem preko Alonove ceste. Odveo sam ih natrag u moj Kibuc Gešer i napravio neke od parova od njih. Treće mjesto koje sam našao je bila bivša britanski policijska stanica na putu iz Tel Aviva u Jeruzalem na lijevoj strani u mjestu Abu-Đoš, arapskom selu. Otišao sam tamo i razgovarao s nekoliko ljudi koji su bili odgajivači golubova i ljubitelji životinja, a koji su me uputili na neke druge, jer su mislili da oni drže ptice u skladu s mojim opisom. Nakon što sam posjetio više sela pronašao sam nekoliko ptica za koje nisam bio siguran da su 100% čisti, ali su izgledali kao

da jesu, iako su isti ti bili u paru s nekim drugim vrstama golubova. Kupio sam iste te od odgajivača, koji ih nikada nisu trenirali, ali su mi govorili da te ptice lete same kad god su izašle iz kaveza vrlo visoko i puno sati. Većina tih momaka drže perzijske visokoletače i orijentalne prevrtače i nisu bili zainteresirani za Tiplere. Završio sam sa cca. 10 parova u Kibucu Gešer uz svesrdnu pomoć mog pokojnog prijatelja Yakov Caspy ז"ל te je došlo vrijeme kada sam se morao vratiti da nastavim studij u bivšoj Jugoslaviji. Pitao sam da li mogu ponijeti sa sobom

nekoliko parova i dobio sam 3 para. Pokupio sam naravno najbolje od onih koji su bili tamo. No budući da sam putovao vlakom iz Grčke do bivše Jugoslavije, jer nije bilo direktnog leta u to vrijeme, makedonski carinik je vidio ogroman papirnatu kutiju za šešir u gornjem kutu iznad mene i pitao što je to a kad sam rekao ptice pozvao je kolegu veterinara i tražili su da ih ubijem na licu mjesta jer nisam imao bilo kakve veterinarske dozvole za uvoz! Bilo je to kao da me netko nožem ubode u moje srce te sam otišao u kutak i otkinuo im glave! Bio sam sretan što imam još tri skrivena u rukavima moje jakne jer su me učili da nikada ne treba nositi sva "jaja" u samo jednoj "košari"! ! Tri preostale ptice su bile dvije ženke, jedna šeška, a druga više crveno prošarana i jedan mužjak koji je bio zelenkasto-bademske boje. Dali su mi vrlo dobro potomstvo kasnije u mom rodnom gradu Osijeku za neko vrijeme, zapravo točnije do ljeta 1986 kad sam odselio u Izrael i uzeo sa sobom sve moje ptice! Dakle, sudbina je htjela da potomci, kao i izvorne ptice, dođu ponovno ovdje u Svetu Zemlju. U to vrijeme sam imao mali iznajmljeni stan u Ramat Ganu gdje sam napravio veliki kavez na krovu iznad mog stana, i otamo su letjele moje ptice. iste godine moj najbolji izraelski prijatelj Maty Birnbaum iz Eilata na Crvenom moru je otišao u moj rodni grad i pitao me gdje da pronađe dobro tiplersko jato za prodaju. Tražio sam preko prijatelja golubara i našao mu ukradeno jato Lovattovog podrijetla od jednog skoro najboljeg tiplerskog odgajivača iz tog vremena, čije ime ne treba se spominje jer je isti još uvijek živ LOL! Maty je kupio svih 10 ukradenih parova, a od njega su ljudi diljem Izraela dobivali ptice, a posebno u Kibucu Yotveta u blizini Eilata gdje su ih jedva zaustavljali od zanoćavanja, kad su letjeli po cijelu noć pod mjesečinom i viđeni u ranim jutarnjim satima kao male točkice na nebu. Potomci mojih ptice Zemunskog podrijetla, ili točnije kupljenih od Matić Andrije u 1976-oj i pomiješanih s izraelskim pronaženim tiplerima iz 1982 do 1986 kao što sam rekao, su dobili Kibuci Beit Ha-Šita tj. čovjek po imenu Mukie koji je u to vrijeme bio zadužen za Kibutz ZOO-a i drugih ZOO čovjek Yossi Siwan u Kibucu Beit-Alfa ispod planine Gilba gdje je u povijesno doba kralj David pobijedio ogromnog Golijata! Oni su letjeli odlično, pa čak i

danas gdje god odete naokolo Izraela i počnete govoriti o Tiplerima odgajivači i ljubitelji golubova ce Vam reći o Maty-evim i mojim ex-pticama. Kasnije nakon što sam se preselio u Herzliya, gdje sam imao problem s općinom zbog mojih golubova, pa sam ih zato premjestio na krov kod prijatelja Hayim Miazneka koji je imao mnogo golubova u Ramat Ganu. Odatle sam krenuo u iznajmljenu kuću u mošavu Kfar Truman, u blizini Tel Avivske zračne luke, i tamo sam nažalost imao velike poplave u 1991-oj. Trećina moje ptice su uginule kad se kanalizacija zečepila a oni jednostavno nisu mogli poletjetii iz duboke vode. To je za mene bio najveći poraz u to vrijeme pa sam već sutradan uzeo sve moje ptice i preselio ih kod moj prijatelja Ory Rosnera u Kibuc Ein Gedi pored Mrtvog mora. U sve te moje Odiseje Maty Birnbaum iz Eilata je polako počeo odustajati od golubova u korist papiga, pa ih je raširio po cijelom Izraelu,

bez bilo kakvog praćenja tj. zapisa. Kad sam kupio stan u Yaffi godine 1991 uzeo sam moje ptice natrag iz Kibuca Ein Gedi od Orya i stavio ih na svoj krov, gdje su dva velika kaveza bila spremna i izgrađena za njih. No i tamo sam imao veliku nesreću, budući da su jedne noći kad su ptice bile odvojene za vrijeme zimske sezone lopovi došli u ranim jutarnjim satima i ukrali sve moje ženke, budući da su bile u samo desnoj strani velikog kaveza. To me je psihički završilo, pa čak i više od toga. Ali jednom Tipleraš je zauvijek Tipleraš, i ja uskoro otišao natrag kod ljudi koji su imali Matyeve i moje potomke i opet formirao cijeli priplod iznova. Počeo sam sa letovima i nakon što sam čuo za dobar učinak badema, što ga koriste na Dalekom Istoku i drugim Bliskoistočnim zemljama, tako sam počeo da im dajem Bademov sirup pomiješan s vodom dva-tri i više sati prije svakog leta. Sve ostalo normalno kao svugdje drugdje u svijetu. U godini 1997 sam dobio projekt u Novom Zelandu, gdje sam morao ostati jednu godinu, tako da sam ostavio sve svoje ptice mom prijatelju koji je automehaničar i živi u mošavu blizu Kfar Trumana, gdje sam živio neko vrijeme prije. Ali vrag neda mira i samo nekoliko mjeseci prije nego sam se vratio on me je obavijestio da su sva tri kaveza ptica ukradena nakon što su na njegovog njemačkog vučjaka pucali sa uspavajućom kapsulom! U jednom kavezu su bile moje ptice, u drugom njegove a u trećem su bile papige koje je držao zajedno sa svojim bratom. To mi je definitivno bila kočnica nadolje i zakleo sam da nikad više neću uzgajati Tiplere. Ali kao što sam već rekao ranije jednom Tipleraš zauvijek Tipleraš pa sam ponovo otišao u moj rodni grad i dobio lijepe i kvalitetne ptice od mog pokojnog prijatelja Šljivac Tomislava ז"ל. Ja sam ih prošvercao ga u Izrael i počeo ponovo sa uzgojom. Ovaj put u manjim kavezima i mnogo manjem obimu nego prije, ali hej bio sam opet natrag na stazi. I sada sam trenutno

bez ptica ovdje od nedugo zbog Općinskog problema ali opet ću uskoro riješiti taj problem i vratiti barem dio ili sve moje ptice iz tri mjesta gdje se trenutno nalaze, a to su Srbija, Češka Republika i Hrvatska. Nadam se da ste uživali u ovoj priči! Ah da najbolje službeno vrijeme koje sam ikada postigao je let of 17 sati prema NTU pravilima za KCHT Češki tiplerski klub 23. travnja 2006 (časnim sustavom) s tri brata seniora.

© 2011 - Copyright by David Strossmayer