tema 9: upravljanje ekosustavima - vuka.hr · pdf file• kako se i zašto razvio...

Tema 9: Upravljanje ekosustavima

Uvodna misao – Tek kad budemo sposobni zamisliti i shvatiti jezgru života koju pokušavamo oblikovati, kao dinamičnu cjelinu, tek tada ćemo imati nade da se s njom možemo baviti na kreativan način.

O čemu ćemo učiti u sklopu ove teme:

• Što je upravljanje ekosustavima?• Kako se i zašto razvio koncept upravljanja ekosustavima?• Znanstvene osnove upravljanja ekosustavima.• Preduvjeti za upravljanje ekosustavima.• Prepreke za upravljanje ekosustavima i moguća rješenja.


• Ekosustav su svi organizmi na određenom području s njihovim fizičkim okruženjem, tako da protok energije vodi do hranidbenih struktura, biološke raznolikosti i kruženja tvari (Odum 1971).

• Od svih suvremenih načina/metoda zaštite i očuvanja priode, provedba upravljanja ekosustavima je nekako najmaglovitija i najkontroverznija.

• Zakon o zaštiti prirode RH:• biološka raznolikost je sveukupnost svih živih organizama koji su sastavni dijelovi

ekoloških sustava, a uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta, životnih zajednica, te raznolikost između ekoloških sustava (vrlo slično i u Zakonu o šumama),

• doprirodni uvjeti su uvjeti u ekološkom sustavu ili krajobrazu na čiji je razvoj čovjek utjecao u neznatnoj mjeri te se u njima odvijaju procesi koji su uglavnom samoregulirajući i koji mogu opstati bez izravnog ljudskog djelovanja,

• stanište je jedinstvena funkcionalna jedinica ekološkog sustava, određena zemljopisnim i abiotičkim svojstvima; sva staništa iste vrste čine jedan stanišni tip.

• Novi zakon o zaštiti prirode:• ekosustav je dinamičan kompleks zajednica biljaka, gljiva, životinja, algi i

mikroorganizama i njihova neživog okoliša koji međusobno djeluju kao funkcionalna jedinica


• Iz svega navedenog proizlazi da je upravljanje ekosustavima zbrkana i nepovezana nakupina znanstvenih koncepata i političkih smjernica (u ovom dijelu zaštita prirode je do sada bila slabo osnažena zakonodavstvom).

• Uglavnom se brka upravljanje ekosustavima s upravljanjem/gospodarenjem biološkim dobrima (npr. “ekosistemski” pristup u upravljanju/gospodarenju šumama)

• Zakono šumama:• U smislu ovoga Zakona, šumom se smatra zemljište obraslo šumskim drvećem u

obliku sastojine na površini većoj od 10 ari.

• Nemogućnost (nesposobnost) upravljanja/gospodarenja (pojedinačnim) prirodnim dobrima da se uhvati u koštac s narastajućim problemom izumiranja vrsta kao i promjene u suvremenom sustavu vrijednosti, traži novi pristup – upravljanje ekosustavima (naprama upravljanje pojedinim dobrima).


Osobine upravljanja ekosustavima:

• Ekosustav je cjelina koja sadržava vrijednost i (samo)održivost (iako ne i postojanost). • Upravljanje ekosustavima vrednuje:

• ekosustave kao temeljnu jedinicu upravljanja, a ne dobra (vrste, populacije, staništa) koja oni sadržavaju,

• usluge koje nam dugoročno osiguravaju, a ne samo dobra,• uravnoteženost i dosljednost (povijesne sastavnice, struktura, funkcije, usluge,

proizvodi) svih njihovih sastavnica,• dugoročnu uravnoteženost protoka tvari i energije kroz sustav (prilagodljivost

modela upravljanja).• Ciljevi upravljanja ekosustavima određeni su njegovim proizvodnim kapacitetom

(dobara i usluga), a ne zadovoljavanjem potreba za tim uslugama i dobrima.• Krajnji cilj je osiguranje održivosti ekosustava, a ne osiguravanje dobara i usluga.


• Temeljni mehanizam upravljanja ekosustavima prvenstveno je određivanje i usmjeravanje ekoloških procesa na široj, krajobraznoj razini kroz usuglašene odluke pojedinaca ili skupina koji nastanjuju, upravljaju ili imaju nekog drugog (općeg) interesa za stanje (zdravlje) u kojem se ekosustav nalazi (razvoj koncepta dioničarstva).

• Nepostoji nedvosmisleni pravni izričaj kao temelj za upravljanje ekosustavima iako natruhe nalazimo u pravnim dokumentima raznih razina (od ustava do pravilnika).

Vrijednosti upravljanja ekosustavima:

• Temeljna vrijednost upravljanja ekosustavima je, ukoliko se ispravno provodi, očuvanje suštinskih funkcija ekosustava te proizvoda i usluga koji nastaju u tim, funkcionalnim ekosustavima. Primjerice:• utjecaj na uravnoteženje klime i hidroloških prilika,• proizvodnja biomase i sastavnice biološke raznolikosti (geni, vrste ...). Ovdje je

važno napomenuti da je očuvanje funkcija ekosustava preduvjet za očuvanje biološke raznolikosti, ali ne uvijek i dovoljno,

• znanstvene spoznaje i znanje (o potrebi za i o mjerama upravljanja),• estetsko iskustvo (rekreacija, fizički izazovi, avanturizam, primitivne vještine,

duhovna obnova ...),• proizvodnja roba (drvna masa, voda, minerali divljač, ribe, ... – interni trošak)

koja bi ipak trebala biti ograničena “nerobnom proizvodnjom” – eksterni trošak,


Procjena društveno optimalnenamjene prirodnih dobara:

• Unutarnji (interni, privatni) troškovi –između prodavača i kupca.

• Vanjski (eksterni troškovi – drugi ljudi, sam ekosustav, gubitak strukture i funkcije, ekološki procesi, staništa, izumiranje vrsta ...).

Q* - društveno optimalna razina ekonomske aktivnosti (upravljanje ekosustavima – održivo korištenje prirodnih dobara),

1 - neto korist društva kod Q*,1+2 - ukupna dobit od ekonomske

aktivnosti,3 - smanjenje ekonomske dobiti (s

Qmax na, Q*)3+4 - smanjenje vanjskih troškova uslijed

optimiranja ekonomske aktivnosti.• Podrazumijeva točnu procjenu svih

troškova i dobiti na razini cijelog ekosustava!


Prirodni procesi u upravljanju ekosustavima:

• Napori za očuvanje ekosustava često propadaju zbog toga što premda štite prostor često zanemaruju zaštitu ekoloških procesa koji određuju osobine ekosustava.

• Vatra/požari:• Povijesno gledano jedna od najjačih i najstarijih prirodnih sila koje su oblikovale

ekosustave.• Ekološki učinci požara često su raznoliki, ali u većini ekosustava povećavaju (1)

šarolikost staništa i količinu rubnog područja, (2) raznolikost biljnog i životinjskog svijeta, (3) uzimanje hranjiva od strane biljaka (posebice trava), (4) gubitak hranjiva iz tla, (5) stopu erozije i površinskog otjecanja, (6) količinu vode u tekućicama, (7) pašnju i (8) nastanak ranih sukcesijskih stadija i vrsta. Svi učinci (osim prvog) uglavnom su kratkotrajni (1-3 godine).

• Ekološki učinci požara ovise o rasprostranjenosti i jačini požara. Slabi raspršeni požari povećavaju šarolikost staništa dok veliki, široko rasprostranjeni i brzi požari čine krajobraz homogenijim.

• Upotreba vatre u upravljanju ekosustavima danas u Hrvatskoj hereza (!) pa makar i u ograničenom obimu.


• Protok vode:• Danas se većinom vlažnih područja pojedinačno upravlja premda se procesi koji

nadziru njihovu dinamiku protežu na puno šira (slivna) područja .• Promjenljivost protoka vode često je jedan od najvažnijih čimbenika koji nadziru

strukturu i funkcioniranje ekosustava.• Često u jednolikim klimatskim područjima bez sezona (npr. tropske vlažne

prašume) promjene u protoku vode donose sezonalnost.• Promjene u protoku vode povećavaju šarolikost staništa u krajobrazu čak i pri vrlo

malim razlikama u topografiji (plitke depresije) - ravnanje zemljišta uz blagi nagib odvodi vodu i smanjuje biološku raznolikost.

• Sezonske promjene u protoku vode (poplave) često su povezane sa sezonom razmnožavanja mnogih biljnih i životinjskih (čak i ekonomski važnih) vrsta te povećavaju primarnu i sekundarnu proizvodnju biomase.


• Biljojedi:• Biljojedi, a posebice veliki, često imaju snažan utjecaj na sastavnice, strukturu

ifunkcioniranje ekosustava.• Biljojedi utječu na ekosustave (1) mijenom staništa, (2) mijenom protoka energije,

(3) mijenom kruženja biljnih hranjiva i učincima na prehranu bilja.• Biljojedi koji brste često sprječavaju uspravni razvoj drvenastih biljaka i tako

doprinose razvoju grmolikih oblika drvenastih biljaka.• U slučaju izbirljivosti, mijenja se sastav vegetacijskog pokrova.• Smanjuje se biljna biomasa.• Smanjuje se količina listinca i hranjivima osiromašuje tlo.• Usporava se proces nastanka tla.


• Ukoliko je brst/pašnja umjerena to povećava primarnu produkciju biomase (nosivi kapacitet) – više hrane, spremnije čekaju zimsko razdoblje.


• Grabežljivci/mesojedi:• U užem smislu grabežljivci su životinje koje jedu druge životinje.• Vjerojatno ispoljava najpromjenljivije učinke na ekosustave i njihovu strukturu od

preostalih navedenih.• Najteže je procijeniti i upravljati njihovim učincima po ekosustave.• U nekim sustavima grabežljivci mogu uzrokovati povećanje biološke raznolikosti

(svojom ulogom, a ne samim prisustvom u ekosustavu).• Velike zvijeri same reguliraju svoju brojnost društvenim međudjelovanjem i

ponašanjem.• Kroz kraća razdoblja reguliraju brojnost plijena (predator-plijen model).• Veliki predatori ponekad ograničavaju brojnost malih predatora.• Zbog velikog područja koje im je potrebno za život često se koriste kao “krovne ili

kišobran vrste” (pomak od lokalne prema regionalnoj zaštiti) iako se učinak takvog upravljanja ne može uopćavati (primjer dva plana upravljanja grizlijem).


Provedba upravljanja ekosustavima:

• Upravljanje ekosustavima je upravljenje u uvjetima nesigurnosti zbog:• Nepoznate složenosti i odgovora na promjene u stalno promjenljivim sustavima.• Nedostatka razumijevanja procesa i sastavnica koji određuju ekološke uvjete.• Nepouzdanosti podataka te pristranosti i ograničenjima svojstvenim njihovom

tumačenju.

• Niti jedan od ova tri razloga ne može se izbjeći, premda se posljednja dva mogu smanjiti na najmanju moguću mjeru.

• Konzervacijski biolozi ne mogu ukloniti nesigurnost, ali njome mogu upravljati• Najvažniji alat je prilagodljivo upravljanje (postupak koji objedinjava demokratska

načela, znanstvenu raščlambu spoznaja, obrazovanje i institucionalno jačanje pri održivom upravljanju prirodnim dobrima u nesigurnom okruženju)


• Prilagodljivo upravljanje zahtijeva:• Posvećenost poboljšavanju rezultata upravljanja kroz različita biološka vremena.• Svijest o eksperimentalnoj prirodi upravljanja.• Voljnost prihvaćanja rizika od mogućih/predvidljivih neuspjeha.• Međusobno, zajedničko i jednoznačno razumijevanje ciljeva, strategija i

nesigurnosti različitih (su)dionika u upravljanju.• „Ovlaštenje/punomoć” za provedbu aktivnosti od strane administracije i dionika.

• U prilagodljivom upravljanju ciljevi i strategije upravljanja su hipoteze koje se provjeravaju pokusima.• Dobro smišljavanje i vođenje pokusa je ključna sastavnica takvog upravljanja.• Zbog toga što su ekosustavi prostorno velike jedinice izravno pokusno upravljanje

predstavlja velik izazov.• Osmišljavanje pokusa je otežano zbog činjenice da su struktura i funkcioniranje

ekosustava utjecani mnogim čimbenicima u okolišu.• Postoji nesrazmjer između kratkoročnih političkih i ekonomskih ciljeva i

dugoročnosti razvoja ekoloških procesa.• Zbog pokusne prirode prilagodljivog upravljanja potrebna su prirodna/netaknuta

područja koja služe kao kontrola (kvalitetno osmišljena zaštićena područja, prostorno planiranje i zoniranje).


Modeliranje ekosustava:

• Rezultati pokusa moraju se usporediti s unaprijed napravljenim predviđanjima ishoda upravljačkih aktivnosti (modeliranje).

• Jednostavniji modeli služe za sređivanje podataka te određivanje poveznica i odnosa između upravljačkih odluka i stanja ekosustava.

• Složeni matematički modeli simuliraju promjene u ekosustavima širom krajolika i kroz duže vrijeme.

• Modeli za predviđanje – procjenjuju ishod pojedinačne odluke ili akcije uz upotrebu matematičkih ili koncepcijskih odnosa.

• Modeli procjene političkih odluka – procjenjuju različite upravljačke mogućnosti kroz simulaciju različitih upravljačkih akcija.

• Modeli za obuku – obučavaju donosioce odluka (političari, administracija, upravljači prirodnim dobrima) u predviđanju mogućihodgovora ekosustava na akcije koje planiraju poduzeti.

• Modeli optimizacije – određuju najbolju akciju za ostvarenje željenog rezultata.


Upravljanje ekološkim procesima na krajobraznoj razini:

• Usko povezano s krajobraznom ekologijom kao znanstvenom disciplinom (krajobraz je dio prostora čiji je karakter rezultat međusobnog djelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika - novi Zakon o zaštiti prirode).

• Povezivanje strukture i procesa u krajobrazu s ekološkim strukturama i procesima.

• Temeljna građevna jedinica krajobraza je „zakrpa”, a krajobraz se u ekosustavima oživotvoruje kao nakupina omeđenih i odvojenih „zakrpa” koje se međusobno razlikuju u strukturi i sastavu (matrica).

• Temeljni cilj krajobrazne ekologije je povezivanje strukture krajobraza i utjecaja te strukture na brojnost, prostornu raspodjelu i demografska svojstva organizama (bioraznolikost).


• Potreba za jedinstvenim (lokalnim, regionalnim, nacionalnim, međunarodnim) vrijednostima i vizijom ekosustava i upravljanja ekosustavima (održivost –nemamo ali se, doduše sporo, gradi).

• Potreba za objedinjenim izvorima informacija i na njima temeljenih analiza (zahtjevo, skupo, dugoročno - gradi se!).

• Potreba za međuresornom suradnjom u donošenju odluka te javnim povjerenjem i podrškom javnosti (frustracija, podijeljenost i polarizacija - borba između dobra i zla -interesne skupine, lobiji, sektorska zatvorenost, „fige u džepu” naprama međusektorskim povjerenstvima, savjetima, odborima, radnim skupinama ...).

• Potreba za „prevođenjem” znanstvenih spoznaja u politikezaštite prirode (nedostatno, utjecano kratkoročnim političkim i ekonomskim ciljevima – prvo ćemo se razviti kao Njemačka, a onda ćemo „zalijepiti” granu na kojoj sjedimo).

Prepreke za upravljanje ekosustavima i moguća rješenja:

Dugoročni ciljevizaštite prirode

i održivog razvoja

Kratkoročni politički

iekonomski

ciljevi


Za one koji žele znati više:

• Knjige s tematikom opće ekologije, ekologije krajobraza, upravljanja prirodnim dobrima, modeliranja u ekologiji.

• Stručni i popularni časopisi iz opće i primijenjene ekologije, ekologije krajobraza, zaštite prirode, matematičkog modeliranja u ekologiji.

• Internet - ekologija, ekosustavi, zaštita, upravljanje, modeliranje

tema 9: upravljanje ekosustavima - vuka.hr · pdf file• kako se i zašto razvio...

Documents