Stara Gradiška u 18.stoljeću

U rađa se analizira fortif ikacijski i tirbattistićl i razvoj slavonsko posavsl ognasejla Stare Građiske tt l8. stojlećn. Istraživa»jeje ntentejleno na analiziinzettjersl ilt plattova i l artografsl og tnaterij alate interpretaciji pisane ar­hi vsl e građe i li teratnre.

Josip KljajićHrvatski institut za povijest — podružnica Slavonija, Srijem iBaranja

Izvorni znanstveni radUDK — 711.435(497.5 S. Gradiška)(091)" 18"

725.96(497.5 S. Gradiška)(091)" 18"

25. 4. 2003.

điski utemel)ena općinska uprava i zapocela građevinska i de­mografska obnova naselja. Danas)e Stara (il adiska općinskom)esto u Brodsko-posavskoj zupani)i i tranzitni prijelaz pre­ma susjednoj Bosni i Hercegovini.

Širi prostor oko Bosanske i Stare (Slavonske) (iradiške bioje naseljen od prapovi)esti do antike. U antickom je razdobljuStara (lradiška sa svojim korespondentnim nasel)em na bo­

sansko) strani (antickina Servitijem Herbirom Bosanskom(irađiskom) bila j» vazno prometno i strategijsko m) esto kojeje povezivalo zapadnu Slavoni) u i zapadnu Bosnu. Mnogi pri­rodni putovi s istoka prolazili su kroz Bosnu, a veći broj njihvodio le na vise mjesta preko Save u Slavoni)u.'I'i su se pri)elazi

59

l. Po> ifestto-toptrgrafski podaci o Staroj Chnđisl i

Stara (iradiška je mjesto u zapadnoj Slavoniji. Nalazi se 16km jugozapadno od Nove (gradiške. Od Zagreba)e udaljenaoko 110 kilometara. S autoceste Zagreb — Lipovac za Staru se

( iradisku kod Okućana odva)a regionalna cesta i vodi desetakkilometara prema Savi i granićnom pri)elazu sa sus)ednomHosanskom Cirađiškom u Bosni i Hercegovini. U posljednjihdvjestotin jak godina objekti nekađasnje vo) ne uh rđe u Staroj(;radiski sluzili su uglavnom kao zah or, a u ratovima kao kon­centraci) ski logori. Nakon oslobođen)a u Domovinskom ratu1995. (u vojno-redarsh eno) akciji "Bljesak" ) u Staroj je Cira­

osi Kl'a'iE: STARA GRADIŠKA U 18. STOL EćU 46- 2003 59-84

tijekom povijesti intenzivno upotrebljavali, što je u Slavons­kom i Bosanskom Posavlju dovelo do stvaranja čitavog nizadvojnih (korespodentnih) naselja: Gradiške, Broda, Rače, Du­bočca, Kobaša, šamca i dr. Plovna rijeka i prohodna dolinaprometno su vrlo aktivno povezivali ovo područje s drugimdijelovima Panonske nizine, zapachtom i srednjom Europomte Balkanskim poluotokom.

Područje oko Gradiške sa slavonske strane omeđeno je sje­vernim obroncima planine Psunj, a s bosanske strane obron­cima planina Motajice, Kozare i Prosare. Oko Save i njezinihpritoka (bogatih ribom) zemlja je plodna i pogodna za poljo­privredu. Slikovitost prostora dopunjuju šumski kompleksi,koji su stanovništvu služili za lov razlicite divljaci i uzgoj stoke.Drvna masa upotrebljavala se za gradnju kuća, gospodarskihobjekata, čamaca i drugih plovila.

Tijekom srednjovjekovlja gradiško je naselje postojalo naobje strane Save, a između jednog i drugog naselja postojao)e prijelaz, odnosno riječni brod. U predosmanlijskim izvori­ma Gradiška je prvi put spomenuta u darovnici ugarske kra­ljice iz 1295. godine pod imenom Donja Gradiška (mađar.Alsogradisca), luka i prijelaz prema Vrbasu.' Slobodnim kra­ljevskim gradom Gradiška je proglašena 1330. Tu su povlasticugrađani morali nečim zaslužiti, a oni srednjovjekovni gradovikoji su stekli takav privilegij bili su iznimno korisni za državu.U drugoj plovici 15. st. gradiški prijelaz preko Save bio je odvelike strategijske važnosti. Kod Gradiške se najčešće prelaziloiz Slavonije do ugroženog Jajca (Jajačka banovina u vrijemekralja Matijaša Korvina), pa jestim u vezi Gradiška spomenutaviše puta 1463., 1465., 1480.i 1525.-'

Koristeći se prednostima svoga zemljopisnog položaja narubovima panonske i dinarske zone i zahvaljujući dobrim pro­metnim vezama u smjeru sjever — jug, istok — zapad, Gradiš­ka se od malog obrtničkog i ribarsko-poljoprivrednog nase­lja ranča u značajno lučko i trgovačko srediste. S obzirom nanačin Života i socijalni sastav stanovništva bila je tradicional­no agrarno, trgovačko, obrtničko i lovno-ribolovno naselje.

Osim društvenih i prometnih pogodnosti razvoju Stare/Sla­vonske i Bosanske Gradiške pridonijeli su i prirodno-geograf­ski čimbenici. Rijeka Sava je svojim obližnjim pritocima (Ma­lim i Velikim Strugom, Crncem, Vrbasom, Vrbaškom, Jabla­nicom i đr.) stvarala rukavce i odvojke s mnogo močvara, oto­ka i ocjeditih greda. Raspored riječne mreže i konfiguracijatakva terena pogodovali su smještaju i razvoju gradiškog na­selja. Vodena mreza Save i njezinih pritoka tijekom povijestibitno je utjecala na morfogenezu Gradiške i njezino pretva­ranje u glavnu strategijsku točku na ovom području.

U razdoblju velike osmanlijske ofenzive u tridesetim i četr­desetim godinama 16. stoljeća prijelazi preko Save imali suiznimno strategijsko značenje. Preko njih Osmanlije su kretali

60

u ratne pohode po Srijemu i Slavoniji. Osmanlije su Gradiškuzauzeli 1536. i od tada su u njoj najčešće skupljali vojsku zapohode po zapadnoj Slavoniji.' U prometnoj mreži zapadnogdijela Osmanlijskog Carstva Gradiška se ubrzo afrrmirala kaovažno naselje, pa su ga Osmanlije nastavili razvijati (u skladus orijentalnim tipom arhitekture) s obje strane rijeke Save.

Nakon oslobođenja Slavonije od osmanlijske vlasti 1691.pa sve do 1745. i do konačnog odvajanja vojnog od civilnogteritorija, na gradiškom je području, kao i posvuda u Slavons­kom Posavlju, funkcionirala mješovita vojno-komorska up­rava. Ustrojem krajiških pukovnija na krajiškom i županijana civilnom podrućju Slavonije i Srijema došlo je sredinom18. st. do)asnijeg razgraničenja teritorija i jurisdikcija.

Na temelju mirovnog sporazuma u Srijemskim Karlovcima1699. razdijeljen je novom graničnom crtom bosanski od sla­vonskog dijela Gradiške. Iako je u 18. stoljeću (od 1716.­1739.) i bosanski dio neko vrijeme bio pod vlasću HabsburškeMonarhi)e, ipak su se ta dva naselja objektivno razdvojila iviše nikad nisu činila jednu cjelinu." U dokumentima togarazdoblja i na zemljopisnim kartama naselje na slavonskojstrani oznaceno je kao Grndiscin, a ono na desnoj (bosanskoj)kao Gvnrfiscin Ticvcicrrm (Turska Gradiska). Poslije osnivanjaNove Gradiške 1748. (dvadesetak kilometara sjeveroistočno)za naselje na savskoj obali upotrebljava se naziv Stara Gradiška,dok su naselje na bosanskoj strani Osmanlije, po novoj tvrđavi,nazvali Berbir. Taj naziv zadržan je u upotrebi do 1882., kadaje Berbir službeno postao Bosanska Gradiška.

Nakon oslobođen)a Slavonije 1691. i uspostavljanja Vojnekrajine u Slavonskom Posavlju rijeka Sava imala je funkcijupolitičke granice imeđu dvije velesile (Habsburške Monarhijei Osmanlijskog Carstva), pa je zbog toga bila dobro fortifika­cijski osigurana (čardacima i tvrđavama). Tijekom 18. st. Os­manlije nisu napadali Staru Gradisku, ali su zato iz nje Habs­burgovci više puta (1716.— 1718; 1737.— 1739. i 1788.­

' T. Smićiklas, codex diplomaricus regni croatiae, Dalmotioe et 5lovonioe vll,ed. /AzU, zagreb 1904.— 1990., str. 214-215.' v. Bedenko, "UrbanistiČka prošlosr stare Gradiške", Godišnjak zaštite spomenikakulture Hnotske 2 — 3, Zagreb 1976./77., str. 109; T. BuriE, Iz prošlostinovogrodirkog kraja, varaždin 1974., str. 55.' I, Mažuran, "Turske provale i osvajanja u Slavoniji od kraja 14. do sredine 16.stoljeća." Zbornik radovo Petog znanstvenog sabora Slovonijei Baranje 1, Osijek1991., str. 98.' D. pavlović, "požarevaČki mir", Letopis Maticesg)ske 201, Novi sad 1901.; G.Bodenstein, "Povijest naselja u Posavini god. 1 71 8.-1 719." Clasnik zemolj skogmuzeja u Bi H x l x, sarajevo 1907., 1155-1 90; II js9 — 389; III 575-618; clasnikzemaljskog muzeja u Bi H xx, sarajevo 1908., Iv 9s-1 12 te Glasnik zemajlskogmuzeja u 8iH xxlv, sarajevo 1912., v 555-582; M. Kruhek. "Granice HrvatskogKraljevstva u međunarodnim državnim ugovorima (od mira na Žitvi 1606.do mira u svištovu 1 791.); povijesni pnlozi 10, zagreb 1991.; M. Kruhek i A.Pavlović, "Granice Republike Hrvatske u svjetlu Karlovačkog (1699) i

osi KI'a'ić: STARA GRADIŠKA U 18. STOL EćU 46-2003 59-84

1790.) poduzimali napade na susjednu, osmanlijsku Bosnu.U terezijanskom razdoblju od 1740. do 1780. obavljena je

modernizacija i reforma svih drustvenih struktura Habsbur­ške Monarhije. Tijekom 18. stoljeća Staru su Gradisku kao, idruga mjesta u Slavonsko-srijemskom Posavlju (Brod, Ra u,Mitrovicu, Zemun i dr,) naprosto zasuli novi građevinski utje­caji potpuno strani tim krajevima. Stara je Gradiska u terezi­janskom razdoblju, zahvaljujući temeljitoj graditeljskoj rekon­strukciji tvrđavskog naselja, dobila brojne nove urbanističkeelemente: zidane i drvene objekte, gradski magistrat, uličnumrežu, novi gradski trg, nove crkve (katoličku i pravoslavnu),&anjevački samostan te novi fortifikacijski pojas s petorimvratima. Budući da su masivni tvrđavski bedemi građeni pre­ma novim mjerilima, njihova je trasa zasijecala u dotadašnjetkivo grada, zbog čega su rušene civilne kuće i drugi objekti.Barokna građevinska shema u cijelosti je izmijenila dotadašnjegraditeljsko naslijeđe novim gabaritnim odnosima.

Uporedo s građevinskimradojemtekao je i proces preob­razbe društvene strukture u Vojnoj krajini i njezinim većimnaseljima. Vojnu se krajinu nastojalo osloboditi stege natural­nog gospodarstva te prijeći na novcano gospodarstvo, ali okol­nosti za provođenje takva sustava mjera nisu bile naročito po­voljne. Vojna se krajina sporo oporavljala od posljedica rata,koji je završio porazom i zaključenjem Beogradskog mira1739. Poljoprivredna proizvodnja bila je na vrlo niskoj razini,obrtničke i trgovaške djelatnosti bile su gotovo umrle, a in­&astruktura i trgovišta bili su skromni. Dakako, to je ometalocirkulaciju ionako malo novca. Iako je stabšzirano krajiškoagrarno gospodarstvo bilo produktivnije, ono nije u potpu­nosti kompenziralo smanjene prihode od stočarenja i osobitoranije ključne i važne prihode od ratnog plijena. Gospodar­stveni stručnjaci pokusali su agrarnom krajiškom drustvu po­moći neagrarnim stunuiansom, tj. jačanjem trgovine. Četr­desetih godina 18. stoljeća postupno se ustrojava glavna trgo­

Požarevačkog (1 71 8) mira", Crootica Christiona penodica 15, Zagreb 1991.;Bodenstein, "Povijest naselja I, 161-162. U Bosanskoj Gradiški zemlju Ieobrađivalo 45 obitelji, a Čak Ie 189 krajiških obitelji iz stare Gradiške prelazilotamo obrađivati svoje posjede.' A. Buczynski, "Nova Gradiška u vrtlogu krajičke reorganizacije", Zbornik MovaCradi5ka, Nova Gradiška 1998., str. 56.' A. Buczynski, "Nova Gradiška", str. 56.' vaniček, spezialgeschichte II, 296; Engel, "opis Kraljevine slavonije", knj.XX, sv. I, str. 186-187. U vrijeme postojanja Vojnog komuniteta sastojala seod pet povezanih naselja: starogradiškog tvrđavskog naselja, GomIe i DonjeVaroši, te sela Gorice i Malog Struga. Magistrat se sastojao od 1 suca, 3 Članai 1 sindika. Godine 1785. od 224 obitelji starogradiškog vojnog komunitetanjih 171 bavila se ribolovom i stočarstvom, 43 trgovinom i obrtom te 10drugim zanimanjima. Godišnji prihod komuniteta iznosio jel 780. 2.376 for.,

vačko-prometna magistrala u dolini rijeke Save, pa je kombi­nirani vodeno-kopneni transportni sustav na taj način postaonajvažnija dopunska gospodarska osnova egzistencije vojno­krajiškog stanovništva u tom području. Mjesta s dominantnovojno-strategijskim funkcijama: Brod, Stara Gradiška, Rača,Osijek, Petrovaradin, Zemun, Mitrovica, Karlovac, Sisak i dr.,preuzimaju i važne trgovacko-prometne funkcije.

Rješavanje gospodarskog ~tusa Krajine kao autarkične cje­line u skladu s novim ustrojem iziskivalo je primjenu suvre­menih gospodarskih teorija utemeljenih na kameralističkimdostignućima. Pod utjecajem kameralističkog učenja Vojnaje krajina poslužila kao podloga za izvođenje tog neuobičaje­nog gospodarskog eksperimenta. Eksperiment se odnosio naosnivanje krajiških vojnih komuniteta (krajiskih naselja-gra­dova).

Kameralistička je teorija zastupala tezu da su gradovi jezgretržišnog gospodarstva, cirkulacije i akumulacije novca. Kaogospodarska središta Vojni komuniteti su trebali pomoći rje­šavanju gospodarske krize koncentracije, stimulacijom i raz­vitkom obrta i trgovine. Osnovni smisao postojanja vojnihkomuniteta bio je prema Regulativu iz 1787.: "Da stalež trgo­vaca i obrtnika otkupi, i preradi zemaljske proizvode. Time bimjesnom i okolnom stanovništvu bila omogućena prodajanjihovih gospodarskih proizvoda te kupovina onih potrep­ština koje nisu izrađivane na selu. Kada se vojni komunitetigledaju s tog stajališta, oni bi se trebali sastojati od trgovaca iobrtnika, te su stoga samo takve osobe bile pogodne za nase­ljavanje."' Vojni komuniteti su trebali usklađivati vojne i po­ljoprivredne potrebe krajiškog stanovništva. Komuniteti subili najcjelovitije idejno rješenje za problem krajiske likvidnostii jedino rjesenje koje se nije kosilo sa zaključkom da Vojnakrajina mora biti zatvorena i izolirana ratna provincija,

Na temelju Engelshofenove uredbe Staroj Gradiški priznatje status Vojnog komuniteta 1753., a mjesnom su građanstvupropisana točno određena vojna prava, obveze, društveno ure­đenje.' Na taj način dobila je određenu samoupravu i mo­gućnost razvoja, ali položaj na granici, stav vojnih vlasti i gos­podarski potencijali stanovništva nisu činili tu mogućnost re­alnom. Neki vojni komuniteti uspjeli su se gospodarski razviti,ali Stara Gradiška nije imala tu sreću.'

Zapovjednik gradiške tvrđave ili pukovnije nije imao nad­ležnost nad građanima vojnih komuniteta, osim u slučajnrimakad su to nalagali sigurnosni razlozi. Građani su bili oslobo­đeni vojne sluzbe (osim ako i sami nisu bili ugroženi) te nov­čanih i naturalnih davanja pukovniji. Građanin je mogao pos­jedovati zemlju i voditi neki obrt samo u domicilnom komu­nitetu. Svakom osmanlijskom državljaninu koji nije imaouredno prijavljen boravak, bilo je zabranjeno posjedovanjezemljišta i vođenje obrta. To se nije odnosilo na sajamsko trgo­

61

a 1785. 2.323 for.

osi KI'a'ić: STARA GRADIŠKA U 18. STOL EćU 46-2003 59-84

vanje osmanlijskom robom tijekom godine, kada su svi trgovcimogli trgovati bez plaćanja sajmovine. Vojna vlast je plijenilarobu loše kvalitete i globila trgovce. Nijednom građaninu nijebilo dopušteno stalno napušlanje komuniteta, a kad je odlazio

naput, morao je od gradskog magistrata ishoditi odgovarajuceputne isprave.

Stvaranje strucnoga obrtničkoga kadra i izdavanje cehov­skih privilegija odvijalo se istovremeno sa stvaranjem vojnihkomuniteta. Napredak i povećanje vojnih komuniteta ometalaje vojna sila, napose ponasanje pukovnijskih zapovjednika.Obrtnička i trgovačka djelatnost uspijevale su u Staroj Gra­diski usprkos brojnim propisima i neumornom vojnom nad­zirateljstvu, koje je ometalo promet njihove robe. Obrtnici itrgovci svoje su Financijske položaje ojačali dopuštenim i le­gitimno dobivenim pravima.

Kuća

StanovnikaKatolikaPravoslavnihObitelji

1367918458203

Ukupno 1780.14901058432224208

Ukupno 1785.

bile krive lokalne vojne vlasti. One su se od početka trudile dasto više smanje građansku samostalnost, sprečavajući slobo­dan razvitak obrtničke i trgovačke djelatnosti. Uloga komu­niteta kao nadglednog središta tržišnih djelatnosti za stimu­laciju novčanog prometa, bez obzira na grijehe diskreditiranogmerkantilizma, ipak nije bila osporena. Kantonski je sustav,kao svaka prijašnja reorganizacija, takoder tražio odgovarajućeFinanciranje. Težnja da se ostvari novčano gospodarstvo au­tarkicne Vojne krajine time je ponovo potaknuta. Vojni komu­niteti mozda nisu bili najbolje rjesenje, no u postojećim suokolnostima bili jedini izlaz.

Od svih komunitetskih magistrata bilo je zatraženo da dokraja travnja 1787. dostave Slavonskom generalatu potpuniinventar svih gradskih zgrada, policije, komunitetski arhiv, a inamirenja svih blagajni, napose zaostalih godišnjih proračuna,te prirućnike i dnevnike računskih zapisnika. Vojne su vlastiželjele na temelju potpunog uvida ocijeniti financijske mo­gućnosti svih komuniteta kako bi na temelju toga odlučili kojeće komunitete zbog nerentabilnosti ukinuti. Izbor rentabilnih,povlaštenih krajickih gradova i ukinuće odvalih prepušten jenadzorniku komuniteta Thaddausu Osterreicheru.

Na njegov prijedlog najviša je vojna vlast početkom travnja1787. odredila pripojenje "slabijih vojnih općina" Stare Gra­diške, Nove Gradiške, Broda, Vinkovaca, Mitrovice i Bele Crk­ve pukovnijama, a za tri preostala komuniteta, Zemun, Kar­lovce i Petrovaradin, trebalo je odrediti nove propise i postavitinove uprave." Od svih pukovnija Slavonske vojne krajine bezsvog komuniteta ostala je jedino Gradiška pukovnija, a Petro­varadinska je pukovnija zadržala komunitete Petrovaradin,

Tablica 1.Vojni komunitet Stara Gradiška popis 1780 i 1785.Izvor: Vaniček, Spezialgeschichte II, 296; Engel, "Opis Kraljevine Slavonije", str. 187.

U razdoblju od pet godina u Staroj je Gradiški neznatnoporastao broj stanovnika (123) i broj obitelji (21). Broj katolikase povećao, a pravoslavnih smanjio. Magistrat se sastojao od1 suca, 3 člana i 1 sindika.

Kantonalizacija Vojne krajine 1787., osim što je promijenilanjezino ustrojstvo, aktualizirala je pitanje svrhe i samog op­stanka vojnih komuniteta. U Krajini se već odavno najvećavažnost pripisivala poljoprivredi kao glavnom osloncu zaostvarivanje njezine autarkičnosti. Fiziokratska je teorija onimvojnim dužnosnicima koji su se protivili posebnom statusuvojnih komunit~ pružala mogućnost da svoje protivljenjetrgovačkoj i obrtničkoj djelatnosti potkrijepe znanstveno ute­meljenim dokazima.' Sad su još konkretnije mogli kritizirativojne komunitete, koji očito nisu odgovarali merkantilističkojnamjeni, a prema novom sustavu političke ekonomije ni op­ćim gospodarskim načelima.

Nema sumnje da većina komunitetskih gradova doista nijefunkcionirala kako je bilo predviđeno, ali su tome uglavnom

' Buczynski, "Nova Gradiška", str, 60.' Buczynski, "Nova Gradiška", str. 61."j. Kljajić, "Stara Gradiška — grad mrtvih, 'mrtav grad', Histna Antiqua B, pula2002. U radu se izvješćuje o stupnju arheološke i historiografske istraženostiStare Gradiške koja je još od antiČkog razdoblja sa svojim korespondentnimnaseljem na bosanskoj strani (antiČkim Servitiumom) predstavljala važnoprometno i strategijsko središte zapadne Slavoniju i zapadne Bosne. Uposljednjih dvjestotinjak godina uže je područje Stare Gradiške zbog speciričnenamjene njezine arhitektonske baštine (zatvor) ostalo arheološki neistraženo.S obzirom na oskudna arheološka i historiografska istraživanja starogradiškopodručje predstavljeno je u širokom vremenskom rasponu od prethistorije,antike, srednjovjekovlja, pa sve do osmanlijskog i habsbuđkog razdoblja. Uovom je radu pažnja posvećena ne samo gradiškim grobljima, "svijetu mrtvih",već i procesu odumiranja arhitektonske baštine u tom zapadnoslavonskomnaselju." Putopisi iz tog vremena koji sadrže obavijesti o Staroj Gradiški: F. S. Engel."Opis Kraljevine Slavonije i vojvodstva Srijema", Zbornik Matice srpske zaknjiževnost, knj. 20, sv. II, Novi Sad 1972., str. 346-350; S. jović, "Etnografskaslika Slavonske vojne granice", Zbornik Matice srpske za književnost, knj. 9 — 1 0,Novi Sad 'l961.-62., str. 126-12B; F. W. Taube, "Opis Slavonije i Srema".Zbornik Matice srpske za književnost, knj. &5, Novi Sad 1966.-57., str. 22B-229." Prve vijesti o gradiškoj tvrđavi u 19. st. potječu od Luke Ilića-oriovčanina,"Stara Gradiška", Neven 30, Zagreb 1BS3.; Lovorike grodiškog narodnog

62

osj Kl a jć: STARA GRADIŠKA U 18. STOL EćU 46-2003 59-84

Zemun i Karlovce, dok je Brodska pukovnija nakon duljegprekida ipak ponovo uspjela dobiti svoj komunitet Brod.

Nakon što je vojna uprava u Staroj Gradiški krajem osam­desetih godina 18. st, bespovratno raselila stanovništvo, došloje do razbijanja urbanih funkcija naselja i samog naselja. Ad­ministrativnim mjerama habsburške su vojne vlasti jednos­tavno uklonile civile i njihove objekte iz starogradiškog forti­fikacijskog sustava. Stanovništvo je raseljeno po okolnim se­lima, naselje i objekti u njemu su srušeni, afortifikacija jeostavljena samo vojsci. Bila je to u socijalnom i urbanom po­gledu katastrofa za Staru Gradišku, od koje se više nije opo­

Ukidanjem gradskih funkcija i iseljavanjem građana Gra­diška je pretvorena u vojarnu okruženu tvrđavskim bedemi­ma, a krajem 18. st. i u vojni zatvor. U 20. stoljeću nedemo­kratski režim Stara je Gradiška sluzila kao zatvor i logor zacivile — političke neistomišljenike i druge kategorije okriv­ljenika. Tijekom 19., a pogotovo u 20. stoljeću (1920.— 1950.,1991.— 1995.), cjelokupan je graditeljski i arhitektonski naporkojim je Stara Gradiska pretvorena u urbani i fortiftkacijskiorg~ , pon išten pregradnjom te sustavnim rušenjem voj­nih, civilnih i sakralnih objekata.'"

ravila.

2. Sttfpnnj istražeftosti stnrogradiškog tvrdavskog nasej la

Prve podatke o Staroj Gradiški zabiljezili su u 18. st. puto­pisci." Najčešće su opisivali fortifikaciju, jakost njezinih be­dema i osnovne topografske detalje, dok su strukturu posade,

granićarskog puka br. 8, Zagreb 1874." Isječak iz starogradiške franjevačke kronike ("Liber memorabilium parochiaeVetero-Gradiscanae") s latinskog je preveo Mirko Ora em. Presliku togprijevoda kronike dobio je od Husrefa Hadžialagića bivšeg djelatnika KPD­oma Stara Gradiška. V. Žugaj, Staro Gradiška, Zagreb 1997., str. 93."I. Modestin, "Gradiška", Narodna enciklopedija IV, Zagreb 1929., str. 451; V.8lašković, Stara Gradiška", Enciklopedija jugoslavije 8, Zagreb 1971., str. 127;A. Horva< "Stara Gradiška, Enciklopedija likovnih umjetnosti 4, Zagreb 1966.,str, 306; A, Horvat, Stara Gradiška", Enciklopedija hrvatske umj etnosti 2, Zagreb1997., str. 269;"V. Bedenko, "Urbanistička prošlost", str. 109-1 14." Katalog je priredio i napisao V. žugaj, Gradiška na Savi, Nova Gradiška

" H. Hadkialagić, Gradiška u prošlosti, Delnice 1995. Budući da je autorslužbovao u Staroj Gradiški, imao je uvid u razne povijesne izvore, te stareslike i crteže što govore o povijesti naselja i tvrđave Stara i Bosanska Gradiška.U knjizi je objavio obaju naselja i nekoliko do sada nepoznatih fotografija."To su bili: Evlija ćelebija, Franc Stefan Engel, Luka IIIW3riovčanin, IvanKukuljević Sakcinski, Mihovil Pavlinović, Eugen Kumičić, Đuro Pilar, Mehmed­beg Kapetanović Ljubušak, Ibrahim Fevzi Alagić, Antun Barac i ćamil Sijarić."V. Žugaj, Stara Gradiška, Zagreb 1997. Knjiga je opremljena većim brojemilustracija i fotografija.

naoružanja i imena zapovjednog osoblja bilježili vrlo rijetko.U 19. đ, pojavljuju se zapisi mjesnih kroničara." Lokalna pre­daja i vidljivi materijalni ostaci tvrđava bili su uz površne iograničene arhivske preglede krajnji doseg njihove spoznaje.Podatke su prikupljali uglavnom iz župnih matica te pukov­nijskih arhiva i arhiva gradskih magistrata. Po slicnom obrascuradili su i crkveni kroničari." Na temelju tih obavijesti sastav­ljene su i prve enciklopedijske jedinice o Staroj Gradiski."

Tijekom 20, st. o slarogradiškom se tvrđavskom naselju nijeprevise pisalo. Nepoznavanje i neistraženost arhivske građe,ali i strah od reakcije nedemokratskih vlasti prouzročili supostupno padanje u zaborav starogradičkog naselja. Naime,ono je već od kraja 18. stoljeća funkcioniralo najprije kao vojni,a od kraja 19. st. kao civilni zatvor. Tijekom Drugoga svjetskograta (1941.— 1945.) ustaške, a u Domovinskom ratu (1991.­1995.) srpske okupacijske vlasti smjestile su u njezine bedemekoncentracijske logore. Države su se smjenjivale jedna za dru­gom, ali je svaka preuzimala zatvor ili logor kao osnovnu funk­ciju gradiške fortifikacije.

0 gradiškom se tvrđavskom naselju kao arhitektonskoj cje­lini nije u stručnoj javnosti dugo vremena ništa određenijeznalo. Urbanisticku proslost Stare Gradiske prvi je temeljitijeistraživao Vladimir Bedenko." Na osnovi raspolozive tehničkedokumentacije (tadašnjeg Zavoda za mštitu spomenika kul­ture) i dostupne literature napisao je clanak o urbanističkimizmjenama u gradiskom naselju tijekom 18, st., ali nije ulaziou problematiku nastanka i oblikovanja tvrđavskog (fortiftka­cijskog) sustava i Vojnog komuniteta.

Nedugo iza toga novogradiški je Muzej organizirao 1986.izložbu o Staroj Gradiški. U sklopu izložbe objavljen je pre­gledan i informativan katalog posvećen razvoju naselja i tvr­đave u Staroj Gradiski."

Povijest Gradiske istraživao je i Husref Hadžialagić." Izanaslova "Gradiška u prošlosti" krije se, zapravo, zanimljivoopisan pregled povijesti oba korespondentna naselja Bosanske(na desnoj obali Save) i Stare Gradiške (na lijevoj strani). Usvoj rad Hadžialagic je uldopio i neke putopisne tekstove kojisu tematski posvećeni Bosanskoj i Staroj Gradiški." Taj je radkorektno napisan na temelju dostupne literature i arhivskogmaterijala (djelomično i onoga koji je posjedovala zatvorskauprava u KPD Stara Gradiška), a autor nam je predočio i nekenepoznate činjenice (npr. o preseljenju turbeta proroka Gajbijeiz Stare u Bosansku Gradišku 1954.).

Proslosću Stare Gradiške bavio se i Vjekoslav Žugaj."Godine 1997. objavio je rad koji sadrži skraćeni pregled sta­rogradiške povijesti, ali je teziste stavio na prihv. patnji zato­čenika u gradiškim zatvorima i logorima, ratna razaranja natvrđavskoga kompleksa, sakralne i civilne objekte u njegovojokolici te na stradanja mještana Stare Gradiške tijekom Dru­

1986.

osj KI'a'IE: STARA GRADIŠKA U 18. STOL EćU 46-2003 59-84

gog s>getskog i Domovinskog rata, 0 Gradiški je usputno pi­salo još nekoliko autora."

U Državnoj upravi za zaštitu kulturne baštine u Zagrebupostoji najivše dokumentacijskog materijala o slavonsko-po­savskim baroknim tvrđavama, Službenici i vanjski suradnicite institucije prikupili su raznovrsno arhivsko gradivo o spo­menicima kulture u domaćim i inozemnim arhivima. Dvijesuradnice Zavoda za zBštitu spomenika kulture tijekom se­damdesetih godina (Mira Ilijanić i Marija Mirković) posebnupažnju usmjerile su zbirkama karata i arhivskim fondovimaRatnog arhiva u Beču,"

Ta je obilna tehnička dokumentacija dobro došla kao po­moćno sredstvo, ali nije pružala i sve odgovore. Zbog tehničkesloženosti istraživanja morao sam više puta konzultirati i ori­ginalnu arhivsku građu Ratnog arhiva u Beču. Ponajviše gra­divo iz kartografske zbirke: inženjerske planove, topografsko­strategijska inješća i gradivo o graditeljskim poslovima. Pre­gledao sam protokole tvrđavskih zapovjedništava te planoveu Hrvatskom državnom arhivu u Nacionalnoj i sveučilišnojknjižnici u Zagrebu.­" Radi se o nacrtima, perspektivama i

tlocrtima iz raznih ~oblja i različitih razina vjerodostojnostii preciznosti,

Legende na planovima sadrže iscrpne podatke o građevin­skoj povijesti: podizanju bedema, fortifikacijskih objekata, ko­panju grabika i oblikovanju glasije) ; o radovima na vanjskomtvrđavskom pojasu (palisadiranju, obzidavanju i oblaganjuzen11jom, opekom ili kamenom) ; o izgradnji unutarnjih for­tifikacijskih objekata ali i izvan utvrdbenog pojasa. Podaci ograđevinskoj povijesti prikazani su u: a) projektnim, izved­benim, situacijskim i izvještajnim planovima u boji (tlocrti iprofili); b) popratnim legendama tih planova; c) popratnimizvješćima o radovima, koja su podnosili zapovjednici tvrđaveili glavni inženjeri. Legende i razmjeri (u klaltrima) nalaze sena većini planova, pa se s lakoćom uočavaju veličina i podri­jetlo svih pri10šzanih objekata.

Nažalost, struktura oMe arhivske građe koja "oslikava zivoti suživot" gradiške tvrđave i njezina okruzenja nije tako kva­litetna, niti je u odgovarajućoj mjeri sačuvana. Ipak, da bismoi tu stranu "osvijetlili", pr@edali smo komparativnu literaturui objavljene povijesne izvore. S jednakom pažnjom proučilismo i dostupnu grafićku (likovnu) dokumentaciju koja je dosada upotrijebljena u srodnim radovima, vise kao ilustrativnimaterijal, a manje kao prvorazredna dokumentarna građa."

daje u Gradiški najvjerojatnije "preživio" samo stari kaštel.Oko njega su se kao oko jezgre budućeg naselja obnavljalostambene jedinice i naseljavali su se nove i stanovnike iz Bos­ne.'" To je naselje dobilo obrambeni pojas krajem 17. st, Habs­

burskim vojnim stratezima gradiško je naselje bilo vazna stra­tegijska točka. Zbog toga je gradnja modernije, vremenu istupnju razvoja artiljerije primjerenije tvrđave, bila aktualnaod samog početka 18, stoljeća. Karlovačkim mirom 1699. biloje dogovoreno da se uz granicu stare utvrde mogu popraviti,ali se nove ne smiju graditi.

Starogradiška utvrda (kaštel kvadratnog tlocrta — najvje­rojatnije predosmanlijskog podrijetla) kao i postojeći bedeminaselja (u tlocrtu trokutastog oblika) nisu udovoljavali novimobrambenim potrebama, ali su se zbog nedostatka sredstavaodržavali i utvrđivali još cetvrt stoljeća. Obrisi tadašnje gra­diške utvrde i urbanističke jezgre zabilježeni su na tri plana.Tlocrti prikazuju jednostavne bedemske strukture oko naselja(s bastionima, kurtinama i revelinima). Na najranijem planuStare Gradiške iz 1700. (s tzv. Weiglove karte pogranicnog po­

druć)a, izražene prema odredbama Karlovačkog mira) ucrtanje samo obris bedemske jezy e naselja, bez naznake i rasporedaunutarnjih objekata.-" Gradiška je na tim planovima prika­zana u formi utvrda 16. i 17. st.

"A. Žmegač, Bastioni kontinentalne Hnatske, Zagreb 2000.; M. Marković,Decriptio Croaliae, Zagreb 1993.; M. Marković, Hrvatski gradovi na starimplanovima i vedutarna, Zagreb 2001., str. 129-136; Hrvatska na tajnimzemljovidima 18. i 19. stoljeća, Gradiška pukovnijo. Pripremili: M. Valentić, M.Kruhek i A. Buczynski. Prev. i trans. M. Orban Kljajić, Zagreb 1999.; L ćelap,"Gradiška — graničarska regimenta", Zbornik Histonjskog instituto, SlavonskiBrod 1972.; F. Valentić, Novogradiški spomenar, Nova Gradiška 1998.; Grupaautora, Obljetnice Gimnazije u Novoj Gradiški 1894-1994, Nova Gradiška 1994.;A. Žugaj, jubi7ami izvještaj Gimnazije u Novoj Gradiški 1919.-1969., NovaGradiška 1969.; Grupa autora, "Novogradiški zbornik" 1, Nova Gradiška 1986.;Gurić, Iz prošlosli novogradiškog krajo; Grupaautora, "Nova Gradiška" — izabraneteme u povodu 250 obljetnice osnivanja grada, Nova Gradiška 1998.; j.jančula, Franjevci u Cerniku, Požega 1980.; j. Iančula, Povijest Cemika, Cernik1981.; Grupa autora, *Nova Gradiška", DruStveno-ekonomski i turističkiinformator, Nova Gradiška 1977.; Zbornik radova, "Sedam stoljeća Cemika",Cemik 1994.; Zbornik radova, "Matija Antun Relkovici Slavonija 18. stoljeća",Zagreb-Davor 2000." Sav inventirani i obrađeni materijal sačuvan je na fotografijama, ali su negativiizgubljeni, U fondu Dvorskog ratnog vijeća (HKR) M. Mirković i M. Ilijanićpregledale su indekse i postojeće spise od 1687. do 1717. (Registratura iExpedit), Prikupile su preko tisuću regesta s podacima koji se odnose nagrađevnu povijest slavonskih tvrđava, Regeste sadrže podatke o općoj situacijina granici u to vrijeme te podatke o djelovanju pojedinih arhitekata i o njihovukretanju u tih tridesetak godina, što je vrlo značajno za usporedni studijistovremeno gradenih tvrđava." U Hrvatskom se državnom arhivu nalazi arhivska grada tvrdavskihzapovjedništava: HAD. Stara Gradiška — fond 456, knj. 18. (1750-1895.).Najveći dio grade u ovom se fondu odnosi na zatvorske protokole." U sklopu istraživanja slavonsko-srijemskih fortifikacija u doktorskom raduobrađena je i gradiška fortifikacija: j. Kljajić, "Krajiške tvrđave na Savi u 18. i19. stoljeću". Manuskript, Zagreb 2001. Rad je vremenski ograničen 18. i 19.

3. Stctm Gmdi Ska prije rekonstrukcije 17OO.— I 725.

Nakon 155-godišnje osmanlijske vlasti Stara Gradiška jeoslobođena 15. listopada 1691. Te je dramaticne ratne doga­

osj KI'a'jć: STARA CRADIŠKA U 18. STOL EČU 46-2003 59-84

Nadzor nad gradiškom utvrdom u prvom i drugom deset­ljeću 18. st. vršio je brodski zapovjednik Maximilian Petrasch,ali je ona imala i svoje neposredne zapovjednike. U prvomdesetljeću 18. st. gradiški je zapovjednik bio Stephan du Burg,dok je dužnost komorskog tridesetničara obavljao MathiasAdam Fieller."

Vojska je 1704. gradišku utvrdu namjeravala osposobiti zasmještaj 300 članova posade. U gradiške se bedeme nisu ula­gala velika sredstva. Gradiški zapovjednik S. du Burg uspio jesamo urediti grabište oko stare utvrde, zatim podići dvije vo­jarne na dva kata (za 2 satnije vojnika) te ~adu zapovjed­ništva." Poslije du Burgove smrti 1713. trebalo je za gradiškuutvrdu pronaći zamjenu.-'" Eugen Savojski prepustio je zapov­jednistvo Gradiške satniku Gaunu. Odmah poslije primitkaslužbe Gaun ga je izvijestio da je Gradišku zatekao u lošemobrambenom stanju te da je treba jos bolje opskrbiti oružjemi streljivom.-"

lz izvješća generala Lođelholza 1714. proizlazi dasu na gra­diškoj utvrdi propale palisade, a i graba se izgubila. Trebalo jesve iznova napraviti i podići prsobran. Obrana je po čardacimapod Petrascheđm zapovjedništvom dobro funkcionirala, takoda osmanlijski brodovi nisu mogli ploviti Savom, niti prevozitisol, koja je spadala u strategijski vaznu namirnicu."'

Petrasch je u Gradiški srušio obrambene položaje i baterijeprema rijeci, teren je izravnao te poslao jednog inženjera dabarem postavi male palisade oko tvrđave. U slavonskim utvr­dama, zbog ne~ice novaca, sve su gradnje tekle vrlo sporo."

Zbog opasnosti od osmanlijskih provala Petrasch je na gra­diškoj fortifikaciji proveo nekoliko zahvata: naime, dao je ugra­diti više palisada, zapovjedio je izradu prsobrana, poboljšaoopskrbu hranom te poslao alat kako bi poslovi brže napredo­vali." Prsobrani su izgrađeni na "turski" način, s dugim ispre­pletenim (pleterom) palisadama i nabijenom zemljom. Zbogtakvog načina gradnje sprečavala se mogućnost sjećenja be­dema. Poslove ojačavanja gradiskih utvrda, po Petraschevojzapovjedi, izvodio je inž. Meixner.'s

Na planu gradiške utvrde iz 1715. jos je vidljiva stara struk­tura naselja i fortifikacije. Njegovom usporedbom s prvimplanom iz 1700. zamjetne se tek neznatne razlike na bedemi­ma. Novi plan iz 1715. sadrži detaljan i relativno precizan tlocrtgradiškog naselja s nepravilnom mrežom ulica i pojedinimvažnijim objektima te legendom na &ancuskom jeziku.~ Planje ukrašen profilom čardaka i dva orla, od kojih jedan nosimjeru, a drugi zemljopisnu kartu s nedovršenim crtežom,Ubilježene su i pozicije četiri čardaka na savskoj bedemskojkonti,

Na drugom planu jezgru gradiskog naselja još je uvijek cinilasrednjovjekovna utvrda (kaštel) s vlastitim fortifikacijskim ele­mentima. Na sjevernoj strani, okrenutoj kopnu, četverokutnije kaštel imao dva mala bastiona, a po unutrašnjosti pravilnoraspoređenu glavninu vojnih objekata te grabiste i zaklonjeniophod. U kaštel se ulazilo s njegove istočne strane.

Gradiški kaštel ucrtan je na rubu jedne zemljopisne kartekod Homannovih nasljednika (J. Oetinger>). Prikazan je kaoćetverokutna bastionirana utvrda s pra1WO raspoređenimvojnim objektima." Zapadno od utvrde vidi se naselje, utvr­đeno samo sa sjeverne strane. Ovdje je upitno kojemu raz­doblju pripada taj crtež kaštela. Situacija izvan kaštela svakakopripada vremenu nakon oslobođenja od osmanlijske vlasti.

Gradiški kaštel i naselje bili su okruŽeni većom trokutastomutvrdom s grabištem. Bedemi trokutaste utvrde su relativnodugi, "s mjestimičnim lomovima i trokutastim istacima".-"Na vrhu kraćih stranica trokuta (s kopnene strane, na sjeveru)i ispred kaštela (okrenut savskoj fronti, na jugu) nalazili su sebastioni. Ulaz u gradisku utvrdu iz smjera Broda vodio je krozrevelin na sjeverozapadnoj strani. Tlocrt plana zorno ocrtavastaru nepravilnu strukturu naselja. Po unutrašnjosti troku~utvrde bile su raspoređene vojarne, skladista, dvije zgrade čas­ničkih stanova, oružana, spremiste za topove i vojni zatvor.Uz glavna, tzv. Brodska vrata na sjeverozapadu bila je smješ­tena zgrada zapovjedništva.-" To je bila prizemnica, najvjero­jatnije od opeke, budući da joj se 1729. dodaje još jedan kat, a

65

stoljećem, ali u obradi autor se nije strogo pridržavao toga okvira. Na nekimmjestima moralo se, zbog složenosti problematike i dodatnih objašnjenja, tajvremenski okvir proširiti od rimskog razdoblja i srednjovjekovlja sve dodvadesetog stoljeća i suvremenosti. U doktorskom radu starogradiška je tvrđavaistražena i prezentirana zajedno s brodskom i ra kom fortifikacijom. U prilogudisertacije popisane su signature i planovi starogradiške tvrđave te institucijeu kojima se taj kartografski materijal čuva."A. Zirdum, Poćen nasejla i stanovništvo brodskog igradiškog kraja 1 rš98.-1 991,Slavonski Brod 2001., str. 291 — 292." C. Sazbo, Sredovječni gradovi, Zagreb 1920., str, 116-1 18." I. Mažuran, Hrvati i Osmansko Carstvo, Zagreb 1998., str. 289." I. Mažuran, Stanovništvo i vlastelinstvo u Slavoniji, str. 60." Kriegsarchiv Wien (dalje KAW), Hoffkriegsrath (dalje HKR), Registratura(ulazni spisi dalje Reg.), fascikl (dalje f.) 871, broj (dalje br.) 14 od 1. studenog1 71 3.; f. 984 prosinac 171 3. Gaun je bio podređen Starhembergu, Loffelholzui Petraschu." KAW HKR Expedit (izlazni spisi, dalje Exp.) f. 603 od svibnja 1716.; KAWHKR Exp. f. 771 od kolovoza 1 714.~ Uprava za zaštitu kulturne baštine Zagreb. Iz izvješća feldmaršala LoffelholzaEugenu Savojskom, str. 2." KAW "Alte Feldakten-TOrkenkriege" 8/199, 1716." KAW "Alte Feldakten-Turkenkriege" 6/1 0, 1716" KAW "Alte Feldakten-Turkenkriege" 7/233 i 7/233b, 1716.~ KAW Kartensammlung (dalje KS) Alt Cradiska Inland (dalje Ini.) C VII, Nr. 6.Plan iz1715. Autor satnik inž. Perrette de Sillea, Plan de Gradisca Sub La SavaEn Slavonie." N. Dobrović, Urbanizam kroz vekove, Beograd 1950., U ovom dijelu knjigaje bez paginacije." A. Zmegač, Bastioni kontinentalne Hn atske, Zagreb 2000., str. 157."KAW KS Alt Cradisca Ini, C VII Nr. 8.

osi KI'a jć: STARA GRADIŠKA U 18. STOL EćU 46-2003 59-84

čitavo je krilo zadržano i kad je kasnije zgrada proširena, pa jestajalo sve do ovog stoljeća.

Odmah do zgrade zapovjedništva nalazila se drvena pra­voslavna crkva. Franjevacki samostan od drvene građe bio jesmj~en u središtu tvrđave, a ispred njega prema unutrašnjostikaštela prostirao se nepravilno oblikovani, glavni trg, oko kojegsu bile smještene drvene kuće gradiskih stanovnika. Krivudaveulice dokaz su spontanog nastanka i razvoja civilnog naseljasjeverno od kaštela. Bedemi naselja okruženi su grabištem,zaklonjenim ophodom i glasijom. S tog plana nije mogućeočitati razvoj naselja, ali se moze pretpostaviti da je naseljenastalo uz cestu koja od kaštela vodi prema sjeveru. U toj raz­vojnoj fazi Gradiska je još uvijek samo utvrđeno naselje, ali sesve više bližila primjena novih obrambenih koncepcija, kojesu se oslanjale na koncentriranje obrane oko nekoliko strate­gijskih točaka osiguranih modernim tvrđavama i tvrđavskimnaseljima. U Slavoniji i Srijemu to su Petrovaradin,'" Osijek,Brod,'" Ra a~ i Gradiška."' Dok su Osijek i Petrovaradin či­tavo 18. st. funkcionirali kao stožerna, logistička i tvrđavskanaselja, Gradiska je tijekom nekoliko Faza pretvorena isldjučivou fortifikaciju poput Raće i Broda. Do 18. stoljeća mštita na­selja bila je primarnija od utvrda, dok je s tvrđavskim naseljimau 18. st. obrnut slučaj: primarni su postali obrambeni bedemi,a civilno je naselje od sekundarne važnosti.

i Gradiške (Guldinast) prisvajah prijevozne pristojbe koje jetrebalo stavljati u brodsku i gradisku građevinsku kasu, generalOduyer je odmah protiv njih podigao optužnice, koje su vodileposebna istrazna povjerenstva.

Novi zapovjednik, natporucnik Soyer, javio je da je u StaruGradišku stigao satnik inž. Mayer, koji je trebao urediti grabisteoko tvrđave." Oduyer je odmah po preuzimanju zapovjed­ništva nad vojnim krajiškim snagama u Slavoniji tražio pot­poru E. Savojskog za dolazak Nikole Doxata u inspekciju sla­vonskih fortif1kacija. Doxat je, međutim, bio tohko prezapos­len radom na beogradskoj i ostalim tvrđavama da nije ni po­mišljao raditi jos i na slavonskimfortifikacijama.""

U Gradiški je 1725. veće građevne zahvate, koncepcijski pot­puno različite od postojećeg stanja, nagovijestio plan inž. An­dreasa Zernizera (neko vrijeme pomagao mu je i brodski inž.Rochet),"' Na planu su ucrtana i gradiška podgrađa (GornjiVaroš uzvodno i Donji Varoš nizvodno). U podgrađima ucr­tane su kuće i grobljanske kapelice (gornjovaroska sv. Rokana planu obilježena bro)em 12, a donjovaroska sv. Jakova bro­jem 11). U Donjem Varošu bilo je 34, a u Gornjem 79 kuća.

Taj plan sadrži tri urbanističke faze, koje su važne za studijprerastanja dotadašnje predosmanlijske i osmanlijske građe­vinske sheme u barokno organiziran prostor tvrđave. Dota­dašnja urbanistička jezgra uklopljena je samo kao jedan diou novoprojektiranu tvrđavu. U odnosu na ulični raster s pret­

4. Prvn rekoftstrtfkcj in Stnre Grndiške 1725.— 1 760.

Na gradiškoj se fortifikaciji nakon Požarevačkog mira 1718.nastavilo raditi. Gradnja vojnih objekata odvijala se premamogućnostima. Zapovjednik Slavonskoga generalata M. Pe­trasch kontrolirao je napredak radova preko tjednih izvjesća.Po njegovoj zapovjedi inž. Friedrich von Heiss napravio jeplan barutane i vojarni.'-' Prema inrješćima s početka dvade­setih godina 18. st. na brodskim je forti6kacijama radilo 12zidara, a da se po Petraschevoj ocjeni uzelo 20 — 30 zidara,moglo su se brzo završiti planirani poslovi te istovremenosagraditi magazini soli u Brodu i Gradiski."' U Gradišku je1721. dovezeno dosta kamena, vapna i pijeska za gradnju ba­rutane i vojarne. Petrasch je tražio od princa E. Savojskog doz­volu za izgradnju tih objekata i opekarskih peći. Budući daPetraschu gradiski zapovjednik Gaun nije bio po volji zbogučestalih sukoba s krajišnicima oko ubiranja kontribucije, usrpnju 1723. zapovjedništvo u Gradiski preuzeo je novi za­povjednik Guldinast.~ Poslije Petrascheve smrti 24. kolovoza1724.45 mjesto zapovjednika Slavonije preuzeo je najprijepetrovaradinski zapovjednik Rudolphin.46 Na toj je dužnostiostao kratko, ubrzo je zamijenjen generalom Oduyerom. Bu­dući dasu već dulje vrijeme vojni zapovjednici Broda (Trenck)

" j. Kljajić, "Petrovaradinska tvrđava od kraja 17. do kraja 18.st.", ScdniaSiavonica 1, Slavonski Brod 2001., str. 58-86."j. Kljajić, Brodska tvrđava, Slavonski Brod '1 998., str. 1-204; j. Kljajić, "SlavonskiBrod-obrambeni sustavi kroz stoljeća" Histria Antiqa 7, Slavonski Brod 2001.,str. 223-238; j. Kljajić, Krajiške tvrđave, disertacija — manuskript~ j. Kljajić, "Ra a (Srijemska) — Povijesni razvoj i graditeljsko naslijede od 13.do 20. st." Histonjski zbornik 54, Zagreb 2001., str. 115 — 1 35; j. Kljajić, Krajišketvrđave, disertacija — manuskript." j. Kljajić, "Stara Gradiška", str. 403-418; j. Kljajić, "Krajiške tvrđave", disertacija— manuskript." KAW HKR Exp. f. 953, lipanj 1 721.; f. 900-904, 1 721." KAW "Alte Feldakten Turkenkriege" 12/3, 1721.~ KAW HKR Exp. f. 390-391 od ožujka 1721 „KAW HKR Exp. f. 733; Exp. f.1093 od listopada 1723.; L Ilić i drugi autori koji su od njega preuzimalipodatke spominju kao prvoga gradiškog zapovjednika nekog Guldenova, apotom "Krista Vukavuka". Moguće da je "Guldenov = Culdinast, a tko je bioVukvuk, ostaje otvoreno pitanje. Vojni izvori Bečkog ratnog arhiva nedvojbenoproturječe llićevim podacima jer uz Guldinasta spominju najprije Ivana Makara,Stephana du Burga te satnika Cauna. L Ilić je ipak, u kontekstu gradiškihzapovjednika, naveo i jedan podatak podudaran s vojnim izvorima, a to jeime potpukovnika Soyera. Ilić-oriovćanin, Lovorike, 79; ilić-orivćanin, StaraGradiška", 468; Žugaj, Crodiška na Savi, 8. Tijekom borbi za Bosansku Posavinu1716. Vaniček kao gradiškog zapovjednika spominje Petrascheva zamjenikapotpukovnika Ingarta. Vanićek, Spezialgeschichte I, 351." KAW HKR Reg. f. 1011, kolovoz 1724.~ KAW HKR Reg. f. 1011 od kolovoza 1724." KAW "Alte Feldakten Turkenkriege" 5/57, 1732.~ KAW "Alte Feldakten Turkenkriege" 1/1, 1725."KAW KS Alt Cradiska Ini. C Vll, Nr. 7.

osj Kl'a'jć: STARA CRADlšKA U 18. STOL EćU 46-2003 59-84

hodnoga plana (iz 1715.) na ovom su primjetne određeneizmjene uličnog rastera, ali je fortiftkacijski obris stare tvrđaveostao nepromijenjen. Stara Gradiška nije prikazana kao tvr­đava poput brodske, niti kao grad zaštićen snaznim bedemimapoput osjecke tvrđave. Isprojektirana je potpuno nova, pro­stranija tvrđava, čime je u osnovi izvrđena i temeljita urba­nistička rekonstrukcija Gradiške.

Tlocrt tvrđavskih bedema bio je približno istokračni trapez,kojemu se dulja baza nalazila uz rijeku Savu." Po projektu,povrsina nove tvrđave bila je za oko dvije trećine veća od po­vršine dotadašnje, stare ubede. Na kopnenoj, sjevernoj frontiisprojektirana su dva velika bastiona i tri revelina, a uz Savudva manja polubastiona i jednostavnije lomljeni bedemskioblici. Tvrđavu je okruživalo grabiste, zaklonjeni ophod i gla­sija. Kaštel je zadržan, ali u zvjezdastom obliku, bez basti­ona." Osim mreže pravokutnih stambenih i gospodarskihblokova, na planu su ucrtani važniji vojni (u kaštelu nova ba­rutana pod brojem 4 i nova vojarna pod brojem 3; zgradazapovjednika tvrđave pod brojem 9) i javni (pravoslavna crkvapod brojem 8, franjevački samostan pod brojem 6 i magazinsoli pod brojem 10) objekti. Glavni ulaz u tvrđavu premještenje u sredinu sjeverne kurtine, odnosno na sam vrh postojeceutvrde. Polovica podgrađa Donjega i dijela Gornjega Varošabila je pokrivena vanjskim obrambenim pojasom tvrđave(novim grabištem i glasijom).

Kopanje grabista u Gradiški izvršeno je pod vodstvom inz.Mayera.sz Dio podgrađa Donjeg Varoša potreban širenju gra­diške tvrđave srušen je, a ostatak naselja očuvao se podalje,istočno od tvrđave. Budući da je Gornji Varoš bio po površiniveće naselje, s nekoliko ulica, otežavao je obrani zapadnu stra­ne gradiške tvrđave. Zbog toga je to naselje već prilikom mo­dernimcije tvrđave 1726. preseljeno oko dva kilometra na za­pad i tamo osnovano kao novoplanirano ušoreno selo." Gor­nji Varoš, iako nešto udaljeniji od tvrđave, administrativno jejoš uvijek bio njezin dio, ali je praktički o~o msebno selo.

Po nekim izvorima treće gradiško prigradsko naselje, "Us­koci" (između Gornjega Varosa i tvrđave), osnovali su bo­sanski izbjeglice nakon Beogradskog mira 1739. (i povlačenjahabsburške vojske iz Bosne), ali A. Sacken navodi podatak daga je 1718.osnovao general M. Petrasch." U tom je naseljukasnije izgrađena riječna luka, preko koje se odvijao dio riječnetrgovine gradiske pukovnije. U blizini luke u Uskocima nalaziose kontumac — sanitarna postaja, gdje se provodila pre­ventivna zdravstvena zaštita (izolacija, tj. karantena putnika itovarne stoke iz Bosne, posebno u vrijeme epidemija, kao idezinfekcija trgovačke robe).-" Zahvaljujuci proširenju poslovadograđeno je više novih lučkih zgrada i skladista. U "raštelu",posebnom tržnom prostoru, domaći su krajisnici i trgovci strgovcima i stanovništvom iz osmanlijskog područja obavljalirazmjenu, plaćanje i carinjenje robe uz nadzor pograničneslužbe. Rašteli su građeni u krajiškom pograničnom podrućjuposlije 1768. odmah iza kordonskog pojasa, obično kraj rijeka— Save, Dunava, Une i Kupe.-"

Gradiško se civilno naselje teško uklapalo u novoprojekti­ranu tvrđavsku shemu. Ono je vojnim planerima već tadabilo ođ sekundarne važnosti. Zernizerov plan iz 1725. jasnopotvrđuje da je unutarnja slobodna površina tvrđave stajalaprema površini čitave fortifikacije u odnosu 1:5, ne uzimajućipritom u obzir brisani prostor izvan glasije." Zernizerov planprikazuje i obris bedema Bosanske Gradiske. U posljednjemratu 1716.— 1718.tajeosmanlijska utvrda spaljena i osvojena,ali je Habsburgovci, koji su u to vrijeme kontrolirali i bosanskustranu, nisu obnavljali. Zbog sigurnosti podigli su samo jednuredutu.

Na planu iz 1729. preko starog rastera (tlocrt naselja u kojemse ulice sijeku u obliku šahovske ploče ili pojednostavljenemreže) ucrtane su nove insule (otoci, kvartovi — dijelovi na­selja),s" Da se vojni planeri uopće nisu osvrtali na postojećusituaciju u cijelosti potvrđuje novi raspored fortiftkacijskihdijelova i naselja gradiske tvrđave.

Unutar tvrđavskih bedema, Gradiska je preoblikovana utek osnovan grad, iako je prema pisanim izvorima kontiniranopostojala od srednjovjekovlja.~ Prostor unutar tvrđavskog tra­peza podijeljen je u pravilnu uličnu mrežu (koju su sačinjavale

"V. Bedenko, "Urbanistička prošlost", str. 111." A. Žmegač, Bastioni i bastionske utvrde, str. 175." KAW "Alte Feldakten Turkenkriege" 5/57, 1732."Gornji Varoš prvi je put na novoj lokaciji označen na planu iz 1760. KAW KSAlt Cradiska Inl. C VII, Nr. 39; Ilić-oriovčanin, Lovorike, 80. Ilić spominje da"podignućem nove tvrđave postadoše nova sela Cornji i Donji Varoš", što barza Donji Varošsigurnonije točno.~ Ilić-orivčanin, Lovorike, 80; KAW KS Alt Gradiska Inl. C Vll, Nr. 35. Autorbarun Adolf Sacken: Beschreibung der Depotfestung Alt Gradisca, str. 52." Ilić-orivčanin, Lovarike, 80; KAW KS Alt Cradiska Inl, C Vll, Nr. 35. Autorbarun Adolf Sacken: Beschreibung der Depotfestung Alt Cradisca, str. 52."Žugaj, "Gradiška na Savi", str, 14."T. Ilić, "Razvoj zdravstvenih prilika u Brodu do 1871 godine". Zbornik HISB:Razvoj zdravstva na području općine Slavonski Brod, Slavonski Brod 1975.,18 i 19. U upravnom smislu rašteli se dijelili na: glavne raštele (Haupt-Rastellen),koji su predstavljali potpuno samostalne sanitarno-trgovačke ustanove;kontumacke raštele (Contumaz-Rastellen), smještene uz kontumace i podnjihovom upravom, i područne raštele (Filial-Rastellen), koji su pod upravomkontumaca, ali su od njih udaljeni 10 do 20 km. U gradiškom raštelu krajišnicisu se mogli opskrbljivati (kao i u većini ostalih krajiških raštela) raznom robomi iz državnih magazina: npr. solju, željezom, željeznim proizvodima, svimvrstama cerealija, pića, nakita i dr. Prijevoz robe do riječne luke obavljao sesamaricama i zapregama. Izmedu Stare Gradiške i Berbira roba se prevoziskelom. Do pojave parobroda drvene brodice (laše-dereglije) vukle su tovarneživotinje ili ljudi-galijaši (kažnjenici, ali i domaći stanovnici plaćeni za taj posao)."V. Bedenko, "Urbanistička prošlost", str. 111."KAW KS Alt Gradiska Inl. C VII, Nr. 8. Plan je nepotpisan.~ V. Bedenko, "Urbanistička prošlost", str. 112.

osi Kl'a'jć: STARA GRADIšKA U 18. STOL EćU 46-2003 59-84

samostan.

tri vodoravne i pet okomitih ulica u odnosu na Savu) s pra­vokutno oblikovanim naseljem (17 blokova — kvarto­va)." Odstupanja od pravilnosti blokova u naselju uvjetovanasu jedino bedemima (kurtinama) tvrđave, Na sjevernoj fronti,nasuprot starom kaštelu, koji je još postojao, izgrađena su uosi tvrđave nova ulazna vrata (Osječka).Vrata su bila povezanas kaštelom najkraćom ulicom. Ispustanjem jednoga kvadrat­nog bloka ispred kaštela omogućeno je oblikovanje asime­tričnog glavnog trga. Takvim se pragmatičnom građevinskimrješenjem nije težilo samo preoblikovanju, već i naglašavanjureda i pravilnosti.

Novo tvrđavsko naselje nije preko noći zamijenilo staro. Voj­na sredstva ulagana su, prije svega, u izgradnju tvrđavskih be­dema (bastione, kurtine, grabište) i objekte logističke naravi(vojarne, priručne magazine, spremišta, odlagališta vojne o­preme i alata, radionice i sl,). Tvrđavski revelini i glasija natom su planu još uvijek nedostajali, kao i južni (savski) bedemi.

Reorganizacija civilnog naselja provedena je postupnim ru­šenjem, selidborn i izgradnjom novih kuća, sto su činš samistanovnici naselja. Posao rastavljanja kuća i drugih objekataisao je relativno brzo jer su sve te građevine bile od drva.

Na planu iz 1732. ne primjećuju se više konture starijeg na­selja.'z Dvije glavne ulice, paralelne s rijekom Savom, bile suiznova formirane. Do te su godine već djelonšično izgrađeni iblokovi u novoprosirenom dijelu grada. Od franjevačkog sa­mostana polukružno na istok izgrađen je veći broj privatnihkuća. Prvi put su na planu iz 1732. ubiljezeni: katolička crkvaispred samostana, skladišna zgrada u prvom bloku na istočnojstrani tvrđave i stan upravitelja solnog ureda neposredno uz

Najraniji poznati plan inž. Thomasa Barmeyera de Barien­khođena iz 1739. s legendom na francuskom jeziku donosidetaljan popis (oznalen slovima) dijelova fortifikacije i obje­kata koji se u njoj nalaze." U odnosu na prethodni plan po­javili su se sljedeći objekti: kod Gornjih vrata zgrada glavnestraže (obilježena slovom P) i magazin soli u prvom bloku sazapadne strane.

U četrdesetim i pedesetim godinama 18. st. na gradiskojtvrđavi (uostalom kao i na drugim slavonskim tvrđavama)nije bilo većih fortifikacijskih zahvata, Uglavnom su se izvodilimanji građevni zahvati na vojnim objektima unutar tvrđaveili sanirale raznovrsne štete. Civilni objekti - stambene kuće irazne gospodarske zgrade — podizali su se uz dosta ograni­čenja. Franjevački samostan s crkvom i pravoslavna crkva činilisu sa stambenim jedinicama (preko 200 drvenih kuća) okos­nicu civilne arhitekture.~

Plan gradiske tvrđave iz 1750. sadrži u legendi velikim slo­vuna označen niz vrlo vaznih podataka.'-' Četvora tvrđavskavrata ucrtana na planovima iz 1729., 1732. i 1739. dobila su

5. Druga rekonstnrkcij iz Stare GrnrJi Ske 1760.— 1 780.

Plan modernizacije starogradiške fortifikacije pojavio se pri­je nego što je Josip II. preuzeo formalne ovlasti nad vojnimposloi~a u Habsburškoj Monarhiji. Nakon očeve smrti, JosipII. postao je 1765. suvladar Marije Terezije. Kraljica je sinuprepustila vojne i financijske poslove u državi. Još za majcina

na planu iz 1750. svoja imena: na sjeveru B. "Osječka", u­padno od kaštela E. "Ispadna" i D. "Gornja" te istočno odkaštela C. "Nova". Na postojećim tvrđavskim objektima: zya­di zapovjenika (L), vojarni (M), barutani (N), magazinu zaprovijanta (0), Franjevačkom samostanu s crkvom (Q), kućisolara i solnim uredima (R), pekarskoj peći (H) te vodenimustavama (G i I) zapažena su oštećenja.

U pozadini vrata (osim Ispadnih) nalazile su se drvene stra­žarnice (obiljeh.ne slovom K). Između Ispadnih i Gornjih vra­ta nalazio se, nedavno obrubljen novom ogradom, grob (S)proroka Gaibije, kojem su se Osmanlije i bosanski muslimanidolazili moliti svake godine.~ Na zapadnoj strani izvan tvrđavebile su smjestene karantenske zgrade tj. kontumac (obilježeneslovom T), a na istočnoj strani izvan tvrđave oko crkve sv.Jakova bilo je smješteno groblje (U) zatvoreno na 30 godinabudući se u njega sahranjivalo kućne. Da se kućne sahranjivaloi zapadno od tvrđave na groblju sv. Roka svjedoči plan iz 1762/63 (obilježeno slovom Q),"'

Gradnja civilnog naselja u gradiskoj tvrđavi tekla je prematlocrtu planske regulacije postupno i s mjestimicnim prila­godbama sve do novog urbanističkog obrata poćetkom šez­desetih godina 18. st.~ Osim planskog preuređenja unutras­njosti gradičke tvrđave vojska je izvršila i modernizaciju be­demskog sustava.

" V. 8edenko, "Urbanistička prošlost", str. 112.~ To je ulica uz sjeverni rub trga i ulica između nje i gradskih vrata. Plan KAWKS Alt Gradiska Ini. C Vll, Nr. 9." KAW KS Alt Gradiska Ini, C VII, Nr. 10. Taj je inženjer službovao krajemčetrdesetih godina 18. st. i u brodskoj tvrđavi. Poznat je kao autor većegbroja planova i izvješća.~ Zirdum, Počeci noselja, str. 291. U Staroj Gradiški je 1749. bilo 128 kućakatolika sa 120 obitelji i 534 osobe." KAW KS Alt Gradiska Ini. C VII, Nr. 11. Autor nije naznačen." Gaibija je bio musliman koji je živio u vrijeme "Bečkoga rata", a navodno jeprorokovao Kara Mustafi da se neće iz vojne sretno vratiti te da će granica bititamo gdje pogine."KAW KS Alt Gradiska Ini, C Vll, Nr. 41.~ V. 8edenko, "Urbanistička prošlost ", str. 112. Broj stanovnika je porastao,pa 1762. u tvrđavi uz javne i vojne zgrade postoji preko 200 stambenihobjekata." A. Žmegač, Bastioni, str. 46, 62. Konkavne flanke bastiona obilježje su

46-2003 59-84osi Kl a IE: STARA GRADIŠKA U 18. STOL EćU

boditi.

zivota Josip II. pripremao je temelje novoj habsburškoj istoč­noj politici. Preustroj vojske i modernizacija fortifkacija u Sla­voniji i Srijemu (u Osijeku, Petrovaradinu, Brodu, Rači i Staroj

Gradiški) bili su važni elementi toga plana.Poslije dostojau istočnoj politici od oko pola stoljeća zbog

angažiranja Habsburške Monarhije u borbi s ~kom obratilisu habsburški stratezi ponovo pažnju na istočne zemlje. Nakon

oslobađanja Slavonije i ubeđivanja granice na Savi Habsbur­skoj je Monarhiji prvi cilj bio da se domogne susjednih bal­kans4h zemalja, u prvom redu Bosne i Srbije. Bosna joj jetrebala zato sto je samo preko nje mogla zavladati isto nimpodručjima Jadranskoga mora, na koje ju upućuje razgranata

trgovima sa zemljama Sredozemlja. To je najbolje mogla postićipreko mletačke Dalmacije, do koje se najlakše dolazilo prekoBosne. Svjesni toga, habsburški vladari su u svim ratovima sOsmanlijama tijekom 18. st. nastojali zaposjesti Bosnu. Takoje ostalo i do dolaska Josipa II. na habsburško prijestolje.

Nakon preuzimanja vlasti on je potraživao od Osmanlijadesnu obalu Save, dio Bosne i nesmetano brodarenje Duna­vom. Zanosio se i mišlju o uništenju osmanlijske vlasti u Eu­ropi i proširenjem habsburške vlasti na Srbiju i Bosnu. Tajhabsburški interes za podjelu osmanlijskfli zemalja u Europibio je još više potaknut Rusko — turskim ratom 1768.— 1774.kada se pokazala nemoć i unutarnje rastrojstvo Osmanlijskogcarstva. Nakon stupanja u savez s ruskom caricom KatarinomJosip II. započeo je opsežne pripreme za rat protiv Osmanlija,budno pazeći na prilike u Bosni, koja je prva bila cilj budućihratnih operacija. Trebalo je upoznati geografske, topografske,kulturne, gospodarske, etničke i druge prilike u Bosni, i tokonspirativno, kako bi se i Bosanci, pored Srba, mogli isko­ristiti u borbi protiv Osmanlija, a njihove zemlje lakse oslo­

U kontekstu takve političke usmjerenosti habsburskog caraJosipa Il. ne treba nasčuditi nova rekonstrukcija pogranične

fortifikacije u Staroj Gradiški. Modernizacija fortifikacijskogsustava vrlo je skup, zahtjevan i dugotrajan posao. Budući daje pred protivničkom stranom trebalo skrivati prave namjeretakv+ radova, izvodilo ih se dugi niz godina pođ izlikom si­

gurnosti vlastita državnog teritorija. &kao se samo pogodantrenutak aktiviranja fortifikacije za napad na suprotnu nepri­jateljsku stranu. Rekonstrukcija Stare Gradiške u šezdesetimgodinama 18. st. izravno je, dakle, povezana s habsburskimvojnim planovima na jugoistoku Europe. Starogradiška tvr­đava planski se oblikovala u maniri složenih hr đava sastav­

ljenih od specificnih fortifikacijskih elemenata (tzv. dodataka,lmeta, kontragardi, grabišta, skrivenog ophoda, glasije i dr.).Beđemski su se dodaci oblagali (u najvećoj mjeri opekom) idodatno utvrđivali zemljanim nasipima. U sklopu građiških

fortifikacijskih elemenata primjetna je tipicnost (peterokutnibastioni) kao i specificnost pojedinih oblika (konkavne­udubljene flanke na revelinima) i funkcija (kavaliri)."" 0 na­cinu ubeđivanja i upotrijebljenim metodama prostornog pla­niranja najbolje svjedoče planovi i pisani povijesni izvori. Staraje Gradiška poslije stoljetnog organskog razvoja od jedne sk­romne i koncepcijski jednostavne uh rđe i naselja u kratkom

roku dozivjela novu, iznenadnu rekonstrukciju po unaprijedzadanoj geometrijskoj shemi.

Najraniji plan rekonstrukcije pojavio se 1760.' On seznatno razlikuje od planova iz 1725. i 1729., po kojima je StaraGradiska temeljito pregrađena.' Oznaceni su Mri i novopro­jektirani bastioni (ukupno 7), revelini i linete te novoprojek­tirane kontragarde.

U literaturi se često susrece 1762.'z kao godina izgradnjenove tvrđave, no to je samo pocetna godina radikalne mo­dernizacije tvrđave iz 1725.'s Planovi rekonstrukcije iz 1760.i 1762. sadržajno su vrlo slični, s tim đa je na planu iz 1762.

jasnije uočljiv raspored novoprojektiranih kontragardi i linetana vanjskom obrambenom pojasu. U gradiškom je naseljuizmijenjen ulicni raster, a fortifikaciji je dodan novi, vanjskiobrambeni pojas sastavljen ođ luieta, kontragardi te skrivenog

puta i glasije. Narocita paznja posvećena je fortificiranju juznestrane (nasuprot Bosne). U sklopu tog bedemskog pojasa iz­građeni su plitki bastioni i polubastioni te kurtine, jedan ređani grabište.

Uz zađrzan vanjski opseg grabista i glasije, novi je tvrđavskisustav s pojačanim bedemima, poglavito uz Savu, zahvatiodobar dio unutarnjeg naselja, tako da je novim planom te­meljito zahvaćeno i u njegovu strukturu. Prema elementimatog plana proširene su vojne, a smanjenecivilne funkcije tvrđa­ve. Da su to bili samo projektni a ne izvedbeni planovi, doka­zuje sadržaj plana iz 1762./63.'" Na njemu je prikazano samo

Cohoomove nizozemske škole, premda ih se u drugoj polovici 17. st. možepronaći i drugdje po Europi. Budući da su gradiški revelinski udubljeni bedemiostali neobzidani, ubrzano su se, nakon izgradnje, poČeli urušavati i propadati." Zirdum, Počeci naselja, str. 291. Autor navodi da su te godine u StarojGradiški postojale 153 kuće sa 144 katoliČke obitelji i 706 stanovnika." KAW KS Alt Gradiska Ini. C VII, Nr. 39. Autor plana je inž. Ferdinand Klotz,a supotpisan je josef Celff. Situations Plan von der Kay. Konigl. Granitz VestungGradisca am Sau Strohm samt den gegenseitige Ufer und daran ligendenTurkischen im Bau seyenden Schanz. Ovaj situacijski plan sadrži legendu nakojoj je onačena: A. Gradiška tvrđava, B. Turski šanac, C. Karantena, D. seloUskoci, E. GornjiVaroš, F. Donji Varoš, G. Cranićni čardaci, H. močvara koja semože po suši prijeći, I. sprud vidljiv pri niskom vodostaju."KAW KS Alt Gradiska Ini. C Vll, Nr. 40. Autor plana je inž. W. de Kliere." ilić-oriovćanin, "Stara Gradiška", str. 469; ilić-oriovćanin, Lovorike, str. BO;Sazbo, Sredovječni gradovi, str. 11 7." KAW KS Alt Gradiska Inl. C VII, Nr. 41. Autor nepoznat.

osi Kl a'ić: STARA GRADIŠKA U 18. STOL EćU 46 — 2003 59-84

Broj bastiona s imenom svecaI. Sv. TerezijaII. Sv. FranjoIII. Sv. JosipIV. Sv. LeopoldV. Sv. FerdinandVl. Sv. Maksimilijan

Dimenzije Čela i bokova bastionaI. (lijevo čelo 98 m, desno čelo 82 m, desni bok 39 m)II. (čela 82 m i bokovi 39 m)III. (čela 82 m i bokovi 39 m)IV. (lijevo čelo 82 m, desno čelo 78 m, lijevi bok 39 m)V. (lijevo čelo 24 m, desno čelo 59 m, bokovi 21 m)Vl. (čela 55 m i bokovi 21 m)Vll. (lijevo čelo 55 m, desno 24 m, bokovi 21 m)Vll. Sv. Kristina

Tablica 2.Broj, ime i dimenzije bastiona starogradiške tvrđaveIzvor: KAW KS Alt Gradiska Inl. C Vll. Nr. 12. Autor inž. V. C. de Oliva, Raports und Projects Plan von der GranitzVostung Cradisca in Slavonien an den Sau Strom nach den gnadigst aprobirten Haubt Plan formiert pro Anno1764./65. Dimenzije su preuzete iz spisa KAW KS Alt Gradiska Inl. C Vll, Nr. 35. Spis iz 1876., autor barun AdolfSacken, Beschreibung der Depotfestung Alt Gradisca, str. 38.

Zemaljske (sjeverne) fronte Rasponod 250,30 do 267,40 mod 250,30 do 267,40 mod 250,30 do 267,40 m

V.— VI.

I.— II.II. — III.III.— IV.

Savske (južne) fronte

VI.— VII.VII.— I.

191,50 m191,50 m101,70 m

Tablica 3.Broj i raspon bastionskih fronti na starogradiške tvrđaveIzvor: KAW KS Alt Gradiska Inl. C Vll, Nr. 35. Spis iz 1876., autor barun Adolf Sacken, Beschreibung derDepotfestung Alt Gradisca, str. 37.Rasponi fronti i dužina dijelova fortifikacije: bastiona, kurtina, revelina, redana, lineta i kontragardi nisu biliujednačeni.'" Jedino su revelini (na planovima najčešće označeni rimskim brojevima Vlll, XI i X) imali ujednačenedimenzije čela 56,9 m.

I.— II. kurtinaII.— II I. kurtinaI II.— IV. kurtinaIV.— V. s redanom ( zaštitni bedemu obliku kraka ili slovo "Y' kojipovezuje dva bastiona)VIII revelinIX revelinX revelin

82 m98m82 m51 m

Tablica 4.Broj i dimenzije kurtina, redana i revelina nastarogradiškoj tvrđaviIzvor: KAW KS Alt Gradiska Inl. C Vll, Nr. 35. Spis iz1876., autor barun Adolf Sacken, Beschreibung derDepotfestung Alt Cradisca, str. 40.

56,9 m56,9 m56,9 m

70

46 — 2003 59-84osi KI'a'IE: STARA GRADIŠKA U 18. STOL EćU

postojeće stanje u Staroj Gradiški, bez tragova građerinskihpromjena. Svi dotadasnji vojni i civilni objekti u naselju bilisu još na svojim mjestima.

Promjene koje su obuhvatile rubove naselja i fortifikacijezapočele su 1763.'s i 1764.' Na planorima iz 1763. (Nr. 43. iNr. 44) ucrtane su novoprojektirane kazamate u istočnoj, za­padnoj i sjevernoj kurtini. Na krilima savske bedemske frontekod I. (na zapadu prema kontumacu) i IV. (na istoku premaosmanlijskoj Gradiški) bastiona projektirani su kavaliri (podbrojem XI), dok su u II. i I II. bastionu projektirane dvije novebarutane (pod brojem 3A'll) kapaciteta 1.500 centi." Dvo­krilni kavaliri imali su oblikranjenogslova "V", s tim što jekavalir I. bastiona (planiran za provijant) glavnim pročeljembio okrenut van, a kavalir u IV. bastionu (planiran za ariljeriju)prema unutrašnjosti tvrđave.

Unutrasnjost gradiške tvrđave poprimila je preoblikova­njem naselja pravokutan raster. Lilice paralelne sa Savom o­držale su svoj dotadašnji položaj, ali ne u cijelosti, dok su go­tovo svi blokovi izmijenili oblik. Planori iz prve polovice sez­desetih godina 18. st. sadrže novi odnos javnih i privatnihpovršina. U njima je predviđena povrsina novog naselja bilaza oko 30% manja od dotadašnje izgrađene površine, najvisezbog prostora koji su zauzeli nori bedemi uz Savu. Postotakpovršine predviđen za privatnu gradnju od ranijih 80% iz­građene površine pod stambenim zgradama novom je naseljusmanjen na oko 40o/o.' U isto vrijeme povrsina za javne i vojneobjekte prakticki je udvostrucena. Iz ovih je usporedbi risenego razridno kako su vojni planeri drastično i bez skrupula

mijenjali dotadasnju strukturu naselja. Stara Gradiska, do tadatvrđavsko naselje sa stanovništvom, postala je prema novomplanu vojna tvrđava s tek nešto malo stanovništva.

Unutarnji prostor hrđave poprimio ie izrazita vojnicka obi­lježja, čvrsto de6niran i formaliziran. Glavna ulica, koja je vo­dila od Osjeckih vrata prema novom trgu, prije tek nesto širaod ostalih, sada je proširena na dvostruku širinu. Kao ulicaprolazila je kroz samo jedan blok i odmah ie izbijala na noritrg. Trg je oblikovan simetricno i smjesten je simetricno uodnosu na sredisnju tvrđavsku os (do tada je zauzimao samojednog ispustenog bloka, bez ikakva kompozicijskog odnosa,tek prorizorno pridodana između kastela i samostana). Trgje postao zajedno s kratkom prilaznom uhcom neospornosredište naselja.~

Na planu iz 1764./65. pored numeričkih oznaka (rimskimbrojem) bastioni su obiljezeni i imenima svetaca. Iza ove sve­tačke simbolike kriju se zapravo imena članova kraljevske obi­telji. Nazivi bastiona bilježeni su sa zapada polukružno u smje­ru kazaljke na satu."

Neujednacenu sirinu imalo je i hvđavsko grabiste. Oko be­dema okrenutih prema sjeveru (polju) širina mu je iznosila28,4 m, a oko bedema okrenutih prema Sari 18,9 m, s tim dase grabište na ramenima V., Vl. i VII. bastiona sučavalo nasamo 7,5 m.82 Za razliku od njihovih neobzidanih kontra­eskarpi, eskarpe bedema okrenutih prema sjeveru (Landfron­ten) bile su obzidane opekom (visina bastionskih frontiiznosila je 5-7 m, a kazamatiranih kurtina između bastionaI — II, II — III i III — IV oko 8,5 m j."' Bedemske fronte okre­nute prema rijeci Savi (između bastiona V-VI, VI-Vll i VII-I)imale su obzidane eskarpe (5,7 m) i kontraeskarpe (3,4m).~ U kurtinama između bastiona I — II, II — III i III — IVnalazilo se po 14 kazamata, a u artiljerijskom kavaliru 22 veće,3 manje i 4 stambene kazamate sa smjestajnim kapacitetomza 1.065 ljudi."' Tijekom osamdesetih godina 18. stoljeća ob­zidani su glavni tvrđavski bedemi, ali kontraeskarpa premaSari i revelini nisu nikada dobili oblogu od opeke. Iako su seprema inzenjerskim planorima krajem sezdesetih i tijekomsedamdesetih godina 18. st. izvodili radori na hnetama, kon­tragardama i obzidavanju bokova revelina, oni nikada nisu upotpunosti dovršeni.~

Izmjene na planu iz 1765. jos jasnije naglašavaju centralizi­ranu organizaciju naselja."' Na jugozapadnim savskim bede­mima projektirana su tzv. Vodena vrata. Zgrada glavnog op­skrbnog magazina premjestena je iz jugoistocne strane naseljaizmeđu IV. i V. bastiona u jugozapadnu između I. i K'll. basti­ona. Mjesto za samostan (pod brojem 14) bilo je pomaknutou samu juznu os trga nasuprot glavnom prilazu, koji je vodiood sjevernih Osjećkih vrata. Lijevo od samostana s zapadnestrane nalazio se solarski ured i skladiste, a s desne, istocne

71

"KAW KS Alt Gradiska Ini. C Vll, Nr. 42. Autor G. v. Wukasovich. Iz istegodine potječu i planovi: KAW KS Alt Gradiska Ini. C VII, Nr. 43. Autor mu jeinž. Tomerlin te KAW KS Alt Gradiska Ini. C VII, Nr. 44. Autori G. Krenner i EKlotz, supotpisan i satnik Dath," KAW KS Alt Gradiska Ini. C VII, Nr. 46. Autor Emanuel Reichardt."KAW KS Alt Gradiska Ini. C VII Nr. 43; KAW KS Alt Gradiska Ini. C Vll, Nr. 35.Spis iz 1876., autor barun Adolf Sacken. Beschreibung der Depotfestung. Uovom spisu iz 1876. zabilježen je kapacitet barutana: 78,408 kg (str. 44) tedimenzije dvokatnog artiljerijskog kavalira: dužina 85,3 m a širina 24,6 m, str. 39."V. Bedenko, "Urbanistička prošlost", str. 113."V. Bedenko, "Urbanistička prošlost", str. 113.~ KAW KS Alt Gradiska Ini. C Vll, Nr. 12.; KAW KS Alt Gradiska Ini. C Vll, Nr. 3S." KAW KS Alt Gradiska Ini. C Vll, Nr. 35. Unutar ove signature napalazi sepoveći spis, str. 37-40.~ KAW KS Alt Gradiska Ini. C VII, Nr. 35. Spis, str. 39."KAW KS Alt Gradiska Ini. C VII, Nr. str. Spis 39.~ KAW KS Alt Gradiska Ini. C Vll, Nr. 35. Spis str. 39"KAW KS Alt Gradiska Ini. C VII, Nr. 35. Spis str. 43.~ KAW KS Alt Gradiska Ini. C VII, Nr. 12. Plan iz 1764./65. Pod Vlll, IX, Xrevelini, XI kontragarda, XII mala lune>; KAW KS Alt Gradiska Ini. C Vll, Nr.16. Plan iz 1774. IX, XII I XV započeti revelini, VIII i X dva započetaretranchementa (linete se u legendama često tako nazivaju), XVII starakontragarda."KAW KS Alt Gradiska Ini. C VII, Nr. SO.

osi KI a'ić: STARA GRADIŠKA U 18. STOL EćU 46-2003 59-84

strane zgrada tvrđavskih građevnih ureda. Jos istočnije od tezgrade bili su smješteni i jedini centralno postavljeni blokovigrađanskih kuća. Glavnu prilaznu ulicu koja je vodila prematrgu flankirali su (pobočni) vojni objekti: na sjeverozapadukuća zapovjednika, kojoj je glavno krilo, paralelno s ulicom,bilo prizidano između 1739. i 1750.," a sa sjeveroistoka no­voprojektirana oružana. Sam glavni trg simetrično su zatvaralesa zapada zgrada straže, a s istoka zy ada zapovjedništva. Do­tadašnju blokovsku strukturu s nenaglasenim trgom zamije­nila je izrazito osno usmjerena kompozicija usmjerena na glav­ni trg. Takvim izmjenama vise nijedna civilna zgrada nije naru­šavala vojni karakter prilaza i tvrđavskog (paradnog) trga.

U razdoblju intenzivne modernizacije Stare Gradiskezapoceli su i Osmanlije 1766. obnovu i dogradnju berbirsketvrđave na bosanskoj strani. Sav trošak obnove (14.000 groša)preuzela je vlada u Carigradu.'" Taj veliki posao, koji su vodilifrancuski vojni inženjeri, priveden je kraju 1774.~ Gradnjanovih objekata unutar tvrđave nastavljena je sporijim tem­pom. Francuski su graditelji zasigurno poznavali zapadno­europske fortđikacijske standarde, ali su osmanlijski Berbirizy'adili prema zastarjelom koncepcijskom moddu, očiglednouzimajući u obzir mhtjeve i ukus naručitelja, kao i njihovopoimanje sigurnosti fortđikacije.

Da bi sto uspješnije parirali starogradiškom fortifikacijskomsustavu, Osmanlije neprestano moderniziraju Berbu'. Gradi­telji bosanskog ejaleta Hasan i Ishak predložili su u bosan­skogradiškoj tvrđavi izgradnju četiri tabije i jednu ku­lu." Rekonstrukcija Berbira počela je 1780., a po kasnijimizvjesćima habsburških uhoda na svoj je način bila dobro pri­premljena za obranu jos prije Habsburško-osmanlijskog rata1788.— 1791. Tvrđavu je okruzivalo veliko grabište (hendek)povezano sa Savom (na zapadnoj strani dužina mu je iznosila160, a širina 25 m), koje su vodom opskrbljivale rječice Vrbaškai Jablanica.'z Osmanlijski graditelji, uostalom kao i ranijefrancuski, nisu uzeli u obzir zapadnoeuropske fortiftkacijskeobrasce (s niskim i prostranim bedemima), te su Berbirobnavljali zastarjelim, risokim i iz daljine primjetnim bede­mima koji su bili odlican orijentir protivni đum snagama ijoš idealnija meta opsadnoj artiljeriji.

Habsburškom topnišhw s bedema starogradiske fortiftka­cije Berbir je bio lako dostan cilj. Čak ako bi Qsmanhje iuspjeli parirati topničkom vatrom po bedemima, na staro­gradiškoj je tvrđavi bila predviđena rezervna mogućnostsmještaja artiljerije na platou kavalira. Ti su objekti primarnoslužili, kao što se vidi na planu iz 1766./67., za skladište hrane(Proviant Amt). Kavalirima su se nazivali i prostori starogaskladišta na jugoistoku, gdje su bila topnička spremišta i sta­novi topnika, te barutane u II. i III. bastionu." Za razliku odbrodskoga kavalira, koji je bio kompaktna cjelina u obliku

~ To krilo ne postoji na nacrtu iz 1739. (KAW KS Alt Gradisca Inl. C Vll, Nr.10), ali je ucrtano na planu iz 1 750. (KAW KS Alt Gradiska Inl. C VII, Nr. 11)." Hadžialagić, Gradiška u prošlosti, 48. Majstori — zidari bili su uglavnom izMostara i okolice, a željezni materijal stizao je iz Vareša, Kreševa i Fojnice.~ Hadžialagić, Cradiška u prošlosti, str. 48." Hadžialagić, Cradiška u prošlosti, str. 51. Po predračunu trebalo je osigurati39.710 groša, Porta se obvezala dati 19.850 groša, a ostatak su trebali podmiritistanovnici Gradiške kapetanije." Hadžialagić, Gradiška u prošlosti, str. 51."KAW KS Alt Gradiska Inl. C VII, Nr. 13.~ A. Žmegač, Bastioni i bastionske utvrde, str. 176." KAW KS Alt Gradiska Inl. C Vll, Nr. 13."KAW KS Alt Gradiska Inl. C VII, Nr. 56." Katastarska snimka iz 1 780. KAW KS Alt Gradiska Inl. 8. IX. a 897 g sekcije 8 i 9.~ Ta činjenica se vidi usporedbom navedenog plana iz 1780. i plana iz 1784.(KAW KS Alt Gradiska Ini. G I h210) s planom iz 1 790. (KAW KS Alt GradiskaInl. C VII Nr. 65). Točnu godinu, broj kuća i podatak o selidbi u Novi Varošima i Luka Ilić u Lovorikama gradiškog narodnog granićarskog puka br. 8, Zagreb

~ V. Bedenko, "Urbanistička prošlost", str. 114.'~ Na planu iz 1784. (KAW KS Alt Gradiska Inl. C VII, Nr. 24) stara drvenagradska kuća još je u tvrđavi, a naknadno je upisana u Gornji Varoš nakatastarskom planu KAW KS Inl. 8. IX. a. 897 A.'" žugaj, Stara Gradiška, str. 21, KAW KS Alt Gradiska Inl. C VII, Nr. 35. Spis iz1876., autor barun Adolf Sacken. Beschreibung der Depotšestung Alt Gradisca,str. 47&8. Za slučaj jakog napada 1874. u Staroj Gradiški bila je predviđenaposada od 1.868 vojnika, a za slučaj napada srednje jakosti posada od 1.326vojnika. Ako tvrđava nije u izravnoj ratnoj zoni, za obranu tvrđave bila jepredviđena 1 satnija pješadije i 1 satnija artiljerije.'" Sršan, Ljetopis, str. 101.'" Sršan, Ljetopis, str. 102.

slova "U", gradiški su kavaliri (ukupno njih 4, raspoređeni ugrlima bastiona I — IV) bili samostojeći dvokrilni objekti uobliku razvučenog slova 'V". Češće su mjenjali funkciju. Tadase još intenzivno radilo na jednokatnom artiljerijskom kava­liru u jugoistočnom dijelu ttvđve. Iako drukčijeg oblika i ma­njih dimenzija od brodskoga, ali s istom namjenom, gradiškikavaliri ipak su bili najveći objekti u tvrđavi. Kavalir za smještaj7ivem, planiran u I, bastionu, dozirio je oštećenja nepoznatoguzroka, pa je već tijekom sedamdesetih godina 18. st. preseljenu III. bastion na sjeveru hrđave. Barutana koja se u njemunalazila smještena je na mjesto prorijantnog magazina u grluI. bastiona na zapadu tvrđave. Zgrade kavalira u Gradiski kaoi u Brodu najprije su imale zemljani nasip s prsobranom, kojije u 19. st. smijenjen krovom.~

Iđucih dvadesetak godina Stara Gradiška se postupno i plan­ski mijenjala. Već 1766, pođ tvrđavom je nestala kapela sv.Jakova u Donjem Varosu." Na mjestu do tada rezerviranomza dva bloka građanskih kuća projektirana je 1778. nova vo­jarna.~ U međuvremenu izgrađeni su i drugi vojni objekti,pa su 1780. u građiškoj hrrđavi ostale samo 44 privatne kuće,u Donjem Varošu uz Savu 72, u Gornjem Varošu 54, a u Us­kocima 27 kuća.~ Stara Gradiška razbijena je kao cjelovitonaselje: podgrađa, koja su predaleko razbacana da bi mogla

1874., str. 80.

72

osj Kl a jć: STARA GRADIšKA U 18. STOL EćU 46-2003 59-84

činiti cjelinu sa sređistem, prerasla su srediste. Vrlo brzo uki­nuto je i središte. Vojna uprava je 1785. otkupila 40 civilnihzgrada, nakon ćega su u tvrđavi preostale samo 4 građanskekuce.'" Preostali stanovnici, većinom umirovljeni casnici i tr­govci, iseljeni su iz hrđave i dijelom preseljeni u Novu Gra­disku, a dijelom u novoosnovano selo Novi Varoš (smještenosjevernije u odnosu na tvrđavu), uz cestu prema okućanimai Novoj Gradiški. Tvrđava je gotovo u cijelosti pripala vojsci.

Poslije 1784. grad Stara Gradiška u urbanističkom je smislunestao, iako je Komunitet Stara Gradiška formalno postojaosve đo 1876.~ Gradiška gradska vijećnica bila je jos kratkovrijeme od preseljenja stanovnika đo ukidanja vojnog komu­niteta u Gornjem Varošu.'~ U bedar su preostale 4 civihtezgrade, pa je Stara Građiska prestala biti naselje s gradskimfunkcijama te postala "fortifikacijski objekt unutar kojeg senalazi samo oko 400 vojnika".'"' Vojne su vlasti činile sve đabi preuzele i taj preostali prostor. Bivše gradsko stanovništvomoralo je prihvatiti poljoprivredu kao prunarno zanimanje,a time i svoj novi socijalni i društveni položaj. Kada su sta­novnici iseljeni, Stara Gradiška je OMa samo tvrđava u vojnimrukama. Te izmjene mše nije moguće očitati na terenu StareGradiške zbog urušenosti i samog tvrđavskog kompleksa. Je­

diške u 18. st.

u Petfovarađtn.

dina potvrda o nestalom naselju su arhivski planovi i drugiizvori, na temelju kojih možemo pratiti sudbinu Stare Gra­

U tijeku iseljavanja ci>Mog stanovnistva iz gradiške hrđaveobavljale su se, na habsbwskoj strani, posljednje pripreme zanovi rat s Osmanhjama. Intenzivne ratne pripreme zapoćelesu tijekom siječnja 1783."z Prvog svibnja 1783. slavonske jepukovnije (gradišku, brodsku i petrovaradinsku) inspekcijskiobisao car Josip II.'"' Zbog neposrednijeg vođenja ratnih ope­racija prenesena je 24. i 25. srpnja 1783. sva uprava (koja je ođ1687. bila stalno smještena u Osijeku) zajedno s kancelarijom

Ratna djelovanja sa starograđiskog podrućja prema osman­lijskoj Bosni konačno su zapocela 9. siječnja 1788.'~ U početkuti su napadi bili suzdržani jer je habsburška vojska znala đa suOsmanlije dobro pripremljeni. Provokacije su svMm danompostajale sve česće. U sklopu tih provokacija neke su krajiškepostrojbe poduzimale iznđačke akcije na bosanskom podruc­ju.'~ Od travnja 1789. područje gradiške pukovnije bilo je

puno vojske. Na tvrdavskim polozajima Stare Gradiške stajaloje 97 topova.'" U Okučanima je spremno čekalo 20 pontonaza Dubicu i 40 za Staru Gradišku. Poslije zauzimanja Novog iDubice, zapovjednik habsburške vojske maršal Laudon ods­lužio je zauzeti i Berbir (Bosansku Gradišku).'~

Tijekom lipnja 1789. okupio je u Okućanima svoju vojsku,s kojom je u noći 22. lipnja postavio pontonski most kod Us­koka prema utoku Vrbaške u Savu i zapoćeo opsadu Berbi­ra.'~ Dan kasnije, 23. na 24. lipnja uz pomoć Gradišcana na­

pravljen je jos jedan pontonski most kod Donje Varoš, koji jeomogućio masovniji prelazak carske vojske.'" Pod zapovjed­ništvom generala Gvozdanorića Gradiščani su osiguravali pri­jelaz ostalim snagama te bili vodici na terenu. Habsburškavo)ska postupno je pritiskala i iscrpljivala branitelje Berbira,ali se nije odvažila jurišati na bedeme. Carska vojska je 9.srpnja 1789. nakon 17-dnevne opsade osvojila Berbir."' Premaodredbama Svištovskog mira 1791. Habsburgovci su moraliPorti ponovno prepustiti Berbir, ali je to ucinjeno tek 1797.'"

'~ Sršan, Ljetopis, str. 103.'" Sršan, Ljetopis, str. 110.'~ žugaj, Stara Gradiška, 14. Pod zapovjedništvom bojnika Kovačevića prešlaje jedna satnija na bosansku stranu. Zauzeli su selo Berkso, iz kojega suOsmanlije Često napadali slavonsku stranu. Tom prilikom istakao se u bojudesetnik Blaćetić pa je s 8 vojnika zaslužio novčanu nagradu.'" A. Brlić, "Slavonska vojna krajina kao poprište vojnih događaja 1 787 — 91".Iz izvještaja bečke štampe onog vremena. GodišnjakMatice hrvatske 6, Vinkovci1968., str. 200.'~ Brlić, "Slavonska vojna krajina", str. 202. G. E. Laudon, rođen je 2. veljače1717., a umro 14. srpnja 1790. Bio je podrijetlom Litvanac. Prešao je u BeČ1 744. s Činom satnika Trenkovih pandura. Od 1 746. prem ješten je u Karlo bag,a kasnije u Bunić. Kao potpukovnik sudjelovao je u Sedmogodišnjem ratuprotiv Prusa. Brzo je napredovao u vojnoj službi, pa je ubrzo postao i general.U Austrijsk~urskom ratu 1789. zauzeo je Bosansku Dubicu, Bosanski Novi iBosansku Gradišku. Tijekom 1789. preuzeo je vodstvo glavnog stožeraaustrijske vojske od maršala Andrije Hadika. Iste godine 9. listopada prisilio jei beogradskog pašu na predaju. Laudonove operacije isticale su se odluČnošćui brzinom, što je u onom razdoblju bila prava rijetkost. Uz princa Eugena,maršal Laudon bio je najmarkantnija austrijska vojna osoba u 18. stoljeću.'~ Hadžialagić, Gradiška u prošlosti, str. SS.'" Žugaj, Stora GradiNa, str. 14.'" VaniČek, Spezialgeschichte III, str. 441.' " D. Joksimović, "Gradiška (Bosanska)". Vojna enciklopedija 3, Beograd 1972.,str. 274."' I. Buturac, "Zupe arhiđakonata Since u XVIII st." Crootia Sacro II, Zagreb1931., str. 236 i 21 &219.'" K. Draganović, "Izvješće fra Tome Ivkovića" Croatia Sacra 4, Zagreb 1934.,str. 71.; S. Pavičić, "Podrijetlo hrvatskih i srpskih naselja", Djela/AZU 47, Zagreb1953., str. 221.'" Sđan, Ljetopis, str. 109; Žugaj, Stara Gradiška, str. 22 — 23.

6. &oniski sarižostnri i crb e It 18 st.

Gradiska župa bila je tijekom 17. st. pod jurisdikcijom bo­sanskih biskupa, što dokazuju isprave od 1660., 1695. i 1772.­1775.'" Nakon oslobođenja Slavonije od osmanlijske vlasti,Gradiška je ponovno naseljena kršćanskim doseljenicima.'"Po zapisima Luke Ilića — Oriovčanina, vojnoga kapelana i zup­nika gradiške pukovnije u vrijeme rata za oslobođenje, prese­lila se nekolicina katolika iz Visokog u Bosni u Gradišku.'" Snjima je došlo i nekoliko franjevaca, koji su obavljah crkvenu

73

osi Kl a'iE: STARA GRADIŠKA U 18. STOL EćU 46-2003 59-84

Godina1 734.1 746.1 759.1 761.1 769.1 779.1 780.1781.1 785.1802.

925136714901185

1862678

1250

Stanovnika

9181058

Katolika

20 + filijale 84

458432

Pravoslavnihs filijalama 65

s filijalama 140

203224

Obitelji KuEa

208

Tablica 5.Broj stanovnika starogradiške župe i pravoslavne parohije u 18. st.Izvor: Vaniček, Spezialgeschichte II, 296; Engel, "Opis Kraljevine Slavonije", 187; ćelap, "Gradiška", 19 — 21.

službu. Donacijom gradiskog zapovjednika Ivana Makara po­čela je gradnja franjevacke rezidencije, koja je 1705. proglađenasamostanom. Tada je taj objekt imao jedno krilo s jedanaestprostorija. Uz samostan je bila izgrađena i drvena crkva. Sa­mostan nije imao dvoriste zbog skućenog prostora u tvrđavi,a vrt su obrađivali izvan tvrđavskih bedema. U samostanu ježivjelo i radilo dvanaest franjevaca. Stari samostan vidljiv jena planovima iz 1715.i 1725.

Franjevački gvardijani sa svojim pomoćnicima upravljalisu gradiškom župom sve do kraja 18. st. Najveći opseg župaje imala 1730., kada je obuhvaćala sela: Bogićevce, Mackovac,Poljane i Dragalić."" Zbog tog se povecavanja ili smanjivanjaopsega broj katolika starogradiske župe često mijenjao. U po­rastu je bio sve do 1761. (1862), ali se sustavnim raseljavanjemstanovništva iz tvrđave 1769. broj katolika smanjio gotovo zatrećinu (678). Početkom osamdesetih godina 18. st. došlo jedo povećanja broja katolik (925), a već sredinom toga deset­ljeća broj katolika je udvostrucen (1.490). Broj vjernika staro­gradiške pravoslavne parohije također je oscilirao, ali nestoravnomjernije. U prvoj polovici 18. st. broj pravoslavnih nijeprelazio stotinu, a u drugoj polovici (1781.) iseljavanjem i do­seljavanjem broj je pravoslavnih porastao gotovo tri i pol puta(458).

Katolička crkva je pru put ucrtana ispred samostana naplanu iz 1732."' Drvena zupna crkva sv. Mihaela Arkanđelaimala je četiri oltara, troja vrata, osam prozora te drveni toranjs križem i četiri zvona.'" U središtu glavnog oltara stajala jevelika slika s likovima sv. Mihaela Arkanđela, njemu zdesnasv. Stjepana, slijeva sv. Nikole, te po~iše njih B.D. Marije, kojukruni Presveto Trojstvo. Iznad te slike nalazio se kip VječnogOca, a sa strane kipovi sv. Franje, sv. Bernarda, sv. Nikole, sv.

Ljudevita, sv. Klare i sv. Helene. U sredini oltara nalazio sesrebrni kriz. Pobočni novi oltar Blazene Djevice Marije po­dignut je 1730. Ostali pobočni oltari bili su posvećeni: sv. An­tunu Padovanskom i sv. Nikoli. Crkva nije imala sakristije(crkveno ruho cuvalo se u velikom ormaru kraj glavnog olta­ra), ni posebnog baptisterija (blagoslovljena voda iz jedne po­sude sluzila je kako za krštenje tako i za sve ostale crkveneobrede).

U gradiškom su samostanu u jeku epidemije kuge u Slavo­niji 1739. pastoralnu sluzbu obavljala dvojica brodskih pro­fesora franjevac Blaž Šimić (sesti po redu profesor visokefilozofske čkole u Brodu), koji je dijeleći sakramente zaraze­nima i sam obolio od kuge i umro u Staroj Gradiški, a njegovje nasljednik Antun Žderić umro je iznenada 1738.'"

Godine 1769. izgrađen je novi franjevacki samostan (imaoje 20 prostorija, zajedničku blagovaonicu, kuhinju i podrum)na lokaciji prema planu iz 1765.'" Nekoliko godina nakonzavršetka samostana 1776. okončani su i građevinski radovina samostanskoj crkvi sv. Mihovila (glavni oltar i sakristijazavršno su oblikovani 1782.). Crkva je bila nadsvođena, imalaje toranj sa satom, zidani kor poduprt stupo>ima i na njemumale orgulje."' Novu cr&m posvećenu sv. Nikoli izgradili su1780. i pravoslavni vjernici.'­"' Prema podacima bivše gradiške

zatvorske uprave u hrđavi 1960. više nije bilo baroknih crkvi(katolicke i pravoslavne) ni njihova inventara.'-"' Iako je to pri­licno neodredeno formulirana konstatacija, danas se ipak znada su komunisticke vlasti zapovjedile rušenje katoličke i pra­voslavne crkve te franjevackog samostana u Staroj Gradiski.'-'"

Ubrzo nakon sto je hrđava posve predana vojsci raspuštenje i franjevački samostan, a fratri su preseljeni u Cernik. Fra­n jevacki samostan ukinut je 1787. Kraljeva odluka o ukinuću

74

osi Kl'a'ić: STARA GRADIŠKA U 18. STOL EćU 46 — 2003 59-84

gih samostana.'-'" Nakon toga u samostan je usIa 1 ojska. Sa­

mostanski kompleks preuređen je kao casnicki paviljon, a sa­nlostansk;I clkv;I u g;11 nlzonsktl clkvLI. ' Posllle ukinuća sa­mostana trojica spomenutih duhovnika vodili su crkvene po­slove sve do 1791. Te godine preseljen je posljednji sanlostanskifratar T. t'arsić u Uskoke, u novoizgrađeni zupni dvor.'-"'

javno je proćitalra u građiskonl samostanu. Franjevci su i inaće,prema podacima Spomenice zupe Stara Građiska, bili duznipl oćlttltl I I astulntlćltl svollnl vlel nlclnla, građaninla I vojnl­cinla, sve obavijesti i zapovijedi vojnoga karaktera.'-" Ostala

su samo tri redovnika lvojni kapelan Filip Szabo, upraviteljsmanjene zupe fra Tonla t'arsić i kapelan Paskt al l>'ermann),dok su samostanske stvari bilerazdijeljene parđijanima dru­

18. st. koji se nalaze u fondu Slavonske generalkomande nepotpuni, na temeljucrkvenih popisa moguće je nešto određenije, pratiti broj stanovnika (katolikai pravoslavnih) u Staroj Gradiski. Ipak, iz ovih popisa stanovnika starogradiškežupe i pravoslavne parohije tesko je utvrditi koliko je tocno stanovnika otpadalona naselje u tvrđavi.'" Horvat, Matejćić, Prijatelj, Barok u Hrvatskoj, str. 314.'-'"Žugaj, Stara Cradiska, str. 37. U razdoblju poslije II. svj. rata u Staroj Gradiskibilo je zatoćeno na desetke katoličkih svecenika i franjevaca. Upravo je njimauprava zatvora zapovjedila rusenje starogradiskih sakralnih objekata.'" Žugaj, Stara Cradiska, str. 27.'" Ilić — Oriovćanin, "Stara Gradiska", str. 469. U gradiskom samostanu postojalaje knjiznica s cetiri odjela: Latinske, Ilirske, Njemacke i Talijanske knjige. Prvipoznati knjižnićar bio je fra. josip Ljubić.'" KAW KS Alt Gradisca Inland C Vll, Nr. 24. Plan je iz 1790. Legenda sadržiopširne podatke o tvrđavskim objektima.'" Ilić — Oriovčanin, Lovorike, str. 79.

'" Buturac, "Župe arhiđakonata Since", str. 236."' Plan KAW KS Alt Gradiska Inl. C Vll, Nr. 9."' Buturac, "Župe arhiđakonata Since", str. 236.'" F. E. Hoško, Franjevaćka visoka filozofska škola u Slavonskom Brodu". Novaet vetera 2, Sarajevo 1977., str. 77-78.'-" ilić — Oriovčanin, "Stara Gradiška", str. 469. Pozivajući se na Catalogus Provin.s. Ioannisa a Capistrana, str. 85., Ilić kaze da su franjevci izgradili gradiškisamostan -sa dvadeset sobah i druzimi potrebitimi prigradami" "poslije god.1765"; KAW KS Alt Gradiska lnl. C Vll, Nr. 54 iz 1768 /69.; KAW KS Alt GradiskaInl. C Vll, Nr. 56 iz 1778; Hadzialagić, Cradiska u prosiosti, str. 67. Dimenzijecrkve iznosile su; duzina oko 22 m, širina oko 12 m, a visina oko 8 m.'-" Buturac, "Zupe arhiđakonata Since", str. 236. U crkvi su 1804. uz glavnipostojala dva poboćna oltara: sv. Antuna Padovanskog i B. D. Marije, a 1841.tri pobocna: sv. Ivana Nepomuka, sv. Antuna Padovanskog i sv. FranjeSerafskog.'-'-' ćelap, "Gradiska", str. 19 — 21. Budući da su državni popisi stanovništva za

75

osi Kl'a'ić: STARA GRADIŠKA U 18. STOL EćU 46 — 2003 59-84

/~ CC nk

kučan • V • , •Gornll '))č)2)'

• , l + ' u)alata I, • ­

POn C rk,llr)e

Gradl)ka Kape 1• / • l• l u pmk Opit1~ nec I

•/ /

Kl p nl C 1/

• ~+g ) Qg@f+Oćn))A 8

/Jč I D)sC a

)

) )

I 1 ) )

1

1

I I )

I) I

2 )

I 1 2

I' I

r

a. 1 .

)I

I

k I I

)) ) )

)I

I

II

I

I

) )

2 ))

) I

I

I

• 1) čccla' f

1. Stara Cradiška, općinsko mjesto.Karta općinskih mjestaBrodsko — posavske županije.

2. Stara Cradiška, tlocrt utvrde oko1700. Bosna, Hrvatska, Hercegovina.2emjlovidi, vedute, crteži i zabijleškegrofa Luigija Ferdinanda Marisiglijakrajem XV/L st. Priredio: HamdijaHaj darhodžić, 2agreb 1996., str. 80.

3. Tlocrt Stare Gradiške. KriegsarchivWien (KA W), Kartensammlung (KS)B — IX — C — 832. S Mullerove kartehabsburš ko-osmanskog graničnogpodručja u Posavjlu.

I

osi Kl a ić: STARA GRADlšKA U 18. STOL EćU 46-2003 59-84

I I

ta'~~I I

~

l

Jg Q.~ ( I

Mi i <,i/i~

// ' / //

1~ ' Q.

L •

/ Lile ~ ~l >- 4 i

4. Plan utvrde u Staroj Cradiški. KAWKS Inland C V/I, Nr. 6, 1715.

5. Plan tvrđave Stara Cradiška. KAW KSInland C V/I, Nr. 7, 1725.

6. Plan tvrđave Stara Cradiška. KAW KSInland C Vll, Nr. 8, 1729.

'.pšš • I.

rst.wp tw,p hal7>FI W š M

l~,

osi Kl a ić: STARA GRADIŠKA U 18. STOL EćU 46- 2003 59-84

ć; La

. ++~~~žćL

slšćć m

N

L J U +~

c j) Q

- 'M k.~iščJg,j 4,@ćc

M :+

ć. •I

c

• a

'f 'ćc

ćt

7. Plan tvrđave Stara Gradiška. KA W KSlnland C V/I, Nr. 9, 1732.

8. Plan tvrđave Stara Gradiška. KA W KSlnland C V/I, Nr. 10, 1739.

9. Plan tvrđave Stara Gradiška. KAW KSlnland C Vll, Nr. 11, 1750.

423M

78

46-2003 59-84osi KI'a'ić: STARA GRADIŠKA U 18. STOL EćU

r

:%' •' • 7

l~ • • • &~: 3 ( :.

10

~ O

8 • • I '

• 8• :k

o

A f• /

I • • , ./• • •

t • ai • • • : • P • .~ •12a • • I • • • • p • ~

»' • . • 4 . 4 V — • w A • • +I • • g 4 ('+ • ' ž •f-. • •• K

• • • • • ' m ~ . J .»

t,::. '

. i

10. Plan tvrđave Stara Gradiška.KA W KS lnland C Vll, Nr. 40, 1762.

11. Plan tvrđave Stara Gradiška.KA W KS lnland C V/I, Nr. 4 1, 1762./63. • , •

• W

(~ •

+)

1M ~ ~ Ig12. Plan tvrđave Stara Gradiška.KA W KS lnland C V/I, Nr. 42, 1763.

79

osi KI'a'ić: STARA GRADIšKA U 18. STOL EćU 46-2003 59-84

I~'.r-i+I

f ~ iA

n

/ '>I

š

r)

13

14

15

13. Plan tvrđave Stara Cradiška. KAW KSInland C V/I, Nr. 45, 1764.

14. Plan tvrđave Stara Cradiška. KAW KSInland C V/I, Nr. 46, 1764.

15. Plan tvrđave Stara Cradiška. KAW KSInland C V/I, Nr. 12, 1764./65.

80

46-2003 59-84osi Kl a ić: STARA GRADIŠKA U 18. STOL EćU

• l •

a — P

17

18

'i,':

QJ~Q J — ie r~~

16. Profili djelova tvrđave u StarojCradiški. KAW KS lnland C V/I, Nr.12, 1765.

17. Plan tvrđave Stara Cradiška.KA W KS lnland C Vll, Nr. 36, 1765.

18. Plan tvrđave Stara Cradiška.KAWKS Inland C Vll, Nr. 50, 1765./66.

q3 I '• IZc • I

• • M ' • • .

81

osi Kl'a'ić: STARA CRADIŠKA U 18. STOL EćU 46-2003 59-84

,>.I :/.>/.r/>/.> /. • •

. • J~y Jg.-15

• /

yW

4-' •

I •

. Ae- š4 • >

L

/ -'>ke ~ ~~đ

' , • . W

20

21) .C/>> • ••, . >./. • ../. / >4 • ~ ~ , / ! n /. l / ' . .

/ • ' • UW • • .+ A š l 4 '. / • w/ / . / U U • U / / . • •

"m / k / r > v ~ r

/>. . W W ' .W • 'W 5 • & . W W 'T

W • & • . M y ~ • W • •

/ I • • :.' • >>l • . • . : . ' '>>t ~ W

sš •

/> • >. • J• N IUW

4. '

»šL ~ ~ ~ • A

~ • • / "

" v . J"

W ' ~ . / ~ .W W W

• • I • > >/J • > •

19. Plan tvrđave StaraCradiška. KA W KS Inland CV/I, Nr. 38, 1767.

20. Akvarelirani crtež tvrđaveu Bosanskoj Cradiški. KAlš' KSInland C Vll, Nr. 15, 1771.

21. Plan tvrđave BosanskaCradiška. KALV KS Inland CV/I, Nr. 53, 1771.

-c.M82

46-2003 59-84osi KI a'IE: STARA GRADIŠKA U 18. STOL EćU

cX~n r

„L

23

22. Plan tvrđave Stara Cradiška. KAW KSlnland ć Vll, Nr. 61, 1771.

23. Plan tvrđava u Staroj i BosanskojCradiški. KA W KS Inland ć V/I, Nr. 16,1774.

24. Franjevački samostan i crkva sv.Mihovila u Staroj Cradiški. VjekoslavŽugal',Stara Cradiška, Zagreb 1997., str. 118.

83

osi Kl a'ić: STARA GRADIŠKA U 18. STOL EćU 46 — 2003 59-84

Josip Kljajić

Stara Cradiška in the 18"' century

This study deals with fortifications and urban development of the Slavonian Sava river settlement ofStara Gradiška in the 18'" century. It includes an analysis of building plans and cartographic material,and interpretations of records and existing literature.

At the end of the 17'" and the beginning of the 18'" century, this portion of the Sava river valley wasthe center stage of the confrontation between the Habsburg and Ottoman empires. As the Sava was apolitical border between the two superpowers, the Slavonian bank was well protected by individualtowers ("čardaks") and fortresses.

The Treaty of Srijemski Karlovci (1699) allowed for repairing old existing fortresses, but it forbadebuilding new ones. The fortress of Stara Gradiška — a square fort (" kaštel" ) and the triangular wallsaround the settlement were not up to date any more, but they kept being repaired and maintained,due to the lack of funds, for another quarter of a century. The building of a new fortress was initiated in1 725. The plan from that year provides for three urban development phases important for understandinghow the old pre — Ottoman building grew into a Baroque fortress. The old urban core was only partiallyincluded into the newly designed fortress. A completely new, more spacious fortress was designed,resulting in a thorough urban reconstruction of Stara Gradiška.

The massive fortress ramparts were built on a new, larger scale and they cut into the urban texture ofthe town. This called for destruction of many homes and other buildings. The Baroque urban schemecompletely replaced the earlier building heritage. Thanks to a thorough reconstruction in the 1760ties,Stara Gradiška acquired new urban elements: public buildings, the city magistrate office, new streetssystem, a new city square, new churches (Catholic and Orthodox), a Franciscan monastery, and a newfortification ring with five gates.

constantly tried to push the civilians out of the fortress. Thanks to the "Eastern Policy" of Joseph II, themilitary was given an opportunity to move out the entire civilian population, and to turn the fortressexclusively to soldiers.

Whereas in Europe and elsewhere in the World small cities and semi-urban agglomerations underwenttheir life crises due to the population structure changes caused by the Industrial Revolution, StaraGradiška was emptied of its civilian population by a decision of the Habsburg military administration atthe end of the 18'" century. For the city it was a social and urban catastrophe, from which it neverrecovered. Stara Gradiška was both literally and symbolically turned from a civilian settlement into a"military fortress." By elimination of urban functions and by expulsion of the civilians, it was turned intobarracks surrounded by walls, and, later, into a military prison.

The undemocratic regimes of the 20'" century used the fortress of Stara Gradiška as a civilian prison— primarily for political dissidents, but also for other categories of inmates. In the course of the 19'" andthe 20'" century (1920 — 1950, 1991 — 1995) the entire architectural heritage was cancelled out either bynew construction or by systematic destruction of historie military, civilian, or religious buildings.

The military engineers had little understanding for the needs of the civil population, and they