1

ADRESA

Braće Radić 147, 44324 JasenovacSisačko-moslavačka županija

LJETNO RADNO VRIJEMEponedjeljak - petak: 9 - 17 h subota i nedjelja: 10 - 16 h

ZIMSKO RADNO VRIJEMEponedjeljak - petak: 10 - 16 h subota i nedjelja: zatvoreno

T 044/672-319F 044/672-319

MUZEJSKA TRGOVINA

muzej prodaje knjige i ostala izdanja koja tiska Spomen-područje JasenovacSTRUČNO VODSTVO

vodstvo je potrebno rezervirati na tel. 044/672-319

obuhvaća obilazak prostora bivšeg logora Jasenovac i Memorijalnog muzeja

jezik: hrvatski, engleski

cijena (po grupi): 200 kn

stručno vodstvo besplatno je za školske i umirovljeničke grupe

ULAZ BESPLATAN

2 3

Godišnjak Spomen-područja JasenovacGodina I., broj 1., svibanj 2020.

Izdavač:Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac

Za izdavača:Ivo Pejaković

Glavne i odgovorne urednice:Martina Barešić i Ines Sogonić

Tekstovi:Andriana Benčić Kužnar, Aneta Vladimirov, Đorđe Mihovilović, Ines Sogonić, Ivo Pejaković, Marijana Čevizović, Martina Barešić

Lektura:Kristina Dilica

Prijelom i grafička priprema:SCHITZMITZ

Fotografija na naslovnici:Damil Kalogjera

Adresa uredništva:Javna ustanova Spomen-područje JasenovacBraće Radić 14744324 Jasenovac

Sadržaj

Riječ ravnatelja 4

O godišnjaku 5

Spomen-područje Jasenovac 6

Posjetitelji u 2019. 9

Zbirke Memorijalnog muzeja Jasenovac 10

Akvizicija: ostavština Jakova Dugandžića 11

Edukacija u Spomen-području Jasenovac 18 Obrazovni centar Spomen područja Jasenovac 18 Erasmus+ projekt „My skills, my future“ 21 Studijsko putovanje – sjećanje na Nadu Dimić 23 Međunarodni seminar o kulturi sjećanja 25 3D rekonstrukcija logora Jasenovac 26 Projekt Šafran 37

Spomen na žrtve logora Jasenovac 58

Otpor u logorima Jasenovac i Stara Gradiška 62

Izdanja Spomen-područja Jasenovac 80

In memoriam 84

Iz knjige dojmova 90

4 5

Riječ ravnatelja

Poštovani čitatelji,

pred Vama se nalazi prvi broj časopisa „Godišnjak“ Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac koji Vam sa zadovoljstvom možemo predstaviti. Časopis je zamišljen kao projekt kojim bi se na bolji način predstavio rad Spomen-područja Jasenovac te uspostavio kontakt s posjetiteljima i zainteresiranom javnošću. Spomen-područje Jasenovac uspostavljeno je kao javna ustanova 1968. godine na prijedlog Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata Socijalističke Republike Hrvatske „radi očuvanja trajne uspomene na žrtve fašističkog terora i borce Narodnooslobodilačkog rata stradale u Drugom svjetskom ratu u koncentracijskim logorima Jasenovac i Stara Gradiška, kao i radi očuvanja tekovina antifašizma“.Ustaški koncentracijski logor Jasenovac, za vrijeme svog fukcioniranja od kolovoza 1941. do travnja 1945. godine bio je mjesto masovnih likvidacija zatočenika koji su bili deportirani u logor na osnovu rasnih zakona i ideologije ustaškog režima. Kao najveći logor na teritoriju Nezavisne Države Hrvatske, logor Jasenovac bio je mjesto genocida nad Srbima i Romima, holokausta nad Židovima te zločina protiv čovječnosti počinjenih nad Hrvatima, Bošnjacima, Slovencima te pripadnicima ostalih etničkih grupa, koji se nisu slagali s rasnom politikom ustaškog pokreta.Kroz svoju muzejsku, izdavačku i obrazovnu djelatnost te kroz međunarodnu suradnju, Spomen-područje Jasenovac čuva uspomenu na žrtve logora. U godini u kojoj se obilježava 75 godina od završetka Drugog svjetskog rata te oslobođanja mnogih logora u Europi, uključujući i logora Jasenovac, izdavanje prvog broja ovog časopisa je još jedan prilog tome. No širenje pandemije korona virusa dovelo je do toga da su sve ove godišnjice obilježene u specifičnim okolnostima, pa tako i obilježavanje 75. godišnjice proboja posljednih zatočenika iz logora Jasenovac. U takvim okolnostima pripremano je i izdavanje prvog broja ovog časopisa.U prošlosti je Spomen-područje Jasenovac već izdavalo serijsku publikaciju „Poruke“ koja je izlazila u razdoblju od 1970. do 1986. godine. Publikacija je pratila rad Spomen-područja te donosila teme iz povijesti logora. Nadamo se da će ovaj časopis koji se nalazi pred Vama u ovom i sljedećim brojevima također privući pažnju čitatelja.Na kraju, iskoristio bih ovu priliku i da se zahvalim svima onima koji su sudjelovali u stvaranju ovog prvog broja časopisa te su tako pridonijeli u realizaciji ovog projekta.

Ivo Pejaković, ravnatelj

O godišnjaku

Godišnjak Spomen-područja Jasenovac je novi projekt JUSP Jasenovac pokrenut od strane zaposlenika ustanove, s ciljem da se javnosti predstavi rad ustanove u protekloj, 2019. godini. Godišnjak je zamišljen kao pregled djelatnosti Spomen-područja Jasenovac, s osvrtom na muzejske zbirke, tiskana izdanja, broj posjetitelja u protekloj godini, znanstvenu i edukativnu djelatnost, suradnju sa školama, udrugama, organizacijama te komemorativne svečanosti u spomen na žrtve koncentracijskog logora Jasenovac. U godišnjaku je predstavljen jedan od dugogodišnjih edukativnih projekata Spomen-područja Jasenovac, Projekt Šafran. Radi se o suradnji Spomen-područja s Holocaust Education Trust Ireland koja je započela 2009. godine. U razdoblju od deset godina koliko se projekt provodi, uključeno je više od 120 hrvatskih škola. Stoga smo putem tekstualnih i vizualnih materijala koje su nam škole poslale, predstavili neke od njihovih aktivnosti vezanih za Projekt Šafran. Godinu 2019. obilježilo je i predstavljanje međunarodnog projekta 3D rekonstrukcije logora Jasenovac. Vizualna rekonstrukcija logora rezultat je interdisciplinarnih istraživanja i nastala je u okviru paneuropskog projekta „Accessing Campscapes: Inclusive Strategies for Using European Conflicted Heritage“. O svim fazama projekta i njegovim tehnološkim i metodološkim inovacijama pisala je jedna od suradnica na projektu, kustosica Andriana Benčić Kužnar. U godini publiciranja godišnjaka obilježava se 75. godišnjica od završetka Drugog svjetskog rata i oslobođenja nacističkih logora i logora njihovih kolaboracionista. Tim povodom, dotaknuli smo se važne teme otpora u jasenovačkim logorima koji je bio organiziran i individualan. Vrste otpora u jasenovačkim logorima, ponajprije otpora prema dehumanizaciji, prikazani su pomoću svjedočanstava preživjelih logoraša i dijelova muzejskog fundusa koji otkrivaju razne situacije iz logorske svakodnevice i izbore s kojima su zatočenici bili suočeni. Na posljednjim stranicama godišnjaka nalaze se In memoriam tekstovi kojima se sjećamo onih koji su nam svjedočili o užasima koncentracijskih logora te poruke posjetitelja ispisane u muzejskoj knjizi dojmova koje se mogu svesti na zajednički univerzalni princip - da se ne ponovi i ne zaboravi.

Martina Barešić i Ines Sogonić

6 7

Spomenik Cvijet posvećen žrtvama koje su stradale od strane ustaša u koncentracijskom logoru Jasenovac tijekom Drugog svjetskog rata, 745:JSV 1/10 U; fotografija Damila Kalogjere, 2006.

Na mjestu bivšeg koncentracijskog logora, 22 godine nakon Drugog svjetskog rata osnovana je Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac (JUSP Jasenovac) kao mjesto sjećanja na žrtve fašističkog režima Nezavisne države Hrvatske. Koncentracijski logor Jasenovac djelovao je od 1941. do 1945. godine kao mjesto zatočenja, prisilnog rada i likvidacija velikog broja Srba, Židova, Roma i Hrvata. Koncentracijski logor Jasenovac sastojao se od nekoliko logorskih jedinica osnovanih u kratkim

Spomen-područje Jasenovac

vremenskim razmacima: logor I Krapje, logor II Bročice, logor III Ciglana i radna grupa Kožara (logor IV) u Jasenovcu te logor V u Staroj Gradišci. Osim ovih logorskih jedinica postojale su logorske ekonomije na koje su zatočenici vođeni na prisilni rad. Spomen-područje Jasenovac osnovano je sa zadaćom da prikuplja, stručno obrađuje i prezentira muzejsku i arhivsku građu o ustaškom koncentracijskom logoru Jasenovac, da skrbi o spomeničkim prostorima bivših ustaških logora i masovnim grobnicama, da na istini o jasenovačkim logorima i njegovim stradalnicima obrazuje mlade poštivanju različitosti među ljudima. Spomen-područje sastoji se od brojnih autentičnih lokaliteta i objekata, spomen obilježja, povijesnih i kulturnih spomenika, prostornih, arhitektonskih, skulpturalnih i hortikulturnih rješenja, a prostire se na 210 kvadratnih kilometara. Spomen-područje Jasenovac brine se o sačuvanome autentičnom logorskom objektu Kula i logorskom groblju u Staroj Gradišci, o romskom groblju u Uštici te o masovnim grobnicama u Krapju, Mlaci i Jablancu. Važan dio Spomen-područja Jasenovac je Memorijalni muzej sa svojim stalnim postavom. Osim memorijalne uloge muzeja i postava, nameću se jednako tako važne - znanstvena i edukativna uloga. Muzej osim stalnog postava ima zadaću pružanja usluga i informacija svim zainteresiranim strankama, pa je tako javnosti dostupna knjižnica sa stručnom literaturom o Jasenovcu i arhiv JUSP-a.

Prostor za privremene izložbe ispred ulaza u Memorijalni muzej Jasenovac

8 9

Djelatnost Spomen-područja Jasenovac obuhvaća i suradnju s preživjelim zatočenicama i zatočenicima, obrazovanje, projekte, izložbene i izdavačke djelatnosti te organiziranje komemoracija u počast jasenovačkim žrtvama. Spomen-područje Jasenovac, zajedno s Memorijalnim muzejom, službeno je otvoreno 4. srpnja 1968. godine. Od njegova osnutka, smisao postojanja JUSP Jasenovac jest u odavanju počasti i čuvanju uspomena na sve žrtve koncentracijskog logora Jasenovac i osuda svih motiva formiranja ovog logora i počinjenih zločina.

Unutrašnjost Memorijalnog muzeja Jasenovac

Posjetitelji u 2019.

Spomen-područje Jasenovac u 2019. godini posjetilo je ukupno 16 476 posjetitelja. Od tog broja, ukupno 8 490 posjetitelja bilo je iz Hrvatske, a 7 986 iz stranih država. Ukupan broj organiziranih grupa koje su posjetile Spomen-područje Jasenovac bio je 121. Od tog broja, 33 organizirane grupe bile su iz Hrvatske, a 88 grupa iz stranih država. Što se tiče stranih država iz kojih su dolazile organizirane grupe, najviše ih je bilo iz Slovenije (19), Italije (17), SAD-a (12), Srbije (10) i Bosne i Hercegovine (7).Ukupan broj školskih grupa iz Hrvatske koje su posjetile Spomen-područje Jasenovac bio je 17. Od tog broja, 11 grupa bilo je iz osnovnih škola, a 6 iz srednjih škola. Uz to, Spomen-područje Jasenovac posjetile su 23 školske grupe iz stranih država, od toga najviše iz Italije (12).

Posjetitelji na Spomen-području Jasenovac, 2019.

10 11

Prema definiciji muzeologa Ive Maroevića, muzejski predmeti su predmeti baštine izdvojeni iz svoje realnosti kako bi u novoj muzejskoj stvarnosti bili dokumentom stvarnosti iz koje su izdvojeni. Predmeti baštine su realni predmeti, opipljivi i materijalni dokumenti okoline u kojoj su nastali i živjeli. Muzejske zbirke odraz su vizije i misije muzeja. U svom poslanju, Spomen-područje Jasenovac obvezalo se „dostojno predstavljati i prezentirati JUSP Jasenovac vodećim memorijalom u regiji koji svojim djelovanjem (izložbama, obrazovnim i znanstvenim radom i projektima) odaje počast stradalima u koncentracijskim logorima Jasenovac i Stara Gradiška, razvijati empatiju prema žrtvama i promovirati aktivnu edukaciju kojom se osuđuje svaka vrsta zločina, nasilja i nesnošljivosti među ljudima.“Spomen-područje Jasenovac nastoji za svoje zbirke prvenstveno prikupiti osobne predmete, dokumente i fotografije koji su pripadali (stradalim ili preživjelim) zatočenicima logora Jasenovac i Stara Gradiška, te potaknuti preživjele zatočenike ili članove obitelji ubijenih ili umrlih zatočenika da ostave pismeni ili audiovizualni trag o svojoj priči. Muzejska građa prikupljana je kroz donacije pojedinaca koji su preživjeli logor Jasenovac ili članova obitelji žrtava, otkupom od domaćih i inozemnih institucija, arheološkim iskapanjima i terenskim istraživanjima itd. Osim predmeta povezanih sa žrtvama logora, zbirke sačinjavaju dokumenti i fotografije koji svjedoče o brutalnosti ustaškog režima i zločinima počinjenim u koncentracijskom logoru Jasenovac. U dokumente baštine i muzejsku građu možemo ubrojiti i spomenike kulture koji itekako predstavljaju prošlost neke sredine i društvenih promjena. Tako je spomenik sam po sebi i medij i poruka, jer on, osim vremenskih i prostornih informacija, prenosi informacije o značenju, funkciji, materijalu i obliku vlastitog trajanja. Sudeći prema navedenom, muzejski predmeti u bilo kojem obliku su temelji glavna sastavnica muzejskog zbirnog fonda, bez obzira nalaze li se oni u muzeju ili negdje izvan njega ili su sami po sebi dokument baštine.Osim zbirki, Memorijalni muzej Jasenovac raspolaže vlastitim arhivom koji svojim sadržajem nadopunjava zbirke, a čine ga kopije preko 5000 dokumenata iz srodnih muzejskih i arhivskih institucija, te privatnih zbirki. Obuhvaća dokumente sa saslušanja ustaških zločinaca, svjedočenja bivših zatočenika i obitelji žrtava, transportne liste, zakonske odredbe ustaških vlasti, popise ubijenih u ustaškim logorima Jasenovac i Stara Gradiška, molbe za otpust iz logora itd.

ZbirkeMemorijalnog

muzeja Jasenovac

Donacija Bogdana Bogdanovića (povijesna, umjetnička)

Bogdan Bogdanović prilikom posjeta Spomen-području Jasenovac, 2001.

Skica spomenika Cvijet

Zbirka crteža i skica spomenika Cvijet koje je muzeju donirao autor spomenika, arhitekt Bogdan Bogdanović. Sastoji se 282 skice arhitektonskog rješenja spomenika Cvijet, a od kojih je dio objavljen u publikaciji „Geneza cvijeta“ u izdanju JUSP Jasenovac.

12 13

Zbirka dokumenata (memorijalna, povijesna)

Logorska dopisna karta koju je Baldo Bodulić iz logora Stara Gradiška uputio Jeli Rudenjak u Dubrovnik, 3. siječnja 1944. Baldo Bodulić je iz logora Stara Gradiška deportiran na prisilni rad u Treći Reich, 745:JSV 28/07 D

Zbirka velikim dijelom obuhvaća korespondenciju zatočenika koncentracijskih logora Jasenovac i Stara Gradiška s obiteljima, tj. logorske povratne karte koje su bile cenzurirane i ograničene na 25 riječi po dopisnici. Vrijedan dio zbirke su i pisma Ivice Sabljaka, člana tajne logorske partijske organizacije, koja su pisana nevidljivom tintom, a pomoću kojih je logorska organizacija stupila u kontakt s partizanskim odredima izvan logora. Dio logorskih povratnih karti i pisma Ivice Sabljaka objavljeni su u publikaciji „Jedinomoje i ostali! Pisma iz logora“ autorice Maje Kućan. Zbirka sadrži još i osobne dokumente zatočenika te dokumente iz povijesti mjesta Jasenovac.

Zbirka fotografija (biografska, memorijalna, povijesna)

Kolona staraca, žena i djece s Kozare koju domobrani sprovode u jedan od logora na području NDH u ljeto 1942. godine, 745:JSV 1390/07 FR

Zbirka obuhvaća oko 1800 fotografija, od kojih su velik broj fotografije zatočenika logora Jasenovac i Stara Gradiška u različitim periodima, najčešće izrađene prije razdoblja Drugog svjetskog rata. U zbirci su još i fotografije ustaša, fotografije iz vremena postojanja logora te fotografije Zemaljske komisije za ispitivanje zločina okupatora i njihovih pomagača koja je prva izradila fotografije logora Jasenovac nakon oslobođenja. Fotografije razrušenog i uništenog logora Jasenovac prikupio je i objavio viši kustos Đorđe Mihovilović u knjizi „Jasenovac 1945. – 1947.“

14 15

Zbirka predmeta (arheološka, dokumentarna, memorijalna, povijesna)

Zbirka trodimenzionalnih predmeta čija je povijest na neki način povezana s koncentracijskim logorom Jasenovac te zatočenicima logora. Sastoji se od osobnih predmeta zatočenika i zatočenica prikupljenih iskopavanjima masovnih grobnica, velikog broja metalnih predmeta, umjetničkih izvedbi nastalih u logoru te predmeta ustaške provenijencije.

Tabakera za cigarete koja je pripadala preživjelom zatočeniku logora Jasenovac dr. Nikoli Nikoliću, 745:JSV 3032/12 P

Okovi za noge koje su u logoru nosili zatočenici, 745:JSV 187/09 P

Zbirka umjetnina (memorijalna, umjetnička)

Spomenik Cvijet posvećen žrtvama koje su stradale od strane ustaša u koncentracijskom logoru Jasenovac tijekom Drugog svjetskog rata, 745:JSV 1/10 U; fotografija Damila Kalogjere, 2006.

Brončana skulptura u obliku ovalne latice cvijeta, na čijoj je površini reljefno prikazan izgled spomeničkog područja, s humcima i udubljenjima u zemlji koje označavaju položaj logorskih građevina, jezerima i spomenikom Cvijet autora Bogdana Bogdanovića, 745:JSV 3/10 U

Zbirka obuhvaća deset umjetničkih izvedbi koje su dio Spomen-područja Jasenovac: spomenik Cvijet autora Bogdana Bogdanovića, spomenike na lokalitetima bivših logora, spomen-ploče postavljene ispod memorijalnog drveća, slike, grafike, skulpture.

16 17

Jedna od temeljnih muzejskih zadaća je prikupljanje novih predmeta koji će obogatiti postojeće muzejske zbirke. Stoga je od posebnog značenja akvizicija koju je Spomen-područje Jasenovac u 2019. godini primilo od gospođe Vedrane Miholić, unuke narodnog heroja Jakova Dugandžića. Radi se o ukupno 135 predmeta, dokumenata i fotografija iz ostavštine Jakova Dugandžića, koji su do sada bili čuvani u obiteljskoj arhivi.

Jakov Dugandžić rođen je u Čitluku 1. prosinca 1905. godine. U Čitluku je živio do 1930. godine kada je otišao u Zagreb i tamo se zaposlio u ZET-u kao vozač tramvaja. Tu je došao u kontakt s kolegama lijevih političkih pogleda, kojima je i sam pristupio. U političkom životu je bio vrlo aktivan, a postaje i postaje član Komunističke partije Jugoslavije. U svibnju 1935. bio je uhićen pod optužbom da se ogriješio o Zakon o zaštiti države, ali po izlasku iz zatvora s još većim žarom pristupao je političkom organiziranju radnika. Sudjelovao je u radničkim demonstracijama, a 1940. godine organizirao je prvomajski štrajk i potpunu obustavu prometa. Iz tog razloga je zajedno s kolegama upućen na prisilni boravak u logor Lepoglava. Okupacija zemlje i proglašenje Nezavisne Države Hrvatske zatekla ga je u Zagrebu gdje je po izlasku iz Lepoglave nastavio rad u ilegalnosti. Radio je na povezivanju i učvršćenju organizacije KPJ i pripremama za ustanak protiv nove vlasti.Jakov Dugandžić

Bio je jedna od veza preko koje su članovi Partije odlazili iz okupiranog Zagreba na teren zbog učešća u oružanim akcijama. Prilikom odlaska na izvršenje partijskog zadatka, prepoznat je od jednog ustaše u Frankopanskoj ulici 31. rujna 1941. godine, pa ponovno biva uhićen. U svibnju 1942. upućen je u logor Stara Gradiška. U srpnju 1942., zajedno s još četrdeset i pet zatočenika zatvoren je u Ćeliju smrti gdje je u konačnici i ubijen.Narodnim herojem proglašen je 27. studenog 1953. godine.

Akvizicija: ostavštinaJakova Dugandžića

Gusle Jakova Dugandžića, donacija Vedrane Miholić

Knjižica nosioca Ordena Narodnog Heroja Jakova Dugandžića, donacija Vedrane Miholić

18 19

Uz Memorijalni muzej u JUSP Jasenovac od 2006. godine djeluje i Obrazovni centar. Za dizajn Obrazovnog centra zaslužan je tim Produkcije 004, a dizajn je usklađen s arhitektonskim i likovnim rješenjem Memorijalnog muzeja. Obrazovni centar sastoji se od jednostavne učionice neutralnih boja čiji dizajn sugerira da prostor ne reprezentira sam sebe, već je u službi onoga što se u njemu događa. Učionica je prilagođena za tri vrste nastave: ex-katedra, grupni rad i fokusirana nastava, a prostor u tom slučaju najviše koriste školske grupe tijekom obrazovnog programa. Obrazovni program je rezultat suradnje više savjetnice Lorande Miletić iz Agencije za odgoj i obrazovanje, Roberta Skenderovića iz Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu i djelatnika JUSP Jasenovac sa stručnjacima iz srodnih memorijala: Yad Vashemom, Memorijalnim muzejom holokausta u Washingtonu, Kućom Anne Frank itd. Program je usklađen s programom Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda (HNOS) i namijenjen mladima u dobi od 13 do 18 godina, odnosno 8. razreda osnovne i svih razreda srednje škole. Njegovi glavni ciljevi su: stjecanje temeljnih znanja o Drugom svjetskom ratu, ustaškom režimu, stradanju žrtava i antifašističkom otporu, usvajanje vještina kritičkog mišljenja, te usvajanje pozitivnih stavova i vrijednosti (tolerancija, nenasilje, suradnja) koje će im pomoći u budućnosti. Temeljna metoda u izvođenju programa je grupni rad koji učenicima omogućava istraživačko učenje, aktivno sudjelovanje i međusobnu komunikaciju.Obrazovni program sastoji se od tri dijela: stručnog vodstva do spomenika Cvijet, radnog razgledavanja stalnog postava i rasprave u obrazovnoj učionici. Stručno vodstvo podrazumijeva upoznavanje učenika sa Spomen-područjem Jasenovac, kronologijom jasenovačkih logora i raznim aspektima logorskog života. Budući da većina školskih grupa dolazi nakon obrade školske nastavne jedinice koja se bavi logorima, kustos vodič tijekom vodstva potiče učenike na razgovor, postavljanje pitanja i samostalno zaključivanje. Nakon obilaska prostora bivšeg logora, učenici se dijele u manje grupe (sedam grupa

Obrazovni centarSpomen-područja Jasenovac

Edukacija u Spomen-području

Jasenovac

po 4-5 učenika) te s pripadajućim radnim listovima samostalno kreću u radno razgledavanje stalnog postava u kojemu nalaze odgovore. Po mogućnosti, učenicima se daje kratak uvod u stalni postav i raspored eksponata kako bi se što bolje snašli pri traženju odgovora na pitanja. Ukupno je sedam tema koje se putem radnih listića obrađuju: NDH, Rasni zakoni, Zatočenici, Svakodnevni život u logoru 1, Svakodnevni život u logoru 2, Dehumanizacija i Otpor. Radni listići upućuju na izloške koji se koriste u rješavanju zadataka kako bi se učenicima olakšalo snalaženje u muzeju i omogućilo aktivno učenje. Muzejski predmeti i građa u ovom slučaju nisu samo nositelji i izvor informacija i dokumenti prošlog vremena, nego upućuju na promišljanje o vlastitim moralnim vrijednostima. Zato se dobar dio radionice sastoji od pitanja gdje učenici trebaju obrazložiti vlastito mišljenje i osjećaje o traženome, što ulazi u domenu afektivnog učenja. Trajanje grupnog rada u muzeju je obično 30-45 minuta, nakon čega učenici dolaze u Obrazovni centar gdje slijedi nastavak radionice i rasprava. Tijekom rasprave se stečeno znanje povezuje s pojmovima ljudskih prava, tolerancije, nediskriminacije itd. Analogija s trenutnim društvenim kretanjima jedna je od ključnih zadaća edukacije u memorijalnim muzejima.

Obrazovni centar Spomen-područja Jasenovac

20 21

Obrazovni centar Spomen-područja Jasenovac

Obrazovni centar Spomen-područja Jasenovac

Erasmus+ projekt„My skills, my future“

U četvrtak, 9. svibnja 2019. Spomen-područje Jasenovac posjetili su učenici međunarodnog Erasmus+ projekta „My skills, my future“. Osim Osnovne škole Novska koja je bila domaćin posjeta, prisustvovali su i učenici iz drugih europskih zemalja zajedno sa svojim nastavnicima. Tema posjeta bila je Građanski odgoj i ljudska prava, a učenici su tijekom posjeta dobili uvid u povijest koncentracijskog logora Jasenovac. U Obrazovnom centru Spomen-područja Jasenovac održana je i radionica na temu ljudskih prava, nakon čega su učenici ostavili svoje poruke mira.

Evo što je prof. Marijana Čevizović izjavila o posjeti Spomen-području Jasenovac i samom Erasmus programu: „U Osnovnoj školi Novska, od 2017. do 2019. godine se odvijao Erasmus+ projekt, koji je podrazumijevao mobilnost učenika. Naši partneri na projektu su bile osnovne i srednje škole iz Španjolske, Njemačke, Poljske i Italije. Tijekom dvogodišnjeg razdoblja obrađivali smo teme: Turizam i turistička mjesta, Književnost i literatura, Ekološki problemi i zdrav način života. Za vrijeme

Sudionici Erasmus+ projekta u Obrazovnom centru Spomen-područja Jasenovac

22 23

mobilnosti u Hrvatskoj se obrađivala zadnja tema: Građanstvo i ljudska prava. Osim posjeta Sabor i uvida u pravno funkcioniranje jedne države, te razgovor s gradonačelnikom Grada Novske učenici su imali priliku posjetiti Spomen-područje Jasenovac. Kroz prezentacije i razne video isječke, učenici su sa zanimanjem pratili nove informacije i postavljali pitanja. Također smo imali priliku posjetiti i muzej te vidjeti izložbenu postavu odjeće, fotografije i mnogobrojna imena i prezimena pogubljenih na tom području. Kako bi nove naraštaje potakli na učenje iz prošlosti, zajednički smo pisali poruke mira i učili iz povijesti, kako bi se u budućnosti ovakvi događaji mogli izbjeći. Multikulturalnost je u današnje vrijeme način života, međuljudski odnosi i tolerancija su jedne od najcjenjenijih vještina današnjice, i samo uz zajednički rad, inkluziju i spoznavanje različitosti možemo gledati u svjetlu budućnost.“

Marijana Čevizović

Sudionici Erasmus+ projekta u Obrazovnom centru Spomen-područja Jasenovac

Studijsko putovanje –sjećanje na Nadu Dimić

Srpsko narodno vijeće i Inicijativa mladih Hrvatske su preuzeli odgovornost i podijelili privilegiju organiziranja studijskog putovanja povodom godišnjice ubojstva Nade Dimić, djevojke heroine, mučki zlostavljane u Zagrebu pa potom u logoru Stara Gradiška. Put istoimenog mjesta krenula je grupa od 50 mladih studenata, aktivista i organizatora s namjerom da odaju počast Nadi Dimić kao jednoj od osam narodnih heroja ubijenih u logoru Jasenovac. Uz gostoprimstvo kustosa i ravnatelja JUSP Jasenovac i u suradnji s Centrom za primenjenu istoriju iz Beograda (Srbija) i Centrom za mlade „Kvart“ iz Prijedora (BiH), grupa je obišla više logorskih lokaliteta uključujući logor IIIC, Kožaru i groblje te završila svoj boravak na tribini u Obrazovnom centru muzeja. Tribinu je moderirala Aneta Vladimirov, a govorili su Nikola Puharić, Milovan Pissari, Marijana Stojčić i Goran Zorić i to iz perspektive vlastitih istraživačkih i aktivističkih iskustava o odnosu politike i sjećanja, odnosno o izazovima stvaranja javne politike temeljem traume s jedne strane i kontinuiteta političke zloupotrebe tih trauma s druge strane. Što znači sjećati se? Uključuje li taj proces i učenje i pod kojim uvjetima? Je li učenje moguće ako ne postoji jasan politički i moralni odnos jednog društva prema povijesti, kakva god ona bila? Na ta i mnoga druga pitanja odgovarali su govornici i govornice, ali i gosti, vidno dotaknuti autentičnim prizorima i zapuštenošću pojedinih lokaliteta poput Stare Gradiške. Nada Dimić je bila više od heroine o kojoj se već tijekom samog rata govorilo s poštovanjem i divljenjem. Bila je to djevojka iz ličkog sela, mnogobrojne obitelji koja ju je odgajala u skladu s osnovnim ljudskim vrijednostima. Ljubeći te i takve vrijednosti Nada je već tijekom školovanja pružala otpor tadašnjem režimu te ništa manje spremna na otpor teroru nije bila ni po osnivanju NDH. Taj kratki život, u kojem se smjestilo nekoliko života, završio je gotovo neshvatljivo herojski i u potpunoj tišini. Nada nije odala niti svoje ime, a kamoli imena svojih suboraca i do kraja je ostala neobično hrabra i izdržljiva, ali i posve svjesna za kakvo bolje društvo i za koje komunističke ideje daje svoj mladi život. Upravo se na tom tragu okupljenima, koji su jednim dijelom u dobi u kojoj je Nada ubijena, obratila Branka Vierda pročitavši tekst o životu Nade Dimić. Kontra teroru i u skladu s antifašističkom baštinom Nada Dimić je trajna inspiracija svima onima koji ne mogu živjeti s nepravdom već jedino u borbi protiv nje, ma koliko god da taj život i ta borba trajali.Na koncu, studijski posjet je rezultirao dogovorom da se nastoji makar jednom godišnje obilježiti stradanje jednog od narodnih heroja studijskim posjetima i tematskim vođenjima uz mogućnost prikazivanja posve nove građe o kojoj je imao mnogo toga za reći Đorđe Mihovilović, viši kustos.

Aneta Vladimirov

24 25

Inicijativa mladih za ljudska prava u Obrazovnom centru Spomen-područja Jasenovac

Inicijativa mladih za ljudska prava u Staroj Gradišci

Inicijativa mladih za ljudska prava u Staroj Gradišci

Međunarodni seminaro kulturi sjećanja

Seminar pod nazivom „Kako umjetnost i kultura mogu pridonijeti suočavanju s teškom prošlošću te pomirenju u Europi“ održan je u Zagrebu, Jasenovcu i Sarajevu od 7. do 11. listopada 2019. godine. Ciklus seminara, od kojih je ovo bio treći i zadnji po redu, zajednički organiziraju Max Mannheimer Centar iz Dachaua (Njemačka), Memorial Rivesaltes (Francuska), Historijski muzej Bosne i Hercegovine (BiH), Hrvatska udruga nastavnika povijesti (Hrvatska) te Spomen-područje Jasenovac (Hrvatska). Seminar okuplja nastavnike povijesti, muzealce i umjetnike koji zajedničkim radom, između ostaloga, pokušavaju odgovoriti na pitanja o ulozi umjetnosti i kulture u vremenima ratova i nasilja te kako nam umjetnost i kultura mogu pomoći da se bolje nosimo s takvim traumatičnim iskustvima iz prošlosti. Projekt financijski pomaže Francusko-njemački ured za mlade (OFAJ/DFJW).Program trećeg seminara započeo je u Zagrebu, a program je održan u prostoru Francuskog instituta. Drugog dana seminara sudionici su posjetili Spomen park Dotršćina u Zagrebu te Spomen-područje Jasenovac. Nakon toga seminar se preselio u Sarajevo gdje je domaćin bio Historijski muzej Bosne i Hercegovine.

Sudionici seminara na Spomen-području Jasenovac

Sudionici seminara u Sarajevu

26 27

3D rekonstrukcijalogora Jasenovac

Uvodno o projektu 3D rekonstrukcija logora Jasenovac

3D rekonstrukcija jasenovačkog logora III Ciglana. Pogled s južne strane. © Accessing Campscapes: Inclusive Strategies for Using European Conflicted Heritage (15.092,iC-ACCESS)

U listopadu 2019. godine u Spomen-području Jasenovac prvi je put prikazana 3D rekonstrukcija najvećeg, glavnog i središnjeg jasenovačkog logora III Ciglane, na tablet-računalima, čime je ta nova interaktivna metoda učenja postala eksperimentalnim dijelom stalnih edukativnih aktivnosti, kao i stalnog obilaska prostora memorijala. Nova, suvremena i moderna digitalna perspektiva o povijesti koncentracijskog logora Jasenovac nudi nove potencijale u istraživanju i edukaciji. Isto tako, 3D digitalni prikaz logora, nužno upotpunjen izvornim dokumentima, fotografijama i svjedočanstvima preživjelih, ima potencijal intervencije u recentne revizionističke narative i trajne sukobe sjećanja vezane za nekadašnji najveći ustaški logor u pronacističkoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH). Motiv, kao i konačni cilj projekta digitalne rekonstrukcije logora Jasenovac (napravljene po uzoru na inovativne i state-of-the-art pristupe poduzete i razvijene unutar istraživačkog konzorcija Accessing Campscapes (o čemu će biti više riječi u nastavku teksta)) bili su usmjereni na uvođenje u potpunosti novih metoda učenja, s naglaskom usmjerenosti tih metoda generacijama koje dolaze.

3D rekonstrukcija jasenovačkog logora III Ciglana. Prikaz u virtualnoj stvarnosti na tablet-računalima. Pogled sa zapadne strane. © Accessing Campscapes: Inclusive Strategies for Using European Conflicted Heritage (15.092, iC-ACCESS) i JUSP Jasenovac

28 29

S obzirom da je projekt izvorno nastao u okvirima paneuropskih promišljanja o opasnim posljedicama zaborava holokausta, te svijesti o nužnosti digitalne (jeftinije i brže) konzervacije i vizualizacije mjesta terora - osobito onih na kojima vidno izostaju nekadašnje barake, objekti te ostali materijalni ostatci zločina - izvrsno se uklopio u okvire hrvatskog društva, suočenog s fragilnim materijalnim naslijeđem rata, vidnim pomanjkanjem (osobito terenske) edukacije djece školske dobi o Drugom svjetskom ratu i o holokaustu, kao i suočenog sa stalnim izazovima različitih interpretacija teške ratne prošlosti 20. stoljeća. Valja pritom i posebno istaknuti da se osobito u slučaju jasenovačkog logora III Ciglane, na čijem je prostoru izgrađen memorijal 1960-ih godina, gotovo svaki posjetitelj susreće s izostankom materijalnih tragova postojanja logora III (osim tračnica i istočnog nasipa nije sačuvano ništa), pa zatim i s nemogućnošću predodžbe tog prostora, a koji je tijekom Drugog svjetskog rata obuhvaćao više od 20 zidanih i drvenih objekata preuzetih ili naknadno izgrađenih za prisilni rad. Svi su ti objekti najvećim dijelom uništeni u travnju 1945. godine, prilikom povlačenja ustaša, te nedugo zatim (do 1947.) potpuno očišćeni s prostora nekadašnjeg logora. Kako je već istaknuto, uporabom najsuvremenije digitalne tehnologije, projekt 3D digitalne rekonstrukcije, osim vizualizacije, zainteresiranoj publici pruža jednako važnu mogućnost integracije velikog broja povijesnih izvora, koji se zbog digitalne i vizualne prirode u projektu rabljenih aplikacija, s lakoćom pridružuju pojedinom mjestu ili pojedinom događaju u logoru. U svom konačnom obliku, tablet aplikacija omogućava više razina 3D vizualizacije - prikaz proširene, kao i prikaz virtualne stvarnosti (augmented reality (AR); virtual reality (VR)). Istraživanjem i usporedbom relevantnih povijesnih izvora, te usporedbenim geomapiranjem prostora i izradom 3D/4D modela, naposljetku se u proširenoj i virtualnoj stvarnosti (AR/VR) omogućuje transparentan povijesni prikaz nekadašnjih objekata u logoru, a kojih više nema u fizičkom prostoru memorijala. Ti su objekti uporabom termalnog drona geo-lokalizirani točno na mjestima na kojima su se nalazili tijekom Drugog svjetskog rata. Do vjerne digitalne rekonstrukcije uspjelo se doći, valja precizirati, rekonstrukcijom velikog broja izabranih povijesnih izvora (nacrta logora, zračnih snimki, fotografija snimljenih za vrijeme i neposredno nakon postojanja logora), te najvažnije, usporedbom sadašnjeg terena (aerofotogrametrijske snimke snimljene dronom, GIS (geographic information system) mapiranje sadašnjeg terena) sa zračnim snimkama logora III koje su 1944. i 1945. godine snimili Saveznici (Britanci), i koje su poslužile kao osnovna arhivska građa tijekom mapiranja povijesnog prostora. Digitalno je rekonstruiran prostor logora s kraja 1944. i početka 1945. godine, odnosno stanje logora prije savezničkog (britanskog) bombardiranja 30. ožujka 1945. Velik broj dosad nepoznatih i vrlo vrijednih zračnih snimki logora Jasenovac (snimljenih prilikom savezničkog nadlijetanja logora), valja napomenuti, tek su u posljednje vrijeme (potkraj 2018. godine) katalogizirane u arhivu zračnih fotografija (National Collection of Aerial Photography) u Edinburghu. Zbog toga su te zračne fotografije postale dostupne arhivu Spomen-područja Jasenovac tek po završetku projekta 3D rekonstrukcije logora (listopad 2019.) te su po završetku projekta omogućile provjeru i doradu dotad izrađene rekonstrukcije. Back-end aplikacije (koji obuhvaća cjelokupni sadržaj aplikacije) izrađen je korištenjem softverskog sustava Omeka, na čijem se front-endu nalazi konačna 3D rekonstrukcija. 3D rekonstrukcija dovodi u interaktivni i integrirani odnos geografski prostor logora s nizom izvornih povijesnih fotografija te sa svjedočanstvima preživjelih, a što omogućuje lakše i bolje razumijevanje logora Jasenovac i razdoblja Drugog svjetskog rata u NDH. S obzirom da je razgledanje prostora logora, putem tablet-računala, osobito djeci i mladima puno interesantniji način učenja, cjelokupni je projekt, kako je ranije istaknuto, bio i ostao okrenut razvoju najprimjerenijih i najefikasnijih modernih metoda učenja, namijenjenih primarno mladima i djeci školskog uzrasta.

3D rekonstrukcija jasenovačkog logora III Ciglana. Prikaz električne centrale u proširenoj stvarnosti na tablet-računalu. © Accessing Campscapes: Inclusive Strategies for Using European Conflicted Heritage (15.092, iC-ACCESS) i JUSP Jasenovac

3D rekonstrukcija jasenovačkog logora III Ciglana. Prikaz električne centrale (i okolnih objekata) u virtualnoj stvarnosti na tablet-računalu. © Accessing Campscapes: Inclusive Strategies for Using European Conflicted Heritage (15.092, iC-ACCESS) i JUSP Jasenovac

30 31

Paneuropski projekt „Accessing Campscapes: Inclusive Strategies for Using European Conflicted Heritage“ kao idejna i izvedbena osnova manjeg projekta 3D

rekonstrukcija logora Jasenovac

Implementacija projekta 3D rekonstrukcije logora Jasenovac u različitim se intenzitetima odvijala tijekom tri godine, od rujna 2016. do studenog 2019. godine, s mnogim željenim rezultatima i outputima koji se nastavljaju, uz pomoć nacionalnog financiranja, u 2020. godini. Ideja i izvedba 3D rekonstrukcije logora omogućeni su u okviru paneuropskog projekta Accessing Campscapes: Inclusive Strategies for Using European Conflicted Heritage (broj projekta: 15.092, akronim: iC-ACCESS, trajanje: 2016-2019), koji je bio predvođen profesorom dr. Robom van der Laarseom sa Sveučilišta u Amsterdamu i nagrađen s 1,2 milijuna eura na pozivu Uses of the Past, kojeg je provodila mreža agencija za financiranje Humanities in European Research Area (HERA) kroz program Obzor 2020 (Horizon 2020). Stoga je i cjelokupni iC-ACCESS projekt financiran putem programa Obzor 2020 Europske unije za istraživanje i inovacije, a posredstvom HERA-e. Slijedom toga jest i manji projekt 3D rekonstrukcije logora Jasenovac financiran sredstvima programa Obzor 2020 Europske unije za istraživanje i inovacije (posredstvom projekta Accessing Campscapes), te dodatno sredstvima Ministarstva kulture RH za 2019. godinu (putem programa financiranja javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske za 2019. godinu). Izuzetna je pogodnost prilikom izvedbe trogodišnjeg projekta bila uloga, odnosno dvojno (muzejsko i akademsko) radno mjesto kustosice Spomen-područja Jasenovac, koja je bila zaposlena na part time postdoktorskoj poziciji na Sveučilištu u Amsterdamu (Faculty of Humanities, Amsterdam School for Memory, Heritage and Material Culture) tijekom trajanja projekta. Zaposlenici Sveučilišta u Amsterdamu, stručnjaci za različite tematike logora i kolektivnih sjećanja na ratove, njih 12, radili su unutar osnovnog, prvog radnog paketa (WP1 - working package) projekta iC-ACCESS te su bili primarno zaduženi za istraživanje natjecateljskih narativa vezanih za logore u europskom kontekstu, odnosno za istraživanje dinamike traumatskih poslijeratnih narativa nacističkog, fašističkog i komunističkog terora koji su zajedno na djelu u suvremenoj Europi te za pronalazak boljih i inkluzivnijih strategija za novi i konstruktivniji kritički pogled na konfliktnu europsku prošlost (WP1 Competing Narratives of Campscapes in European Context). Unutar interdisciplinarnog i paneuropskog istraživačkog konzorcija u kojem je sudjelovalo pet fakulteta i jedan institut iz šest europskih zemalja, sedam memorijala iz šest europskih zemalja te pet tvrtki iz tri europske zemlje, projekt 3D rekonstrukcije logora Jasenovac odvio se na liniji kontinuirane trogodišnje suradnje Spomen-područja Jasenovac s istraživačkom grupom SPECS-Lab (Synthetic Perceptive Emotive and Cognitive Systems) (grupa SPECS-Lab dio je Instituta za bio-inženjering, koji je dio Instituta za znanost i tehnologiju u Barceloni) i softverskom tvrtkom Eodyne Systems S.L. u Barceloni. Primarno se baveći istraživanjem mozga i kognitivnih spoznaja u bio-inženjeringu, te istražujući utjecaj prostora i pokreta na ljudsko sjećanje, SPECS-Lab i njihova spin-off tvrtka Eodyne, predvođeni CEO-om i ujedno jednim od voditelja projekta (principal investigator PI) iC-ACCESS dr. Paulom Verschureom, bili su zaduženi za brojne digitalne rekonstrukcije logora poduzete u vremenu trajanja projekta iC-ACCESS. Sve su 3D/4D AR/VR rekonstrukcije tehnološki nastale na prototipu prvog

modeliranja koncentracijskog logora Bergen-Belsen 2012. godine, kojeg je tada po prvi puta napravila upravo tvrtka SPECS-Lab (kasnije zaposlenici projekta iC-ACCESS). Polazeći od pristupa i tehnologije razvijene za Bergen-Belsen, stručnjaci SPECS-Lab i Eodyne razvijali su, prilagođavali i redizajnirali tehnike 3D/4D modeliranja, vodeći se kritičkim aparatom i tekućim istraživanjima koje su znanstvenici i kustosi s projekta iC-ACCESS konstantno provodili na terenu, te vodeći se željama pojedinih memorijala, i kasnije profesionalnom znanstveno-stručnom suradnjom s kustosima, odnosno stručnjacima unutar memorijala u svakoj pojedinoj rekonstrukciji. Već gradeći na rezultatima četvrtog radnog paketa (WP4 Mapping Campscapes) kojeg su predvodili dr. Caroline Sturdy Colls i Sveučilište u Staffordshireu - a unutar kojeg su uporabom visokorezolucijskih i laserskih mjernih instrumenata i tehnika (Lidar (Light Detection and Ranging); GPR (ground penetrating radar)) mapirani tereni gotovo svih logora u istraživanju - unutar petog radnog paketa (WP5 Inclusive Re‐presentation Strategies in a Digital Age) predvođenog dr. Paul Verschureom i Institutom za znanost i tehnologiju u Barceloni (SPECS-Lab) tehnike iz WP4 nadalje su testirane, razvijane i kombinirane s GIS mapiranjem te konačnim 3D/4D AR/VR rekonstrukcijama kako cjelovitih logora, tako i pojedinih ključnih objekata, masovnih grobnica ili krematorija, a što je rezultiralo 3D/4D AR/VR rekonstrukcijama gotovo svih logora u istraživanju. Stoga su naposljetku, u 3D digitalnom prostoru, putem aplikacije na tablet-računalu ili velikog platna (panorame) u tzv. virtualnoj sobi, digitalno rekonstruirani logori Bergen‐Belsen (daljnje rekonstrukcije prostora britanskog garnizona koji je djelovao u vremenu Hladnog rata), Westerbork, Jasenovac, Lety, Falstad i Castuera. Takvim postignućima, nastalima u relativno kratkom vremenskom periodu trajanja projekta, osim vrlo vrijednih 3D/4D AR/VR rekonstrukcija koje već sada u brojnim memorijalima čine važan, ako ne i osnovni novi muzejski sadržaj (dijelom su stalnog postava, trenutnih postava ili obrazovnih radionica), napravljen je opći teorijski i praktički pomak (štoviše i obrat) prema digitalnoj revoluciji u društvenim i humanističkim znanostima, a u vremenu kada digitalizacija postaje i vodeća metoda u čuvanju i prezentaciji muzejske baštine. Stoga, sve ne-invanzivne digitalne tehnologije upotrijebljene unutar projekta iC-ACCESS (Lidar, GPR, GIS mapiranje, dronovi, 3D/4D modeliranje), zajedno sa strateškom važnošću predmeta, forenzičkih dokaza i iskaza o čemu je posebno vođeno računa na terenu, bili su najveći doprinos cjelokupnog paneuropskog projekta područjima arheologije, ratnog naslijeđa te studijima holokausta i genocida, a u širem smislu, valja naglasiti, projekt je s navedenim digitalnim rekonstrukcijama značajno doprinio i općem javnom utjecaju društvenih znanosti i humanistike. Digitalnost je, nesumnjivo postajući osnovnim i centralnim sučeljem projekta, omogućila povezivanje enormno opsežnih materijala te vizualnih i materijalnih podataka s georeferenciranim 3D/4D okolišem te ono najvažnije, omogućila je povezivanje logora, kao i različitih narativa koji ih okružuju, jednih s drugima. Osim što su takve 3D AR/VR vizualizacije i rekonstrukcije logora svojim rapidnim napretkom nesumnjivo nadmašile i planirane state-of-the-art ciljeve projekta iC-ACCESS, one su se istovremeno pokazale vrlo atraktivnima za posjetitelje (u Falstadu je zabilježeno 60% povećanja godišnjih posjeta u 2018. godini; u Jasenovcu je implementacija tablet aplikacije planski izrađena podudarno s dolaskom novih škola kroz program financiranja Ministarstva znanosti i obrazovanja RH 2020.). Nadalje, 3D/4D AR/VR rekonstrukcije u istraživanju su omogućile kritičku komparaciju različitih logora u različitim vremenima njihova postojanja i u različitosti njihova postojanja. Na taj način ostvaren je uvid na terenu u natjecateljska sjećanja, čime je omogućeno i teorijsko promišljanje te bolje kritičko sagledavanje razdoblja holokausta (te sovjetske okupacije tijekom Drugog svjetskog rata), socijalizma, Hladnog rata, povijesti i sjećanja poslije 1989., te kolektivnih sjećanja koje danas različita europska društva (nizozemsko, češko, njemačko, poljsko, hrvatsko, norveško) različito integriraju u svoja nacionalna povijesna pamćenja te na temelju kojih stvaraju svoje kolektivne identitete. iC-ACCESS je u svakom svom smislu, vrijedi istaknuti, bio interdisciplinarni projekt orijentiran na istraživanje sjećanja i dinamike sjećanja, odnosno na istraživanje kolektivnih (utišanih, sukobljenih ili zlouporabljenih) sjećanja i njihov utjecaj

32 33

na suvremenu Europu. Projektom je bez presedana potvrđeno da su upravo logori (camps/campscapes - od izbjegličkih do koncentracijskih ili eksterminacijskih) ogledala mnogih današnjih društava, odnosno da logori djeluju kao dominantni društveni i politički konstrukti čija konceptualna snaga objašnjava europske politike sjećanja, kao i kulture sjećanja (istraživanje je bilo ograničeno na Europu). U muzejsko-memorijalnom smislu, za memorijale u Jasenovcu, Bergen-Belsenu, Westerborku, Falstadu i Letyju (gdje je napravljen najveći generalni pomak u istraživanju konzervacijom i mapiranjem prostora nekadašnjeg romskog logora Lety, zalaganjem i konačnim micanjem na prostoru logora sagrađene farme svinja i inicijativom da se na tom mjestu otvori novi memorijal), izrađene su digitalne, state-of-the-art platforme i aplikacije, koje omogućuju ne samo vizualizaciju i novo (nadopunjeno) razumijevanje ratnog iskustva in situ, već omogućuju i povezivanje tih logora, pružajući daljnju mogućnost povezivanja s mnogim drugim logorima koji nisu bili dio iC-ACCESS istraživanja.

3D rekonstrukcija jasenovačkog logora III Ciglana. Povijesna fotografija električne centrale (na lijevo stolarija i ciglana) uz pridruženi povijesni opis električne centrale na tablet-računalu. © Accessing Campscapes: Inclusive Strategies for Using European Conflicted Heritage (15.092, iC-ACCESS) i JUSP Jasenovac

3D rekonstrukcija norveškog tranzitnog logora Falstad. Prikaz u virtualnoj stvarnosti na tablet-računalu. © Accessing Campscapes: Inclusive Strategies for Using European Conflicted Heritage (15.092, iC-ACCESS)

3D rekonstrukcija koncentracijskog logora Bergen-Belsen. Digitalna izložba i panoramski prikaz (virtualna panorama) područja britanskog garnizona, Bergen-Belsen, 2019. godine. © Accessing Campscapes: Inclusive Strategies for Using European Conflicted Heritage (15.092, iC-ACCESS)

34 35

Za memorijal u Jasenovcu, koji se od vremena otvaranja novog stalnog postava 2006. godine suočava (uz pohvale) s brojnim kritikama tog postava, 3D rekonstrukcija i vizualizacija cjelokupnog prostora glavnog logora III Ciglane, za kojeg je arhitektonsko rješenje još ranih 1960-ih osmislio intelektualac, političar, arhitekt i veliki prijatelj Spomen-područja Jasenovac Bogdan Bogdanović, pojavljuje se kao gotovo nužna dopuna trenutnom muzejskom sadržaju i obrazovnom programu s mladima. Dajući određeni vid svježine za posjetitelje, kao i za muzejske stručnjake, 3D rekonstrukcija logora Jasenovac na tablet-računalima omogućuje kretanje kroz prostor memorijala (nekadašnjeg jasenovačkog logora III Ciglane) te vizualizaciju povijesnog prostora tog logora. Aplikacija koja povezuje sadašnji i povijesni prostor također integrira fotografije i svjedočanstva iz muzeja, povezujući ih s originalnim mjestima na kojima su nađeni ili na koje se odnose. Što se tiče samog tijeka trogodišnjeg projekta

Tijek izvedbe projekta3D rekonstrukcija logora Jasenovac

3D rekonstrukcija jasenovačkog logora III Ciglana. Pogled sa zapadne strane. © Accessing Campscapes: Inclusive Strategies for Using European Conflicted Heritage (15.092, iC-ACCESS) i JUSP Jasenovac

3D rekonstrukcije u Jasenovcu, istraživači i IT stručnjaci istraživačke grupe SPECS-Lab i tvrtke Eodyne prvi su put posjetili Jasenovac u rujnu 2016. godine, odmah nakon kick-off konferencije agencije HERA-e održane u Pragu 15. rujna. Već su tada obavljeni inicijalni razgovori, te je napravljen prvi uvid u teren, kao i geografsko mapiranje. Zatim je u listopadu i studenom 2016., usporedno s GIS mapiranjem i droniranjem prostora nekadašnjeg logora III, započeo intenzivan arhivski rad, u kojem su u prvom dijelu istraživanja pregledavane zbirke u Hrvatskom državnom arhivu (HDA) i Hrvatskom povijesnom muzeju (HPM) koje sadrže skice, nacrte i fotografije logora Jasenovac. U tu je svrhu napravljen detaljan uvid u fondove HR-HDA-1944.2 (ZIG NDH I-96-422), HDA MUP RH I-91/438, HDA ZKRZ, GUZ (kut. 7.). S obzirom da su fotografije nastale u razdoblju postojanja logora relativno rijetke, a iskazi preživjelih zatočenika često različiti te se važnije, vrlo rijetko odnose na geografski prostor logora (rijedak su primjer memoari Milka Riffera, „Grad mrtvih - Jasenovac 1943.“), u prvom stadiju rekonstrukcije interdisciplinarni tim muzejskih, akademskih i IT stručnjaka suočavao se s brojnim nepoznanicama u rekonstrukciji prostora, unatoč uspješno obavljenim GIS mapiranjima u 2016. i 2017. godini te unatoč, u listopadu 2018., čak i uz pomoć termalnog drona lociranim pojedinim temeljima uništenih (bombardiranih u ožujku 1945. i zatim od strane ustaša spaljenih u travnju 1945.) objekata logora. U cjelokupnoj rekonstrukciji povijesnog prostora logora korištena je tek jedna zračna snimka logora III Ciglane, s obzirom da je u razdoblju trajanja projekta samo ta zračna snimka bila dostupna i arhivirana u Spomen-području Jasenovac (u arhivu u Spomen-području Jasenovac uvedena 2005. godine pod signaturama 745:JSV 97/05; 745:JSV 98/05; 745:JSV 99/05, a dotad čuvana u arhivu zračnih fotografija (Air Photo Archive) na Sveučilištu u Keeleu (University of Keele), u sjevernom Staffordshireu u Velikoj Britaniji). Ta je zračna snimka, vrlo slabe kvalitete i slabe vidljivosti (snimljena u lošim zimskim vremenskim uvjetima 1945.), kombinirana s ranije navedenom povijesnom građom, kako bi se utvrdio povijesni izgled logora. Završnu provjeru u rekonstrukciji, ali i mogućnost daljnjeg mapiranja dotad nedostajućih objekata, odnosno konačnu i potpuno vjernu rekonstrukciju, omogućile su novoarhivirane te dotad nepoznate zračne snimke logora Jasenovac prikupljene u spomenutom National Collection of Aerial Photography (NCAP) u Edinburghu (koje je Spomen-području Jasenovac ustupio profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i istraživač logora Jasenovac, dr. sc. Goran Hutinec), koje sve donedavno nisu bile arhivirane, pa su stoga bile potpuno nepoznate (i nedostupne) sve do kraja 2018. godine. Najrelevantnije za vizualnu rekonstrukciju logora bile su dvije vrijedne fotomonografije, ona izdana 2008. od strane predsjednice Upravnog vijeća Spomen-područja Jasenovac, muzejske savjetnice i povjesničarke, dr. sc. Nataše Mataušić, koja donosi niz fotografija snimljenih u vremenu djelovanja logora te zatim fotomonografija izdana 2016. godine, višeg kustosa Spomen-područja Jasenovac, povjesničara Đorđa Mihovilovića, koja se odnosi na poslijeratne fotografije koje su snimili članovi Zemaljskih komisija za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača pri ulasku u logor u svibnju 1945. (ili nastalih do 1947. godine). Kontinuirana trogodišnja suradnja s autorima fotomonografija, kao i kontinuirani posjeti HPM-u zaposlenika iC-ACCESS, bitno su olakšali proces rekonstrukcije i vizualizacije, osobito radi tadašnjeg nedostatka zračnih snimki i ostalih mapa koje bi u potpunosti vjerno prikazivale područje cjelokupnog logora. Također je važno istaknuti da su tijekom 2017. i 2018. godine, studenti i istraživači Amsterdam School for Heritage, Memory and Material Culture vršili uvide u Arhiv Jugoslavije u Beogradu, sakupljajući druge vrijedne materijale za rekonstrukciju. Prvi rezultati 3D rekonstrukcije logora III Ciglane, uz rekonstrukciju dijela logora (tzv. ustaške bolnice/„hotel Gagro“) u Staroj Gradišci (koju su izvršile tvrtke ScanLab i FlyThru, pod vodstvom Sveučilišta u Staffordshireu i dr. Caroline Sturdy Colls, također u sklopu projekta iC-ACCESS) prikazani su 1. veljače 2019. u Spomen-području Jasenovac, prigodom Noći muzeja, unutar teme „Muzeji - inovacije i digitalna budućnost“. Ususret otvorenju izložbe (rujan 2018. - veljača 2019.) sakupljen je i obrađen najveći broj dokumenata, fotografija i predmeta kasnije korištenih u 3D rekonstrukciji. Završni dio rada

36 37

na 3D rekonstrukciji logora odnosio se na izradu tekstualnog i vizualnog sadržaja za tablet aplikaciju, unošenog u open-source softverski sustav Omeka. Taj se rad odvijao usporedno sa završnim 3D/4D modeliranjem koje su izvodili SPECS-Lab i Eodyne (srpanj 2019. - listopad 2019.). U istraživačkom dijelu, a potom u vizualizaciji, SPEC-Lab i Eodyne koristili su više od deset računalnih programa (i softvera). Za mapiranje i praćenje kretanja (motion tracking), odnosno za ekstrakciju 3D okoliša iz zračnih snimaka iz 1945. godine te zatim za usporedbu sa sadašnjim okolišem i s fotografijama, korišteni su programi Cinema 4D, QGIS, Unity, Adobe Illustrator i Photoshop. U svrhu razvoja softvera korištena je platforma Unity. Za dodatnu medijsku produkciju korišteni su Adobe Premiere, Illustrator, Photoshop, Cinema 4D i After Effects. Za izradu sadržajne baze podataka korišten je spomenuti open-source softverski sustav Omeka. Prva verzija tablet aplikacije završena je početkom listopada 2019. godine, kada je (3. listopada) u Spomen-području Jasenovac i službeno predstavljen projekt „3D rekonstrukcija logora Jasenovac“. Predstavljanju su prisustvovali predstavnici Ministarstva kulture RH, članovi Vijeća i Savjeta Spomen-područja Jasenovac, predstavnici Grada Zagreba, predstavnici Koordinacije židovskih općina RH, eparhije Pakračko-slavonske, Općine Jasenovac, Hrvatskog povijesnog muzeja, Hrvatskog državnog arhiva te Muzejsko dokumentacijskog centra. Na predstavljanju su bili prisutni i učenici Osnovne škole Jasenovac u pratnji nastavnika i ravnatelja, koji su prvi koristili 3D rekonstrukciju na tablet-računalima u prostoru memorijala. Na taj se način 3D rekonstrukcija logora Jasenovac, koja ima jednaku vrijednost na nacionalnoj i europskoj razini, uspješno pridružila ostalim 3D/4D AR/VR rekonstrukcijama logora Bergen-Belsen, Westerbork, Falstad i Lety (rekonstrukcije drugih logora su u tijeku), još uvijek u vremenu službenog produljenog trajanja paneuropskog projekta iC-ACCESS. Najvažnije, rekonstrukcija je memorijalu u Jasenovcu pružila čvrste temelje za daljnji rad na unaprjeđenju muzejskog postava i obrazovnog programa, otvarajući mogućnost novog sagledavanja te daljnjeg istraživanja najtamnijeg dijela hrvatske prošlosti i povijesti, ali i onog dijela iz kojeg možemo i trebamo najviše naučiti. Naposljetku, 3D rekonstrukcija logora Jasenovac napravljena je sa željom da se znanja o najgorim povijesnim iskustvima, najdublje usječenim u kolektivna sjećanja, uspješno prenose novim generacijama. Uporabom novih metoda trebalo bi se unaprijediti učenje i pamćenje o teškoj ratnoj prošlosti, ali i učenje o potrebi izgradnje društva mira te njegovanja kulture sjećanja. U hrvatskoj kulturi sjećanja, odnosno u njenim raznim oblicima - spomenicima, filmovima, knjigama, muzejima - ponekad ostaju upisani prolazni (a dodala bih i nebitni) revizionistički pokušaji poricanja zločina u Jasenovcu. Stoga je u pozadini ove moderne tehnologije sada već stara, no svevremenska i civilizacijska ideja koju memorijal u Jasenovcu njeguje od svog osnutka i koju uvijek vrijedi nastaviti naglašavati - da se ne zaboravi. Odnosno, i najmodernija digitalna tehnologija naposljetku služi da trajno ostanu zapamćene posljedice jedne ekstremne nacionalističke ideologije, rasnih zakona, strašnih masovnih zločina, prisilnog i teškog rada i prije svega, potpune dehumanizacije onih koji su preživjeli ili izgubili svoje živote u zloglasnom koncentracijskom logoru Jasenovac. Odnosno, 3D rekonstrukcija logora nastoji i prenijeti i u budućnosti sačuvati - pouke holokausta i pouke Jasenovca.

Andriana Benčić Kužnar

Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac od 2009. godine surađuje s Irskom zakladom za obrazovanje o holokaustu (Holocaust Education Trust Ireland - HETI) na Projektu Šafran u kojemu učenici osnovnih i srednjih škola sade lukovice šafrana u spomen na milijun i pol židovske djece i tisuće druge djece stradale tijekom Holokausta. Za ovaj projekt odabrani su šafrani jer njihovi žuti cvjetovi podsjećaju na žute Davidove zvijezde koje su Židovi bili prisiljeni nositi pod nacističkom vlašću. Prve godine u projektu su sudjelovale 64 hrvatske škole te se nakon toga ta brojka svake godine povećavala, tako da u školskoj godini 2019./2020. u projektu sudjeluju 123 osnovne i srednje škole s ukupno 3772 učenika. Neke od škola su uključene u projekt od samih početaka u jesen 2009. godine, dok je drugima ovo prva školska godina u kojoj surađuju s nama na ovom projektu.Projekt Šafran uključuje cjelogodišnje aktivnosti koje započinju registracijom škola za sudjelovanje u projektu u svibnju, nastavljaju se sadnjom i praćenjem rasta lukovica od jeseni do proljeća te provođenjem raznih dodatnih aktivnosti s tematikom holokausta i završavaju evaluacijom projekta. U projektu može sudjelovati jedan ili više razreda pod vodstvom nastavnika u sklopu čijeg predmeta se poučava o holokaustu, tako da se projekt može realizirati u sklopu širokog spektra predmeta poput povijesti, hrvatskog jezika, engleskog jezika, etike, vjeronauka, sociologije. Projekt Šafran na zanimljiv i dinamičan način upoznaje mlade ljude s temom holokausta i podiže svijest o opasnostima diskriminacije, predrasuda i nesnošljivosti. Školama se osim lukovica šafrana šalju i dodatni nastavni materijali s primjerima i prijedlozima uključivanja Projekta Šafran i poučavanja o holokaustu općenito u nastavu pojedinih predmeta. Ovi nastavni priručnici dopunjuju postojeće udžbenike kao dodatan izvor materijala o važnosti tolerancije i interkulturalizma. Tijekom godina učenici su pod vodstvom nastavnika raznim kreativnim načinima upotpunili sadnju i praćenje rasta lukovica u svojim školama. Osim gledanja filmova i čitanja knjiga s temom holokausta te izrade plakata, mnogi učenici su uložili dodatan trud, motivaciju i maštu u svojim radovima. Neke škole su sadile šafrane u obliku Davidove zvijezde, dok su druge uređivale stara židovska groblja u svojim mjestima i zasađivala šafrane na njima. Učenici su istraživali povijest židovskih zajednica u svojim gradovima i biografije znamenitih židovskih osoba, radili intervjue s osobama koje su preživjele holokaust, izrađivali kratke filmove, časopise i novine s tematikom holokausta. Kada je Spomen-područje Jasenovac u suradnji s Holocaust Education Trust Ireland započelo s provedbom Projekta Šafran u Hrvatskoj nismo mogli zamisliti da će projekt biti tako dobro prihvaćen u osnovnim i srednjim školama diljem zemlje i da će jedanaest godina poslije i dalje nastavljati sa sve većim brojem škola i učenika. Zahvalni smo svim školama s kojima smo do sada surađivali na ovom projektu i nadamo se još mnogim godinama uspješne suradnje. U nastavku prenosimo riječi nastavnika i učenika o njihovim iskustvima s Projektom Šafran.

Ines Sogonić

Projekt Šafran

38 39

Osnovna škola Brodarica

U projektu sudjelujemo od njegovog pokretanja, znači 11 godina. Pokrenut je na moju inicijativu i provođen uglavnom na satovima povijesti ili na povijesnoj grupi. Sudionici su u početku bili učenici 8. razreda, a zadnjih 6 godina, zbog interesa učenika - pridružili su se i 7. razredi. Nizom teorijskih i praktičnih aktivnosti postignuta je korelacija različitih nastavnih predmeta i međupredmetnih tema, koje su uklopljene u redovnu nastavu izvannastavne aktivnosti. Prilikom provođenja projektnih aktivnosti učenici rade timski ili grupno. Ostvarivanje zadanih ishoda prati se na satovima povijesti i na povijesnoj grupi. Učitelj prati rad učenika i vrednuje postignuto - analizira mišljenja i stavove, a posebno iskazani stupanj tolerancije i empatije.

Snježana Paškalin

40 41

Ekonomska škola Šibenik

Projekt Šafran u Ekonomskoj školi Šibenik provodi se 8 godina. Opet je pokrenut na moju inicijativu, razgovorom s učenicima i pedagogom škole. Provodi se na izbornom predmetu - etici. U početku su sudjelovali učenici 1. razreda. I nije bilo jednostavno saditi šafrane dok ih učenici ostalih škola (naime zgradu dijelimo s još dvije škole) „zezaju“ - mali vrtlari i slično. Međutim, objašnjenjem o čemu se radi, situacija se uskoro promijenila i ostali su željeli sudjelovati. Materijali projekta su idealni za promicanje tolerancije, suosjećanju prema svim žrtvama, promicanju svijesti o modernim oblicima antisemitizma i mržnje, kako prepoznati i suprotstaviti se predrasudama i diskriminaciji u svojoj okolini, društvu... Zadnjih godina projekt provode učenici 1. i 2. razreda i uklopljen je u nastavni kurikulum predmeta etike. Mogu još naglasiti zadovoljstvo mojih učenika prilikom provođenja aktivnosti iz projekta i žaljenja što ne sudjeluju i u 3. i 4. razredu. Primjenom međupredmetnih tema u kurikulume svih predmeta projekt ulazi i u ostale predmete, a ne samo povijesti u kojem se primjenjuje od početka. Evaluacija se provodi na etici i povijesti povodom obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Holokausta. Učenici aktivnosti rade timski ili grupno. Nastavnici vrednuju stavove, mišljenja i postignuti stupanj tolerancije i empatije.

Snježana Paškalin

42 43

Gimnazija Bjelovar

U projektu je prošle godine sudjelovao 2.a razred Opće Gimnazije Bjelovar pod mentorstvom profesorica Željke Holjević i Jadranke Lusavec. Ove godine će sudjelovati 3.a pod mentorstvom istih profesorica.Dojmovi: Učenici/ce su bili vrlo zainteresirani za projekt, prvo su napravili prezentaciju u vezi Projekta šafran, da upoznaju ostale o čemu se radi. Nakon toga su pripremali zemlju gdje će posaditi šafrane, zatim sadnja i praćenje rasta.U sklopu projekta u školi je bila i izložba povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta pod nazivom „Ali priča ne završava tako…“U sklopu projekta posjetili smo i Spomen-područje Jasenovac. Učenici/ce su bili šokirani spoznajom o velikom broju stradalih u Jasenovcu. U većini nisu znali da je to bio logor smrti, nego su mislili da je to bio radni logor.Kroz Projekt Šafran učenici/ce su promišljali o važnosti postojanja različitosti te o nepotrebnosti stigmatiziranja pojedinih grupa unutar zajednice, ali i svijeta globalno. Ovakav projekt pruža i ima enormnu odgojno-obrazovnu funkciju, jer uz učenje i aktivno sudjelovanje usvajaju se za život neophodne ljudske vrijednosti, te se pokazuje da „Biti čovjek znači postajati čovjekom“ (Karl Jaspers).

Željka Holjević

44 45

Osnovna škola „Dr. Franjo Tuđman“ Beli Manstir

I naša škola, OŠ „Dr. Franjo Tuđman“ Beli Manastir od ove školske godine dio je velikog projekta Šafran. U projektu sudjeluju učenici 5.a, 5.c i 6.a razreda (oko 40 učenika) sa svojim razrednicama Jasnom Zorić, Zdenkom Baković i Nadom Stojanović.Promišljajući o projektima, na početku školske godine, došle smo do spoznaje kako učenici u osnovnoj školi jako malo znaju o stradanjima Židova u 2. svjetskom radu, o holokaustu. Kako je upravo cilj ovog projekta sjećanje i edukacija o holokaustu smatrali smo da je to dobra prilika da učenici kroz različite aktivnosti saznaju što više o tome.Krajem listopada dobili smo sadnice šafrana, koje smo zatim posadili na za to pripremljen dio školskog vrta. Djeca su vrlo rado sudjelovala u toj aktivnosti. Tijekom sljedećih mjeseci pratili smo rast sadnica kojima vremenske (ne)prilike nisu išle u korist. Na satu razrednika, kroz različite radionice, razgovarali smo o potrebi prihvaćanja i poštivanja drugoga.27. siječanj posebno smo obilježili paljenjem svijeća u spomen na stradale Židove i čitanjem pjesama nastalih u vrijeme holokausta.Iako nam šafrani još uvijek nisu procvjetali vjerujemo kako će s početkom proljeća pokazati svoju raskoš i na taj način podsjetiti nas da poslije teških vremena dolaze sretniji i bolji dani.Voditeljica projekta: Zdenka Baković, prof. hrvatskog jezika (razrednica 5.c)

Zdenka Baković

46 47

Osnovna škola Ivana Kukuljevića Sakcinskog Ivanec

OŠ Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Ivanec ove se godine deseti put uključila u Projekt Šafran (počeli smo 2010. godine). Iza nas su brojne aktivnosti i materijali. U projekt su uključene povremeno i naše 3 područne škole. U našoj školi potičemo znanje, otvorenost, komunikaciju, slobodu misli i savjesti jer to je ujedno i način kojim se gradi tolerancija, budući da ona nije urođena. Nastava Povijesti uvelike se bavi temama tolerancije i ljudskih prava uz participativne i aktivne metode učenja i poučavanja. Proteklih mjeseci učenici osmih razreda učili su o totalitarnim režimima koji nastaju nakon Prvoga svjetskog rata te su se dotakli brojnih primjera u kojima su ljudska prava bila ugrožena. Povezano s time, učenje o Holokaustu također daje priliku promišljanja o toleranciji te strahotama koje mogu proizaći iz brojnih predrasuda, stereotipa i nesnošljivosti. Kako bi se poticala tolerancija i interkulturalizam među učenicima, Irska zaklada za edukaciju o Holokaustu (HETI) pokrenula je projekt Šafran uz distribuciju lukovica žutih šafrana koji se sade u jesen kako bi njihovi žuti cvjetovi na opipljiv način učeničku populaciju upoznali s temom Holokausta te opasnostima netolerancije. I ove godine razveselila nas je velika smeđa koverta s lukovicama šafrana koja je nakon prijave stigla na adresu naše škole. Lukovice šafrana drugu godinu zaredom preuzeli su učenici 8. d razreda, nositelji projekta. Nakon uvodnih aktivnosti i kraćeg filma o samom projektu te planiranja aktivnosti do siječnja 2019. godine, osmu godinu zaredom u gredicu u obliku ivančice koja se nalazi u dvorištu ivanečke osnovne škole posađene su lukovice žutih šafrana. U sadnji su već tradicionalno sudjelovali i članovi Sekcije mladeži Planinarskog kluba. Ovogodišnje projektne aktivnosti vode i koordiniraju Suzana Jagić i Vesna Vitez.U sklopu međunarodnog Projekta Šafran učenici osmih razreda nizom aktivnosti na satovima Povijesti obilježili su 27. siječnja, Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta i sprječavanja zločina protiv čovječnosti. Nakon što su dobili zadatak pogledati hrvatski igrani film „Lea i Darija – Dječje carstvo“, govorili su o Lei Deutsch, djevojčici rođenoj u Zagrebu s izvanrednim talentom za glumu, glazbu i ples te nizom nastupa u HNK-u u Zagrebu. Početkom lipnja 1941. bilo joj je zabranjeno sudjelovanje u javnom životu. Umrla je prilikom deportacije u koncentracijski logor Auschwitz.Učenici su Leu Deutsch usporedili s Anne Frank pronalazeći sličnosti i razlike u njihovu životu prije i za vrijeme holokausta. Naglasak je stavljen na njihov život prije holokausta te na empatiju, suosjećanje s drugom osobom i situacijom u kojoj su se obje našle.Izrađen je i poster o tijeku Projekta Šafran budući da nas upravo žuti šafrani koji su prezimjeli te upravo u ovo doba počeli rasti, sjećaju na sve žrtve nacističkih režima tijekom Drugoga svjetskog rata, a posebice na stradalu djecu. Ovakvim se aktivnostima u školi ujedno podiže svijest o opasnostima netolerancije, diskriminacije, nesnošljivosti, ali i indiferentnosti na tuđe patnje. Aktivnosti su predstavljene i u sklopu eTwinning projekta „Our countries between the two World Wars“. Kako bi i ostali učenici naše škole bili upoznati s temom, u predvorju škole nositelji projekta postavili su i prigodni pano s porukom: „Tamo gdje postoji nada, postoji i život. Ona nas puni svježom hrabrošću i ponovno nas čini jakima.“ Anne Frank

Suzana Jagić

48 49

Osnovna škola Ljudevita Modeca Križevci

OŠ Ljudevita Modeca Križevci u projekt Šafran uključila se 2016. godine. Osmaši su vrijedno prionuli poslu, a rezultate truda vidjeli smo na proljeće kad su žuti cvjetovi u školskom dvorištu najavili proljeće. U iščekivanju da šafrani procvjetaju, učenici su sudjelovali u izrađivanju materijala za pano te proučavali knjige i filmove vezane uz temu holokausta. Iduće su se godine u projekt uključili petaši. Nakon tri godine projekt je postao prepoznatljiv u školi, a učenici već u rujnu pitaju kad ćemo i gdje saditi šafrane. Projekt ih potiče na razmišljanje o toleranciji, na gledanje filmova i čitanje knjiga o holokaustu. Ponosni smo što smo dio zajednice od 40000 učenika koji su dosad sudjelovali u ovom projektu. U posljednje tri godine u projektu je sudjelovalo 75 učenika, a ove godine će se priključiti još 22 učenika.

Vedrana Rađa

50 51

Osnovna škola Zorke Sever Popovača

27. siječnja obilježavamo Dan sjećanja na žrtve holokausta. U sklopu projekta posadili smo žute šafrane koje su nam poslali iz Memorijalnog muzeja Jasenovac u znak sjećanja na milijun i pol židovske djece i sve ostale djece koja su umrla u holokaustu. Žuti cvjetovi šafrana podsjećaju na žute zvijezde. Promatrali smo cvijeće kako raste i učili o važnosti tolerancije, poštovanju, integraciji, različitosti, prijateljstvu i ljubavi. Upoznali smo se sa značenjem pojma holokaust i strahotama koje je donio. Čitajući lektiru „Dnevnik Ane Frank“, gledajući filmove o stradavanju Židova, čitajući povijesne izvore upoznali smo se sa stradanjima djece u Drugom svjetskom ratu pod nacističkom vlašću. Svojim saznanjima i stavovima utjecat ćemo na svijest ljudi oko nas o opasnostima diskriminacije, predrasuda, mržnje, nesnošljivosti, kršenju temeljnih ljudskih prava, pogotovo djece. Tužne priče stradale djece i njihovo prerano prekinuto djetinjstvo još više su u nama utkale osjećaj širenja ljubavi i jačanje prava na sretan i bezbrižan život bez obzira na bilo koju različitost.Povjesničari OŠ Zorke Sever, Popovača: Lana, Marta, Martina, Antonio, Danijel, Teo, Tomislav, Marko Učiteljica Natalija Budetić

Natalija Budetić

52 53

Osnovna škola Ivana Meštrovića Zagreb

Projekt Šafran

OŠ Ivana Meštrovića iz Zagreba uključila se u međunarodni Projekt Šafran i time postala još jedna škola u Europi koja ovim projektom iskazuje poštovanje i sjećanje na žrtve holokausta, ali i potiče važnost edukacije o bilo kakvoj vrsti netolerancije. Učenici osmih razreda posadili su lukovice šafrana uz uvodno predavanje voditeljica projekta, učiteljica Kristine Dilice i Petre Pajtak. Sadnja lukovica i učenje o njihovoj simbolici tek je prvi korak prema Danu sjećanja na žrtve holokausta kojeg u školi obilježavamo izradom prigodnih plakata, radionicama i projekcijom filma. Učenici su prihvatili projekt i sa zanimanjem pristupili tematici koja je time aktualizirana. OŠ Ivana Meštrovića poznata je po volonterskom klubu, pomaganju drugima i razvijanju empatije i tolerancije od najnižih razreda. Projekt Šafran tako dodatno obrazuje i priprema za život naše učenike u njihovom završnom razredu te ostavlja traga za život u kojem će se, nadamo se, boriti protiv bilo kakve vrste nasilja i netolerancije s ciljem stvaranja boljeg društva.Kristina Dilica, prof.Petra Pajtak, prof.

Izjave učenika

Zašto je važno obilježavati holokaust?

Važno je razgovarati i obilježavati holokaust kako nikad ne bismo zaboravili da se takav užas stvarno dogodio i da i dan danas ima ljudi koji su ga preživjeli ili zbog njega izgubili voljene osobe. Također bi na primjeru prošlosti trebali naučiti nešto za sadašnjost i spriječiti kršenje ljudskih prava kakvo se još uvijek događa u cijelom svijetu.Projekt Šafran je bilo jedno vrlo zanimljivo iskustvo. Zabavila sam se s prijateljima, a izašla sam iz učionice s većim znanjem o holokaustu nego prije. Mislim da bi se takvi projekti trebali češće provoditi i da bi trebali uključivati više učenika.

Tina, 8.a

Mislim da je važno razgovarati i obilježavati holokaust da se ne bi više takvo što dogodilo. Pričanjem o holokaustu saznajemo također i kako je Židovima bilo u to vrijeme. Projekt Šafran nam prikazuje kako mi možemo pridonijeti sjećanju na holokaust. Dosada su se u tom projektu posadili šafrani okruženi Davidovom zvijezdom i napravili plakati koji više govore o holokaustu.

Lana, 8.a

Razlog zašto je važno obilježavati holokaust je za svakog drugačiji. Netko će gledati na holokaust kao događaj iz kojeg se može naučiti puno o ljudskoj nemilosrdnosti. Poneki će biti zahvalni na tome što nisu morali proći kroz ovakav teror kako bi imali normalne živote o kojima žrtve holokausta mogu samo sanjati. Za neke je pak obilježavanje holokausta jednostavno, „Počivali u miru.“, od novijih generacija. Koji god bio razlog, prepoznavanje holokausta kao događaja koji se stvarno dogodio u našoj povijesti je važno. Skrivanje ili pak izbacivanje nekih važnih detalja nikome ne bi bilo na korist. Time ljudi mogu naučiti iz pogrešaka naših predaka i učiniti sve u svojoj moći kako bi spriječili ikakve slične događaje holokaustu da se ponovno dogode. To je barem ono što očekujemo, zar ne?

Lucija, 8.a

Smatram kako je Dan sjećanja na žrtve holokausta važan. Podsjeća ljude na to koliko zapravo čovječanstvo može biti okrutno i nepravedno. Trebamo prepoznati i osjetiti bol tih ljudi te naučiti što bi se sve dogodilo kada bi se ta greška ponovila.

Nika, 8.d

Holokaust se obilježava jer ljudi trebaju znati kako čovjek može biti okrutan i nepravedan. Naravno nešto što se dogodilo jednom može se desiti više puta. Može se desiti svim skupinama ljudi da budu optuženi za neistinu i zapravo smo svi mi meta. Kako bi to spriječili barem jednom svake godine trebamo podariti čast ljudima koji su to pretrpjeli, da se takva nepravda više ne ponavlja.

Marijana, 8.d

Holokaust je apsolutno kršenje svih ljudskih prava i ružna tema o kojoj se svakako treba pričati tako da ljudi osvijeste da se takvi događaji ne smiju ponoviti. Mislim da je jako bitno obilježavati Dan sjećanja na žrtve holokausta jer su milijuni nevinih ljudi bili mučeni, ubijani, a pojedinci koji su preživjeli traumatiziran vjerojatno do kraja života. Svi su ljudi jednaki neovisno u vjerskoj pripadnosti, jezikom kojim netko priča, bojom kože, zdravstvenim teškoćama itd. Moramo se ponašati jedni prema drugima s poštovanjem i iskazati svoje vrlina jedni prema drugima jer svi mi jednako vrijedimo i imamo jednaka ljudska prava koje se ne smiju kršiti. Sudjelovala sam u projektu Šafran. Doduše nisam sadila šafrane sa svojim kolegama iz škole, ali sam im pomogla napraviti plakat na temu Kronologija holokausta. Projekt Šafran je vrlo zanimljiva i odlična ideja da se više mladih upozna i zainteresira o toj temi.

Lucija, 8.a

Od nacista je 30-tih godina i za vrijeme Drugog svjetskog rata stradao ogroman broj Židova i drugih „nearijevaca“. Većina njih prošla je velike patnje i umrla strašnom smrću u logorima. Ljudi koji su živjeli u to doba sjećali su se svega što se događalo, ali je postojala opasnost da buduće generacije to zaborave. Zato je određen 27. siječnja kao Dan sjećanja na Holokaust. Mislim da je potrebno obilježavati ta stradanja i sjećati se njihove žrtve kako se takvo nešto više nikada ne bi ponovilo.

Mateo, 8.d

Kristina Dilica

54 55

Osnovna škola Draganići

Voditeljica projekta: Valentina Katolik Krajačić

56 57

Osnovna škola Odra Zagreb

Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokaustaProjekt Šafran

Učenici 8.a i 8.b razreda sudjelovali su ove školske godine po prvi puta u međunarodnom projektu Šafran. Učenici su u cjelogodišnjoj aktivnosti zajedno s učiteljima Tanjom Horvat (učitelj povijesti) i Petrom Rašperger (učitelj hrvatskog jezika) na nastavi povijesti i hrvatskog jezika ostvarili jedan od ciljeva projekta: podizati svijest o važnosti održavanja kolektivnog sjećanja na holokaust koristeći ga kao primjer za prenošenje iskustava iz prošlosti. Učenici su vrlo rado sudjelovali u svim etapama projekta i s nestrpljenjem očekuju prve cvjetove šafrana. Pogledajte foto galeriju i radove učenika kako biste otkrili kreativne priče naših osmaša.Tijek provedbe projekta:• Tijekom listopada učenici su u kinu gledali dokumentarno-igrani film „Dnevnik Diane

Budisavljević“.• Tijekom studenog učenici su posadili, u dvorištu škole, lukovice šafrana koje je donirala Irska

zaklada za obrazovanje o Holokaustu (Holocaust Education Trust Ireland). • U prosincu i siječnju učenici su o holokaustu su učili, čitali i istraživali kako bi usvojena znanja

i vještine prezentirali izradom samostalnog istraživačkog rada na nastavi povijesti. Učenici su mogli za svoj istraživački rad odabrati jednu od tema: Kronologija holokausta, Djeca u holokaustu, Tko su najbolji ljudi u najgorim vremenima?, Obitelj Anne Frank. Učenici su analizirali odabrane povijesne izvore. Način i formu rada birali su sami (novine, plakat, lenta vremena). Učitelj: Tanja Horvat.

• U siječnju su učenici na nastavi hrvatskog jezika analizirali lektirno djelo „Dnevnik Anne Frank“. Učitelj: Petra Rašperger.

• Od 23.1. u holu škole postavljeni su panoi na temu holokausta: Kronologija holokausta, Tko su najbolji ljudi u najgorim vremenima?, Djeca u holokaustu, Obitelj Anne Frank.

• Rezultati projekta: zasađene lukovice šafrana u dvorištu škole, postavljeni panoi u školi na temu holokausta, samostalni istraživački radovi učenika.

• Informacija o provedbi projekta Šafran postavljena je na web stranicu škole.

Tanja Horvat

58 59

Spomen na žrtvelogora Jasenovac

Službena komemoracija u spomen nažrtve logora Jasenovac

U nedjelju, 14. travnja 2019. godine na Spomen-području Jasenovac pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora održana je komemoracija povodom sedamdeset i četvrte godišnjice proboja zatočenika iz koncentracijskog logora Jasenovac, koji se dogodio 22. travnja 1945. godine. Komemoracija je održana u počast svim stradalima u tom logoru, kao i preživjelim zatočenicama i zatočenicima. Na komemoraciji je održan prigodni umjetnički program. Nacionalna dramska prvakinja Branka Cvitković čitala je ulomke iz svjedočanstva Helene Pachl Mandić, a dramski umjetnik Boris Svrtan čitao je tekstove iz knjige Erwina Millera „Izabran za umiranje“. Glazbene kompozicije izveli su članovi zbora HNK pod ravnanjem maestra Luke Vukšića te uz pratnju Nine Cossetto na klavijaturama.Program komemoracije završen je polaganjem vijenaca prisutnih izaslanstava u kriptu spomenika Cvijet.

Komemoracija manjinskih i antifašističkih udruga u spomen na žrtve logora Jasenovac

U Jasenovcu je 12. travnja 2019. održana komemoracija za žrtve ustaškog logora u Jasenovcu, koju već četvrtu godinu za redom organiziraju manjinske i antifašističke udruge odvojeno od službene komemoracije. Komemoraciju su organizirali Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH), Koordinacije židovskih općina u Republici Hrvatskoj, Srpsko narodno vijeće (SNV) i Savez Roma u Hrvatskoj „Kali Sara“.Komemorativni skup počeo je čitanjem rasnih zakona NDH te vjerskim obredima koji su, svaki u svojoj tradiciji, izveli rabin, pravoslavni svećenici i katolički svećenik, a završeno je polaganjem vijenaca na spomen obilježje u Jasenovcu, mjestu stradanja više od 80 tisuća Srba, Židova i Roma.

60 61

U organizaciji Židovske vjerske zajednice Bet Israel 2. svibnja 2019. godine u Spomen-području Jasenovac obilježen je Jom Hašoa – Dan sjećanja na žrtve holokausta. Nazočnima se obratio predsjednik Židovske vjerske zajednice Bet Israel Aleksandar Srećković, a sama komemoracija je zamišljena kao molitveni skup na kojem su molitve izrekli rabin Židovske vjerske zajednice „Bet Israel“ Kotel Da-Don, episkop Srpske pravoslavne crkve i mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije, biskup požeški monsinjor Antun Škvorčević te predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj Aziz Hasanović. U programu komemoracije sudjelovali su mješoviti pjevački zbor „Mihael Montiljo“ i zbor Katoličke osnovne škole iz Požege te učenici Osnovne škole „Hugo Kon“ i učenici Katoličke gimnazije iz Požege.

Jom Hašoa Komemoracija za romske žrtve

Na romskom groblju u Uštici prigodnim komemoracijskim programom obilježen je 2. kolovoza, Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve genocida u Drugom svjetskom ratu – Samudaripen. Komemoraciju je organizirao Savez Roma u Republici Hrvatskoj „Kali Sara“.Obilježavanju Dana sjećanja na romske žrtve prisustvovali su izaslanik predsjednice RH, župan Sisačko-moslavačke županije Ivo Žinić, izaslanica Hrvatskog sabora, saborska zastupnica Marija Mačković, izaslanik Vlade RH i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, ravnatelj ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Alen Tahiri, potpredsjednik Sabora RH Siniša Hajdaš Dončić, izaslanstvo Grada Zagreba predvođeno gradonačelnikom Milanom Bandićem, predstavnici Saveza Roma u Republici Hrvatskoj „Kali Sara“, predvođeni predsjednicom Saveza Suzanom Krčmar te zastupnikom u Hrvatskom saboru Veljkom Kajtazijem. Komemoraciji su prisustvovala i izaslanstva Roma iz drugih država te predstavnici diplomatskog zbora u RH.Na komemoraciji je govor održao zastupnik u Hrvatskom saboru Veljko Kajtazi, a nakon nekoliko prigodnih skladbi i molitvi za žrtve, program komemoracije je završen polaganjem vijenaca.

62 63

Otpor ujasenovačkim

logorima

„Volja za životom, evo to je to. I do zadnjeg časa vi hoćete da živite. To je nada. Iako znate, može bit, nema vaših najbližih, nema nikoga, ali nadate se da ćete jednoga dana dočekati da izađete iz toga.“

Jakob Atijas, Svjedočanstvo, JUSP Jasenovac

Jedan od ciljeva ustaškog režima NDH bio je potpuno uništenje jednog dijela stanovništva. Kao nepoželjni, obilježeni su Srbi, Romi, Židovi te Hrvati koji se nisu slagali s novim režimom. Postupak obilježavanja „neprijatelja“ i dehumanizacije tekao je u nekoliko faza: najprije kroz stvaranje atmosfere netrpeljivosti i diskriminacije pomoću novinske i radio propagande, zatim uvođenje zakonskih odredbi i oglasa koji legaliziraju zločin (Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti, Zakonska odredba o državljanstvu, Zakonska odredba o zaštiti arijske krvi i časti Hrvatskog naroda, Oglas o preseljenju svih Srba i Židova sjeverno od Ilice i Vlaške ulice itd.), otvaranje sabirnih, radnih i koncentracijskih logora te naposljetku dehumanizaciju unutar logora. U logoru Jasenovac žrtve su bile lišene svojih osobnih stvari (od kojih su mogli zadržati samo odjeću u kojoj su došli), higijene, hrane, slobode kretanja, a većina onih koji su ušli u logor Jasenovac u njemu su izgubili život. Velik broj zatočenika

Jakob Atijas

odveden je na likvidaciju u Donju Gradinu odmah po ulasku u logor, a posebno to vrijedi za godinu 1941./1942., razdoblje masovnih deportacija u logor Jasenovac. Oni koji su ostavljeni na životu po dolasku u logor, a to su bili fizički izdržljiviji i mlađi pojedinci, bili su raspoređeni u logorske radne grupe (lančara, pilana, električna centrala, logorska stolarija, kuhinja itd.). Rad u tim grupama mogao je produžiti život zatočenicima, stoga su logorske radne grupe postale mjesta na kojima su zatočenici mogli uspostaviti međusobnu komunikaciju i eventualnu suradnju.O partizanskom pokretu otpora koji se pojavio kao reakcija na novi režim i odvođenje jednog dijela stanovništva u zatočeništvo dosta toga je već napisano. U tom smislu, smatramo da treba dodatno rasvijetliti i ulogu otpora koji se događao unutar žica logora, a čije je djelovanje bilo znatno otežano zbog dehumanizacije koja se neprestano provodila nad zatočenicima. Kada je riječ o samom pojmu otpora, u kontekstu zatočenja u logoru on poprima jedno novo značenje. Unutar logorskih žica i zidova, otpor se pružao izolaciji, dehumanizaciji, gladovanju i bolesti. Takav otpor je bio naizgled nevidljiv, ali je često spašavao osobu koja ga je prakticirala. Bilo kakav izravan otpor zatočenika bio je strogo kažnjavan, najčešće smrću. To se pretežito odnosilo na otvoren neposluh ili bijeg zatočenika, nakon kojeg bi često smrću bili kažnjeni ostali zatočenici iz njegove radne grupe. Koliko god revno radio na tome, ustaškom režimu nije uspjelo u potpunosti uništiti različite vrste otpora u logoru Jasenovac, bilo pojedinačnog ili kolektivnog.Sposobnost zatočenika da se suprotstave dehumanizaciji u jasenovačkim logorima ogleda se u brojnim svjedočanstvima u kojima govore o uzajamnoj pomoći, brizi, održavanju na životu svega što ih čini ljudima, pa makar to bilo u mislima ili u razgovorima: njihovih interesa, omiljene hrane, prošlosti itd. Upravo ljudskost koju je fašistički ustaški režim zatirao od samih svojih početaka, najprije kroz propagandu, pa kroz zakone i otvaranje sabirnih, radnih i koncentracijskih logora, u mikrokozmosu logora posebno je došla do izražaja. Smatramo da je potrebno iz zaborava izvući i sve znakove otpora u logoru, pa i one naizgled obične, a koji su često spašavali psihu zatočenika - od organiziranog otpora do pojedinačnog otpora zatočenika koji su se svojim ponašanjem i unatoč svojem stanju aktivno suprotstavljali dehumanizaciji. Pritom se sjećamo i onih žrtava koje nisu imale vremena i snage te su pod nehumanim režimom NDH stradali, samo zato jer su bili drugačije vjere, nacionalnosti, političke orijentacije i različitog mišljenja.

64 65

Organizirani otpor

Kada je riječ o organiziranom otporu unutar logora, potrebno je napomenuti da je on prije svega podrazumijevao međusobno udruživanje zatočenika koje podrazumijeva komunikaciju i eventualnu akciju. Budući da su u logoru Stara Gradiška bili zatočeni većinom politički zatočenici, odnosno osobe koje su bile aktivne u komunističkom pokretu ili su mu na razne načine pomagale, organiziranje među zatočenicima bilo je nešto lakše nego u logoru Jasenovac. Osim toga, ustaški pokret je smatrao da se politički zatočenici mogu „preodgojiti“ u logoru, pa su puštanja iz logora ili razmjene zatočenika često bile povezane s logorom Stara Gradiška. U logoru Jasenovac, gdje zbog neprestanog priljeva novih zatočenika (pogotovo u razdoblju 1942. za vrijeme masovnih deportacija stanovništva) i čestih likvidacija nije bilo vremena da se zatočenici upoznaju i ostvare makar minimalno uzajamno povjerenje, bilo kakav organizirani otpor zbog ovih okolnosti bio je otežan.Organizirani otpor u logorima Jasenovac i Stara Gradiška prisutan je najprije u ekonomskim zajednicama, a zatim u tajnoj partijskoj organizaciji koja je djelovala u logoru. Kao dio jasenovačkog sustava logora, ustaški logor Stara Gradiška službeno je formiran Zakonskom odredbom o ukidanju kaznionice i zavoda za prisilni rad u Staroj Gradiški, od 19. veljače 1942.

Zakonska odredba o ukidanju kaznionice i zavoda za prisilni rad u Staroj Gradiški od 19. veljače 1942.

Ipak, prve skupine zatočenika, uglavnom Srba i Židova dovedene su već u svibnju 1941. iz Slavonskog Broda, Bosanske Gradiške i Nove Gradiške. Stara Gradiška je odmah po formiranju postala drugi logor po veličini i obimu zločina u jasenovačkom sustavu logora gdje se obračunavalo ne samo s političkim protivnicima, nego i svima onima koji su bili podvrgnuti ustaškom progonu – Srbima, Židovima i Romima. Prve ekonomske zajednice u logoru Stara Gradiška nastaju kao isključivo ekonomske zajednice komunista koji su prije rata bili zatočeni u kaznionici Stara Gradiška. Nakon raspada Kraljevine Jugoslavije, komunisti koji su se nalazili u kaznionicama predani su novoj ustaškoj vlasti koja nije razmatrala njihovo puštanje na slobodu. Na temelju Zakonske odredbe o upućivanju nepoćudnih i pogibeljnih osoba u sabirne i radne logore njima se pridružuju novi zatočenici koji su politički djelovali, odnosno sve „nepoćudne osobe, koje su pogibeljne za javni red i sigurnost, ili koje bi mogle ugroziti mir i spokojnost hrvatskog naroda ili tekovine oslobodilačke borbe hrvatskog ustaškog pokreta.“

Bivši zatočenik Čedomil Huber navodi da je ekonomska zajednica bila „skup manjeg ili većeg broja ljudi – zatočenika koji se međusobno pomažu, dijeleći sve što članovi zajednice imaju ili pribave, a prije svega hranu. Dakle, međusobno pomaganje se u prvom redu očituje u ekonomskom pogledu: pomaganje da se dođe do više hrane, da se poboljša odjeća i obuća i slično.“Tijekom 1942., ekonomske zajednice dolaze pod okrilje komunističke partije i postaju nosioci raznih akcija otpora u logoru, a priljevom novih zatočenika priključuje se i veći broj članova. Prvi veliki udar na zajednicu izvršio je zapovjednik logora Stara Gradiška, Nikola Gadžić, koji je započeo obračun

Zakonska odredba o upućivanju nepoćudnih i pogibeljnih osoba u sabirne i radne logore, 25. studenog 1941.

66 67

sa zatočenim komunistima. Krajem ožujka 1942. prva grupa od dvadeset komunista zatvorena je u samice i osuđena na smrt glađu i žeđu. Budući da se i nakon njihove smrti rad partijske logorske organizacije nastavio, odlučeno je da se u samice K-nastambe zatoči još veća grupa. Tako je 5. srpnja 1942. godine sazvan nastup na kojemu je izdvojeno još četrdeset i šest zatočenika. Dodatan razlog tom zatočenju bio je dolazak velike grupe zarobljenika s Kozare, za koje su se ustaše bojale da ne stupe u kontakt sa zatočenim komunistima što bi dovelo do širenja i jačanja partijske logorske organizacije.

Zgrada muškog logora u Staroj Gradišci i takozvana „K“ nastamba u kojoj su bili smješteni katolici i muslimani 1942. g., 745:JSV 131/05 FR

Zloglasna Kula u logoru Stara Gradiška gdje su bili zatvarani Židovi i Srbi, 745:JSV 3/05 FR

Krajem 1942. ili početkom 1943. partijska organizacija nastavila je s aktivnim radom, na nešto drugačijim osnovama nego ona prijašnja. Tada je transformirana prvobitna ekonomska zajednica koja je počela uključivati i one koji nisu bili aktivni komunisti i pripadnici NOP-a. Zbog sigurnosnih razloga, članstvo organizacije znalo je za postojanje logorskog komiteta, ali zbog sigurnosnih razloga nije se smjelo znati tko su članovi komiteta i sekretar. Narav te nove, transformirane ekonomske zajednice možda je najbolje objasnio Čedomil Huber:

„Ogromna većina zatočenika bili su pošteni građani, rodoljubi, koji su čak i manje-više aktivno pomagali NOP. Tu je zatvaranje komunista u posebnu ekonomsku zajednicu bilo čak štetno, jer je komuniste izoliralo od širokih masa zatočenika, spremnih za borbu. Kada je dolaskom novih zatočenika – s već bogatim ili manje bogatim iskustvom u „ilegalnom“ radu u okviru NOP, uz aktivno učešće CK KPH u direktivnom pismu logorašima, prodrlo shvaćanje da borba samo komunista ne može dovesti do uspjeha, ekonomske zajednice postaju sveobuhvatne na istoj liniji na kojoj se radilo i izvan logora, na oslobođenom i neoslobođenom teritoriju. I tek tada, ekonomske zajednice postaju u punom smislu te riječi: osnovne ćelije organizacije otpora.“

Čedomil Huber, Ekonomska zajednica – osnovna ćelija organiziranog otpora u jasenovačkim logorima, Okrugli stol 21. travnja 1984., Jasenovac: Spomen-područje Jasenovac, Biblioteka

Poruke, knjiga 26., 1985., str. 77.

Određeno je nekoliko punktova unutar samog logora, preko kojih su zatočenici međusobno komunicirali, ali i preko kojih su uspostavili vezu s Narodnooslobodilačkim pokretom izvan logora. Za to je bio zadužen Ivica Sabljak, tajnik logorske partijske organizacije, u suradnji s ostalim članovima komiteta, a to su bili: Jusuf Sabljaković (zadužen za razmještaj drugova na punktove na radu u logoru), Hasan Dolamić (zadužen za organizaciju ekonomskih zajednica), Antun Benički (zadužen za rukovanje materijalom koji je primljen od zagrebačke partijske organizacije), Vazmoslav Tijan i Ivica Kardum (zaduženi za organiziranje udarnih grupa za samostalno oslobođenje logora).

Ivica Sabljak, tajnik logorske partijske organizacije

68 69

Bila je uspostavljena i veza sa ženskim logorom u Staroj Gradišci. Ovakva vrsta otpora u ženskom logoru bio je moguć isključivo u dijelu hrvatskog ženskog logora, dok su Srpkinje i Židovke bile odvojene u mračno i vlažno zdanje, Kulu. Bio im je onemogućen svaki pokušaj kontaktiranja s drugim zatočenicama, a najčešće su žene iz Kule likvidirane skupa s vlastitom djecom. Na ovaj način je razdvajanje zatočenica i unutar logora poprimilo još strašniju dimenziju psihološkog terora, budući da nije bilo gotovo nikakve mogućnosti za komunikaciju i pomoć među zatočenicama. Veza između muškog i ženskog logora bila je konstantna, iako se održavala preko malog broja zatočenika – i to onih koji su radili po direktivi i rasporedu partijske organizacije u ustaškom zapovjedništvu, kuhinji, kantini, kanalizaciji i vodovodu.

„U Jasenovcu kad smo došli u kolektiv 1943. godine, kad je kolektiv došao u Jasenovac, onda smo osnovali kolektiv gdje su bile sve žene obuhvaćene, bez obzira na politički stav, bez obzira na vjerski stav, jer u hrvatskom ženskom logoru nije bilo ispočetka tako, možda i zato što ih je bilo previše, što se nije moglo. Recimo 1944. godine već kad je logornica u Staroj Gradiški bila Mika Sarajčić, ne sjećam se kako se ona ko djevojka zvala, ali vjerojatno da ju kao logorašicu znaju kao Miku Sarajčić je li...ovaj, ona je, onda je bio cijeli kolektiv logor, svi, tako da znam kad smo i sljedovali hranu nismo sljedovali posebno ono, to sam vam rekla, u porcijama nego u cijeloj kanti pa se dijelilo za sviju, tako da je ono na određeni način, šta ja znam, da bi sve žene bile obuhvaćene…“

Mara Cvetko, Svjedočanstvo, JUSP Jasenovac

Kontakt s NOP-om uspostavljen je preko logorske paketarnice. Paketarnicu je stalno nadzirala ustaška sigurnosna služba, ali je kroz 1943. godinu, možda zato da se ustaše oslobode ovog posla jer su bili sve više potrebni na bojištima, a i zato što su mnoge službe i poslove prebacivali na zatočenike, rad u paketarnici sve više predavan logorskoj upravi, uz zadržavanje stalne ustaške kontrole. Osim hrane koja je raspoređivana zatočenicima, kroz paketarnicu su prolazila i pisma partijske organizacije iz Zagreba koja je obavještavala pripadnike logorske partijske organizacije o stanju na ratištima i tijeku borbi. Dio pisama koje su razmjenjivali Ivica Sabljak i Odbor za pomoć logorima u Zagrebu sačuvana su, i kao takva dio su zbirke dokumenata Memorijalnog muzeja Spomen-područja Jasenovac. Objavljena su i transkribirana 2010. u knjizi Maje Kućan „Jedinomoje i ostali! Pisma iz logora“. Obuhvaćaju period od 19. svibnja 1944. do 24. kolovoza 1944. u kojem je razmijenjeno ukupno osam pisama, a sudeći po tekstu sačuvanih pisama može se zaključiti da ih je bilo još. Pisma Ivice Sabljaka bila su adresirana na Katicu Bukovac, udovicu Mirka Bukovca, zatočenika ubijenog u logoru Stara Gradiška, a u Zagrebu ih je preuzimala Anđela Žnidarčić, članica Odbora za pomoć logorima. Jedan dio pisma bio bi pisan običnom olovkom, a tajni dio bio je pisan nepoznatom kemikalijom koja je služila kao nevidljiva tinta. Najvjerojatnije je riječ o mokraći. Anđela Žnidarčić bi potom premazala pismo drugom kemikalijom kako bi tajni dio pisma postao čitljiv. Na taj su način u Zagreb stizale informacije o stanju u logoru Stara Gradiška, a zauzvrat je partijska logorska organizacija dolazila do saznanja o događajima izvan logora. Pisma su obično bila skrivana u paketima s hranom, npr. u dvostruko dno posude s pekmezom.

Jedna od glavnih aktivnosti vezanih za otpor zatočenika bila je organizacija proboja iz logora. Proboj se smatrao akcijom od najvećeg rizika, budući da je svaki pokušaj organiziranja zatočenika radi planiranja bijega, ako bi bio otkriven, kažnjavan smrću. Ako je bijeg bio uspješan, ustaše bi vršili odmazdu nad drugim zatočenicima u logoru. Iz tog razloga, proboj je morao biti dobro promišljen i dobro isplaniran, a bila je potrebna i pomoć NOP-a. Poruke s takvim molbama za pomoć slane su van logora Centralnom komitetu KPH koji u pismu od 28. kolovoza 1944. odgovara da je takva akcija nemoguća zbog jakih ustaških snaga oko logora, što bi za posljedicu moglo imati mnogo žrtava. Osim toga, logor se nalazio na nepristupačnom terenu. Ipak su se pripreme za proboj nastavile, a krajem ljeta 1944. donesena je odluka o izvršenju akcije proboja iz logora Stara Gradiška. Kada je Ivica Sabljak, u pratnji ustaša, išao u Bosansku Gradišku u nabavu namirnica za ustašku oficirsku menzu, pokušao je još jednom preko veze u Bosanskoj Gradišci dobiti odgovor može li se računati na pomoć izvana. U razgovoru s tom vezom zatekli su ga ustaški oficiri i po povratku u logor zatvorili u samicu ustaške bolnice. Sabljak je u samici mučen kako bi odao suradnike, što je on odbijao učiniti. U listopadu iste godine odveden na strijeljanje. Pokušao je bježati ali je tom prilikom ubijen.

Pismo koje je Odbor za pomoć logorima iz Zagreba uputio Ivici Sabljaku u logor Stara Gradiška, 745:JSV 745/09

70 71

„Strast da zavladaju čovjekom bila je velika. Otpora svake vrste ti krvnici su se mnogo bojali, a mir i hladnokrvnost logoraša tjerala ih je u očaj i paniku.“

Mustafa Begić, Sjećanja, JUSP Jasenovac

Nedugo nakon Sabljakove smrti, krajem 1944. godine, logor Stara Gradiška je rasformiran uslijed sve češćih partizanskih napada u okolici logora. Dio zatočenika tada je prebačen u logor Jasenovac, a dio je pogubljen.

Pismo Ivice Sabljaka iz logora Stara Gradiška od 2. kolovoza 1944. godine, 745:JSV 750/09 D

Moralni i duhovni otpor u logorima

U terminologiji logorske svakodnevice, moralni i duhovni otpor odnosi se na pokušaje pojedinaca da održe svoju humanost i temeljne vrijednosti u dehumanizirajućim uvjetima. Takav otpor je često bio individualan, a pojavljivao se u mnogim oblicima: religijskim, kulturnim, obrazovnim. Pokazalo se da je za opstanak pojedinca bilo važno sačuvati ljudskost i pružati pomoć drugima. U stalnom postavu muzeja Spomen-područja Jasenovac nalaze se i predmeti koji svjedoče o duhovnom otporu logoraša. Skulpture, rukotvorine i ostali umjetnički radovi koji su nastali u samom logoru, pa i na koncu potpisi zatočenika na crijepovima i ciglama koje su sami izrađivali, govore o neizmjernoj borbi za očuvanjem svega onoga što je ljudsko.

Srce za pribadače koje je u logoru Stara Gradiška izradila u krojačkoj radionici ubijena logorašica Radmila Radovanović 1943. godine za logorašicu Pavicu Bobinac, 745:JSV 3165/19 P

Djetelina od čoje pripadala je logorašici Greti Weiss. Izrađena je u logoru Stara Gradiška, od zelene čoje ukradene u krojačnici logora. Čoja je izrađena od četiri dijela, prateći oblik djeteline s 4 lista, 745:JSV 3167/19 P

72 73

„Jasenovački „meni“ u podne sastojao se iz potpuno vodene slane čorbe s nekoliko oguljina krumpira, a uveče također, čorba od repe, ili ponekad sa 5-6 zrna graha. Količina kruha trebala bi iznositi dnevno 65 grama. Kruh se uopće nije dobivao po 3-4 dana u tjednu. Prema tome, kalorična vrijednost cijele prehrane nije iznosila više od 500 kalorija dnevno, što znači manjak od 2000-2500 kalorija za svakog zatočenika.“

Nikola Nikolić, Jasenovački logor smrti, Sarajevo: NIŠP Oslobođenje, 1975., str. 55.

Keramičke figure životinja koje je izradio zatočenik kipar Slavko Brill. Pomoću tih predmeta gasile su se cigarete, a nastali su u radnoj grupi „Keramika“. Predmete je iz logora iznio preživjeli zatočenik Milko Riffer, 745:JSV 3146/19 P; 745:JSV 3147/19 P

Gabrijel Jug Prsten pečatnjak zatočenika Gabrijela Juga, izrađen u logoru Jasenovac, 745:JSV 3207/19 P

„Stajanjem na mjestu nepomično, ipak se još misli. Razmišlja se sporo i teško. Misaonost se ograniči samo na jelo. O njemu se samo i govori… Svi bi oženjeni isticali, kako njihove žene izvrsno kuhaju. Kako su često upravo pri takvom njihovom radu bili prema njima nepravedni. Kad se kući vrate, da će sami kuhati, a svoje žene poslati na „spazier“ nek se odmore jadne, pri kuhanju izmorene. Iako su oni mislili da to govore iz vlastite velikodušnosti, ipak je sve to govorila glad, samo da se najedu… I pojedinci, neoženjeni, jednako su pričali, kako će na slobodi kuhati sami. Kako će otvoriti kuhinje, hotele, lokale samo s hranom. Kako će napustiti svoja ranija zvanja, i ubuduće se baviti tim poslom, koji je nadasve realan i unosan. Ujedno bi zapisivali imena jela, koja su najvolili, samo da se pri čestom razgovoru o hrani mogu sjetiti toga. Nadasve je bio zanimljiv razgovor o pripremanju jela. Razne kuhinje i različiti načini brojnih imena: „musaka“, „punjena paprika“, „lonac“, prženo, pečeno, na žaru, na gradelama, na ražnju itd. Na ražnju uvijek posljednja misao, zato što je pri kuhanju gladnom vrlo važan i sam miris. On ne samo da zadovoljava misaonost o gladi, već ujedno i pridiže malaksali duh u gladi.“

Đorđe Miliša, U mučilištu-paklu Jasenovac, Zagreb: Vlastita naklada, 1945., str. 104-107.

„Redovi su se zatočenika pred kazanima smanjivali iz večeri u večer. Red su s debelim batinama u ruci čuvali zatočenici – kriminalci, spremni da na mrtvo ime pretuku logoraša koji bi se odvažio po drugi put stati u red, ili na brzinu porcijom zagrabiti iz kazana iz kojih se je dijelila posna i mala količina palente. S ono malo palente u porciji, zatočenici bi posjedali odmah pored kazana i požudno jeli svoj obrok kao da je neiscrpan. Izgledalo je kao da se nadaju da će im ako sve pojedu netko ponuditi još jednu porciju. No, ubrzo bi se pokazalo dno porcije uz bolno saznanje da je to bilo sve za taj dan…Poput ostalih „radioničara“, mi stolari bi se povlačili s porcijama u svoje radionice i jeli sjedeći na stolarskim klupama. Jeli smo slasno, komentirajući razne načine začinjanja palente – a svatko je znao specijalitet svoga kraja: jednima je bila dobra prelivena vrhnjem, drugima rastopljenom slaninom, a dakako i gulašem od svinjskog mesa. I dok smo mi tako izmjenjivali kulinarske recepte, gutali sline i sjećali se ranijeg života u krugu obitelji, netko gromko vikne: - „Mirno!““

Daniel Kovačić, Prvi dan u logoru Jasenovac, Riječi koje nisu zaklane V, Jasenovac: Spomen- područje Jasenovac, Biblioteka Poruke, 1986., str. 115-116.

Tema koja se neprestano pojavljuje u gotovo svim svjedočanstvima bivših zatočenika je glad. Iscrpljivanje prisilnim radom uz nedovoljnu količinu hrane bila je jedna od metoda mučenja i ubijanja zatočenika u jasenovačkim logorima. Takav način uništavanja čovjeka primjenjivan je u svim logorima nacističke Njemačke i okupirane Europe, a hrana koju su zatočenici u logoru dobivali nije bila kalorijski dostatna za fizički rad koji je trajao po 12 sati:

74 75

Kako se oduprijeti neprestanom osjećaju gladi u logoru? Zatočenice Anđela Hrg i Anđela Heder pisale su recepte u logoru Stara Gradiška koji se danas nalaze izloženi u stalnom postavu muzeja Spomen-područja Jasenovac. Iako se na prvi pogled čini neobična poveznica između hrane i stradavanja u logorima, ona je itekako postojala u jasenovačkim i drugim logorima diljem Europe. Pisanjem recepata iz sjećanja i prikupljanjem od ostalih logorašica, žene u logoru odupirale su se logorskoj svakodnevici koja je podrazumijevala glad. U njihovim notesima nalaze se recepti jela pomoću kojih su se one vraćale u prošlost i vrijeme kada im je hrana bila dostupna. Prisjećanje na te dane pružalo im je snagu i nadu u budućnost u kojoj će opet moći spravljati takva jela. Rasprave o jelima poprimile su duboko značenje psihološkog otpora i pokušaja očuvanja identiteta. Osim toga, kuharice obiluju receptima iz različitih regija, pa je ispisivanje tih recepata značilo i prisjećanje na rodni kraj zatočenica. Stoga, sačuvane kuharice ne treba promatrati kao konvencionalne kuharice, nego kao svjedočanstvo otpora ljudskog duha u nehumanim uvjetima. O tome svjedoči tekst pisan na pisaćoj mašini, na papiriću koji je zalijepljen na unutrašnjoj strani korica notesa kuharice Anđele Hrg (vjerojatno nakon rata):

„Jer nisam postala narodni heroj ovi se zapisi ne nalaze u nikakvom muzeju. Ali, ja imam djecu i želim da se to sačuva. Pisano u siječnju i veljači 1942. kada se uopće nije jelo /od 3. do 26. siječnja 1942./ i veljači iste godine kad se dobivao jedan obrok rijetke pure ili graha.“

Anđela Hrg

Policijski karton Anđele Hrg

Anđela Hrg pisala je recepte u najranijem razdoblju postojanja ženskog logora tijekom siječnja i veljače 1942. Ukupno je napisano 178 recepata, a strukturom su podijeljeni na više poglavlja (keksi, kuglice, kohovi, kreme, šatoi, pića, torte, bomboni, rolade, šnite, razni kolači, slatki specijaliteti, sitni kolači te topla i hladna predjela). Anđela Hrg je upućena u logor krajem 1941. zbog suradnje s pokretom otpora, a iz logora je puštena 17. prosinca 1942. godine. Umrla je u rujnu 2010. godine.

U logoru Stara Gradiška na sličan su način nastali i kuhinjski recepti koje je u svoj notes zapisala zatočenica Anđela Heder. Ona je zajedno sa svojom obitelji uhićena 25. svibnja 1943. pod optužbom suradnje s partizanima. Anđela je prilikom upućivanja u logor osuđena na dvije godine, a njena sestra Paula na godinu i osam mjeseci, dok je njihov otac osuđen na godinu dana „prisilnog boravka“ u logoru Stara Gradiška. U logoru je Anđela pisala i prikupljala recepte od ostalih zatočenica, a ukupno je zapisano 118 recepata. Među njima nalaze se različite vrste slastica i slanih jela koji su gusto pisani jedan ispod drugoga kako bi na stranice stalo što više podataka. Anđela i Paula Heder ostale su u logoru do 13. siječnja 1945. godine kada su razmijenjene u Pisarovini.

Notes s receptima Anđele Hrg, 745:JSV 3183/19 P

Anđela Heder

76 77

„Trebalo je rezbariti drvene dijelove za strojnice, puške, revolvere i noževe s tropletom ili natpisima „Živio Ante Pavelić“, „Živila Hrvatska“ i slično. Ustaše su Nečiporenka (op.a. logoraš Boris Nečiporenko, ruski emigrant koji je rukovodio rezbarskom radionicom) bogato darivale hranom i cigaretama, da im što prije i što ljepše ukrasi oružje. Mi stolari, znali smo za poliranje tih drvenih dijelova iznuditi trebovanje i do pola litre jestivog ulja, tobože radi postizanja visokog sjaja, ali smo ga uglavnom koristili da bi omastili našu jadnu i posnu logorsku hranu.“

Daniel Kovačević, Prvi dan u logoru Jasenovac, Riječi koje nisu zaklane V, Jasenovac: Spomen- područje Jasenovac, Biblioteka Poruke, 1986., str. 128-129.

Notes s receptima Anđele Heder, 745:JSV 3182/19 P

„Ono što je bilo strašno je to da 1942. je bila pokolj od tifusa… Da, pjegavi tifus. Bilo je trbušnog, ali puno manje. Pjegavi tifus, to je ležalo ko snoplje, to je strašno, a Ante Vrban je rekao ako se dokaže da je to tifus, on će dići logor u zrak. Mi smo te žene sakrivali po klozetu, na tavan, držale ih od straha, međutim to se više nije moglo skriti jer je toliko bilo tih bolesnih da je onda Vrban tražio doktora Bukija Konortija i još nekakve doktore, ja samo znam doktora Perića, da pronađu šta je to. Onda su oni rekli da to nema veze sa tifusom, da je to strašna gripa uslijed te pomanjkanja hrana i da smo nakon toga mi to kao zvali „gradišćanska gripa“.…Buki Konorti, toliko hrabar čovjek. Dakle, na tifus tvrditi da nije tifus, dozvoliti, izboriti da se lijekovi donose, dolaziti posjetiti ako je netko jako bolestan, tražiti od Maje (op.a. Maja Buždon, zapovjednica ženskog logora Stara Gradiška) da dođe, da pogleda, da kod svakog kreveta stoji, pomiluje i hrabri. U ono vrijeme, kad je smisao života bila likvidacija, on se nekada ponašao čak i drsko. Da je... imate utisak da je to čovjek koji je svojom hrabrosti obeshrabrio Maju.“

Pava Molnar Peršić, Svjedočanstvo, JUSP Jasenovac

„Tu bi čak spomenula u tuberkulozu jednu Atifu Lipničević iz Bjeljina, koja je došla potpuno isprebijana u logor, ali je neobično hrabra i neobično je puno znala. Ona je do svoje smrti pričala o klasicima, o filmovima, ona je hrabrila ljude. Ona je umrla, naravno, ali baš nju se izričito treba spomenuti, jel. Isto tako i Fatima Brkić koja je isto bila medicinarka. Jako, jako požrtvovna. Nikad joj ništa nije bilo teško. Nikad ništa. Ona je streljana. Kad su 1942. strijeljali Hanu Pavelić, Zlatu Šegvić, onda je i Fatima streljana. Vjerovatno je došlo, valjda nalog izvana ili zašto, jel. To su bila sporadična strijeljanja u hrvatskom logoru.“

Pava Molnar Peršić, Svjedočanstvo, JUSP Jasenovac

U svjedočanstvima se često nailazi i na opise pojedinačnih akcija i ponašanja pojedinaca koji su svojim primjerom davali nadu drugim zatočenicima:

Atifa Lipničević

78 79

„Ispred mene, ispred mene dve po dve stojimo, digne ovu djevojku koju sam ja volila. Jer smo morali se voliti, to je jedino što nas je obdržalo. A ja ono, prvi trenutak, odahnula, nije mene. Pa ja ne znam da li je to za vjerovati ali to je strašno, kako čovjeka može to onda... možda samo kad se sjetiš, ako je netko tvoj rođeni, mati dijete ili nešto, ovaj, kad ga... jer nas je ustvari održala ta ljubav međusobna, da nismo postali živina, tačno. Jer nisu to ni politički ideali ni ništa, jer to je takav težak život, vječno pred smrt, vječno osjećaš. Em si gladan, em si bolestan, em još osjećaš svaki dan da ti prijeti opasnost...… Ne smatram se nikakvom žrtvom, žrtve su oni kojih nema, koji su ostali, to je prvo. Drugo, da nije bilo tih kojima mogu zahvaliti što sam ostala na životu, mogu jedino njima, da nije bilo njih ne bi ostala na životu. Toliko sam bila i bolesna i slaba i ono stvarno... da nije bilo njih koje sam volila, jer nas je to ostavilo na životu.“

Mara Cvetko, Svjedočanstvo, JUSP Jasenovac

„A prije toga sam naslijedila od jedne divne logorašice koja je otišla... posle... ni ne znam val’da je poginula u partizanima, koja je otišla, mjesec dana prije je bila oslobođena, amnestirana. I ona je meni ostavila svoje bakandže jer ja sam, s velim, imala. A patila sam te zime od... Metnem papir, metnem krpe, đonova nema skoro na tim mojim cipelama, zavežem sa špagom, čim ja ono blato Mlake zagazim, da berem kukuruz... A ono led ledeni pa samo mi kaže: „Pa zašto danas ništa ne pričaš?“ Ja kažem: „Stisnula sam zube jer neću da svi vidite kako plačem“. I onda sam dobila tak’e te bakandže, zato sam ja tako lijepo mogla i cijelo vrijeme sam mislila na nju i bila joj ne znam kol’ko zahvalna.“

Katica Filipović, Svjedočanstvo, JUSP Jasenovac

„Moram reći da smo se tako svi trudili da zadržimo dostojanstvo. Ne žensko, nego ljudsko dostojanstvo… Unatoč tome, kako god smo rodili na slamaricama, deke još kakve su bile, ponjave odnosno, plahte kakve su bile, bile su... sve se nastojalo da to bude što više čisto, da to bude čak dezinficirano. Mi smo imali hipermangan, to smo stalno nešto ispirali, nešto prali, sreću smo imali da smo u istoj zgradi imali vodu pa smo mi to stalno prali i stalno smo održavali tu nekakvu higijenu. I ta higijena je bila borba jedna za očuvanje dostojanstva.“

Milada Katić Palčec, Svjedočanstvo, JUSP Jasenovac

„Jer, svi mi logoraši, lišeni svega, osim nade, nadali smo se da ćemo ipak jednom izaći iz tog pakla, a da bismo izašli, morali smo se držati na životu. Pothranjivali smo se nadom i ulijevali je jedni drugome. Svaki pucanj na Kozari, svaka vijest o uspjesima naših u Bosni i drugim dijelovima naše zemlje, te vijesti sa savezničkih bojišta, davale su nam snage da izdržimo i nepodnošljivo. Najvažnije je stoga bilo jednostavno preživjeti.“

Daniel Kovačević, Prvi dan u logoru Jasenovac, Riječi koje nisu zaklane V, Jasenovac: Spomen-područje Jasenovac, Biblioteka Poruke, 1986., str. 134-135.

80 81

IzdanjaSpomen-područja

Jasenovac

ZABORAVLJENI – KNJIGA O POSLJEDNJIM JASENOVAČKIM LOGORAŠIMA, Đorđe Mihovilović i Dejan Motl, Jasenovac: Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac i Savez antifašističkih boraca i antifašista RH, 2015., 928 str.

U izdanju Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac i Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH, 2015. godine objavljena je knjiga „Zaboravljeni - Knjiga o posljednjim jasenovačkim logorašima“ dvojice kustosa institucija Spomen-područja Jasenovac i Spomen-područja Donja Gradina. Višegodišnja suradnja višeg kustosa Đorđa Mihovilovića (JUSP Jasenovac) i kustosa Dejana Motla (JUSP Donja Gradina) rezultirala je pronalaskom dosad neobjavljene građe i podataka o samim sudionicima proboja iz logora Jasenovac. Knjiga izlazi u trenutku obilježavanja 70. godišnjice proboja posljednjih jasenovačkih zatočenika s ciljem da se konačno pruži odgovor na jedno od temeljnih pitanja vezanih za povijest koncentracijskog logora Jasenovac, a to je - Tko su bili posljednji jasenovački logoraši?Djelo sadrži sveukupno 928 stranica, a podijeljeno je na nekoliko tematskih cjelina koje čine glavni dio knjige. Svaka cjelina odnosi se na određeni dio kompleksa jasenovačkih logora: Logor III Ciglanu, Logor IV Kožaru, Ustašku bolnicu u Jasenovcu, Istražni zatvor u Jasenovcu, Logorske ekonomije u Lonji i Mlaci i Logor Staru Gradišku. Svaka od tih cjelina sadrži biografske podatke zatočenika koji su preživjeli oslobađanje te prikaze izvornih dokumenata koji potvrđuju te podatke. Po prvi put u hrvatskoj historiografiji, autori donose opširan pregled događaja u zadnjim danima postojanja logora Jasenovac kojim su obuhvatili ne samo preživjele zatočenike Logora III i Logora IV koji se najčešće navode u literaturi, nego i zatočenike ostalih logorskih jedinica koji su uspjeli preživjeti povlačenje ustaša.

JASENOVAC 1945. – 1947. FOTOMONOGRAFIJA, Đorđe Mihovilović, Jasenovac: Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac, 2016., 336 str.

Fotografija kao povijesni izvor predstavlja veliki potencijal u rekonstrukciji događaja koji su se dogodili u prošlosti, a od iznimne je važnosti njeno svjedočenje o vremenu koje i danas izaziva kontroverzna i revizionistička mišljenja. Iako često faktografski netočna, takva mišljenja sve češće su prisutna u široj javnosti, a upravo korištenjem autentičnih fotografija takva se mišljenja mogu na znanstveni način osporiti. Prednost i ulogu fotografije u tom kontekstu uvidio je Đorđe Mihovilović, autor ove fotomonografije i viši kustos Memorijalnog muzeja Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac, ujedno i voditelj zbirke fotografija u istoj ustanovi. Fotomonografija se sastoji od sveukupno 769 fotografija koje su popraćene faktografskim podacima kako bi se što bolje predočio prostorni raspored u kompleksu logora Jasenovac. Fotografije su snimane u poslijeratnom razdoblju i fotomonografija autora Đorđa Mihovilovića izašla je u trenutku kada povijesni revizionizam dobiva sve više medijskog prostora i tako dopire do šire javnosti. Postala je uobičajena praksa da se zločini počinjeni u ime NDH opravdavaju i relativiziraju tako da se naglašavaju i ističu zločini koji su se događali nakon Drugog svjetskog rata. Povijesni revizionizam uočljiv je u tezi da je logor Jasenovac (područje Ciglane) nastavio djelovati i nakon 1945. godine kao logor komunističkih vlasti, pri čemu se ujedno pokušava skrenuti pozornost s događanja u ustaškom logoru Jasenovac. Tvrdnja da je ustaški logor Jasenovac bio radni logor s malom stopom ubojstava predstavlja uvredu za sve žrtve i njihove obitelji. Ovom fotomonografijom autor je dokazao da su na mjestima jasenovačkih logora nakon oslobođenja 1945. godine bili nemogući uvjeti za smještaj ljudi, što samim time pobija tezu o postojanju poslijeratnog komunističkog logora. Autor je pritom pokazao visoku razinu stručnog poznavanja prostora bivšeg kompleksa logora Jasenovac, ali i fotografske građe koja je na ovaj način prvi put predstavljena javnosti.

82 83

ŽELJEZNIČARI U KONCENTRACIJSKOM LOGORU JASENOVAC I (Radionica Zagreb Hrvatskih državnih željeznica), Đorđe Mihovilović, Jasenovac: Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac, 2017., 390 str.

Prvi dio monografije „Željezničari u koncentracijskom logoru Jasenovac“ posvećen je radnicima zagrebačke radionice Hrvatskih državnih željeznica koji su prošli, stradali ili preživjeli jasenovačke logore. Velik broj zaposlenih u radionici podržavao je antifašistički pokret i pružao razne oblike otpora novoj ustaškoj vlasti. Autor knjige Đorđe Mihovilović se, kao i dosad, u svom istraživanju vodio pristupom da žrtve nisu i ne smiju ostati brojevi, nego se iza svake krije specifična životna priča. Knjiga sadrži velik broj podataka o radnicima Radionice Zagreb Hrvatskih državnih željeznica koji su između 1941. i 1945. deportirani u logor Jasenovac. Razgovarajući s njihovim obiteljima te sakupljajući informacije u arhivima, autor je sastavio biografije odvedenih i ubijenih radnika koje su obogaćene dokumentima i fotografijama. Riječ je o 78 radnika Radionice Zagreb koji su prošli kroz jasenovačke logore, od kojih je 46 u logoru ubijeno.

ŽELJEZNIČARI U KONCENTRACIJSKOM LOGORU JASENOVAC II (Glavna željeznička radionica Sarajevo), Đorđe Mihovilović, Jasenovac: Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac, 2018., 537 str.

Drugi dio monografije „Željezničari u koncentracijskom logoru Jasenovac“ autora i višeg kustosa Đorđa Mihovilovića rezultat je nastavka istraživanja stradanja željezničara u jasenovačkim logorima. Knjiga je nastala kao plod višegodišnjeg istraživanja i suradnje s Historijskim muzejom Bosne i Hercegovine i Historijskim arhivom Sarajevo, a posvećena je sudbinama radnika Glavne željezničke radionice u Sarajevu koja je 1950. dobila ime po narodnom heroju Vasi Miskinu Crnom. Autor je rekonstruirao priče 150 radnika koji su prošli kroz jasenovačke logore, a koji su deportirani zbog svojih antifašističkih stavova i otpora prema ustaškom režimu. Knjiga obiluje dokumentima i fotografijama stradalih radnika od kojih je 123 ubijeno u jasenovačkim logorima.

JASENOVAC – MANIPULACIJE, KONTROVERZE I POVIJESNI REVIZIONIZAM, ur. Andriana Benčić, Stipe Odak, Danijela Lucić, Jasenovac: Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac, 2018., 311 str.

Zbornik „Jasenovac – manipulacije, kontroverze i povijesni revizionizam“ čine izvorni znanstveni i pregledni radovi hrvatskih i inozemnih povjesničara i stručnjaka koji se bave temom i problematikom Jasenovca, Drugog svjetskog rata i poraća. Ovaj interdisciplinarni zbornik sadrži radove iz povijesti, sociologije, politologije, komparativne književnosti i studija sjećanja. Zbornik je i prilog rasvjetljavanju povijesnih događaja u svjetlu novih povijesnih revizionizama i negacionizama u vezi Jasenovca. Stoga tekstovi u zborniku kritički i na znanstveno argumentirani način nastoje odgovoriti na najznačajnije manipulacije i kontroverze u vezi Jasenovca, uzimajući u obzir vremenski okvir u kojemu se one pojavljuju.

ROMI U DRUGOM SVJETSKOM RATU U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ, 1941. – 1945., Zagreb, 2018., 127 str.

U izdanju Zaklade „Erinnerung, Verantwortung und Zukunft“ (Berlin, Njemačka) i Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar objavljen je Priručnik za učitelje i nastavnike „Romi u Drugom svjetskom ratu u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, 1941.-1945.“ Autori Priručnika su: dr. sc. Danijel Vojak (Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb), dr. sc. Goran Lapat (Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), Ivo Pejaković, prof. (Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac) i Neven Kovačev, mag. hist. (doktorand Poslijediplomskog studija medievistike, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu).Priručnik je namijenjen nastavnicima povijesti te drugim zainteresiranim nastavnicima koji sudjeluju u obrazovnom procesu. Zamišljen je kao alat koji može pomoći u boljem razumijevanju povijesti Roma s naglaskom na tragičnu sudbinu romske zajednice za vrijeme Drugog svjetskog rata na području Nezavisne Države Hrvatske. Priručnik se može preuzeti u PDF formatu na web stranici Spomen-područja Jasenovac.

84 85

In memoriam

Bogdan Petković rođen je 16. listopada 1923. godine u selu Gornji Marinkovac, u tadašnjoj općini Kloštar Ivanić. Njegov ratni put počeo je u studenom 1942. godine kad su ga Nijemci poslali na prisilni rad u Beč. U travnju sljedeće godine stiže do njega vijest o tome da se njegov otac teško razbolio zbog čega mu je odobreno 14 dana za posjet. Usprkos tome što vlasti NDH nisu odobravale ulazak u tadašnju državu, Bogdan se uspješno domogao rodnog sela i preko poznanika uključio u Narodnoslobodilački pokret. Nakon učlanjenja u SKOJ, već potkraj ljeta 1943. godine, pridružio se Moslavačkom partizanskom odredu, u sklopu kojeg je vrlo brzo postao komesar čete. Na istu je dužnost stupio i u trećem bataljonu brigade „Matija Gubec“, a sredinom ožujka 1944. godine priključio se Drugoj moslavačkoj brigadi na dužnosti puškomitraljesca. No nju su već istog mjeseca 1944. godine razbili Nijemci kod Oborova. S drugim ranjenim zarobljenicima upućen je u zagrebačku bolnicu Sveti Duh, pa dalje u Zarobljenički tabor.

Bogdan Petković

Bogdan Petković

U utorak 15. siječnja 2019. godine na mjesnom groblju u Donjem Marinkovcu održan je posljednji ispraćaj Bogdana Petkovića, preživjelog zatočenika logora Jasenovac.

Dana 2. kolovoza te 1944. godine ustaška policija ga je uhitila i odvela u zatvor u Petrinjsku na istražni postupak. Nakon brojnih saslušanja po zatvorima, početkom listopada deportiran je u logor Jasenovac. Bio je jasenovački logoraš 135 dana. Nedugo nakon njegova dolaska, koncentracijski logor je posjetila svojevrsna međunarodna komisija koja je odredila grupu logoraša za prisilni rad u Treći Reich, točnije u okolicu Linza, u kojoj se našao Bogdan i gdje je ostao sve dok Amerikanci nisu ušli u grad. U lipnju 1945. godine vratio se u oslobođenu Jugoslaviju, nakon čega je vrlo brzo raspoređen u diviziju KNOJ-a u Beogradu kao oficir-radiotelegrafist.Tijekom svoje vojne karijere služio je u Knjaževcu, Splitu i Ljubljani da bi njezin kraj zasluženo dočekao kao upravnik tehničke baze i Samostalnog tehničkog skladišta u Travniku 1972. godine.U JNA je završio radiotelegrafski tečaj, Oficirsku aplikacionu školu, položio ispit za kapetana i majora, a završio je i večernju gimnaziju u Ljubljani. Krajem osamdesetih je bio član Komisije za logoraše Grada Zagreba. Bio je član i Udruženja logoraša Drugog svjetskog rata iz Banja Luke. Svoje svjedočanstvo o zatočenju u logoru Jasenovac objavio je 2008. godine pod nazivom „Sto trideset pet dana u logoru Jasenovac“.

Naslovnica knjige „Sto trideset pet dana u logoru Jasenovac“

Bogdan Petković (foto: Lupiga.com)

86 87

Preminuo je nekoliko mjeseci nakon što je unatoč teškom zdravlju i poodmakloj životnoj dobi javno govorio o svom logoraškom iskustvu, a protiv ustaškog revizionizma, na konferenciji za novinare u organizaciji Savjeta Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac.

Govor ravnatelja Spomen-područja Jasenovac Ive Pejakovića na posljednjem ispraćaju Bogdana Petkovića

Poštovani članovi obitelji, prijatelji Bogdana Petkovića,kada sam počeo raditi u Spomen-području Jasenovac prije desetak godina, jedna od prvih stvari koju je trebalo učiniti bila je upoznati se s knjigama i literaturom o logoru Jasenovac. I čitajući objavljena sjećanja preživjelih zatočenika, u ruke mi je došla i knjiga „135 dana u logoru Jasenovac“ Bogdana Petkovića. I to je bio prvi put da sam se susreo s tim imenom.Kasnije, imao sam priliku i upoznati Bogdana. A s obzirom da sam već pročitao knjigu koju je napisao, imao sam osjećaj kao da ga već poznajem. Kao preživjeli zatočenik logora Jasenovac, redovito je prisustvovao komemoracijama. Često je bio u kontaktu s djelatnicima Spomen-područja i slao nam je svoje članke i komentare.Krajem 2017. godine napisao je dirljivo sjećanje na Josipa Hercega, također preživjelog zatočenika, koji je bio zatočen u logoru zajedno s Bogdanom.Ono što je Bogdan posjedovao, bio je jedan nesalomljivi duh. Težak život koji je prošao, sudjelovanje u partizanskom pokretu, zatočenje u logoru, to ga je samo ojačalo. U zadnjih nekoliko godina, kada su nam se obraćali novinari s pitanjem da bi htjeli razgovarati s nekim preživjelim logorašem, obično bi nam Bogdan bio među prvima koji bi nam pao na pamet. I uvijek je pozitivno odgovorio na takve molbe za razgovor i intervju.Zadnji put sam Bogdana vidio prije nekoliko mjeseci. Savjet Spomen-područja organizirao je konferenciju za novinare te smo pokušali naći nekog preživjelog zatočenika koji bi ispričao svoju sudbinu. I naravno, Bogdan se rado odazvao ovom pozivu. I ostala mi je u sjećanju jedna njegova rečenica koju je tada rekao: „Ja već odavno na ovo čekam, već je 5 minuta poslije 12“. I ta rečenica je bila možda malo i defetistička, ali između ostalih, i na nama koji smo se ovdje danas okupili je da nastavimo sjećanje i na Bogdana i na njegove prijatelje i suborce.Odlazak Bogdana Petkovića je veliki gubitak za obitelj, ali isto tako i za Spomen-područje Jasenovac jer smo izgubili velikog čovjeka, autentičnog svjedoka vremena, a slobodno mogu reći i prijatelja.Još jednom, svim članovima obitelji izražavam najiskrenije riječi saučešća.

Ilija Ivanović

Ilija je rođen 1. kolovoza 1928. godine u selu Gornji Podgradci kod (Bosanske) Gradiške. Odrastao je u obitelji u kojoj su otac Mile i majka Jovanka podizali svojih sedmero djece. Iako su sami bili nepismeni, roditelji su brinuli da im se djeca školuju, tako da je do početka Drugog svjetskog rata četvero Ivanovića završilo četiri razreda osnovne škole. U jesen 1941. godine Mile odlazi u partizane, a za njim i kćeri Marija, Mara i Zorka.Za vrijeme ustaško-domobransko-njemačke ofenzive na Kozaru u ljeto 1942. godine obitelj je, osim Marije koja se uspjela probiti iz obruča, zajedno s ostalim srpskim stanovništvom tog područja, deportirana u logor Staru Gradišku, odnosno na logorsku ekonomiju u selu Jablanac. Od članova uže obitelji u Jasenovcu je ubijen otac Mile. Sestra Zorka se spasila bijegom iz logora zajedno s rođakom Jeftom Ivanovićem, dok je majka s bratom i dvije sestre prebačena u selo Velika Londžica u našičkom kraju, odakle su se vratile kućama još za vrijeme rata.Ilija je najveći dio svog zatočeništva u logoru Ciglana proveo u logorskoj brijačnici i bio svjedokom brojnih događaja i zločina koji su opisani u njegovim memoarima objavljenim pod naslovom „Svjedok jasenovačkog pakla“.

Ilija Ivanović

S dubokom tugom primili smo vijest da nas je u 91. godini života napustio Ilija Ivanović, jedan od posljednjih preživjelih sudionika proboja iz ustaškog koncentracijskog logora Jasenovac.

Ilija Ivanović (foto: Udruženje Jadovno)

88 89

Uoči proboja iz logora, Ilija je gladan hodao po zgradi krojačko-obućarske radionice. Vidio je grupu ljudi i misleći da se dijeli hrana prišao. U toj grupi bio je Ante Bakotić, jedan od organizatora proboja, koji mu je rekao da kad ostali krenu i on trkom ide za njima. Udaljio se, makar mu nije bilo najjasnije što je Bakotić mislio. Kada je, nešto kasnije, čuo komešanje potrčao je da vidi što se događa. Vidio je kako vrata popuštaju i kako ljudi kao bujica krenuše trkom napolje. I Ilija je istrčao. Odlučio je pokušati stići do šume koja je bila udaljena oko kilometar. Tu se priključio grupi od petnaestak logoraša koja je razmatrala kuda dalje ići. Kako nije bilo dogovora nastavili su trčati i tako su naišli na ustaške bunkere. Tu se grupa razdvojila. Ilija je trčao u pravcu rijeke Strug koju je potom prešao. Razmišljajući kako da stigne kući nailazi na domobrana koji mu je rekao da je upravo prošao kroz minsko polje. Domobran ga je odveo u ustaški bunker. Slagavši ime i prezime rekao je ustašama da bježi pred partizanima. Pošto je bio suviše slab za vojnu službu ustaše ga u Gornjem Rajiću predaju seljaku Pavlu Babiću, kod kojeg je dočekao dolazak partizana.Ubrzo nakon oslobođenja vratio se kući. U rodnom selu završio je osnovnu školu. Učiteljsku školu u Banja Luci završava 1950. godine, a nešto kasnije i Fakultet političkih nauka u Beogradu. Radio je kao profesor u srednjoj školi u Zenici koju je napustio 1992. godine. Posljednje godine života provodio je na relaciji između rodnih Podgradaca i Gradiške.

Naslovnica knjige „Svjedok jasenovačkog pakla“

Branko Lustig

ubijen u lančari. To je važno. Važno je to da danas 70 godina nakon tog zločina ljudi jednostavno prelaze preko toga.Ja se bavim djelatnošću u gradu Zagrebu gdje podsjećam mladež na te dane. Gdje prikazujem filmove, gdje činim sve što je moguće da ljudi shvate da su jednog dana tu postojala vrata na kojima je pisala ustaška vojna. I tu su bile ustaške jedinice. Njemački izaslanici u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj pisali su i slali note gdje su molili naše ljude da ne budu tako okrutni u logorima jer im to smeta jer ljudi bježe u partizane.Mi smo u centru Europe imali jednu baklju koja je gorila i koja se borila. Naš antifašizam je itekako radio. Ja se sjećam u logorima, u Bergen-Belsenu u Njemačkoj 1945. godine antifašisti su dolazili da nagovaraju i pomažu ljude da dođu kući, da idu natrag u Jugoslaviju. Bilo je strašno i ne može se to zaboraviti. Ne može se kazati da nije bilo fašizma, da nije bilo ustaša, da nije bilo zločina. Pa ljude su klali na svakom koraku.Pa tu na Gradini, tu je bilo tako da su klali sve što su stigli. Jednom se neke Rome klali i ti Romi su imali sa sobom i jednog medvjeda. I kad je došlo do medvjeda, onda je koljač rekao, „ajde ti odi u šumu, ti nemaš ništa s tim“. Čak prema zvijerima su bili milosrdniji nego prema ljudima. Židove, Srbe, Rome, Hrvate koji su se ogriješili na neke njihove neviđene zakone, sve su ih klali.I danas nitko ne može da tvrdi da toga nije bilo. To je bilo, jedino to nije dovoljno dokumentirano. Ja mislim da ne trebam umrijeti tako dugo, dok to jednog dana neću i dokumentirati. Ja si silno želim film o tome. I mislim da bi to bio izvrstan film koji bi prikazao kako je bilo ovdje na Balkanu. Bilo je strašno. Ali to sam već rekao. Zato vas molim da kad odete odavde ponesete to sa sobom u duši i da svima kojima možete govorite o tome, govorite o tim zvjerstvima koja su ovdje bila i koja su se dešavala.

Tekst govora koji je Branko Lustig održao na komemoraciji za žrtve logora Jasenovac 26. travnja 2015. godine:

Želio bih vas pozdraviti u ime naše predsjednice, Kolinde Grabar Kitarović, ali isto tako zahvaliti na časti koju mi je pružila što me pozvala ovamo.Međutim, ja ne bih htio govoriti o tome u ovom momentu. Ja bih vam se htio obratiti kao broj A3317. To je moj broj iz logora Auschwitz koji sam nosio dvije godine i uspio sam se vratiti. Bio sam u logorima u kojima su bili proboji kao i u ovom, prošao sam kraj Sobibora, kraj Treblinke, čak i kraj krematorija u Auschwitzu, Brezinka, gdje je pokušana pobuna, ali nije uspjela. Međutim, i to nije važno. Važno je da su moga djeda i moju cijelu obitelj iz Osijeka odveli ovamo u Jasenovac, i da je moj djed, Gutter Emanuel, poginuo i

Branko Lustig

90 91

Iz knjige dojmova

92 93

94 95

96 97

100