KRIMINALITET I KRIMINOLOGIJA1.Kriminologija – nauka o kriminalitetu i učiniocima krivičnih djelaKriminologija je nauka koja proučava učinioce krivičnih djela, kriminalnu prevenciju, sociologiju prava i društvene procese u vezi sa uzrocima kriminaliteta.Kriminologija se bavi etiološkim i fenomenološkim obimom prestupničkog –( devijantnog – kriminalnog) ponašanja ljudi.

Kriminološka teorija-Prisutna su shvatanja da se kriminolozi još nisu ujedinili u mišljenju šta to sačinjava i oblikuje “pravu kriminološku teoriju”.-Teorija se smatra, kao zbir logočkih i empirijskih međusobno povezanih konstatacija koje razlažu pojavu na pojedine dijelove koja se u svakodnevici izučava.Proučavanje kriminalne etiologije nije proučavanje suhoparnih, apstraktnih teorija o čovjeku, već čovjekove prirode, motiva, duševnog stanja, socijalnih uslova i okolnosti, ekonomskih i drugih faktora i dr.Teoriju kriminaliteta treba u društvu treba stalno unaprijeđivati kako se društvo kroz nauku i naučna saznanja stalno mjenja i unaprijeđuje.

Uloga kriminaliteta u društvu*Kako postoji društvo, kriminalitet ima važnu ulogu u društvu kao stalna i prateća pojava, a prema Emilu Durkheimu je sljedeća:1. Kriminalitet oblikuje mjerila za mjerenja dobrog i lošeg u društvu,2. Kriminalitet je velika i neprocjenjiva industrija u društ3. Kriminalitet spaja različite dijelove dijelove populacije4. Kriminalitet može doprinjeti (učinkovitosti) društvenog života 5. Kriminalitet je oblik upozorenja da je u društvu nešto naopako, nešto nije uređeno, nešto ne štima pa što ga uzrokuje i rađa.6. Kriminalitet je takođe upozorenje da je nešto naopako sa društvenom organizacijom u sistemu zajednice (zajednici).7. Određena količona (obim) kriminalnih pojava djeluje kao ventil osiguranja u društvu.

Priroda zakonaUčenjak Schafer definiše zakon kao formalni izraz vrjednovanog sistema prevladavajuće društvene snage određene kulture.Naime, Zakon osigurava vrijednosti vladajuće društvene snage datog vremena i prostora.*Masters i Robenson su kroz naučni rad utvrdili da je, vezano za zakone, mnogo suprotnih mišljenja, te imajući u vidu to navode neke koncepte:1. Zakon ima nat(d)prirodni izvor,2. Zakon je pravo, 3. Zakon služi vladaru – suverenu određenog vremena i prostora,4. Zakon je utilitaran koncept,5. Zakon je oružje vladajuće klase bez obzira u kom vremenu i društvu se donosi.

Šta je kriminalitetVeć davno, Oksfordski rječnik definiše kriminalitet kao zvir krivičnih djela po zakonu, tj. djela koja su zabranjena zakonom i štetna su ljudima, njihovim dobrima i društvenom blagostanju.Kriminalitet je društveno i ljudsko zlo – pošast koje se javlja kroz razna djela, oštećenje, prekršaj, grijeh itd.

Društvene definicije kriminaliteta su šire nego pravne. One sadrže protiv društveno, ne etičko i štetno ponašanje. Takve definicije dozvoljavaju moralna razmišljanja koja kod pravnih nisu prihvatljiva. Pravne definicije kriminaliteta označavaju kriminalnim samo ona ponašanja kojima se krši zakon. Neko djelo može biti neetičko, ali nije još krivično, ako osoba ne krši zakon.*Tako, Hartjen, navodi da je potrebno ispuniti najmanje pet uslova kako bi se moglo govoriti da je neko djelo krivično:1. Nekome ili nečemu mora biti nanesena šteta,2. Djelo mora biti zabranjeno u vrijeme činjenja,3. Prekršitelj-izvršilac mora imati krivičnu namje-motiv. 4. Djelo koje se odvija-nastaje mora biti u vezi sa nastalom posljedicom,5. Kazna za izvršenje takvog djela mora biti pravno određena, jer, “nema djela nema kazne ako zakonom nije propisana”.Najčešće definicije kriminaliteta su u direktnoj vezi sa definicijom, Paula Tapona, koji definiše krivično djelo kao namjerno ili djelo zbog aljkavosti koje označava “kršenje”-narušavanje odredbi ktivičnog zakona i time tražim određenu krivičnu sankciju.

Ko je učinilac krivičnog djela?1. U svakodnevnici, uobičajeno definisanje učinioca je takvo, da je učinilac onaj ko je bio osuđen za krivično djelo.2. Druga poznata definicija govori da je učinilac krivičnog djela osoba koju tako označe oni, koji imaju pravnu i političku snagu – moć.

Kriminologija kao naukaSložena riječ, Kriminologija je sastavljena iz dvije grčke riječi, “crimen”- zločin i “logos” – nauka.Kriminalitet je posebna društvena i individualna pojava koja se odvija prema posebnim zakonitostima a sa njom se bavi posebna naučnoistraživačka disciplina. Neki učenjaci je nazivaju kriminologija a u svijetu se upotrebljavaju i druga imena, kao npr. Nauka o kriminalitetu.Prema shvatanju Bavcona i Šelihove, kriminologija je prikladno ime za naučnu disciplinu, čiji predmet je kriminalitet kao društverna i individualna pojava. Obzirom na definicije, kriminologija je nauka koja se bavi kriminalitetom i učiniocima krivičnih djela u užem i širem smislu i traži uzroke za postojanje rasprostranjenosti i uslove za nastajanje i mjenjanje pojava.Naime, kriminologija je nauka koja se bavi proučavanjem kriminaliteta i učinilaca krivičnih djela u društvu – drušrvenim zajednicama. Mergen tvrdi da je kriminologija samostalna i autonomna nauka. Tako Kriminologiju dijeli na:Teorijsku – koja se bavi predmetom i metodama kriminološke nauke,Deskriptivnu – koja obuhvaća kriminološke discipline,Kliničkju – koja se bavi utvrđivanjem, terapijom, spriječavanjem i prognozom

ponašanja prestupnika. Tako se pored Mergena mogu pomenuti i drugi

učenjaci, kao što su:1. Sutherlan i Ccressey,2. Caldwell,3. Holyst,4. Pečar,

2

5. Mlađenović R.

Problemi teorije o kriminologijiTeorije o kriminologiji su većinom deskriptivne, obrazlažu i opisuju određene vidike ponašanja prestupnika, okolnosti i uslove pod kojima provode to prestupničko ponašanje i dr.Teorije o kriminologiji se većinom bave:1. Problemom kriminaliteta uopće,2. Pojavnim oblicima kriminaliteta,3. Objašnjenjima individualnog ponašanja prestupnika,4. Sprečavanjem kriminaliteta,5. Obrađivanjem i kažnjavanjem prestupnika.

Klasifikacija teorijaKod ocjenjivanja teorije treba prije svega razmisliti odgovara li teorija na bitna pitanja s obzirom na kriminalitet, je li moguće konstatacije empirijski provjeriti i je li teorija razumljiva.Kod ocjenjivanja teorija potrebno je uzeti u obzir:1. Vrijednost pitanja i upotrebljivost za razvoj nauke,2. Mogućnost krivotvorenja teorije,3. Uopćenost teorije,4. Sjedinjenost teorije sa već poznatim činjenicama,5. Mogućnost prijenosa teorije u stvarni život i uvaženu praksu,6. Mogućnost ostvarivanja u praksi.

Okviri za proučavanje kriminalnog ponašanjaU kriminologiji su poznata četiri osnovna okvira proučavanja uzročnosti ponašanja prestupnika (prema historijskom redu):1. Kriminalitet prouzrokuju nadprirodne sile,2. Učinilac je razumno ljudsko biće, koje je sposobno odlučiti se za izvršenje djela,3. Kriminalno ponašanje prouzrokuju sile koje su van nadzora pojedinaca,4. Kriminalno ponašanje zavisi od toga, kako su napisani krivični zakoni i kako su odredbe izvršavane.

Razvoj kriminologije kao naučnog područjaZa razvoj kriminologije je važno je jedno od prvih djela Cesara Beccarje “O zločinu i kaznama” (“Dei Delitti e Delle Penne”) iz 1746. godine, označilo je početak razvoja kriminologije.Pojam kriminologija je prvi upotrijebio Topinard, francuski antropolog. Naime, prije njega je Baptiste della Porta (1535 – 1615), proučavao zločince i pokušao dokazati povezanost izmađu tjelesnih karakteristika i niza krivičnih djela. Kriminologija toga vremena se bavila proučavanjem zakona i uticajem zakona na društvo.

Hamurabijev zakonikNajstariji poznati zakonik toga vremena je bio Hamurabijev zakonik, nastao oko (2100. godine prije nove ere). Poznat je između ostalog kao presuda pravičnosti. Zakonik je bio napisan na alioritskom stubu, visokom 2,25 metara i u sebi sadržavao 282. člana.

3

Hamurabijev zakonik je bio prvi društveni pokušaj kodifikacije krivičnog prava.*Kralj Hamurabi je bio šesti kralj prve dinastije Balbilonaca i kraljevovao oko 55 godina.Hamurabi je zakonik podijelio u pet dijelova :1) Krivični zakon ili zakon zakon2) Priručnik za sudije, policijske službenike i svjedoke3)Knjga prava i dužnosti i obaveze muževa, žena i djece.4. Propis o uređenju plaća i cijena5. Zakon o etici za vladine službenike, trgovce i ljekare. Predmetni zakon je određivao koje su radnje obavezne, koje su zabranjene, određivao je kazne za pojedina kršenja normi predmetnih zakona.Svrha zakonika je bila sljedeća:1. Ojačati moć države,2. Odbraniti slabijeg od snažnijeg,3. Obnavljanje jednakosti između žrtve i kršiteljaKazne su bile stroge:1. Smrt, 2. Žigosanje,3. Rezanje udova,4. Protjerivanje iz grupe.

Grci predstavnici - kriminologije 1. Platon je učio da čovjek ima dvostruki značaj. Vjerovao je da je čovjek razumno biće, koje traži savršenstvo i da je ograničen svojom slabošću i nesavršenošću. Tvrdio je da će kriminalitet uvijek biti prisutan u društvu zbog pohlepne ljudske prirode . Analiza njegove “Države” vodi ka zaključku da čovjek slobodno odlučuje uraditi ono ono što je uredu i ono što je pogrešno. Smatrao je takođe da je kazna čovjekovo pravo na onečišćenje đavola u njemu. 2. Aristotel je je podijelio zakone na dvije vrste: na prirodni zakon i na umjetni zakon. Prirodni zakon predstavlja vrijednosti koje su univerzalno prihvaćene kao pravilne, pozitivne. Umjetni zakoni su oni koje su ljudi donijeli i prihvatili da bi ostvarili jednakost pravednost. Po Aristotelu kriminalitet je posljedica čovjekovih nerazumnih radnji. Po njegovom mišljenju, čovjek ne bi postao zločinac ako bi shvatio da od krivičnog djela ima više štete nego koristi.

Stari RimljaniStari Rimljani su udružili spiritualizam sa grčkim naturalizmom i razvili zakone koji su se zasnivali na “prirodnoj stvari”. Glavni doprinos Rimljana je bila njihova usredotočenost na “pravo” i zakone a ne na proučavanja uzročnosti kriminaliteta. Od važnog značaja je uticaj rimljana na razvoj kontinentalnog – evropskog prava.

Period Srednjeg vijekaU ranom periodu crkva je izjednačavala kriminalitet sa grijehom. Zločince je obuzeo đavo. Taj period karakterišu učenja Svetog Augistina, Tome Akvinskog, Pataacelziusa.1. Sveti Augustin je tvrdio da je Adam imao mogućnost birati između dobra i zla i da se odlučio za zlo.

4

Zločinci su dakle u sebi imali đavola koji je gospodario njihovim tijelo.2. Toma Akvinski je tvrdio da je duša data još nerođenom tijelu i da je ta duša izvor razumskog mišlenja. Savjest je dio čovjekove duše koja vodi čovjeka ka razumskom i poštenom ponašanju a čovjekov nagon (vodi ga đavo) ga u traženje ovdašnjeg zadovoljstva i užitka.3. Paracelzius je povezivao kriminalno ponašanje sa uticajem zvijezda i mjeseca. Ustanovio je da astralni položaj imaju utjecaj na ponašanje ljudi da nadziru čovjekovo ponašanje i prouzrokuju da se ljudi nerazumno i čudno ponašaju.

U kasnom 16. vijeku crkvena vlast je imala patronat nad izvođenjem pravde. Među najteža krivična djela spadali su uvreda božanstva i jeras.U 16. i 17. vijeku su nastali prvi pokusi pozitivističko – kriminološkog usmjeravanja. Pozitivizam je u kriminologiji slijedio pretpostavku, da se zlikovci bitno razlikuju od ostalih ljudi koji ne krše zakoneBeccarijev esej o kriminalitetu ikažnjavanju (1766) je obilježio razdoblje prosvjetiteljstva.

Mjere prestupničkog ponašanja i strah od kriminalitetaKriminalitet je nesporno dio svih savremenih društava i raste bez obzira na to da li za njegovo mjerenje upotrebljavamo službene policijske podatke ili podatke iz nacionalnih preglednih studija.Društvo je osnovalo institucije koje se bave kriminalitetom i pokušavaju rješavati probleme kriminaliteta, koliko je u njihovoj mći. Prvi problem kojeg kojeg se moramo ozbiljno prihvatiti je mjerenje kriminaliteta i utvrđivanje obima kriminaliteta u društvu kao i posvetili pažnju prema utvrđivanju straha od kriminaliteta koji je obično veći problem od samog kriminaliteta.Kod planiranja sprečavanja kriminaliteta moramo uzeti u obzir oba faktora:1. Stanje i obimnost kriminaliteta u društvu,2. Osjećaj ugroženosti i strah pred istim.

Službena statistika i koeficijent kriminalitetaSlužbena statistika o kriminalitetu (policijska statistika) i pregledne studije o kriminalitetu su glavni izvor nacionalnih statistika o kriminalitetu.Statističke podatke o kriminalitetu, institucije sakupljaju tokom čitave kalendarske godine.Službena statistika je staistika koja se sakuplja u dužem vremenskom periodu.Koeficijent kriminaliteta daje informacije o okvirnom broju krivičnih djela na nekom području-prostoru.Koeficijenat kriminaliteta se izračunava za krivična djela koja su izabrana za međunarodno upoređivanje trendova kriminaliteta.Koeficijent kriminaliteta se obračunava za najčešća krivična djela, njih 8 grupa u koje spadaju:Ubistvo ; prouzrokovanje tjelesnih povreda; Silovanje; Krađe; Provalna krađa; Razbojništvo; Oduzimanje (krađa motornog vozila); Paljevine – požari.

SamoprijaveNeslužbena metoda za mjerenje kriminaliteta je i samoprijava.Upotrebljena je prije svega za mjerenje raširenosti maloljetničkog kriminaliteta.Ova metoda koristi tri osnovno-glavna pristupa:

5

1) anonimni upitnik gdje ne provjeravamo važnost,2) uzročnost uz upotrebu strukturiranog ili polustrukturiranog intervjua,3) upotreba upitnika koje je moguće upotrebiti sa policijskim podacima o kriminalitetu.

Mjerenje viktimizacijeViktimizacijske pregledne studije utvrđuju nivo oštećenosti ljudi kriminalitetom u određnom društvu.Ovaj način mjerenja kriminaliteta se raširio u šezdesetim godinama 20. tog stoljeća i u mnogim državama se održao do danas.Takve pregledne studije sadrže podatke o viktimizacijskim iskustvima pojedinaca ili člana domaćinstva u određenom vremenskom periodu.

Strah od kriminalitetaStrah od kriminaliteta je faktor, koji je u tjesnoj vezi sa brigom ljudi za vlastitu sigurnost,Strah od kriminaliteta je i pokazatelj viktimizacije, koji ne mora da znači da je stvaran i neposredan.Strah od kriminaliteta često prati uvjerenje, da ljudi ne mogu ništa sami učiniti da bi spriječili vlastitu oštećenost od kriminaliteta a na drugoj strani utiče na njihovu izolovanost u društvu.

Određivanje i mjerenje straha od kriminalitetaVećina djela o strahu od kriminaliteta slijedi definicije Ferrara (1995:8), koji definiše strah od kriminaliteta kao “osjećajno reagiranje – zabrinutost zbog kriminaliteta ili reagovanje na simbole koje osoba povezuje sa kriminalitetom”.Ova definicija straha od kriminaliteta sadrži prepoznavanje moguće opasnosti ili saznanje rizika, da možemo postati žrtva kriminaliteta a nadovezuje se i na osjećajnu reakciju pojedinaca. Strah od kriminaliteta – Kanton SarajevoŽene osjećaju veći strah od muškaracaZaposleni imaju veći stepen straha od kriminaliteta od nezaposlenih,Osobe koje su bile žrtve kriminaliteta ne osjećaju veću dozu straha od onih koji to nisu bili. (Muratbegović)

Strah i ViktimizacijaKrivična djela se najčešće događaju u mjestu stanovanja žrtve, a viktimizacija je veća u urbanim sredinama i više je prisutna u toplim mjesecima, nego u jesen i zimu.Kod proučavanja straha i viktimizacije od ključnog je značaja odgovor na pitanje u kakvoj je mjei strah povezan sa viktimizacijom.1) Studije potvrđuju vezu straha i viktimizacije (Feyeherm Hindelang, Gomme, Kale, Kleinman, Skogan),2) studije koje nisu uspjele dokazati vezu izmađu straha i viktimizacije (Boggs, Ferraro, Garofalo, Perkins, Tajlor),3) naučnici koji su zagovarali stav da su veze između obje pojave ovisne od straha od kriminaliteta i viktimizacije (Ferraro, LaGrange, Garogalo Gromme).

6

Skogan (1987) smatra da je strah od kriminaliteta povezan sa viktimizacijom. Takođe, navodi da viktimizacija ima kratkotrajan učinak na strah od kriminaliteta i da se nije posvećivala dovoljna pažnja vremenskoj distanci od kriminalizacije

Strah od demografske razlikeStrah nije jednako raspoređen među svim skupinama stanovništva.Više od 60% ljudi koji žive u gradovima, ističe osjećanje ugroženosti i straha od kriminaliteta dok stanovnici ruralnih sredina ističu isti taj strah od oko 30%, slučajeva.Studije takođe pokazuju da su stariji ljudi i žene najupuštenije skupine u proučavanoj populaciji.

Objašnjenje suprostavljajućih rezultataPostavljaju se dva osnovna pitanja :1. Kako objasniti razloge straha od kriminaliteta i mogućnost za stvarnu viktimizaciju?2. Zašto različite studije prikazuju različite karakteristike ljudi kojih je straj od kriminaliteta?Odgovora na ova dva pitanja nema ali se ali se može razmišlati u pravcu:podjele viktimizacije, Stepena evidentiranog rizika i štete, Nereda i različitih metodoloških faktora.

Različiti pristupi viktimizacijiJedno od mogućih objašnjenja je različit pristup viktimizaciji.Nepostrdan izvor različitim pristupima viktimizaciji su javni mediji koji dramatično ili istinito opisuju različite kriminalne događaje a na prvom mjestu je televizija.Pored toga i pisani mediji značajno utiču na strah od kriminaliteta, koga u znatnoj mjeri povećavaju.Uočeni rizici i šteteDrugo moguće obrazloženje neshvatljivo velikog straha od kriminaliteta je u pravcu razmišljanja o mogućoj šteti koja koju neko može imati u slučaju viktimizacije.Uočavanje rizika i moguće štete, koju bi neko pretrpio viktimizacijom, utiču na strah od nje.Nesređenost sredine i znakovi neredaTreće moguće obrazloženje neposredne povezanosti straha od kriminaliteta i demografskih razlika odnosi se na pretpostavku o nesređenosti sredine i znakova nereda.Ta dva oblika povezana su sa kršenjem javnog reda i mira i slabljenjem povezanosti i sređenosti zajednica odnosno susjedstva.

Metodološki faktoriČetvrto moguće obrazloženje suprotnih saznanja proizilazi iz pretpostavke o upotrebi različitih metoda, jer različite metode daju različite, suprotne rezultate.Različito vođenje istraživanja o strahu od kriminaliteta daje jako različite rezultate.

Kriminalitet i strah od njega

7

O strahu od kriminaliteta potrebno je uzeti u obzir još jedan faktor a to je stvarno stanje kriminaliteta na nekom području.Obje pojave, kriminalitet i strah od njega se povećavaju.Na to značajno utiču mediji.Formirani stavovi, mišljenja i ubjeđenja o kriminalitetu, kod ljudi se ne mjenjaju preko noći.Izvor strategija, metoda i tehnika za sprečavanje kriminaliteta se mora zasnivati na prethodnoj analizi službenih pokazatelja kriminaliteta i zaključaka studija o strahu od kriminaliteta.

Klasična kriminologijaZbirka ideja koju poznajemo kao kriminološku klasičnu školu, je jedan od prvih pokušaja zapadne civilizacije da organizuje poglede na uzroke kriminaliteta i u tom slučaju razumjevanje zločina.Pojam “klasična” znači da je ova kriminološka škola bila prva i da su njene ideje jiš uvijek predmet rasprave.Prosvjetiteljstvo je preovladavalo u Evropi veći dio 18 stoljeća.Glavni predstavnici prosvjetiteljstva bili su filozofi koji su uz pomoć logike i razuma težili otkrivanju problema u društvu.1. Koncepti klasične škole bili su zasnovani na teoriji društvenog ugovora.2. Doktrina o “slobodnoj volji” je služila da se objasni lovjekovo ponašanje3. Načelo udobnost- bol, je karakteristično za klasičnu školu a pored toga preovladava mišljenje da su učinitelji sami odgovorni za svoje zločine. 4. Kriminalitet je moguće smanjiti povećavanjem bola izvršioca krivičnog djela.5. Izvršioci istih krivičnih djela se kažnjavaju jednako, bez obzira na okolnosti pod kojim je izvršeno.6. Svrha kažnjavanja je zaplašiti izvršoca i potencijalne izvršioce.7. Načelo klasične škole, u vezi kažnjavanja, je bilo da kazna mora brzo slijediti djelo, mora biti određena i mora služiti svojoj svrsi. Glavni predstavnici klasične kriminološke škole bili su Cesare Beccaria i Jeremy Bentham.

Koncept čovjekove prirodeKlasična škola je čovjekovu prirodu označavala drugačije nego u prošlosti i negirala je postojanje nadprirodnih sila, koje imaju u vlasti čovjekovo ponašanje.Odnos svemogućih kraljeva promjenio se u korist intelektualizma i racionalizma i društvenog ugovora.Ljudi su dakle svjesna bića, koja odlučuju prema slobodnoj volji i slijede razum.

Osnovne misli klasične kriminološke škole1. Svi ljudi pa i kriminalci slobodno biraju između puta kriminala i konformizma, zavisno od toga u koji put više vjeruju da će im donijeti više dobiti,2. Izvršioci krivičnih djela izbjegavaju ponašanje, koje će im prouzrokovati bol i učestvuju u djelatnostima koje će im donijeti dobit odnosno zadovoljstvo,3. Prije odluke da se učini krivično djelo, potencijalni prestupnik “vaga” očekovanu dobit ili očekivanu bol.4. Izvršioci su odgovorni za svoje ponašanje. To su ljudi koji imaju sposobnost interpretacije, analiz i razrješenja situacija u kojima mogu da se nađu,5. Izvršioci nisu žrtve svoje okoline,6. Izvršioci temeljito razmisle prije nego što se odluče na činjenje ili nečinjenje krivičnog djela,

8

7. Izvršioci su u potpunosti odgovorni za učinjeno/neučinjeno krivično djelo ukoliko su uračunljivi,8. Faktori iz okoline ne prisiljavaju niti navode pojedinca na krivično djelo. Pojedinac se ponaša slobodno i zavisi od vlastite volje.9. Izvršioci nisu nemoćni i na njih ne utiču natprirodne sile,10. Svako krivično djelo je posljedica slobodne volje, učinjeno je sa razumom, a motivacija je uslovljena prije svega načelom bola i ugodnosti.

Uzroci kriminalitetaPo klasičnoj školi kriminalitet je u pozitivnoj vezi sa nejednakostima obrade u institucijama krivičnog pravosuđa.Prestupnik je razumna osoba, koja razumije nekonzistentnost u izvođenju procesa pravde. Izvršioci krivičnih djela – prestupnici znaju da dobar tužitelj u velikoj mjeri može doprinjeti strožijoj sankciji – kazni.

Svrha kažnjavanja1. Klasična kriminologija se nije bavila liječenjem ili prevaspitavanjem učinioca krivičnih djela –prestupa.2. Klasični koncept je slijedio ideju o brzom, sigurnom, strogom kažnjavanju za učinjeni zločin.3. Kazna mora biti u skladu sa učinjenim djelo.4. Kazna može biti stroga, ako treba da ima zastrašujući učinak.5. Klasična škola je branila zastrašujuću ulogu kažnjavanja.

Cesare Beccaria i njegovo djeloRevolucionarno djelo Cesare Beccarie, “O zločinu i kažnjavanju” je izašlo 1746. godine.Njegov esej je bio otpor protiv tiranije i apsolutizma u italijanskoj klasičnoj sudskoj praksi.Beccarija je bio pristalica društvenog ugovora.Vjerovao je da se ljudi odriču određenog dijela lične slobode na račun zajedničkog života u društvu.Čovjekova priroda je takva, da neki ljudi uvijek pokušavaju uzeti više nego što im to pripada i ponašaju se tako, da ne pokazuju nikakvo poštovanje prema grupi, kojoj pripadaju.Beccarija je imenovao ovu pojavu tiranskim duhom za koju je bio uvjeren da postoji u svakom pojedincu.Ustanovio je da bi društvo otišlo u haos, ukoliko se taj duh ne bi ograničavao.Beccaria se zauzimao za to, da kazna bude nešto strožija u poređenju sa učinjenim djelom – deliktom, odnosno sa koristi koju je prestupnik pridobio.Još važnije za njega je bilo to, da je kazna za određeno djelo utvrđena i propisana-zapisana.Beccaria je razmišljao o smrtnoj kazni i tvrdio da društvo nema pravo da oduzme život pojedincu, kada ovaj (pojedinac) usvoji društveni ugovor.

Jeremy Bentham i njegovo djeloJeremy Bentham je važan predstavnik klasične škole.Napisao je djelo “Predstavljanje načela morala i propisa”, koje je objavljeno 1789. godine.

9

Bentham se ubraja u utilitariste.Najvažnije njegovo nasljeđe u klasičnoj kriminologiji je načelo utilitarnosti.Bentham je vjerovao da se ljudi ponašaju na određeni način ako im to donosi sreću i ako ih to čuva od bola.Proučavao je kriminalnu motivaciju i težinu različitih krivičnih djela. Krivično djelo učinjeno u neuračunljivom i duševno bolesnom stanjuKlasična kriminološka škola je pretpostavljala, da je učinioc krivičnog djela, osoba koja se na osnovu razuma i slobodne volje, odlučuje na izvršenje krivičnog djela. Tako, neko ko nije sposoban slobodno odlučiti o djelu, ne smije biti kažnjen za krivično djelo.

Neoklasična kriminološka školaNeoklasicizam je u 20-tom stoljeću preuzeo ideju o slobodnoj volji.Ljudi se na osnovu razuma odlučuju za svoja djela.Oni odgovaraju za njih i kažnjeavnje ima nadzornu ulogu.Bol, koja proizilazi iz kažnjavanja, mora prevazilaziti užitak, kojeg pojedinac doživljava učinjenjem krivičnog djela.

Poređenje između klasične i neoklasične školeKlasična škola1.Motivaciju pojedinaca uslovljava isključivo slobodna volja.2.Osnovni uzrok kriminaliteta je strog, barbarski i nehumani pravni sistem.3.Da bi bilo svrsishodno, kažnjavanje bi moralo biti javno.4.Da bi bila svrsishodna, kazna mora usljediti odmah.

Rana pozitivistička kriminologijaPozitivistička kriminološka škola je prevladavala u drugoj polovini 19-tog stoljeća.Pozitivizam je posljedica realističkog usmjerenja i reakcija je na strogu klasičnu kriminološku školu.Za pozitiviste je bilo značajno naučno proučavanje zločina i utvrđivanje njihovih uzroka i socijalno-determinističko razmišljanje o uzrocima kriminaliteta.Pozitivisti su vjerovali, da je prestupnik bolestan, manje sposoban i zbog toga su branili obradu pred kažnjavanje. U vezi kazni bili su mišljenja, da kazna mora biti individualno određena, kako bi se uzele u obzir potrebe učinioca.Pozitivistička škola se razvila iz realističkog usmjerenja u kriminologiji.Realistički pokret je odbijao osjećanje, idealizam, mističnost, nadprirodno a nasuprot toga je postavio akciju, snagu i uspjeh.Auguste Comte je osnivač pozitivističke škole.Prema njemu postoje dva stepena u razvoju čovjekove misaonosti:1) Teološki ili fiktivni stepen za kojeg je značajno mitološko mišljenje ,2) Metafizički ili apstraktni stepen, koji je bio karakterističan za klasicizam.

Cesare Lombrosopoznat kao otac moderne kriminologije.Lombroso je pratio Darwinovu evolucijsku teoriju ili teoriju evolucije organizma, koja je tada uticala na veliko prihvaćanje i uspjeh Lombrosove teorije.U 19-tom stoljeću, biologija je imala jak uticaj na razvoj sociologije koji se odražavao u:1) Upotrebi analogija i u terminologiji,

10

2)Upotrebi načela evolucije. Lombroso je upotrebljavao Darwinovu evolucijsku teoriju za obrazloženje prirode učinilaca krivičnih djela-prestupnika.Tvrdio je da se učinioci kao ljudska bića razvijaju iz životinjskih vrst i da zbog nedovršenog razvoja ostanu primitivni, atavistički, zaostali ili mutanti, koji se nikada u potpunostinerazviju.Prestupnik je prije svega, produkt bioloških sila i ništa nije moguće učiniti da bi tako “rođenog kriminalca” promjenili.

Pozitivizam u kriminologijiZa pozitivizam je značajno da preovladava nauka.Pozitivisti su bili pristalice determinizma i bili su skeptici da postoji slobodna volja pojedinaca.Obrada ulinilaca krivičnih djela dala je koncept koji proizilazi iz pozitivizma.Pozitivisti su zastupali stajalište da učinioce krivičnih djela treba kažnjavati ali da je glavni cilj kazne izliječiti učinioca – delinkventa. Glavne dogme pozitivizma su:1. Nauka i eksperiment će odgovoriti na pitanja koja se tiču kriminaliteta.2. Društveni determinizam – ljudi postupaju prema društvenim zakonitostima koje je moguće otkriti naučnim istraživanjima.3. Dobrobit pojedinaca je značajnija kao dobrobit društva.

Klasična škola1. Slobodna volja / hedonizam/ formula bol-zadovoljstvo,2. Uzroci kriminaliteta proizilaze iz nejednakosti u pravnom sistemu,3.Učinioce krivičnih djela nije potrebno obraditi,4.Apstraktna /filozofska metoda,5 Preovladavajuća briga zbog neprikladfnosti društvenog sistema,6. Kazna neka služi zastrašivanju potencijalnih učinilaca krivičnih djela,7. Apstraktno globalno usmjerenje.

Pozitivizam1. Socijalni determinizam,2. Uzroci kriminaliteta su u brojnim faktorima loše okoline,3. Učinitelje je potrebno obraditi klinički /obrada mora biti prilagođena kriminalnom djelu,4. Naučna metoda,5. Pretjerana brig zbog bolesti učinipoca ili određenih uskraćenosti, 6. kazna mora biti određena individualno i treba imati terapeutski učinak,7. Traženje odgovora na pitanja o kriminalitetu i učiniocima koji se zasnivaju na proučavanju veće grupe ljudi.

Gabriel TardeGabriel Tarde je naglašavao značaj socijalno-psiholoških faktora.Tarde je zastupao mišljene da društvo ima značajnu ulogu u formiranju ponašanja prestupnika a naravno značajne su mogućnosti pojedinaca i odluka za izvršenje

krivičnog djela. Analizirao je seljačke i gradske okloine i snažno napao

Lombrosovu teoriju o rođenom kriminalcu. Tarde je predložio nekoliko radikalnih reformi:

11

1.Potrebno je ustanoviti odbor stručnjaka,2.Kazna mora biti određa prema psihološkoj ocjeni,3.Za učinioca sa sela zatvorska kazna je mnogo teža nego za gradskog učinioca, te treba razmisliti kako obadva kaznit da bi kazna imala na oba jednak učinak.

Raffaele GarofaloGaroffalova kriminološka teorija odražavala se u sljedećim idejama:1. Učinilac krivičnog djela ima moralnu smetnju, koja ima organsku osnovu i prenosi se nasljedstvom.2. Vjerovao je u biološko prenošenje kriminogenih dispozicija, a ne u atavizam kao Lombroso.3. Garoffalo je dijelio učinioce na: ubice, nasilne kriminalce i kradljivce.4.Garoffalo je bio pristalica Darwinove evolucijske teorije o preživljavanju najsposobnijih.

Enerico FerriEnerico Ferri je jedan od najznačajnijih kriminologa ranog pozitivizma, koji je u svom djelu negirao ideju o postojanju slobodne volje.Ferri je zastupao stanovište, da za slobodnu volju nema prostora u krivičnom pravu.Pratio je ideju o društvenom determinizmu kao prvobitnom uzroku kriminaliteta.Pored toga je utvrdio da neki pojedinci nose u sebi nasljedne gene za kriminalno ponašanje i imenovao ih rođenim kriminalcima. Ferri je najviše uticao na popularnost pozitivizma u kriminologiji.Feri je u djelu, “Sociologija criminale”, zasnovao četiri koncepcije kriminaliteta:1. naučnu,2.filozofsku3. kriminalno političku i 4. krivično pravnu

Antropološki /individualni/ faktoriAntropološki /individualni/ faktori se mogu posmatrati kroz:1. organsku konstituciju kriminalaca /anomalije lobanje, mozga, senzibiliteta i sve druge tjelesne osobenosti među kojima su i anomalije fizionomije,2. psihičku konstituciju kriminalaca /animalije inteligencije, emocija, socijalnih osjećanja/ i3. lične osobine kriminalaca /rasne osobenosti, pol uzrast, građansko stanje, profesija, domicil, obrazovanje, odgoj, ..../.

Kosmički /fizički/ faktori1.klima,2.konfiguracija zemljišta,3.godišnja doba,4.temperaturne varijacije,5.atmosferski pritisak i dr.

Socijalni faktori su:1. gustina naseljenosti,

12

2. stanje javnog mijenja i religije,3. uređenje porodice i sistem vaspitanja,4. industrijska proizvodnja,5. alkoholizam,6. ekonomska i politička organizacija,7. organizacija javne administracije.8. pravosuđe i policija,9. sistem građanskog i krivičnog zakonosavstva.

Značaj pozitivizma u kriminologijiPozitivizam je nstao kao odaziv na strogost klasične škole.Rani pozitivizam, kojeg označava Lombroso, bio je usmjeren, prije svega na biološke uzroke a kasniji pozitivisti su naglašavali značaj socijalnih i psiholoških faktora kao uzroka za ponašanje prestupnika.Pozitivisti nisu naglašavali samo značaj kriminaliteta, nego i učinioce kao individualne osobe.Središnja tema pozitivizma je determinizam a ne slobodna volja.

II. Sociološke teorijeNajuticajnije sociološke teorije o uzrocima kriminaliteta uglavnom potiču iz SAD-a.Sociološkom proučavanju i traženju uzroka kriminaliteta su uslovljavale društvene okolnosti.Važni faktori kriminaliteta su društvene promjene koje opisujemo pojmovima:1. Društvena dezorganizacija,2. Migracije i 3. Ekološki problemi. 7. loši roditelji po karakteru i drugim osobinama,8. poteškoće u porodici,9. kriminogena društvena sredina i dr.Faktori iz društvene srerdine guraju ili vuku pojedinca u kriminalnu djelatnost.Uzroci kriminaliteta su tako izvan pojedinaca i dio su društvene sredine.

6. Sociološki pojmovi i uzročnost kriminalitetaSociološki pojmovi i uzročnost kriminalitetaSociolozi objašnjavaju devijantno, prestupničko, kriminalno ponašanje kao naučenu naviku.Društvo je važno za oblikovanje pojedinaca i za ostvarenje čovjekovih vrijednosti.Odsutnost društva i zajedničkih odnosa utiče na nastanak kriminaliteta.Norma je jedan od temeljnih socioloških pojmova koju sociološke teorije koriste za objašnjenje čovjekovog ponašanja i uzročnost kriminaliteta. Utvrđene norme mogu biti: 1. preskriptivne,2. proskriptivne,3. formalne i4. neformalne.

Važnost društva i odnosa među ljudima

13

Sociolozi općenito objašnjavaju devijantno, delinkventno i kriminalno ponašanje kadruštveno ponašanje.Društveni odnosi ili zajednički odnosi su vrlo važni za čovjekov osobni razvoj. Bez društva i grupe, ljudi bi bili samo biološka bića, koja se instiktivno probijaju kroz život.Društvo bez sunje ima važnu ulogu kod oblikovanjaa pojedinaca i određivanja uslova za razvoj prestupničkog ponašanja. Pod pojmom “divlja djeca”, smatraju se djeca koja su necivilizirana, neodgojena i imaju karakteristike divljih životinja.To su najčešće djeca koja su odvojena od društva.Društvo je važno za ostvarivanje humanosti i održavanje čovjekovih vrijednosti.Bez uticaja društva i grupa, čovjek se nebi nikada naučio govoriti i društveno ponašati, tako da bi po rođenju ostao asocijalno biće.

Društvene normeNaime, norme su pravila prema kojima se pojedinci moraju ponašati u određenim situacijama, određenom prostoru i vremenu.Sociolozi označavaju norme “pravilima ponašanja” ili specifikacijom primjerenih i neprimjerenih oblika ponašanja.Norme imaju po svom sadržaju viliku moć motivacije, jer ih prate pozitivne i negativne mjere. Važan su faktor društvenog nadzora. Tako smo već naveli da norme mogu biti: a)proskriptivne, b) preskriptivne, c) formalne i d) neformalne.Tako, Proskriptivne norme zabranjuju određene djelatnosti i sadrže poruku o tome, šta je to zabranjeno. Preskriptivne norme, odeređuju šta smijemo a šta treba da uradimo,Formalne norme, su propisane norme i sastavni dio pisanih pozitivnih zakonskih propisa.Neformalne norme, se oblikuju međi ljudima i međuljudskim odnosima.

Primarne i sekundarne skupinePo C.H.Cooleyu Primarna skupina je skupina koja utiče na razvoj pojedinca i njegov karakter i čini ga sastavnim dijelom društva.Interakcija na intiman i osjećajan način. Tako, primarnu skupinu povezuju:a) osjećaji, b) blizina, c) simpatija i d) usklađenost.Kao takve skupine se javljaju: a) porodica, b) grupa vršnjaka, c) kriminalna društva i dr.Primarne skupine najviše zanimaju kriminologe kod proučavanja uzroka kriminaliteta.Ustanovili su da slabe porodične veze utiču na razvoj prestupničkog ponašanja.Sekundarne skupine su:a) birokratske,b) organizacijske,c) heterogene id) kompleksne.

Socijalizacija

14

Socijalizacija je proces učenja u kojem se čovjek uči i prihvaća vrijednosti da bi mogao djelovati i postati djelotvoran član društva.Proces socijalizacije se odvija u intersakciji sa drugim ljudima i društvenim skupinama.Ovaj proces započinje rođenjem, nastavlja se i razvija kroz cijeli život.Tako su svakodnevno prisutni brojni faktori socijalizacije.Primarna socijalizacija se odvija u porodici.Tako, roditelji ili adaptirani roditelji su temelj socijalizacije u porodici.U preostale primarne faktore socijalizacije se ubrajaju:a) škola, b) crkva, c) grupe vršnjaka prema sličnosti (simili simile gaudet), d) film, časopisi, radio, e) fejzbuk i dr.

RsocijalizacijaSe odnosi na promjene i izmjenu vrijednosti, stajališta i oblika ponašanja, koji su sastavni dio djelovanja u društvu i života uopće.Tako se slučajevi resocijalizacije mogu posmatrati kao:a) promjena života iz civilne sredine u vojnu,b) preobrazba u religioznom ili političkom smislu,c) promjena kriminalnog stila života u nekriminalni stil. Najvažniji ciljevi socijalizacije su, da se nauči:1. samosavlađivanje,2. vrijednosti,3. korisne vještine za život,4. ponašanja za različite uloge.Uzroke kriminaliteta treba tražiti u procesu socijalizacije, je mišljenje brojnih kriminologa

Kultura, subkultura i kontrakulturaKultura daje značaj društvu, obuhvaća način života, razmišljanja i osjećanja koja preovladavaju kod ljudskih bića u određenom vremenu i prostoru.Postoje i kontrakulture, koje su subkulture, čiji običaji su u suprotnosti sa preovlađujućom kulturom i njenim subkulturama.Subkulture su kulture unutar preovlađujuće kulture i to su grup, čiji se običaji dosta razlikuju od običaja u širem društvu kojem pripadaju.Kontrakulture su obično organizovane i odupiru se pravilima preovlađujuće kulture, te su pojava koja zanima kriminologe kod istraživanja uzroka kriminaliteta.

Teorije pritiskaTeorije pritiska pretpostavljajiu, da pretjernani pritisci nad pojedincem imju za posljedicu prestupničko ponašanje.Anomija je rezultat promjena i prelaznosti u društvu i to su stanja u kojima norme gube svoj značaj i nemaju moć nad pojedincem.Durkheim je bio uvjeren da je kriminalitet bio normalna pojava u društvu.Kažnjavanje je društvena reakcija koja ima namjeru da očuva drištvo takvo kakvo jeste.Anomija je najveća kad su u društvu postavljeni visoki ciljevi a ljudi ih ne mogu dostići ponuđenim sredstvima.Teorije pritisaka imaju zajedničku pretpostavku:

15

1. Ljudi se ne ponašaju konforno i ne poštuju društvene norme i zakone jer su pod velikim pritiskom normi i vrijednosti koje deklariraju uspjeh te ih to vodi ka izvršenju-učinjenju krivičnog djela.2.Kršenje zakona i odbojnost su nešto normalno.

Emile DurkheimPoznati kriminolog, Emile Durkheim je bio poznati Francuski sociolog i autor više kriminoloških teorija.Teorija anomije je nastala zbog objašnjenja suicida.Kriminalitet je objašnjavao, kao društvenu pojavu i raspravljao o kažnjavanju suicida.Kriminalitet je objašnjavo kao društveni pojavu i raspravljao o kažnjavanju kriminalaca.Teorija o društvenoj solidarnosti je njegova najvažnija teorija. Vjerovao je da je anomija proizvod prošlosti u razvoju društva i da u takvim uslovima postoji velika vjerovatnoća da će se pojaviti anomija.Smatrao je da je kriminalitet funkcionalan u smislu mjerenja društvene prelaznosti.Durkheim o suiciduNaime, napisao je knjigu o “suicidu” 1897. godineDurkheim je vjerovao da je stepen inteligencije društva u suprotnom omjeru sa brojesuicida, tako je otkrio i istražio četiri tipa suicida obzirom na stepen anomije:1. Altruistički suicid – pojavljuje se kada se pojedinac poistovjećuje sa društvenom skupinom i on osjeća potrebu žrtvovanja za više ciljeve,2. Egoistički suicid – pojavljuje se kada pojedinac nije na odgovarajući način uključen u društvo i kad otkrije da ga društvo odbija, 3. Fatalistički suicid – pojavljuje se kada pojedinac osjeća da je potisnut u ugao i ne nalazi put da se kreće unaprijed, tj izlaz iz određenog stanja, a radi se o mlađim osobama koje nevide izlaz, kada pribjegavaju samoubistvu kao jedinom rješenju.4. Anomični suicid – se pojavljuje kada je osoba u potpunosti otuđena od društva, odnosno osoba živi u svijetu gdje norme nemaju nikakav značaj, tj. u društvu bez kontakata, saradnje i solidarnosti. Durkeimovo shvaćanje kriminalitetaNa kriminalitet je gledao općenito i odgovor na njeovo postojanje je tražio u društvu.Preovladavalo je mišljene da bi uz opće tumačenje kriminaliteta bilo lakše otkriti njegove uzroke.Smatrao je da je kriminalitet karakterističan za društvo i bio je prvi koji je ustanovio da je kriminalitet normalna pojava u društvu.Kriminalce je smatrao nenormalnim, misleći na jedan određeni broj koji proizvodi kriminalitet.

Durkheim o kažnjavanjuDurkheim je vjerovao da izrečena kazna mora biti takva, da održava i osvježava društvenu – kolektivnu svijest, te da je ona društvena reakcija na zaštitu društva.Naglašavao je da je kažnjavanje drugačije u manje homogenim mehaničkim društvima nego u velikim heterogenim društvima. Durkheim je otkrio da se pojavom kriminaliteta pojavilo kažnjavanje koje je čista mehanička reakcija sa namjerom da se zašttiti društvena solidarnost i veze koje povezuju lčanove skupine.

16

Robert MertonNjegova osnovna postavka je bila da je anomija najveća u državama gdje se podstiče postizanje određenih ciljeva a sredstava je malo.Kad postoji nesklad između sredstava i ciljeva pojedinac mora razviti stilove prilagođavanja koji se očitavaju u pet načina poravnanja sa anomijom:1. Konformizam –prihvaćanje kulturnih ciljeva i institcionaliziranih sredstava,2. Inovacija – prihvaćanje kulturnih ciljeva i odabiranje institucionaliziranih sredstava, 3. Ritualizam –Odbijanje društvenih ciljeva i prihvaćanje institucionaliziranih sredstava,4.Povlačenja – znači odbijanje društvenih ciljeva i institucionaliziranih sredstava,5. Otpor – značajno da osoba prihvaća ali i odbija kulturne ciljeve i institucionalizirana sredsta. Otpor je oštar i revolucionaran odgovor na društvene odnose.Od povlačenja se razlikuje po tome što su novi ciljevi glasno predstavljeni.Merton anomiju vidi kao stalnu pojavu koja je prisutna u svim modernim industrijskim društvima.Dok društvo podstiče određene kulturne ciljeve i vrijednosti , nap finansijski uspjeh, anomija će postojati.

Albert Cohen„Delinkventni dječaci, kultura kriminalne družine”- 1955. godineVodio je američko društvo kao slagalicu iz srednjeg sloja i radničke klase i tvrdio da oba društvena sloja uče svoje nasljednike određenim vrijednostima.Cohen opisuje karakteristike prestupničke bande u sljedećim tačkama:

Richard Clowaerd i Lloyd OhlinBili su teoretičari koji koji su različitom pritiscima na pojedincima pripisivali kriminalne učinke.Prestupništvo su objasnili u “teoriji prilike”.Problem koji su objašnjavali je odnos, odnosno nesklad između želja i mogućnosti pojedinaca.Pritisci prouzrokuju anomiju, koja ima rezultat u odbojnosti i kriminalitetu.Pokazali su tri osnovna tipa subkulture, koji nastaju kao posljedica anomičnog stanja u društvu:1. Kriminalna subkultura – karakteristična zabranjena djelatnost što omogućava članovima postizanje željenih materijalnih interesa i uspjeha.2. Konfliktna subkultura – karakteriše je nasilnost i agresivnost u nestabilnim prelaznim periodima sa namjerom ostvarivanja statusa,3. Subkultura povlačenja – predstavljaju je ljudi koji nisu primljeni, niti u kriminalnu, niti u konfliktnu subkulturu.Razvoj određenog oblika subkulture zavisi od okruženja i prilike, kako kaže učenjak Ogist Cont “subjektivni odraz objektivne stvarnosti”.

Upotreba teorije pritiskaTeorija pritiska je posljedica tipičnog američkog razmišljanja.Teorija prilike je postala prvi temelj borbe protiv siromaštva i SAD.

17

Teorije nadzoraTeorije društvenog nadzora pretpostavljaju da je kriminalno ponašanje posljedica slabljenja veza između pojedinaca i ruštva.Teoretičari otkrivaju da efikasna socijalizacija odvraća od prestupničkog ponašanja.Društveni nadzor je jači u manjim homogenim skupinama nego u većim heterogenim centrima.Unutrašnji i vanjski faktor ovladavanja sprečavaju ljude da čine krivična djela. Prema teoriji o društvenim vezama ljudi su rođeni da bi narušavali pozitivne zakone ali ako između njih postoji povezanost i oni to neće činiti.Teorije nadzora se bave društvenim redom i prihvaćanjem usvojenih pravila.Zanimaju ih faktori koji utiču na pojedinca da prihvaća norme.Osnovna hipoteza je da su ljudi nemoralni i skloni činjenju krivičnih djela pa su u tom pogledu važni: 1.Nadzor u društvu,2.Neformalne i formalne skupine koje odvraćaju pojedinca od kriminaliteta.Emile DurkheimNjegova teorija je istovremeno i teorija nadzora jer objašnjava porivnu snagu u pozadini ktivičnijh djela kao nešto nepromjenjeno u različitim vremenskim periodima i različitim krajevima.Razlika u obimu kriminaliteta objašnjava se uz pomoć različite društvene prisile.Bio je uvjeren da mehanička društva uspješnije nadziru ljude nego organska društva.U mehaničkim društvima, koja su manja i usmjerena tradiciji, ljudi poznaju jedni druge i svako svakoga nadzire. Organska društva su velika, heterogena i pojedinci u njima jednostavno nestaju te se u takvim društvima ljudi rijetko poznaju i nadzor je ili minimalan ili ga nikako nema. Albert ReissProučavao dječake u Čikagu.Ustanovio je da je prestupništvo posljedica slabog ega i superega, koji onemogućavaju pojedincu prihvaćanje društvenih normi.Tvrdio je da nadzor zavisi od povezanosti sa drugim ljudima.Gresham Sykes i David MatzaVodeći teoretičari grupe teorija nadzora.Matza tvrdi da učinioci krivičnih djela većinu vremena prožive poput svih drugih ljudi i obavljaju uobičajene djelatnosti, koje su karakteristične za ljude koji poštiju zakone.Matza tvrdi da iskustvo “teturanja” /zanjelo me je /, utiče na prestupničko ponašanje u društvu za koje je karakteristično da je nadzor propustio. Pripisuju moralu, odnosno kreposti, moć nadzora je tvrde da pojedinac mora neutralizirati snagu morala kako bi prestupio granicu dozvoljenog.Poznati su po predstavljenim tehnikama:1) Neutralizacije i 2) Racionalizacije ili Opravdanja.Tehnike neutralizacije su sljedeće:1. Odbijanje odgovornosti,2. Negiranje nastanka štete,3. Osuda optuženih,4. Pozivanje na lojalnost, 5. Negiranje žrtve krivičnog djela.

18

Walter RecklessTeorija savladavanja govori da je savladavanje važbna prepreka za kriminalno ponašanje.Vanjsko savlađivanje s manifestuje u moćnim društvenim vezama koje sprećavaju da bi se osoba ponašala protivzakonito.Vanjski faktor savladavanja se zasniva na odnosima sa vršnjacima, u porodici u školi i dr.Unutrašnje sabvladavanje obuhvaća psihološke faktore koji omogućavaju pojedincu osobnu-ličnu čvrstinu i sposobnos vladanja sobom i okolinom. Unutrašnje savladavanje je moguće predstaviti sljedećim pojmovima:1. odgovarajuće shvaćanje samog sebe,2. samokontrola,3. jak ego,4. dobro razvijena svijest,5. visoka frustracijska tolerancija,6. razvijen osjećaj za odgovornost.

Travis HirschiTeorija društvenog nadzora, T. Hirschi ili teorija društvenih veza ističe, da bi svi ljudi bili učinitelji krivičnih djela ako bi smjeli kršiti-narušavati pozitivne zakone, odnosno pozitivne zakonske norme.Kriminalno ponašanje je znak da je prestao djelovati nadzor u okruženju koji bi odvraćao od prestupničkog ponašanja a kao posljedica se javlja preuzimanje nekonvencionalnog ponašanja.Oponašanje pokazuje koliko je ko emocionalno vezan za drugu osobu, koliko mu znače njegova stajališta i moralne vrijednosti.Prestupničko ponašanje je posljedica grešaka u konvencionalnim društvenim skupinama, koji vežu pojedinca za društvo.Društvene veze su:1. povezanost,2. obaveza,3. upletenost i 4. uvjerenje.Loš nadzor može biti posljedica manjkavosti razvoja unutrašnjeg savladavanja u djetinjstvu, slabljenje nadzora u puberitetu ili socijalne dezorganizacije u društvenim skupinama, što je posljedica lošeg vanjskog nadzora.Teorije nadzora veliku pažnju posvećuju periodu adolescencije.

Teorije konflikta i radikalne teorijeTeorije konflikta usnjeravaju pažnju ka političkoj prirodi kriminaliteta.Kod proučavanja društvenih normi preovladavaju dva pristupa:1. saglasnost i2. konflikt.Pristup koji ističe saglasnost, odnosno odgovor ima za prestupnika da u društvu vlada opća saglasnost o vrijednostima između njenih članova i da država čuva usvojene vrijednosti. Teoretičari koji ističu konflik, tvrde da u krivičnom pravosuđu postoji implicitna ideologija koja nosi jedva primjetno ali moćno saopćenje kao oslonac važećem sistemu krivičnog pravosuđa.Austin Turk je predlagao, neka kriminolozi proučavaju razlike u statusu, ulozi vlasti i subjekata.

19

Radikalne teorije/radikalna kriminologijaRadikalna kriminologija je najnovije kriminološko usmjerenje, koje se temelji na tezi o ekonomskom determinizmu i proizilazi iz marksističke škole.Marx i Engels zastupaju tezu da je kriminalitet posljedica kapitalizma.Radikalni kriminolozi tvrde da krivično pravosuđe inkriminira pohlepu siromašnih a bogatima dozvoljava da ostvaruju svoje sebične ciljeve

Dva proturječna pogledaU sociološkim raspravama o ponašanju prestupnika susrećemo dva pristupa:1. usmjereni pristup uz saglasnost 2. u konflikte usmjereni pristupU pristupu koji ističe saglasnost, društvo temelji na općoj saglasnosti što se tiče normi između ljudi a država čuva prihvaćene vrijednosti.Konfliktni pristup temelji se na pretpostavci da društvo čine ljudi čiji su interesi i vrijednosti suprotni.

Implicitna /umiješana/ ideologijaJefferi Reinman otkriva da sistem nosi sa sobom takvu poruku od dva međusobno povezana razloga:1. Usredotočenošću na pojedinog grešnika odvraćamo pažnju od misli o pravednosti ili nepravednosti društva,2. Krivični zakon je osmišljen kao minimum neutralnih pravila za život u društvu.

Naglašavanje konflikataTeoretičare političkog konflikta dijelimo u dvije skupine:1. manjje radikalni i2. više radikalni.Manje radikalni traže reforme u kapitalističkom privrednom sistemu i državu koja se temelji na koncenzusu odnosno općoj suglasnosti.Teorija konflikta ima dvije značajne prednosti u odnosu na tradicionalno obrazloženje uzroka kriminaliteta:Prvo, ističe povezanost između odbijanja i procesuiranja te policijskog rada,Drugo, otkriva da su mnoga kršenja učinjena u ime grupe, što znači, da je kriminalitet uslovljen pripadnošću grupi.Austin TurkAustin Turk je savremeni teoretičar koji je u suprotnosti u društvu vidio posljedicu političkih organizacija i njihovog provođenja nadzora.Turk je tvrdio da bi kriminolozi morali proučavati razlike između statusa i uloge legalnih vlasti, te subjekata.U svim društvenim uređenjima poznajemo:1. Norme dominacije (norme uticajnih),2. Norme tolerancije (norme subjekata). Turk vidi kršenje zakona kao fijasko kao fijasko sistema i nedostatak autoritrta.Ovim se mjeri i jačina odnosa između autoriteta i subjekata.Turk otkriva da je provođenje nadzora manifestacija moći, vlasti.Snagu vlasti je razvrstao u pet skupina:1. policijska moć – temelj, neposredno fizičko nasilje,2. ekonomska moć – temelj, nadzor materijalnih izvora

20

3. politička moć – temelj, nadzor političkog procesa odlučivanja,4. ideološka moć – zasnovana na određivanju uvjerenosti i vrijednosti, moć odvraćanja.

Radikalna kriminologijaNaime, to je novije kriminološko usmjerenje koje proizilazi iz determinističkih teza Marksa i Engelsa. Radikalna kriminologija sadrži:1. novi konfliktni pristup,2. novu kriminologiju,3. markssistički kriminologiju,4. matreijalistički kriminologiju,5. socijalistički kriminologiju.

Marx i EngelsPostulati o ekonomskom determinizmu su sadržani u slijedećim tačkama:1. privatna imovina prouzrokuje siromaštvo,2. privatna imovina pravi razlike između vlasnika i iskorištavanih (radnika),3. Iskorištavani ulaze u svijet kriminala zbog siromaštva i samog čina iskorištavanja,4. Privredni sistemi prouzrokuju kriminalitet, 5. Društvena revolicija jedini način za promjenu društvenog sistema.Marx i Engels su tvrdili da je kriminalno ponašanje posljedica otpora protiv zatiranja i iskorištavanja.

Willem BongerHolanski kriminolog.Proučavao primitivna društva za koje je bio karakterističan altruizam.Ustanovio da je u sebičnom drušvu prilika za kriminalitet mnogo veća nego u altzruističkom.Mišljenja je da je kriminalitet po prirodi društveno djelo.Motive je svrstao u četiri grupe:1) Ekonomski, 2) Spolni, 3) Politički i 4) Motivi osvete. Bonger je uzrok za raspad društva pripisivao društvenim i privrednim uslovima.Bongerova teorija:Kapitalistički ekonomski sistem stimuliše ljude na pohlepu i egoizam, te na postizanje vlastite koristi, bez obzira na potrebe i želje ostalih ljudi.Krivično pravosuđe inkriminira pohlepu siromašnih a dozvoljava da bogati uticajni ljudi zadovoljavaju svoje pohlepne želje.Socijalističko društvo bi ukinulo kriminalitet jer ističe opće blagostanje a ne samo blagostanje privilegovanih klasa.

Richard QuinneyVodeći teoretičar radikalne kriminologije.Zagovarao je tezu da je država politička organizacija, koja održava interese vladajućeg društvenog sloja.Smatrao je da bi kriminologija kao naučna disciplina morala istražiti zakonitosti djelovanja važećeg društvenog reda.Quinney osuđuje medije da oni šire stajališta o kriminalitetu koja koriste vladajućim društvenim skupinama i nadzoru.

Kritika radikalne kriminologijeVažne kritike su slijedeće:

21

1. Zamjerke starijim generacijama kriminologa da se nisu bavili nastajanjem krivičnog zakonodavstva i privrednim suprotnostima su neutemeljene,2. Radikalno objašnjenje pretjeruje obzirom na političku prirodu kriminaliteta,3. Radikalna teorija je moderna teorija urota.

Kritička kriminologijaRazvijala se u 60-tim i 70-tim godinama 20. vijeka.Kritička kriminologija je mješavina etiketiranja i radikalnih teorija.Greham Sykes, vodeći teoretičar, razmatra tri glavne teme kritičke kriminologije:1. kriminalitet se shvata kao rezultat biološke i psihološke neprilagođenosti i neodgovarajuće socijalizacije. Krimnolozi moraju usmjeriti pažnju na uzroke zašto su neki ljudi označeni kao učinitelji krivičnih djela a manje traženje razlika među učiniteljima i o onima koji to nisu.2. Krivično pravosuđe odražava postojeće stanje i u službi je uticajnih članova društva i njihovih interesa. 3. Krivično pravosuđe ne čuva društveni moral, već želje i interese malog dijela društva. William ChamblisChamblisova teorija:1. U svakom historijskom periodu društva, se pojedinac i skupine bore za opstanak i tako stvaraju proturječne sile, koje vode u nove društvene, političke i ekonomske odnose. 2. Prorurječja se vremenom obnavljaju i nije ih moguće osloboditi u postojećem društvenom okviru,3. Proturječja vode u sukobe između društvenih skupina, klasa i slojeva.4. suprotnosti proturječja su važni uzročnici kriminalit Predlaže traženje odgovora na slijedeća pitanja o kriminalitetu:1. Zašto se neke radnje smatraju kažnjivim a neke ne?2. Zašto je obrađen, inkriminiran, procesuiran i osuđen samo određeni dio –broj ljudi a drugi nisu i 3. Zašto je kriminalitet tipično podjeljen obzirom na društvene slojeve, rasu i spol.

Teorije kulturnog konfliktaTeorije kulturnog konflikta naglašavaju da određeno ponašanje ljudi postaje krivično djelo zbog nornmi, koje štite vodeće društvene skupine.Kulturni konflikt ističe suprotnost između normi pojedinaca i normi u društvu, što ima za posljedicu prestupničko ponašanje.

Čikaška školaUticala je na razvoj američke kriminologije od početka druge polovine 20.-tog vijeka.Period čikaške škole je nazvan “zlatnim godinama američke sociologije”Jedna od teza bila je da je čovjekovo ponašanje posljedica socijalnih i ekoloških faktora, a ne genetske strukture.

Ekološka školaRobert Park i Ernest Burgess, kroz svoj rad, su formirali ekološku teoriju.Ekološka tteorija ističe vezu i uzajamnu zavisnost sredine i živih bića.Clifford R. Shaw i Henry D. Mc Key

22

Ovi učnjaci su upoređivali zapise o maloljetničkom kriminalitetu. Tom prilikom su podijelili grad u koncentrične krugove i za svaki analitički izračunavali obim kriminaliteta. maloljetničke družine“Klasična studija o maloljetničkim bandama”, djelo je Fredericia Trasherija.Posmatrajući 1313 maloljetnih udruženja u Čikagu utvrdio je sljedeće:1. Bande najviše čine momci koji nisu u stanju riješiti emocionalne probleme,2. U bandama je mali koncenzus, malo identifikacije i vođstvo se brzo mijenja. 3. Većine bandi su kvazi – stalne družine i naizgled jedinstvene,4. Većina takvih takvih bandi je na područjima tranzicije gdje je društveni nadzor najslabiji i5. Bande postaju primarne skupine i zamjenjuju porodicu.Walter MillerProučavao je podjelu prestupničkih vrijednosti u nižim društvenim slojevima.Uzroke prestupništva je vidio kao posljedicu drugačijih vrijednosti nižih društvenih slojeva, čije vrijednosti su u konfliktu sa vrijednostima srednjeg društvenog sloja.Društvena dezorganizacijaTeorija društvene dezorganizacije traži uzroke za kriminalitet u raznovrsnosti i sastavu društva.Socijalnu dezorganizaciju razumijemo kao prekid spona, koje ističu povezanost, zajednički rad i moral te usklađenost između različitih skupina. Kulturni konfliktTeorija kulturnog konflikta usmjerena je na probleme migracija u tzv. Primarnom kulturnom konfliktu i sekundarnom kulturnom konfliktu.Thorsten Sellin, autor teorije kulturnog konflikta.Kriminalitet je označio kao kršenje normi ponašanja skupine.Selin razlikujedvje vrste kulturnog konflikta:1. Primarni kulturni konflikt,2. Sekundarni kulturni konflikt. Teorije o subkulturiEdwin Lemert ustanovio je da je kriminalitet posljedica odziva na subkulturne vrijednosti, koje nisu u skladu sa vrijednostima druge subkulture.Teorije subkulture se zasnivaju na općoj pretpostavci, da su sistemi vrijednosti subkultura bitno drugačiji od sistema vrijednosti konvencionalnog društva.Albert Cohen je ustanovio da prestupnici iz nižih društvenih slojeva pripadaju subkulturi koja ima drugačiji sistem vrijednosti od onog koji je značajan za društvo uopće. Marwin Wolfgang i Franco FerracuttiBili su autori teorije o subkulturi nasilja.Ustanovili su da se u SAD ističu vrijednosti srednjeg društvenog sloja, koji potiče nasilje kod rješavanja problema.Ustanovili su više karakteristika nasilničke subkulture.

Društvena teorija o kriminalitetuDonald Taft i Ralph England su upotrijebili okvir kulturnog konflikta i razvili društvenu teoriju o kriminalitetu.Objasnili su kriminalno ponašanje kao rezultat djelovanja različitih kulturoloških faktora.Karakteristike kulture:1. kultura je dinamična,2. kultura je zamršena složena pojava,3. kultura je materijalistička 4. društveni odnosi postaju sve manje osobni,

23

5. kultura ubrzava ograničenu pripadnost skupini,6. česta pojava je individualizam i težnja za uzimanjem pravde u svoje ruke.

Kriminogena kulturaKriminogenost kulture je značajan faktor koji utiče na kriminalitet. Kriminalitet ubrzavaju:1. borba za uspjeh,2. status,3. individualnost,4. neosjetljivost,5. bezobzirnost,6. dinamika kulture i proturječne vrijednosti i7. bezličnost društva i dvojnost obzirom na pripadnost i moral.

Teorije simboličkog interakcionizmaZnačajne teorije simboličkog interakcionizma su:1. Teorija različitih druženja, odnosno diferencijalne asocijacije,2. Teorija etiketiranja.Simbolički interakcionisti istražuju procese preobrazbe pojedinaca u učinioce krivičnih djela.Suština simbiličke interakcije je da ljudi stupaju u različite odnose u kojima međusobno utiču jedni na druge.Teorija diferencijalne asocijcije – pojedinac uči prestupničko ponašanje, prihvaća ga od drugih a učenje teče u procesu konunikacije.Teorija etiketiranja – pojedinac postaje prestupnik tek kada ga drugi označe kao takvog.“Degradacijski obred” - obrazloženje procesa u kojem društvo odbacuje i obilježava pojedinca kao prestupnika.“Vlastito ogledalo”, - koncept objašnjavanja procesa etiketiranja. Stigme su znaci, koji žigošu pojedinca, zbog čega se on isključuje iz društva.Vodeće teorije simboličkog interakcionizma, kako je već rečeno su:1. teorija diferencijalne asocijacije i 2. teorija etiketiranja.Obje teorije predstavljaju proces u kojem pojedinac postaje prestupnik.Teorija diferencijalne asocijacije ističe uticaj druženja sa prijateljima, vršnjacima, porodicom i dr.Teorija etiketiranj ističe posljedice, koje ima obrada pojedinaca u krivičnom pravosuđu.Opći principi teorije simboličkog interakcionizma su:1. Simboli koje naučimo i koristimo postaju naša društvena stvarnost,2. Opažanja i registrovanja različitih situacija od strane pojedinaca su uzrok njegovog ponašanja.Simbolični interakcionizam je nešto drugačiji pristup kod istraživanja društvenih skupina i čovjekovog ponašanja.Zasniva se na tri osnovna principa:1. LJudi se ponašaju u skladu sa značenjem koje određeni predmeti imaju za njih,2. Značaj pojedinog predmeta za pojedinca proizilazi iz socijalnih interakcija sa drugim ljudima, naime, šta i ovaj predmet znači drugima,3. Značaj djela, koje činima, se mjenja kroz proces interpretacije.

24

Teorija diferencijalne asocijacijeEdwin H. Sutherland je razvio teoriju o uzrocima prestupničkog ponašanja i nazvao je teorija različitih druženja (diferencijalne asocijacije).Ova teorija traži uzroke za prestupničko ponašanje u interakciji sa ljudima u prestupničkim skupinama.Sutherland je zagovarao pristup, koji je naglašavao suprotnosti u društvu te tvrdio da u društvu postoje brojne vrijednosti koje utiču na ponašanje ljudi.U teoriji diferencijalne asocijacije Sutherland navodi:1. da je prestupničko ponašanje kao i svako drugo ponašanje naučeno,2. da pojedinac uči prestupničko ponašanje u skupinama, koje čine krivična djela,3. da kriminalitet zavisi od učestalosti, trajanja i prednosti veza sa prestupnicima,4. da kulturni konflikt pospješuje proces druženja onih koji su drugačiji i 5. da razlike među pojedincima pogoduju druženju onih koji su drugačiji.

Teorija etiketiranjaOva teorija proizilazi iz djela Franka Tannenbauma, Davida Matze i Edwina Shura.Tannenbaum naglašava“Proces nastajanja prestupništva obuhvaća označavanje, određivanje, poistovjećivanje, isključivanje, naglašavanje i dr. Postoje način stimuliranja, predlaganja i isticanja i pobuđivanja značaja, protiv kojih se moguće žaliti. Osoba tako više postaje stvar nego biće”. Degradacijski obredHarold Garfinkel je upotrijebio frazu “degradacijski obred” da bi objasnio proces u kojem je osoba isključena iz društva i označena kao kriminalna. Po njemu postoji osam degradacijskih koraka.Teiruja o društvenom ogledalu jazaCooley – društveno ogledalo jazaDruštveeno ja, je opredjelio kao rezultat toga, kako drugi ljudi shvaćaju pojedinca i kako pojedinac doživljava takve informacije. Stigma Shvaćanje stigme je razvio Erving Goffman.Stigma se pokazuje u sramotnim oznakama (tetovaže, tjelesne deformacije) i služi omalovažavanju pojedinaca.Primarna i sekundarna devijantnost 1. Primarna odbojnost je bilo kakvo kršenje normi, prije nego što osoba bude etiketirana kao prestupnik.2. Sekundarna devijacija se može razviti tek nakon primarnog odbijanja.Kritika teorije etiketiranja 1. Teoriju je nemoguće empirijski provjriti,2. Premalo pažnje je posvećeno razlikama između pojedinaca.

Biološke teorijeTu su svrstane teorije koje traže uzročne faktore u tijelu pojedinca, odnosno u biološkoj datosti.Biološke teorije pokušavaju utvrditi tjelesne faktore i ponuditi jedinstvena rješenja.Biokriminologija pokušava istražiti kriminalno ponašanje sa biološkog vidika.Nasljeđe i okolina su međusobno povezani i nemoguće je odvojiti pojedinačne faktore.Sociobiologija se bavi genetski studijama i socijalnim varijablama. Biološke teorije se zasnivaju na pretpostavci da tjelesna građa pojedinca određuje njegovo ponašanje.

25

Nasljednost i kriminalitetBiološke teorije se općenito dijele na:1. teorije koje ističu nedostatke (frenologija, atavizam,IQ),2. teorije koje ističu značaj tjelesne građe,3. teorije koje ističu različitost, smetnje (PMS, uticaj sindroma, XXY sindrom, CNS i dr.),4. Teorije koje ističu značaj ishrane na ponašanje ljudi.

Đavolje sjemeIstraživanja ove vrste su se bavila otkrivanjem uticaja nasljeđa, prije svega , tzv. “slabih gena”.

Studije o porodicma – očevi kriminalciIstraživanje na ovom projektu je teklo u dva smjera.Prvo je pokušavalo iotkriti uticaj roditelja kriminalaca na razvoj djece.Drugo je tražilo faktore koji utiču na razvoj prestupništva kod djece u običnim neprestupničkim porodicama.Otkrića ovih istraživanja su vodila u nastanak ideje o sterilizaciji učinioca krivičnih djela.

Studije o blizancimaJohanes Lange je ustanovio da su kod jednojajčanih blizanaca oboje blizanaca češće prestupnici, nego što je to slučaj sa dvojajčanim blizancima.

Studije o usvojenoj djeciKriminalitet bioloških roditelja utiče na prestupništvo njihove djece, usprkos povoljnim okolnostima u porodicama staratelja.

Različite deprivacije i disfunkcijeBiohemijska neravnotežaKriminolozi Max Schlap i Edvard Smith – 1928 godine predstavljaju teoriju o duševnim smetnjama čiji je uzrok bila biohemijska neravnoteža u organizmu.Neravnoteža je, po njima, nastala zbog nepravilnog djelovanja žlijezda sa unutrašnjim lučenjem.Povećano lučenje hormona utiče na ponašanje. Predmenstrualni sindrom/predmenstrualna napetostUobičajene karakteristike PMS:1. Osjetljivost, 2. Zabrinutost, 3. Promjena raspoloženja, 4. Depresija, 5. Migrene, 6. Vrtoglavice, 7. Alergije, 8. Slavosti organizma.Nepravilnosti kromosomaXYY sindrom ili kriminalni kromosomKombinacija zadnjeg, tj. 23 para kromosoma utiče na spol čovjeka.Pri tome može doći do odstupanja u zadnjem paru i umjesto samo jednog kromosoma Y. Koji određuje muški spol, pojavljuju se va YY i tada je u zadnjem kromosomskom paru kombinacija XYY a ne kao što je uobičajeno XY.Sa XYY sindromom su povezivane ograničena interakcija i nasilni kriminalitet.

26

Smetnje u djelovanju centralnog nervnog sistemaCNS je mozak i kičnena moždina.CNS upravlja svjesnim razmišljanjem i dobrovoljnim motoričkim djelovanjem.Usporeni moždani talasiEEG – elektroencephalogram je aparat kojimse mjeri rad mozga preko elektroda koje se namjeste na glavu.Brojne studije nasilnih osuđenika ukazale su na određene posebne razlike u krivuljama EEG – sporiji rad mozga. Povrede mozgaRaine – u biološke faktore ubraja povrede glave, komplikacije u toku trudnoće i prilikom porođaja.Raine predstavlja studije u kojima su kod prestupnika utvrdili da su u prošlosti pretrpjeli povrede glve.Minimalna cerebralna disfunkcijaMCD je predstavljena kao “nedostatak pažnje sa hiperaktivnošću”, koji prouzvodi načine pnašanja kao što su:1. impulsivnost,2.hiperaktivnost, 3. agresivnost, 4. negativno viđenje samog sebe,5. jaka eksplozivnost. Najvidljivije karakteristike MCD-a kod školskog djeteta su:1. Specifičnost u ponašanju i reakcijama,2. Psihološke specifičnosti,3. Specifične poteškoće kod učenje i druge inventivne smetnje,4. Neurološke specifičnosti i 5. Česti popratni znakovi.

Autonomni nervni sistemDio nervnog sistema koji nadzire vitalne tjelesne funkcije.Hans J. Eysenck je razvio teoriju o povezanosti kriminaliteta i tipa osobenosti.Prvi dio govori da je osobenost svakoga moguće ocjeniti sa aspekta psihotizma, ekstraverzije i neurocitizma.Drugi dio teorije govori o tome da se čovjekova svijest oblikuje razgovorom.

Teorije koje naglašavaju uticaj prehrane na ponašanjeSmanjen šećer u krvi ili hipoglikemijaNeodgovarajuća probava šećera manifestira se u tome da se nivo glukoze smanjuje i da ga nema dovoljno za rad mozga i tjela.Hipoglikemija je uobičajen zdravstveni problem osuđenika.Vitamini Većina alkoholičara i ovisnika o drogama pati od nedostatka vitamina. Kod osuđenika je otkrivena hipovitaminoza. Hiperkinetičnost Manifestira se u antisocijalnom ponašanju pojedinaca, nepovjerljivom i ponakad prestupničkom ponašanju djece.Alkoholizam i kriminalitetAlkohol je veoma blizak i povezan sa kriminalnim ponašanjem na tri područja:1. Neposredna kriminalna djelatnost, koja je u vezi sa konzumiranjem alkoholnih pića.

27

2. Posredni uticaj alkoholnih pića na pojedinca koji imaju anestetičan učinak, sa mogućnošću prouzrokovanja frustracija kod postizanja određenih ciljeva. 3. postupci koji su posljedica ovisnosti od alkohola i tjelesna ovisnost od alkohola.Trovanje olovomDuža izloženost olovu u manjim količinama ili snažna ali kratkotrajna izloženost, prouzrokuje smetnje u radu mozga te je moguće da takav rad ima uticaja na prestupničko ili nasilničko ponašanje

Psihološke teorijeNASLJEDNOST I KRIMINALITETPsihološka analiza kriminaliteta se razvila iz psijijatrije i psihologije u 20.-tom vijeku.Temelji se na više djela Sigmunda Freuda.Sutherland i Cressey – zastupaju stav da duševna zaostalost i psihoze bitno utiču na prestupništvo.U istraživanji se traži povezanost ličnosti i kriminaliteta te preovladavaju četiri smjera:1. Traženje razlika u strukturi ličnosti između krivičnih djela i drugih ljudi,2.Traženje mogućnosti za prognoziranje prestupničkog ponašanja,3. Istraživanje nivoa do kojeg učinioci u smislu osobne dinamike djeluju kao neučinioci,4. Istraživanje i traženje, te mjerenje individualnih razlika među različitim tipovima krivičnih djela i učinioca u grupama. U osobne karakteristike osoba sa čestim kriminalnim djelima spadaju:1. agresivnost,2. autoritarnost,3. ekstravertnost,4. anksioznost i 5.narcizam.

Psihoanalitička teorijaGlavni predstavnik psihoanalitičke teorije Sigmund Freud, a netreba zanemariti i Alferd Adlera.Sigmund Freud je ustanovio da je osnovni pokretač čovjeka njegov spolni nagon. Čovjek može djelovati samo uz određene količine energije.Osnovni izvor energije, koji uravnotežuje duševno djelovanje bi trebala biti energija spolnog nagona, koju je Freud imenovao libido.Ego se brine za ravnotežu između nagonskih težnji i zahtjeva okoline.Ego izbacuje zabranjena ponašanja iz područja svijesti te se tako širi id.U id ulaze izbačene odnosno potisnute želje, koje su izvan svijesti, besvjesne.U duševnoj unutrašnjosti se oblikuje super ego koji sačinjavaju najoštriji i nužni zahtjevi te naređenja iz okoline.Motivacija ka prestupništvu leži u podsvjesti pojedinac

Teorije jaza (sebe)“Ne-ja” – obuhvaća sve karakteristike koje nam se bukvalno gade i ne želimo misliti na to da bi ih uopće mogli imati.Kada čovjek pokušava opisati kakav bi neko trebao da bude, kakvog ga najmanje želimo, taj opis je blizu “ne – ja” .Razvoj prestupničkog ponašanja je posljedica neuspješno rješenih kriza, prije svega na drugom, trećem, petom i šestom razvojnom nivou.

28

Drugi nivo obuhvaća drugu i treću godinu života i odgovara Freudovoj analnoj fazi.Temeljna kriza ovog perioda je odnos roditelja prema djeci.Treći nivo razvoja traje od četvrte godine do početka školovanja (period igre).Dječija inicijativa raste, djete širi vidike, uklapa se u okolinu a ujedno njegova odgovornost raste.Na ovom nivou veoma važna uloga je roditelja.Peti nivo razvoja je period adolescencije, tj. period od 11 do 20 godine starosti.Pojedinac postaje biti svjestan svojih karakteristika, nasljednih ili stečenih kroz dotadašnji razvoj.U ovom periodu se ostvaruje psihosocijalni identitet pojedinca.Jako je važna identifikacija sa vršnjacima i socijalnim grupama. Šesti nivo razvoja osobnog perioda je od 20 do 25 godine starosti i zove se “intimna kriza i izolacija”.Ako je pojedinac pozitivno prošao peti tepen – adolescenciju, na ovom nivou će biti sposoban postaviti temelje neovisnog pordičnog života.

Teorija moralnog razvoja Lawrenca KohlbergaOva teorija predstavlja moralni razvoj pojedinca u tri glavna nivoa a svaki od njih ima dva podnivoa.1. Nivo: nivo morala i podkonvencionalni nivoa) opredjeljenje ka kazni i bezuslovno podređivanje autoritetu, jačem.B) ljudski odnosi.2. Nivo: konvencionalni nivoA) težnja ka tome da je djete prihvaćeno kao dobar dječak ili djevojčica,B) drugi pod nivo predstavlja opredjeljenje ka autoritetu, utvrđenim pravilima i očuvanju socijalnog reda.3. Nivo: postkonvencialniA) ispravne postupke i ponašanja pojedinci gledaju sa aspekta općih prava i normi koji su provjereni i prihvatilo ih je cijelo društvo.B) pojedinac sam ostvaruje paletu etičkih načela, koje prihvaća kao svoja.

Teorija uskraćenosti za materinske dodire i povezanostRano odvajanje od majke je mogući faktor za kasnije antisocijalno ponašanje.Ova teorija ističe dva zaključka:A) topli, čvrsti i prisni odnosi između djeteta i majke su značajni za društveno zdravlje djeteta,B) odvajanje i odbacivanje djeteta prouzrokuje neposlušnost i postoji veća vjerovatnoća kasnijeg prestupništva. Za teoriju prisnosti bitno je 7 (sedam) faktora:1. specifičnost,2. trajanje,3. emotivno investiranje,4. ontogeneza,5. učenje,6. organizacija,7. biološka uloga.

Teorija socijalnog učenjaPrema ovoj teoriji prestupništvo je naučeno kao odgovarajuće, odnosno komforno ponašanje.

29

U okviru ove teorije treba pomenuti oblike učenja:1. opažanje,2. neposredno iskustvo.Učenje promatranjem je oblikovanje osobnog ponašanja sa oponašanjem i otklanjanjem prepreka prije planiranja prestupničkog ponašanja.Socijalizacija se odvija kroz proces identifikacije. Teorija socijalnog učenja tvrdi da se predstupničko ponašanje uči i odražava na jednak način kao i svako drugo ponašanje.Ponašanje je naučeno onda kada se podržava i nagrađuje.Ne razvija se kad nema podrške i nagrade.Učenje ponašanja teče :a) promatranjem,B) neposrednim učešćem i C) uz različite podrške.

Psihopatološke teorijeKroz nauku se dijele u četirigrupe:1. poremećaj osjećanja,2. duševni poremećaj,3. sociopatološke ličnosti4. specifična kognicija

Emocionalni poremećajiUzroci emocionalnih poremećaja su:1. međusobni odnosi,2.Krize,3. financijski problemi,4. nezaposlenost,5. bolest,6. samodoživljavanje.

Smetnje kod savladavanja impulsaMogu se manifestovati kao kleptomanije, piromanija, i nemogućnost da se savlada eksplozivnost.Kleptomanija i kompulzivne krađeKleptomani ne kradu zbog materijalne koristi, već zbog trenutnih unutrašnjih poriva.Prije pristupanja krađi osjećaju napetost, koju oslobađaju kada ukradu neki predmet.Krađa nije planirana ili učinjena u saučesništvu.Piromanija ili kompolzivno paljenjePiromanija je nesposobnost savlađivanja želje za paljenjem bez posebnog drugog motiva u pozadini.Poremećaj nesavladive eksplozivnostiIznenadna agresivnost ili vrsta destruktivnog ponašanja kod osoba koje naizgled imaju vlastito pon- ašanje pod kontrolom je poremećaj emocija.

Specifično prepoznavanje (modeli prepoznavanja)Teorije prepoznavanja objašnjavaju procese:1. prepoznavanje,

30

2. intelekt,3. logika,4. društvenu strukturu,5. razum i 6.korištenje jezika.Teorije o uzrocima prepoznavanja se nadovezuju na razvojno psihološke teorije.Kriminalna osobenost (obilježje) po Yochelsonu i SamenowuOni su promatrali i proučavali 255 učinilaca.Karakteristično za proučavane osobe:1. Hronično laganje,2. Stav da je tuđa imovina “njihova”,3. Neograničen optimizam,4. Veliki energetski potencijali, 5. Strah od povreda, 6. Jaka ljutnja, 7. Sklonost da postanu predmet manipulacije, 8 Pretjerano pozitivno mišklenje o sebi. Glen D. Walers – osam sekundarnih motiva kod opasnijih prestupnika:1. ljutnja, 2. otpor,3. moć, 4. nadzor, 5. Uznemirenost, 6. Zadovoljstvo 7. Pohlepa i8. lijenost. Osam prepoznatljivih uzroka:1. ublažavanje,2. rez,3. uzimanje prava,4. Nadotizam,5. Usmjerenost ka moći,6. misaona lijenost,7. Neusklađenost.

U kategorijama prepoznatljivih uzroka i sekundarnih motiva pojavljuju se i drugi psihološki pojmovi:1. racionalizacija,2. disocijacija,3. impulzivnost,4. ekstravertnost,5. asocijalnost,6. antisocijalnost i dr.

KRIMINOLOŠKI PROBLEMIOtkrića o zaradi učinioca – izvršioca krivičnih djela pokazuju da prosječni provalnik zaradi više nego kada bi bio redovno zaposlen.Krivična djela koja su najznačajnija za povratnike su:1. falsifikati,2. krađe motornih vozila,3. pljačke, 4. provale i 5. nasilništvo.

Sistem ponašanja

31

Sutherland i Cresey su utvrdili određene oblike ponašanja učinioca krivičnih djela koje možemo nazvati sistemi ponašanja.Sisteme ponašanja označavaju sljedeće karakteristike:1. Sistem ponašanja se pokazuje kao način zajedničkog života koji je karakterističan za profesionalne kradlji- vce, organizovani kriminalitet, ucjenjivanje,2. U tim zajednicama važi kodeks ponašanja omalovažavanje učinilaca amatera i udruživanje na bazi interesa.

Kriminalna karijeraKriminalnu karijeru ima onaj koji je u određenom periodu više puta uhvaćen i osuđivan zbog krivičnih djela.Kriminalna karijera ima svoj početak, trajanje i kraj.Kriminalna karijera može značiti specijalizaciju za određenu vrstu kriminaliteta, no nije nužno, možda je to samo kriminalni način života.Osnovna karakteristika kriminalne karijere je da pojedinac sa činjenjem krivičnih djela stiče sredstva za život. Tri najkorisnija saznanja studija kriminalnih karijera su:1. Praćenje i poznavanje prošlog kriminalnog načina života, koji je snažan prognozer kriminaliteta u buduće,2. Rana kriminalna aktivnost, koja znači potvrdu kriminalnog stila u kasnijem životu,3. Kriminalitet koji je često povezan sa alkoholizmom i upotrebom droga. Kritički trenutak za identifikaciju budućih hroničnih delinkvenata je prvo hapšnje.Kanada, u kojoj je vršeno istraživanje maloljetnika:1. U dobi od 15. godina - “život je težak” 2. U dobi od 17. godina – “Napad je najbolja odbrana”.

Prijavljivanje kriminalitetaNajčešće prijavljeni kriminalitet je silovanje i kad žrtve zadesi materijalna šteta.Ubistvo je najčešće prijavljeno krivično djelo.Osim ubistva najčešće su prijave za sljedeća krivična djela:1. krađa motornog vozila radi prodaje i zarade, često u organizovanom obliku,2. pljačka,3. nasilje na javnom mjestu i međusobno nasilje. Većinu krivičnih djela prijavljuje žrtva ili član domaćinstva gdje žrtva živi.Kriminalitet kod kojeg su žrtve mladi manje je prijavljivan od onoga gdje su žrtve stari.Razlog zbog kojih se prijavljuju imovinska krivična djela su:1. dobiti potvrdu o šteti,2. dobiti nazad ukradenu stvar – imovinu. Razlozi zbog kojih se ne prijavljuje imovinski kriminal,1. premala težina krivičnog djela,2. ubjeđenost o neefikasnosti policije u razotkrivanj krivičnog djela – izvršioca,3. prezaposlenost.Razlozi zbog kojih se prijavljuju nasilnička krivična djela:1. želja za kažnjavanjem učinioca,2. spriječiti ponavljanje krivičnog djela. Razlozi zbog kojih se ne prijavljuju nasilnička krivična djela:1. često puta učinilac je član domaćinstva,2. djelo se tretira kao “privatno – osobno” ili 3. zbog zbunjenosti

32

Žene i kriminalitetKarakteristike kriminaliteta žena:1. žene veoma rijetko čine pljačku ili provalnu krađu,2. žene rijetko ubijaju stranca, jer su žrtve većinom muževi, ljubavnici i djeca.3.žene kao učinioci – izvršioci su većinom udate.4. žene učinioci su prosječno starije dobi,5. zadnjih godina raste broj žena – učinioci krivičnih djela.

Žrtve kriminalitetaŽrtve imaju značajnu ulogu u uzročnosti kriminaliteta,Posebno u nekim specifičnim krivičnim djelima.

Benjamin MendelshonUpotrijebio izraz krivični par, kojim objašnjava vezu između žrtve i učinioca.Utvrdio je povezanost između biopsihosocijalnih karakteristika života i učinioca.

Hans Von HentigObjavio studiju o žrtvama krivičnih djelaU tom djelu je tvrdio da žrtva na specifičan način odlučuje o kretanju kriminalnog djela i o ponašanju učinioca.Tvrdio je da postoje četiri kategorije ljudi koje su idealne žrtve ubistva:1. depresivni ljudi,2. pohlepni ljudi,3. konfliktni ljudi i 4. mučitelji. Depresivni ljudi su na vrhu te ljestvice jer su nepažljivi, nepredvidivi i kod njih su smanjene samoodržive težnje.

Henry EllenbergerPostavio koncept skripte osnovne sličnosti u krivičnom djelu između žrtve i učinioca.Tvrdi da je teško odrediti granicu razdvajanja u psihološkim karakteristikama žrtve i učinioca.Mnogo učinioca ima psihološke preddispozicije da postanu žrtve “Viktima viktimizira”.

William F. McDonaldNapravio studiju o napadima i pljačkama u prevoznim sredstvima.

Marvin WolgangIstraživao ubistva u Filadelfiji.Dio studije se bavio ubistvima koje je uslovljavala aktivnost žrtve.Ustanovio je da veliki broj potencijalnih ubica postaje žrtva ubistva.Zaključo da je dosta ubistava uslovljeno aktivnošću žrtve za koju su karekteristične nesvjesne želje za suicidom.

33

NEPOSREDNI DRUŠTVENI FAKTORI KRIMINALITETASociološki faktori po Milutinoviću, značajno participiraju u etiologiji kriminaliteta.Po njemu, društveno-materijalni uslovi života, ekonomske, klasne i druge osnovne strukture i protivriječnosti koje rađaju i razvijaju se iz tih uslova, predstavljaju osnovnu snagu koja determinira pojavu kriminalne djelatnosti u krajnjoj instanci.Ovo poglavlje se temelji na podjeli neposrednih društvenih (socioloških) faktora kriminaliteta, prema Milutinoviću na:1. društvenoekonomske,2. političkoidejne,3. mikrogrupne,4. socijalnopatološke.

Društveno-ekonomski faktori kriminalnog ponašanja Uticaj ekonomske krize i privredne depresije na kriminalitetEkonomska kriza sa svim svojim posljedicama je permanentna.Ono što karakteriše takvu situaciju jeste život pun neizvjesnosti, apatije, razočarenja te socijalnih protesta.Cijela atmosfera je konfliktna i povoljna za delinkventno ponašanje. U kriminološkoj teoriji se ističe da se u toku ekonomskih kriza povećava kriminalitet, naročito imovinski.Produkt privredne depresije je “siva ekonomija”.Ona znači djelovanje mnogih faktora u kriminalnoj zoni, počev od uličnih preprodavaca ukradene i protivpravno pribavljene robe pa do organizatora nedozvoljene trgovine u čijem su arsenalu obuhvaćena mnogobrojna krivična djela.

Siromaštvo i kriminalitetEkonomske krize i privredne depresije kao jedan od svojih produkata imaju osiromašenje stanovništva.Ukoliko je siromaštvo izraženo to će imati veliki uticaj na činjenje krivičnih djela, pogotovo imovinskog kriminaliteta.U BiH je sve prisutnija pojava da organizatori ilegalnog transporta droge kao kurire angažuju siromašne mladiće i djevojke.Siromaštvo je glavni faktor koji mnoge osobe dovodi u poziciju žrtaava krivičnih djela i tako posredno do kriminala krijumčarenja osoba.

Bogatstvo i kriminalitetU raspravi o etiologiji kriminaliteta treba imati na umu i klasnu strukturu određenog društva.Rasprostranjenost delinkventnog ponašanja određena je i karakterom klasne strukture i drugih socijalnih struktura.Sutherlendova teorija o “delinkventima bijele kragne” – osobe koje čine teška krivična djela povezana sa prevarama na berzi te tzv. “legalnog” kršenja zakona od strane američkih kompanija i poslovnih krugova.Tamni pojas kriminaliteta – krivičnih djela koja se teško otkrivaju i još teže istražuju i osuđuju.

Uticaj nezaposlenosti na kriminalitet

34

Nezaposlenost se moše odrediti i tretirati na dva načina:1. nemogućnost zaposlenja,2. gubitak postojećeg zaposlemja.U BiH imamo prisutna oba ova načina.U kontekstu kriminalnog ponašanja postoji kauzalna veza između nezaposlenosti i kriminalnog ponašanja određenih osoba, bilo da traže posao ili da primaju na posao.

Političkoidejni faktori kriminalnog ponašanjaUticaj rata na kriminalitetUticaj rata na kriminalitet može se podjeliti u tri perioda:1. predratni,2. ratni,3. poratni.Period neposredno pred rat karakterišu ratne pripreme i ratna psihoza stanovništva s druge strane.Takva situacija uzrokuje razne oblike kriminaliteta nedozvoljene trgovine a ponajviše ratnim životnim namirnicama, te oružjem i municijom. U ratu najčešće se čine sljedeća krivična djela:Genocid, ratni zločini, ubistva, teške krađe, prevare, ucjene, trgovina ljudima, krijumčarenje ljudima, nedozvoljena trgovina oružjem i municijom, nedozvoljena trgovina narkoticima, nedozvoljena trgovina naftom i naftnim derivatima, cigaretama, prehrambenim proizvodima i drugim deficitarnim namirnicama.Poratni period karakteriše (bivša Jugoslavija) pojava enormno većeg broja krivičnih djela, kao što su narkomanija, prostitucija i dr. devijantna ponašanja maloljetnih osoba.U znatnom porastu je i maloljetnička delinkvencija.Privatizacija u propalom sistemu – krjnji joj je cilj uvećavanje osobnih bogatstava na temelju prethodno stečenih sredstava.

Uticaj iz inostranstva na kriminalitetKrivična djela vezana za djela špijunaže i politički kriminal.U današnjoj BiH, razni uticaji iz inostranstva se javljaju kao veoma značajan kriminogeni faktor.Manifestuje se činjenjem raznih krivičnih djela kao što su:1. Zloupotreba službenog položaja i ovlaštenja, 2. privredni kriminal, 3. korupcija, 4. ubistva, 5. terorizam. Na sceni je organizovani kriminal koji se očituje u:1. trgovini drogom,2. trgovini ljudima,3. krađi i trgovini automobila,4. pranje novca i dr.Na tom planu BiH se koristi kao tranzitna zemlja za krijumčarenje ljudima i drogama ali se koristi i za skladištenja droge koje je na putu sa istoka na zapad.

Uticaj literature, štampe, filma i drugih sredstava masovnih komunikacija na kriminalitetRezultati mnogobrijnih kriminoloških istraživanja mogu se podjeliti u dvije grupe:1. literatura, štampa, film i druga sredstva masovnih komunikacija mogu doprinjeti kriminalnom ili devijantnom ponašanju,2. takav negativan uticaj ne postoji.

35

negativan uticaj ogleda se u:1. Pisanje o nečinima i tehnikama činjenja pojedinih k.d. 2. Često emitovanje nasilja i 3.Senzacionalističko izvještavanje.

Religija i kriminalitetZbog nacionalne polarizacije, koja je u toku rata na prostorima bivše Jugoslavije, uglavnom pratila i vjerska polarizacija, upravo pripadnost naciji a samim tim i vjeri, generira kriminalno ponašanje.Misli se na genocid i ratni zločin.

Mikrogrupni faktori kriminalnog ponašanjaDegradirana porodica i kriminalitet.Porodica i škola su osnovni faktori u odgoju svakog čovjeka.U odgojnom procesu lični primjer u porodici ima značajnu ulogu jer se djeca prirodno orjentišu svoim roditeljima koji im služe kao obrasci za ponašanje i zauzimanje ličnih stavova.Porodice koje su vaspitno defektne i u kojima najmlađi člnanovi ne mogu steći potrebe osnovnog moralnog vaspitanja, pozitivne navike i sklonosti postaju zapravo negativan obrazac njihovog ponašanja.Protekli rat u BiH generirao je zuroke i uslove za nastanak degradiranih ili razorenih porodica kao što su:1. Razdvojenost porodice za vrijeme ratnih dejstava,2. Rastava bračnih partnera usljed dugotrajne razdvojenosti. 3. Gubitak jednog člana porodice usljed ratnih dejstava,4. Teške materijalne prilike usljed rata,5. Alkoholizam,6. Prostitucija,7. Narkomanija i dr.

Negativni uticaj ulice (susjedstva) na kriminalitetNegativan uticaj ulice na pojavu delinkventne aktivnosti manifestuje se najčešće preko raznih delinkvenata i delinkventnih grupa, koje vrše takav uticaj, naročito na mlađe članove društva.Kriminološka istraživanja pokazuju da uticaj ulice, odnosno kontaktiranje i druženje sa kriminalcima a posebno kriminalnim skupinama može biti veliki na kriminalno ponašanje drugih osoba.Povećanoj mogućnosti negativnog uticaja ulice na posredan način, doprinose i faktori degradirane porodice, nezaposlenosti i stambene krize te socijalno patološke pojave narkomanija, prosjačenje i skitnja.Ostali mikrogrupni faktori kriminalnog ponašanja1. škola, 2. stambeni uslovi-kriza i dr.

Socijalno patološke pojave i kriminalno ponašanjeNarkomanija i kriminalitetOvisnost od droga (narkomanija) je stanje periodičnog i hroničnog trovanja štetnog za pojedinca i društvo, koje karajteriše:1. neodoljiva želja da se nastavi uzimanje droge i da se ona nabavi po svaku cijenu,2. tendencija povećanja doze,

36

3. uspostavljanje fizičke i psihičke ovisnosti,4. štetne posljedice za pojedinca i društvo,5. pojava apstinencionalnog sindroma poslije naglog prekida trošenja droge u organizmu.Narkomanija je oblik namjernog i kontinuiranog uticaja na mijenjanje sopstvene svijesti, raspoloženja i mišljenja, koje ima zajedničkih svojstava u svim pojavnim oblicima narkomanije.Pod narkomanima u pravom smislu riječi podrazumjevamo isključivo narkomane ovisnike. Pod ovisnošću se podrazumjeva takvo psihičko i fizičko stanje organizma koje je posljedica interakcije između živog organizma i droge, okarakterisano promjeno ponašanja i drugim reakcijama, koe uvijek uključuje i prinudu da se droga uzima trajno ili periodično kako bi se postigao njen učinak a ponekad i da bi se izbjegla neugodnost usljed njenog neuzimanja.Apstinencijska kriza ili apstinencijski sindrom je karakterističan skup znakova i simptoma, odnosno reakcija i ponašanja različitog intenziteta , ovisno od vrste i količine uzete droge, vremenskog perioda u kome je droga uzimana i jačine uspostavljene ovisnosti od te droge a javlja se nakon potpunog ili djelimičnog prekida konzumiranja droge, koja je u pravilu uzimana duže vrijeme najčešće u visokim dozama. Apstinenciju karakterišu slijedeće manifestacije:Uznemirenje,Depresivno raspoloženje,Nesanica,Grčevi u stomaku, dijareja,Malaksalost, preznojavanje,Nagli pad ili povišenje krvnog pritiskaNapadi u pogledu gibitka svijesti,Poremećaji svijesti u vidu delirantnih epizoda praćenih i obiljem zastrašujućih halucinacija koje se mogu završiti smrću.

Tipologija narkomanaNaime, podjela na:Probatore,Situacione narkomane,Eksperimentatore,Medicinske narkomane,Narkomane ovisnike.Probatori su osobe koje drogu probaju jednom, eventualno par puta i ne pokazuju interes za daljim konzumiranjem. Situacioni narkomani su osobe koje drogu konzumiraju isključivo u određenim situacijama.Eksperimentatori ili istraživači su osobe koje drogu uzimaju u potrazi za novim načinom životaMedicinski narkomani su osobe koje se liječe od bolesti ili povrede upotrebom lijekova narkotika.Narkomani ovisnoci su osobe koje kontinuirano konzumiraju jednu ili više vrsta droga i ovisni su od njene upotrebe.

Narkoman kao žrtva i učiničac krivičnog djelaVeza između narkomana i krivičnog djela:1. Narkoman kao učinilac krivičnog djela vezanog za drogu,

37

2.Natkoman kao učinilac bilo kojeg krivičnog djela,3. Narkoman kao žrtva krivičnog djela.Narkoman sa posebnim karakteristikama svoje ličnosti je specifičan u odnosu na bilo koju kategoriju učinioca krivičnog djela.Actiones liberae in causa – samoskrivljena neuračunljivost, ovisnik pod dejstvom droga čini krivično djelo s ciljem pribavljanja novca za drogu. Narkomanija kao faktor u etiologiji kriminalitetaNarkomanija je pojava koja uzrokuje kriminalno ponašanje.Kriminalitet uzrokovan narkomanijom svrstan je u posebnu kategoriju kriminaliteta povezanog sa drogom i kategoriziran kao sekundarni kriminalitet.Krivična djela koja se čine radi pribavljanja droge ili novca i drugih sredstava za drogu kao i djela učinjena pod dejstvom droga.Sekunarni kriminalitet, u skladu sa svojim karakteristikama, klasificiran je u šest grupa:1. porodični kriminalitet,2. kriminalitet na radnom mjestu,3. kriminalitet nad rodbinom, prijateeljima i poznanicima,4. klasični kriminalitet,5. posredno nabavljanje droge,6. neposredno nabavljanje droge.Porodični delikti-narkomani u početku najveći broj krivičnih djela čine nad članovima svoje porodice, a to su:1. krađe,2. nedozvoljena trgovina,3. iznuda,4. ucjena.Ukoliko su zaposleni čine sljedeća djela:1. Pronevjere, 2. Krađe, 3. Džepne krađe. U posredno i neposredno nabavljanje droge spadaju krivična djela:1. Krađa ljekarskih recepata,2. Faksimila i pečata zdravstvenih radnika i ustanova,3. Falsifikovanje istih.

Prostitucija i kriminalitetProstitucija je činjenje nedopuštenih seksualnih odnosa osoba ženskog spola na komercijalnoj osnovi tj. na osnovu prodaje svog tijela i slučajnog uzgrednog susreta sa osobama sa kojima stupaju u te odnose, koje karakterišu osjećaj ravnodušnosti.Kroz istoriju postojalo je nekoliko tipoca prostitucije:1. Religiozna – vid službe prema nekom hramu,2. Ritualna – udate žene nastupaju u vidu javnog rituala,3. Kompenzaciona – kompenzacija za nedostatak seksualne nježnosti, osjećanja i razumjevanja u braku,4. Supstutucionalna – vršenje seksualnih usluga sa prostitutkama umjesto sa svojim ženama,5. Profesionalna – savremeni oblik prostitucije. U Bosni i Hercegovini prostitucija je zastupljena kao:Kućna ,Hotelska,Internet prostitucija,Barska i prostitucija po noćnim klubovima,Visoka prostitucija (hostese i callgirls),Prometna prostitucija.

38

Prostitucija kao kriminogeni faktorProstitucija je često povezana sa činjenjem krivičnih djela i značajan je kriminogeni faktor (Mlađenović).Sa prostitucijom je prvenstveno povezan kriminalitet trgovine ljudima, najčešće ženama.Prostutucija generira i druge kriminalne djelatnosti, prije svega pranje novca, zarađenog od prostitucije.Metode rada su nasilje i zastrašivanje prostitutki, njihovo alkoholiziranje i drogiranje ili plaćanje usluga drugom. Makroi su osobe visoko rangirane u kriminalnom podzemlju (miljeu), i vrše i druge kriminalne djelatnosti kao što su:Narkokriminal,Trgovina oružjem,Trgovina automobilima,Reket raznih vrsta usmjeren prema osobama iz različitog miljea.i sl. Kroz prostituciju se povezuju-prožimaju i druga krivična djela, kao što su:Ubistva, Silovanja, Krađe, Nanošenje teških tjelesnih povreda. Kroz prostituciju i sam njen čin se šire razne zarazne bolesti od kojih je AIDS, najprisutnija ujedno i najopasnija.Za sada su poznata četiri sistema suzbijanja prostitucije:1. Abolicija – ukidanje i zabrana prostitucije po javnim kućama,2. Reglementacija – legalizacija prostitucije regulisana od strane države,3. Tolerancija – potpuno neangažovanje države u suzbijanju ove pojave,4. Prohibicija – potpuna zabrana prostitucije u bilo kom obliku.

Alkoholizam i kriminalitetAlkoholizam je redovno i prekomjerno konzumiranje alkoholnih pića, ako osoba koja pije alkoholno piće postane ovisna o alkoholu, tj. izgubi mogućnost kontrolisanja količine popijenog odnosno mogućnost apstinencije.Svaki alkoholizam je hroničan.Uloga alkoholizma u genezi kriminaliteta očekuje se u dva osnovna pravca:1. Posredno,2. Neposredno. Neposredni uticaj alkohola na činjenje krivičnih djela postoji u slučaju kad je djeli učinjeno pod dejstvom alkohola.Posredno djelovanje alkohol ima na činjenje krivičnih djela u slučaju hroničnog alkoholizma.Konzumiranje alkohola može uticati na kriminalno ponašanje dvostruko:1. preko običnog (akutnog) pijanstva,2. preko alkoholizma (alkoholne bolesti).Akutna intoksikacija je obično pijanstvo, može biti:1. Umjereno,2. Srednje,3. Teško.Alkoholna koma – komatozno stanje nastaje usljed prekomjernog uzimanja-konzumiranja alkohola.

Pojavni oblici kriminalitetaKRIMINALNA FENOMENOLOGIJA – ISTRAŽIVANJE POJAVNIH OBLIKA KRIMINALITETA

39

Kriminalna fenomenologija se bavi pojavnim oblicima, stukturom, strukturnim promjenama i dinamikom kriminaliteta.Masters i Robertnson u svojim istraživanjima su kriminalitet vide kroz tvz. “svakodnevni kriminalitet”.Nasilnički osobni kriminalitet,Vožnju pod uticajem alkohola i posljedice,Razbojništvo,Provalnu krađu,Paljevine,Razbojničke krađe,Organizirani kriminalitet, Poslovni kriminalitet,Kriminalitet bez žrtava Beirne i Messerschmidith vide kriminalitet kao:Međusobno nasile,Nasilje u porodici,Imovinska krivična djela,Krivična djela u vezi sa javnim redom i mirom,Kriminalitet bijele kragne,Poduzetnički kriminalitet,Kriminalno udruženje,Politički kriminalitet.Adler, Mueller i Laufer djele pojavne oblike krivičnih djela na:Nasilnički kriminalitet,Imovinski kriminalitet,Organizovani kriminalitet,Krivična djela u vezi sa Drogom, Alkoholom, Spolnošću. Milutinović kriminalitet vidi kroz slijedeće pojavne oblike:Privredni kriminalitet,Politički kriminalitet,Saobraćajna delinkvencija,Kriminalitet povratnika,Kriminalitet u vezi sa profesijom,Maloljetničko prestupništvo

Neke karakteristike pojavnih oblika kriminalitetaUobičajeni (konvencionalni) kriminalitetKriminalitet – tzv. “uobičajeni kriminalitet “ nasilje, sitne krađe, provale i razbojništva.Kod pomenutih krivičnih djela kriminologe zanima:1. Starost – što su ljudi stariji oni čine manje krivična djela,2. Spol – muškarci čine više krivična djela nego žene,3. Društveni sloj.

Socijalne i ekonomske karakteristike učinioca krivičnih djelaZajedničke karakteristike prosječnih učinilaca krivičnih djela su sljedeće:1. Većina otkrivenih odgaja se u nesređenim porodicama,2. Većina su samci,3. Mnogi osuđenici imaju rođake koji su takođe bili osuđenici,4. Nivo obrazovanja osuđenika niži je od nacionalnog,nivoa.

40

Faktori kriminalitetaPoznajemo dvije skupine faktora kriminaliteta:1. Unutrašnji i 2. Vanski.Unutrašnji faktori:Inteligencija,Osjetljivost,Prepoznavanje,Ostali faktori koji utiču na psihičko djelovanje čovjeka.Vanjski faktori su:1. Faktori u okolini,2. Klimatski faktori i dr.Justen – ffaktori:Statistika kriminaliteta,Promjene u saznanju kriminaliteta,Porast broja odgovarajućih meta/žrtava,Porast broja mogićih učinilaca,Poteškoće formalnog nadzora.

Krivična djela sa znacima nasiljaU ova djela kriminolozi ubrajaju:Ona krivična djela kojima se oduzima žrtvi život,Ugrožava njen život,Prouzrokuje tjelesna i druga povreda.Najviše zastupljena djela su:Teško ubistvo,Ubistvo. Djela kojima se ugrožava život žrtvi:Prouzrokovanje različitih povreda,Nasilništvo, Krivična djela u porodici:Zloupotreba životnog partnera,Zloupotreba starijih osoba,Zloupotreba djece.Ostala djela sa znacima nasilja:Silovanje,Razbojništvo,Razbojnička krađa,Otmica,Terorizam.Rizik viktimizacije zbog fizičkog obračuna koji ima za posljedicu tjelesnu povredu mnogo je veći od pljačke.Većinu krivičnih djela nasilja čine muškarci i slučajni prolaznici, a najčešće žrtve su muškarci.

Teško ubistvo, ubistvoUčinioce ubistava kroz teoriju i praksu dijelimo u četiri osnovne grupe:1. Subkulturni ubica – prihvata nasilje kao način rješavanja konflikta,2. Antisocijalni ubica sa predumišljajem – činjenje ubistva mu je dio životnog stila,3. Jednokratni ubica – ubistvo čine samo jedanput, prije-ranije živio normalno-uobičajeno,4. Duševno bolesni ili dušrvno poremećeni ubica.

41

Serijske ubiceIzrazom serijske ubice označavamo ubice koji čine krivična djela ubistva bez posebnog motiva u dužem vremenskom periodu.Serijske ubice formiraju biološki faktori i faktori u sredini već od 12 mjeseci navršenog života.

SilovanjeKo drugu osobu upotrebom sile ili prijetnje da će dire-ktno napasti na njen život ili tjelo, ili na život ili tjelo njoj bliske osobe prisili na spolni odnos ili s njim izjednačenu spolnu radnju, čini silovanje.Silovanje u pokušaju se prijavljuje.Klasifikacija silovanja : Silovatelj upotrebljava nasilje kao izraz moći i nadmoć; Silovatelj razrješava svoje sumnje o spolnoj sposobnosti i muškosti, Iskazuje svoju mržnju prema ženama; Doživljava užitke kod patnje žrtve.

Nasilje u porodiciU približno 90 % slučajeva učinioci su muškog spola.

Spolna zloupotreba i incestDo incesta dolazi u porodicama koje su opterećene sa više problema, prije svega enocionalne poteškoće i izolacija članova porodice.Incest između brata i sestre je najučestaliji.Otac koji učini incest je narcisoidan i egocentričan, te često hronični alkoholičar.

RazbojništvoRazbojništvo možemo svrstari u dvije grupe i to u kriminalitet sa znakovima nasilja, te imovinski kriminalitet.Za izvršenje ovog djela koristi se zastraživanje i prijetnja upotrebom sile.Ovo djelo se čini sa umišljajem. Više od polovine žrtva zadobije tjelesne povrede.Približno polovina ovih djela se izvršava-čini po noći, dok se približno 40 % krivičnih djela čini na javnom mjestu – ulici i sl.

Provalne krađeProvalna krađa je kao i razbojništvo, djelo sa znacima nasilja i imovinskog elementa.Provalnici vrše 3/5 silovanja i razbojništava i 1/3 tjelesnih povreda u zatvorenim prostorima, a oko 85 % vrše provalne krađe u stanove i kuće kada snime da su vlasnici odsutni.

Krivična djela protiv imovine – krađePozitivnim zakonskim propisima je utvrđeno “da ko tuđu pokretnu stvar oduzme drugom s namjerom da njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravnu imovinsku korist”, čini krađu.Delikventi se dijele na profesionalne i neprofesionalne.Profesionalni delinkventi čine sljedeća krivična djela:

42

1. Džeparenje,2. Krađe u trgovinama,3. Falsifikate, 4. Prevare i provale, sitna i obična krađa

Krađe u trgovinamaSu protivpravna prisvajanja koristi za sebe u trgovačkim, jvelirskim i dr. radnjama.

PrevareTakođe, djelo kojim se za sebe ili drugog dobija protivpravna imovinska korist, kada učinilac lažnim prikazivanjem stanja dovodi u zabludu oštećenog ili ga drži u zabludi, time ga dovede u stanje da on nešto učini ili propusti na štetu svoje ili tuđe imovine.

43