Seminarski rad Azemina Gogić

Sadržaj:

Uvod............................................................................................................................................2

1. Učenik kao faktor nastave....................................................................................................3

2. Nastavnik kao faktor nastave..............................................................................................5

3. Nastavni sadržaji i aktivnosti...............................................................................................8

4. Materijalno-tehnička osnova nastave.................................................................................9

5. Suština metoda u nastavi....................................................................................................11

6. Izbor i primjena nastavnih metoda...................................................................................12

6.1. Vrste metoda i oblika rada.............................................................................................126.2. Verbalno – tekstualne metode........................................................................................126.3. Demonstrativno – ilustrativna metoda...........................................................................136.4. Laboratorijsko – eksperimentalna metoda.....................................................................13

Zaključak.................................................................................................................................15

Literatura.................................................................................................................................17

1

Seminarski rad Azemina Gogić

Uvod

Cilj je svakog nastavnika u nastavnom procesu postići dobru nastavu koja obuhvaća

raznolikost metoda, zanimljivu koncepciju, jasna pravila, dobru radnu atmosferu i primjerenu

stručnu razinu. Nužna je dobra suradnja nastavnika i učenika na stručnoj i osobnoj razini.

Najorganiziranije plansko obrazovanje izvodi se u nastavi, i to zbog toga što su u nastavi

obuhvaćena tri glavna čimbenika: nastavnik, učenik i nastavni sadržaj.

Nastavnik je kvalificirani stručnjak koji poučavanjem učenika organizira efikasan proces

obrazovanja, pa i nastave u cjelini.

Učenik sistematskim poučavanjem nastavnika i samostalnim učenjem stječe obrazovanje.

Nastavnim sadržajima, odnosno obrazovnim sadržajima, određuje se program obrazovanja

koji je potrebno ostvariti.

Nastavnik, učenik i nastavni sadržaj jesu oni faktori nastave koji čine tzv. Didaktički

trougao. Izostavi li se jedan od tih faktora, to više nije nastava.

Međutim, u suvremenom obrazovanju sve više dolazi do izražaja i tehnika kao poseban faktor

nastave, što je povezano sa obrazovnom tehnologijom, pa se zato didaktički trokut proširuje

na didaktički četverougao.1

Savremen pristup odgoju, obrazovanju, nastavi i slobodnim aktivnostima determiniše

dinamičan, složen komunikacijsko-interakcijski odnos između neposrednih faktora nastave

učenika i nastavnika. Prevazilaženje njihove konfrontiranosti, neravnopravnosti, nastavnikove

superiornosti, odražava lakše uspostavljanje komunikacije, interakcije, uzajamnog i

ravnopravnog, saradničkog humanog odnosa u nastavi i slobodnim aktivnostima.

U savremenoj nastavni nastavnik nema uvijek subjekatsku vodeću poziciju, dominirajuću

ulogu, koja ograničava, sputava slobodan rad, aktivnost, angažovanost, iskazivanje

1 Poljak, V. (1990), Didaktika, Zagreb, Školska knjiga

2

Seminarski rad Azemina Gogić

potencijala, stvaralaštvo učenika, njihovu samostalnost u traženju novih rješenje, primjenu

znanja i sl.

1. Učenik kao faktor nastave

„Učenik je ličnost koja u odgojno-obrazovnom procesu usvaja znanja, vještine i navike i

razvija psihofizičke sposobnosti, formira naučni pogled na svijet i afirmiše ličnost“.

U nastavnom procesu učenik treba da bude u aktivnom odnosu prema drugim faktorima

nastave. Sticanje statusa učenika može da bude na „dva načina: obaveznim i dobrovoljnim

uključivanjem“2

U literaturi pored spomenuta dva načina sticanja statusa učenika možemo naići i na druge

kriterije odnosno polazišta, a najčešće:

a) na osnovu godina starosti,

b) psihofizičkog razvoja, i

c) prethodnih znanja i osposobljenosti za učenje.

Svaki od navedenih osnova za sticanje statusa učenika ima svoje dobre i loše strane,

opravdanje i slabosti koje se mogu napadati. Međutim, kod normalno razvijene djece (koja

nisu ometana u razvoju) nije veliki raskorak između pomenutih polazišta. Naime, godine

starosti, opće i specijalne sposobnosti, prethodno stečena iskustva, znanja i osposobljenost za

učenje čine osobeno jedinstvo od koga je moguće polaziti u opredjeljenju za vrijeme kada

dijete stupa u školu.

Polazak mališana u školu, odnosno sticanje statusa učenika različito je regulisano u svijetu. U

Engleskoj, npr, djeca od pet godina polaze u školu; u Francuskoj, Mađarskoj i mnogim

drugim zemljama od šest.

U našoj državi status učenika stiče se na osnovu starosne dobi, kriterija psihičke i fizičko-

zdravstvene razvijenosti-zrelosti.

Za prijem i upis u prvi razred – prijemno odjeljenje u pogledu starosne dobi, status se stiče

kada dijete napuni sa prvim martom tekuće godine 5,5 godine odnosno 6,5 godina, s

pretpostavkom da dijete ispunjava i druga dva kriterija fizičko-zdravstvenu i psihičku

razvijenost.

2 Filipović, N. 1988:83)

3

Seminarski rad Azemina Gogić

Za mjerenje fizičko-zdravstvene zrelosti nadležan je medicinski stručnjak (ljekar) koji pored

zdravstvenog stanja uzima u obzir i norme (utvrđeni standardi fizičkog razvoja) kao što su

tjelesna visina, težina, ispituje čulo vida, sluha, pojavu stalnih zubi itd.

Za mjerenje psihičke razvijenosti (nivo intelektualnog, emocionalnog i socijalnog razvoja)

zaduženi su pedagozi i psiholozi škola.

Učenik, kao jedan od faktora nastavnog rada ima svoja prava i obaveze koje su regulisana

zakonom, i to da:

- redovno pohađa nastavu,

- aktivno učestvuje u odgojno-obrazovnom procesu,

- stalno i sistematski uči,

- se pridržava pravila regulisanih Kućnim redom i Pravilima škole,

- doprinosi poboljšanju radne discipline,

- na dobrovoljnoj osnovi aktivno učestvuje u slobodnim aktivnostima,

- svojim radom doprinese afirmaciji škole i njenom ugledu.

Učeniku treba omogućiti takav odgojni proces razvoja koji će pomoći razvoju njegovog

vlastitog identiteta. To znači da će učeniku biti moguće:

razvijati, opažati i izražavati vlastite potrebe i interese,

razvijati i slijediti vlastite ciljeve,

djelovati samostalno s vlastitom odgovornošću i s vlastitim smjernicama,

isprobati mogućnosti i granice vlastite sposobnosti djelovanja,

razvijati u ophođenju s drugima samostalnost i odgovarajuće oblike razgraničenja,

osjećati se jednako vrijednim, tj. upoznati vlastitu vrijednost i ne vezati je za dobro

ponašanje.

Da bi nastavnik doveo učenike da to osjećaju, on ih mora poticati na komunikaciju,

interakciju, isticanje vlastitog mišljenja, pohvaljivati njihovu inicijativu, koristiti i razvijati

njihove misli, ideje, demokratsko-interakcijske odnose.

Osvajajući najbitnija znanja, umijeća, navike i optimalno razvijajući stvaralačke i druge

sposobnosti (uz stručno rukovodstvo nastavnika i drugih članova društva), učenik (polaznik)

postaje i ostaje nezamjenjiv akter svoga očovječenja i u dužim vremenskim okvirima

izgrađivanja pretpostavki za još brži uspon materijalnog i duhovnog potencijala pojedinca i

društva kao cjeline. Upravo zato on ima veći značaj nego što mu se pridaje u našoj

4

Seminarski rad Azemina Gogić

svakodnevnoj nastavnoj praksi, odnosno potencijalno nosi još veće bogatstvo razvojnih

mogućnosti i stvaralačkih akcija u nastavi i u društvu. Njegovo angažovanje u nastavi i van

nje uvijek je proporcionalno valjanosti pedagoškog rada u porodici, društvu i školi, posebno

kada je riječ o mladim polaznicima.

2. Nastavnik kao faktor nastave

Nastavnik nije samo predavač svog predmeta nego i odgajatelj. On je nositelj cjelokupnog

odgojno-obrazovnog rada u školi. O njemu, njegovom obrazovanju i sposobnostima, njegovu

moralnom liku, odnosu prema radu, materijalnim i duhovnim vrednotama ovisni su rezultati i

uspjeh toga rada. To znači da njegova odgojna funkcija pretpostavlja i traži posebno

obrazovanje, posebne ljudske i moralne kvalitete. Neposredni utjecaj nastavnika na učenike

izvanredno je vrijedno odgojno sredstvo i nije ga moguće nadoknaditi drugim utjecajima.

Potrebno je naglasiti 5 bitnih obilježja nastavničkog poziva i pet temeljnih pretpostavki

za uspješno odgojno djelovanje.

1) Nastavnik mora biti moralna, cjelovita i stabilna ličnost, snažne volje i čvrstog

karaktera.

2) Nastavnik mora biti vrlo obrazovan i kulturan čovjek, širokih pogleda, svestranog

općeg obrazovanja i opće kulture.

3) On mora izvrsno poznavati svoje stručne predmete koje predaje u školi i zastupa u

životu. Drugim riječima mora biti dobar stručnjak na određenom području.

4) Usporedo s time mora posjedovati pedagošku kulturu, teorijsko i praktično pedagoško

obrazovanje, odnosno mora imati razvijen smisao i sposobnosti za odgojni rad.

5) Uspjeh odgojnog rada podrazumijeva pozitivan odnos, određeni interes, optimizam,

ljubav, oduševljenje, tj. da nastavnik voli svoje znanje i odgojni rad, da vjeruje u

čovjeka i uspjeh svoga rada, da voli mlade ljude i da im se zna približiti, da pokazuje

zanimanje i razumijevanje za njihove probleme, surađuje s njima u njihovu rješavanju,

da poštuje ličnosti svojih učenika i da se općenito pozitivno odnosi prema njima.3

U tradicionalnoj školi nastavnik je bio medijator, posrednik između nastavnih sadržaja i

učenika. On je bio isključivi organizator odgojno-obrazovnog procesa, a odnosi na relaciji

nastavnik-učenik bili su zasnovani na hijerarhijskim razlikama.

Uloge suvremenog nastavnika su slijedeće:

3 Vukasović, A. (1991), Pedagogija, Samobor, „Zagreb“

5

Seminarski rad Azemina Gogić

Poučavanje učenika u svrhu stjecanja znanja, vještina i razvoja sposobnosti

(obrazovanje učenika, polaznika); uloga obrazovatelja.

Poučavanje učenika u svrhu usvajanja ili promjene vrijednosti, stavova i

navika (odgajanje učenika, polaznika); uloga odgajatelja.

Sudjelovanje u procesima razvoja škole, odnosno u razvoja procesa

obrazovanja i odgoja, zajedno s ostalim članovima obrazovne organizacije,

inspektorima, savjetnicima i stručnjacima iz razvojnih službi; razvojna uloga.

Nastavnik sve više postaje animator i terapeut, odnosno regulator odgojnog

procesa, a ne samo informator.

Pred savremenim nastavnikom stoji širok dijapazon zadataka koje treba realizirati. To

su:

novi nastavni sadržaji,

nove nastavne strategije (oblici, metode, sredstva),

nova uloga učenika,

korištenje raznovrsnih izvora znanja,

osposobljavanje učenika za permanentno obrazovanje.

U takvim uvjetima nastavnikove uloge su determinirane, pa je sve više:

redatelj nastave,

organizator,

analitičar svog i učenikovog rada,

graditelj suradničkih odnosa,

kreator stvaralačkog izražavanja učenika,

racionalizator,

istraživač i inicijator,

onaj koji grupu orijentira i ukazuje na pravce daljnjeg kretanja,

tražitelj i davatelj informacija,

koordinator,

programer,

mentor.

Nastavnik ima pedagošku, plansku i koordinatorsku funkciju.Onzajedno sa učenicima

modelira nastavni proces i pojedine njegove faze.

6

Seminarski rad Azemina Gogić

Osobni primjer nastavnika najbolje je odgojno sredstvo.kod njega mora dominirati sklad

misli, riječi i djela. On je u svemu uzor svojim učenicima. Rad nastavnika se ogleda u

redovnoj i svim ostalim vrstama nastave, izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima,na

kulturnom i prosvjetnom planu, radomu društvenim, socijalnim i humanitarnim

organizacijama. Nastavnički poziv ujedno je i poziv odgajatelja. Zato stalno mora biti iskren,

odan svom pozivu, pravičan, vrijedan, uredan, principijelan, samokritičan, točan, estetskog i

kulturnog izgleda, da ima razvijeno socijalno osjećanje, smisao za suradnju i sposobnost

empatije, da ga krasi vedrina i staloženost, optimistička osjećanja.4

Iz definicija jasno proizilazi da je nastavnik centralna figura i ključni faktor nastave i

cjelokupnog odgojno-obrazovnog procesa.

Nastavnik je profesionalni odgajatelj koji ima pedagoško-andragošku funkciju, stručni je

voditelj nastavnog procesa. On ostvaruje ciljeve i zadatke odgoja, pruža učenicima teorijska

i praktična znanja, utječe na njihov psihofizički razvoj, ponašanje, razvija vještine, navike,

formiranje stavova, mišljenja i sl.

U tradicionalnoj školi nastavnik je bio medijator, posrednik između nastavnih sadržaja i

učenika. On je bio isključivi organizator odgojno-obrazovnog procesa, a odnosi između njega

i učenika bilo su zasnovani na hijerarhijskim razlikama. Učenik je bio u poziciji objekta i

podređenog položaja.

Moderna, savremena škola traži i moderan suvremen nastavni kadar i nastavnika. Pred

savremenim nastavnikom stoji širok spektar zadataka koje treba realizovati, a to su:

- novi nastavni sadržaji,

- nove nastavne strategije (oblici, metode, sredstva),

- nova uloga učenika,

- korištenje raznovrsnih izvora znanja, i

- osposobljavanje učenika za permanentno obrazovanje.

Društvena uloga nastavnika u nastavnoj praksi, nasuprot nasilnoj komunikaciji i autoritarnim

odnosima gdje nastavnik dominira u svim aktivnostima.

Neosporno je da nastavnik ima rukovodeću ulogu u nastavi i slobodnim aktivnostima. Njegov

stav i ponašanje prema učenicima, bez obzira koliko je on toga svjestan, određuju položaj i

ulogu učenika, njihovu međusobnu komunikaciju, interakciju i odnos, odnosno, kvalitet

uspostavljenje komunikacije, interakcijskog odnosa učenika i nastavnika uslovljen je

njegovim stavom da je on taj koji organizira i rukovodi procesom nastave.

4 Ajanović, Dž. Stevanović, M. (1998), Školska pedagogija, Sarajevo, Prosvjetni list

7

Seminarski rad Azemina Gogić

Nastavnik treba djelovati demokratski.

Demokratsko ponašanje nastavnika potiče nenasilnu komunikaciju, saradničke i demokratske

odnose sa drugim nastavnicima i učenicima.

Nastavnik potiče, usmjerava razvoj i ponašanje učenika, njihovo emancipiranje, bez straha od

kazne, odgojno-disciplinskih mjera, omalovažavanja, ismijavanja pred učenicima,

manipulacije, prisile i sl. na aktivnu participaciju u procesu nastave i slobodnih aktivnosti.

Nastavnici se moraju osposobljavati i upućivati u savremene strategije, postupke, oblike,

metode razvoja učeničkih sposobnosti, ličnosti, sklonosti i interesovanja. Također, smatramo

da savremene civilizacijske promjene zahtijevaju potpuno drugačiju osobu u liku nastavnika,

koji treba da bude prije svega: odgajatelj, suradnik, voditelj, organizator, koordinator,

eksperimentator, praktičar, mentor, savjetodavac, planer, programer, inovator, predavač,

ocjenjivač, dijagnostičar, stručno obrazovana ličnost, da posjeduje ljubav prema djeci i sl.

3. Nastavni sadržaji i aktivnosti

U „Enciklopedijskom rječniku pedagogije“ stoji: „ Sadržaj nastave obuhvaća određenu

količinu znanja o pojavama, procesima i zakonitostima u prirodi i društvu, kao i znanja o

pravilima i normama društvenih odnosa, koja učenici moraju u toku nastave usvojiti i da bi

formirali pravilan nazor na svijet“.

Nastavne sadržaje i aktivnosti možemo svrstati i podijeliti na sadržaje:

- društveno-humanističkog;

- jezičkog;

- prirodno-matematičkog;

- kulturno-umjetničkog;

- tehničko-tehnološkog;

- proizvodno-ekonomskog;

- komunikološko-informacionog;

- ekološkog i drugih područja;

Nastavni sadržaji i aktivnosti se regulišu, propisuju nastavnim planom i programom što

predstavlja osnov za uspostavljanje komunikacije, interakcije i odnosa između učenika i

nastavnika u procesu nastave i slobodnih aktivnosti.

8

Seminarski rad Azemina Gogić

Nastavni plan je školski dokument trajnije vrijednosti kojim se u obliku tabele određuju

nastavni predmeti koji će se izučavati u određenoj školi, seminaru, kursu, u kojim razredima,

broj časova sedmično, godišnje ili neki drugi vremenski period za svaki predmet, kao i

ukupno opterećenje nastavnika u toku sedmice.

Nastavni program je školski dokument trajnije vrijednosti kojim se propisuje što će se u

okviru predviđenog nastavnog predmeta izučavati, odnosno, koja znanja, sposobnosti, vještine

i navike učenici treba da steknu, razviju, usavrše, u svakom pojedinom razredu.

Nastavnim programom određuje se sadržinski okvir nastavnih predmeta zastupljenih u

nastavnom planu i daju osnovna didaktičko-metodička upustva za njihovu pripremu,

planiranje, realizaciju, evaluaciju, i sl.

Bitne karakteristike nastavnog programa su:

- obim,

- dubina,

- redoslijed ili struktura.

Obim nastavnog programa odnosi se na širinu, odnosno, na količinu znanja i sposobnosti,

vještine i navike koje učenici trebaju steći i razviti u okviru izučavanja sadržaja i aktivnosti

određenog nastavnog predmeta.

Dubinom ili intenzitetom se određuje dubina znanja i stepen razvijenosti sposobnosti, vještina

i navika koje treba da budu u funkciji razvoja ličnosti učenika.

Redoslijedom ili strukturom nastavnog programa određuje se red kojim će se obrađivati

sadržaji i aktivnosti pojedinog predmeta u jednom razredu, a isto tako i redoslijed tog

predmeta u nekoliko razreda.

Između nastavnog plana i programa postoji neraskidivo jedinstvo, tj. nema nastavnog plana

bez nastavnog programa, niti nastavnog programa bez nastavnog plana. Tako na primjer, da bi

se odredili obim i dubina nastavnog programa neophodno je znati broj časova predviđenih za

taj nastavni predmet.

4. Materijalno-tehnička osnova nastave

9

Seminarski rad Azemina Gogić

U tradicionalnoj nastavni materijalno-tehnička osnova nije smatrana faktorom nastave, ali se

od polovine 20. vijeka počelo govoriti o didaktičkom četverouglu, pri čemu ona postaje jedan

od bitnih faktora nastavnog procesa.

Odabir i korištenje različitih vrsta medija treba biti takav da doprinese što efikasnijem učenju.

Savremena škola treba da predstavlja „laboratorij za učenje“.

Pod učilom se podrazumijevaju pomoćna sredstva koja imaju određen sadržaj i odgojno-

obrazovnu vrijednost, a namijenjena su nastavnicima i učenicima. Tehnička sredstva razlikuju

se od učila po tome što nemaju samo po sebi sadržaj, već ih treba naknadno unijeti, npr.

magnetofon, mašina za učenje itd.

Pojam radno sredstvo uglavnom se veže za materijale koji se najčešće koriste u nastavi, oni

imaju jasnu didaktičku namjenu, a mogu služiti i samoobrazovanju.

Materijalno-tehnički uslovi rada u školi obuhvataju: „školski prostor, opremu, namještaj,

nastavna i pomoćno-tehnička sredstva, uređenost, opremljenost, funkcionalnost i prijatnost

ambijenta u kome se odvija odgojno-obrazovni rad“.

U pedagoškom rječniku materijalno-tehnička osnova nastave se pojmovno definiše kao

„prirodni objekti ili izgrađeni predmeti, modeli, instrumenti, grafički i drugi odabrani

materijali, koji se mogu koristiti kao izvor, pomoć, podsticaj ili dokaz u procesu saznavanja,

obrazovanja i vaspitanja“.

Iz navedenih definicija slijedi zaključak da se proces nastave ne može izvoditi u praznom

prostoru, on mora imati od samog početka, pa do kraja, svoju materijalnu opremu i uslove kao

i svaki drugi radni proces.

Pero Šimleša nastavna sredstva dijele na demonstraciona sredstva i sredstva kojima učenici

sami rukuju:

- pisana (verbalna) sredstva – udžbenici i štampani materijali,

- prosta – vizualna sredstva – originalni predmeti, modeli, slike, skice, mape,

10

Seminarski rad Azemina Gogić

- tehnička vizualna sredstva koja omogućavaju registrovanje, čuvanje i prenošenje

slika pomoću tehnički uređaja (foto aparata, dijaskop, episkop, grafoskop,

mikroskop, teleskop i dr.)

- tehnička akustička sredstva, koja omogućavaju prenošenje zvukova i šumova

(gramofon, magnetofon, radio),

- audiovizualna sredstva koja automatiziraju didaktički proces (mašine za učenje,

laboratorije za učenje jezika, elektronske mašine, kompjuteri).

5. Suština metoda u nastavi

Nastavna metoda je postupanje nastavnika i učenika u toku nastave, prilikom savladavanja

određenog gradiva i razvijanja odgovarajućih sposobnosti vaspitanika. Svi načini

učestvovanja nastavnika i učenika u radu predstavljaju elemente nastavne metode koji se,

zavisno od stanovišta procjenjivanja mogu različito komponovati. Zbog razlike u polaznom

stanovištu, kao i zbog različitog akcentovanja pojedinih elemenata pri istom stanovištu,

postoje različite definicije nastavne metode. Za aktivnost učenika u radu bitno je da se shvati

da nastavna metoda obuhvati način (“kako se postupa”), oblik (“u kom se vidu javlja

postupanje”) i sredstvo (“kojim se ostvaruje postupanje”). Zanemarivanje bilo kojeg od ovih

elemenata nastavne metode smanjuju intenzitet aktivnosti učenika u radu.

Nastavna metoda je zavisna od pedagoškog sadržaja koji obrađujemo prema planu i programu

rada. Ona se zbog toga bira, pored ostalog i prema prirodi gradiva koje obrađujemo. Od

pravilnog izbora metoda prema planiranom gradivu zavisi djelotvornost znanja, učenja i

navika neophodnih za život i rad vaspitanika.

Odnos metode nastavnika i učenika je promjenljiv i elastičan. Metoda ne određuje već samo

usklađuje odnose i obaveze nastavnika i učenika u procesu nastave. Metoda nije za to da

nastavnici i učenici misle na njene metodičko-didaktičke finese i da im nepotrebno odvlači

pažnju, umanjujući njihovu aktivnost, već da im omogući lako, pravilno i trajno usvajanje

znanja, umijeća i navika uporedo sa razvijanjem odgovarajućih sposobnosti. Prema tome, u

praksi ne treba , da preovlađuju šabloni po kojima se odvija rad u okviru nastavnih metoda.

Šablon obezbeđuje utvrđeno postupanje u radu, ali to ne znači da učenicima omogućuje

svestranu aktivnost.

11

Seminarski rad Azemina Gogić

6. Izbor i primjena nastavnih metoda

Pravilan izbor i primjena metode rada je uslov za svestranu aktivnost učenika u radu. Prema

mišljenju teoretičara, sadržaj je osnovni faktor za izbor i primjenu metode rada. Ovom

pravilnom zahtjevu treba dodati didaktički cilj, određen osnovnim zadacima u okviru

planiranog gradiva, uslove za rad i psihofizicki uzrast, kao dopunske faktore za pravilan izbor

i primjenu nastavne metode. Prema tome, nastavna metoda treba da bude prema prirodi

gradiva, modifikovana prema postavljenom didaktičkom cilju u skladu sa osnovnim zadacima

nastavnog predmeta, prilagođena uslovima za rad i postavljenja prema uzrastu vaspitanika.

6.1. Vrste metoda i oblika rada

Sve metode i oblici rada u nastavi mogu se svrstati u tri grupe:

- verbalno – tekstualne,

- demostrativno – ilustrativne i

- laboratorijsko – eksperimentalne.

 Svaka od navedenih grupa obuhvata odgovarajuće metode i oblike rada.

6.2. Verbalno – tekstualne metode

Verbalno-tekstualne metode se dalje dijele na podgrupu usmene riječi (monolog, dijalog) i

podgrupu pisane riječi (rad na tekstu i tekst kao ilustracija).

Monolog – je usmeno izlaganje, koje se može obaviti i u vidu predavanja, pričanja, opisivanja

i objašnjenja. Predavanje i pričanje su osnovni oblici, a opisivanje i objašnjavanje su dopunski

oblici u radu.

Dijalog – je međusobni usmeni razgovor nastavnika i učenika . osnovni uslovi za dijalog su

određeno predznanje, određeno vrijeme i odgovarajuće iskustvo nastavnika. Vrijednost

dijaloga zavisi i od postavljanja pitanja. Pitanja treba postaviti čitavom razredu, a ne

pojedincu.Poslije upućenog pitanja treba napraviti malu pauzu da svi učenici mislenim aktom

povežu činjenicu i formulišu potpun odgovor.

Rad na tekstu – je obrada novog nastavnog gradiva iz udžbenika ili priručnika za određen

uzrast, metodski postupak pri radu na tekstu usmjeren je na savladavanje osnovnog sadržaja i

na upustva kako učiti iz udžbenika i priručnika.

Tekst kao ilustracija – znači dopunu sadržaja interesantnim podacima iz naučno – popularne

12

Seminarski rad Azemina Gogić

literature. Tekst kao ilustracija znači osvježiti interesovanja i pažnje koja intenzivira aktivnost

učenika u radu.

6.3. Demonstrativno – ilustrativna metoda

Osnovna odlika ove metode je očigledno pokazivanje predmeta, pojava i stanja. Osnovni

uslovi za primjenu ove metode su posmatranje kao psihološka osnova i zahtjevi za

pokazivanje kao metodička osnova. Racionalno određivanje odnosa između opisivanja,

objašnjavanja i pokazivanja je prvi zahtjev solidne spreme nastavnika za demonstriranje i

ilustrovanje.

6.4. Laboratorijsko – eksperimentalna metoda

Za laboratorijsku metodu bitan je neposredan kontakt sa materijom. Način, oblik i sredstva

ove metode omogućavaju racionalno i efikasno proučavanje fizičkih, hemijskih, bioloških i

drugih promjena i svojstava predmeta, pojava i stanja objektivnog svijeta. U laboratorijskom

radu “učenici samostalno izazivaju pojave, svestrano posmatraju njihov tok i iz svojih

posmatranja izvode zakone ili određuju fizička stanja”. Didaktička suština laboratorijsko –

eksperimentalne metode je u jedinstvu laboratorijskih radova i učeničkih eksperimenata.

Polazeći sa tog stanovišta ova metoda se može podijeliti na tri varijante:

- frontalnu

- grupnu

- individualnu

Na dva metodska oblika:

- istovrsni rad

- raznovrsni rad

Frontalna varijanta rada – je istovremeni rad svih učenika uporedo sa nastavnikovim

pokazivanjem laboratorijskih operacija i ogleda. Rad u frontalnoj varijanti laboratorijske

metode izvodi se po sistemu koji nameće nastavnik prema svojoj metodskoj koncepciji.

Grupna varijanta rada – je kada se odjeljenje dijeli na manje jedinice za organizaciju

nastave laboratorijskom metodom. Vrijednost grupnog rada zavisi od uslova primjene, od

13

Seminarski rad Azemina Gogić

formiranja grupa i od organizacije rada. Prema našem mišljenju , najbolje je formiranje grupa

prema spontanom ispoljavanju učenika, koje nastavnik uzima iz dnevnika registrovanih

individualnih pojava, otkriva intuicijom svoje psihološke rutine i pribavlja specijalnim

sociometrijskim ispitivanjem. Broj učenika u grupi i broj grupa u odjeljenju treba takođe

riješiti pri formiranju grupa. Predlažemo da odjeljenje ima najviše 3-5 grupa sa 4-6 učenika.

Individualna varijanta rada – je jedan vid samostalne djelatnosti pojedinaca u odjeljenju .

Vrijednost ove varijante zavisi od uslova primjene i od organizacije rada . Pomoc nastavnika

svodi se na najmanju mjeru u toku rada. Treba nastojati da se učenici sto više osamostale i da

pitaju samo u izuzetnim slučajevima.

Kombinovana primjena nastavnih metoda

Kombinaciju nastavnih metoda savremena didaktika ističe kao uslov i “ ostvarenje

pedagoškog procesa ”. Za tu svrhu treba povesti računa o suštini kombinacije, o osnovama

kombinacije i vrstama kombinacije.

Suština kombinacije – metoda izražena u pravilnom korišćenju i shvatanju odnosa varijanata

i oblika rada određenih metoda. Kombinaciju metoda treba izvesti prema njihovom

funkcionalnom jedinstvu na konkretnom sadržaju nastave.

Osnovu kombinacije – metoda čine elementi koji ih karakterišu i sklad tih odlika sa prirodom

gradiva koje obrađujemo. Metodu verbalno - tekstualno karakteriše izgovorena ili napisana

riječ, metodu demonstrativno – ilustrativnu uzor, a metodu laboratorijsko-

eksperimentalnu samostalan rad. Prema tome, kombinaciju pomenutih metoda treba izvesti na

principu jedinstva: riječ, uzora i samostalnog rada.

Vrste kombinacija – metode mogu biti : naizmjenična, uporedna i racionalna. Racionalna

kombinacija metoda upravlja se prema osnovnim odlikama, prema prirodi i gradiva, uzrastu

učenika i koncepciji nastavnog postupka.

14

Seminarski rad Azemina Gogić

Zaključak

Nastava je osnovna odrednica didaktike. To je organizirani institucionalni i

izvaninstitucionalni interakcijski stvaralački napor u savladavanju propisanih sadržaja i

stjecanju znanja, sposobnosti i navika te osposobljavanje učenika za daljni permanentni rad.

Cilj nastave je stvaranje kritičke, slobodne, autonomne, stvaralačke, humane, obrazovane,

multikulturalne, multietičke i multikonfesionalne učenikove ličnosti, koja je otvorena za sve

sadašnje i buduće progresivne promjene u sebi i društvu u kojem se nalazi. Sastavnice tog

sistema su:

Učenik (uči, stječe relevantno iskustvo, tj. obrazuje se i odgaja)

Učitelj (poučava, tj. svoju aktivnost usmjeruje na optimiziranje učenja)

Nastavni sadržaj (predstavlja osnovu na kojoj se temelji učenje)

Objektivni uvjeti (prostor i nastavna oprema, djeluju na učenje izravno i neizravno)

Odnosi između sudionika nastave

Neosporno je da su polaznici, voditelji, sadržaji i materijalno-tehnička osnova nastavnog rada

ključni činioci nastave kao specifičnog ljudskog rada.

Učenik kao faktor nastavnog rada je subjekt didaktički koncipirano i organizovanog odgojno-

obrazovnog rada. On u nastavi (uz pomoć nastavnika, sadržaja, objekata i sredstava) osvaja

znanja, izgrađuje vještine i navike, razvija svoje stvaralačke i druge sposobnosti, afirmiše i

potvrđuje svoju ličnost.

O učeniku kao činiocu nastavnog rada moguće je govoriti s obzirom na uzrast, nivo znanja i

sposobnosti, tipološke karakteristike, zrelosti za stvaralačku i samoupravnu aktivnost i slično.

Nastavnik je profesionalni vaspitač, bez obzira šta mu je predmetno područje i u kojoj

instituciji nastavnog rada vrši svoju društvenu ulogu. To znači da on nije „predavač“, već

stručnjak koji određenim sadržajima, metodama, tehnikama i sredstvima pomaže učenicima

da dosegnu društveno poželjne, objektivno moguće rezultate u domenu znanja, stvaralačkih

sposobnosti, ukupne zrelosti za samoupravni život i rad u društvu. Da bi nastavnik ostvario

svoju pedagošku funkciju u nastavi i društvu – nužno je da u tom radu vidi smisao života i

mogućnost svog stvaralačkog potvrđivanja.

Nastavnim sadržajima je određen program vaspitanja i obrazovanja, gdje učenici sistematskim

proučavanjem nastavne građe, uz pomoć nastavnika i samostalnim učenjem stiču znanja,

razvijaju sposobnosti i usvajaju vaspitne vrijednosti.

15

Seminarski rad Azemina Gogić

Nastavnik je kvalifikovan stručnjak koji poučavanjem pomaže učenicima u vaspitno-

obrazovnom procesu. Nastavni sadržaji, učenik i nastavnik, ako osnovni faktori nastave, čine

jedinstven didaktički trougao. Bez jednog od tih faktora nije moguće organizovati nastavu.

Tokom nastavnog procesa učitelj odabranim načinom (metodom) izlaže učenicima nastavno

gradivo i zadaje im različite zadatke. Ovu učiteljevu aktivnost najopćenitije nazivamo

poučavanjem. Učitelj odabire i priprema izvore nastavnih sadržaja te načine njihovog

prikazivanja s namjerom da učenicima olakša razumijevanje i usvajanje predviđenog gradiva.

Učenici aktivno promatraju i izvršavaju zadatke s ciljem usvajanja programom određenih

znanja, vještina i navika. Učenici uče nastavne sadržaje. Nastavne metode su putevi ili načini

zajedničkog rada nastavnika i učenika u nastavnom procesu pomoću kojih učenici stječu nova

znanja i razvijaju psihofizičke sposobnosti.

16

Seminarski rad Azemina Gogić

Literatura

Dr. Ahmet Kasumović i Dr. Husejn Musić, „Prezentacije sadržaja bosanskoga jezika u

sistemima nastave“, Off-Set Tuzla, 2010.

Dr. Nikola S. Filipović, „Didaktika 1“, Oour Zavod za udžbenike, Sarajevo 1977.

Dr. Tihomir Prodanović, „Didaktika“

Dr. Đorđe Lekić, „Eksperimentalna didaktika“

17