SVEUILITE U ZADRU ODJEL ZA POVIJEST UMJETNOSTI

BOOK OF DURROWseminarski rad iz kolegija Umjetnost ranoga srednjeg vijeka na zapadu Europe

Zadar, 27. listopada 2011.

Mentor: Ivan Josipovi, prof.

Izradila: Martina Gavran

SADRAJ:

1. Uvod .................................................................................................................. 3 2. Povijesni okvir ................................................................................................... 5 3. Book of Durrow ................................................................................................ 6 4. Zakljuak ........................................................................................................... 11 5. Literatura ........................................................................................................... 12

2

UVOD

Ornamentalni stil koji nalazimo u iluminiranim rukopisima izraenim u samostanima britanskih otoka mogu se opisati kao posljednji procvat prapovijesne1 umjetnosti. Prostor Hibernije (rimski naziv za dananju Irsku) nije bio u sastavu Rimskog Carstva, tako da su u jednom povijesnom trenutku Kelti preli sa prostora Velike Britanije, koja je bila u sastavu Rimskog Carstva, na prostor dananje Irske. Razlog tomu je bila kolonizacija britanskog otoja, ali i invazija Saksonaca tijekom 5. i 6. stoljea. Kelti su sa sobom donijeli svoju kulturu, tradiciju i umjetnost koja se snano ukorijenila u vizualno iskustvo naroda tadanje Hibernije. Kada govorimo o umjetnosti Hibernije, ustaljen je struan termin, tzv. hiberno saksonska umjetnost, koja opet sa sobom nosi termin otoki stil (engl. Insular style), koji pokriva prostor Irske, kotske, Engleske, Walesa i ostalih britankih otoka. U hiberno saksonskoj umjetnosti uviamo sklonost prema pleternoj dekoraciji, spirali, krugovima i drugim geometrijskim motivima, koji su esto bili kombinirani sa zoomorfnim motivima (o samoj simbolici pleterne ornamentike bit e rijei u poglavlju o Book of Durrow). to se tie samog stila hiberno saksonske umjetnosti, nije bilo potrebe za prikazivanjem trodimenzionalnosti ili volumena, to nije stvar nevjetosti iluminatora, ve same filozofije tadanjeg vremena koja je smjetala Boga u centar svijesti srednjovjekovnog kranina. Takoer, u hiberno saksonskoj umjetnosti nije bilo potrebe za anatomskom tonou, ve se ilo prema apstrakciji, shematizaciji ljudske figure, koja neodoljivo podsjea na dekoraciju radova u metalu poganskih radionica (uvale su keltsku batinu/tradiciju). Figura je u potpunosti plona, svedena gotovo na geometrijski ornament, ali sa daljnim razvojem otoke umjetnosti sve se jae osjeao utjecaj klasinog figuralnog stila kontinentalne Europe2 (primjer nam je rukopis Durham Cassidorius, iz oko 730. g.). Potrebno je naglasiti da su hiberno saksonski rukopisi izraeni u razdoblju od 500. do oko 900. g. i vezani su za britansko otoje, ali i za samostane osnivane od strane irskih i/ili anglo saksonskih misionara, te je stilski, posebno u rukopisima, nemogue odvojiti irsku, kotsku, velku i anglo saksonsku umjetnost stoga je taj naziv Insular style. Niti u jednoj zemlji u Europi, niti u jednoj umjetnikoj epohi europske umjetnosti nije dana takva pozornost izradi rukopisa (bilo tekstualnog, bilo iluminiranog) kao to je to u irskom knjinom slikarstvu (hiberno 1

Izraz prapovijesna svakako se vee uz pogansku (keltsku) umjetnost, koja uspjeno koegzistira uz krdanski sadraj i simboliku 2 http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=hiberno%20-%20saxon%20art

3

saksonski rukopisi) u periodu od 7. do 9. stoljea. Samo je u tom periodu bio postavljen visoki nivo savrenosti i izvrsnosti izrade koja se da usporediti sa arapskom ili kineskom kaligrafijom. Jedan od najboljih i najranijih primjera hiberno saksonskog knjinog slikarstva jest Book of Durrow (Codex Durmachensis)3, ija je specifinost u tome da sadri najraniji potpuni slikovni program, te predstavlja novi srednjovjekovni koncept oslikavanja biblijskih i drugih tekstova.4 Rukopis se danas uva u Trinity College Library u Dublinu.

3 4

J. SNYDER, Medieval Art, New York, 1989., 176. http://www.unc.edu/celtic/catalogue/manuscripts/durrow.html

4

POVIJESNI OKVIR

Prije same analize Book of Durrow, trebalo bi kazati nekoliko rijei o samom pokrtavanju Irske i kasnijem znaenju Irske kao arita kranstva na sjeveru Europe jer olakava stilsku analizu i ukazuje na specifinost Otoke umjetnosti pod pokroviteljstvom kranstva. Pokrtavanje Irske zbilo se u 5. stoljeu (tonije 432. g.) od strane sv. Patrika gotovo dva stoljea irska je crkva, usporeujui je sa ostalim kranskim centrima poput Rima ili drugim centrima, propagirala asketski nain ivota u malim i skromnim zajednicama, tj. samostanskim kompleksima (skromna i jednostavna arhitektura). Budui da od tog trena postaje arite kranstva na sjeveru Europe, takav nain kranskog ivota prenosi i na ostale dijelove sjeverne Europe koje su pokrstili irski misionari. Misija pokrtavanja ostatka tadanje Europe inicirao je i sv. Kolumban5, misionar koji je ostao poznat po mnotvu samostana koje je osnovao, kako na otocima, tako i na kontinentu (najpoznatiji: Bobbio u sjevernoj Italiji i St. Gallen u vicarskoj). Situacija sa karakterom irske crkvene umjetnosti i liturgije se mijenja tijekom 7. st., kada dolazi u sve direktniji kontakt s Rimom, posebice putem knjinog slikarstva nortumbrijski biskup Benedikt iz Rima je donio sve vrste rukopisa, ukljuujui i jednu od najranijih verzija Vulgate sv. Jeronima.6 Crkvena liturgija prilagoava se onoj rimskoj (pjevanje, sluenje mise ...), latinske forme poinju se pojavljivati u arhitekturi, ali i slikarstvu (poinju se dizati kamene monumentalne crkve sa pleternom dekoracijom i antropomorfnim motivima, ...). No, ono to treba naglasiti jest da je i u tom razdoblju naglog prodora rimske liturgije i umjetnosti zadrana keltska spona, to nam kazuje da je elja za ouvanjem tradicije i batine bila presnana.

5 6

Sv. Kolumban: 540. 615. g. Njegove relikvije nalaze se u samostanu u Bobbiu na sjeveru Italije. J. SNYDER, Medieval Art, New York, 1989., 176.

5

BOOK OF DURROW

Kao to sam u uvodnom dijelu kazala, Book of Durrow najstariji je preivjeli hiberno saksonski rukopis s kompletnim slikovnim programom. Datacija samog rukopisa smjeta se u drugu polovinu 7. stoljea (tonije, izmeu 660. i 680. g.), no podrijetlo rukopisa do danas je ostalo predmetom mnogih rasprava. Za potencijalne lokacije (na kraju i radionice) uzimaju se Northumbria (sjeverna Engleska Lindisfarne ili Durham)7, otok Iona (dio kotskog teritorija pod upravom irske crkve) ili Durrow (opatija, u pokrajini Offaly u Irskoj). Kao to se ne zna tona radionica u kojoj je nastao rukopis, tako se ne zna tko je naruitelj iluminiranog rukopisa. Nakon rasputanja samostana u Durrowu u 16. st., u kojemu se i nalazio, rukopis prelazi u ruke lokalne obitelji, da bi ga u 17. st. darovki biskup Henry Jones darovao Trinity College-u (Dublin), gdje se i danas nalazi. Vanost ovoga rukopisa (osim stilskih odlika) jest u tome da ga je, prema opeprihvaenom vjerovanju, napisao sv. Kolumba8 u samo 12 dana (to doznajemo iz kolofona, zabiljeke na kraju rukopisa, koji je u vie navrata ispravljan). Kao takav, smatran je relikvijom sv. Kolumbe i bio je pohranjen u relikvijarij u obliku oltara9. Relikvijarij, poznatiji pod imenom cumdach10 (bogato ukraena krinjica/relikvijarij koja je sluila za pohranu rukopisa smatranih relikvijama i karakteristina je za rani srednji vijek). Inae, liturgijske knjige u razdoblju ranog srednjeg vijeka drale se se u konim vreicama koje su bile ovjeene na zidove samostanskih prostorija. Rukopis se uvao u Durrowu, po nalogu irskog kralja Flann Sinna (9. st.), a relikvijaru se u 17. st. gubi svaki trag. Rukopis sadri sva etiri evanelja, predgovor/uvod, pismo sv. Jeronima biskupu Damasku I koje sadri prvobitni prijevod te kratak pregled i rjenik idovskih imena. to se tie tipa knjige,

7

http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=book%20of%20durrow&source=web&cd=1&sqi=2&ved=0CCYQFjAA& url=http%3A%2F%2Fen.wikipedia.org%2Fwiki%2FBook_of_Durrow 8 Irski columba znai Bijela golubica = dakle, pristalica mira. Sv. Kolumba nam je svakako poznat i kao jedan od najranijih hiberno latinskih pisaca. Prikaz u umjetnosti: u rukama nosi knjigu, ima sijedu bradu i kosu, a na ramenu mu se nalazi bijela golubica (kao znaenje njegova imena) 9 I. F. WALTHER, N. WOLF, Masterpieces of Illumination. The world's most beautiful illuminated manuscripts from 400 to 1600, Kln, 2005., 10 Svega je nekoliko cumdacha preivjelo do danas: relikvijarij Book of Dimma i Book of Mulling (obje se nalaze, zajedno s relikvijarijima, u Trinity College Library u Dublinu), relikvijarij Cathach of St. Columba i Stowe Missal (obje se nalaze, zajedno s relikvijarijima, u Royal Irish Academy). Takoer su i Book of Kells te Book of Armagh imale relikvijarije, ali s vremenom su nestali.

6

radi se o evanelijaru/evangelijaru11. Tekst je pisan latinskim, s tim da je predgovor pisan staroirskim. Dimenzije rukopisa su 24,5 cm x 14,5 cm, a broj folija iznosi 248. to se tie sadraja minijatura, u rukopisu se nalaze sva etiri uokvirena tetramorfa, etiri tzv. carpet pages i veoma dekorativne inicijale koji se nalaze na poetku svakog evanelja. Book of Durrow sadri veoma bogate i sjajne iluminacije iako je paleta boja veoma skromna (svega etiri boje: uta, crvena, zelena i crna, te smei okvir iluminacija), njihova gradacija i toniranje uspjeno pridonose raskonosti i kvaliteti minijatura. Rukopis zapoinje sa tzv. carpet page, bogato iluminiranom stranicom koja sadri vrlo matovite i razigrane ornamente (cijela povrina okvira je ispunjena dekoracijom horror vacui). Pleterni ukras dominira svim iluminacijama, pa tako i ovom, te uokviruje dupli kri koji se nalazi u sredini. Ova stranica prethodi pismu sv. Jeronima, to e rei da se moda nalazi na krivome mjestu veina strunjaka smatra da je prethodila Evanelju sv. Mateja, kojemu nedostaje uvodna dekorativna stranica ovoga tipa.12 Tu se jo nalazi i prva stranica Jeronimove poslanice, na kojoj moemo vidjeti kri uokviren sa etiri strane raznobojnim kvadratiima (horror vacui), poslagani tako da oni opet tvore romboidni uzorak. Kri je ukraen pleterom i na sve etiri strane zavrava bogatom dekoracijom. Ono to je bitno kod ove stranice jest da su ovdje prikazana sva etiri tetramorfa (frontalni prikaz), ujedninjena pod kriem, to nam ukazuje na povezanost evanelja. Pleterna ornamentika svakako je tradicija keltske umjetnosti negdje u rukopisu dolazi u kombinaciji sa zoomorfnim motivima. Simbolika pleterne ornamentike zadrala se i u kranskoj epohi: vjerovalo se da pleter ima funkciju odvraanja zla, tj. da ima mogunost hvatanja zla u svoj gusti preplet. To bi objasnilo postavljanje tih tzv. carpet pages -a na poetak svakog evanelja, kao zatita od demona i zala. Ornamenti stranica takvog tipa slini su ornamentima tekstila koji je pak koriten kao pokrov relikvijarija, ali i sa radovima primjerene umjetnosti (nakit i korice nekih knjiga). Na poetku svakog evanelja nalazi se monumentalan i bogato ukraeni inicijal, koji takoer pokazuje iznimnu tehniku vjetinu, koja se takoer ugleda na ostvarenja u metalu. Uviamo vijuge s uglatim ukrasima, motiv koji je preuzet s istoka, ali je takoer i naslijee antike. Uz ove dekorativne elemente prisutni su i stari keltski likovni motivi.13 Budui da se radi o oslikanim evaneljima, svako evanelje je oznaeno tetramorfima, ali ovdje se nalazi jedna posebnost ovog rukopisa: evanelista Ivana predstavlja lav, a evanelista Marka predstavlja orao, i takva podjela datira iz perioda Vulgate

11

Evanelijar/evangelijar jest knjiga koja sadri sva etiri evanelja, a evanelistar jest skup odlomaka iz evanelja koji se itaju kroz liturgijsku godinu. 12 ISTA 13 Brandt, M., Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka, Zagreb, 1980., 194.

7

(kasno 4. i rano 5. st.).14 Iluminacija sa XPI monogramom nalazi se na samom poetku rukopisa. Tu se krije sama simbolinost takvog rasporeda: naime, radi se o tome da svojim znaenjem simbolizira Kristovo roenje, a takvim rasporedom unutar rukopisa svakako onda oznaava poetak svetog teksta, odnosno evanelja. XPI monogram svakako je manje reprezentativan u kvaliteti i kvantiteti ornamentalne dekoracije kasnijih irskih oslikanih evanelja, ali upravo time nam svjedoi o ranom datumu nastanka ovoga rukopisa, tj. to ga odreuje kao jedan od najranijih hiberno saksonskih iluminiranih rukopisa. Evanelje sv. Mateja: Liber generationis Ihu Xri filii David, filii Abraham. (Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova) Evanelje sv. Mateja nema uvodnu stranicu, carpet page, ali se smatra da ona stranica koja prethodi pismu sv. Jeronima ustvari pripada evanelju sv. Mateja. to se tie stila same iluminacije sv. Mateja, prvo to primjeujemo jest nedostatak realizma/naturalizma u prikazu anatomije te plonost. Lik sv. Mateja apstrahiran je i pomalo podsjea na zvono na koje je nataknuta ovalna glava te stopala koja moemo vidjeti sa samo jedne strane. Ovdje se ne radi o nevjetosti iluminatora, ve o filozofiji onoga vremena: Bog je bio sredite svijesti srednjovjekovnog ovjeka On nije imao fiziko oblikovanje, a tonim anatomskim prikazom ljudskog tijela ovjek bi se fokusirao na ono nebitno i time bi sebe stavio u sredite stvari. Odjea je vrlo dekorativna i sadri romboidne motive, koje povezujemo s uzorkom na metalnim predmetima (grobni prilozi pronaeni na lokalitetu Sutton Hoo iz ranog 7. st.).15 Takoer, tehniku savrenost i minucioznost iluminacija u ovom rukopisu moemo usporediti i sa tzv. millefiori tehnikom (tehnika ukraavanja stakla s motivima cvijea). Lik sv. Mateja obrubljuje neprekinuti pleter, koji titi evanelje sv. Mateja od demona (to je sluaj sa svim evaneljima u tekstu). Treba svakako istaknuti da sv. Matej ima tzv. irsku tonzuru16, koja svjedoi o ranoj godini nastanka evanelijara. Evanelje sv. Marka:

14

I. F. WALTHER, N. WOLF, Masterpieces of Illumination. The world's most beautiful illuminated manuscripts from 400 to 1600, Kln, 2005., 15 Pokrajina Suffolk; ranosrednjovjekovno groblje na kojemu je pronaeno mnotvo artefakata primjenjene umjetnosti, i od velikog je povijesnoumjetnikog i arheolokog znaaja. Artefakti su pohranjeni u British Museumu u Londonu. 16 Tonzura/postrig: obiaj strienja kose na vrhu glave koji oznaava pripadnost staleu i hijerarhiji. Pojedini redovi imaju svoje osobite oblike postriga, a svjetovni red takoer svoje osobite oblike postriga.

8

Initium evangeli Ihu Xri filii Dei. (Poetak Evanelja Isusa Krista Sina Bojega...) Evanelju sv. Marka takoer prethodi tzv. carpet page vidimo u potpunosti ispunjenu stranicu geometrijskim motivima, koji su uokvireni pleternom ornamentikom. Stranicom dominiraju krunice ispunjene ukrtenim i uglatim linijama, koje opet tvore pleternu dekoraciju (velika slinost sa pletenicom na podnim mozaicima u Akvileji, u Teodorovim aulama iz oko 315. g.). U sreditu ove stranice istie se monokromna krunica (bijela boja), koja minucioznom obradom detalja podsjea na rad u staklu (tzv. millefiore tehnika). Simbol sv. Marka je u ovom rukopisu orao. Svojim oblikovanjem i dekoracijom, ba kao i tetramorfi sv. Ivana i sv. Luke, podsjeaju na broeve (openito artefakte takvog karaktera) pronaene na lokalitetu Sutton Hoou, ali i drugdje gdje su Kelti ostavili svoj trag. Konstantno povlaenje paralela izmeu slikarstva i primjenjene umjetnosti u metalu je nuno jer je ovdje vidljivo to premjetanje uzoraka keltske metalurgije u liniju i boju, tj. slikarstvo.17 Jo jedna specifinost iluminacija ovog rukopisa dolazi do izraaja: niti jedan od evanelista (tonije, tetramorfa) nije prikazan sa knjigom, krilima i aureolom. Slino tome, niti redoslijed kojim su evanelja smjetena nisu tipini, ve odgovara prologu biblijskog spjeva koji je napisao Spaniard Juvenicus. Taj je tekst bio poznat u Irskoj, budui da je kopiran u MacRegol Evaneljima u Oxfordu. tovie, iste simbole Evanelista, bez krila i aureola, nalazimo u panjolskim verzijama Apokalipse.18 Evanelje sv. Luke: Quoniam quidem multi conatisunt ordinare narrationem... (Kad ve mnogi poduzee sastaviti izvjee o dogaajima koji se ispunie meu nama...) Evanelju sv. Luke takoer prethodi carpet page, na kojoj dominiraju krunice, spirale, ali i pleterni ornament. Prikaz simbola sv. Luke ustvari je moda najbolje oblikovan i izraen. Puno se vie naturalizma osjeti u prikazu vola: sjenanjem je postignut volumen, koji se najbolje vidi na stranjem dijelu tijela vola. Za razliku od ostalih prikaza evanelista, na simbolu sv. Luke ne prevladavaju boje: tek na donjem dijelu nogu zamjeujemo zelenu i crvenu boju. Linija ovdje nije otra, tj. uglata, ve mekano oblikuje tijelo ivotinje. Okvir sredinje minijature sastoji se od pleterne ornamentike, koja je s gornje i donje strane17 18

C. NORDENFALKEN, Book Illumination Early Middle Ages, Geneva, 1995., ISTI

9

dvostruka, a s desne i lijeve jednostruka. Boje pleterne dekoracije, koje su vrlo intenzivne, svakako su u kontrastu sa simbolom sv. Luke. Evanelje sv. Ivana: In principium erat verbum, et verbum erat apud Deum, et Deus erat verbum... (U poetku bijae Rije, i Rije bijae u Boga, i Bog bijae Rije...) Evanelju sv. Ivana prethodi tzv. carpet page, koja u svome sreditu, unutar zlatnog kruga, sadri grki kri (znak pobjede Isusa Krista nad smrti). Pleter dominira stranicom, uokviruje ju i ispunjava, a unutar prepleta nalaze se zoomorfni motivi, to nam svjedoi o matovitosti i talentu minijaturista. I ovdje je prisutna keltska spirala, koja svjedoi o koegzistenciji poganskih elemenata s kranskim sadrajem. Tetramorf sv. Ivana u ovom rukopisu jest lav, uokviren vrstim pleternim okvirom. Lav je plono oblikovan, bez voluminoznosti, ali ipak moemo osjetiti malu dozu naturalizma (za razliku od lika sv. Mateja), koja se vidi u oblikovanju figure lava. Tetramorf nas svojim oblikovanjem i mustrom podsjea na broeve visoke kvalitete: krzno ocrtavaju romboidni i trokutasti ukrasi, a linije tijela ukraavaju ve spomenute keltske spirale. Takoer valja istaknuti slinosti izmeu lava u Book of Durrow, Book of Kells te lava urezanog u kamenu povrinu iz umjetnosti Pikta (slinost je u samom oblikovanju fizionomije ivotinje, ali i u upotrebi linije svinute pri kraju kao dekoracije). Mrlje vidljive na pergamentu rukopisa rezultat su uranjanja u vodu zbog vjerovanja u veliku mo kao relikvije, u svrhu izljeenja bolesne stoke (17. st.). Vlaga je unitila dio poruba pergamenta i ostavila spomenute mrlje do danas.

10

ZAKLJUAK

Kao to sam u samoj razradi na vie mjesta naglasila, rukopis je sjajan primjer povezanosti knjinog slikarstva i primjenjene umjetnosti u metalu. Taj ornamentalni stil, karakteristian za posljednji procvat prapovijesne umjetnosti, prije koritenja u kranskim rukopisima, nalazio se na poganskim predmetima poput ratnike opreme (kacige, titovi, maevi, itd.). Vjeto su prebaeni u slikovni izraz i uklopljeni u kranski kontekst, i to zahvaljujui irskim redovnicima koji su bili dovoljno mudri da u slubu Crkve pozovu umjetnike kovae zaposlene kod poganskih poglavica, bez da ih prisile da zamjene izvornu obrtniku tradiciju sa idiomima stranog porijekla.19 Majstoru vjetom u ukraavanju titova sa spiralama, pleterima i ivotinjskim figurama bilo je doputeno da na isti nain ukrasi i kale, relikvijar ili Knjigu Evanelja - stranja korica Lindau Evanelja (Morgan Library, New York) na takav je nain ukraena. Zaduenost dekoracije poganskih kovaa u kranskim rukopisima osobito se vidi u Book of Durrow: na tzv. carpet page, koja prethodi Ivanovom evanelju ukraena je pleterom i drugim geometrijskim motivima. U sreditu stranice nalazi se medaljon s kriem, koji podsjea na ispupenje krunoga tita, a rubovi izgledaju kao kopije linija koje se nalaze na poganskim maevima. Ono to takoer karakterizira ovaj rukopis jest energinost i puna snaga tzv. insular style-a, koja je ovdje po prvi puta ujedinjena s kranskim tekstom. Bogatstvo linearne ornamentike je zanimljivo: dobivamo dojam da kada bi bilo mogue odmotati fino istkanu preu zapletenih linija u jedinstvenu nit, bila bi dovoljno duga da opie krunicu oko manje crkve. Ta se linearna struktura povezuje s crtanjem olovkom i iz tog razloga tei razvitku u kaligrafiju. Postoji zapravo udno srodstvo izmeu anglo-irskih manuskripta te knjiga renesansnih i baroknih kaligrafa u kojima nalazimo zapanjujuu spretnost ruku. Ipak, trend otoke iluminacije prema elegantnoj kaligrafiji jo nije potpuno razvijen u starijim rukopisima, kao to je Book of Durrow i, osobito, u fragmentima ranijih Durhamovih Evanelja, gdje su debeli prepleti jo uvijek prisutni. Book of Durrow odlian je primjer ranog perioda hiberno saksonske umjetnosti, koja zbog svojih

19

C. NORDENFALKEN, Book Illumination Early Middle Ages, Geneva, 1995.,

11

iznimno kvalitetnih i veoma dekorativnih iluminacija pripada vrhu ostvarenja irskog knjinog slikarstva.

POPIS LITERATURE

Carl Nordenfalken, Book Illumination Early Middle Ages, Geneva, 1995. Ingo F. Walther, Norbert Wolf, The world's most famous illuminated manuscripts (400 to 1600), James Snyder, Medieval Art, New York, 1989. Miroslav Brandt, Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka, Zagreb, 1980. http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=book%20of%20durrow&source=web&cd=1&ved=0 CCcQFjAA&url=http%3A%2F%2Fen.wikipedia.org%2Fwiki%2FBook_of_Durrow http://www.unc.edu/celtic/catalogue/manuscripts/durrow.html http://art-imagery.com/book.php?id=durrow

12