I Z V A N R E D N O I Z D A N J E ^ ^ 4 #

RVATSKA MISAO REDPLATA ZA ŠIBENIK I AUSTRO-UGARSKU GODIŠNJE K 14—,

POLUGODIŠNJE I TROMJESEČNO SURAZMJERNC-, MJESEČNO 1-20. - POJEDINI BROJ 10 PARA. - OGLASI PO CJENIKU

= PLATIVO I UTUŽ1VO U ŠIBENIKU — •-- -=

I Z L A Z I S R I E D O M I S U B O T O M : : : : TELEFON BR. 7 4 . - ČEKOVNI RAČUN 129.871. :: ::

UREDNIŠTVO I UPRAVA NALAZE SE NA TRGU SV. FRANE IZA OBĆ1N. PERIVOJA. — VLASTNIK, IZDAVATELJ I ODGOVORNI UREDNIK JOSIP DREZGA. - TISAK: HRVATSKA ZADRUŽNA — TISKARA U ŠIBENIKU, U. Z. S. 0 . J . =

ŠIBENIK, 14. SRPNJA 1914.

ŠIBENIK JE PROGOVORIO. njev i prokletstvo naroda nad smutljivclma

Jer što kašn je , sve to j a č e t u č e ! t rebao j e , istina, Š ibenik, dosta

imena, da se snadje u smutnji što j e posijali neprijatel j i n jegova na-Ika, rušitelji mira, dušmani hrvat-

A kada s e snašao , razabrao, iknuo j e šibenski lav snagom toli-

i takovom, da su smutljivci ostali lebušeni, uprepašćeni .

Š ibenik j e u nedjel ju progovorio; n jegova ri ječ j e osuda i kletva nad lutljivcima. U nedjelju j e p r o g o v o -

la duša narodna, ona po smutlj i-:ima izmučena, izsisana ali ne p o ­

nižena narodna duša. Ne , nije vara­l icama, nije smutl j ivcima pomoglo ni

Što su nam u borbu podmetnuli Inog š ibenčanina . Marko Stoj ić ,

j e srepl jen sa jednim Krstel jem, Š ibenčane j e mrtav. Pokušao j e

inevrirati sa pravaštvom, pošao j e Rogoznicu , ali mu čestita naro-duša o d g o v a r a : Marko Sto j i ću ,

tebi j e stalo da bude načelnikom ilibić 'Ju tebi j e stalo da ti isti b u -

nafelnikorn. Da ti j e bilo stalo p?8fB^tva, bio bi došao, kada te

»ravaši pozivali. A sada j e kasno. Došao si, kada j e sporazum uglavljen i hoćeš, da Dulibić krene v jerom. Ali znaj , Dulibić nije Krstel j , nije vara ­lica, Poštena se riječ ne gazi ni za živu glavu, pa i ti, kao pošten č o ­vjek, bi prvi morao ustati proti kr­šenju zadate beside.

Hoće li Marko Sto j ić j oš u zad­nji čas razumjeti, što od njega traži dužnost Hrvata i ponos š i b e n č a n i n a ? Hoće li razumjeti, da narod nemože slijediti njega, kada ga ne slijede ni oni njegovi prijatelji koji 1907. uzanj vojevali; kada njegov postupak osu-djuju rodjaci njegovi; kada se zgra­žaju ista braća mu i sestre ; kada Ista njegova obitelj, oni najbliži i naj­miliji njegovi mole ga i preklinju, da ne idje sa smutljivcima koji blatili mu poštenje i htjeli ga materijalno uništiti, već da ostane medju svojim prijateljima, rodjacima medju Šiben­čanima !

| a o nam je , da Marko Sto j i ć nije u nedjelju čuo , kako govori duša narodna. Možda bi se j o š u zadnji čas lecnuo i spasio se od sramote Koju m u nosi n jegovo suortačenje sa jednim Krstel jem, za koga j e sam g o ­vorio da zaslužuje da ga Šibenčani Ubiju. Možda bi j o š na vrijeme o p a ­zio ponor, u koji ga vode Srbi i oni koji su u njihovoj službi.

Uostalom, neće li Marko Sto j ić l jubavi sa Šibenčanima, sa Hrvatima, eno mu s lobodno Krstelja, eno mu S r b a . Š ibenčana , pravog Hrvata tamo neće naći, niti će ikoga u takovo protuhrvatsko i protušibensko kolo povući .

Š ibenik — grad i se la — poka­zao je u nedjel ju, što misli. Nikakva sila neće narod š ibenske obć ine pri­vest u službu špekulanata, varalica i zl ikovaca narodnih. Redovi bojni su ivrstani, pa naprijed uz pomoć B o ž j u :

Š i b e n i k , z a H r v a t s k u !

Veličanstvena skupština povorka složnoj naroda - Burne večernje demonstracije. V e l i č a n s t v e n o s t s k u p š t i n e .

V e ć u 9 i po prostrano dvorište Vatrogasnog Družtva poče lo da se puni mnogobrojnim svijetom iz grada i okol ice . Dal je i za same skupštine pridolazili j o š uvijek novi, gradjani i sel jani , tako da se mnogi zadovolj iše stati na samoj cesti pred dvorištem. Ovakove skupštine Šibenik ne pamti. U samom dvorištu natislo se preko 2 . 5 0 0 ljudi.

Svi jet iz okolišnih sela podranio rano u jutro, a sve veselo ko da ide na pir, A i jest pir, pir narodne s loge i l jubavi. Veličanstveni onaj prizor pods jećao te na herojska vremena prvih narodnih borba. S l o g a i l jubav onih doba evo obnavl ja ju se te se mnogom starcu, od uzbudjenja što vidi svu braću u jednom kolu, spu­stila niz naborano lice suza rado-stnica.

Narod je shvatio poziv svojih vodja zastupnika dra. Ante Dulibića i dra. Vice Ujadice, te se odazvao u tolikom broju i takovim oduševl je­njem, da su neprijatelji s loge , du­šmani Š ibenika, ostali preneraženi, uprepašćeni .

Na predlog dra. Ujadice aklami-ran j e za predsjednika skupštine g. Vladimir Kulić.

G o v o r p r e d s j e d a t e l j a .

V. K u l i ć otvara skupštinu za -hvaljujuć na povjerenju. Predstavl ja povjerenika vlade gosp . Vinka Val -Iesa. Kaže , zašto j e ova skupština sazvana. Za predsto jeće obćinske iz­bore , hrvatske stranke uglaviše s p o ­razum, kako bi upravljanje obćine , vodjeno vještim rukama, bilo na k o ­rist puka. Dosad u tome pogledu se gri ješi lo, ali taj grijeh smo mi Šiben­čani skupo platili. T a k o unapred n e -smije biti. O b ć i n a nesmije biti niči ja podvornica, već svojina gradjana i sela, i tu narodnu baštinu moramo mi čuvati ko svetinju. Borba , koju smo dosad vodili, bila j e luda, na račun trećega, koji se tom borbom koristio, te sad bi htio da nam zajaši za vrat. Ko ja korist od onih što viču „Živila Hrvatska ! " , a za narod ništa ne r a d e ? Veseli ga , što j e narod, gradjani i sel jani, u tako silnom broju pohrlio na skupštinu. T k o nije mogao da dodje , duhom je s nama. Primorska pak sela pismeno izjaviše svoje pristajanje. Budući rad obćinske uprave ima bi t i : rad za dobro i na­predak obćine u ekonomnom, kultur­nom, vjerskom i narodnom pogledu, te završava pokl ikom: „Živio s v j e ­stan narod Šibenika i š ibenske o k o ­l i c e ! " što j e mnogobrojni onaj narod prihvatio burnim odobravanjem g o ­vorniku.

G o v o r i z a s t . d r . D u l i b i ć .

Pozdravl jen burnim poklicima, sred o b ć e g oduševl jenja uzeo j e ri­j eč narodni zastupnik dr. A n t e D u ­l i b i ć . R e č e , da j e u desetgodišnjem

svom zastupničkom djelovanju imao samo dva radostna d a n a : prvi, kada ga složan narod pred deset godina birao svojim poslanikom na carevin­sko vi jeće; iza smrti b lagopokojnoga viteza Šupuka. ( S l a v a m u ! ) ; drugi, danas kad evo gledam čitav narod, udružena sela sa gradom, da posv je ­doče naš rad, našu slogu za napre­dak i procvat Šibenika i n jegove o b ­ćine. Do jučer zavadjeni pružismo radi interesa našega grada, naše o b ­ćine jedan drugome ruku, a ta ruka nije samo i nesmije biti samo brat­ska, već mora biti zagrl jaj ljubavi i rada za dobrobit hrvatskog nam na­roda. ( T a k o j e ! Ž i v i o ! ) Da li j e prijatelj našega Šibenika, naše obćine i napredka njihova onaj koji od s loge bježi a si je smutn ju? (Burni, j e d n o ­dušn i : Doli smutl j ivci ! Živila s loga Š ibenčana ! ) Rad, štednja i mir neka je geslo našem budućem dje lovanju ; gd je vlada ovo troje, tamo je na­predka, tamo j e i blagostanja . ( T a k o j e ! ) Svi smo dužni za ovo raditi, a tko se tome protivi i tko, premda pozvan, neće da u takovom dje lo­vanju sudjeluje, taj nije prijatelj na­roda. ( T a k o j e ! ) Završava, pozivljuć prisutne da svoj glas dadu ljudima, koji će u bratskoj slozi poraditi za napredak i procvat Šibenika i n je ­gove prostrane obćine . Živili svjestni b i r a č i ! B o g vas ž ivio !

Ogromno množtvo pozdravlja svog zastupnika; gromorni poklici ore s e : Živila s loga Šibenčana! Živio zast. dr. Ante Dul ib ić ! Živio dr. Vice l l jadica! Živio Šibenik! Živila Hrvatska!

G o v o r d r a . V. U j a d i c e .

Burno i oduševl jeno pozdravljen progovorio j e zatim dr. Vice ll jadica te r e č e : Braćo Š i b e n č a n i ! I prije sam vas ovako pozdravljao na skupština-nama, ali nebi jasmo tu svi. Danas evo nas sviju na okupu, pa zato ovaj pozdrav mogu vam upraviti radošću i zadovoljstvom. Nevol ja gola — n a j ­bol ja škola. Došao dušmanin medju nas i rastavio nas sebi na račun, a nama i našoj obćini na propast. D a ­našnjim danom, kada utvrdismo slogu naroda, sviće nam zora l jepše buduć­nosti. (Burno klicanje: Živila naVodna s l o g a ! ) Svaki onaj koji nastoji da ovu bratsku slogu pomuti, taj je naš ne ­prijatelj (burn i : Van smutl j ivci ! ) . S a m o ljubav za Šibenik i narod n je ­gove obćine doveli nas do ovog žu-djenog dana, koji ćemo svi b lagosi -vati. Mi smo i protivnike molili, da novo obćinsko vi jeće biramo svi s lož­no, ali oni iz te s loge izključivali su zast. dra. Dulibića i n jegove sumišl je-nike, stranku prava, što sam ja skupa sa mojim prijateljima odbio, jer kakva bi to sloga bila kada bi se biralo proti jako j stranci zastupnika Dulibića. ( T a k o je ! Živ io ! )

Govornik zatim čita tačke s p o ­razuma uglavl jenog izmedju stranke prave, starih narodnjaka i naprednja­

ka. Cijeli sporazum može se svesti u tri t a č k e : Javni život ne smije se lu­čiti od privatnoga; tko je nepošten u privatnom životu, nemože da bude pošten ni u javnomu. Ljubiti svoju domovinu, svoj narod i brigati se za njegov intelektualni i moralni napre­dak. Gospodarsko pridignuće našeg naroda uobće , a sel jaka u prvome redu.

Govornik crta žalostne prilike obćine šibenske pod načelnikovanjem Krstel ja. Za ozdravljenje, uredjenje ovih prilika hoće se čvrste vol je , rada i štednje. T o se pak može postići samo složnim silama, a u toj slozi mora da prednjači obćina sa svojim zastupstvom, svjestnim odgovornosti i pred Bogom i pred narodom.

Burno odobravanje popratilo je govor dra. Ujadice. Oduševl jeno kli­c a n j e : Živio dr. l l j adica ! Živio zast. dr. Dul ib ić ! T a č k e sporazuma pri­hvaćene su aklamaci jom.

N a d u č i t e l j B e l a m a r i ć .

U svom govoru bavi s e ' e k o n o m ­skim pitanjima te ističe, da se j e u tom pogledu napredovalo, ali se j e moglo mnogo više da nije bilo K r ­stel ja i druga mu (Doli š i šmiš ! ) koji bacali klipove našemu radu. Nada se, da će unapred rad, štednja, l jubav i s loga prožeti sve nas, na dobrobit našega naroda uobće , a onog se l jačke ruke napose. ( B u r n i : Ž iv io ! )

Z a k l j u č a k s k u p š t i n e .

Predsjedatel j V. K u l i ć zakl ju­čuje ovu znamenitu skupštinu, ko ja utvrdila hrvatstvo, rad, l jubav i slogu Šibenčana te kl iče : Živili svjestni b i ­rači grada i o k o l i c e !

Oduševljeni poklici domovini, vodjama, slozi gromorno odjeknuše, a p jevanje „Li jepe n a š e " zaključi ovu veličanstvenu skupštinu, kakve Šibenik jOš nije doživio.

P O V O R K A .

Nakon skupštine mnogobro jno ono množtvo, po jačano još uvijek pridolazećima, svrstalo se u povorku, na čelu jo j hrvatska trobojka, a od­mah iza barjaktara zastupnik dr. Ante Dulibić i dr. Vice l l jadica. Povorka je krenula cestom te ulicom Nove Crkve u ulicu sv. Ivana, pa glav­nom ulicom, trgom Bazilike na o -balu te uzduž perivoja Pol janom natrag u vatrogasno dvorište. Prvi redovi bijahu kod pravoslavne crkve, a zadnji j oš se sukali iz vatrogasnog dvorišta. Računa se , da j e u povorci bilo od 4 . 5 0 0 do 5 . 0 0 0 ljudi, p o n a j ­više sve sami izbornici. A ni d ječac i nemogahu srcu odoliti, te se i oni svrstaše pred povorku.

Povorka j e bila dostojanstvena manifestaci ja za narodnu slogu a pro­tiv smutl j ivaca. Razli jegali se gro­morni pokl ic i : Živila Hrvatska! Živila narodna s l o g a ! Živio dr. D u l i b i ć ! Ži­vio dr. l l jadica, Van smutl j ivci ! R a z ­

dragano množtvo pjevalo j e „ O j , Hrvati, jošter živi" , a čestiti naši za­gorči zabugarili po narodnu. Motreće obćinstvo zanosno j e pozdravljalo, kiicalo i cvi jećem obasipalo narodne vodje . Kada je povorka prolazila o -balom do Hotel Krka, fotograf Anelli snimio j e i tako ovjekovječio ovu im­pozantnu manifestaci ju. Mi ćemo ovu sliku donijeti u jednom od narednih brojeva, da j e narod sačuva kao dra­gu si uspomenu.

Nakon ove veličanstvene i d o ­stojanstvene povorke, množtvo se pet sjatilo u vatrogasnom dvorištu. T u j e dr. l l j a d i c a množtvo o s l o ­vio veseleć se , što j e s loga prodrla u najšire s lo jeve pučanstva. Ova sloga jamstvom je za sretniju budućnost, pa zato k l i č e : Živio svjestan šibenski na­r o d ! Živili svjestni b i r a č i ! Živila Hr­vatska !

Predsjedatel j V. K u l i ć s p o ­menu prvašnje slavne narodne borbe , izvojevane slogom naroda i radom blagopokojnog viteza Šupuka (burno k l i can je : s l a v a ! ) Uz pokl ik : „Živila s l o g a ! Živila Hrvatska ! " zakl jučuje manifestaciju. Oduševl jeno množtvo na to j e odkrite glave odpjevalo narodnu himnu i razišlo se u zanosu zado­voljstvu.

V E Č E R N J I I S K A Z I .

S večera kS da su gromovi tu­tnjili, neprekidno i muklo, tako se Šibenikom razlijegala vika što dola­zila sa Pol jane .

Dušmani Šibenika, koji se obdan zavukli u svoja duplja, na večer u 9 sati kada se gradjanstvo već razilazilo svojim kućama, mislili su, da mcgu pokazat malo kuraže. Vraćala se iz Konjevrata četiri krcata kola naših sa našim urednikom. Kudgod prolazili, obćinstvo dočekivalo ih klicanjem slozi i narodnim vodjama. Povorka kola prošla je i mimo kavane na P o ­ljani. Ondje skupljeno jedno 5 0 mi-šadi došlo j e na nesretnu ideju, da zažviždnu. Zlo po se , jer se gnjev naroda, koji se u čas sjatio na P o ­ljani, oborio na njih. Gradjanstvo j e , čuvši viku, iztrčalo iz kuća. More ljudstva prekrilo Pol janu i do nje nalazeće se ceste te priredilo takovu mačju deraču Krstelju, da je nemo­guće opisati. Stariji ljudi pričaju nam, da takova šta nije bilo vidjeti ni za poznate afere Mozanbana . 1 ako ka­sna ura, preko tri hil jade osoba s le -glo se na Pol janu i izreklo nad smu­tljivcima bučnu, poraznu osudu.

Nemoćna naprezanja Krsteljevih krpelja gušila se u onoj gromovnoj tutnjavini množtva. Puna tri četvrt sata trajala j e ta mačja derača, za koje na Krstel ja palo toliko i takovih poklika, da čovjek, kojemu je iole do obraza, nebi smio ni pojaviti se medju svijetom. O no bi jaše reakci ja gradjan-stva na izazovne bludničke bljuvotine Krstel j -Drinkovićeve bande, ono o d ­govor na razbojničko pisanje varalica

i zlikovaca protiv našega grada, pro­tiv sloge narodne i protiv najzaslu­žnijih narodnih muževa.

Moralo je izaći oružničtvo i v o j -ničtvo, koje raztjeralo svijet, izpraznilo Poljanu i zatvorilo sve prilaze.

Grad i okolica. Zahvala obćini Šibenskoj. Dne U .

ov. mj. primila je obćinska uprava slijedeći brzojav iz Beča:

„ Vrhovni ođgojiteljni ured Njegove c. i

k. Visosti prejasnog blagopokojnog nadvoj­vode Frana Ferdinanda časti se iziaziti naj­topliju zahvalu uglednoj obdinskoj upravi za žalovanje izraženo u ime pučanstva Šibe­nika. — Rumerskirch, vrhovni dvorski meštar.

Radnje na gradskom vodovodu za­počele. Zlogukim prorocima laž je prispjela. Rugali se sa gradskim vodovodom, a evo radnje su već započele. Dne 11 ov. mj. uzslijedio je razpis dražbe za sve odnoseće se radnje. Jučer pak prispio je iz Zadra in-žinir Bergmann sa jednim monterom, da iz-pita vodovod od vrela do reservoara. Kako je u prvom redu nestašici vode kriva okol­nost, što je cijev, koja ide iz reservoara u grad, postavljena mnogo više od cijevi za

željeznicu, to će inžinir Bergmann odmah se dati na posao, da cijev snizi u istu razinu sa cijevi za željeznicu. Ova će se radnja obavit u par dana, te će grad već slije­deće sedmice imati dostatno vode, da je naše domaćice neće trebati želi« ko o-zebao sunca i čekujuć dangubiti.

Kako je detaljna osnova šmrka već stigla, to će radnje za predgradnju i nado­gradnju vodovoda napredovati u čitavom obsegu.

f Jakov Stojić. Podlegnu evo i ovaj pravaški hrck. U nedjelju u 6 sati jutrom preselio se na bolji svijet u 67. godini ži­vota, s jednom tugom u srcu, što nemože i on da se nadje u kolu složne braće i da

svoj glas dade predloženicima narodne sloge. Čeličan rodoljub, iz pravaškog gnijezda, iz naše šibenske Gorice, učestvovao je u svim borbama stranke prava oduševljenjem i sa­moprijegorom.

Dne 13. ov. mj. bio mu je sprovod, kojemu učestvovalo mnogobrojno naše gra-djanstvo. Neka je čestitom starini rajsko na­selje, a ucviljenoj obitelji i rodbini naše sa-učešće u težkoj tuzi.

f Ivanka Zaninović. Čestitog sta­rinu pravašku koreniku Peru Zaninovića stigla je težka žalost smrću mile mu kćeri Ivanke, preminule jučer u 16. godini života. Jntros mnogobrojui prijatelji odpratiše dragu pokojnicu na vječni počinak, Duša joj se

raja naužila, a ucviljenom ocu i čitavoj obi telji naše djelovanje.

Zbor zboruje srpćad ponosita Sinoć je bio zbor srpćadi. Kažu, da su 2 a ] ključili izać u borbu. Nakon zbora vidjelo se Marka Stojića izlazit skupa sa car La­zarom (Marko Mirković), Nikom Skočom Kurajicom i drugom srpćadi. To su ti Stoji-ćevi „pravaši" II! Kažu nam još, netom je taj zaključak stvoren, da se je od straha nebo srušilo a mjesec pao na glavu 0 m e . kanog" dra. Mekale.

GOSPODU PREDPLATNIKE n

Urno, da se sjete svojih dužnosti nam čim prije pošalju prodplatu.