rvatsk i z v a nredno izda a nje...

2
I Z V A N R E D N O I Z D A N J E ^^4# RVATSKA MISAO REDPLATA ZA ŠIBENIK I AUSTRO-UGARSKU GODIŠNJE K 14—, POLUGODIŠNJE I TROMJESEČNO SURAZMJERNC-, MJESEČNO 1-20. - POJEDINI BROJ 10 PARA. - OGLASI PO CJENIKU = PLATIVO I UTUŽ1VO U ŠIBENIKU •---= IZLAZI SRIEDOM I SUBOTOM :: :: TELEFON BR. 74. - ČEKOVNI RAČUN 129.871. :: :: UREDNIŠTVO I UPRAVA NALAZE SE NA TRGU SV. FRANE IZA OBĆ1N. PERIVOJA. VLASTNIK, IZDAVATELJ I ODGOVORNI UREDNIK JOSIP DREZGA. - TISAK: HRVATSKA ZADRUŽNA TISKARA U ŠIBENIKU, U. Z. S. 0 . J. = ŠIBENIK, 14. SRPNJA 1914. ŠIBENIK JE PROGOVORIO. njev i prokletstvo naroda nad smutljivclma Jer što kašnje, sve to jače tuče! trebao je, istina, Šibenik, dosta imena, da se snadje u smutnji što je posijali neprijatelji njegova na- Ika, rušitelji mira, dušmani hrvat- A kada se snašao, razabrao, iknuo je šibenski lav snagom toli- i takovom, da su smutljivci ostali lebušeni, uprepašćeni. Šibenik je u nedjelju progovorio; njegova riječ je osuda i kletva nad lutljivcima. U nedjelju je progovo- la duša narodna, ona po smutlji- :ima izmučena, izsisana ali ne po- nižena narodna duša. Ne, nije vara- licama, nije smutljivcima pomoglo ni Što su nam u borbu podmetnuli Inog šibenčanina. Marko Stojić, je srepljen sa jednim Krsteljem, Šibenčane je mrtav. Pokušao je inevrirati sa pravaštvom, pošao je Rogoznicu, ali mu čestita naro- duša odgovara: Marko Stojiću, tebi je stalo da bude načelnikom ilibić 'Ju tebi je stalo da ti isti bu- nafelnikorn. Da ti je bilo stalo p?8fB^tva, bio bi došao, kada te »ravaši pozivali. A sada je kasno. Došao si, kada je sporazum uglavljen i hoćeš, da Dulibić krene vjerom. Ali znaj, Dulibić nije Krstelj, nije vara- lica, Poštena se riječ ne gazi ni za živu glavu, pa i ti, kao pošten čo- vjek, bi prvi morao ustati proti kr- šenju zadate beside. Hoće li Marko Stojić još u zad- nji čas razumjeti, što od njega traži dužnost Hrvata i ponos šibenčanina? Hoće li razumjeti, da narod nemože slijediti njega, kada ga ne slijede ni oni njegovi prijatelji koji 1907. uzanj vojevali; kada njegov postupak osu- djuju rodjaci njegovi; kada se zgra- žaju ista braća mu i sestre ; kada Ista njegova obitelj, oni najbliži i naj- miliji njegovi mole ga i preklinju, da ne idje sa smutljivcima koji blatili mu poštenje i htjeli ga materijalno uništiti, već da ostane medju svojim prijateljima, rodjacima medju Šiben- čanima ! |ao nam je, da Marko Stojić nije u nedjelju čuo, kako govori duša narodna. Možda bi se još u zadnji čas lecnuo i spasio se od sramote Koju mu nosi njegovo suortačenje sa jednim Krsteljem, za koga je sam go- vorio da zaslužuje da ga Šibenčani Ubiju. Možda bi još na vrijeme opa- zio ponor, u koji ga vode Srbi i oni koji su u njihovoj službi. Uostalom, neće li Marko Stojić ljubavi sa Šibenčanima, sa Hrvatima, eno mu slobodno Krstelja, eno mu Srba. Šibenčana, pravog Hrvata tamo neće naći, niti će ikoga u takovo protuhrvatsko i protušibensko kolo povući. Šibenik grad i sela poka- zao je u nedjelju, što misli. Nikakva sila neće narod šibenske obćine pri- vest u službu špekulanata, varalica i zlikovaca narodnih. Redovi bojni su ivrstani, pa naprijed uz pomoć Božju: Šibenik, za Hrvatsku! Veličanstvena skupština povorka složnoj naroda - Burne večernje demonstracije. Veličanstvenost skupštine. Već u 9 i po prostrano dvorište Vatrogasnog Družtva počelo da se puni mnogobrojnim svijetom iz grada i okolice. Dalje i za same skupštine pridolazili još uvijek novi, gradjani i seljani, tako da se mnogi zadovoljiše stati na samoj cesti pred dvorištem. Ovakove skupštine Šibenik ne pamti. U samom dvorištu natislo se preko 2.500 ljudi. Svijet iz okolišnih sela podranio rano u jutro, a sve veselo ko da ide na pir, A i jest pir, pir narodne sloge i ljubavi. Veličanstveni onaj prizor podsjećao te na herojska vremena prvih narodnih borba. Sloga i ljubav onih doba evo obnavljaju se te se mnogom starcu, od uzbudjenja što vidi svu braću u jednom kolu, spu- stila niz naborano lice suza rado- stnica. Narod je shvatio poziv svojih vodja zastupnika dra. Ante Dulibića i dra. Vice Ujadice, te se odazvao u tolikom broju i takovim oduševlje- njem, da su neprijatelji sloge, du- šmani Šibenika, ostali preneraženi, uprepašćeni. Na predlog dra. Ujadice aklami- ran je za predsjednika skupštine g. Vladimir Kulić. Govor predsjedatelja. V. K u l i ć otvara skupštinu za- hvaljujuć na povjerenju. Predstavlja povjerenika vlade gosp. Vinka Val- Iesa. Kaže, zašto je ova skupština sazvana. Za predstojeće obćinske iz- bore, hrvatske stranke uglaviše spo- razum, kako bi upravljanje obćine, vodjeno vještim rukama, bilo na ko- rist puka. Dosad u tome pogledu se griješilo, ali taj grijeh smo mi Šiben- čani skupo platili. Tako unapred ne- smije biti. Obćina nesmije biti ničija podvornica, već svojina gradjana i sela, i tu narodnu baštinu moramo mi čuvati ko svetinju. Borba, koju smo dosad vodili, bila je luda, na račun trećega, koji se tom borbom koristio, te sad bi htio da nam zajaši za vrat. Koja korist od onih što viču „Živila Hrvatska!", a za narod ništa ne rade? Veseli ga, što je narod, gradjani i seljani, u tako silnom broju pohrlio na skupštinu. Tko nije mogao da dodje, duhom je s nama. Primorska pak sela pismeno izjaviše svoje pristajanje. Budući rad obćinske uprave ima biti: rad za dobro i na- predak obćine u ekonomnom, kultur- nom, vjerskom i narodnom pogledu, te završava poklikom: „Živio svje- stan narod Šibenika i šibenske oko- lice!" što je mnogobrojni onaj narod prihvatio burnim odobravanjem go- vorniku. Govori zast. dr. Dulibić. Pozdravljen burnim poklicima, sred obćeg oduševljenja uzeo je ri- ječ narodni zastupnik dr. Ante Du- libić. Reče, da je u desetgodišnjem svom zastupničkom djelovanju imao samo dva radostna dana: prvi, kada ga složan narod pred deset godina birao svojim poslanikom na carevin- sko vijeće; iza smrti blagopokojnoga viteza Šupuka. ( S l a v a mu!); drugi, danas kad evo gledam čitav narod, udružena sela sa gradom, da posvje- doče naš rad, našu slogu za napre- dak i procvat Šibenika i njegove ob- ćine. Do jučer zavadjeni pružismo radi interesa našega grada, naše ob- ćine jedan drugome ruku, a ta ruka nije samo i nesmije biti samo brat- ska, već mora biti zagrljaj ljubavi i rada za dobrobit hrvatskog nam na- roda. ( T a k o je! Živio!) Da li je prijatelj našega Šibenika, naše obćine i napredka njihova onaj koji od sloge bježi a sije smutnju? (Burni, jedno- dušni: Doli smutljivci! Živila sloga Šibenčana!) Rad, štednja i mir neka je geslo našem budućem djelovanju; gdje vlada ovo troje, tamo je na- predka, tamo je i blagostanja. (Tako je!) Svi smo dužni za ovo raditi, a tko se tome protivi i tko, premda pozvan, neće da u takovom djelo- vanju sudjeluje, taj nije prijatelj na- roda. (Tako je!) Završava, pozivljuć prisutne da svoj glas dadu ljudima, koji će u bratskoj slozi poraditi za napredak i procvat Šibenika i nje- gove prostrane obćine. Živili svjestni birači! Bog vas živio! Ogromno množtvo pozdravlja svog zastupnika; gromorni poklici ore se: Živila sloga Šibenčana! Živio zast. dr. Ante Dulibić! Živio dr. Vice lljadica! Živio Šibenik! Živila Hrvatska! Govor dra. V. Ujadice. Burno i oduševljeno pozdravljen progovorio je zatim dr. Vice lljadica te reče: Braćo Šibenčani! I prije sam vas ovako pozdravljao na skupština- nama, ali nebijasmo tu svi. Danas evo nas sviju na okupu, pa zato ovaj pozdrav mogu vam upraviti radošću i zadovoljstvom. Nevolja gola naj- bolja škola. Došao dušmanin medju nas i rastavio nas sebi na račun, a nama i našoj obćini na propast. Da- našnjim danom, kada utvrdismo slogu naroda, sviće nam zora ljepše buduć- nosti. (Burno klicanje: Živila naVodna sloga!) Svaki onaj koji nastoji da ovu bratsku slogu pomuti, taj je naš ne- prijatelj (burni: Van smutljivci!). Samo ljubav za Šibenik i narod nje- gove obćine doveli nas do ovog žu- djenog dana, koji ćemo svi blagosi- vati. Mi smo i protivnike molili, da novo obćinsko vijeće biramo svi slož- no, ali oni iz te sloge izključivali su zast. dra. Dulibića i njegove sumišlje- nike, stranku prava, što sam ja skupa sa mojim prijateljima odbio, jer kakva bi to sloga bila kada bi se biralo proti jakoj stranci zastupnika Dulibića. (Tako je ! Živio!) Govornik zatim čita tačke spo- razuma uglavljenog izmedju stranke prave, starih narodnjaka i naprednja- ka. Cijeli sporazum može se svesti u tri tačke: Javni život ne smije se lu- čiti od privatnoga; tko je nepošten u privatnom životu, nemože da bude pošten ni u javnomu. Ljubiti svoju domovinu, svoj narod i brigati se za njegov intelektualni i moralni napre- dak. Gospodarsko pridignuće našeg naroda uobće, a seljaka u prvome redu. Govornik crta žalostne prilike obćine šibenske pod načelnikovanjem Krstelja. Za ozdravljenje, uredjenje ovih prilika hoće se čvrste volje, rada i štednje. To se pak može postići samo složnim silama, a u toj slozi mora da prednjači obćina sa svojim zastupstvom, svjestnim odgovornosti i pred Bogom i pred narodom. Burno odobravanje popratilo je govor dra. Ujadice. Oduševljeno kli- canje: Živio dr. lljadica! Živio zast. dr. Dulibić! Tačke sporazuma pri- hvaćene su aklamacijom. Nadučitelj Belamarić. U svom govoru bavi se'ekonom- skim pitanjima te ističe, da se je u tom pogledu napredovalo, ali se je moglo mnogo više da nije bilo Kr- stelja i druga mu (Doli šišmiš!) koji bacali klipove našemu radu. Nada se, da će unapred rad, štednja, ljubav i sloga prožeti sve nas, na dobrobit našega naroda uobće, a onog seljačke ruke napose. (Burni: Živio!) Zaključak skupštine. Predsjedatelj V. Kulić zaklju- čuje ovu znamenitu skupštinu, koja utvrdila hrvatstvo, rad, ljubav i slogu Šibenčana te kliče: Živili svjestni bi- rači grada i okolice! Oduševljeni poklici domovini, vodjama, slozi gromorno odjeknuše, a pjevanje „Lijepe naše" zaključi ovu veličanstvenu skupštinu, kakve Šibenik jOš nije doživio. P O V O R K A . Nakon skupštine mnogobrojno ono množtvo, pojačano još uvijek pridolazećima, svrstalo se u povorku, na čelu joj hrvatska trobojka, a od- mah iza barjaktara zastupnik dr. Ante Dulibić i dr. Vice lljadica. Povorka je krenula cestom te ulicom Nove Crkve u ulicu sv. Ivana, pa glav- nom ulicom, trgom Bazilike na o- balu te uzduž perivoja Poljanom natrag u vatrogasno dvorište. Prvi redovi bijahu kod pravoslavne crkve, a zadnji još se sukali iz vatrogasnog dvorišta. Računa se, da je u povorci bilo od 4.500 do 5.000 ljudi, ponaj- više sve sami izbornici. A ni dječaci nemogahu srcu odoliti, te se i oni svrstaše pred povorku. Povorka je bila dostojanstvena manifestacija za narodnu slogu a pro- tiv smutljivaca. Razlijegali se gro- morni poklici: Živila Hrvatska! Živila narodna sloga! Živio dr. Dulibić! Ži- vio dr. lljadica, Van smutljivci! Raz- dragano množtvo pjevalo je „Oj, Hrvati, jošter živi", a čestiti naši za- gorči zabugarili po narodnu. Motreće obćinstvo zanosno je pozdravljalo, kiicalo i cvijećem obasipalo narodne vodje. Kada je povorka prolazila o- balom do Hotel Krka, fotograf Anelli snimio je i tako ovjekovječio ovu im- pozantnu manifestaciju. Mi ćemo ovu sliku donijeti u jednom od narednih brojeva, da je narod sačuva kao dra- gu si uspomenu. Nakon ove veličanstvene i do- stojanstvene povorke, množtvo se pet sjatilo u vatrogasnom dvorištu. Tu je dr. lljadica množtvo oslo- vio veseleć se, što je sloga prodrla u najšire slojeve pučanstva. Ova sloga jamstvom je za sretniju budućnost, pa zato kliče: Živio svjestan šibenski na- rod! Živili svjestni birači! Živila Hr- vatska ! Predsjedatelj V. Kulić spo- menu prvašnje slavne narodne borbe, izvojevane slogom naroda i radom blagopokojnog viteza Šupuka (burno klicanje: slava!) Uz poklik: „Živila sloga! Živila Hrvatska!" zaključuje manifestaciju. Oduševljeno množtvo na to je odkrite glave odpjevalo narodnu himnu i razišlo se u zanosu zado- voljstvu. VEČERNJI ISKAZI. S večera kS da su gromovi tu- tnjili, neprekidno i muklo, tako se Šibenikom razlijegala vika što dola- zila sa Poljane. Dušmani Šibenika, koji se obdan zavukli u svoja duplja, na večer u 9 sati kada se gradjanstvo već razilazilo svojim kućama, mislili su, da mcgu pokazat malo kuraže. Vraćala se iz Konjevrata četiri krcata kola naših sa našim urednikom. Kudgod prolazili, obćinstvo dočekivalo ih klicanjem slozi i narodnim vodjama. Povorka kola prošla je i mimo kavane na Po- ljani. Ondje skupljeno jedno 50 mi- šadi došlo je na nesretnu ideju, da zažviždnu. Zlo po se, jer se gnjev naroda, koji se u čas sjatio na Po- ljani, oborio na njih. Gradjanstvo je, čuvši viku, iztrčalo iz kuća. More ljudstva prekrilo Poljanu i do nje nalazeće se ceste te priredilo takovu mačju deraču Krstelju, da je nemo- guće opisati. Stariji ljudi pričaju nam, da takova šta nije bilo vidjeti ni za poznate afere Mozanbana. 1 ako ka- sna ura, preko tri hiljade osoba sle- glo se na Poljanu i izreklo nad smu- tljivcima bučnu, poraznu osudu. Nemoćna naprezanja Krsteljevih krpelja gušila se u onoj gromovnoj tutnjavini množtva. Puna tri četvrt sata trajala je ta mačja derača, za koje na Krstelja palo toliko i takovih poklika, da čovjek, kojemu je iole do obraza, nebi smio ni pojaviti se medju svijetom. Ono bijaše reakcija gradjan- stva na izazovne bludničke bljuvotine Krstelj-Drinkovićeve bande, ono od- govor na razbojničko pisanje varalica

Upload: others

Post on 08-Jan-2020

2 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

Page 1: RVATSK I Z V A NREDNO IZDA A NJE MISAO212.92.192.228/digitalizacija/novine/hrvatska-misao_1914_014... · podvornica, već svojina gradjana i sela, i tu narodnu baštinu moramo mi

I Z V A N R E D N O I Z D A N J E ^ ^ 4 #

RVATSKA MISAO REDPLATA ZA ŠIBENIK I AUSTRO-UGARSKU GODIŠNJE K 14—,

POLUGODIŠNJE I TROMJESEČNO SURAZMJERNC-, MJESEČNO 1-20. - POJEDINI BROJ 10 PARA. - OGLASI PO CJENIKU

= PLATIVO I UTUŽ1VO U ŠIBENIKU — •-- -=

I Z L A Z I S R I E D O M I S U B O T O M : : : : TELEFON BR. 7 4 . - ČEKOVNI RAČUN 129.871. :: ::

UREDNIŠTVO I UPRAVA NALAZE SE NA TRGU SV. FRANE IZA OBĆ1N. PERIVOJA. — VLASTNIK, IZDAVATELJ I ODGOVORNI UREDNIK JOSIP DREZGA. - TISAK: HRVATSKA ZADRUŽNA — TISKARA U ŠIBENIKU, U. Z. S. 0 . J . =

ŠIBENIK, 14. SRPNJA 1914.

ŠIBENIK JE PROGOVORIO. njev i prokletstvo naroda nad smutljivclma

Jer što kašn je , sve to j a č e t u č e ! t rebao j e , istina, Š ibenik, dosta

imena, da se snadje u smutnji što j e posijali neprijatel j i n jegova na-Ika, rušitelji mira, dušmani hrvat-

A kada s e snašao , razabrao, iknuo j e šibenski lav snagom toli-

i takovom, da su smutljivci ostali lebušeni, uprepašćeni .

Š ibenik j e u nedjel ju progovorio; n jegova ri ječ j e osuda i kletva nad lutljivcima. U nedjelju j e p r o g o v o -

la duša narodna, ona po smutlj i-:ima izmučena, izsisana ali ne p o ­

nižena narodna duša. Ne , nije vara­l icama, nije smutl j ivcima pomoglo ni

Što su nam u borbu podmetnuli Inog š ibenčanina . Marko Stoj ić ,

j e srepl jen sa jednim Krstel jem, Š ibenčane j e mrtav. Pokušao j e

inevrirati sa pravaštvom, pošao j e Rogoznicu , ali mu čestita naro-duša o d g o v a r a : Marko Sto j i ću ,

tebi j e stalo da bude načelnikom ilibić 'Ju tebi j e stalo da ti isti b u -

nafelnikorn. Da ti j e bilo stalo p?8fB^tva, bio bi došao, kada te

»ravaši pozivali. A sada j e kasno. Došao si, kada j e sporazum uglavljen i hoćeš, da Dulibić krene v jerom. Ali znaj , Dulibić nije Krstel j , nije vara ­lica, Poštena se riječ ne gazi ni za živu glavu, pa i ti, kao pošten č o ­vjek, bi prvi morao ustati proti kr­šenju zadate beside.

Hoće li Marko Sto j ić j oš u zad­nji čas razumjeti, što od njega traži dužnost Hrvata i ponos š i b e n č a n i n a ? Hoće li razumjeti, da narod nemože slijediti njega, kada ga ne slijede ni oni njegovi prijatelji koji 1907. uzanj vojevali; kada njegov postupak osu-djuju rodjaci njegovi; kada se zgra­žaju ista braća mu i sestre ; kada Ista njegova obitelj, oni najbliži i naj­miliji njegovi mole ga i preklinju, da ne idje sa smutljivcima koji blatili mu poštenje i htjeli ga materijalno uništiti, već da ostane medju svojim prijateljima, rodjacima medju Šiben­čanima !

| a o nam je , da Marko Sto j i ć nije u nedjelju čuo , kako govori duša narodna. Možda bi se j o š u zadnji čas lecnuo i spasio se od sramote Koju m u nosi n jegovo suortačenje sa jednim Krstel jem, za koga j e sam g o ­vorio da zaslužuje da ga Šibenčani Ubiju. Možda bi j o š na vrijeme o p a ­zio ponor, u koji ga vode Srbi i oni koji su u njihovoj službi.

Uostalom, neće li Marko Sto j ić l jubavi sa Šibenčanima, sa Hrvatima, eno mu s lobodno Krstelja, eno mu S r b a . Š ibenčana , pravog Hrvata tamo neće naći, niti će ikoga u takovo protuhrvatsko i protušibensko kolo povući .

Š ibenik — grad i se la — poka­zao je u nedjel ju, što misli. Nikakva sila neće narod š ibenske obć ine pri­vest u službu špekulanata, varalica i zl ikovaca narodnih. Redovi bojni su ivrstani, pa naprijed uz pomoć B o ž j u :

Š i b e n i k , z a H r v a t s k u !

Veličanstvena skupština povorka složnoj naroda - Burne večernje demonstracije. V e l i č a n s t v e n o s t s k u p š t i n e .

V e ć u 9 i po prostrano dvorište Vatrogasnog Družtva poče lo da se puni mnogobrojnim svijetom iz grada i okol ice . Dal je i za same skupštine pridolazili j o š uvijek novi, gradjani i sel jani , tako da se mnogi zadovolj iše stati na samoj cesti pred dvorištem. Ovakove skupštine Šibenik ne pamti. U samom dvorištu natislo se preko 2 . 5 0 0 ljudi.

Svi jet iz okolišnih sela podranio rano u jutro, a sve veselo ko da ide na pir, A i jest pir, pir narodne s loge i l jubavi. Veličanstveni onaj prizor pods jećao te na herojska vremena prvih narodnih borba. S l o g a i l jubav onih doba evo obnavl ja ju se te se mnogom starcu, od uzbudjenja što vidi svu braću u jednom kolu, spu­stila niz naborano lice suza rado-stnica.

Narod je shvatio poziv svojih vodja zastupnika dra. Ante Dulibića i dra. Vice Ujadice, te se odazvao u tolikom broju i takovim oduševl je­njem, da su neprijatelji s loge , du­šmani Š ibenika, ostali preneraženi, uprepašćeni .

Na predlog dra. Ujadice aklami-ran j e za predsjednika skupštine g. Vladimir Kulić.

G o v o r p r e d s j e d a t e l j a .

V. K u l i ć otvara skupštinu za -hvaljujuć na povjerenju. Predstavl ja povjerenika vlade gosp . Vinka Val -Iesa. Kaže , zašto j e ova skupština sazvana. Za predsto jeće obćinske iz­bore , hrvatske stranke uglaviše s p o ­razum, kako bi upravljanje obćine , vodjeno vještim rukama, bilo na k o ­rist puka. Dosad u tome pogledu se gri ješi lo, ali taj grijeh smo mi Šiben­čani skupo platili. T a k o unapred n e -smije biti. O b ć i n a nesmije biti niči ja podvornica, već svojina gradjana i sela, i tu narodnu baštinu moramo mi čuvati ko svetinju. Borba , koju smo dosad vodili, bila j e luda, na račun trećega, koji se tom borbom koristio, te sad bi htio da nam zajaši za vrat. Ko ja korist od onih što viču „Živila Hrvatska ! " , a za narod ništa ne r a d e ? Veseli ga , što j e narod, gradjani i sel jani, u tako silnom broju pohrlio na skupštinu. T k o nije mogao da dodje , duhom je s nama. Primorska pak sela pismeno izjaviše svoje pristajanje. Budući rad obćinske uprave ima bi t i : rad za dobro i na­predak obćine u ekonomnom, kultur­nom, vjerskom i narodnom pogledu, te završava pokl ikom: „Živio s v j e ­stan narod Šibenika i š ibenske o k o ­l i c e ! " što j e mnogobrojni onaj narod prihvatio burnim odobravanjem g o ­vorniku.

G o v o r i z a s t . d r . D u l i b i ć .

Pozdravl jen burnim poklicima, sred o b ć e g oduševl jenja uzeo j e ri­j eč narodni zastupnik dr. A n t e D u ­l i b i ć . R e č e , da j e u desetgodišnjem

svom zastupničkom djelovanju imao samo dva radostna d a n a : prvi, kada ga složan narod pred deset godina birao svojim poslanikom na carevin­sko vi jeće; iza smrti b lagopokojnoga viteza Šupuka. ( S l a v a m u ! ) ; drugi, danas kad evo gledam čitav narod, udružena sela sa gradom, da posv je ­doče naš rad, našu slogu za napre­dak i procvat Šibenika i n jegove o b ­ćine. Do jučer zavadjeni pružismo radi interesa našega grada, naše o b ­ćine jedan drugome ruku, a ta ruka nije samo i nesmije biti samo brat­ska, već mora biti zagrl jaj ljubavi i rada za dobrobit hrvatskog nam na­roda. ( T a k o j e ! Ž i v i o ! ) Da li j e prijatelj našega Šibenika, naše obćine i napredka njihova onaj koji od s loge bježi a si je smutn ju? (Burni, j e d n o ­dušn i : Doli smutl j ivci ! Živila s loga Š ibenčana ! ) Rad, štednja i mir neka je geslo našem budućem dje lovanju ; gd je vlada ovo troje, tamo je na­predka, tamo j e i blagostanja . ( T a k o j e ! ) Svi smo dužni za ovo raditi, a tko se tome protivi i tko, premda pozvan, neće da u takovom dje lo­vanju sudjeluje, taj nije prijatelj na­roda. ( T a k o j e ! ) Završava, pozivljuć prisutne da svoj glas dadu ljudima, koji će u bratskoj slozi poraditi za napredak i procvat Šibenika i n je ­gove prostrane obćine . Živili svjestni b i r a č i ! B o g vas ž ivio !

Ogromno množtvo pozdravlja svog zastupnika; gromorni poklici ore s e : Živila s loga Šibenčana! Živio zast. dr. Ante Dul ib ić ! Živio dr. Vice l l jadica! Živio Šibenik! Živila Hrvatska!

G o v o r d r a . V. U j a d i c e .

Burno i oduševl jeno pozdravljen progovorio j e zatim dr. Vice ll jadica te r e č e : Braćo Š i b e n č a n i ! I prije sam vas ovako pozdravljao na skupština-nama, ali nebi jasmo tu svi. Danas evo nas sviju na okupu, pa zato ovaj pozdrav mogu vam upraviti radošću i zadovoljstvom. Nevol ja gola — n a j ­bol ja škola. Došao dušmanin medju nas i rastavio nas sebi na račun, a nama i našoj obćini na propast. D a ­našnjim danom, kada utvrdismo slogu naroda, sviće nam zora l jepše buduć­nosti. (Burno klicanje: Živila naVodna s l o g a ! ) Svaki onaj koji nastoji da ovu bratsku slogu pomuti, taj je naš ne ­prijatelj (burn i : Van smutl j ivci ! ) . S a m o ljubav za Šibenik i narod n je ­gove obćine doveli nas do ovog žu-djenog dana, koji ćemo svi b lagosi -vati. Mi smo i protivnike molili, da novo obćinsko vi jeće biramo svi s lož­no, ali oni iz te s loge izključivali su zast. dra. Dulibića i n jegove sumišl je-nike, stranku prava, što sam ja skupa sa mojim prijateljima odbio, jer kakva bi to sloga bila kada bi se biralo proti jako j stranci zastupnika Dulibića. ( T a k o je ! Živ io ! )

Govornik zatim čita tačke s p o ­razuma uglavl jenog izmedju stranke prave, starih narodnjaka i naprednja­

ka. Cijeli sporazum može se svesti u tri t a č k e : Javni život ne smije se lu­čiti od privatnoga; tko je nepošten u privatnom životu, nemože da bude pošten ni u javnomu. Ljubiti svoju domovinu, svoj narod i brigati se za njegov intelektualni i moralni napre­dak. Gospodarsko pridignuće našeg naroda uobće , a sel jaka u prvome redu.

Govornik crta žalostne prilike obćine šibenske pod načelnikovanjem Krstel ja. Za ozdravljenje, uredjenje ovih prilika hoće se čvrste vol je , rada i štednje. T o se pak može postići samo složnim silama, a u toj slozi mora da prednjači obćina sa svojim zastupstvom, svjestnim odgovornosti i pred Bogom i pred narodom.

Burno odobravanje popratilo je govor dra. Ujadice. Oduševl jeno kli­c a n j e : Živio dr. l l j adica ! Živio zast. dr. Dul ib ić ! T a č k e sporazuma pri­hvaćene su aklamaci jom.

N a d u č i t e l j B e l a m a r i ć .

U svom govoru bavi s e ' e k o n o m ­skim pitanjima te ističe, da se j e u tom pogledu napredovalo, ali se j e moglo mnogo više da nije bilo K r ­stel ja i druga mu (Doli š i šmiš ! ) koji bacali klipove našemu radu. Nada se, da će unapred rad, štednja, l jubav i s loga prožeti sve nas, na dobrobit našega naroda uobće , a onog se l jačke ruke napose. ( B u r n i : Ž iv io ! )

Z a k l j u č a k s k u p š t i n e .

Predsjedatel j V. K u l i ć zakl ju­čuje ovu znamenitu skupštinu, ko ja utvrdila hrvatstvo, rad, l jubav i slogu Šibenčana te kl iče : Živili svjestni b i ­rači grada i o k o l i c e !

Oduševljeni poklici domovini, vodjama, slozi gromorno odjeknuše, a p jevanje „Li jepe n a š e " zaključi ovu veličanstvenu skupštinu, kakve Šibenik jOš nije doživio.

P O V O R K A .

Nakon skupštine mnogobro jno ono množtvo, po jačano još uvijek pridolazećima, svrstalo se u povorku, na čelu jo j hrvatska trobojka, a od­mah iza barjaktara zastupnik dr. Ante Dulibić i dr. Vice l l jadica. Povorka je krenula cestom te ulicom Nove Crkve u ulicu sv. Ivana, pa glav­nom ulicom, trgom Bazilike na o -balu te uzduž perivoja Pol janom natrag u vatrogasno dvorište. Prvi redovi bijahu kod pravoslavne crkve, a zadnji j oš se sukali iz vatrogasnog dvorišta. Računa se , da j e u povorci bilo od 4 . 5 0 0 do 5 . 0 0 0 ljudi, p o n a j ­više sve sami izbornici. A ni d ječac i nemogahu srcu odoliti, te se i oni svrstaše pred povorku.

Povorka j e bila dostojanstvena manifestaci ja za narodnu slogu a pro­tiv smutl j ivaca. Razli jegali se gro­morni pokl ic i : Živila Hrvatska! Živila narodna s l o g a ! Živio dr. D u l i b i ć ! Ži­vio dr. l l jadica, Van smutl j ivci ! R a z ­

dragano množtvo pjevalo j e „ O j , Hrvati, jošter živi" , a čestiti naši za­gorči zabugarili po narodnu. Motreće obćinstvo zanosno j e pozdravljalo, kiicalo i cvi jećem obasipalo narodne vodje . Kada je povorka prolazila o -balom do Hotel Krka, fotograf Anelli snimio j e i tako ovjekovječio ovu im­pozantnu manifestaci ju. Mi ćemo ovu sliku donijeti u jednom od narednih brojeva, da j e narod sačuva kao dra­gu si uspomenu.

Nakon ove veličanstvene i d o ­stojanstvene povorke, množtvo se pet sjatilo u vatrogasnom dvorištu. T u j e dr. l l j a d i c a množtvo o s l o ­vio veseleć se , što j e s loga prodrla u najšire s lo jeve pučanstva. Ova sloga jamstvom je za sretniju budućnost, pa zato k l i č e : Živio svjestan šibenski na­r o d ! Živili svjestni b i r a č i ! Živila Hr­vatska !

Predsjedatel j V. K u l i ć s p o ­menu prvašnje slavne narodne borbe , izvojevane slogom naroda i radom blagopokojnog viteza Šupuka (burno k l i can je : s l a v a ! ) Uz pokl ik : „Živila s l o g a ! Živila Hrvatska ! " zakl jučuje manifestaciju. Oduševl jeno množtvo na to j e odkrite glave odpjevalo narodnu himnu i razišlo se u zanosu zado­voljstvu.

V E Č E R N J I I S K A Z I .

S večera kS da su gromovi tu­tnjili, neprekidno i muklo, tako se Šibenikom razlijegala vika što dola­zila sa Pol jane .

Dušmani Šibenika, koji se obdan zavukli u svoja duplja, na večer u 9 sati kada se gradjanstvo već razilazilo svojim kućama, mislili su, da mcgu pokazat malo kuraže. Vraćala se iz Konjevrata četiri krcata kola naših sa našim urednikom. Kudgod prolazili, obćinstvo dočekivalo ih klicanjem slozi i narodnim vodjama. Povorka kola prošla je i mimo kavane na P o ­ljani. Ondje skupljeno jedno 5 0 mi-šadi došlo j e na nesretnu ideju, da zažviždnu. Zlo po se , jer se gnjev naroda, koji se u čas sjatio na P o ­ljani, oborio na njih. Gradjanstvo j e , čuvši viku, iztrčalo iz kuća. More ljudstva prekrilo Pol janu i do nje nalazeće se ceste te priredilo takovu mačju deraču Krstelju, da je nemo­guće opisati. Stariji ljudi pričaju nam, da takova šta nije bilo vidjeti ni za poznate afere Mozanbana . 1 ako ka­sna ura, preko tri hil jade osoba s le -glo se na Pol janu i izreklo nad smu­tljivcima bučnu, poraznu osudu.

Nemoćna naprezanja Krsteljevih krpelja gušila se u onoj gromovnoj tutnjavini množtva. Puna tri četvrt sata trajala j e ta mačja derača, za koje na Krstel ja palo toliko i takovih poklika, da čovjek, kojemu je iole do obraza, nebi smio ni pojaviti se medju svijetom. O no bi jaše reakci ja gradjan-stva na izazovne bludničke bljuvotine Krstel j -Drinkovićeve bande, ono o d ­govor na razbojničko pisanje varalica

Page 2: RVATSK I Z V A NREDNO IZDA A NJE MISAO212.92.192.228/digitalizacija/novine/hrvatska-misao_1914_014... · podvornica, već svojina gradjana i sela, i tu narodnu baštinu moramo mi

i zlikovaca protiv našega grada, pro­tiv sloge narodne i protiv najzaslu­žnijih narodnih muževa.

Moralo je izaći oružničtvo i v o j -ničtvo, koje raztjeralo svijet, izpraznilo Poljanu i zatvorilo sve prilaze.

Grad i okolica. Zahvala obćini Šibenskoj. Dne U .

ov. mj. primila je obćinska uprava slijedeći brzojav iz Beča:

„ Vrhovni ođgojiteljni ured Njegove c. i

k. Visosti prejasnog blagopokojnog nadvoj­vode Frana Ferdinanda časti se iziaziti naj­topliju zahvalu uglednoj obdinskoj upravi za žalovanje izraženo u ime pučanstva Šibe­nika. — Rumerskirch, vrhovni dvorski meštar.

Radnje na gradskom vodovodu za­počele. Zlogukim prorocima laž je prispjela. Rugali se sa gradskim vodovodom, a evo radnje su već započele. Dne 11 ov. mj. uzslijedio je razpis dražbe za sve odnoseće se radnje. Jučer pak prispio je iz Zadra in-žinir Bergmann sa jednim monterom, da iz-pita vodovod od vrela do reservoara. Kako je u prvom redu nestašici vode kriva okol­nost, što je cijev, koja ide iz reservoara u grad, postavljena mnogo više od cijevi za

željeznicu, to će inžinir Bergmann odmah se dati na posao, da cijev snizi u istu razinu sa cijevi za željeznicu. Ova će se radnja obavit u par dana, te će grad već slije­deće sedmice imati dostatno vode, da je naše domaćice neće trebati želi« ko o-zebao sunca i čekujuć dangubiti.

Kako je detaljna osnova šmrka već stigla, to će radnje za predgradnju i nado­gradnju vodovoda napredovati u čitavom obsegu.

f Jakov Stojić. Podlegnu evo i ovaj pravaški hrck. U nedjelju u 6 sati jutrom preselio se na bolji svijet u 67. godini ži­vota, s jednom tugom u srcu, što nemože i on da se nadje u kolu složne braće i da

svoj glas dade predloženicima narodne sloge. Čeličan rodoljub, iz pravaškog gnijezda, iz naše šibenske Gorice, učestvovao je u svim borbama stranke prava oduševljenjem i sa­moprijegorom.

Dne 13. ov. mj. bio mu je sprovod, kojemu učestvovalo mnogobrojno naše gra-djanstvo. Neka je čestitom starini rajsko na­selje, a ucviljenoj obitelji i rodbini naše sa-učešće u težkoj tuzi.

f Ivanka Zaninović. Čestitog sta­rinu pravašku koreniku Peru Zaninovića stigla je težka žalost smrću mile mu kćeri Ivanke, preminule jučer u 16. godini života. Jntros mnogobrojui prijatelji odpratiše dragu pokojnicu na vječni počinak, Duša joj se

raja naužila, a ucviljenom ocu i čitavoj obi telji naše djelovanje.

Zbor zboruje srpćad ponosita Sinoć je bio zbor srpćadi. Kažu, da su 2 a ] ključili izać u borbu. Nakon zbora vidjelo se Marka Stojića izlazit skupa sa car La­zarom (Marko Mirković), Nikom Skočom Kurajicom i drugom srpćadi. To su ti Stoji-ćevi „pravaši" II! Kažu nam još, netom je taj zaključak stvoren, da se je od straha nebo srušilo a mjesec pao na glavu 0 m e . kanog" dra. Mekale.

GOSPODU PREDPLATNIKE n

Urno, da se sjete svojih dužnosti nam čim prije pošalju prodplatu.