robne kuce.docx

RAZVOJ ROBNE KUĆE

Seminarski rad

Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultetPrediplomski studij arhitekture i urbanizma

Ak. god. 2012./2013.Kolegij: Zgrade za rad i trgovinu

Voditelj kolegija: akademik dr. sc. Velimir Neidhart, d.i.a.

Student: Andrija Matotan

Razvoj robne kućeZgrade za radi i trgovinu – Seminarski rad

Robna kuća je trgovina koju čini mnoštvo raznih odjela. Prvom robnom kućom na

svijetu smatra se ''Bon Marche'' u Parizu koju je stvorio Aristide Boucicaut. Izvorna zgrada

bila je dućan iz 1838.g., a tek 1852.g. se razvio u robnu kuću kakvu ju danas znamo.

Louis Auguste Boileau je 1867. započeo izgradnju proširenja zgrade koja se nalazila na uglu

dviju ulica, a nastavio ga je njegov sin Louis Charles Boileau uz pomoć inženjera Gustave

Eiffela. U interijeru dominira veliki zračni prostor pokriven staklenom kupolom koji

osvijetljava zgrade zauzima površinu cijeloga gradskog bloka sa visinom od 4 etaže. Visoko

prizemlje se razlikuje od ostalih gornjih etaža sa svojim velikim staklenim plohama u

željeznom okviru s ciljem da privuče kupca u unutrašnjost u koju ne može doprijeti svijetlo iz

prozora. Ono što je ''Bon Marche'' učinilo tako uspješnim su principi koje je slijedio Boucicaut

- stalne cijene, vidljiva izloženost, dopuštenje za zamjenu kupljene robe, malena zarada koja

osigurava brzo postizanje prometa te osiguranje zaposlenika i mirovinski fond zaposlenika

koji se po prvi put pojavljuju ovdje. Također se prvi put pojavljuje i darivanje osoblja.

Slika 1. ''Bon Marche'' u Parizu

2

http://en.wikipedia.org/wiki/Gustave_Eiffel

http://en.wikipedia.org/wiki/Gustave_Eiffel


Nakon Bon Marchea, 1954.g osnovana je robna kuća Grands Magasins du Louvre.

Tvrtka je bila u vlasništvu Alfreda Chaucharda i Augusta Heriota koji su se udružili i iznajmili

prizemlje Le Grand Hotel du Louvrea (izgrađenog 1852.g, arhitekti braća Pereire, na zahtjev

Haussmana). U prizemlju hotela vlasnici su otvorili modnu robnu kuću Les Galeries du

Louvre. 1875.g vlasnici su kupili cijelu zgradu. Preselili su hotel i otvorili cijelu zgradu kao

robnu kuću koju su nazvali Les Grands Magasins du Louvre. 1889.g tvrtka je preimenovana u

Societe du Louvre. 1974.g robna kuća se zatvara a te se danas u zgradi nalazi Louvre des

Antiquaries – konglomerat antkivarnica. 1867.g otvorene su Belle Jardiniere i Magasins

Reunis od Davidoua. I ovdje je prizemlje imalo velike prozore, a prvi i drugi kat su činili jednu

cjelinu.

Slika 2. Grands Magasins du Louvre

3


Po sličnom principu kao sklop nekolikih dućana razvila se velebna robna kuća ''Hotel du

Louvre'', a kasnije 1882. i ''Carrefou du Havre'' arhitekata Sedillea. Kostur je bio od željeza, a

vanjska zidna stijena s tipičnim velikim ostakljenim područjima i s vidljivim željeznim

gredama.

Robna kuća Printemps (franc. Proljeće) osnovana je 1865.g u Parizu. Osnovao ju je

Jules Jaluzot. Nalazi se na Boulevard Haussmann. Zgradu je 1883.g rekonstruirao Paule

Sedille nakon što je godinu prije uništena u požaru. On je također projektirao i originalnu

zgradu. Kostur zgrade bio je od željeza, a vanjska zidna stijena, ostakljena velikim prozorima i

ostakljenim područjima koja su bila podijeljena željeznim šipkama i s vidljivim željeznim

gredama. Karakteristika ove zgrade bila je staklena kupola izgrađena u tehnici vitraja iznad

glavnog restorana trgovine. Kupola je postavljena tek u obnovi 1923.g, a kako bi se izbjegao

rizik od bombardiranja, 1939.g je razmontirana i pohranjena u Clichyu. Skulpture četiri

godišja doba na fasadi izradio je francuski kipar Henri Chapu. 1975.g pročelje i kupola su

registrirani kao spomenici povijesne baštine. Nakon poslovnog kraha, vlasništvo nad kućom

preuzima Gusteve Laguione 1900.g. Zgrada je u tada proširena na Boulevard Haussmann, a

radovi u art nouveau stilu su izvođeni prema projektu arhitekta Renea Bineta na početku

20.st. Nove Printemps robne kuće osnivale su se po cijeloj Francuskoj, ali i svijetu.

Slika 3. Robna kuća „Printemps“

4


1867.g izgrađena je robna kuća La Samaritaine. Gradnju je započeo Ernest Cognac

kao manju robnu kuću, odnosno kolekciju pojedinačnih dućana, ali La Samaritane uskoro

raste na čitav blok. Ime dolazi od hidraulične pumpe koja je bila instalirana u blizini stanice

Pont Neuf, a korištena je u razdoblju od 1609-1813.g. U razdoblju od 1903-1907.g radove je

predvodio arhitekt Frantz Jourdain, koji je na zgradi primjenio estetiku art nouveaua. Daljnje

strukturalne promjene uspješno su dovršene 1933.g, a proveo ih je Henri Sauvage. Rezultat

je bila jedanaesterokatna robna kuća koja se danas smatra povijesnim spomenikom.

Unutrašnjost je bila željezna kao i kod proteklih primjera. Što se tiče koncepta i metoda

prodaje, Cognac je preuzeo neke stvari od Boucicautovog primjera Le Bon Marhcea. Cognac

je imao ideju stvoriti idealnu robnu kuću, tj robnu kuću koja je idealno vođena. La

Samaritaine se stoga stastojala od niza manjih trgovina koje su bile u privatnim vlasništvima i

bile su vođene od strane svojih vlasnika, a ne od strane kompletne zajedničke uprave. Zgrada

je bila veoma poznata zbog kafića koji se nalazi na krovu zgrade i iz kojeg se pružao divan

vidik na grad.

Slika 4. Robna kuća „La samaritaine“

5


Skoro jedno stoljeće kasnije, točnije 1968., gradi se trgovački centar u Saint-Laurent-

du-Var-u kod Nizze. U sklopu dvoetažne zgrade nalaze se robna kuća, supermarket i trgovina

sa pratećim prostorijama i bazen za plivanje i kino. Parkirališna mjesta su raspoređena oko

tog sklopa na dvije etaže radi kosog terena, a planirani su tako da na istočnoj strani ne

ometaju pješački pristup objektu. Supermarket i robna kuća su odvojeni buticima i

skladištama, a na gornjem katu planiran je dodatan prostor za odmor i osvježenje.

U isto vrijeme razvile su se robne kuće u SAD-u. Prvom robnom kućom smatra se

''A.T. Stewart & Co'', kasnije preuzet od lanca ''Wanamaker's'' od Johna Wanamakera. No,

najpoznatiji je još danas postojeći ''Carson, Pirie, Scott'' iz 1899.-1904. od Louisa Sullivana.

Ugaona zgrada je uskrsnuće Čikaške škole. Karakteristično mu je dobro osvijetljenje iznutra i

sistem čelične strukture. Pročelja donjih i gornjih etaža se razlikuju u materijalu. Prozori

jednoliko strukturiraju sve etaže, ali donje dvije etaže su u lijevanom željezu sa ukrasima u

željezu tipičnim za arhitekata Louisa Sullivana-lisna ornamentika. Na gornjim je katovima

konstrukcija prekrivena terakota pločama.

Slika 5. ''A.T. Stewart & Co''

6


Slika 6. ''A.T. Stewart & Co'', interieur

Slika 7. ''Carson, Pirie, Scott'' Slika 8. ''Carson, Pirie, Scott'', detalj pročelja

Harboe Architects su preuzeli vodeći ulogu u obnovi povijesnog lijevanog željeznog

pročelja koji je jedna od glavnih oznaka samog objekta. Da bi to učinili, lijevano željezo biva

pažljivo odvojeno od zgrade, a sve prethodne boje, premazi i korozija bit će uklonjeni i stanje

svakog od komada će ići na procjenu štete. Ukoliko je potrebno, oštećeni komadi će biti

popravljeni, a oni koji su nepopravljivi će se pretopiti.Nakon što je svaki komad lijevanog

željeza očišćen, bit će oslikan odgovarajućim originalnim bojama te reinstaliran u svoj prvotni

položaj. Uz obnovu lijevanog željeza, Harboe Architects su zamijenili, na prvom i drugom

katu, nove prozore. Osim toga, dovršili su pregled svih povijesnih interijera drva i obloge na

vanjski zid. Od najpoznatijih robnih kuća s Istočne obale su ''Bloomingdale's'' te ''Macy's''

koje nisu imale arhitektonsku vrijednost.

7


Izražajniji, u arhitektonskom smislu su, primjeri robnih kuća u Njemačkoj. Na prijelazu

iz 19. na 20. stoljeće nalazimo robnu kuću ''Wertheim'' u Leipziger Strasse u Berlinu

arhitekata Messela. Ugaona zgrada je sa većim pročeljem orijentirana prema glavnoj

prometnici. Izražena mu je dugačka fasada (od 985 stopa) sa svojim velikim stupovima na

pročelju koji se uzdižu preko nekoliko etaža te staklom između stupova. Svrha staklenih

ploha i istaknutog središnjeg ulaza na glavnom pročelju je da privlači kupca u robnu kuću.

Slika

9.

''Wertheim'' u Berlinu Slika 10.

'Wertheim'' u Berlinu,interieur

Wertheim na Kurfrstendamm izgrađena je 1969-1971. 1980. godine, dućan je remodeliran uz

proširenje fasada. Kuća je (prema natpisima KaDeWe&Karstadt na Hermannplatzu ), treća

najveća robna kuća od robne kuće Karstadt u Berlinu. Leži na središnjem mjestu na

Kurfrstendamm, u blizini Breitscheidplatz i Spomen Crkve. Stranice se prostire na području

koje zatvara Kurfrstendamm, Augsburg i Rankestrasse. Ova kuća je površine od 33.000 m² i

prodajni prostor od 28.500 četvornih metara na osam katova.

Primjer ekspresionističkog oblikovanja na temelju Sullivanovog koncepta čikaške

škole je robna kuća ''Schocken'' u centru Stuttgarta iz 1926. čiji je arhitekt Erich Mendelson.

Izrazito je istaknut ugaoni položaj zgrade staklenim valjkom te se bočni volumeni

prilagođavaju padu terena, a ulazi se s glavne prometnice. Otvoreno i ostakljeno prizemlje se

odvaja od gornjih zatvorenijih katova. Staklene plohe izrazito se ističu u igri sa interijerskim

8


osvjetljenjem. Primjer dvoetažne robne kuće u zapadnom Berlinu prikazuje potrebu

parkirališnih mjesta za ispravno funkcioniranje prometa oko robne kuće i tako povećani

komfort za kupca. Projekt je iz 1971. od arhitekata Waldemara Poreike i Waltera Pawlika.

Koncept je da zgrada sa parkiralištem tvori zasebnu cijelinu odvojenu pješačkim prolazom od

robne kuće. Robnoj kući pristupa se sa juga dok se na sjeveru nalazi dostava kao i sve

pripadajuće prostorije za izravno funkcioniranje zgrade. Skoro 2/3 robne kuće zauzima

prodajna površina a 1/3 prostor za skladište i manipulaciju.

Slika 11. ''Schocken'' u Stuttgartu

U primjeru 6-ero etažne robne kuće ''Innovation'' u Bruxesselu u Belgiji (arhitekta

Victora Horte), koja je izgrađena 1968., nalazimo prostor za parking i samu robnu kuću u

jednom sklopu. Ali unutar sklopa prostor za prodaju sa svoja 3 glavna ulaza za pješake

zauzima polovicu tlocrtne površine, dok drugu polovicu zauzimaju prateće prostorije.

Specifično je to što se veliko skladište nalazi na zadnjem, odnosno 4. katu, a zauzima

površinu koja je inače predviđena za prodaju. Drugačije nego u prethodnom primjeru, ovdje

prodajna površina zauzima 1/3 ukupne bruto površine, parking drugu trećinu, a sve ostale

funkcije se nalaze u zadnjoj trećini.Pravac u kojem je ova zgrada građena naziva se Art

9


Nouveau. U njemu su se novi industrijski materijali koristili u privatnim zgradama, no i kod

javnih. Istovremeno je napravljen pokušaj stvoriti skladan stil uz čestu uporabu i arabesaka,

simbola ženstvenosti i energije.

Slika 12. ''Inovation'' u Bruxsselesu

Istovremeno se u SAD-u gradi trgovački centar ''Beaver Valley'', a kasnije (1971.)

trgovački centar ''Exfon'' u Pennsylvaniji. Ovdje je zanimljiv koncept zgrade u koji su

ukomponirane pješačke staze te razne trgovine i sama robna kuća u jedan sklop. Zgrade nisu

visoke, ali zauzimaju veliku tlocrtnu površinu. Veliko parkiralište se nalazi ispred zgrade. U

primjeru ''Beaver Valley'', robna kuća je smještena oko trgovačkih sadržaja i spojena sa

pješačkim putevima. U drugom primjeru nalazimo robnu kuću u središtu sklopa, a pješački

put i trgovine centrično su položene oko nje.

U Velikoj Britaniji, 1824.g s radom započinje robna kuća s mješovitom robom

„Harrods“. Osnivač je bio Charles Henry Harrod. Prva zgrada nalazila se na Borough High

Streetu u Londonu. 1849.g Harrod otvara mali dućan u Knightsbridgeu, na mjestu gdje se

10


robna kuća i danas nalazi. U početku se Harrods sastojao od jedne sobe sa dva zaposlenika,

ali sin Charlesa H. Harroda, Charles Digby Harrod, pretvara mali dućan u veliku robnu kuću.

1883.g zgrada je potpuno uništena u požaru, ali se nova zgrada gradi unutar godine dana.

Današnju zgradu projektirali su arhitekti Stevens i Hunt u stilu francuske renesanse s puno

žućkaste terakote. 1898.g u Harrodsu se pojavljuje prvi eskalator koji je u originalu zapravo

bila pokretna traka, tkana od kože te ukrašena balustradom od mahagonija i srebrnim

staklenim pločama. Uplašenim kupcima su nakon vožnje eskalatorom na vrhu nudili brandy.

1985.g robnu kuću su kupili braća Fayed.

Slika 13. „Harrod's“

1863.g u Londonu se otvara robna kuća „Whiteleys“. Osinvač je bio William Whiteley.

Do 1867.g sadržavala je 17 odvojenih odjela, a do 1890 imala je zaposleno preko 6000 ljudi.

Većina zaposlenika živila je u muškim i ženskim domovima koji su bili u vlasništvu robne kuće

i morali su poštovati 176 pravila te raditi od 7 ujutro do 11 navečer, 6 dana u tjednu.

Orginalna zgrada uništena je u požaru 1887.g. Današnju zgradu projektirali su Belcher i Joass

1908.g, a otvorena je 1911.g. Zgrada ima dugačak niz velikih stupova na gornjim etažama.

Predstavljala se kao vrhunac luksuza tog vremena, a uključivala je i kazalište i golf teren na

krovu. 1981.g robna kuća je zatvorena, a zgradu je kupila tvrtka Whiteleys Partnership nakon

čega je uslijedila sveobuhvatna rekonstrukcija. Danas je ostala samo fasada i neki dijelovi

11


interijera, poput stepeništa i ograda. 1989.g Whiteleys je otvoren kao trgovački centar u

sklopu kojega je smješteno kino i dvorana za kuglanje.

„Bloomingdale's“ počeo 1861 kada braća Josip i Lyman G. Bloomingdale počeli

prodavati hoop-suknje u njihovu dućanu za žene na Manhattanu Lower East Side, dok je

njihov otac proizvodio visoko mondene hoop-suknje duž istočne obale.

1872. Bloomingdale bros. otvorio je svoj prvi dućan u Third Avenue s filozofijom da, ako oni

već nisu bili prvi s idejom, onda su jednostavno morali napraviti veći i bolje nego itko drugi.

Slika 13. „Bloomingdale's“

Daljni razvoj nakon robnih kuća bio je lanac trgovina. Thomas Lipton otvorio je

trgovinu mješovitom robom u Glasgowu 1872.g., a godine 1898. postojalo je 245 trgovina.

''Mark & Spencer'' započeli su pomalo 1884.g., a godine 1960. imali su već 240 trgovina.

Potpuno međunarodni je bio ''Woolworth's'' koji je osnovan na principima robe niske cijene.

F. W. Woolworth je 1879.g. otvorio trgovinu u Lancesteru u Pennsylvaniji u kojoj ništa nije

koštalo više od 5 centi. Druga trgovina u Utici u New Yorku otvorena je iste godine. Slijede

trgovine brzo jedna za drugom. Godine 1890. postojalo je 12 dućana, 1899.g. 54 dućana, a

1909.g. 238 dućana. ''Woolworth's'' si je mogao tada priuštiti najveći neboder. ''Woolworth's

Building'' je projektirao Cass Gilber, a izgrađen je 1912.-1913.g. Godine 1919. je postojao

12


1081 dućan, a 1909. je počela invazija na Britaniju gdje je za 20 godina izgrađeno 766

Woolworth-a. U Njemačkoj se napad zbio 1936.g., a već 1941. je bilo 82 dućana. Poučna

paralela lanaca trgovina, prvo u Americi pa zatim u Europi, je lanac hotela.

F.W. Woolworth&Co je bio među prvih „five and dime“ dućanima, koji je prodaovao

diskontiranu opću robu po stalnim cijenama, obično po pet ili deset centi, te umanjene

cijene ostalih lokalnih trgovaca. Woolworth, je postao poznat kao i same trgovine njegova

izgleda, bio je jedan od prvih američkih trgovaca koji su stavili robu u slobodnu prodaju bez

pomoći prodavača. Nakon rada na suho dućan u Watertown, New York, Frank Winfield

Woolworth otvorio svoj prvi dućan u Woolworth's Utica, New York, 1878, no ovaj projekt je

propao u roku od godine dana. Međutim, drugi dućan je otvoren 21. lipnja 1879. Lancaster,

Pennsylvania, postao uspjeh. Frank Woolworth i njegov brat Charles Sumner Woolworth

zajedno su otvorili više trgovine, često u suradnji s drugim poslovnim suradnicima.

Woolworth braća su ušli u partnerstvo sa "prijateljske suparnika", kako bi se povećala

inventar kupovne moći za obje strane.

Dizajniran do tada najvjerojatnije 55 katova, izlazi samo kratko od 761 m na vrhu

piramidalne spirale. Kao što je i Flagg učinio, Gilbert je toranj osovine koja se diže iz

pratećeg bloka baze, ali kako bi se povećala izraz visine (i pridružiti se drugim povijesno

visokim zgradama) koristi gotičke motive. Na vrhu je gotika.

13


Slika 10. ''Woolworth's Building'' u New Yorku

14


Ovaj poznati neboder, 792 metara visok, naručio je Frank W. Woolworth, Neboder je

"U" oblika, plana sa 29 katova na dnu i sa 30 katova visoka četverokutna kula diže se iz

središta ispred. Cijeli je obložen sa terakotom krem boje. Detalji na ulazu, zastojima, i vrh

posuđeni su od gotičke arhitekture. Nadimak ovog nebodera bio je "komercijalna katedrala",

koji jasno opravdava i lobby s zasvođenim mozaikom koji pokriva stropove i raskošnim neo-

gotičkim detaljima.

Tri nedavne inovacije u prodaji moraju se zapamtiti: trgovački prostor, supermarket

te podružnice robnih kuća u predgrađu. Automobil je prouzročio sve tri. Trgovački prostor je

područje gdje su trgovine samo s pješačkim pristupom. Može biti skupina ulica i pasaža ili

mogu biti arkade bez svog krova. Prvi takav primjer je bio ''Lijnbaan'' u Rotterdamu iz 1951.-

1953.g. od van den Brock & Bakema. ''Yorkdale Shopping Plaza'' izvan Toronta je tipičan

primjer velikog trgovačkog centra na rubu grada ili u unutrašnjosti zemlje. Otvoren je

1964.g., zauzima 72 akra, a čine ga 4 glavna i 120 manjih dućana. Postoji parkirališni prostor

za 6736 automobila.

Slika 11. ''Lijnbaan'' u Rotterdamu

15


Lijnbaan je glavna shopping ulica u Rotterdamu. Biva otvorena 1953. godine, kao dio

glavne pješačke ulice u novom shopping distriktu, nakon što je stari distrikt potpuno uništen

tijekom bombardiranja Rotterdama od strane njemačke Luftwaffe. To je bio dizajniran od

strane tvrtke Van den Broek & Bakema predvođeni arhitekata Jo van den Broek i Jakov B.

Bakema.

Yorkdale Shopping Centar je upscale shopping centra u gradu Torontu. Sadrži više

od 250 trgovina i nalazi se u zajednici Downsview, u bivšoj City of North York, bivši dio

predgrađu Toronta. To je peti najveći trgovački centar u Kanadi i ima najviše prodaje po

kvadratnoj stopi od bilokojeg centra u Kanadi, sa sadašnjim razinama prodaje robe na oko $

1,000 (CAD) / četvorna stopa. Centar posjeti oko 400.000 kupaca tjedno. Centar otvoren na

26.2.1964, u vlasništvu od Trizec Corporation. To je bio prvi centar koji uključuje dvije glavne

kanadske robne kuće: Simpson i Eaton pod istim krovom. U vrijeme njezina otvaranja, biva

najveći trgovački centar na svijetu. Međutim, Ala Moana Center u Honolulu, Hawaii uzeo

ovaj naslov kao najveći trgovački centar na svijetu, samo dvije godine nakon Yorkdale je

otvoren. Yorkdale je bio na rubu urbaniziranog dijela grada, sa samo poljoprivrednom

zemljom u okolici. Biva na strateši važnom potezu prometnica te počinje grad orijentirat

prema periferiji, kasnije spojenim s Yorkdale putem pješačkog mosta.

Slika 12. Yorkdale shopping centar

16


Supermarket je trgovina samoposluživanjem prvobitno uglavnom mješovitom robom.

Nalazimo ih u gradovima, ali isto tako i na mjestima kao što su podružnice robnih kuća u

predgrađima ili vanjskim trgovačkim centrima. Prvi supermarket, pozivajući se na tradiciju, je

bio ''King Kullen'' u New Yorku koji se otvorio 1930.g., a dvije godine kasnije, točnije 1932.g.,

se otvorio supermarket ''Big Bear'' također u New Yorku.

King Kullen Grocery Co. je regionalni lanac supermarketa usmjeren na Long Islandu,

s 45 prodavaonica u 1995. Često se opisuje kao prvi svjetski lanac supermarketa (i priznata

od strane Smithsonian Institution kao Američka prva samoposluga), on je osnovao Michael

J. i Cullen 1930. Sredinom 1990-ih, bio je još uvijek u vlasništvu i pod njegovim potomstvom.

King Kullen, preko povezanih kompanija, je ušao u nonfood linije poslovanja u početkom

1990-ih, uključujući nekretnine i obrade podataka. Michael Cullen pridružio Great Atlantic &

Pacific Tea Co. (A&P) lanac trgovine kao službenik u dobi od 18 godina i ostao u tvrtci

sljedećih 17 godina. Deset godina kasnije, u 1929, bio je glavni menadžer prodaje

podružnice KROGER prodavaonice u Herrin, Illinois, kada je predstavljena tvrtka koja

promovira prototip self-service, gotovinu i supermarkete "monstruozne veličine." Zbog

visokog volumena poslovanja i nisko nad glavom, ustvrdio je on, poput trgovine mogao

zaraditi profit oznake s puno niži nego što su prethodno bili misli moguće. Cullen je podnio

ostavku na svoj položaj i preselio se u New York. Sa partnerom, je iznajmio napuštenu

garažu u varošu Queensa i u kolovoz 1930. otvorio prvu King Kullen trgovinu. Imala je 6.000

kvadratnih metara i bila opskrbljena s oko 1.000 predmeta, uključujući hardver i

automobilsku opremu. Pomoglo je i parkiralište, privlačio je kupce ne samo iz susjedstva. U

vrijeme kad je umro, godine 1936., bilo je 17 King Kullena s ukupno 6 milijuna dolara

vrijedanim poslovanjem godišnje.

„Big Bear“ prodavaonica osnovana je u studenom 1933. , a osnivač je Wayne E.

Brown. Prvi Big Bear Store otvoren je u 15. veljače 1934. u West Lane Avenue u Columbusu,

Ohio, u hali gdje je nekad bila plesna dvorana, te klizalište. Početak je to self service

supermarketinga u Midwestu. Ovo je prvi dućan u susjedstvu campus Ohio State University

(sada su na tome mjestu Riverwatch Tower apartmani). U roku od godinu dana, drugi je

dućan otvoren u Columbusu. Do kraja druge godine su još dva dućana bila otvorena, a

slijede trgovine u Lancasteru, Marion, Newark i Toledo. To je bio prvi samouslužni

supermarket u Midwestu i bio je prvi supermarket u zemlji za korištenje blagajnika

17


rukovođen motoriziranim transportnim trakama, te je uvodio nekoliko inovativnih usluga,

uključujući i vlastitu liniju kolica. Big Bear predstavio kolica s njihovim trgovinama 1937.

Do danas se robna kuća se razvila do mjere velikih shopping centara s nizom različitih

trgovina. Još uvijek nailazimo na te lance robnih kuća koji se se uspjeli održati do danas. Neki

primjeri za naše područje su ''Müller'' u Njemačkoj (pa i kod nas u Zagrebu), ''Nama'',

„Woolworth“, ''Bloomingdale's'', ''Harrods'' u Londonu itd. Neki su zaštićeni svojom

tradicijom pa se država brine za njezino održavanje, a neki još uvijek prosperiraju. Ostali su

značajni arhitektonski primjeri robne kuće koji sadrže elemente kao što su središnji atrij sa

staklenom kupolom, vidljiva komunikacija i dr.

Kada je tvrtka Müller 1953. osnovana nitko nije očekivao da će postati jedna od

najzanimljivijih maloprodajnih lanaca u Njemačkoj. Danas, 50 godina kasnije, nudi svojim

kupcima više od 450 poslovnica sa ugodnom atmosferom. 1976. je izgrađena prva zgrada za

upravu i prvo skladište.

Sedamdesetih godina 19. stoljeća Zagreb prvi put posjećuju bečki trgovci gospoda

Carl Kastner i Hermann Ohler, tražeći način da svoje ime i trgovačko poslovanje iz Beča

prenesu i u Zagreb.Trgovinska radna organizacija "Narodni Magazin" osnovana je odmah

nakon rata, a robna kuća u Ilici otvorena je 6. 12. 1945. godine. Tada je "Narodni Magazin"

imao 17 podružnica u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Karlovcu. Do godine 1970. otvoreno je čak

devet robnih kuća, a s izgradnjom novih i proširivanjem starih robnih kuća se nastavilo.

18


LITERATURA

Nikolaus Pevsner, History of Building Types, 16. Shops, Stores and Department Stores, Princeton University Press, 1976.; prijevod Linda Dimitrov: Povijest tipova građevina,

Kenneth Frampton, Modern architecture – critical history, London, Thames&Hudson Ltd., 2007.

Internet:

http://www.greatbuildings.com/buildings/http://en.wikipedia.org/

19

http://en.wikipedia.org/

robne kuce.docx

Documents