Svaki ovjek je u odreenim aspektima (Kluckhohn & Murray, 1953): 1) kao i svi drugi ljudi (ja kao svi) 2) kao i neki drugi ljudi (ja kao neki drugi) 3) kao nitko drugi ili jedinstven (ja kao ja)

Postoje 3 razine analize u psihologiji linosti: 1) analiza karakteristika vrste, tj. ljudske prirode univerzalni mehanizmi ljudske vrste koji dovode

do odreenog ponaanja 2) deskripcija razlika meu skupinama ljudi prouava se u okviru diferencijalne i linosti;

spolne, kulturalne razlike... 3) analiza razlika meu pojedincima idiografski i nomotetiki (veliki uzorci) pristup

- iz ove razine proizaao kliniki pristup (Freud...) - u psihologiji su te tri razine esto pomijeane

POVIJEST PSIHOLOGIJE LINOSTI Aristotel

- koristi konstrukte: sklonost srdbi, agresivnost, inteligencija - jo nema znanstvenih metoda Hipokratova tipologija

KOLERIK - agresivan, impulzivan, optimistian

SANGVINIK leeran, socijabilan, pristupaan

FLEGMATIK suzdran, paljiv, miran

MELANKOLIK pesimistian, nedrutven, krut - prilino se poklapa sa suvremenim znanstvanim tipologijama linosti (Eysenck: introvertiranost -

ekstravertiranost)

- crte linosti odreuju tjelesni sokovi 30-tih godina 20. st. poeci znanstvene teorije linosti: LEWIN (1935): A dinamic theory of personality - jedna od prvih knjiga linosti;

- topoloka teorija linosti ALLPORT (1937): Personality: A psychological interpretation

- Linost je dinamika organizacija unutar individue onih psihofiziolokih sistema koji odreuju njeno jedinstveno ponaanje i miljenje, te njenu jedinstvenu prilagodbu na okolinu

- Crta ili osobina linosti je generaliziran i fokaliziran neuropsihiki sistem (karakteristian za individuu), koji posjeduje mogunost da mnoge podraaje uini funkcionalno ekvilanentnima, te da inicira i usmjerava konzistentne (ekvivalentne) forme adaptivnog i ekspresivnog ponaanja

- crte linosti se mogu opaati u ponaanjuza razliku od potreba - oznaava poetak linosti

MURRAY (1938): Explorations in personality - konstrukt potrebe (o potrebama zakljuujemo iz konteksta, one se ne moraju iskazati u ponaanju) - osnova motivacijske teorije linosti

HULL (1943): Principles of behaviour - poetak bihevioristike teorije linosti

DOLLARD & MILLER (1950): Personality and psychotherapy CATTEL (1946): The description and measurement of personality EYSENCK (1947): Dimensions of personality

- Cattel & Eysenck razvoj faktorsko-analitikih teorija linosti; konceptualno proizlaze iz Allportovog pristupa teoriji linosti; bazino se bave strukturom individualnih razlika

MILLER, GALANTER & PRIBRAM (1960) Plans and the structure of behaviour - Kognitivizam; kako ljudi procesiraju informacije o sebi i kako to utjee na njihovo ponaanje

1

kraj 60-tih uvoenje kognitivne revolucije u ; podruje istraivanja se pomie sa individualnih razlika (osobine i motivi) na pitanje naina procesiranja informacija o sebi i okolini (kako razmiljamo); kako ljudi percipiraju inf. i kako to utjee na njihovo ponaanje

na linosti utjecali su: a. klinika praksa (klinika ), npr. tehnike modifikacije ponaanja, behaviour terapije b. socijalna , npr. asopis Journal of personality and social psychology c. kognitivna

razlika izmeu linosti i: klinike linosti vie nomotetiki orijentirana

socijalne razlike u objanjavanju socijalnog ponaanja (soc. > objanjenje izvan pojedinca; linosti > objanjenje unutar pojedinca)

DEFINICIJA PSIHOLOGIJE LINOSTI

nije konano definirana definicija linosti ima koliko i teoretiara: Skinner linost = ponaanje Cattel linost je ono to nam omoguuje da predvidimo to e neka osoba uiniti u odreenoj situaciji Pervin linost predstavlja one karakteristike neke osobe ili ljudi openito, koje se reflektiraju u njihovom konzistentnom ponaanju ili doivljavanju - teorija crta linosti; radna definicija

TEORIJE U PSIHOLOGIJI LINOSTI

teorije slabo odgovaraju istraivanjima osnovni pristupi unutar linosti (Cloninger, 1996): OSOBINSKI PRISTUP

- pretpostavlja da svaki pojedinac ima stabilne osobine ili crte linosti - razvija mjerne instrumente za mjerenje tih osobina (diferencijalne teorije) - Eysenck, Cattel, Allport - diferencijalne teorije, teorije individualnih razlika

PSIHOANALITIKI PRISTUP - ljudi su motivirani nesvjesnim emocionalnim konfliktima koji imaju porijeklo u djetinjstvu - stare teorije (Freud, Jung, Adler) - pokuavaju shvatiti nesvjesno preko prouavanja snova, slobodnih asocijacija i kreativnih

produkata

KOGNITIVNI PRISTUP - pretpostavlja da su miljenja i uvjerenja ljudi centralna za razumijevanje linosti - razvija mjere tih kognitivnih varijabli u cilju razumijevanja njihove veze sa ponaanjem u

specifinim situacijama (Kelly, Bandura, Levin...) HUMANISTIKI PRISTUP

- ljudi imaju uroenu tendenciju da razviju svoje potencijale, odnosno da se samoaktualiziraju - pokuavaju opisati takve potpuno razvijene ljude i shvatiti koji socijalni uvjeti potiu takav

osobni rast (Rogers, Maslow)

svaka teorija trebala bi objasniti: kako netko postaje takav kakav je, zato se ponaa na nain na koji se

ponaa, kakvi su ljudi, kako se ponaaju dobra teorija je ona koja omoguuje dobru predikciju (Freud ne omoguava predikciju) Kako razlikovati razliite teoretske pristupe?

a) po rezultatima istraivanja

2

b) po tipu konstrukata koje koriste: 1. STRUKTURALNI (npr. struktura inteligencije) 2. PROCESNI KONSTRUKTI kako tee proces do nekog rezultata, ponaanja ili reakcije (npr. panja)

teorija odreuje nain istraivanja i razmiljanja; teorije slue za organiziranje postojeeg znanja, selekciju buduih mjera istraivanja, omoguuje predvianje...

ako nema teorije teko je akumulirati i povezati istraivanja nije nemogue provesti istraivanje bez teorije, ali je ona nuna za strukturalno razvijanje nekog

podruja

Kriteriji za evaluaciju teorije

proizlaze iz funkcija teorije:

1. organiziranje postojeeg znanja 2. selekcija buduih mjera istraivanja 3. omoguavanje specifinih predvianja

teorije uvjerenja (nema znanstvenih metoda) 3 najea kriterija za usporedbu i evaluaciju teorija:

1. sveobuhvatnost - broj fenomena koji objanjava neka teorija 2. jednostavnost ili parsimonija - bolja je ona teorija koja koristi manje konstrukata za objanjenje

istog broja fenomena

3. vanost ne gleda se samo broj nego i vanost konstrukata koji se nekom teorijom objanjavaju vano je da teorija omoguava formuliranje hipoteza koje je mogue istraivanjem oboriti

3 faze razvoja znanosti (Khn): 1) poetna faza faza rane znanosti; velik broj kola, konstrukata i metoda 2) faza normalne znanosti dolazi do kosnezusa unutar podruja o metodologiji, konstruktima i

predmetu istraivanja 3) faza znanstvene revolucije nove teorije objanjavaju sve to su objanjavale i stare, ali i jo neke

dodatne konstrukte

linosti i inteligencije u 1. fazi; osobinske teorije u 2. fazi; biloka i genetika u 3. fazi Larsen & Buss (2002) 6 podruja koja gotovo pokrivaju linosti: 1) BIOLOKA DOMENA

a. fizoloke osnove ponaanja b. bihevioralna genetika c. evolucijska psihologija

2) INTRAPSIHIKA DOMENA - prouavanje nesvjesnog, nesvjesni mehanizmi ponaanja (dominantno u psihoanalizi, ali nije samo

na nju ogranieno) 3) DISPOZICIJSKA DOMENA

- ispitivanje bazinih dispozicija (osobinski pristup) - razvoj mjernih instrumenata

4) KOGNITIVNO-ISKUSTVENA DOMENA - kognitivni pristup

5) SOCIJALNO-KULTURNA DOMENA - kros-kulturalne razlike; specifina metodologija

6) PRILAGODBA POJEDINCA - npr. mehanizmi prilagoavanja stresu, veza izmeu linosti i zdravlja...

3

PRISTUPI ISTRAIVANJU U PSIHOLOGIJI LINOSTI

dva su pristupa u psihologiji: 1) usmjerenost na grupne razlike meu ljudima 2) usmjerenost na individualne razlike meu ljudima ovo je metodoloka podjela, tj. ova se dva pristupa razlikuju po istraivakom nacrtu i po statistikim

analizama koje koriste

Grupne razlike Individualne razlike

aritmetika sredina varijanca

razlike meu pojedincima pogreka mjerenja

razlike su predmet interesa

potreban velik broj ispitanika (kako bi

smanjili pogreku) broj ispitanika nije bitan

eksperimentalna istraivanja korelacijska istraivanja

omoguava kauzalno zakljuivanje ne omoguava kauzalno zakljuivvanje

korelacijski pristup moe omoguiti kauzalnost samo ako je nacrt kvazieksperimentalan; studije

blizanaca, longitudinalna istraivanja, provjere nekih teorijskih pretpostavki, kauzalno modeliranje Naini istraivanja u linosti (Pervin, 1989):

1) NATURALISTIKO OPAANJE - prouavaju se fenomeni u prirodnom okruenju - od metoda najee se koristi sistematsko opaanje - u nekim situacijama je ovo jedini mogui pristup (npr. ponaanje ljudi u stresnim situacijama) - javljaju se problemi objektivnosti opaanja (razliiti opaai razliito opaaju) - tu spadaju i klinika opaanja studije sluaja: daju kompletan uvid u pojedinca, pogodno za

izvoenje hipoteza koje se onda provjeravaju drugim metodama; potekoe sa izvoenjem statistikih zakljuaka ono to vrijedi za jednu osobu ne mora i za drugu, nepouzdanost

2) LABORATORIJSKA ISTRAIVANJA (eksperimentalni pristup) - velika mogunost kontrole utvrivanje kauzalnih odnosa - vrste eksperimenata: eksperiment u prirodnim uvjetima, laboratorijski eksperiment, prirodni

eksperiment (ispitujemo promjene koje je izazvala priroda)

- problemi unutranje i vanjske valjanosti - potencijalni artefakti u eksperimentalnim istraivanjima (izvori pristranosti): 1. zahtjevne karakteristike eksperimentalne procedure (M. Orne) ispitanici mogu shvatiti to se

eksperimentom ispituje to moe utjecati na njihove reakcije; ispitanici sami postavljaju hipoteze i reagiraju prema njima

2. oekivanje vrednovanja ispitanika (Rosenberg) ispitanici daju one reakcije koje smatraju poeljnima; npr. problem u istraivanjima emocionalne stabilnosti

3. efekt eksperimentatora (Rosenthal) eksperimentator ima odreena oekivanja to ga ini vrlo pristranim u procjenjivanju rezultata; dobiva rezultate u skladu sa svojim oekivanjima

4. potvrujua pristranost dizajniranje istraivanja na nain da se maksimalizira mogunost potvrivanja hipoteza

3) ISTRAIVANJA INSTRUMENTIMA

- upitnici, skale procjene, testovi

4

- najee se istrauju individualne razlike - skale procjene: koriste se kada procjenjiva moe direktno neto procijeniti (ono to mu je poznato) - upitnici linosti: ljude se pita o njihovom ponaanju, to se kasnije primjenjuje za procjenu njihova

ponaanja; imaju najbolju mogunost generalizacije - testovi linosti: ispituje se uinak na nekim zadacima koje onda vrednujemo; rezultat ne ovisi o

procjeni niti o izjavama ispitanika, ve o objektivnim pokazateljima; rijetko se koriste u linosti jer ih je teko konstruirati

ETIKI PROBLEMI U PSIHOLOGIJI LINOSTI

odluka o provedbi ispitivanja ovisi o procjeni tete/koristi za isptanika od istraivanja posljedice mogu biti trajne za ispitanika; moe doznati neto loe o sebi, biti pod stresom i sl.) npr. mali Albert, Milgram (poslunost autoriteta)

HUMANISTIKA PSIHOLOGIJA

javila se polovinom 20. st. odbacile Freudovo pesimistiko i bihevioristiko mehanicistiko gledanje na ovjeka utjecaj egzistencijalne filozofije (Soren Kirkegard, Karl Jaspers, Martin Heidegger, Jean-Paul Sartre):

ljudi su odgovorni za svoje postupke, stalni razvoj ovjeka, subjektivna realnost sredinja misao: jedinstvenost ljudi ljudi su slobodni i bazino dobri osnova linosti: pozitivni nagon za samoispunjenjem cilj svake osobe: usavriti svoje vjetine, nai mir, a ne zadovoljavati nagone i instinkte 3 su teme sredinje za egzistencijalnu i fenomenoloku perspektivu:

1. slobodna volja 2. izbor 3. sada i ovdje

problem naivne pretpostavke o ljudskoj prirodi; nemogue je provjeriti koncepte (pop. )

ROGERS MASLOW

Linost i ponaanje su funkcija jedinstvene ovjekove percepcije (fenomenologija)

Linost i ponaanje su funkcija potreba

Razvio teoriju na osnovi rada sa klijentima Razvio teoriju na osnovi istraivanja psiholoki zdravih ljudi

Razvojni procesi ukljueni u teoriju Razvojni procesi zanemareni (opisuje samo odrasle osobe)

Postoji samo 1 motiv = tendencija ka samoaktualizaciji

5 kategorija ljudskih motiva

Terapija orijentirana na klijenta i sukob vlastitog

i idealnog ja

BIG FIVE MODEL LINOSTI

spada u osobinske teorije linosti svaki osobinski pristup bavi se traenjem odreenih crta linosti koje karakteriziraju ljude kroz niz situacija

trenutno najdominantnija teorija

5

proizlazi iz: 1) svakodnevnih koncepcija ljudi - latentne dimenzije: set ulaznih varijabli koje drugi koriste kod opisivanja ljudi 2) analize rijenika leksiki pristup - polazi od apriorne pretpostavke da e individualne razlike koje su vane, a koriste se pri opisivanju,

prije ili kasnije izai kodirane u obliku jedne rijei leksika hipoteza Galton (1884): Veina vanih individualnih razlika biti e kodirana u pojedinim rijeima u razliitim

jezicima 1980-tih veliki boom big five modela Goldberg (1981): One individualne razlike koje su najvanije u svakodnevnim transakcijama ljudi e

biti kodirane u njihovom jeziku. to su vanije individualne razlike, ljudi e ih vie primjeivati i eljeti priati o njima i na kraju e izmisliti rijei za njihovo oznaavanje.

sedimentacijska hipoteza - Cattel (1943): Individualne razlike su reprezentirane u rijeniku prema njihovoj vanosti; to su vanije to e se na njih odnositi bogatiji i bolje diferenciran vokabular

povijesni razvoj B5, Cattelove teorije i leksikog pristupa zasniva se na starom radu Allporta i Oldberta (1936):

- analizirali su Websterov rijenik iz 1925. god. koji sadri 550 000 rijei - dobili su 18 000 rijei svrstanih u 4 kategorije: 1. prave crte linosti (agresivnost, introvertiranost),

2. privremena stanja (umoran, zbunjen...), 3. socijalna evaluacija (dobar, odlian...), 4. sve ostalo (fizike karakteristike i sl.)

- vana je samo 1. kategorija koja je imala 4 500 rijei; karakteristike koje su bile potrebne da bi rijei bile u toj skupini su: stabilnost, internalna konzistentnost i potreba za dugotrajnim opaanjem

- traili latentnu strukturu tih 4 500 rijei Cattel (1943) nastavio njihov rad:

- koristio 1. kategoriju rijei kao ulaz - cilj: smanjiti broj rijei proveo semantiku (traio sinonime i antonime) i empirijsku redukciju

(korelacijska matrica) - tako su dobiveni bipolarni klasteri (npr. snane volje bezvoljan; uporan lako odustaje; savjstan

nesavjestan) njih 160 - Cattel je dodao jo 11 takvih klastera koji su se odnosili na kognitivne sposobnosti - zatim je proveo empirijsku redukciju pomou klaster analize - iz korelacijske matrice je po sluaju izvukao jednu od dvije varijable koje su imale korelaciju veu

od 0.8 i tako je dobio 35 varijabli - proveo FA na tih 35 varijabli radi otkrivanja bazinih dimenzija linosti - dobio 12 faktora koje je kosokutno rotirao kako bi ih to vie pribliio dimenzijama iz svoga

upitnika kojih je bilo 16

- problem: dobio je previe faktora od kojih su neki bili i teko interpretabilni povijest Big Five teorije zapoinje reanalizom Cattelovih podataka Fiske prvi proveo takvu reanalizu na 22 varijable; dobio 5 faktora Tupes & Chrystal (1961):

- koristili 8 razliitih uzoraka i razliite vrste podataka (procjene, samoprocjene) - ispitanici su bili vojnici, njihovi nadreeni - proveli FA dobili 5 faktora: 1) EKSTRAVERZIJA (surgency, exstraversion) 2) UGODNOST (agreeableness) 3) SAVJESNOST (conscientiousness) 4) NEUROTICIZAM ili EMOCIONALNA STABILNOST (emotional stability instability) 5) KULTURA, INTELEKT ili OTVORENOST KA ISKUSTVIMA (culture, intelect, openess to

experience)

6

Pozitivne projekcije Negativne projekcije

EKSTRAVERZIJA priljiv, asertivan, aktivan, energian, dominantan, drueljubiv

miran, povuen, tih, srameljiv, rezerviran

UGODNOST simpatian, ljubazan, pun razumijevanja, blag, topao, velikoduan, pun povjerenja

bezosjeajan, svadljiv, neprijateljski, hladan, trai pogreke

SAVJESNOST organiziran, temeljit, koji planira,

efikasan, odgovoran, pouzdan, na

kojeg se moe osloniti

povran, neodgovoran, neorganiziran, nepaljiv

NEUROTICIZAM pridjevi koji ukazuju na emocionalnu

nestabilnost: napet, anksiozan,

nervozan, neraspoloen, osjetljiv

OTVORENOST KA ISKUSTVIMA

Kada se interpretira kao kultura: irokih interesa, matovit, inteligentan, originalan, pronicljiv, znatieljan Vjerojatnije je tonija interpretacija kao intelekt: matovitost, znatieljnost i kreativnost

neinteligentan, plitak, jednostavan, obinih interesa

plitkoa, pomanjkanje moi zapaanja

- najvie je nekonzistencije u interpretaciji 5. faktora - FA provedena na rezultatima neselkcioniranih upitnika daje 2 faktora: ekstraverziju i neuroticizam

B5 naziva se i taksonomijom linosti uvoenje reda u neko podruje na zakonit nain; omoguuje da svaku novu osobinu linosti promatramo u odnosu na ve postojee

B5 je model, a ne teorija (model ui od teorije, specificira odnose izmeu pojedinih dijelova samog modela; teorija omoguuje brojne predikcije izvan samih varijabli modela)

B5 ne govori nita o porijeklu linosti (nastanak i razvoj), o njihovoj longitudinalnoj stabilnosti ili promjenama niti o kros-kulturalnoj razlici (dimenzije moraju biti stabilne u kros-kulturalnim

istraivanjima, ne mogu se mijenjati iz dana u dan)

PET FAKTORSKI MODEL COSTE & McCRAEA

najbolji i najdominantniji model linosti danas slian je B5 u klasinom B5 modelu postoji 5 faktora oznaenih brojem, prema koliini varijance koju objanjavaju;

redovito se dobiva:

1. ekstravertiranost (E) 2. ugodnost (A) 3. savjesnost (C) 4. neuroticizam (N) objanjava relativno malo varijance 5. intelekt (I) rijetko se i pojavljuje

kada na podruju linosti primjenimo velik broj razliitih mjernih instrumenata, FA dobivamo 2 velika faktora: E i N

Costa & McCrae prikupljali podatke longitudinalno, krenuli bez neke teorijske osnove; gotovo sluajno nabasali na mjeru otvorenosti prema iskustvima (slino 5. faktoru iz B5 modela, ali nema porijeklo u leksikim analizama), pa su napravili NEO upitnik

80-tih uvrstili i A i C NEO-PI-R Karakteristike:

- hijerarhijski model

7

- razlikuje 5 domena linosti: N, E, O, A, C vremenski slijed tih domena, prema redoslijedu otkrivanja

- Neuroticizam konstrukt koji se sastoji od 6 konstrukata nieg reda koji koreliraju: anksioznost, srdba (neprijateljstvo), depresija, self-consciousness, impulzivnost, osjetljivost

- Ekstraverzija toplina, drueljubivost, asertivnost, aktivnost, traenje uzbuenja, pozitivne emocije, drutvenost

- Otvorenost ka iskustvu otvorenost prema novim osjeajima, idejama, ponaanjima, iskustvima i sl.

- Ugodnost povjerenje, otvorenost prema drugima, altruizam, popustljivost, skromnost, blagost/paljivost

- Savjesnost kompetencija, urednost, odgovornost prema dunostima, samo-disciplina, tenja ka postignuu, posveenost onome to se radi

- puno razvedeniji model, omoguava bolje diferenciranje ljudi

B5 nastao iz teoretske tradicije, C&M iz praktinih potreba u literaturi: B5 leksika istraivanja; FFM (five factor model) Costa & McCrae; FFT (five factor

theory) se tek razvija

Golbery-evi standardni markeri izabiru se markeri pojedinog faktora (rijei koje imaju najveu projekciju na taj faktor), a ispitanik ih procjenjuje na nekoj skali

Usporedba B5 i FFM sa Eysenckom

B5 nije imao nikakvu teoretsku podlogu ve je isto empirijski, za razliku od Eysencka Eysenck govori o tri faktora u oba modela postoje E i N, ali u FFM-u E ini 6 faceta dok se kod Eysencka E najvie odnosi na

socijabilnost i impulzivnost 5. faktor prema Eysencku ne postoji; on smatra da treba zahvatiti kognitivni faktor, ali da on nije dio

linosti, ali intelekt je najvie se razilaze kod faktora psihoticizma (P):

- Eysenck smatra da su A i C dio psihoticizma (P je nadreen konstrukt) FFM smatra da P uope ne postoji - Costa & McCrae objanjavaju svoje nalaze faktorskom analizom, a Eysenck se oslanja na teoretsku

smislenost psihoticizma

- Eysenckov EPQ i EPP (napravljeni kao odgovor na NEP-PI): razbio psihoticizam na subskale C & M su ga kasnije korelirali sa skalama A, C i A+C; ako je P=A+C onda bi pouzdanost testa trebala

biti duplo vea, jer imamo duplo vie estica za istu stvar, meutim nije tako - A i C su razliite stvari

UsporedbaB5 i FFM sa Cattelom

Cattelova teorija je puno kompliciranija i kompleksnija; ima 16 faktora koji ukljuuju i drutvene dimenzije i motive

ako se grupira tih 16 faktora, 11 od njih e spadati pod E i N analiza nieg reda daje neto slino Eysenckovoj teoriji iz istih podataka iz kojih su drugi dobili pet faktora, Cattel je dobio 16-faktorski model postoji sadrajno preklapanje Cattela i B5, samo to je 5 dimenzija ratrkano po 16 skala (zbog nekih

empirijskih neloginosti)

oito je da se linosti jo mora razvijati, stvarati nove teorije; potrebne su sveobuhvatne teorije

8

Costa & McCrae (1996) objavljuju rad kojim pokazuju da je njihov model dobra podloga za diferenciranje osoba, te da se velik broj mjernih instrumenata moe uklopiti u njihov model

- modelu fali podloga za objanjavanje procesa koji motiviraju linost, karakteristike situacije i sl. - C & M predlau meta-teorijski okvir koji bi trebala obuhvaati budua teorija:

1) karakteristike pojedinca (demografija, genetika, linost...) 2) karakteristine adaptacije pojedinca (steene kompetencije, znanja, vjetine, socijalne vjetine,

interesi, stavovi)

3) self concept (dio adaptacije, ali toliko bitan da je izdvojen) 4) objektivna biografija (to se nekome objektivno dogodilo) 5) vanjski utjecaji

- treba pretpostaviti to na to djeluje, tj. kako se ti procesi odvijaju

- osobine linosti se ne razvijaju pod utjecajem okoline, nego unutar pojedinca (1); u nekom vremenu pojedinci razvijaju neke osjeaje, misli... koje e biti konzistentne sa njihovim osobinama linosti (2); one se tijekom vremena mogu mijenjati kao posljedica fiziolokih promjena, promjena okoline ili namjernih intervencija

- nakon 30-te godine ne moemo, znaajno, namjernim intervencijama mijenjati bazine dimenzije ALBERT BANDURA: SOCIJALNO KOGNITIVNA TEORIJA LINOSTI Karakteristike teorije:

1) naglaava kognitivne procese (misli, oekivanja, procjene to e se dogoditi...) 2) naglaava vanost socijalnog konteksta 3) oslanja se na teorije uenja, na stare teorije (biheviorizam); proiruje klasino i instrumentalno

uvjetovanje ukljuivanjem mehanikog uvjetovanja pri stjecanju najveeg broja socijalnih vjetina uvjetovanje opaanjem

4) procesna teorija malo govori o strukturi linosti, o bazinim dijelovima linosti - opisuje: a) kako dolazi do nekog ponaanja i b) mehanizme koji utjeu na taj proces 5) nije suprotstavljena osobinskim teorijama, samo govori o drugim stavrima procesima 6) dio je tvrde, akademske psihologije, za razliku od humanistikih teorija 7) ima vrlo rairenu i dobru kliniku primjenu

Bandura: polazi od filozofske pozicije nema neutralne teorije o tome to je ovjek i kakva je ljudska priroda; shvaanje ljudske prirode odreuje to e se prouavati, tj. odreuje nae paradigme

Psihoanaliza: ljudska priroda nije dobra; nesvjesni procesi; oblikovanje znanstvenih metoda koje moraju zahvatiti te nesvjesne procese

Osobinske teorije: kreu od opaenog ponaanja; latentne dimenzije kojima se objanjava to manifestno ponaanje; empirijski rad odreuje paradigme te teorije

Socijalno-kognitivne teorije: 1) ovjek kao slobodno bie (bira svoje ponaanje), ima slobodnu volju 2) ovjek kao misaono bie; koristi kognitivne procese da reprezentira okolinu, predvidi vjerojatnost

ishoda; moe antiocipirati, komunicirati, birati alternativne oblike ponaanja

1 2

4

3

5

9

gotovo svako ponaanje je mogue objasniti interakcijom ovjeka i okoline reciproni determinizam

UNDIREKTIONAL

TARDICIONALNA PSIHOLOGIJA

BANDURA

P Personal charcteristics E Environment B Behaviour

2 centralna kognitivna koncepta: 1) SELF (pojam o sebi, vlastito ja, sebstvo, samopoimanje)

- nije struktura, ne postoji realno - skup kognitivnih procesa koji ima jako puno aspekata - najvaniji samoefikasnost percipirana sposobnost pojedinca da se nosi sa zahtjevima nekog

zadatka / neke situacije, tj. procjenjuje koliko je vjerojatno da e biti efikasan - te procjene su vane za ponaanje utjeu na aktivnosti u koje e se ljudi ukljuivati, koliko e

napora uloiti, koliko e ustrajati, to e misliti, kako e se osjeati... - ako pojedinac ne percipira da e biti uspjean, to e se i dogoditi - kognitivne emocionalne reakcije (neuspjean anksiozan interferira sa uspjenou) - Kako mjeriti samoefikasnost?

konstruk samoefikasnosti je situacijski specifian, mjeri se mikro analitikom strategijom istraivanja (razvio ju Bandura): detaljne procjene neijeg percipiranog uspjeha neposredno prije tog zadatka to bi mogao, a to ne; i stupanj sigurnosti te procjene

- to nije globalna dispozicija koja se moe mjeriti upitnicima 2) CILJ

- sposobnost ljudi da anticipiraju budunost, motiviraju se i poduzimaju neke aktivnosti da postignu taj cilj

- poznavanje cilja, a ne osobine linosti omoguava najbolju predikciju ponaanja - osobine linosti globalni konstrukti na temelju kojih predviamo ponaanje u razliitim

situacijama; cilj specifian, nema globalnog konstrukta cilja

P

E

B

P

E

B

P

B E

10

na temelju poznavanja selfa i ciljeva moemo predviati ponaanje i objanjavati individualne razlike

osobinski teoretiari: osobine nisu sve, postoje i druge odrednice ponaanja kao npr. okolinski faktori Bandura: self i cilj su odrednice ponaanja to je sve kognitivni procesi i interakcija eksternalnih i internalnih utjecaja putem kojih dolazi do usvajanja novih

ponaanja: 1) OPSERVACIJSKO UVJETOVANJE (opaanje ponaanja kod drugih; modeliranje) - Bandura prigovara klasinim teorijama:

a) ne mogu objasniti usvajanje odjednom cijelog skupa reakcija b) teko objanjavaju uenje reakcija nezavisnih od neposrednog potkrepljivanja c) nauena ponaanja se mogu pojaviti i kasnije ili nikada, to ovi ne smatraju

2) SAMOREGULACIJA - razlikuje stjecanje odgovora i odravanje i ispoljavanje odgovora - stjecanje se ui klasinim uvjetovanjem i uvjetovanjem opaanjem, na temelju promatranja

posljedica ponaanja, neovisno o tome po koga je ta posljedica - za proces stjecanja bitno je da se, osim danog ponaanja, tako mogu stjecati i standardi na temelju

kojih se mogu predvidjeti posljedice; na temelju tih standarda razvijamo kognitivne procese koji e regulirati nae ponaanje

- ponaanje je, dakle, odreeno ne samo trenutanim posljedicama ve i anticipacijom, samopotkrepljenjima koje smo sami razvili kako bi zadovoljili svoje standarde

Klinika primjena jako uspjena, posebno za fobije i druge blae oblike promjena ponaanja usmjereni na stjecanje kognitivne i bihevioralne kompetencije procesi koje Bandura predlae modeliranje:

- fobija od pasa: model se igra sa psom, filmovi - fobija od zmija: razliite eksperimentalne situacije, sekvence aktivnost sa zmijom, ispitanik po

sekvencama slijedi terapeuta, zadnja sekvenca pustiti zmiju da plazi po nama

- za svaku od tih interakcija trai se procjena selfa (koliko bi daleko mogao ii) na osnovi toga moe se dobro predviati dokle e netko ii

Bandura objanjava promjene: - on ne smatra da ovjek ui ispravne reakcije, a zaboravlja neispravne - do promjene u ponaanju dolazi uslijed promjene u kognitivnim strukturama, u percepciji selfa i

cilja

- promjene selfa da sam radi i vidi da moe ili da gleda druge pa procijeni da moe - bitne su i emocije (npr. ako je netko anksiozan na ispitu to e smanjiti i procjenu selfa) - razlikuje: 1) poeljan ishod (to hou da se dogodi)

2) ponaanje koje doprinosi tom ishodu - ako oekujemo (na temelju znanja, ranijeg iskustva, ponaanja drugih) da e neko ponaanje dovesti do nama poeljnog ishoda, tako emo se i ponaati

1990. god. razvio program za prevenciju AIDS-a, tj. rizinih ponaanja koja mogu dovesti do bolesti - 2 elementa: 1) informiranje o bolesti, uzroku, nastanku... omoguava razvoj oekivanja o

ishodima (znamo kako do neeg dolazi oekivanje o ishodu ponaanja) 2) uvjetovanje specifinih reakcija koje se mogu izbjei (metode pregovaranja za

koritenje prezervativa, iste igle) stjecanje bihevioralne kompetencije, ne generalne reakcije specifino ponaanje kako dostii neki cilj kad ga dostignu, procjenjuju se kompetentnima

Potencijalne slabosti teorije

11

1) specifinost / generalnost koncepta samoefikasnosti - ne moemo objasniti velik broj reakcija, nego jednu po jednu, vrlo specifino

2) socijalna teorija - potpuno zanemarivanje bioloke odrednice ponaanja, genetskog doprinosa ponaanju i razlika

meu pojedincima; ne objanjava ni razlike u osobinama, samo razlike u kogniciji; vrlo specifina i uska predikcija

3) istraivaka paradigma - veinom eksperimentalna istraivanja, nema korelacijskih istraivanja, faktorske analize,

istzraivanja usmjerenih na individualne razlike (uglavnom usmjeren na grupne razlike)

MJERENJE U PSIHOLOGIJI LINOSTI u linosti se ne koristi termin mjerenje nego procjenjivanje

to je mjerenje? mjerenje = pripisivanje brojeva objektima ili dogaajima prema pravilima (Stevens, 1959) ova definicija primjenjiva za jednostavne fenomene kao to su intenzitet osjeta, snaga i sl., ali u je

takvih mjerenja malo

mjerenje = proces izgradnje modela, tipino u kvantitativnoj formi, koji reprezentiraju (opisuju, saimaju) fenomene koji nas interesiraju (Jud & McClelland, 1998)

ljudsko ponaanje je izrazito sloeno, manifestira se u brojnim reakcijama koje su izraz eljene veliine mjerenje je pojednostavljivanje te sloenosti

Reprezentacijsko vs. psihometrijsko mjerenje

reprezentacijsko mjerenje veliina mjerenja je reprezentirana u objektima koji se mjere (npr. mjerenje tvrdoe kamena); ideal kojem teimo

psihometrijsko mjerenje ono to imamo; po svojo prrirodi je probabilistiko; izmeu objekata nema sigurnih relacija (npr. ako netko voli zabave ne znai da je drutven); blie je procjenjivanju nego pravom mjerenju

Mjerenje u tradiciji pojedinih teoretski pristupa

u psihoanalitikim teorijama - baziraju se na konceptu nesvjesnog - nema direktnog mjerenja - pojedine manifestacije ponaanja vode do zakljuka o neem drugom (npr. Rorschachov test mrlja,

TTA) - nema objektivnog kriterija za usporedbu

u humanistikim teorijama - mjerenje nije tako bitno - prihvaaju mjerenje iz osobinskog i psihoanalitikog pristupa - dok god mjeri vane konstrukte, mjerenje je dobro (samoaktualizacija, psihiki rast i razvoj,

srea...) - nain mjerenja je vrlo esto subjektivan, tj. validacija je subjektivna (npr. upinik samoaktualizacije

validacija: da li oni ljudi za koje netko procjenjuje da su samoaktualizirane postiu vie rezultate u osobinskim teorijama

- najvie se bave mjerenjem - moraju izmisliti instrumente za mjerenje osobina (skale, upitnici...)

u kognitivnim teorijama - zabrinuti za probleme mjerenja - esto nisu matematiki precizna, posredna su i neke procedure su ingeniozne

12

Intraindividualni vs. interindividualni pristup

intraindividualni kao referenine toke uzimaju se druge osobine kod iste osobe interindividualni referenina toka je vrijednost populacije Strategije formiranja upitnika

1) RACIONALNA STRATEGIJA

formiranje upitnika bez empirijskih podataka prvi takav upinik: Woodworth podobnost za vojsku direktno pitanje za informaciju koju elimo dobiti upitna u mnogim situacijama: ako ispitanik ne razumije pitanje, ako ne eli dati odgovor... u njoj nema konstrukata: odgovor na estice ne implicira postojanje neeg nadreenog glavni nedostatak: ne koriste se vanjski podaci o valjanosti skale

2) RACIONALNO TEORIJSKA STRATEGIJA ukljuuje postojanje nadreenog teorijskog konstrukta nemamo dokaze da su neke stvari stvarno indikatori nekog stanja (zbog toga je i racionalna); npr.

Jungovi upitnici

nedostatak: nema empirijskih podataka o valjanosti estica bitna razlika od 1. strategije: u prvoj strategiji nas stvarno zanima odgovor na postavljeno pitanje, dok

nas kod druge strategije ne zanima konkretan odgovor ve to da li je on indikator neeg drugog

3) STRATEGIJA INTERNALNE KONZISTENCIJE u istu skalu biramo one estice koje dovode do visokog koeficijenta unutarnje konzistencije, tj. koje

imaju visoku meusobnu korelaciju nakon to se odabere predmet mjerenja izabiru se estice koje ga operacionaliziraju i rauna se njihova

homogenost ( koeficijent) nema vanjskog kriterija; bazira se samo na homogenosti estica nedostaci: a) kako znamo da li mjeri to to mi elimo; b) koju veliinu korelacije uzeti (ako r=1 onda

mjere istu stvar, nema nove informacije)

4) EMPIRIJSKA STRATEGIJA KRITERIJSKIH GRUPA

biramo one estice koje najbolje opisuju grupu koja nas zanima (npr. estice koje opisuju grupu depresivaca)

problem: ne prepoznaje ona pitanja koja su openita za sve ljude i ona koja vrijede za neke grupe ljudi; nema kontrolne skupine

5) EMPIRIJSKA STRATEGIJA KONTRASNIH (OPOZITNIH) GRUPA na ovaj nain je nasta MMPI imamo kriterijsku grupu i opozitnu i traimo karakteristike koje su razliite meu njima MMPI gledalo se koje estice razlikuju odreene grupe (poremeaje) od prosjene populacije isto empirijski postupak; ne zanima nas sadraj skale, samo da li dobro razlikuje dvije grupe problem: pronai komparabilnu skupinu

6) FAKTORSKO ANALITIKA STRATEGIJA eksploratorna FA dobra kad se razvije niz od vie skala

13

problemi: a) rezultati ovise o onome sa ime ulazimo u analizu; b) kada se koristi u svrhe validacije teorija ona je esto konfirmatorna: ve se na samom poetku kree od pretpostavke da neki konstrukti postoje, pa se oni onda naravno i potvrde

Klasini problemi kod koritenja upitnika 1) Postavljanje pitanja o onome u emu nema individualnih razlika (nema varijance) 2) Biranje odgovora bez obzira na sadraj pitanja (ljudi skloni DA i NE odgovorima) 3) Tendencija ekstremnim i prosjenim odgovorima (neki mjerni instrumenti imaju kontrolnu skalu koja to

mjeri) 4) Socijalna poeljnost estica i kontrolne skale u upitnicima (skale lai stavljaju se estice kod kojih se

sigurnbo moe odrediti je li odgovor istinit - te skale lai se u istraivanjima ponaaju bolje od nekih osobina linosti - 2 faktora koja se dobivaju skalama lai: 1. upravljanje vlastitom prezentacijom; 2. samozavaravanje

PROBLEMI VALJANOSTI I POUZDANOSTI UPITNIKA

Problemi valjanosti

razliite vrste valjanosti povijesni pristupi razvijanju upitnika i implikacije po valjanosti:

1) EKSTERNALNI PRISTUP - jednak strategiji kriterijskih grupa i opozitnih grupa - valjanost se procjenjuje prema mogunosti predvianja odreenog kriterija - instrument je valjan ako nam omoguuje predvianje rezultata u nekom kriteriju, npr. MMPI,

California

- sadraj nije vaan 2) RACIONALNI, INTUITIVNI ili DEDUKTIVNI PRISTUP - odgovara racionalnim strategijama - maksimalizira se sadrajna valjanost - prblemi vezani uz prediktivnu valjanost i faktorsku valjanost 3) INTERNALNI ili INDUKTIVNI PRISTUP - maksimalizira se faktorska valjanost - odgovara empirijskim strategijama - elimo da nam se rezultati poklapaju sa nekim faktorskim modelom - problem: kriterijska valjanost

valjanost i izvori podataka: - problem samoprocjena i procjena od strane drugih - multi-trait pristup procjenjivanju linosti vie konstukata procjenjujemo pomou vie metoda

procjene - multi-method pristup procjenjivanju linosti isti konstrukti mjereni razliitom metodom - pretpostavke: 1) isti konstrukti mjereni istom metodom (ili 2 puta istim instrumentom) moraju korelirati najvie

(mjera pouzdanosti)

2) razliiti konstrukti mjereni istom metodom trebali bi korelirati manje (eventualne korelacije mogu biti posljedica stvarne korelacije konstrukata i/ili pristranosti metode)

3) isti konstrukti mjereni razliitim metodama trebali bi korelirati to vie (to je vea korelacija, vea je valjanost)

4) razliiti konstrukti mjereni razliitim metodama vjerojatno najmanje korelacije dokaz valjanosti: kada se dobije sklop korelacija koji je u skladu sa navedenim oekivanjima

14

Problemi pouzdanosti

razliite mjere pouzdanosti gdje je granica prihvatljive pouzdanosti (0,7 zadovoljavajua pouzdanost u linosti irina konstrukta i mogunost predvianja - to je konstrukt iri , to emo moi predviati vie kriterija;

to je konstrukt ui moi emo predviati manje kriterija, meutim, to e predvianje biti tonije, tj. pouzdanije treba nai ravnoteu:

- najveu mogunost predvianja imamo kada se kriterij i prediktor nalaze na istoj razini (dimenzija sa dimenzijama, ui konstrukti sa uim konstruktima...)

kada se eli poveati pouzdanost mjernog instrumenta moe se poveati broj estica ili se primjeni tautologija (postavljanje istih ili slinih pitanja na razliite naine)

Prevoenje i preuzimanje skala iz drugih kultura skalu treba adaptirati na klasian nain problemi koji se javljaju prilikom preuzimanja skala iz drugih kultura: mogu postojati kros-kulturalne

razlike u izraavanju pojedinih crta linosti (npr. ekstravertiran ne znai isto u svim kulturama i sl.) rijetka je kros-kulturalna validacija mjernog instrumenta klasina procedura adaptacije skale: prevoenje nezavisna osoba radi prijevod sa hrvatskog na x jezik;

uvijek se javljaju neke estice koje su nepredvidive (zamijeniti sa novom esticom) razliite kulture se razlikuju po varijabilitetu razliitih crta linosti (npr. ako su u nekoj kulturi svi

ekstravertirani onda tamo ekstraverzija ne postoji jer nema individualnih razlika, ona je normalna)

KONTINUITET I PROMJENE LINOSTI

Mijenjamo li se ili ostajemo stabilni tijekom ivota?

psihoanaliza ne mijenjamo se osobinske i razvojne teorije linost se ne mijenja, meutim, to ne znai da promjena nema; promjena

ima tijekom djetinjstva i adolescencije, u odrasloj dobi smo vie.manje stabilni teorija socijalnog uenja mijenjamo se ovisno o tome na kakve modele ovjek nailazi, to naui 3 tipa problema vezana ovo pitanje:

1) KONCEPTUALNI - to je to promjena, a to je stabilnost? to je rijetko, a to esto? - ponaanja mogu biti razliito indikativna za razliite osobine linosti tijekom razvoja (npr. nije ista

agresivnost ako se dijete potue 1x tjedno i kad to rade odrasli 1x tjedno) - iste osobine linosti se u razliitim stadijima razvoja mogu izraavati na razliite naine - postoji stabilnost, ali se ona oituje u razliitim reakcijama 2) METODOLOKI - potrebno je longitudinalno istraivanje, a ponekad i transverzalno - longitudinalno istraivanje se esto idealizira - potrebno je nauiti nedostatke longitudinalnih istraivanja: osipanje ispitanika, zastarijevanje

teorija, istraivakih pitanja i instrumenata, generalizacija na razliite kohorte, uvjebavanje 3) PRAKTINI - ne daju brzo rezultate - dugo traju, pa su mnoga istraivanja nastala neplanirana te je i prikupljanje podataka nekontrolirano - obino istraivai imaju samo dvije tone mjere - razliiti istraivai su koristili razliite mjerne instrumente koji su nekad imali isti naziv

kontinuitet = stabilnost 5 razliitih vrsta stabilnosti (Caspi & Bem):

1) APSOLUTNA STABILNOST - promjena na razini pojedinca

15

- apsolutna prisutnost neke mjerene osobine kod nekog pojedinca - promjene u prosjecima ispitivane veliine na razini populacije - samo longitudinalni nacrti, ali vrlo esto se rade i transverzalni 2) DIFERENCIJALNA STABILNOST - stabilnost individualnih razlika ili rang poretka u dvije vremenske toke - moe i longitudinalno (analiza varijance) i transverzalno (t-test) istraivanje - neovisna o apsolutnoj stabilnosti - test-retest korelacija - ako je visoka diferencijalna i visoka apsolutna stabilnost nema promjena u prosjecima, visoke

test-retest korelacije; ako su obje niske a) nesistematske promjene ili b) mjerenje ne valja 3) IPSATIVNA - stabilnost na individualnoj razini; stabilnost intraindividualnih razlika - usporeujemo poloaj odreene osobine linosti kod iste osobe u 2 navrata; koliko se jedna osobina

linosti promijenila kod osobe u odnosu na njegove druge osobine - trai se stabilnost u konfiguraciji profila Q-sort (J.block, 1978) 4) STRUKTURALNA - stabilnost u strukturi linosti, tj. u strukturi odreenog broja varijabli - potrebno imati jedan uzorak i pratiti ga sa vie varijabli ako su odnosi izmeu varijabli isti kod

razliitih dobnih skupina onda nema promjene - npr. hipoteza diferencijacije promatramo da li se odreeni faktori javlaju u odreenoj dobi (g-

faktor prema g+s faktoru)

5) KOHERENTNA - stabilnost fenotipski razliitih manifestacija ponaanja, a kojima je u osnovi isti genotip - kada dva ponaanja, mjerena u razliitim vremenskim razdobljima koreliraju to je ili zbog istog

konstrukta mjerenja u ta dva vremenska razdoblja ili se zbog prolaska vremena promijenio

konstrukt

kros-sekvencijalni nacrt slui ili za ubrzanje longitudinalnog nacrta ili za kontrolu odreenih efekata diferencijalna stabilnost istraivanja slijede 2 pravilnosti:

1. to je vei razmak izmeu dva mjerenja korelacija je manja 2. to su ljudi stariji, test-retest korelacije su vee (stabilnija linost)

ljudi se mijenjaju krivuljom negativne akceleracije: sa dobi sve je manje i manje promjene; Roberts & Vecdrio (2000) napravili meta-analizu u svrhu provjere ove hipoteze jasno naeno da je u funkciji dobi linost stabilnija

Istraivanja

Finn (1986) - test-retest interval je 30 godina - 2 kohorte: M1 = 45 god., M2 = 21 god. - veliko osipanje ispitanika: 65% i 39% - mjerni instrument MMPI; neto izmjenjen (FA dala 15 skala i 2 velika faktora) - pokazalo se da stoji hipoteza o poveanju stabilnosti u funkciji dobi - problem: efekt kohorte mogue je da je na neku od kohorta utjecala neka okolnost (npr.

ekonomska kriza) koja je dovela do toga da su ostali isti

Costa, Douglas & Arenberg - koristili Guilford Zimmemanov upitnik tempreamenta: mjeri oko 12-ak crta - koristili podatke iz BLSA baltimorsko istraivanje starenja najznaajnija longitudinalna studija - 3 toke mjerenja uz razmak od po 6 godina - unutar uzorka razliito stari ispitanici: mladi (17-44 god.), sredovjeni (45-60 god.), stari (>60 god.) - testirali istu hipotezu kao i Finn

16

- test-retest korelacije se gotovo uope nisu promijenile ljudi isti i nakon 6 i nakon 12 godina hipoteza nije potvrena

- autori zakljuili da je linost stabilna tokom itavog ranga, a da je nakon 30 gotovo nepromijenjiva na razini prosjeka

razliit instrumentarij i razliit test-retest interval vjerojatno razlog tako velikoj razlici u rezultatima Costa & McCrea (1988)

- N = 983, NEO upitnik, samoprocjene - za 167 ispitanika skupljeni i podaci u obliku procjena od strane branih partnera - dobni raspon od 21 do 96 godina - test-retest interval: 6 godina - na dijelu ispitanika longitudinalni nacrt, a na ostalima transverzalni kros-sekvencijalni nacrt - autori smatrali da se kroz razliite komparacije (longitudinalno-transvezalno-kros-sekvencijalno)

trebaju pokazati isti rezultati ako zaista postoji pravilnost vezana uz linost - vremenski-sekvencijalni nacrt usporeujemo 30-godinjake u 1. toki mjerenja sa 30-

godinjacima u 2. toki mjerenja (ispituju se vremenske okolnosti) provjerava se efekt toke mjerenja

u transvezalnom nacrtu mijea se efekt starenja i efekt kohorte

u longitudinalnom nacrtu mijea se efekt starenja, vjeba i efekt toke mjerenja

u kros-sekvencijalnom nacrtu mijea se efekt starenja, vjeba, efekt toke mjerenja i uzorak

u vremenskom sekvencijalnom nacrtu mijea se efekt starenja, toka mjerenja, kohorta i uzorak - svi su navedeni nacrti bili prisutni u istraivanju Coste i McCraea - rezultati su bili razliiti s obzirom na nacrt - veliki utjecaj transverzalnog i longitudinalnog nacrta i ogroman utjecaj kohorte - ZAKLJUAK: nema konzistentnih promjena u linosti tokom razvoja - u biti autori preferiraju longitudinalna istraivanja, ali kljuan je odabir toaka mjerenja - kohorte su odreene vremenom i okolinom u kojoj su ivjele - procjenjene test-retest korelacije (kada bi pouzdanost mjernih instrumenata bila 1) su sve preko 0,9:

nema promjena u linosti kod samoprocjena - kod procjena od branih partnera korelacije se kreu preku 0,8 - korelacije izmeu procjena i samoprocjena u odreenim tokama mjerenja (1980. i 1986.):

- naene su gotovo identine korelacije za sve kombinacije, to je mogue samo ako se predmet

mjerenja nije promijenio

- u suprotnom je nemogue da u dvije razliite vremenske toke dobijemo isti podatak iz dva razliita izvora

- LINOST JE STABILNA! McCrea et al. (1994)

- preko 700 ispitanika iz 5 razliitih kultura: njemaka, Italija, Portugal, Sjeverna Koreja, Hrvatska - uzorak podijeljen po dobi: 18 21, 22 29, 30 49, > 50 - postojala opasnost od efekta kohorte, ali takav utjecaj je sprijeen koritenjem kros-kulturalnog

istraivanja pretpostavka: ako su promjene iste ili sline u razliitim kulturama, onda one nisu metodoloki artefakt ve pokazatelj pravilnosti u razvoju osobina linosti

'80 s '86 s

'80 p '86 p

17

- trae se paralele u okviru B5:

ekstravertiranost pada u funkciji dobi; Hrvatska najekstravertiranija

otvorenost ka iskustvu takoer pada

ugodnost se poveava sa dobi

savjesnost poveanje u funkciji dobi; najmanja u Hrvatskoj

neuroticizam pad u funkciji dobi u tri kulture (Njemaka, Italija, Koreja) - razvojne promjene su podjednake u svim kulturama

Carmichael & McGue (1994) - dio porodinog istraivanja - N = 121; isti ljudi testirani sa 16 godina i zatim 19 godina kasnija (sa 35 god.) kada su testirani i

njihovi potomci longitudinalno istraivanje, test-retest interval: 19 godina - Zakljuak: linost se stabilizira u funkciji dobi

tipini koeficijenti stabilnosti za stare su npr. 0,7, za odrasle 0,5, za rane adolescente oko 0,3; ipak, neka istraivanja pokazuju da je u odrasloj dobi linost potpuno stabilna, a neka pak nalaze promjene

ako promjene postoje, one su u smjeru smanjenja ekstraverzije, neuroticizma i otvorenosti ka iskustvu, a poveava se emocionalna stabilnost, ugodnost i savjesnost

bitno je naglasiti da rezultati uvelike ovise o metodi istraivanja, te da je mogue da su promjene unutar razliitih kohorti rezliite zbog drugaijih uvjeta odrastanja i ivljenja

diferencijalna stabilnost se poveeva u funkciji razvoja, dok rezultati nisu jasni to se tie apsolutne stabilnosti

Stabilnost intraindividualnih razlika

relativan poredak osobina linosti kod istog pojedinca je stabilan nema apsolutnih promjena najvie istraivanja pomou Q-sort tehnike: primjeni se vie puta, zatim se napravi profil te se odreuje

je li se osoba promijenila (raunanje korelacija na razini pojedinca) Block (1971):

- na skupini ispitanika primjenio Q-sort tehniku u 3 vremenske toke - napravio Q-sort profile, uprosijeio ih i usporedio na razini grupe - tako shvaena linost (na razini grupe) je relativno stabilna - izmeu rane i kasne adolescencije r = 0,7, izmeu odrasle dobi i kasne adolescencije r = 0,5 - kod nekih se konfiguracija linost potpuno promijenila, a kod nekih je ostala stabilna

Caspi & Herbener (1990): - pitaju se kako to da su ljudi u prosjeku toliko stabilni kada im se na individualnoj razini deevaju

tolike ivotne promjene - postavili hipotezu: moda okolina pogoduje odravanju stabilne linosti; naa linost utjee na

odabir partnera sline linosti slina okolina pogoduje daljnoj stabilnosti linosti - N = 126 branih partnera - Q-sort tehnika - rezultat: odabir slinih branih partnera pogoduje odravanju stabilnosti linosti - stabilniji ujedno i zadovoljniji te bolje prilagoeni na brak

STRUKTURALNA STABILNOST

promjene u konfiguraciji varijabli u vremenu gleda se faktorska stabilnost metodoloki problemi ogranienja vezana uz koritenje mjernih instrumenata; ne mogu se koristiti isti

instrumenti na djeci i na odraslima (zato veina istraivanja kree od adolescencije pa do odrasle dobi)

KOHERENTNA STABILNOST

18

kontinuitet na razini konstrukta koji se razliito ispoljava u razliitim razvojnim tokama: kontinuitet genotipa koji ima razliit fenotip u razliitim razvojnim tokama

npr. na temelju nekog ponaanja u djetinjstvu moe se predviati drugo ponaanje u odrasloj dobi Caspi (2000):

- podaci iz new Zelandske longitudinalne studije razvoja - 3 toke mjerenja: 3 god., 18 god., 21 god. - praena kompletna kohorta jednog grada (svi roeni izmeu 1.4.1972 i 1.4.1973.; N = 3000) - reprezentativan, ne sluajan uzorak - osipanje ispitanika samo 3% - odlino organizirano, puno resursa, izuzetno detaljno, mjereno mnogo varijabli - tehnika: pristup usmjeren na osobu, a ne na varijablu; uzima se u obzir klasteriranje varijabli kod

pojedinca: svaka varijabla ovisi o drugima; rade se tipovi ljudi pa se na toj razini predvia - formirana 3 tipa djece: 1) dobro prilagoena (N=400) samokontrola, sigurnost, kontrola okoline 2) slabo kontrolirana (N= 150) nervozna, impulzivna, emocionalno nestabilna 3) inhibirana (N=80) plaljiva, lako se uznemiravaju, srameljiva - cilj je bio na temelju temperamenta djeteta sa 3 godine previdjeti kakav e biti njegov rezultat na

MPQ (Multidimensional Personality Questionnaire) sa 18 i 21. godinom

- rezultati: - dobro prilagoena djeca su vrlo stabilna kroz ostale vremenske toke - inhibirana djeca su vrlo oprezna, ne riskiraju, mali motiv za postignuem, manje

socijalno potentni

- slabo kontrolirana djeca su jako samodestruktivna, agresivna i sl. - na temelju temperamenta moe se predvidjeti socijalne odnose (slabo kontrolirani

najloiji odnosi), anksiozne poremeaje (slabo kontrolirani najvea vjerojatnost), depresiju (inhibirani najvea vjerojatnost), alkoholizam i antisocijalne poremeaje (slabo kontrolirani), suicid (slabo kontrolirani, kriminalitet (slabo kontrolirani)

- dakle, moe se uz odreenu vjerojatnost predvidjeti itav ivotni put osobe

EVOLUCIJSKA PSIHOLOGIJA

Darwin unio revoluciju u biologiju proces adaptacije kreira promjene Darwin pretpostavio da svaka promjena (karakteristika) koja poveava vjerojatnost preivljavanja

prenosi se na potomstvo i s vremenom postaje osobina vrste TEORIJA PRIRODNE SELEKCIJE isto vrijedi i za ljude: prijete im poplave, sue, zaraze tko preivi, njegove e se karakteristike

prenijeti dalje na sljedee generacije kod evolucijske se radi o prijenosu psiholokih mehanizama koji poveavaju vjrojatnost

preivljavanja (npr. strah od zmije je koristan pa e se on i prenijeti) druga Darwinova teorija je TEORIJA SEKSUALNE SELEKCIJE prenose se osobine koje

poveavaju vjerojatnost seksualne reprodukcije, uz to odrat e se one karakteristike koje su privlane suprotnom spolu

moderna evolucijska je puno radikalnija od Darwinove; zasniva se na pojmu diferencijacije gena: - nije bitno samo preivljavanje organizma, ve i gena - popularno u socijalnoj za objanjavanje altruizma

pojam psiholokog mehanizma njime se bavi evolucijska koja pokuava otkriti kako nastaju, kako se razvijaju, emu slue

prema evolucijskim osnovni mehanizmi dizajnirani su na takav nain da imaju funkciju rjeavanja nekog adaptacijskog problema (npr. funkcija straha, srdbe)

ti psiholoki procesi imaju modularnu prirodu: moduliraju odnos izmeu pojedinca i okoline kojoj se mora adaptirati

ima jako puno psiholokih mehanizama jer ima jako puno adaptacijskih problema sa kojima se ovjek susree

19

za svaki mehanizam evolucijska e razviti teoriju na temelju opih evolucijskih principa osnovni mehanizmi su univerzalni za vrstu imaju ih sve jedinke vrste u razliitom intenzitetu i na

razliit nain; ukoliko je neki mehanizam specifian za vrstu on e se kroz proces selekcije izgubiti kroz nekoliko narednih generacija

treba razlikovati mehanizme od manifestnog ponaanja oekuju pravilnost na razini mehanizama, a ne na razini ponaanja

kako otkriti mehanizme; evolucijski razlikuju dvije strategije: 1) od kljua prema bravi - otkriti mehanizme i onda traiti emu oni slue 2) od brave prema kljuu - krenuti od analize fenomena koji ispitujemo i na temelju toga izvoditi

predikcije Larsen & Buss (2002):

- potreba za pripadanjem (osnovni mehanizam) biti odbaen od grupe je evolucijski gledano vrlo opasno: oteava nalaenje partnera, smanjuje vjerojatnost seksualne reprodukcije, smanjuje socijalnu podrku i sl.

- da bi se ljudi nosili sa tom potrebom razvijaju brojne mehanizme, kao npr. socijalnu anksioznost strah od gubitka podrke drugih

- ispituje se izazivanjem situacija vee ili manje anksioznosti, pa se gledaju promjene u potrebi za pripadanjem

- u situacijama koje izazivaju anksioznost sve mjere grupne kohezije su vee evolucijski to smatraju potvrdom svoje hipoteze

altruizam - evolucijski smatraju da to je stupanj genetske slinosti meu ljudima vei, vea je i pojava

altruistikog ponaanja - razlikujemo situaciju svakodnevni i situaciju ivota i smrti - u drugoj situaciji gornja je teza jo

izraenija - istraivanja pokazala da altruizam ima veze sa dobi objekta altruizma: ako je situacija svakodnevna,

pomaemo najmlaima i najstarijima, a ako je pitanje ivota ili smrti pomaemo sve manje to je dob vea

univerzalnost facijalne emocionalne ekspresije - bazine emocije imaju istu facijalnu ekspresiju kod svih ljudi - na isti nain se emocionalno izraavaju i slijepe osobe - individualne i grupne razlike proizlaze iz povijesti ljudskog roda dananje spolne razlike

posljedica razliitih uloga u povijesti - individualne se razlike mogu u evolucijskoj utvrditi tako da se promatra razliita pozicija osobe u

drutvu dovodi do razliitih adaptivnih ponaanja (npr. siromana djeca uzimaju malu nagradu odmah, dok djeca boljeg statusa ekaju veu nagradu kasnije)

ljubomora - sloena emocija, povezana sa odreenim antecedentima (strah od gubitka nekog odnosa - vrlo privlaan i popularan koncept u evolucijskoj - prema njima ljubomora je sa muke toke gledita vezana uz nesigurnost u njihovo roditeljstvo

ljubomorni na sve znakove nevjere ene - ene znaju da se njihovi geni prenose na slijedee generacije, ali mogu izgubiti ljubav, anklonost i

resurse ljubomorne na znakove emocionalne intimnosti svog mukarca sa drugim osobama - Bass istraivanja; tehnika zamiljanja razliitih scena (duboki intimni odnos ili seksualni odnos

bez emocija) enama je potresnija emocionalna nevjera, a mukarcima seksualna - Bunk kros-kulturalno istraivanje (Nizozemska, SAD, Njemaka, Koreja) potvrdio iste

hipoteze - kasnija istraivanja obraaju panju i na poloaj u drutvu svakog od spolova - Dijkstra & Bunk (1998): intenzitet ljubomore ovisi o osobinama potencijalnih konkurenata

- mukarci preferiraju fiziku ljepotu i privlanost smatra se da su takve ene reproduktivnije (simetrinost tijela i lica i zdrava koa indikatori zdravlja)

20

- ene preferiraju dominantne mukarce smatraju da e se lake izboriti za resurse - dali ispitanicima slike osoba i opis osobina s tim da su varirali fiziku ljepotu i dominaciju - rezultati: mukarci ljubomorniji ako je konkurent dominantniji, a ene ako je konkurentica

zgodnija

- postoje razlike i unutar spolova u ljubomori: - Bass uveo koncept reproduktivne vrijednosti (mate value): mukarci vee reproduktivne

vrijednosti su manje ljubomorni, mukarci kojima su takve vrijednosti manje su ljubomorniji i opsesivniji

- problem sa ovim konstruktom je injenica da ga je teko izmjeriti - uveden pojam mate preference istraivanje u 32 kulture (preko 10 000) ispitanika u

svim kulturama je na prva tri mjesta emocionalna stabilnost

- zatim je gledao kakve su osobine emocionalno nestabilnih osoba uzeo je emocionalnu stabilnost kao mate value

- Wiederman (1993): - istraivao to M i nude na tritu traenja partnera sa logikom da je to povezano sa onim

to suprotni spol trai - analizirao oglase u novinama - M nude financijsku sigurnost, osjeajnost, iskrenost, a trae fiziku privlanost - trae resurse, osjeajnost, iskrenost i razumijevanje, a nude dobru fiziku atraktivnost

SPOLNE RAZLIKE U PODRUJU LINOSTI

karakteristika istraivanja meuljudskih skupina je ta da se razlika vrlo lako uoi, ali je kauzalno zakljuivanje opasno (puno artefakata)

u engleskoj literaturi postoje 2 termina: 1) sex differences genetike, bioloke, evolucijske razlike 2) gender differences socijalni aspekt razlika

Asmore (1991) razlikuje 6 faza istraivanja: 1) 1894 - 1936: spolne razlike u inteligenciji - Ellis: Man & Woman - nema razlike u G-faktoru 2) 1936 1954: uvoenje konstrukta maskulinosti femininosti - Terman & Miles (1986): Sex and Personality - maskulinost-femininost shvaena kao jedna

dimenzija: ili/ili, nema ovjeka koji je i maskulin i feminin 3) 1954 1966: razvoj istraivanja formiranja spolnih uloga 4) 1966 1974: razmatranje spolnih razlika u okviru velikih teorija; Kohlberg, Bandura - Maccoby: The Development of Sex Differences) - spolne razlike su rijetke i male 5) 1974 1982: uvoenje kocepta androginosti - Maccoby: The Psychology of Sex Differences - osoba moe imati i maskuline i feminine karakteristike 6) istraivanje spola kao socijalne kategorije - Sherif (1982): Needed Concepts in the Study of Gender Identity

3 smjera istraivanja: 1. spolne razlike dio diferencijalne psihologije, povezan sa razvojem testova 2. rodne razlike maskulinost/femininost kao osobina linosti 3. spol kao socijalna kategorija uloge mukaraca i ena u drutvu

razliiti izvori pokazuju bitne spolne razlike: - ene: vii verbalni faktor, vea podlonost grupnom pritisku, vea ekspresivnost, bolje dekodiranje,

vie neurotine, depresivne, vei strah od neuspjeha

21

- mukarci: bolji u matematici, bolji spacijalni faktor, agresivniji, vii na mjerama samopotovanja, dominantniji, asertivniji, vie psihotini

Cattel navodi razlike u 6 faktora: asertivnost (M), dominantnost (M), osjeajnost (), blagost (), matovitost (), proraunatost (M), liberalnost (M)

B5 (NEO-PI) na rizini faktora javile su se razlike u neuroticizmu (), otvorenosti ka iskustvima (), ugodnosti (); postoje razlike i u pojedinim aspektima dimenzije ekstraverzija-introverzija

C'Oringer (1996) razlike se mogu dobro objasniti konceptima individualnosti (M) i socijalne povezanosti ()

razlike ovise i o eksperimentalnoj situaciji muki su agresivniji kada je rije o fizikoj agresiji, dok se kod psiholoke agresije ne uoava razlika matematike sposobnosti:

- ovisno o kulturi (ne javljaju se u svim kulturama razlike) - ovisno o kriteriju (kolske ocjene, test znanja) - ovisno nainu rjeavanja (ene vie pogaaju) - ovisno o uzorku (iste skupine nisu jednako reprezentativne, npr. ene sa FER-a i sa Filozofskog)

Socijalne razlike meu spolovima

razlike u psiholokim karakteristikama, vjerovanjima, oekivanjima i normama maskulinost-femininost osobine ljudi da ispoljavaju maskuline ili feminine karakteristike, tj. one crte

koje socijalna sredina pridjeljuje mukarcima, odnosno enama danas se maskulinost/femininost shvaaju kao dvije razliite osobine linosti (2 razliita kontinuuma) mogue ih je operacionalizirati upitnicima: BSRI (Bem) inventar socijalnih uloga mukaraca i ena;

PAQ

u prosjeku je maskulinost zastupljenija kod M, a femininost kod androginost ideal socijalne uloge; izbalansiranost maskulinih i femininih uloga osoba je

predvidljivija, pokazuje veu adaptibilnost u okolini, postie puno bolje rezultate na skalama psiholokog zdravlja

rezultati su pokazali da bolje rezultate psiholokog zdravlja ipak postiu osobe koje imaju visoke rezultate maskulinosti ili femininosti

- korelacija skale maskulinosti i femininosti r = 0 - problemi:

1. usporedba unutar skupine (u jednoj je maskulinost, u drugoj femininost) 2. mala pouzdanost rezultata oko medijana (androgini) 3. kako emo okarakterizirati pojedinca ovisi o tome kakvi su drugi 4. gubitak infomacija zbog kategorizacije

M ++

A

- - F

22

VEZA IZMEU PSIHOLOGIJE LINOSTI I SRODNIH PODRUJA

veza sa socijalnom psihologijom, emocijama i motivacijom, inteligencijom

Linost i inteligencija slinosti: metodoloki pristup diferencijalna , faktorsko-analitika, ali u inteligencije je to puno

podijeljenije, dok linosti pokriva puno ire podruje Zeinder & Saklofse (1995): International Handbook of Personality and Intelligence - pokuaj

integracije ta dva podruja Zato se isplati traiti vezu inteligencije i linosti?

- postoji veza na fiziolokoj razini, u brzini procesiranja informacija; velika radna memorija povezana sa visokim g-faktorom, visokom ekstraverzijom i neuroticizmom

- teoretske predikcije npr. za oekivati je da 5. faktor u pet faktorskom modelu korelira sa inteligencijom, to vrijedi i za intelekt i za otvorenost sa iskustvima; meutim, dobivene korelacije su jako niske (to je sluaj sa svim osobinama linosti jer sa njima ne korelira mnogo stvari)

- mogue je da se razliiti profili linosti razlikuju po odreenim kognitivnim sposobnostima (npr. ekstraverti imaju razvijeniji verbalni faktor)

- jedan konstrukt moemo shvatiti i kao osobinu linosti i kao sposobnost; npr. emocionalna inteligencija

glavni nalazi i smjerovi istraivanja: 1) NESUSTAVNO KORELIRANJE testova inteligencije i upitnika linosti bez jasne racionale i

hipoteza - Bery (1985) - veza MMPI-a (linost) i WEISS-a (inteligencija)

- na klinikom uzorku od 150 ljudi primjenio WEIS i MMPI - izraunao korelacije 20% bivarijatnih i 50% multivarijatnih korelacija su bile znaajne, ali

vrlo niske - nedostaci: uzorak na klinikoj populaciji nije reprezentativan, uzorak je premalen; velik broj

pojedinanih korelacija (mogue da su neke korelacije sluajne zbog velikog broja korelacija 2) SUSTAVNO KORELIRANJE postoji teoretska osnova; gleda se uinak ljudi koji imaju razliite

osobine linosti na kognitivnim zadacima - Eysenck prva istraivanja s podlogom su bila u okviru njegove teorije

- ekstraverzija/introvezija i inteligencija opa inteligencija je ista i kod E i kod I; I uspjeniji u dugotrajnijim zadacima; na kraju testa E slabije funkcioniraju nego na poetku pada im efikasnost; kognitivni stil E: impulzivni kognitivni stil (akcija bra od plana) McMillan (1990): E rade brzo i pritom imaju slabiji krajnji uinak, dok I planiraju pa im je i bolji uinak

- neuroticizam i inteligencija Eysenck kae da nema korelacije (ne koristi neuroticizam va neuroticizam-anksioznost); ako koreliramo testove anksioznosti i inteligencije r = 0;

Eysencka zanima anksioznost kao stanje, a ne kao osobina;

kod anksioznih je najbolje da rade bez saznanja o tome da li su dobri ili loi, dok neanksiozni vole i kritiku i pohvalu;

IQ nema veze sa emocionalnom stabilnou kada se anksioznost tretira kao osobina, no IQ je povezan sa anksioznou kao stanjem

3) STVARANJE NOVE TEORIJE inteligencije koja obuhvaa i linost integracija ova dva podruja sa nekim novim konstruktima

- Ackermanov model (PPIK Personality Process Inteligence and Knowledge)

smatra da su prethodne dvije vrste istraivanja bile nedovoljno dobre u dobivanju korelacija iz psihometrijskih razloga

naime, niti su mjerili konstrukte u realnim ivotnim situacijama, niti su ih mjerili na istoj razini

IQ se mjerio testovima maksimalnog uinka, a linost testovima tipinog uinka

23

takav nain mjerenja utjee na korelacije: osobine linosti ne koreliraju ni same sa sobom ako su dobivene na razliit nain (npr. procjena i samoprocjena)

potrebno je izjednaiti razinu mjerenja: inteligenciju spustiti na razinu mjerenja kognitivne prirode (znanja, sposobnosti) takvo mjerenje ima dobre psihometrijske karakteristike

Ackerman je razvijao mjerne instrumente tipa upitnika i skala linosti za konstrukte kognitivne prirode (npr. osoba sama procjenjuje svoja znanja i sposobnosti na skali od 1 do 5 ili ih drugi procjenjuju) dobre metrijske karakteristike, ali to oni mjere???

kod procjene pri mjerenju osobina linosti osoba procjenjuje kakva je openito, a ne sada, dok testovi inteligencije mjere uinak sada

Ackerman uvodi konstrukte koji povezuju inteligenciju (mjerenu na njegov nain) sa osobinama linosti; jedan takav konstrukt je tipini intelektualni angaman (TIE) korelira sa otvorenou za iskustva

PPIK = personality as aprocess, inteligence & knowledge pokuava znanja, interese, osobine linosti i inteligenciju ujediniti u jedan sustav; linost ka proces, inteligencija i znanje

Linost i emocije

emocije igraju centralnu ulogu u naem doivljavanju svi imamo neke implicitne teorije o emocijama emocije je teko odvojiti od fiziolokih, motivacijskih i adaptacijskih procesa emocije je mogue prouavati na 3 razine:

1) bioloka (neurobiokemijska, fizioloka) - prouavanje fiziolokih promjena, biolokih procesa u mozgu pri raznim emocionalnim stanjima

(npr. monoamini kod depresije, kortikosteroidi kod stresa...)

2) bihevioralna (ekspresivna, ponaajna) - emocije imaju izraajni aspekt (mikroreakcije u tijelu, na licu) - gotovo iskljuivo predmet istraivanja psihologije - istraivanja se usmjeravaju na neverbalnu komunikaciju, facijalnu ekspresiju

3) subjektivna (osobna) - svaka emocija ima neki svoj specifian doivljaj, kvalitetu koja se moe mjeriti samoprocjenama - ne moemo puno saznati o emocijama ako nam sam ovjek ne kae to osjea, bez obzira na

njegovo ponaanje i fizoloke reakcije emocije moemo shvatiti kao jednu reakciju u nizu adaptivnih reakcija; najvie se prouavaju kroz

evoluciju razvoja (neke instinktivne reakcije su vrlo sline emocijama) emocionalne reakcije su usaene u ivani sustav Jesu li emocionalne rakcije kontinuirane dimenzije ili distinktivne kategorije?

mogu se operacionalizirati na oba naina: DIMENZIONALNO SHVAANJE

nastoje se prouavati zajednike dimenzije razliitih emocija; emocije se prouavaju na temelju iskustva i dobivaju se bazine dimenzije

postoje 2 takva modela: 1) circumplex model (Russel i sur.)

2 dimenzije: a) ugodno neugodno b) razina aktivacije (visoka niska)

dimenzije se mogu prikazati u krugu svaka pojedina emocija se moe smjestiti u tom krugu 2) model strukture raspoloenja (Watson & Tellegen)

2 ortogonalne dimenzije: a) pozitivni afekt b) negativni afekt

24

neka emocija moe istovremeno biti i pozitivna i negativna (npr. iznenaenje) dimenzionalni modeli imaju i prednosti i nedostatke:

+ skupljaju ono zajedniko pojedinim emocionalnim stanjima - gubitak informacija, zasnivaju se na korelacionim analizama izmeu pojedinih

emocionalnih stanja koje mogu biti vrlo razliite u vrlo razliitim situacijama, tj. ne moraju uvijek biti u istim korelacijama

DISTINKTIVNE KATEGORIJE ovaj se pristup svodi na odreivanje diskretnih kategorija emocija postoje razliiti kriteriji za odreivanje tih bazinih emocija:

1. evolucijski u smislu adaptacijske vrijednosti emocije 2. subjektivni o koliko razliitih emocija ljudi izvjetavaju 3. izraajni koliko razliitih emocija moemo izraziti 4. kroskulturalni 5. lingvistiki analize rijei kao kod B5

emocije moemo shvatiti kao privremeno stanje (reagiranje na stimulaciju), ali i kao crtu linosti (npr. on je vesela osoba)

shvaanje emocije kao crte linosti je iznimno znaajno za linosti

UGODNE EMOCIJE srea se kao crta linosti moe povezati sa osjeajem zadovoljstva ivotom (well-being) pitanja od ega se srea sastoji i kako ju postii potjeu jo od Aristotela koji kae da je srea vrhunski

cilj

Rousseau srea se postie kada zadovoljimo potrebe (hedonistiki cilj) W. James osobno zadovoljstvo vezano je uz postignue; ovisi o razini aspiracija i o tome koliko je

svojih aspiracija pojedinac ostvario; da bismo bili sretni moemo: a) puno raditi i ostvariti svoje aspiracije ili b) spustiti aspiracije

Kakvi su ljudi koji su sretni? - dobne, spolne, nacionalne razlike, razlike u SES-u - 1995. god. izalo nekoliko radova na tu temu - Mayers & Diener (1995)- Tko je sretan? - Diener, Diener & Diener (1995) ispitivali karakteristike sretnih ljudi

spol objanjava samo 1% varijance, dob isto

postoje meukulturalne razlike primjenjena z-skala i dobivene su razlike s obzirom na kulture (najsretniji: Island, vedska, Australija, Danska, Kanada

dobivena povezanost sree i SES-a: nezgodno za interpretaciju jer novac moda nije kauzalni faktor iako postoji korelacija, tj. moda postoji neki posredni mehanizam

- vano je nacionalno bogatstvo; kada nemamo novaca nesretni smo, a kad ga imamo za normalan ivot srea vie ne ovisi o njemu (kao i sa zdravljem)

- istraivanje na bogataima usporedili 49 bogatih i 49 prosjenih nema razlike u subjektivnom osjeaju sree

- istraivanje na dobitnicima lutrije usporedili njihov osjeaj sree kada su dobili i 6 mjeseci kasnije vratili se na normalu

- postoji odreena razina (set-point) subjektivne sree koja se moe mijenjati (moe rasti ili padati), ali ima rendenciju (na razini populacije) vratiti se na poetno stanje

- sve ove varijable objanjavaju tek oko 10-15% varijance sree; smatra se da linost objanjava ostalo

- Costa & McCrae (80-te) model sree

longitudinalno istraivanje, praeno 5 000 ljudi

sretni su oni koji su dominantno ekstravertirani i emocionalno stabilni

emocije direktno povezane sa pozitivnom/negativnom afektivnou

25

sretni su oni ljudi koji doivljavaju pozitivne emocije, a nesretni su oni koji doivljavaju negativne emocije

omjer pozitivnih/negativnih emocija unutar neijeg ivota indeks sree jako dobro predvianje subjektivnog doivljaja sree na temelju pozitivnih/negativnih

emocija, bolje nego na temelju svih drugih varijabli (R0,70)

ekstraverzija dovodi do pozitivnog afekta, a neuroticizam do negativnog

subjektivni doivljaj sree ovisi o omjeru pozitivnih i negativnih afekata, a ekstraverzija

i neuroticizam su moderatori pozitivnih i negativnih dogaaja; ekstravertirane osobe mogu negativne dogaaje transformirati u pozitivne emocije, dok introverti to ne mogu

alternativno objanjenje vee se uz mijenjanje vjerojatnosti da emo doivjeti pozitivne emocije: ekstravertirane osobe ee ulaze u situacije koje su pozitivne, a neurotine osobe u one koje su negativne

NEGATIVNE EMOCIJE ima ih vie u podjelama na bazine emocije (strah, tuga, srdba) u osnovi negativnih emocija nalaze se individualne razlike u emocionalnoj stabilnosti (neuroticizmu)

evolucijska podloga bez negativnih emocija ne bismo preivjeli (emocije koje mogu biti vie u funkciji pripreme organizma za napad ili bijeg)

Eysenck tvrdi da negativne emocije proizlaze iz vidne aktivacije limbikog sustava kognitivne teorije neuroticizam odreuje nain procesiranja emocionalno negativnih informacija Mathews (2000) emocionalno nestabilne osobe procesiraju negativne informacije puno bolje;

ponaaju se kao straari, u okolini detektiraju sve podraaje kao potencijalne kljueve za pokretanje negativnih dogaaja)

neurotini se u zadacima dosjeanja vie dosjeaju negativnih emocija slino kod bolesti ispitanici na listama tjelesnih simptoma oznaavaju koje su simptome imali u

posljednjih mjesec dana neurotini oznaavaju puno vie bolesti, a nema razlike u duini ivota neurotini imaju i puno jau imunoloku reakciju Stroop fenomen emocionalni stroop

- razliitim bojama napisane emocionalno zasiene rijei - ispitanici trebaju rei kojom su bojom rijei napisane - emocionalno nestabilni su puno sporiji jer bolje procesiraju negativne emocije (automatski)

jai konflikt, zato je sporije

Linost i temperament

interes za temperament vanost biolokih faktora u odreivanju linosti prije se linost dijelila na: 1) temperament bioloki odreeno

2) karakter razvijeno kroz socijalizaciju danas se zna da bioloki faktori utjeu na oboje

Ekstraverzija pozitivan afekt

Neuroticizam negativan afekt

Subjektivni doivljaj sree

(well-being)

26

pretpostavka o biolokoj utemeljenosti je potvrena, pitanje je samo koliki je taj utjecaj (potpun ili postoje i steena i nasljeena komponenta temepramenta)

snaan utjecaj biologistike koncepcije postoji individualna stereotipnost odgovora stabilan sklop reakcija na iroki raspon podraaja (od

fizolokih do psiholokih) Allport najstarija definicija temperamenta: Temperament je fenomen individualne emocionalne

prirode , ukljuujuivosjetljivost na emocionalne podraaje, uobiajenu snagu i brzinu odgovora te fluktuaciju, intenzitet i kvalitetu prevladavajueg raspoloenja pojedinca; za njega je temperament veza izmeu linosti i emocija

temperament individualne razlike u emocionalnosti pojedinca

Teorije:

Buss & Plomin - individualne razlike u temperamentu moraju zadovoljavati neke kriterije da bi se neko ponaanje

moglo nazvati izrazom temperament i onda mjeriti

- ti kriteriji su: 1. heretabilno ponaanje temperament bio morao biti bioloki utemeljen, tj. da su individualne

razlike u ponaanju povezane sa genetskim razlikama u populaciji 2. stabilno ponaanje u funkciji vremena i kroz situacije (longitudinalno i kros-situacijski) 3. moe se uoiti vrlo rano i prediktivno je za linost odraslih 4. ponaanje je adaptivno u evolucijskom smislu imati funkciju da bi se naslijedilo 5. da je ponaanje mogue uoiti i kod drugih ivih bia nije nuno da ovaj kriterij bude

zadovoljen, ali je poeljno - doli do 4-dimenzionalnog modela EASI (emocionalnost, aktivitet, socijabilnost i impulzivnost) - budui da impulzivnost ne zadovoljava kriterije izbacili ju EAS - djelomino se preklapa sa Eysenckom i B5:

emocionalnost slina emocionalnoj stabilnosti, ali je ua

socijabilnost dio konstrukta ekstroverzije

aktivitet nema ga gotovo niti u jednom modelu jer ga je najlake mjeriti kod djece pa ga se zato i rijee sree u teorijama linosti

Thomas & Chess - ne bave se toliko definiranjem i mjerenjem temperamenta; bave se odnosom izmeu

temperamenta djeteta, ponaanja okoline prema djetetu i razliitih razvojnih ishoda koji su posljedica te dvije stvari

- interakcijska teorija - kljuan konstrukt goodness of fit slaganje temperamenta djeteta i stila ponaanja roditelja, tj.

stila odgoja

- isto ponaanje izaziva razliite reakcije kod razliite djece; npr ako plaljivo dijete ima previe zatitnike roditelje ono vjerojatno nee razviti mehanizme suoavanja sa stresnim situacijama

Rothburt & Derryberry - psihometrijska teorija; faktorsko-analitika teorija - razvili mjerni instrument - pogodno za mjerenje temperamenta kod djece - mjere 2 konstrukta: 1) reaktivnost ivanog sustava osnova u konceptu snage S; reaktivnije osobe reagiraju bre i

burnije na nie intenzitete 2) samoregulacija te aktivnosti kognitivni procesi kojima ovjek moe mijenjati svoje fizioloko

stanje (npr. panja), a usmjereni su na selekciju stimulacije i uspostavljanje reaktivnosti na odreeni set-point; mogu se koristiti za opisivanje temperamenta na biheviralnom i na neuralnom planu (PET, MRA magnetna razonanca)

Strelan

27

- regulativna teorija temperamenta temperament je ono to regulira odnos izmeu pojedinca i njegove okoline

- najveu ulogu imaju 2 crte: 1) reaktivnost 2) aktivitet poveava stimulativnu vrijednost okoline

- razvio dobre mjerne instrumente za mjerenje temperamenta - razlikuje 6 dimenzija temperamenta: 1. ivahnost tendencija da se reagira ustro i da se reakcije lako mijenjaju 2. ustrajnost da se nastavi ponaanje iako je podraaj koji je izazvao reakciju nestao 3. senzorna osjetljivost snaga reakcije na osjetnu stimulaciju 4. emocionalna reaktivnost intenzitet reakcije na emocionalni podraaj 5. otpornost sposobnost da se dugotrajno moe obavljati neki zadatak unato intenzitetu

stimulacije iz okoline

6. aktivitet tendencija da se poduzimaju visoko stimulativne akcije

SUKOB SITUACIJSKIH I OSOBINSKIH TEORIJA

jedna od veih kontroverznih tema to odreuje ponaanje ovjeka? OSOBINSKE TEORIJE ponaanje se moe predvidjeti na temelju osobina linosti (Eysenck, Cattel) SITUACIONISTI ljudi se ponaaju onako kako od njih zahtijeva situacija i njihovo se ponaanje ne

moe objasniti osobinama linosti - Millgramov eksperiment (davanje elektro-okova gotov do smrti) i Zimbardov eksperiment (u

zatvoru) tipini su primjeri gdje situacija odreuje ponaanje ljudi

Kritika osobinskim teorijama

cirkularnost konstrukta

- o ljudima se zakljuuje na temelju ponaanja da bi se predvidjelo ponaanje - npr. na temelju injenice da se netko tue zakljuimo da je on agresivan i onda zbog toga to je

agresivan zakljuujemo da se zato tue (iz ponaanja u konstrukt pa opet u ponaanje) rezultati empirijskih istraivanja

- na temelju osobina linosti se malo toga moe predvidjeti - ponaanje je nekonzistentno i ono se moe bolje predvidjeti situacijom nego osobinama - paradoksalna konzistencija ljudi percipiraju vlastito ponaanje stabilnim, dok empirijska

istraivanja pokazuju da to nije tako svoja ponaanja objanjavamo situacijom, a tua osobinama linosti

Kako onda da postoje dobri instrumenti za mjerenje osobina linosti? - situacionisti zakljuuju da je to zbog toga to su upitnici formirani na temelju prototipskih

ponaanja (koja su konzistentna), a koja se onda generaliziraju na cijeli koncept (osoba se tue, vie agresivna je)

- linost je fikcija opaaa Obrana osobinskih psihologa

1) istraivanja koja nisu pokazala konistenciju ponaanja su loe provedena (loa pouzdanost, instrumenti)

- ako neto nije pokazano istraivanjem, ne znai da to ne postoji 2) adekvatnost varijabli / uzorka varijabli

- ponaanja u pojedinim situacijama ovise o mnogim stvarima pa i osobinama linosti

28

- princip agregacije potrebno je opaati konstrukt razliitim metodama i u razliitim situacijama i prikupiti to vie rezultata

3) odnos fenotipa i genotipa - jedna ista osobina linosti se fenotipski moe razliito izraavati - osobine linosti su tek djelomino odreene genotipom

4) razlika meu ljudima i meu situacijama - neki su ljudi konzistentniji od drugih - neke situacije omoguavaju da se ljudi ponaaju vie u skladu sa linosti, dok druge ne

omoguavaju da individualne razlike dou do izraaja (npr. dranje predavanja) 5) razlika laboratorijskih i upitnikih istraivanja

- eksperiment je takva situacija koja smanjuje varijabilitet reagiranja i ono je karakteristino ba za tu jednu situaciju pa je puno vea ansa da se dobije efekt situacije, dok upitnici ispituju ponaanje u velikom broju situacija

6) osobine linosti se javljaju kao konstrukti jer reflektiraju realnost - ono to opaamo kod nas i kod drugih - situacijske teorije nisu u mogunosti objasniti realnost; kako oni objanjavaju injenicu da se

ljudi ponaaju razliito u istim situacijama???