MIŠLJENJE

Pojam -> Sud -> Zaključak

Mišljenje je proces, psihička funkcija, kojom se služimo u situaciji kada se nalazimo pred problemom. U osnovi proces mišljenja treba da postoji neki zadatak. Kroz proces mišljenja mi se služimo raznim mislenim radnjama. Mi analiziramo i sintetišemo. Mi zaključujemo.

Jedan od najčešćih zaključaka je indukcija i dedukcija. Pojam je zbir opštih karakteristika, nekog predmeta ili situacije. U svakom pojmu postoje predstave sjećanja. Više pojmova čine sud. Sud je ustvari definicija veza i povezanosti i uzročnosti kauzalnosti između određenih pojmova. Zaključak je zbir sudova.

Mišljenjem se provjerava ispravnost percepcije. Mišljenjem otkrivamo nama (subjektivno) nepoznato. Mišljenjem se i osjećamo ali i anticipiramo. Osnovna podjela je: apstraktno mišljenje, konkretno mišljenje, sinkretičko mišljenje (animizam).

Apstraktno mišljenje se služi pojmovima, a konkretno slikama. Apstraktno mišljenje ne pravi razliku između objekta i simbola. Ovo mišljenje nema logiku.

Kreativno mišljenje se odnosi na umjetničko i naučničko stvaralaštvo. Ono prolazi kroz nekoliko faza: 1. Preparacija – priprema, gdje se luta između nekoliko rješenja2. Inkubacija – ležanje, nek prenoći, nekoliko ideja se ostavi da odleži3. Iluminacija – Eureka, Kairos fenomen, prosvjetljenje4. Validacija – provjeravanje, ocjenjivanje

Intuicija je prisutna kod svih ljudi. To je nešto vrlo dragocijeno. Najjednostavnija definicija intuicije je opažanje i doživljavanje mimo rezonovanja. To je neka kratica (prečica). Intuitivno rješenje i sadržaj tog procesa, ne ide uhodanim putem (putem rezonovanja), nego on zaobiđe i odmah dođe do sadržaja. Intuicija je čak i selektivna u smislu: umjetnička, policijska, naučnička.

Mašta je oblik mišljenja. Mašta reformiše polje posmatranja. U mašti se postavljaju nove zakonitosti, novi odnosi i značenja. Stvaraju se nove slike i nova pravila i za takve ljude mi kažemo da su maštoviti. Mašta ili imaginacija dolazi od lat. riječi „imago“. Mašta je znači sposobnost stvaranja novih slika. Imaginacija je prisutna u svakom umjetničkom izrazu ali je posebno vidljiva u slikarstvu, zato što se tu dešava suština imaginativnog mišljenja, a to je upotreba simbola. Upotreba simbola može biti jezička, grafička i numerička. Mi imamo kreativnu imaginaciju ali imamo i fantazijsku imaginaciju. Imamo imaginaciju anticipacije i imaginaciju prisjećanja. Imaginacija anticipacije je sposobnost predviđanja. Imaginacija prisjećanja je sposobnost živopisnog prikazivanja slika o nečemu što se davno desilo.

POREMEĆAJI MIŠLJENJA

1. Formalni – se vidi na našem verbalnom iskazu, što znači da vrlo često između mišljenja i govora možemo staviti znak jednakosti. Bolesna opširnost je jedan od oblika formalnog poremećaja mišljenja. Blok ili zastoj.Disocijativno mišljenje (rascjepljenje) je kada neko priča o jednoj temi i naglo počne pričati o drugoj koja nema nikakve veze sa prvobitnom temom. Perseleracija je formalni poremećaj koji znači stalno ponavljanje određenih riječi ili rečenica.Inkoherencija je prisustvo, u govornom duktusu, određenih rečenica koje unutar sebe imaju smisao i logiku, ali međusobno nemaju nikakvu logiku.Salata od riječi – rasulo misli

2. Sadržajni – ovdje su najvažnije sumanute ideje koje su na neki način osnovni gradivni materijal da bismo rekli da je neko lud. Sumanute ideje nisu podložne korekciji. Njihov nosilac nema uvida i ne vidi nikakvu njihovu neispravnost i samim tim ga ne možete iskorigovati. Postoje sumanute ideje krivice, živiti sa osjećajem krivice i toliko čvrsto vjerujete u to da dođete do samoubistva. Sumanute ideje veličine: ja ću svoj narod izvesti, imao je direktan razgovor s Bogom itd.Sumanute ideje ljubomore se vrlo interesantne. Možete tvrditi da vas žena vara što je poprilično realno.Ali kad on ima 77, ona 76, kaže žena ga vara s unukom.Sumanuta ideja porijekla. Mi smo begovi, imam plave krvi itd.Sumanuta ideja značenja...Sumanuta ideja odnosa, teroristički, misle da govore o njemu. Izraženija senzitivnost da se nešto izvana odnosi na mene. Nihilistička sumanuta ideja, nemam ja ime, nemam ja kuću, nemam ništa, ne mogu jesti nemam stomaka.

Prisilne misli i precijenjene ideje su također sadržajni poremećaji mišljenja.

INTELIGENCIJA

Inteligencija se bavi apstraktnim pojmovima u smislu u kome se mišljenje bavi opažanjem i pažnjom. Mi možemo imati produkt svoje inteligencije i bez mišljenja i bez pažnje. Ljudi stvaraju u osami jer tu inteligencija ima prostor jer operira sa apstraktnim pojmovima. Ona je brza sposobnost adaptacije, rješavanja zadataka, sposobnost brzog otkrivanja nekih validnih rezultata (tačnih). Čovjek se svakodnevno služi inteligencijom i ona je često urođena a često se i razvija. Vrhunac razvoja inteligencije je od 16. do 25. godine. To ne znači da iza 25. ona opada.Inteligencija je sposobnost brzog pamćenja. Inteligencija je jedina psihička funkcija koja se može izmjeriti.

Imamo različite oblike inteligencije, svi imamo generalnu inteligenciju a imamo i specifičnu. Specifična je kada smo inteligentni za samo jednu malu oblast. Postoje neke inteligencije koje su vrlo delikatne a to je emocionalna inteligencija. Ona koja nas uvodi u prostor detekcije prirode naših osjećanja prema drugima i drugih prema nama. To je empatija, suosjećanje. SQ operiše sa smislom i vrijednostima. To je kreativna, filozofska, duhovna inteligencija. Ona je naravno kod nekih ljudi prisutna jako mnogo, kod nekog ne postoji.

POREMEĆAJI INTELIGENCIJE

-Idioti 0 – 20... Ne znaju da govore, da hodaju sami, nemaju mišljenje, smješteni su u institucije.

-Imbecil 20 – 50... Ovi se malo i kreću ali im treba velika pomoć. Neki se nekad uključe u neki zanat itd.

-Debili 50 – 80... Dosta se dobro uključe. -Fiziološka tupost 80 – 90... Ne znaš da li je mentalno retardiran ili nije. Čim je fiziološko, normalno je ali je tupo.

-Prosječna 90 – 110

-Visoka 110 – 120

-Vrlo visoka 120 – 140

-Geniji 140 ->

Poremećaji inteligencije su oligofrenija i demencija. Oligofrenija je maloumnost i s njom se rađamo. Nisu sve tako strašne, „oligo“ znači smanjeno. Ovo se često naziva mentalna retardacija. „Nikad nisi bio bogat.“

Demencija se stiče. „Bio si bogat pa si osiromašio.“

FREUDNajznačajniji čovjek u zadnjih 200 godina psihologije i psihijatrije.

Freud ima jako mnogo svojih vodećih pojmova. Freudova teorija ličnosti počiva na nesvjesnom, predsvjesnom i svjesnom. On je začetnik pesimističke antropologije. Ova antropologija ukazuje da je čovjek nagonsko biće i da se rukovodi svojim instinktima i po tome je blizak životinjama. Freud: “Čovječanstvo je banda ubica.”

Freud: “Sada kada sve znamo, ostaje nam da otkrijemo zašto ljudi ubijaju druge ljude.”

Konstalacija 3 principa od koje je sastavljena svaka ličnost, 3 aspekta, 3 instance:

Id – Ego – Super EgoKada čovjek ostvari sadejstvo ove tri funkcije onda je on usklađen, nema nikakvih ispada koji bi asocirali da nešto s njim nije uredu. Svaki unutrašnji mentalni prostor, čovjek ima svoje 3 instance koje sarađuju i ako dobro sarađuju čovjek je adaptiran usklađen... Npr. Odgovor za agresivnost nalazimo ovdje.

ID – on je sav nesvjestan. On je taj mračni, nagonski dio. Kompletan ID je u nesvjesnom. On se rukovodi principom zadovoljstva. On je ono što kažu: “Hoću odmah”. Misli se na zadovoljenje nagona. ID ne misli, znači da je iracionalni dio naše ličnosti. On ne pamti, nema organizaciju, nema ni prošlost ni budućnost, on ima sadašnjost. ID je esencija ljudskih instinkata. ID želi i djeluje. ID je agresivan, destruktivan, haotičan, ne mijenja se, nema razvojnu liniju. Freud kaže da je ID osnova čovjeka. Težeći da dosegne zadovoljstvo, služeći se amoralnošću, agresivnošću, podrazumijeva se da to neko treba da kontroliše i da reguliše ovo bračno stanje u svakom čovjeku.

EGO - je instanca koja uspostavlja komunikaciju sa okolinom. EGO je stožer iskustva i ponašanja. Naši pokreti čak dolaze iz EGA. On je nazvan od strane psihoanalitičara slugom dvaju zlih gospodara. Za razliku od ID-a, EGO se rukovodi principom realnosti. EGO koristi naše mišljenje, opažanje, naše stavove. On testira realnost. On je zadužen za svakodnevno, praktično, funkcionalno, ponašanje u našoj svakodnevnici. On radi na našem prilagođavanju ili adaptaciji. EGO radi na našim sposobnostima da integrišemo, koordinišemo, vodimo i usmjeravamo svoj vlastiti identitet u vlastitom životu i u društvu.

SUPER-EGO – on predstavlja tradicionalne vrijednosti društva, ideale društva, koji se prenose na nas sa roditelja. SUPER-EGO se sastoji od dva dijela. Prvi dio je EGO-IDEAL, a drugi dio je SAVJEST. On je vezan sa moralom. SUPER-EGO kaže ID-u: “Nemoj, zabranjeno je.” On se konstituiše na osnovu kako nama roditelji prenose te moralne stavove. SUPER-EGO mora biti ugrađen od strane roditelja. Taj se mehanizam odvija putem kazne i nagrade. SUPER-EGO su ustvari zabrane i odobrenja. Najbolji je srednji SUPER-EGO. Ljudi sa rigidnim super-egom posjeduju previše časti. Rigidan je krut.

SUPER-EGO je moralističan, EGO je realističan, ID je instinktivističan.

Libido – je energija seksualnog nagona. Čovjek svoj libido razvija sve negdje do završetka zrelosti, adolescencije. Energija seksualnog nagona koja traži svoje zadovoljenje i ide u pravcu ego nagona i objekata za zadovoljenje seksualnog nagona. Ego nagoni su nagoni samoodržanja, samopoštovanja. To su nagoni koji mi omogućavaju da ja opstanem. Ego nagoni mogu biti: fantazmatski, incestuozni, homoseksualni i heteroseksualni. Niko se ne rađa sa svojom zrelom seksualnošću. Libido je energija koja dolazi iz ID-a i često jednim mehanizmom može biti pretvorena, usmjerena prema različitim objektima i različitim situacijama. “Sublimacija”

Eros - nije samo seksualni nagon i on slavi život. Eros i Tanatos su dva nagona po Freudu. On i Tanatos su cijeli život u međuigri. Većina nas živi pod vlašću Erosa. Eros je univerzalna ljubav za ljepotom, za okupljanjem životnih fragmenata, a Tanatos razbija životne fragmente. Platon: “Eros je ljubav prema filozofskom saznanju.” Eros je ljubav za svim lijepim, uzvišenim.

Tanatos – slavi smrt i teži ka smrti. Tanatos je Bog smrti. Teži ka destrukciji, ka mraku i ponoru, podzemlju. Nigdje se tako čvrsto nisu isprepletali Eros i Tanatos kao u ljubavnom i seksualnom činu. Tanatos je u velikoj skali, on se može izjednačiti i sa agresivnošću. Vrhunac pobjede Tanatosa je kad ja sam sebe ubijem.

Čovjek ubija drugog čovjeka iz strasti. Životinje nemaju strasti. “Čovjek je životinja, za njega nema nade.” - FreudOno po čemu će on ostati poznat, tj ključni pojam:NESVJESNO – PREDSVJESNO – SVJESNO Nesvjesno je najveće.

Svjesno je sve ono što je spoznatljivo. Svjesno je onaj aktuelni protok i funkcija našeg mentalnog sklopa koje sadejstvuju i pomažu nam da se u tom svijetu u nama i oko nas snalazimo.

Nesvjesno je suprotno. Niz događaja kojih mi nismo svjesni, a događaju se. Freud je snove nazvao “carski put” u nesvjesno. Freud – Tumačenje snova.Sljedeći dokaz za nesvjesno su omaške. Simptomi neuroze. Freud se proslavio na tumačenju neuroza. Neuroze su produkt naših nesvjesnih konflikata.

Posthipnotička poslušnost. U toku hipnoze (dok čovjek spava) on je podatak pohranio u nesvjesno. Automatske radnje (mahanje rukama dok hodamo).

Freud je nesvjesno nazivao velikom nepoznatom zemljom. Tamo je smješteno ono najcrnje i naprljavije u ljudskom univerzumu. Nemogućni da izdržimo, sve to smo mi potisnuli u nesvjesno. Međutim, potisnuti materijal često hoće da se vrati. On je zaslužan za povratak materijala u svijest. Pošto svijest ne može izdržati u originalnom obliku moje želje, pulzije,

osjećanja i ne dozvoljava da se probiju, onda se to maskira, pa mi dobijemo, putem sadržaja snova, osvješćavanja potisnutog.

Neurotsko stanje je psihogena paraliza. Simptomi su vrlo važan dokaz za postojanje nesvjesnog. Freud je tvrdio da smo mi svi vrlo sumnjive psihoseksualne orijentacije.Mi smo poliperverzni jer smo potisnuli, savladali svoje poliperverzne seksualne pulzije. Problem Don Juana je problem bježanja od svoje nesigurno potisnute homoseksualnosti.

Predsvjesno, on nije ni svjestan niti nesvjestan. Zato što se vrlo lako može osvijestiti, tek treba da prođe proces osvješćivanja. Tu su naše i percepcije i mišljenja, tu su skoro sve psihičke funkcije i mi vrlo lako postajemo svjesni, a ne treba nam da to potežemo iz dubine nesvjesnog. Tu je smještena, kod svakog čovjeka, kreativnost !!!!!

FREUDOVA NAUKA O SEKSUALNOSTI

Razvoj libida:

Oralni stadij 0 – 1 god.Analni stadij 1 – 2(3) god. PregenitalnoFalični stadij 2(3) – 5(6)Letencija 5(6) - 11(12)

Adolescencija 11(12) – 18(19) GenitalnoZrelo doba 20(21) -->

Pregenitalni period, ovdje se formiraju: -Karakter -Seksualnost (perverzije) -Vrsta psihičkih poremećaja

Homoseksualnost se formira u 4. godini života a otkriva u pubertetu. Mi dok dojimo majku počinjemo da formiramo svoju seksualnu orijentaciju.

Dijete se rađa i instinktivno traži bradavicu, nema dijete samo pritisak na sluznici usta zbog toga što ima seksualne potrebe, on ima instinktivne potrebe: hrana, žeđ. Dijete se hrani, poji se i ta iritacija bradavice i sluznice rasterećuje te nesvjesne tenzije jer je i seksualnost instinktivistička potreba. Dijete je poliperverzno. Spremno na sve perverzije.

Kada smo osvojili zdravu seksualnost, to je vrhunac genitalnog perioda.

U oralnoj fazi, dijete doji i grize, nema zuba ali grize desnima. Ovo “grize” je agresivnost. Usta su centralno mjesto u oralnoj fazi. Mi s ustima radimo razne radnje. One se vide na prototipima koji se formiraju na osnovu dinamike koja se uspostavlja na relaciji dječija usta i spoljašnji svijet. Prototipi na osnovu kojih se razvija oralni karakter: zatvorena usta, grize bradavicu, zadržava hranu, ispljune hranu, brojni pokušaji.

Dijete je rođeno bez doživljaja za objekat. Dijete tek nakon 3- 4 mjeseca doživljava majku kao nešto izvan njega. Majka postaje objekat. To je ono što se zove OBJEKTNI ODNOSI. Dijete sa majkom uspostavlja odnos.

Analna faza je potpuno druga dinamika. Erogena zona prelazi na anus. Sluznica anusa kroz koju prolazi izmet je sada nova dinamika. Dijete počinje da manipuliše. Dijete seksualno zadovoljenje doživljava prolaskom izmeta kroz anus. Prototipi: davanje izmeta, sa zadrškom, nikako. Kad dijete neće nikako da vrši nuždu, skupljanje izmeta, iz ovog prototipa formira se analni karakter sa svojom karakteristikom kolekcionarstva. U analnoj fazi se formira biseksualnost. Osnovna crta analnog karaktera je škrtost.

Falična faza – falus je antropološki izraz za muški polni organ. Falokratija je dominacija muškaraca. To je faza gdje se dijete počinje interesirati za genitalije, ali to nije centriranje, interesira se za sve drugo. Tu se formira i Edip i Elektra kompleks, formira se histerični karakter i narcistični karakter.

Latencija je period koji nastaje od završetka faličnog statusa do početka puberteta i adolescencije. Dijete tad razvija socijalnu komponentu. Latencija znači nešto što je skriveno, nije objelodanjeno, nije javno.

Adolescencija i pubertet nisu isto. Pubertet je sve ono što se odnosi na organsko. To su prva menstruacija, prva polucija (ejakulacija dječaka u snu), to su bubuljice. To je preokupiranost tjelesnim, mutiranje glasa, prve masturbacije ali sada potpuno drukčije masturbacije.

Adolescencija je nešto drugo. Tu nije centrirano tijelo. Tu je psiha. To je vrijeme kada se postavljaju pitanja. Šta je smisao? Šta je to sloboda, ljubav, pravda, istina? Da li ću ja voljeti ili mrziti? Da li ću se ja slagati sa vašim stavovima? Ovo je period kada su te djeca istjerala a odrasli nisu primili. Ovo je VEOMA RANJIVO DOBA ZA SVE. Maloljetnička delikvencija (sintagma) nije slučajno napravljena. Odnosi se na delikventno ponašanje. Adolescencija je ranjiva, lako si ranjen, pa je tu narkomanija, prostitucija, samoubistva... Najviše se ubijaju mladi i starci. Adolescencija je formiranje stavova i karakternih osobina: dosljednost, zauzimanje... Adolescencija je vrijeme istinskih ideala. Ovo je vrlo lijepo i vrlo ružno doba. Biopsihosocijalno se razvija u ovom dobu. Maladaptivni obrasci ponašanja se formiraju.

LIČNOST

Ovo je zaokružena dinamika i odnosi različitih psihičkih aspekata (funckija), koji su u harmoničnom sadejstvu i mi to njihovo sadejstvo, harmonično ili neharmonično, vidimo na osnovu ponašanja i mišljenja osobe. Ličnost čovjekova je sistem koji se sastoji od elemenata. Svaki taj element se zove crta ličnosti. Crta ličnosti je model da se trajno i kontinuirano uvijek ponavlja isti način i odgovor na određenu situaciju ili djelovanje koje registrujemo izvan nas a i u nama. Svaka ličnost se sastoji od: karaktera, inteligencije, temperamenta, somatski izgled (morfologija ili tjelesni oblik). Ovo su 4 parametra koja objašnjavaju ličnost.

KognitivnaEmotivna 9 psihičkih funkcija svrstane u 3 grupe koju svaki čovjek ima Konativna

Svaki čovjek ima svoj sopstveni doživljaj sepstva. Identitet, kontinuitet, dosljednost (u svakodnevnom ponašanju). Karakter je dio ličnosti. Ličnost i karakter nije isto.

CVANCIKA - 20Emil Siorani: “Balkan je javna kuća u plamenu”Oblomov – Ruski pisac (pripovijetka)

KARAKTER

Karakter dolazi još od starih grka. Učenik Aristotela je napisao knjigu o karakteru. Karakterologija je nauka o karakterima. Karakter se odnosi na društveni i moralni aspekt svake ličnosti. To je osnovno značenje.

Karakter označava opšte ponašanje jedinke u društvenim odnosima. Karakter podrazumjeva uobičajenu prirodu ponašanja. Poremećaj karaktera nije isto što i poremećaj ličnosti.

O patologiji karaktera govorimo kada jedna karakterna crta se razvije do nesrazmjera više od drugih karakternih crta i dominira cjelokupnim sistemom karaktera tj kad dominira karakternim profilom te ličnosti. Osobine ličnosti preko kojih se izražavaju moralni lik i osobine pojedinca nazivaju se karakterne osobine.

Karakterne osobine mogu se ispoljavati u odnosima prema različitima aspektima života. Mi vidimo karakterne osobine u odnosu pojedinca prema samom sebi, visoko ili nisko samopouzdanje. Visoko i smanjeno samopoštovanje, visoki ili niski moral, odgovornost – neodgovornost, odnos prema radu i obavezama, marljivost i lijenost.Prema drugim ljudima; sažaljenje, bešćutnost - iskren sam, neiskren - hoću pomoći, altruizam, egoizam. Prema društvu; moral, nemoral.

Oralni karakter (otvorena, zatvorena usta) podrazumijeva govorljivost, on podrazumijeva brbljivost. U ustima se nalaze zubi. Mnogi ljudi svoj govor baziraju na satirici, ironiji, agresivnosti. Oralni karakter voli da govori. Vole da upotrebljavaju usta na taj način. Oralni karakter je tvrdoglavost. Neurotski oralni karakter nastaje fiksacijom, u vraćanju (regresiji) na periode gdje mu je bilo divno, dijete se tu fiksira i to kasnije ponese kao jezgro svog karaktera. Oralni karakter voli da pije, da puši, da se drogira. Oralci su ljudi koji su gladni znanja. Uzimati znanje je uzimati hranu – SIMBOLIČNO. Oralci su postojani ljudi, drže riječ. Oni se vrlo često za nekog vežu, stlano im treba neko da ga drže za rukav, vrlo često su nesigurni. To dolazi iz oralne faze: dijete je zavisno od majke. Stalno je u strahu da će ostati sam. Oni su veliki boemi i lijenčine. U oralnoj fazi ništa ne daješ, samo tebi daju. Oralni su ustvari zabavni, vrlo šarmantni ljudi, uglavnom sami sebe zeznu, ne ostvare se, postanu alkoholičari.

Analni karakter je nešto što se formira na osnovu svega iz analnog stadija. Karakteristike: čistoća, tačnost, urednost, škrtost. To je ona pretjerana čistoća. Prisilna, opsesivna čistoća. Ti su ljudi lišeni imaginativnog, razigranog. (Ivo Andrić – roman Gospođica i pripovijetka Zlostavljanje) Analni karakter je vrlo težak. Patološke tačke analnog karaktera: Biseksualnost, sadomazohizam, patološko kockanje, opsesivno-kompulsivna neuroza, neurotska ambivalencija.

Čovjek teži ka tri moći: moć novca, moć vlasti i seksualna moć. “Volim gram vlasti nego kilu zlata.” Meša Selimović: “Čitav život sam pisao, a o fenomenu čovjekove želje za vlašću, nažalost nisam ni stranicu.”

Falični karakter – za njega je karakteristična Edipska situacija iz koje se formiraju razni karakteri. Mnogi su govorili o faličnom karakteru. (Vilhelm Rajh – Teorija ličnosti)Falusni karakter je: sujeta, odlučnost, drskost, težnja ka vlasti, hvalisavost, samouvjerenost, narcizam, energičnost, bezobzirnost, hrabrost, bezočnost.

Histerični (histrionski) karakter se razvija u sklopu Edipalnog stadija. Smatra se da se ovaj karakter formira kod ljudi koji nisu uspješno likvidirali Edipov kompleks. Histrioni znači glumci. Histrionski karakter ne mora biti prisutan kod glumaca ali je uglavnom prisutan a ovo uglavnom znači da ima i drugih profesija koje imaju crte histrionskog karaktera.Ovaj karakter jako podsjeća na ono što glumci ispoljavaju na sceni. On podrazumijeva: 1.Egzibicionističko ponašanje, 2.Nametljive “glumačke” težnje3.Sklonost ka iracionalnom, fantazmatskom4.Sklonost ka dramatičnosti5.Lažljivost, hvalisavost

Kod histerika je interesantna nagla smjena ponašanja. Oni hoće da su u centru pažnje. Fribolnost, lažnost. Histerici su često degutantni. Oni su nezreli, infantilni, lakomisleni. Oni stalno “igraju”. Histeričan muškarac voli da se otkopča, da mu se vidi zlatni lanac, da mu se vide naočale u kosi i on se uvaljuje i nabacuje, on je pun sebe i svojih pobjeda nad ženskim rodom – Don Juan. Don Juan je za Frojda paravan za homoseksualnost.Histerična žena se oblizuje, trepće, govori deminutive, koketira, ali sa svakim, od poštara do advokata. (“kačiperka”)Iza histeričnog muškarca ili žene postoji problem koji je vezan za seksualnost. Ko god nije raskrstio sa Edipom neke će probleme imati. Ono što je zajedničko je da difuzno erotizira svoju okolinu i to je manevar. To je manevar uspostavljanja ovog paravana o kome Frojd govori. Ni on, ni ona ne mogu da prihvate pravu, zrelu genitalnu sigurnost. Onda mijenjaju

partnere jer ne mogu da nađu adekvatnu zamjenu za roditeljske likove (Edip). On traži mamu u svim tim ženama, nesvjesno.

EDIPOV KOMPLEKS

Dječak ------> Majka -----> Otac

Prvi put da dijete uspostavlja objektne odnose prema majci u smislu investiranja libidinozne, erotske. Kod oca ima stremljenje identifikacije sa uzorom. Neko loše likvidira ovaj kompleks da dovodi do izvjesnih problema. Dijete ima otvorene, nesvjesne, seksualne pretenzije, ono gaji čulne emocije prema svojoj majci. U njemu se javlja strah kad spozna da otac posjeduje majku na način na koji bi on htio da je posjeduje. Dječak shvaća da će biti kažnjen.

Dječak mora da se identifikuje sa ocem a ne sa majkom. Ako se identifikujemo sa majkom onda idemo u homoseksualnost. Uglavnom dječak kaže: “Ne mogu ja da posjedujem ono što otac posjeduje. Identifikovati ću se sa ocem.”

TEMPERAMENT

Ovo je ustvari način na koji se mobiliše, njome upravlja i vodi i ispoljava nagonsko-afektivna energija u nekoj ličnosti. Ako je motivacija pretvorena u pitanje “Zašto?”, onda isto tako, opravdano,možemo pretvoriti temperament u pitanje “Kako?”.

Ništa ne može uticati na nečiji temperament. On je dat biološki. Opada sa starošću. Njega konstituišu 3 konstituente: emocija, motorika(nivo motorne aktivnosti), i socijabilnost.

Temperament je nešto što je dato geografski. Ako se jedan Norvežanin zaljubi i pati, i to se isto desi jednom Sicilijancu, mi ćemo vidjeti potpuno različita ponašanja.

KONSTITUCIJA

Atletski tipAstenički tipPiknički tip

Atletski tip je prosječni tip po svom izgledu. Nit je mršav nit debeo nit previsok nit prenizak. On nije sitan a nije ni krupan.Astenički je visok i vrlo mršav.Piknički je malen i debeo.

Od jednog tipa možemo očekivati neke psihopatološke osobine. Vrlo često se sreće da su astenički tipovi introvertni, sanjari, distancirani od života, oni su stalno u oblacima, dok su piknički suprotno: ekstroverti, daleko od svakog maštanja, oni žive konkretan život. Don Kihot i Sancho.Bolest astenička je šizofrenija, a piknici su depresivni. Više su skloniji depresiji nego šizofreniji. Toliko mogu otići u depresiju da iznenade okolinu svojim samoubistvom.

MEHANIZMI ODBRANE

Mi znamo da je Ego ugrožen i od strane ID-a i od strane Super-ega. Ego je realističa, ID je instinktivističan, a Super-ego moralističan.

Ego se brani od anksioznosti, konflikata, frustracija i realnog straha. Ego se štiti i brani od svega ovoga i to nazivamo mehanizmi odbrane. Dvije su osnovne karakteristike svih mehanizama odbrane. Oni krivotvore, falsifikuju i oni se odvijaju na nesvjesnoj bazi. Svi se dijele na zrele i nezrele.

Zreli -----> Sublimacija, altruizam, humor

Nezreli --> Projekcija, potiskivanje, pomjeranje, identifikacija, reaktivna formacija, racionalizacija, negacija, regresija, fiksacija

Potiskivanje je najgori, najcrnji mehanizam odbrane. On se može nazvati “potiskivanje pod tepih”. Mi stalno potiskujemo neugodne misli i sjećanja i trošimo energiju. Potisnuto kad-tad nađe put do svjesnog pa makar u onom obliku koji se zove simptom. Simptom znači znak. Ljudi ga najviše vole. Mi potiskujemo od ujutru do navečer.

Projekcija je mehanizam odbrane kada mi nepogodne sadržaje stanja, osjećanja i intencije pripisujemo drugom. Mi njih izbacujemo iz sebe i kačimo na nekog drugog. “On mene mrzi”, ali ne mrzi on tebe nego ti mrziš njega.

Pomjeranje je takav mehanizam gdje mi nepogodne afekte pomjeramo s jednog objekta na drugi. “Direktor se ne smije derat na ženu pa se dere na sekretaricu.”

Identifikacija, dječak treba da se identifikuje sa ocem. Uzor se zove “moj otac”. Bezuspješni ljudi se često identifikuju sa uspješnim. Mladi ljudi se identifikuju sa zvjezdama nauke, estrade, neko se identifikuje sa velikim umjetnicima. Mi se identifikujemo sa objektom i situacijom koju volimo iz nesvjesnog straha da je ne bi izgubili. Mi počinjemo pušiti u identifikacionom procesu. Strašno je kada se identificiramo sa idejama i vođama.

Reaktivna formacija je suprotno. Ako je on filantrop, može postojati mogućnost da je mizantrop. Reaktivna formacija je vrlo rijedak mehanizam koji je Frojd pronašao i svrstao u nezrele.

Racionalizacija se sastoji u opravdavanju, uljepšavanju i omalovažavanju. “Ja zakasnim na predavanje: Saobraćaj je kriv.” Teško je prihvatiti da sam ja kriv. Teško podnijeti nečiji uspjeh i onda slijedi nastojanje da omalovažavamo. Lakše je onda podnijeti nečiji uspjeh. Sve se to odvija na jednoj matrici koja se zove kiselo grožđe - sladak limun.

Negacija je ustvari apsolutno potiranje. Nekome je najdraži poginuo i oni se potpuno normalno ponašaju, gledaju televiziju. Potpuno je negirao taj doživljaj, jer je neizdrživo živjeti sa tim saznanjem.

Regresija je vraćanje. Inače je vraćanje unatrag. Regresija u psihološkom smislu znači da se mi sa ovog stadija na kojem jesmo vraćamo u neke stadije koje smo davno završili. “Činovnici odu na more u 60.-oj godini. Okreće se za curicama, žvače žvaku. On je regradirao. Dobije muškarac tešku prehladu, legne u krevet. Žena odmah se brine o njemu, supica, temperatura.”Fiksacija znači ostati u nekom stadiju. Nikad nisam otišao naprijed pa regradirao, nego sam se odmah fiksirao.

SUBLIMACIJA je srž kulture. Bez sublimacije nema ni umjetnosti, nema ni religije, nema ni nauke, nema ni filozofije. Sublimacija znači uzvišenje, oplemenjenje.

Sublimacijom se napada na nagonsku energiju. Nagonske pulsije su sastavljene od seksualnosti i agresivnosti. Čovjek krene da zadovolji svoju nagonsku energiju, da je potroši.Jednu trećinu energije potisnemo, jedna sublimira a jedna iživi.

Centar nagonske energije se nalazi u ID-u. Ide prema cilju. Međutim skrene u socijalno-gratificiran cilj. To znači da mi društvo plješće, da me nagradi. Ako nečija nagonska energija ne potpadne pod sublimaciju odmah ide i ima seksualno zadovoljstvo. (rađanje djece)

Sublimacija nije samo: “Ja napisao roman.”. Mi sublimiramo tako što idemo na fakultet. Kod nekog sublimacija ide u vrlo radikalne ekstreme (celibat). (Ivo Andrić – Smrt u Sinanovoj tekiji)Čovjek mora da deseksualizira i deagresivira svoju nagonsku energiju da bi sublimirao, ostvario nešto što ljudi odobravaju i nagrađuju (gratificiraju). Radi ugleda u društvu i pohvale. Sublimacija se formira u latenciji.

Sublimacija je sposobnost da se izvorni seksualni cilj, zamjeni nekim drugim koji više nije seksualni. Sublimacija, zajedno sa altruizmom i humorom je zreli mehanizam odbrane. Umjetnost je sublimacija, katarza i regresija u službi Ega. - Frojd“Svi su ti umjetnici djeca.”

OMAŠKE

Omaške su “slučajne”, nenamjerne sitnice. One su obično beznačajne i nama nepoznato čime su motivisane. Omaške su pogrešne radnje i propusti koje se pojavljuju u različitim sferama našeg djelovanja. Najznačajnije su omaške u govoru, omaške u pisanju, omaške u čuvenju, omaške u hvatanju. Omaške se također mogu ispoljavati u stalnom zaboravljanju, stalnom samopovređivanju. Omaške su neke radnje, igranje ključevima, namještanje kragne itd.

Suština omaške je paralelno postojanje svjesne i nesvjesne namjere gdje svjesna namjera bude kompromitovana od strane nesvjesne. Omaške su jedan od najvećih dokaza za postojanje nesvjesnog. Interesantne omaške su zaboravljanje imena, pojmova.

PSIHOTERAPIJA

Nož, trava, riječ. Ovim sredstvima se liječimo od pećine pa sve do danas. Psihoterapija se može definisati kao brojni psihološki postupci kojima je zajednička namjera pomoći osobi koja pati i to preko psiholoških sredstava.

Čak su i najpoznatiji svjetski psihoterapeuti da je ugodan razgovor sa komšijom, sa barmenom kojeg znaju, da je to ljekovito. To se zove nulta točka psihoterapije. Psihoterapijskih metoda ima jako mnogo. Nama je najvažnija psihoanalitička-psihoterapija.

Ova terapija se provodi u svjetlu Frojdove psihoanalize. Ona ima nekoliko osnovnih elemenata. U toku razgovora razmjenjuju se osjećanja između terapeuta i pacijenta. Taj spektar osjećanja koji ide od pacijenta ka doktoru zove se transfer. On može biti (transfer) pozitivan i može biti negativan. Treće može biti ambivalentan transfer.

Psihoanaliza je “transfer – kontra-transfer”.

Katarza je očišćenje svih negativnih afekata kroz razgovor.

DUŠEVNI POREMEĆAJIPSIHIJATRIJSKE DIJAGNOZE

Pozorišni likovi su puni dijagnoza. Duševni poremećaji nisu svi isti. Imaju svoje klasifikacije. Postoje grupe dijagnoza: psihoze, neuroze, depresije, poremećaji ličnosti (psihopatije), oligofrenija...

Psihoze su pravi duševni poremećaji. Najteže duševno oboljenje. One su ustvari potpuna dezintegracija i razaranje strukture realiteta. Dva osnova podsimptoma: halucinacije i sumanutost. Kod psihoza je poremećen odnos ja i svoje tijelo, ta relacija, ja i moja okolina, ja i vanjski svijet. Psihoza je dubok poremećaj a nastaje u sukobu Ega i realnog svijeta kao što je ishodište sukoba ID-a i Ega neuroza, a sukob Ega i Super-Ega je depresija.

Psihoza je “narcistička neuroza”. Svaka psihoza je regresija. Psihoze se mogu podijeliti na: - Funkcionalne (šizofrenija, manično-depresivna psihoza, paranoja i reaktivne psihoze)

Šizofrenija se dijeli na:

1. Hebefrenija (nezrelost, prekida se kontakt sa realnošću, autizam)2. SCH Paranoides (osjećaj proganjanja, ugroženosti)3. SCH Simplex (usamljeni ljudi, bez interesa, hladni, asocijalni su, žive sami)4. Kataton SCH (katatoni stupor)

Paranoja ima jako mnogo oblika. Imamo osnovnu paranoju, paranoidna SCH. Paranous znači misliti pored normalnog mišljenja. Način mišljenja koji odudara od svakodnevnog načina mišljenja većine. Paranoja je stanje gdje se često pojavljuje taj paranoidni oblik pa imamo paranoidno ponašanje, paranoidni poremećaj ličnosti.

Ljudi koji su jako nepovjerljivi i jako senzitivni, sumnjičavi, podozrivi imaju taj paranoidni oblik ali su sasvim normalni.

Periodi kada pacijent nije u klinici (između dolazaka u kliniku) zovu se remisije.

“Organizovana dezorganizacija društvenog sistema.” - ovo je što se događa u državi

POREMEĆAJI LIČNOSTI

Psihopatija nije bolest, to je odstupanje od normalnog obrasca ponašanja. Ona je na granici između normalnog i patološkog. Nije prava duševna bolest. Psihopata ima vrlo oskudan emocionalni aparat, on stalno trpi unutrašnju napetost (nije anksioznost). Kršenje društvenih normi je karakteristika psihopata.

Psihopate imaju vrlo nizak prag tolerancije na frustracije (nerviranje). Psihopate su često asocijalne. Asocijalan je neko ko izbjegava društvo. Antisocijalni ubijaju, kradu itd.

Psihopate nisu samo agresivni nego su i autoagresivni. Skloni su alkoholu, drogama i tome da se režu. Nemaju stalne dugotrajne veze. Ne mogu da uspostave mir osjećanja, emocionalni mir. Psihopate su često i šarmantni i dopadljivi bilo gdje, međutim kroz par mjeseci pokaže svoje lice. Oni su često i uspješni ljudi.

Neuroze su u prvo redu sukob ID-a i Ega, tj. sukob između naših nagonskih potreba i želja u sukobu sa nedozvoljenim. Neuroza ima sačuvan test realnosti. Neurotičar stalno ima konflikt i stalno potiskivanje. Potiskivanje je suština neuroze. Ulaže se velika energija u potiskivanje zabranjenih nagona u nesvjesno. Ali potisnuto se zna vratiti i ono što se vratilo se vidi kroz omaške i simptome.

Simptomi neuroze: anksioznost, depresivnost, fobičnost, somatski simptomi (konverzivna neuroza, pretvaranje konflikata u somatsko oboljenje)

Neurosis conversiva (konverzivna neuroza)Neurotska depresijaFobična neurozaAnksiozna neurozaOpsesivno-kompulsivna neuroza (najteži oblik)

Opsesivno-kompulsivna neuroza je neurotski entitet koji se formira kod djeteta u analnoj fazi. Ona često može biti veoma maligna do te mjere da predhodi početku šizofrenije. Osnovna stvar je prisila u ovoj neurozi. Prisilno 3 puta zaključati vrata, prisilno brojati bandere, prisilno prati ruke 40 puta dnevno.

Rituali kod opsesivno-kompulsivne neuroze su česti. Prisilni rituali koji nemaju nikakvu svrsishodnost. Vrlo je gadna i teško se liječi.

Anksiozna neuroza, nema duševnog poremećaja bez anksioznosti. Svaka psihoza više ili manje ima u sebi anksioznost. Tjeskoba = anksioznost.

Depresija je u prvom redu kompromitacija afekta, osjećanja. Depresivan čovjek nema prijedloga ni za sebe ni za druge. On se ujutru u kupatilu pita da li bi se obrijao ili da li bi se ubio. Depresivan čovjek ima velikih problema sa svojom agresivnošću i sa osjećanjem gubitka i sa osjećanjem krivice.

Konstituiše se u oralnoj fazi. Depresija je univerzalni ljudski fenomen. Razlika je u kvantitetu. Imamo neurotsku i psihotičnu depresiju.

Da li je melanholija psihijatrijska ili estetička kategorija? Grci su govorili da su muze pjesnika tužne. Belerefont je mitski junak iz mitologije koji je bio depresivac. Za umjetničku kreaciju treba malo melanholije.

GRUPA

Grupa je skup pojedinaca koji su u odnosu jedan prema drugom što ih dovodi u uzajamnu zavisnost ili bolje rečeno grupa je socijalna jedinica koja se sastoji od određenog broja pojedinaca. Grupe se formiraju spontano i organizovano ali ima minimalna paradigma grupa. To je ustvari jedan eksperiment.

Sve se grupe mogu podijeliti: strukturisane i nestrukturisane grupe.

Strukturisane grupe su organizovane. Ove grupe imaju zajednički cilj. Zajednički cilj povezuje članove grupe. Svi članovi zajedno su jedno novo biće, ali prolazno. Imamo male grupe i organizacije. Organizacije su vrlo različite. Strukturisana grupa (organizacija) je nacija, vjera, politička partija, naučne ustanove, sportske organizacije. Male grupe su od 3 člana pa do 20. više od 20-70 su velike grupe. I jedna i druga su strukturisane.

Nestrukturisane grupe su sve suprotno. Publika, koja može biti slučajna ili organizovana. Druga vrsta nestrukturisanih grupa je gomila, rulja. Treća je socijalni pokret.

Gomila okuplja ljude, uglavnom spontano i ishitreno. Jako zavisi od toga što se trenutno dešava. Platon je govorio: “Kada bi svi članovi atenskog parlamenta bili pametni kao Sokrat, opet bi to bila obična rulja.”

Rulja je puna iracionalnog. U rulji pojedinac ima osjećaj snage. Ta mu snaga uglavnom služi za agresivne i destruktivne obrasce ponašanja. Pojedinac u grupi ima osjećaj da je sve to što radi dozvoljeno, da je normalno, da je ispravno. Sljedeće osjećanje je da je anoniman. Oslobađa pojedinca od osjećanja krivice.

Prva vrsta gomila su agresivne gomile. Imamo rulje koje nemaju veze sa agresivnošću, u raznim elementarnim nepogodama (potres, poplave).Imamo i ekspresivne mase, gomile. Ovo su nešto što nas uvijek ispunjava nekim zadovoljstvom. Karnevali, proslava Nove Godine na Trafalgar skveru, kolektivna vjenčanja itd.

Gomila uvijek ima vođu. Kada uđem u grupu ja sam izgubio svoj individualitet. Indignitet, integritet, legislativa. Jedna od odlika jake individue je konzistentnost i dosljednost.

Vođa ima sposobnost da nas okupi i povede i mi s njim uspostavljamo vrlo često identifikacioni proces i mi ga jako volimo tj. cijenimo. Onda se mi prepuštamo njegovom vođenju i podržavamo sve njegove ideje. Vođe mogu biti izabrane, može biti postavljen i vođa sam sebe stavi, iznikao, samonikli vođa.Vođa mora imati neke osobine, u svojoj strukturi ličnosti. On prvo mora biti vjerovatno pametniji od ostalih, elokventniji, sugestivan, njegov fizički izgled je također bitan. Fleksibilan, manje konzervativan i mora imati harizmu.

Harizma je nešto urođeno i to je teško objasniti. Ne može se teorijski objasniti. Harizma je posjedovanje većeg energetskog naboja u svakom pogledu nego kod ostalih oko mene.

STAV

Stav je postojan, ujednačen, način odnosa pojedinca prema nečemu: pojavi, ljudima, stvarima, događajima, realnim i iracionalnim kategorijama i pitanjima. Prva i osnovna karakteristika stava je trajnost. Različiti stavovi su u različitim kulturama.

Stav ima i kognitivnu i konativnu i afektivnu komponentu. Jedan od oblika stava su predrasude. Predrasuda je razvijanje odnosa prema nečemu mimo rezonovanja (rasuđivanja). Postoje razne predrasude. Onaj ko je u vlasti predrasuda vrlo teško će se osloboditi. Djecu treba odgajati tako da ne izgrađuju nikakve predrasude. Predrasude su najgori stavovi. Zauzimanje stava prije rasuđivanja.

Konformizam je takav stav gdje ja odmah prihvatam stavove, zakone i norme okoline. Opozicija je suprotno od konformizma, ja oponiram društvenim stavovima, ne slažem se. Oportunizam je najjednostavniji, iskoristi priliku. Oportunizam nije ništa drugo nego snalaženje. Ja se zahvaljujući novonastaloj situaciji ponašam tako da imam neku dobit.

SOCIJALIZACIJA

Svako društvo svog novog člana želi da ga oblikuje po svojoj mjeri. Društvo od njega hoće da napravi socijalno biće. Taj proces je jedan širok pojam socijalizacije, počinje ne samo sa formalnim obrazovanjem nego i prenošenjem tradicije. Tamna zona socijalizacije su nacionalni stereotipi.

Ni jednom društvu ne odgovara antisocijalni i asocijalni čovjek. Socijalizacija je u isto vrijeme pravljenje modela člana društva čiji će čitav život tj. ponašanje ići u pravcu misli, djela, ići u pravcu koji odgovara društvu i onda kažemo da smo postigli socijalizaciju.

Socijalizacija je proces koji traje cijeli život. Postoji bezbroj prenosnika (agensa) socijalizacije. Prvi agens je porodica, drugi je škola, treći su vršnjaci, četvrti su mediji. Sporedni prenosnici su predškolske ustanove (vrtići), služenje vojske, komšiluk.

DEMOKRATSKA LIČNOST

Odnos demokratije i antidemokratije je jedna od najznačajnijih tema nauke psihologije međuljudskih odnosa. Demokratija podrazumjeva individualne slobode ali i odgovornost pojedinca. Odnos i razumjevanje tih sloboda i prava mora biti takav da se ne pretvori u svoju suprotnost koja se zove anarhija. Čim je haos to je anarhija i to je antidemokratski.

Demokratska ličnost je ona koju karakteriše:

-otvorenost duha (sposobnost slušanja tuđeg mišljenja), -prihvatanje sebe i povjerenje u sebe,-realizam,-svijest neopterećena statusnim razlikama,-pravednost,-prijateljstvo.

Suprotno od demokratske ličnosti imamo antidemokratsku ličnost koja se često naziva autoritarna ličnost. To je predvorje fašističke ličnosti. Ova ličnost u svom jezgru ima nešto što čini njegovo jezgro i ima 3 sindroma:: antisemitizam, etnocentrizam, konzervativnost.

Osobine ove ličnosti:

-konvencionalnost, -autoritarna submisivnost, -autoritarna agresivnost, -antiintraceptivnost.

Konvencionalnost su ljudi koji su skloni konvencijama. Autoritarna submisivnost je ta snishodljivost.

Antiintraceptivnost znači odsustvo svakog kopanja po sebi. Ne bave se svojim doživljajima, emocijama itd.

Još neke karakteristike autoritarne ličnosti su: egoizam, rigidnost mišljenja, sklonost stereotipima, netrpeljivost, polarizacija crno-bijelo, jako su zainteresovani za tuđi seksualni život i tuđe perverzije.

Po Erihu Fromu, karakteristike autoritarne ličnosti:

1. život određuju snage izvan nas samih i treba im se povinovati2. premoć, čitav svijet se može podijeliti na moćne i nemoćne3. obožavanje prošlosti4. osjećanje krivice

On je autoritet. On je autoritativan (pridjev)On je autoritaran. Isto kao da smo rekli da je fašista.