prosvjetni list [broj 953, oktobar 2008.]

SARAJEVOOKTOBAR/ LISTOPAD 2008.BROJ / 953 GODINA LXIIINOVA SERIJA / BROJ 121 / GODINA XII

Svim prosvjetnim radnicima čestitamo 5. oktobar – Svjetski dan učitelja/nastavnika

ISSN

0033

-167

8

Narudžbe se mogu izvršiti:

narudžbenicom na adresu:PROSVJETNI LIST, Ali-pašina 4/I

SARAJEVO

uplatnicom na račun:338-900-22078869-47

telefonom / faxom na brojeve:(033) 203-755

(033) 203-750 (fax)

PROSVJETNI LIST, oktobar / listopad 2008. 3

Iz sadržaja

Prvi broj “Prosvjetnog lista” izašao je novembra 1945. godine, a prvi broj nove serije septembra 1996.Predsjednik Upravnog odbora: Branko Alagić

Direktor i glavni i odgovorni urednik: Mujo MusagićUrednica: Maida Vodeničarević

Grafičko uređenje i DTP: Dizajn Studio MRAKAdresa Redakcije: Ali-pašina 4/I, Sarajevo. Telefoni: (033) 203-750 i 203-755; Fax: 203-750. E-mail: [email protected]

List izlazi jednom mjesečno, a u julu i avgustu ne izlazi. Cijena jednog primjerka 2 KM. Godišnja pretplata (sa poštarinom) 24 KM.

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke i informisanja Kantona Sarajevo “Prosvjetni list” je upisan u Registar medija, pod brojem ŠM44/99 dana 15. 12. 1999. godine.

“Prosvjetni list” je registrovan u Republičkom komitetu za informisanje 18. maja 1981. godine pod rednim brojem 390.

Štampa: “Tipografija” D.O.O., SarajevoRukopisi, fotografije, CD i diskete se ne vraćaju, niti honorarišu.

Žiro-račun “Prosvjetnog lista”: 338-900-22078869-47 UNICREDIT BANK, Sarajevo.

4. Mujo Musagić: Nepodnošljiva lahkoća korupcije

5. Između dva broja

6. Dijana Džinić: Društvo mora biti svjesno važnosti učitelja

9. Medina Jusić-Sofić: Drugi kongres bh. naučnika iz zemlje i svijeta

10. Emina Hadžić: Uticaj engleskog jezika na bosanski jezik

13. Ešref Berbić: Šta bi trebalo mijenjati

14. Vesna Varunek: O radu odjeljenske zajednice: Razvijati atmosferu razumijevanja i poštovanja

16. Selma Rizvan: Značaj humora u pedagoškom radu

17. Alma Avdić: Neadekvatni roditelji

18. Emir Harčin: Provjera usvojenog znanja kod učenika

20. Aida Kršo: Iz jezičke prakse

21. Šefket Arslanagić: Zašto nema Nobelove nagrade za matematiku

22. Nova izdanja

24. Ukratko

28. Vjeronauka u Makedoniji: Roda u bračnoj postelji

30. Priča “Prosvjetnog lista”: Džems Alan Mekferson: “Zlatna obala”

32. Iz historije bosanskohercegovačkog školstva

4 PROSVJETNI LIST, oktobar / listopad 2008.

BIJELO NA CRNOM

NEPODNOŠLJIVA LAHKOĆA KORUPCIJE

Sve su prilike da su u pravu oni koji su mi, ponekad, onako usput i u dobroj namjeri, prigovorili kako na ovom mjestu ispisujem tekstove takve sadržine i intonacije da bi se za

njih moglo reći da su najčešće u funkciji odbrane digniteta na-stavničkog poziva, iako, kako su govorili, ima dosta toga truhlog i u školama i na fakultetima, među učiteljima, nastavnicima i profesorima. Za ilustraciju takvog stanja navodili su, bez mno-go napora, brojne argumente, od onih koji govore o zloupotrebi nastavničkog rada u osnovnom školstvu (slučajevi u kojima se nastavnici optuženi za seksualne odnose sa učeni-cima) do brojnih primjera korupcije u visokoškol-skim organizacijma.

Naravno, nikada nisam ni pokušavao nekritički braniti brojne negativnosti koje se „golim okom“ uočavaju na svim nivoima odgoja i obrazovanja, ali, priznajem, rado sam se priklanjao onim mišlje-njima da je odgojno obrazovni sistem, u ovako ne-sređenom i razbijenom društvu, ipak, koliko-toliko, dobro postavljen i da učitelji, nastavnici i profesori, za razliku od mnogih drugih javnih radnika, i uz nečasne izuzetke, uspješno i odgovorno obavljaju povjerene im odgojno-obrazovne zadatke.

Nažalost, u mjesecu oktobru ove godine, u kojem smo, kao i ranijih godina, obilježili i Svjetski dan učitelja, korup-cija, ta sveprisutna pošast savremenog društva, u bosanskoherce-govačkoj akademskoj zajednici imala je svoju punu i „raskošnu“ prezentaciju. Mnogi slučajevi, o kojima se ranije tek nešto naslu-ćivalo, o kojima se šaputalo pa fakultetskim hodnicima ili se o njima, kao javnoj tajni, slobodnije govorilo samo u anonimnim anketama, postali su bjelodano jasni i vidljivi to te mjere da su se za njih morali zainteresirati policijske službe i tužilaštva.

U historiji ne postoje društva u kojima, na ovaj ili onaj način, nije dolazilo do pojave bar nekih oblika korupcije. Uvijek je bilo onih koji su, u ime vrača, poglavice, kralja, cara, vođe, predsjedni-ka, komandanta, komandira, ili u ime zajednice kojoj su pripadali, uzimali i ono što ni u jednom ukazu, naredbi, zakonu, nije stajalo, od čega su, najčešće imali neke koristi i oni koji su uzimali, a, bo-gme, i oni koji su to davali. Tako je, naravno, i sada u ovoj našoj poslijedejtonskoj Bosni i Hercegovini, državi sa organizacijom kakvu ne poznaju ni teorija ni praksa političkih sistema, sa bezbroj ministara i ministarstava od kojih svako dokazuje potrebu posto-janja, ne svojim radom i rezultatima, nego brojnošću raskošnih kancelarija i kvalitetom voznog parka. Ovdje se preko noći, radi mira u kući i lažne jednakopravnosti, donosi odluka o formiranju novog ministarstva, a o tome koliko ono košta poreske obveznike i šta će dobrog donijeti narodu i građanima niti ko brine, niti po-stoje mehanizmi koji bi nekoga na to natjerali.

I, eto, na ovu kao i na sva druge nevolje narod se polahko na-vikne. Nešto zbog straha, nešto zbog neznanja, a nešto zbog vla-stitog konformizma i sitne pojedinačne koristi, narod uvijek su-djeluje i u kreiranju lošeg stanja u društvu, ma koliko se svi mi, često i neopravdano, pozivali na tradicionalnu, kolektivnu narod-nu mudrost i iskonsko narodno poštenje. Jer bez njega (naroda) ni političke vrhuške, ni birokratski aparat, ni lažne intelektualne elite ne bi imali partnere i saveznike u zloupotrebi povjerenog javnog ovlaštenja. Tako je to, svakako, i u odgojno-obrazovnoj

sferi. Imali smo, nažalost, prilike slušati stotine priča o korumpiranim profesorima, direktnom ili posrednom uzimanju novca za upise u škole i na fakultete, kupovini ispita i knjiga za ispite, davanju i naplaćivanju instrukcija za savladavanje gradiva koje se savlađuje u redovnoj nastavi. Sada su toj širokoj skali devijantnih pojava pridodaju i razni oblici seksualnih zloupotreba, što bi u svakom društvu, pa i u ovom našem, trebalo da upali sve moguće lampice upozorenja da smo prešli i onaj najviši prag tolerancije i razumijevanja. Bilo bi, naravno, najbolje da sve ovo nije istina, da su, još jednom, mediji napuhali cijelu stvar, ili da je sve rezultat našeg kolektivnog mentalnog sklopa kome

je spoznajna formula zasnovana na poznatoj rekla-kazala matrici. Međutim, sav naš odbrambeni mehanizam, sva priča o reformi obrazovanja i Bolonjskom procesu neće, ovoga puta, biti dovoljni da nas zaštiti od vrišteće istine o nepodnošljivoj lahkoći korupcije i drugim nepodopštinama koje su podobro zarazile naše visoko obrazovanje, mada bi se i za druge nivoe imalo šta reći. Mo-rat ćemo, zaista, u svim strukturama države i društva poduzima-ti radikalne i vrlo konkretne mjere kako bismo zaustavili dalju devalvaciju cjelokupnog obrazovnog sistema, posebno visokog, odakle, pored injžinjera, ljekara, pravnika i ekonomista, dobijamo i nastavnike, srednjoškolske profesore, mlade asistente, docente, nove univerzitetske profesore, čime bismo mogli ući u pogubno odgojno-obrazovno kolo, od koga bi nam se decenijama moglo vrtjeti u glavi.

Sve je ovo, valjda, natjeralo i jednog univerzitetskog profesora da nam se, nedavno, pod utiskom brojnih afera o kojima se pisalo i govorilo, ali i pod utiskom onoga što i sam vidi i čuje, u sobič-ku kojeg zovemo redakcijom našeg lista, iskreno povjeri kako bi ovog časa najrađe otišao u penziju. Žalosno je da to govori profe-sor koji je u nekoliko posljednjih godina na razna internacionalna matematička takmičenja odveo desetine nadarenih mladih ljudi i sretno ih, zdrave i čitave, sa zlatnim, srebrenim i bronzanim meda-ljama, vraćao njihovim roditeljima i njihovim školama. Pa, ipak, možda u ovim riječima ima i nečeg dobrog. Dok ima stida, kažu neki, ima i nade.


Između dva broja

Rekli su...Valorizacija diploma

Novi članovi ANUBiH

Ulaganja u obrazovanje

Vlada Federacije BiH, na sjednici održa-noj 24. septembra u Mostaru, razmatrala je i usvojila informaciju o prepoznavanju vi-sokoškolskih kvalifikacija prvog i drugog ciklusa stečenih na priznatim visokoškol-skim ustanovama u BiH sa zaključcima, koju je pripremilo Ministarstvo obrazova-nja i nauke FBiH.

Na ovoj sjednici prihvaćeni su zaključci o formiranju dvije interresorne grupe, čiji

je zadatak da Vladi predlože izmjene i do-pune Zakona o državnoj službi i standardne klasifikacije zanimanja u Federaciji BiH, i to na način da se kroz ove dokumente pre-poznaju novostečene kvalifikacije prvog i drugog bolonjskog ciklusa i omogući za-poslenje nosiocima tih kvalifikacija. Na ovaj način Vlada FBiH osigurava da svi studenti i diplomanti uživaju jednaka pra-va i mogućnosti zaposlenja na području FBiH.

Izborna Skupština Akademije nauka i umjetnosti BiH održana je proteklog sep-tembra. Tom prilikom su sljedeći dopisni članovi izabrani za redovne: Serafin Hr-kač, Slavica Krneta, Alija Lekić, Enver Mandžić, Teodor Romanić, Abdulah Si-dran, Taib Šarić, Srećko Šimić, Husref Tahirović, Boris Tihi, Berislav Topić, Midhat Ušćuplić i Mehmed Zaimović.

Na ovoj skupštini razmatrano je i 37 pri-jedloga za nove dopisne članove, koji su se nalazili na glasačkom listiću, i izabrani su: Ivan Cvitković (sociologija religija), Muris Čičić (ekonomija), Vlatko Doleček (tehnička mehanika), Esad Duraković (orijentalna filologija), Nedžad Ibrišimo-vić (književnost), Veselko Koroman (knji-ževnost), Lidija Licender (radiologija), Senka Mesihović-Dinarević (pedijatrija), Dejan Milošević (fizika), Adila Pašalić-Kreso (odgojne nauke), Sulejman Redžić

(ekologija), Miloš Trifković (privredno prvo) i Branislav Verbić (dinamika meha-ničkih konstrukcija).

Također su izabrani članovi van radnog sastava, državljani BiH koji žive u ino-stranstvu – zaslužni za BiH: Oskar Da-non, Blagoje Govedarica, Dževad Kara-hasan, Franjo Likar i Edin Šarčević.

Na istoj Skupštini izabrani su i sljedeći inostrani članovi van radnog sastava: Da-libor Brozović (Hrvatska), Robert Do-nia (USA), Momir Đurović (Crna Gora), Horst Haselsteiner (Austrija), Gordan Karaman (Crna Gora), Mirko Kovač (Hrvatska), Harry Miller (USA), Renzo Piano (Italija), Boris Sket (Slovenija) i Vadim Utkin (Rusija).

Svečana promocija novoizabranih čla-nova Akademije nauka i umjetnosti BiH obavit će se u decembru.

Federalna ministrica obrazovanja i nau-ke Meliha Alić i predstavnici Ministarstva posjetili su 26. septembra Livanjski kanton (Kanton 10). Posjeta je upriličena s ciljem sagledavanja rezultata projekata za koje je Federalno ministarstvo izdvojilo sredstva, te dogovora o pravcima buduće saradnje.

Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke je u prošloj i ovoj godini za Kan-ton 10 rasporedilo 1.222.500 KM. Od tog iznosa izdvojeno je 998.500 KM za izgrad-nju i rekonstrukciju odgojno-obrazovnih ustanova na svim nivoima, za opremanje predškolskih i školskih ustanova, za po-moć u nabavci školske lektire, te za talen-tirane učenike, a 224.000 KM za besplatne udžbenike osnovcima. Ovim sredstvima su obuhvaćene sve općine Kantona 10.

Iz sredstava OPEC Fonda Federalno ministrastvo obrazovanja je za rekonstruk-ciju, opremu i učila odgojno-obrazovnih

ustanova ovog Kantona uložilo 459.021,91 KM.

Preko stotinu korisnika sredstava Fede-ralnog ministarstva i 50 škola obuhvaćenih rekonstrukcijom i opremanjem u svih šest općina Kantona 10, dokaz je da Federalno ministarstvo ide u pravcu ujednačavanja uslova za odgoj i obrazovanje u svim op-ćinama kantona Federacije BiH. Cilj je do-sezanje visokih standarda u odgoju i obra-zovanju na svim nivoima u FBiH, sretno i zadovoljno dijete kome su stvorene sve pretpostavke za kvalitetno školovanje.

U toku posjete upriličen je susret sa pre-mijerom Kantona 10 Nediljkom Rimcem, resornom kantonalnom ministricom Gor-danom Cikojević, načelnicima općina To-mislavgrad i Kupres, te obilazak odgojno-obrazovnih ustanova u ovim općinama za koje je Federalno ministarstvo obrazovanja izdvojilo sredstva u 2007. i 2008. godini.

“…Bitno se promije-nio i način kakvo zna-nje i na koji način treba da akumuliramo. Dok smo nekada memorisa-li razne podatke i pro-cedure, danas je bitno samo da naučimo kako doći do tih podataka i opisa procedura. To dalje znači da treba samo da naučimo kako da koristimo računar, odnosno internet, da znamo strani jezik, prije svega engleski i svako memorisanje postaje nepotrebno. Sve što nam je potrebno od važnih infor-macija naći ćemo na internetu. Bitno je, dakle, ovladati znanjem i tehnikama koji-ma možemo doći do svih informacija koje nam trebaju…”

(Dr. Lamija Tanović, profesorica na PMF u Sarajevu)

“Korupcija je osno-va početka kriminala unutar akademskih in-stitucija. Jer - radi se o kupovini diploma. Da li je u pitanju jedan is-pit ili krajnja diploma, nije bitno, bitan je re-zultat, a on se očituje kada dete umre zbog lošeg uspostavljanja dijaganoze. Onog momenta kada shvatimo da smo napravi-li grešku zbog neznanja, krivi smo svi mi koji smo to neznanje dozvolili…”

(Dr. Jasna Bajraktarević, profesorica so-cijalne psihologije na Filozofskom fakultetu

u Sarajevu)

“Već četiri godi-ne radimo na jednom projektu za djecu u osnovnoj i srednjoj školi. Riječ je o ranom otkrivanju deformiteta kičme i stopala. Timo-vi iz svih centara na opštinskom području odlaze u školu, pregle-daju svu djecu i kad otkrijemo neki defor-mitet, dovedemo ih u centar i odredimo da li su im potrebni ulošci, vježbe ili korset za skolioze. S nastavnicima tjelesnog odgoja smo se dogovorili da naši ljekari odlaze u školu i određuju vježbe koje dijete treba da radi kako bi se deformiteti ispravili. Ako nastavnik ne dozvoljava da vježba određe-ne vježbe, onda dijete dolazi kod nas, a u školi ga oslobodimo tjelesnog odgoja. Za svu djecu bih preporučila da se bave pliva-njem i odbojkom…”

(Dr. Emina Turkić, specijalista za fizikal-nu medicinu i rehabilitaciju u Centru za

fizikalnu rehabilitaciju Doma zdravlja KS)


Aktuelnosti

Povodom 5. oktobra – Svjetskog dana učitelja/nastavnika

Društvo mora biti svjesno važnosti učitelja

U više od stotinu zemalja naše planete svake godine se obilježava Svjetski dan nastavnika koji je izvrsna prilika da se naglase izazovi s kojima se nastavnici susreću, kao i važnost obrazovanja samih nastavnika Od nekadašnje idealizacije ličnosti nastavnika “svestranog kao stručnjaka i savršenog kao čovjeka”, do

današnjeg gledanja na nastavnika koji treba da ima solidno opšte i stručno obrazovanje i da se permanentno teorijski i praktično usavršava

Ma kakvim znanjem ovladao tvoj um, ne zastaj nikad u učenju - ni trenajer znaj prekidanja u učenju nema.

A Firdusi

Dan nastavnika je prilika da se uka-že na svu složenost i težinu na-stavničkog poziva i odgovornost

s kojima se nastavnici susreću u radu sa učenicima, te istaknu zahtjevi koje sredina svakodnevno stavlja pred nastavnika - od pripremanja za nastavu, pa do njihovog stručnog usavršavanja, tj. permanentnog obrazovanja.

Najprije treba podsjetiti da prije početka nastave u svakoj školi nastavnici planiraju i programiraju svoj rad na osnovu škol-skog kalendara u čijem je prilogu naveden i 5. oktobar - Dan nastavnika kao značajan praznik. Učenici s radošću dočekuju ovaj dan, bez ikakvog pitanja šta on, zapravo, predstavlja. Možda čak i sami nastavnici ne znaju odakle potiče ovaj praznik i zašto se baš obilježava 5. oktobra.

Ono što je sigurno jeste da se širom svi-jeta na ovaj datum govori o nezahvalnoj poziciji nastavnika, problemima s kojima se svakodnevno susreću u radu, o nepo-voljnim uslovima rada, te nastavničkom zvanju kao jednom od najčasnijih zvanja koje jedan čovjek može steći.

Značaj Svjetskog dana nastavnika/učitelja?

U više od stotinu zemalja naše planete svake godine se 5. oktobra obilježava Svjet-ski dan nastavnika. On je izvrsna prilika da se naglase izazovi s kojima se nastavnici susreću, kao i važnost obrazovanja samih nastavnika. Svjetski dan nastavnika pruža nam mogućnost da ponovo naglasimo da kvalitetno obrazovanje iziskuje kvalitetne nastavnike.

UNESCO je proglasio 5. oktobar Svjet-skim danom nastavnika 1994. godine, u


Aktuelnosti

spomen na isti datum 1966. godine, kada je potpisana Preporuka o statusu nastavnika. Prema UNESCO-u, Svjetski dan nastavni-ka je prilika da se pokaže da je rad nastav-nika prepoznat kao jedan od najvažnijih za ukupan razvoj društva, te da se kao takav i cijeni.

Taj dan je dobra prilika da se interes javnosti usmjeri na ulogu nastavnika ši-rom svijeta i na njihovu važnost u društvu. Education International koncentrira se na potrebu da se nastavnicima pruži najbolje moguće obrazovanje prije nego što uđu u učionicu. Kvaliteta obrazovanja nastavni-ka ima presudnu ulogu na kvalitetu obra-zovanja.

Education International naglašava ovu temu pod sloganom: Obrazovanjem do boljih nastavnika!

Svim nastavnicima, na svakom nivou, mora biti pružena kvalitetna osnovna obu-ka. Međutim, isto je toliko važno da imaju i prilike profesionalno se nadograđivati, tj. permanentno se usavršavati kako bi zadr-žali najviše standarde u svom zvanju. Od-govornost je vlade i mjerodavnih u obra-zovanju da pruže nastavnicima kvalitetnu obuku kao i priliku za kontinuirani profesi-onalni razvoj. Ovo ističe doc. dr. Mirzeta Hadžić-Suljkić u svom članku “Perma-nentno obrazovanje - imperativ sadašnjeg vremena.” Ovdje je takođe ukazano na to da nastavnik može odgovarati zahtjevima koji se pred njega postavljaju samo ako se permanentno usavršava, a ovakvo usavrša-vanje je značajno za nastavnike svih nivoa. Suštinu profesionalnog nadograđivanja istakao je Largan riječima da je škola je-dan odjeljek života, a da obrazovanje traje doživotno. (Nova škola, juni 2007., br. 3)

Veliki doprinos u razvoju društvaKvalitetni nastavnici od ključne su važ-

nosti u pružanju kvalitetnog obrazovanja i svakodnevnim radom daju ogroman dopri-nos općem razvoju gradeći njegove ljud-ske temelje - razvijajući djetetov kapacitet i želju da uči.

Širom svijeta milioni djece još uvijek se moraju nositi s golemim preprekama u sti-canju osnovnog obrazovanja. Danas u svi-jetu ima preko 60 miliona nastavnika, koji podučavaju više od milijardu djece. Na ža-lost, mnogi od njih rade u vrlo teškim uvje-tima. Nedostatak kvalificiranih nastavnika najveća je prepreka za školovanje miliona ljudi u zemljama u razvoju. Sveukupno ne-dostaje više od 18 miliona nastavnika, od kojih 4 miliona samo na afričkom konti-nentu. Gotovo šestina svjetskog pučanstva ne zna čitati i pisati. Imamo 100 miliona djece koja nemaju nikakvo obrazovanje

(preuzeto sa www.google.com).

Kratak historijski osvrt na zvanje nastavnik/učitelj

U profesionalnom smislu, zvanje na-stavnik pojavilo se u elementarnim škola-ma, a učvrstilo u 17. stoljeću u osnovnim školama. Tadašnji nastavnici još nisu imali pedagoško obrazovanje, pa su se tim po-slom bavili ljudi različitih zanimanja. Na važnost i potrebu profesionalnog nastav-ničkog zanimanja ukazala je Didaktika osnovne škole J. A. Komenskog.

Prva profesionalna znanja nastavnici su počeli sticati u 18. stoljeću na seminarima uz tzv. normalne škole. Naročito zaslužni za formiranje društvenog ugleda i pedagoš-ko-metodičkog profila nastavnika osnovne škole bili su A. H. Franke, J. H. Pestalozzi i A. Diesterweg.

Tokom historijskog razvoja pedagogije pojedini pedagozi i psiholozi pokušali su definisati nastavnike kao poseban “soj” ljudi. Tako E. Spranger smatra da je nastav-nik poseban tip čovjeka i naziva ga “soci-jalni tip”, dok G. Kerschensteiner piše o posebnoj “nastavničkoj duši”, a W. James o izuzetnoj “psihologiji nastavnika”.

U tom periodu nastavnik je bio ideali-zovana ličnost i od njega se zahtijevalo da bude “svestran kao stručnjak i savršen kao čovjek”. Posmatrajući nastavnike kroz ovu fazu uočljivo je da je nastavnička profesi-ja od početka svog razvoja trpjela različita opterećenja i odgovornosti. (Škola i men-talno zdravlje, dr. A. M. Kos, 2005.)

Danas se na nastavničku profesiju gleda sasvim realno. Nastavnik treba da posje-duje solidno opšte i stručno obrazovanje. Njegov se rad vezuje za sistematsko obra-zovanje i permanentno teorijsko i praktič-no stručno usavršavanje.

Složenost, delikatnost i odgovornost nastavničkog zvanja

Profesionalne uloge nastavnika su mno-gobrojne. Nastavnik je predavač i osoba koja organizuje nastavu, vodi nastavni proces, prenosi informacije, izlaže gradi-vo, bira i prezentuje razne sadržaje. On je, takođe, koordinator u pedagoškoj komu-nikaciji, a stalno je i model intelektualnog ponašanja učenika.

Nastavnik je učenicima stalni izvor mo-tivacije za rad i učenje. U svom radu on održava učeničke interese, a istovremeno pomaže u stvaranju i razvijanju radnih na-vika kod učenika. Svakodnevni je model za profesionalnu identifikaciju. On je ne-presušni izvor znanja, ali i procjenitelj do-meta znanja i ponašanja učenika. S jedne

strane, nastavnik reguliše socijalne odnose u odjeljenju, a s druge strane, partner je u interakciji sa učenicima, roditeljima, lo-kalnom zajednicom. Konstantno sarađuje i sa kolegama, stručnim saradnicima i di-rektorom škole.

Nastavnik aktivno učestvuje u radu i životu škole, svim stručnim organima, redovno izvršava obaveze pripremanja i blagovremeno završava administrativne poslove.

Norme profesionalnog ponašanja nastavnika

Za vrijeme svog školovanja nastavnik usvaja norme vlastitog profesionalnog po-našanja i već tada on sebi postavlja visoka ili previsoka očekivanja i zahtjeve. Među-tim, s obzirom na to da je škola otvorena za javnost, a time i nastavnik, okolina često gleda u nastavniku osobu koja bi uvijek morala služiti kao model ponašanja.

Mnogi nastavnici ulaze u svoj rad oče-kujući od samih sebe ono što Gordon na-ziva mit o idealnom nastavniku (Škola i mentalno zdravlje, A. M. Kos):

• Dobrog nastavnika nije lahko izbaciti iz takta, uvijek je miran.

• Dobar nastavnik nema predrasuda.• Dobar nastavnik svoje osjećaje ne izra-

žava pred učenicima, odnosno zna ih sakriti.

• Dobar nastavnik stvara takve uslove za učenje koji učenika podstiču, bude njego-vu radoznalost, a da pri tome održava red i disciplinu u razredu.

• Dobar nastavnik nema ljubimca u ra-zredu, za njega su svi učenici jednaki.

• Dobar nastavnik je uvijek jednak, ni-kad ne mijenja svoje raspoloženje, ne za-boravlja i ne pravi greške.

• Dobar nastavnik zna odgovoriti na pi-tanja, pametniji je od učenika.

• Dobri nastavnici se uzajamno podupi-ru; pred učenicima su jedinstveni, bez ob-zira na to kakvi su im međusobni odnosi.

Ne zaboravimo da su i nastavnici ljudi, pa ćemo shvatiti da nema čovjeka koji bi mogao ugoditi svim gore navedenim za-htjevima.

Profesionalna opterećenja nastavnika

Psihološkim opterećenjem nastavnika pridaje se veliki značaj, ali pomoć za ubla-žavanje ovih opterećenja je mala ili nika-kva. Navodimo neka od opterećenja koja su direktno povezana da uspješnim ostva-rivanjem nastavnikovog rada:


Aktuelnosti

Literatura:1. Brkić, M.: Profesionalno usavršavanje

prosvjetnih radnika, Didaktički putokazi, br. 26, Zenica 2002.

2. Gudjons, H.: Pedagogija-temeljna znanja, Educa, Zagreb, 1994.

3. Hadžić-Suljkić, M.: Permanentno obrazovanje i usavršavanje nastavnika - imperativ sadašnjeg i budućeg vremena, Nova škola, br. 3, Tuzla 2007.

4. Kos, A. M.: Škola i mentalno zdravlje, priručnik za nastavnike, GRIN, Gračanica 2005.

6. Stojaković, P.: Psihologija za nastav-nike, PRELOM, Banja Luka 2003.

7. Suzić, N.: Pedagogija za XXI vijek, TT Centar, Banja Luka 2005.

8. http:/www.cro-rss.com/article9. http:/www.google.com

• Rad sa velikim brojem djece koja se međusobno razlikuju po brojnim osobina-ma, a moraju se u školi jednako ponašati i savladati jednaka znanja.

• Velika odgovornost u odnosu prema djetetu.

• Često pretjerani i nerealni zahtjevi školskog sistema/programa u pogledu zna-nja kojeg bi djeca morala usvojiti.

• Trajno davanje znanja, pažnje, energi-je, motivacije i pražnjenje.

• Nedovršenost rada: nikada svi učenici nisu savladali sve materije, nikada svi pro-blemi u razredu nisu riješeni.

• Nastavnik je “meta” brojnih intenziv-nih poruka od strane učenika - pozitivnih i negativnih.

• Nemogućnost uravnavanja rada, s ob-zirom na vlastiti bioritam.

• Preuzimanje sve većeg broja uloga u odnosu prema učenicima: pored uloge na-stavnika i odgajatelja, ulogu psihosocijal-nog pomoćnika socijalnog radnika, zdrav-stvenog odgajatelja, borca za djetetova prava.

• Nemogućnost prekidanja konfliktnog odnosa sa “teškim učenikom” ili “teškim roditeljem”; sa njima treba živjeti cijelu školsku godinu ili više godina.

• Od nastavnika se stalno zahtijevaju nova znanja, nove metode rada.

Nastavnici širom svijeta, gotovo svakodnevno, daju svečanu izjavu prilikom pristupa nastavničkom po-zivu. Ovo je prilika da se prisjetimo svečane izjave koju je, za sve pro-svjetne radnike u svijetu, prema zami-sli UNESCO-a, napisao 1966. godine R. Dottrens.

Svečana izjava nastavnikaIzvršit ću obavezu savjesno i pono-

sno. Moji učenici bit će ne samo uče-nici nego i djeca i neću nikad zabo-raviti da za njihovu sudbinu i sam(a) snosim dio odgovornosti.

Sačuvat ću svim mogućim raspo-loživim sredstvima čast nastavničkog poziva.

Moje kolege bit će uvijek moji pri-jatelji. U saradnji s njima nastojat ću stalno usavršavati puteve kojima ško-la ide u smislu djelotvornog priznava-nja svima prava na odgoj i socijalnu pravednost u obrazovanju.

Ovo svečano obećanje dajem pot-puno slobodno i časno.

• Stalna javnost u razredu, ali i djelova-nje van razreda, pošto je nastavnik javna ličnost.

• Česte sistematske promjene u škol-stvu.

• Administrativni zahtjevi, mnogo rada sa papirima.

• Nepovoljan društveni položaj nastav-nika: loš materijalni položaj, pomanjkanje priznanja od strane vlasti i sl.

Od škole u kojoj radi, od njegovih lič-nih osobina, lične, porodične i socijalne situacije s jedne, i od vlastitih strategija savladavanja problema, s druge strane, za-visi kako će nastavnik podnositi specifične zahtjeve i opterećenja svog radnog mjesta.

U priručniku za nastavnike Škola i men-talno zdravlje dat je shematski prikaz fak-tora koji doprinose opterećenju nastavnika. Ovaj skup faktora obuhvata i profesionalni i privatni život nastavnika, pa je njegovo tumačenje individualno jer različiti faktori mogu biti izvor ili dodatno opterećenje.

Prema UNESCO-u, Svjetski dan na-stavnika je prilika da se pokaže da je rad nastavnika prepoznat kao jedan od najvaž-nijih za ukupan razvoj društva, te da se kao takav i cijeni. Stoga se na ovaj dan moramo sjetiti koliki je izazov nastavnicima pružiti učenicima dobro obrazovanje, temeljno sa visokim standardima, te učiniti škole mje-stima gdje se djeca osjećaju dobrodošlima

i ohrabrenima, gdje se prema svakom uče-niku odnosi s dostojanstvom, omogućujući mu tako da ispuni sav svoj potencijal.

I zato, ne samo na ovaj dan, već cijelu godinu, pokažimo da razumijemo pleme-niti i teški rad nastavnika, te da je to na-stavničko zalaganje u funkciji stvaranja boljih uvjeta za podučavanje i usvajanje znanja.

Dijana Džinić


Aktuelnosti

Drugi kongres bh. naučnika iz zemlje i svijeta

Izgradnja bh. društva u društvo znanjaU radu ovog skupa učestvovalo oko 400 učesnika iz 23 zemlje s ciljem povezivanja

bosanskohercegovačkih intelektualaca, razmjene znanja i iskustava, te njihovog okupljanja oko zajedničkih projekata U zaključcima se, između ostalog, traži formiranje ministarstva nauke,

tehnologije i umjetnosti na nivou BiH u cilju stvaranja efikasnijeg obrazovno-naučnog sistema temeljenog na evropskim normativima i standardima

Iako je Drugi kongres bh. naučnika iz zemlje i svijeta, održan u Sarajevu od 27. do 31. avgusta, dakle prije nepuna dva mjeseca,

imajući u vidu činjenicu da je on ove godine okupio oko 400 učesnika iz 23 zemlje s ciljem povezivanja bh. intelektualaca, razmjene zna-nja i iskustava, te okupljanja oko zajedničkih projekata, smatramo da neće biti suvišno da naše čitaoce, mada sa izvjesnim zakašnjenjem, podsjetimo na tok i zaključke ovog značajnog skupa.

Na Kongresu, održanom u organizaciji Vlade Kantona Sarajevo, Ministarstva obrazovanja i nauke KS, Ministarstva obrazovanja i nauke FBiH, Univerziteta u Sarajevu, a pod pokrovi-teljstvom Ministarstva za ljudska prava i izbje-glice BiH, izloženo je oko stotinu radova iz pre-ko 50 oblasti, podijeljenih u sekcije: društvenih, humanističkih, biomedicinskih, biotehničkih i prirodnih, tehničkih nauka i sekciju umjetnosti. Ove godine, djelovao je i Biznis forum i Forum mladih, s ciljem što boljeg povezivanja mladih potencijala iz BiH, koji su se u vrijeme agresije na BiH rasuli širom svijeta.

Više novca za obrazovanjeKongres je otvorio doc. dr. Denis Zvizdić,

predsjednik Organizacionog odbora i tom pri-likom istakao:

- Uspješan razvoj jednog društva je u direk-tnoj korelaciji sa stepenom njegove organizi-ranosti i kvalitetom njegovih ljudskih resursa, te aktuelnošću i originalnošću istraživačkih procesa i prije svega, sinergijskom aspektu dje-lovanja. Cilj treba da nam bude izgradnja bh. društva kao društva znanja.

Učesnicima Kongresa se potom obratio dr. Haris Silajdžić, predsjedavajući Predsjed-ništva BiH i istakao da, ukoliko naše društvo nastavi funkcionisati kao do sada, neće uspjeti, jer ćemo živjeti jedni pored drugih, a ne jedni sa drugima. Apelirao je da treba više raditi na promicanju suživota, prihvatanju i poštovanju drugih i drugačijih i da BiH treba predstaviti Evropi stari multietnički svijet. U vrijeme kada nije bilo UN-a, Vijeća Evrope i drugih među-narodnih organizacija, ljudi drugih nacija su u XVI stoljeću mogli doći bez problema u Bosnu i tu se nastaniti. Bosna je u Srednjem vijeku primala i prihvatala različitosti, bila pluralna i multietnička zemlja i takva treba da bude i da-lje.

Predsjednik Akademije nauka i umjetno-sti, akademik Božidar Matić je istakao da je potrebno više finansijskih sredstava ulagati u

obrazovanje, posebno u naučnoistraživački rad, te uvesti više kurseva cjeloživotnog učenja.

Raznolikost temaO visokom obrazovanju govorila je ministri-

ca obrazovanja i nauke FBiH Meliha Alić. Ista-kla je da je u toku osnivanje Agencije za razvoj visokog obrazovanja i Centra za informisanje i priznavanje dokumenata u oblasti visokog obrazovanja. Nakon izrade Registra naučnika i naučnih organizacija iz BiH (u koji je upisano 863 doktora nauka i 358 magistara), od septem-bra je dostupan i Registar naučne dijaspore na oficijelnoj web stranici Federalnog ministar-stva obrazovanja i nauke. U pripremi je izrada legislative na nivou BiH, prednacrta Zakona o naučnoistraživačkoj djelatnosti i Zakona o fon-du za nauku u FBiH.

Na Kongresu je također iskazana spremnost nadležnih u vlasti da se više novčanih sredstava ulaže u naučnoistraživačke projekte i obrazova-nje općenito, te da se privredni subjekti aktiv-nije uključe u praćenje naučnih ostvarenja. Mi-nistar obrazovanja i nauke KS, mr. Safet Kešo, istakao je da će Ministarstvo i dalje podržavati organizovanje i održavanje narednih kongresa bh. naučnika iz zemlje i svijeta.

Na kongresu su prezentirani radovi iz razli-čitih oblasti: sociologije, politologije, prava, ekonomije, medicine, fizike, sporta, muzike, pedagogije, književnosti...

Također su predstavljeni rezultati uvezivanja učesnika sa Prvog kongresa i konkretne akcije koje su naučnici i stručnjaci poduzeli u svojim sredinama s ciljem pomoći bh. društvu.

Jedan od aktivista, doktor Senaid Sivro pre-zentirao je rezultate projekata pomoći infor-matizacije škola u BiH, organizovanje eduka-tivnih seminara i simpozija sa međunarodnim učešćem, izvođenje besplatnih operacija stranih kolega u BiH, doniranje kreveta i medicinske opreme bolnicama u BiH. U Holandiji je osno-vano udruženje koje okuplja naučnike iz BiH, te implementira različite projekte pomoći i po-drške za našu zemlju.

Na Kongresu je istaknuto da je potrebno for-mirati udruženje bh. naučnika, bez obzira na to da li žive u BiH ili u dijaspori, sa tendencijom da dođe do osnivanja i ministarstva za dijaspo-ru. Predloženo je također da naredni Kongres, najavljen za 2010. godinu, nosi naziv Kongres bh. naučnika i umjetnika, te da takvi skupovi ubuduće budu prilika da se izlažu zajednički ra-dovi i rezultati istraživanja više bh. naučnika iz

različitih zemalja.

Zaključci KongresaZa kraj ćemo navesti neke od zaključaka Dru-

gog kongresa bh. naučnika iz zemlje i svijeta:1. Formirati ministarstvo nauke, tehnologije

i umjetnosti na nivou BiH u cilju potrebnog in-tegrativnog i harmoniziranog djelovanja u sferi nauke, tehnologije i umjetnosti i stvaranju efi-kasnog obrazovno-naučnog sistema temeljenog na evropskim normativima i standardima.

2. Hitno pristupiti stvaranju jedinstvene baze podataka svih učesnika prvog i drugog Kon-gresa, bh. naučnika, stručnjaka i umjetnika u zemlji i svijetu kao i uspješnih privrednika. Formirati bazu podataka naučno-stručnih pu-blikacija, te berzu naučnih i stručnih projekata u cilju uzajamnog povezivanja i jačanja među-sobne saradnje.

3. Na svim nivoima BiH pristupiti ubrzanoj realizacji postojećih i izradi nedostajućih te-matskih strategija i definisanju najprioritetnijeg područja ekonomskog, naučnog i tehnološkog razvoja i njima pripadajućih naučnoistraživač-kih razvojnih centara.

4. Obezbijediti, do 2010. godine, unutar svih nadležnih nivoa vlasti u BiH, izdvajanje 1% nacionalnog dohotka, odnosno 2% budžeta za finansiranje naučnoistraživačkih, istraživačko-razvojnih programa i projekata u cilju poveća-nja konkurentnosti BiH na regionalnoj i među-narodnoj razini.

5. Koordinirano i planski raditi na povećanju i jačanju istraživačkih kapaciteta i povećanju kvaliteta naučnoistraživačkog kapaciteta i po-većanju kvaliteta naučnoistraživačkog rada u skladu sa evropskim principima neovisnosti, konkurentnosti i izvrsnosti.

6. Posebnu pažnju posvetiti mladim bh. istra-živačima u zemlji i svijetu, te njihovoj jačoj povezanosti unutar domaćih i međunarodnih projekata.

7. Aktivno raditi na jačanju mobilnosti bh. naučnika i umjetnika, daljnjem intenziviranju saradnje bh. naučnika iz zemlje i svijeta kroz različite oblike međunarodne saradnje, perma-nentnom uključivanju u evropske i svjetske programe sa fokusom na područja koja su od posebnog interesa za BiH.

8. Uspostavljanje koordinacionog kongre-snog tijela i obavezan nastavak održavanja Kongresa bh. naučnika i umjetnika iz zemlje svijeta.

Medina Jusić-Sofić


Aktuelnosti

Uticaj engleskog jezika na bosanski jezik (1.)

Često neopravdana upotreba stranih riječi Riječi bosanskoga jezika koje su preuzete iz engleskog jezika, a kao sinonim imaju domaću riječ najčešće se odnose na sport, javni, kulturni i duhovni život Da se radi o sinonimima

potvrđuje činjenica da se u istom kontekstu može koristiti i domaća i strana riječ

Bosanski se kao samostalan jezik iz-dvojio iz dotadašnjeg srpskohrvat-skog jezika početkom devedesetih

godina prošlog stoljeća. Već ima izgrađenu pravopisnu normu, a i značajan broj knji-ževnih djela je objavljen na bosanskom je-ziku. Međutim, “odabrana, opisana i propi-sana (kodifikovana) normativna osnovica, da bi mogla steći i stvarno preuzeti ulogu standardnog jezika, mora se razraditi, tj. i strukturalno i funkcionalno osposobiti (ili - bolje rečeno - osposobljavati) da se prilagodi (odnosno prilagođava) stvar-nim, a složenim i neprekidno promjenlji-vim društvenim i kulturnim, komunika-cijskim i stvaralačkim potrebama čiji je instrument.”1 Tim se potrebama pravda danas sve češća i nerijetko neopravdana upotreba stranih riječi u pojedinim stilovi-ma bosanskog jezika.

Opis trenutnog stanjaU učestalosti stranih riječi prednjači

novinarski stil. Bosanskohercegovački se novinari često rasipaju stranim riječima u želji da postignu veću ekspresivnost tek-sta, a ustvari postižu da ti tekstovi budu nerazumljivi čitaocima. Ta nerazumljivost ugrožava osnovnu – komunikativnu funk-ciju jezika. Međutim, jezik se sam brani od svega što ugrožava njegovu komunika-tivnu funkciju. Naime, jezik je sistem koji odlikuje princip homeostatičke ravnoteže˝2 pa se sam reguliše usljed promjena. “(H)istorije raznih jezika obiluju primjerima je-zičkih promjena koje su zaista mogle ugro-ziti osnovnu, komunikativnu funkciju jezi-ka. Međutim, kad se god to dešavalo, jezik je drugim promjenama “popravljao” ono što su one prve promjene "pokvarile''.3

Među stranim jezicima koji na ovaj na-čin utiču na bosanski, danas prednjači en-gleski jezik.

Ova pojava je u bosanskom jeziku posta-la toliko zastupljena da me je nagnala da se njome pozabavim. Ovaj prilog nema za cilj riješiti problem (ako se navedena jezička pojava može nazvati problemom), već na osnovu istraživanja u lingvističkoj literatu-ri i dnevnoj štampi opisati trenutno stanje u bosanskom jeziku kada je u pitanju upo-treba anglizama.4

Za korpus koji ću istražiti odlučila sam da bude dnevna štampa i to po jedan primje-

rak svih bosanskohercegovačkih dnevnih novina.5 Novine su objavljene istog dana zbog toga što je u novinarskim tekstovima različitih novina u velikoj mjeri zastuplje-na ista tematika što omogućuje njihovo međusobno poređenje. Treba istaći da, s obzirom na veliku zastupljenost anglizama u bosanskome jeziku, neću navesti sve pri-mjere koje sam pronašla (mnoge sam vje-rovatno i propustila), ali ću se potruditi da one najzanimljivije ne izostavim.

Što se tiče opsega ovog teksta, uglavnom ću se ograničiti na oblast leksike i pravopi-sa, a u dublje gramatičke analize neću ula-ziti jer bi to tražilo opsežnije istraživanje i obimniji rad. O porijeklu anglizama na-vedenih kao primjer sam se informisala iz priručnika navedenih u spisku literature, a u samom se radu neću baviti etimološkim istraživanjima.

Evropeizmi i anglizmiDanas se u svijetu govori oko tri hilja-

de jezika.6 Jedni imaju manje, a drugi više govornika. Dok neki jezici izumiru, drugi se sve više koriste. Veliki svjetski jezi-ci, u koje, pored klasičnih starogrčkog i latinskog, spadaju francuski, njemački i engleski, u znatnoj mjeri utiču na manje jezike, ali i jedni na druge. Na taj se na-čin formirao veliki broj riječi koje su u lingvistici poznate kao evropeizmi.7 Među navedenim “velikim” jezicima najveći je nesumnjivo engleski. On je danas prisutan na svim kontinentima, gotovo je nezaobi-lazan u školskim programima, a masovno se uči i izvan škola. Glavni se razlozi ovoj jezičkoj pojavi nalaze izvan jezika. Navest ću neke od njih:

- Ubrzani razvoj nauke i tehnike u savre-menom društvu zahtijeva što veću inter-nacionalnost jezika kao glavnog sredstva sporazumijevanja među ljudima.8 Uzme li se u obzir činjenica da u naučnom i tehnič-kom razvoju prednjače Sjedinjene Ame-ričke Države, ne iznenađuje činjenica da svođenje svjetskih jezika9 na jedan jedini ide u korist engleskog.

- Na priznatim se međunarodnim foru-mima najčešće čuje engleski jezik, a ostale svjetske jezike u tim situacijama uglavnom koriste samo njihovi izvorni govornici.

- “Roba široke potrošnje sa natpisima na engleskom jeziku dopire u sve evropske

zemlje, a takođe i u mnoge države naše planete – na raznim kontinentima. Sve je to učinilo da se engleski jezik još učvrsti, da postane svuda poznat i poželjan.”10

- Američka kinematografija, koja je da-nas najpopularnija u svijetu, propagira en-gleski jezik.

- Zapažanje o televiziji kao faktoru koji pospješuje širenje engleskog jezika na na-šim prostorima iznosi Bogdan Dabić: “Po-gotovu je moćan činilac televizija, jer nam nudi priliku da slušamo i učimo engleski jezik u svome stanu ili u svojoj kući. Pri tome mi već sjedimo na kauču, popeli smo se u svoj stan liftom i čekajući da nam se ugrije bojler – usput se bavimo engleskim jezikom.”11

- Prelazak iz dvadesetog u dvadeset prvo stoljeće označila je pojava interneta i nje-govo masovno korištenje. Ovaj se danas veoma bitan medij teško može koristiti bez poznavanja engleskog jezika i vjerovatno je uticao na mnoge ljude iz cijelog svijeta da nauče makar osnove tog jezika.

Engleski jezik ne samo da se masovno uči, nego se njegovi elementi integriraju u jezike ljudi koji ga uče. Osobine i rije-či engleskog jezika koje su postale dio bosanskog jezika nazivamo anglizmima. Mogle bi se izdvojiti dvije skupine angli-zama. U prvu se ubrajaju riječi koje imaju adekvatnu zamjenu u bosanskom jeziku, tj. prihvatanjem strane riječi dolazi do stvara-nja sinonimskog para. Iako te riječi nemaju istu ekspresivnu vrijednost, one često po-tiskuju domaću riječ i u svakodnevnoj se upotrebi češće javljaju. U drugu skupinu spadaju riječi koje nemaju adekvatnu do-maću zamjenu. To su najčešće riječi koje označavaju pojmove koji su u bosansku kulturu došli zajedno sa nazivom na engle-skom jeziku.

Stvaranje sinonimskih parovaRiječi bosanskoga jezika koje su preuze-

te iz engleskog jezika, a kao sinonim imaju domaću riječ najčešće se odnose na sport, javni, kulturni i duhovni život. Da se radi o sinonimima potvrđuje činjenica da se u istom kontekstu može koristiti i domaća i strana riječ. Refik Bulić iznosi zanimljivo zapažanje o jednom takvom sinonimskom paru. Tekst ću navesti u cjelini:

Fudbalski klub “Sarajevo” i nogometni


Aktuelnostiklub “Željezničar”

U jednom gradu, gdje ljudi govore istim jezikom i igrači igraju istu igru, jedan klub je nogometni, drugi fudbalski. Takvih slu-čajeva ima još, možda ne u jednom mjestu, ali u susjednim svakako.

Za šta se odlučiti? Pravopis bosanskoga jezika bilježi i fudbal i nogomet. Rječnik karakteristične leksike u bosanskome jezi-ku Alije Isakovića bilježi nogomet, ali uz to daje i riječ fudbal.

Ne možemo nikoga nagoniti da igra nogomet umjesto fudbala, ali mislimo da prednost treba davati domaćim riječima i izvedenicama od njih, ako je to mogu-će, dakle, u ovom slučaju riječi nogomet i izvedenicama od nje: nogometaš, nogo-metni i dr. A svaki klub zove se onako kako je zapisano u knjigama registracije i to je njegovo ime, sve dok postoji ili ga ne pro-mijeni u drugo.12

U korpusu koji sam ja istraživala javlja-ju se situacije slične ovoj. Tako se dešava da se u različitim novinarskim tekstovima jedni te isti političari nazivaju čelnicima, prvacima, vođama, a ipak najčešće – po uzoru na engleski jezik – liderima. To po-tvrđuju sljedeći primjeri:

- Dodik, koji danas putuje u Vašington gdje će razgovarati s predstavnicima Stejt departmenta, Kongresa, Bijele kuće i privrednicima, rekao je da još nema tač-ne informacije da li će ikada biti održani sastanci kojima će prisustvovati on, lider Stranke za BiH Haris Silajdžić i predstav-nici američke administracije. (Nezavisne novine: 2)

- Predsjednik Vlade RS i lider SNSD-a Milorad Dodik kazao je jučer na konferen-ciji za novinare u Banjoj Luci da će tokom ove sedmice, zajedno sa Harisom Silajdži-ćem, članom Predsjedništva BiH i liderom Stranke za BiH, otputovati u Vašington na razgovore s visokim američkim dužnosni-cima o aktuelnoj političkoj situaciji u na-šoj državi. (Dnevni avaz: 2)

- Lider SNSD-a i premijer RS Milorad Dodik izjavio je jučer da će na narednim razgovorima u Vašingtonu jasno ponoviti da ne može doći do promjene imena Repu-blike Srpske (...)(San: 5)

- (...) da li će i kada biti održani zajed-nički sastanci njega i člana Predsjedništva BiH, lidera SBiH Harisa Silajdžića s pred-stavnicima američke administracije. (San: 5)

- Ubijen lider opozicije u Gruziji (As: 23)

- Oni koji su korišteni ili su surađivali sa sudionicima zajedničkog zločinačkog pot-hvata uključuju: razne oficire, dužnosnike i članove hrvatskih vlasti i političkih struk-tura na svim nivoima(...), razne prvake i članove HDZ-a, razne oficire i pripadnike

HV-a, specijalnu policiju, civilnu policiju, vojnu policiju i druge obavještajne i sigur-nosne snage RH, te druge osobe znane i neznane. (San: 27)

- Vođa gruzijskog opozicijskog pokreta Guram Sharadze ubijen je u nedjelju nave-čer (...)(As: 23)

- Izrael je pokušao ubiti političkog vođu Hamasa 1997. godine ali operacija nije uspjela. (Dnevni avaz: 23)

- Poslije dugogodišnje ćutnje zapadnih lidera o ruskoj vladi, se stav Zapada pre-ma Moskvi poboljšava. (Nezavisne novine: 23)

- Vjerujem da je to došlo zbog toga što su zapadni čelnici shvatili šta predstavlja Putinova vlada. (Nezavisne novine: 23)

- Čelnik ruskog opozicionog pokreta Druga Rusija i bivši svjetski šampion u šahu Gari Kasparov pozdravio je u pone-djeljak promjenu stava zapada, posebno Evrope, prema režimu ruskog predsjednika Vladimira Putina, javlja Fena. (Oslobođe-nje: 19)

- Izrael prijeti da će likvidirati najviše lidere Hamasa (Oslobođenje: 21)

- Izrael je zaprijetio u ponedjeljak da će likvidirati rukovodstvo islamističkog po-kreta Hamas (...)(Oslobođenje: 21)

I nogomet i fudbalJoš komplikovanija situacija je sa sport-

skim pojmovima. Tako se desi da jedan te isti igrač igra i nogomet i fudbal, pripada nekom timu, ekipi, taboru ili momčadi, po-stiže i golove i pogotke i zgoditke, a sve se to događa na utakmicama, mečevima i susretima. Slijede primjeri sinonima u sportu:

- Romario (41), legenda fudbala, ušao je u istoriju nakon što je postigao svoj hilja-diti gol u karijeri. (Nezavisne novine: 40)

- Bivši reprezentativac “karioka” u tre-ćem minutu drugog poluvremena utakmice svog kluba Vasko de Game i Sport Recifea postigao je gol iz jedanaesterca i došao do velikog trenutka u karijeri. (Nezavisne no-vine: 40)

- Ovo je istorijski trenutak za mene i svi-jet fudbala. (Nezavisne novine: 40)

- Jurio sam ovaj gol i ponekad mi se či-nilo da možda nikad neću stići do njega. (Nezavisne novine: 40)

- Postigao hiljadu golova u karijeri. (Dnevni avaz: 5)

- (...) FIFA priznaje samo golove posti-gnute na zvaničnim mečevima. (Dnevni avaz: 51)

- Poslije postignutog pogotka, utakmica je bila prekinuta (...)(Nezavisne novine: 40)

- Oba pogotka, pred 300 gledalaca, za popularne “motoriste” postigao je Nema-

nja Kreštalica u 4. i 56. minuti. (Nezavisne novine: 36)

- Naša reprezentacija okončala je turnir na posljednjem, jedanaestom mjestu, bez ijedne pobjede i sa samo jednim zgodit-kom (...)(Dnevni avaz: 55)

- Titula najboljeg fudbalera Francuske pripala je Florianu Maludi, igraču Liona, prvaka Francuske. (Nezavisne novine: 37)

- Okupljanje reprezentativaca je 28. maja do 16 sati u hotelu “Bardača”, a meč se igra u 17 sati. (Nezavisne novine: 36)

- Očigledno je da su se igrači, pogoto-vo u zadnjoj liniji, u subotnjoj utakmici sa Čelikom opustili u finišu susreta i to do gostovanja u Banjaluci moramo riješiti. (Nezavisne novine: 36)

- Junak meča bio je Igor Rikočević sa 30 poena, a popularni «keramičari» vode u četvrtfinalnoj seriji 2:0: (Nezavisne no-vine: 34)

- U prvom meču, Široki je slavio sa 77:70, a Aleksandrovčani će danas pred svojim navijačima pokušati izboriti treći susret. (Dnevni avaz: 52)

- Nikić je za ovu utakmicu pozvao 21 igrača. (Nezavisne novine: 36)

- Njegov tim biti će kompletan. (Nezavi-sne novine: 36)

- Zato je u kompaniji odlučeno da se novi stralis reklamira uz saradnju s ovim ragbi timom. (Nezavisne novine: 12)

- Nakon 1998. godine Utah Jazz su po prvi put uhvatili finale Zapada, ali da bi prešli i tu prepreku ne bi smjeli ponoviti prvu utakmicu protiv Spursa, momčadi koja im je na domaćem parketu očitala lekciju košarke. (As: 38)

- Upravo je to razlog za maksimalnu budnost u bordo taboru. (San: 29)

Štrajk i protestS druge strane, u istim novinama, na

istoj stranici, u jednom članku medicinski radnici štrajkuju, a u drugom protestiraju:

- Štrajk srednjobosanskih medicinara (San: 14)

- Protest zdravstvenih radnika u Bihaću (San: 14)

- Zenički medicinari održali mirni pro-test (San: 14)

Kod sinonimskih parova treba vodi-ti računa o kontekstu u kome date riječi dolaze. Neki anglizmi u datom kontekstu imaju domaći sinonim, dok u nekom dru-gom kontekstu sinonimska veza među tim riječima ne dolazi u obzir. Dobar primjer je anglizam tim, koji se u sportskom kontek-stu može zamijeniti francuskom riječju eki-pa, hungarizmom tabor ili pak domaćom riječju momčad, a rečenice koje slijede će dati kontekste u kojima je takva zamjena neizvodiva bez štete po značenje:


Aktuelnosti- Službenici Tima za sprečavanje krijum-

čarenja Uprave za indirektno oporezivanje pri Regionalnom centru Banja Luka jučer su u Carinskoj ispostavi Bihać pri poku-šaju uvoza u Bosnu i Hercegovinu privre-meno oduzeli veliku količinu falsifikovanih kozmetičkih proizvoda (...)(San: 8)

- Odabran tim za Svjetsku matematičku olimpijadu (Dnevni avaz: 26)

- Vrankić, Špirić i Nišić: Timski rad (Dnevni avaz: 11)

- On je rekao da većina članova odbora nije mogla da prosudi da li je deklasifika-cija učinjena samo za potrebe haških ad-vokatskih timova ili za cjelokupnu javnost. (Nezavisne novine: 15)

- U stručnom timu koji je obišao ovaj lokalitet bili su i prof. dr Enver Imamović, stručnjak za stari vijek, te Nijaz Fazlić, student historije koji je otkrio lokalitet. (Nezavisne novine: 24)

Anglizmi bez odgovarajuće zamjene u bosanskom jeziku

Dvadeseto i dvadeset prvo stoljeće obi-lježio je ubrzan razvoj nauke i tehnike, a interes za sportska dešavanja nikad nije bio veći. Sve je više naučnih otkrića koja prate tehnički izumi kojima se trebaju dati adekvatni nazivi. S obzirom na to da je en-gleski jezik postao dominantan u oblasti nauke i tehnike ne iznenađuje činjenica da se mnogi od tih naziva daju na engleskom jeziku i kao takvi ulaze u druge jezike. S druge strane, mnogi sportovi karakteristič-ni za englesko govorno područje počeli su se igrati i pratiti širom svijeta, pa i kod nas. Zajedno s njima u naš je jezik došla i sportska terminologija na engleskom je-ziku. Dalje, američki stil života utiče i na nas pa mnogi anglizmi u naš jezik dolaze preuzimanjem elemenata američkog život-nog stila. Mnogo je primjera anglizama koji nemaju adekvatnu domaću zamjenu. Navest ću neke na koje sam naišla u istra-živanom korpusu.

Nauka i tehnika- U vezi s pribavljanjem dokaznog ma-

terijala u istragama o ratnim zločinima, OSA je Uredu Tribunala u Sarajevu dosta-vila desetine DVD-a, video i audio kaseta, disketa sa snimllenim prilozima, CD-ova s audio zapisima i skeniranim originalnim dokumentima. (Dnevni avaz: 4)

- Kao posebno koristan dodatak treba istaći mogućnost povezivanja nuvija 310 sa uređajima koji imaju blutut adaptere. (Nezavisne novine: 9)

- Osim navedenih, uređaj posjeduje obi-lje dodataka, o tačnom vremenu u svijetu, konvertor valuta i mjera, kalkulator, mp3

plejer, čitač audio-zapisa knjiga i druge detalje koji su možda manje bitni, ali vam možda mogu zatrebati. (Nezavisne novine: 9)

- U trenucima kada smo se nalazili na mostu, pogledom na displej nuvija 310, videli smo da se i na navigacionom ure-đaju nalazimo tačno na njemu. (Nezavisne novine: 9)

- Do sada smo u BiH velike kolor disple-je luksuznih vozila imali prilike samo da gledamo, pritom ne znajući kako funkcio-nišu, pošto nisu postojale elektronske kar-te. (Nezavisne novine: 6)

- Ulice i parkinzi koji su projektovani davno ni izbliza ne zadovoljavaju potrebe današnjeg broja automobila. (Nezavisne novine: 6)

- Bilo kako bilo, obratite pažnju gdje parkirate vozilo kako biste sebe poštedili neugodnosti. (Nezavisne novine: 6)

- Peintbol meci neće biti korišteni u slu-čaju velike gužve na stadionu. (Nezavisne novine: 40)

Sport:- Kao poklon od kluba dobio je dres sa

brojem 1000. (Nezavisne novine: 40)- Njegov klub slavio je pobjedu 2:0. (Ne-

zavisne novine: 37)- Prokon je stigao do druge pobjede u

finalu plej-ofa Poljske. (Nezavisne novine: 37)

- Kada je riječ o utakmici sa «studenti-ma», trener Senad Muminović neće moći računati na plejmejkera Vedrana Bosnića, koji je nakon sarajevske utakmice otputo-vao u Švedsku u potrazi za angažmanom. (Nezavisne novine: 34)

- Bh. teniser Aldin Šetkić napredovao je za 338 pozicija na ATP rang-listi i sada zauzima 897. mjesto (11 bodova), što mu je najbolji plasman u karijeri. (Nezavisne novine: 35)

- Pejsmejkeri za navijače Reala (Dnevni avaz: 50)

- Sedamnaestogodišnja zenička bacači-ca kladiva Paša Šehić na Međunarodnom atletskom mitingu u Splitu popravila je tri državna rekorda, u kategorijama mlađih juniorki, juniorki i seniorki. (Dnevni avaz: 55)

- U organizaciji BK Zlatni ljiljani i Bok-serskog saveza BiH, u Sarajevu će biti održan 5. memorijalni bokserski turnir «Mustafa Hajrulahović Talijan». (Dnevni avaz: 55)

- (...) u ringu Male dvorane KSC Sken-derija moći će vidjeti borce iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Makedonije i

Bosne i Hercegovine. (Dnevni avaz: 55)- Nijemcima i Austrijancima ponovo je,

nakon 88 godina, dozvoljeno da igraju golf na terenima kluba «Filton»

- U ponedjeljak je i zvanično objavljeno kolika je šteta počinjena na derbi utakmici između Galatasaraya i Fenerbahčea. (As: 42)

- Bio je pun snage, igrao je tenis, a bo-lest ga odnese u trenu. (San: 7)

- Rafting će polaziti od Carinskog, a za-vršavat će se ispod Starog mosta. (Dnevni avaz: 5)

- Široki smo savladali u Ligi 6, pa ne vidim razloga da to ne ponovimo i u plej-ofu. (Dnevni avaz: 52)

- Bh. teniserka Sandra Martinović «sko-čila» je sa 295. na 283. mjesto na WTA rang-listi i sada ima 86 bodova. (Nezavi-sne novine: 35)

- Na listi dubla Jugić-Salkićeva je najbo-lje rangirana igračica iz BiH, a zadržala je 98. mjesto (387,50 bodova). (Nezavisne novine: 35)

- Najbolja teniserka svijeta je Belgijan-ka Žastin Enen (4.119). (Nezavisne novine: 35)

- EP u ragbiju za žene (Nezavisne novi-ne: 35)

Emina Hadžić(Nastavak u sljedećem broju)

1 Radovanović, 1997:1552 O homeostatičkoj ravnoteži jezika v. Ri-đanović, 1981:725-735.3 Isto:725.4 Up.: anglicizam - svojstvo, osobina, riječ engleskog jezika (Klaić, 1983:70)5 Ovdje ću naglasiti da su u Bosni i Herce-govini tri službena jezika (bosanski, hrvat-ski i srpski), a novinari i urednici dnevnih novina koriste pravopisnu normu prema vlastitom opredjeljenju, tako da se prili-kom analize primjera iz novinarskih tek-stova odrednica «bosanski» treba uzimati s rezervom.6 V.: Škiljan, 1994: 19.7 O evropeizmima v.: Dabić, 1979.8 V. isto9 Pojmom svjetski jezici Dabić označava njemački, francuski i engleski; v. isto10 Isto:608.11 Isto:608.12 Bulić, 1999:49.


Aktuelnosti

Iz mog ugla

Šta bi trebalo mijenjatiO mandatima direktora škola, o tome zašto priznanja zaobilaze zaslužne

prosvjetare i šta se može učiniti u jačanju ekološke svijesti učenika

U vrijeme tekućih školskih prestrojava-nja nametnula se, sama po sebi, nezaobila-zna tema o tome koliko u ovom trenutku imamo direktora škola čijim se mandatima ne zna ni početak ni kraj.

Neki “vječiti” direktori će morati da odu sa stolice, jer su jednostavno zaboravili da moraju raditi i neke druge poslove, osim direktorskih, prije svega one stručne u uči-onicama. Da je u nekim školama prevršena svaka mjera više je nego jasno, ali ostaje pitanje tko godinama toleriše jedno takvo stanje i pored pozitivnih zakonskih propi-sa.

Ima i ona druga strana medalje. Naime, dugovječnim direktorima su godinama čuvana radna mjesta za slučaj kad, ne dao Bog, ne mogu više biti direktori, pa se ne mali broj stručnih nastavnika zapošljavao na “popularno” određeno radno vrijeme da bi bilo mjesta povratnicima s direktorskih funkcija.

Istine radi valja reći da je ova svojevrsna školska rašomonijada godinama bila pri-sutna i da se oni odgovorni zbog toga naj-češće distanciraju od takvih pitanja uvjere-ni da se tu mnogo šta baš ne može uraditi. Jer, eto, takvi kakvi su, ti direktori uživaju najveću podršku u školama i imali ili ne-mali protukandidate na direktorskim lista-ma oni će ipak biti izabrani i odabrani.

Izgleda da je bar sada, istina sa zakaš-njenjem, preovladalo konačno mišljenje da bez novih imena i prezimena na direk-torskim funkcijama nema ni boljeg rada i odnosa prema radu u velikom broju škola. Stari kadrovi, oni rukovodeći, opterećeni starim načinom rada, jednostavno ne mogu ići ukorak sa određenim važnim novinama u školama i njihovom radu; kod njih će sve ići po starom oprobanom principu, može se i razgovarati i diskutovati o svemu, ali će na kraju biti onako kako oni kažu.

Ako želimo imati demokratsku školu, a želimo, dalje tako neće moći. Naravno, i još mnogo čega drugog. Svakom direkto-ru škole moraće biti dovoljna dva mandata pod uslovom da se za ovaj drugi pokaže i dokaže u prethodnom mandatu. Valja stvo-riti prostore i za druge dokazane kadrove,

stručne i sposobne, jer podaci govore da se kvalifikaciona struktura zaposlenih u školama iz godine u godinu stalno pobolj-šava.

Naravno, prema onim “vječitim” direk-torima treba imati human odnos, ne izvr-gavati ruglu i podsmijehu rezultate u radu koje su ostvarili u svojim mandatima.

Zaboravljeni prosvjetariMeđu onima kojima se ponekad i po-

negdje, i šakom i kapom, dijele i dodje-ljuju povelje, plakete, zahvalnice, novčane nagrade i koja ne sve priznanja, gotovo je prava rijetkost čuti ime nekog prosvje-tara. Jednostavno se zaobilazi njihov rad, trud, rezultati, uspjesi godinama nizani i uočljivo prisutni u javnosti. Da li je samo vrijeme i neumitni hod zaborava krivac za takvo nešto? Reklo bi se da nije! Ili je ovo sve više doba kojekakvih mediokriteta, što bi rekao Miroslav Krleža, skorojevića ko-jima se previsoko diže rep u nekim sredi-nama, ili su u igri daleko veći ulozi koji bi se tek kasnije valorizirali kroz novčane i druge transakcije. Jer, pogleda li se samo površno spisak nosilaca nekih priznanja lako je uočiti da su među njima često i oni s dobrom materijalnom podlogom i punijih džepova.

A vrijedni i čestiti prosvjetari, od kojih su neki već otišli u legendu, još uvijek če-kaju valorizaciju svog rada i djelovanja, po sistemu: sve se zna, sve je jasno, ali... To što se sve više prorjeđuju redovi vrijednih starih prosvjetara kao da malo koga brine. Izbjegava se čak i dodjela posmrtnih pri-znanja.

Ipak, od svih zahvalnica, plaketa i inih priznanja trajnije je i važnije ono što je ostvareno i urađeno. Dobro bi bilo da to jedno drugo prati. Možda ta vremena ne-kad i dođu.

Školska ekologijaNi na prste jedne ruke ne mogu se po-

brojati škole koje su u ekologiji postigle vrhunske rezultate. Istina, predmetno, sek-cijski, proklamacijski, stručno i naučno u ovoj oblasti ima dobro odrađenih stvari. Utisak je, međutim, da su izostale šire i do-

bro koordinirane akcije na pošumljavanju, uređenju degradiranog zemljišta, uređenja školskog okološa i, što je u svemu tome najvažnije, stalnog napora u jačanju eko-loške svijesti i odgovornosti.

Druga stvar u svemu tome, koja je tako-đer zapostavljena, jesu stimulacije ovakvih akcija izvan škola i u školama. Kao da smo u ovom vremenu reformi, procesa, novog organizovanja, zaboravili na nagrade, pri-zanja, pohvale i ekološka odličja najvred-nijim i zaslužnim za savremeni školski ekološki trenutak. Jer, ako se, primjera radi, programira jedna akcija pošumljava-nja, naravno uspješna, ili više njih, zašto to prećutati, ne nagraditi, ne pohvaliti, i to javno. Da ne govorimo o akcijama uređe-nja dvorišta, napuštenog zemljišta i drugih prostora. Za to nisu potrebne ni velike pare ni odricanja, a vrlo mnogo vrijede i znače.

Sve ovo skupa nema nekog značaja ako nije u funkciji razvoja i jačanja ekološke svijesti. A njeno je ispoljavanje najdjelo-tvornije ako nam zasmetaju nered, zapušte-nost, zakorovljenost, prljavština i učinimo sve da takvih prizora više nema. Jer, bitna je razlika kada samoinicijativno razred, grupa učenika ili sekcija pokrenu neku akciju blizu, dalje ili podalje od školskog dvorišta, nego kad im se to naloži i nare-di. Tu je osnovna ekološka obaveza ško-le – jačanje i razvijanje ekološke svijesti i odgovornosti kao trajnog opredjeljenja za čuvanje i zaštitu životne sredine i okoliša.

Školama bi trebalo i sa viših nivoa po-nuditi nešto ambicioznije programe eko-loškog djelovanja, ali isto tako i sredstva za njihovu realizaciju i stimulaciju. Treba reći i to da se već odavno osjeća potreba za diplomiranim ekolozima i stručnjacima za zdravu životnu sredinu. Imamo ih, ali najčešće na biroima za zapošljavanje, a najmanje u školama. Nedostaju i kabineti za ekologiju, i to sa dobrom, savremenom opremom koja bi omogućila učenicima mjerenje zagađenosti vazduha, zemljišta, vodnih resursa...

Dosta toga se može učiniti, samo ako se želi i hoće.

Ešref Berbić


Iz prakse, za praksu

O radu odjeljenske zajednice

Razvijati atmosferu razumijevanja i poštovanjaNa odjeljenskim sastancima učenici bi trebali razmjenjivati i iznositi svoje ideje i prijedloge, te podsticati jedni druge

Šta je to odjeljenska zajednica? Ovaj pojam u različitim učionica-

ma može imati različito značenje, a sami sastanci odjeljenske zajednice mogu imati različite ciljeve. Tako Stajls navodi da se u nekim učionicama na odjeljenskim sastancima učenici jednostavno obavje-štavaju o tome šta se događa u odjeljenju ili u školi te nedjelje, dok u drugima na-stavnici okupljaju učenike radi zajednič-kog pravljenja planova za novu nastavnu jedinicu. Pojedini nastavnici na odjeljen-skim sastancima pokušavaju da riješe pro-bleme koji se pojavljuju u odjeljenju. Neki nastavnici održavaju sastanke samo onda kada postoji potreba da o nečemu važnom razgovaraju s učenicima, dok drugi sa-stanke održavaju redovno, koristeći for-malne metode.

Moje iskustvo mi govori da razrednici najčešće ove nastavne sate koriste za prav-danje izostanaka i pregled disciplinskih teka, te izricanju određenih kazni. Teme koje su planirane pročitaju se ili prepriča-ju.

Bez obzira na to kakvi su ti odjeljenski sastanci na njima učenici trebaju imati pri-liku da jedni drugima kažu svoje ideje u atmosferi razumijevanja i poštovanja. Da-kle, na odjeljenskim sastancima učenici bi trebali razmjenjivati i iznositi svoje ideje i prijedloge, te podsticati jedni druge.

Prednosti i koristi jedne metodePrimjer koji slijedi primjer je metode

koja ispunjava cilj socijalnog obrazovanja učenika kroz odjeljensku zajednicu. Pred-nosti ove metode rada odjeljenske zajedni-ce koju sprovodim su sljedeće:

• Učenici sjede tako da gledaju jedni druge u lice.

• Učenici vode odjeljensku zajednicu. • Svake sedmice imamo drugog učenika

koji se sprema i vodi taj čas.• Imamo temu ali i raspravu o prijedlozi-

ma i problemima.• Učenici ohrabruju i pohvaljuju jedni

druge.• Sastanci se uvijek održavaju na isti na-

čin.• Ovakav način rada uključuje djecu sa

posebnim potrebama da se ravnopravno uključe kao realizatori ovakvih nastavnih časova.

Koristi ove metode su:• Ovakvi nastavni sati doprinose jača-

nju samopoštovanja i samopouzdanja. Na

nastavi se čuje glas učenika, njihove ide-je, razvija se atmosfera poštovanja. Kada učenici uvide da ih drugi slušaju i da su zainteresirani za njihove ideje, te da im se niko ne smije, osjećaju se ugodnije dok govore pred grupom. Ohrabrenje vršnjaka iz odjeljenja pomaže da se učenici osjećaju

Prilog 1: Koraci u postupku rješavanja problema (preuzeto iz D. Stajls, 2005. Odjeljenski sastanci)1. Određivanje problema (prikupljanje podataka o problemu i osjećanjima koja je problem izazvao)

• Pročitaj naglas problem i pitaj da li je to još uvijek tako.

a) Ako nije pitaj učenika koji je iznio taj problem: Kako si uspio da to riješiš?b) Ako problem još uvijek postoji, nastavi.• Reci osobi koja je iznijela problem: Molim te da nam izložiš problem.

Šta si već poduzeo kako bi ga riješio?• Ako se u vezi problema pominje i druga osoba pitaj je: Da li je to istina?• Reci: Ima li pitanja (Pitanja se postavljaju sve dok problem ne bude posve jasan)• Ukratko izloži problem: Izgleda da je problem...• Pitaj učenika koji je iznio problem: Kako bi se po tvom mišljenju problem mogao

riješiti?• Pitaj prisutne: Ko misli da je to dobro rješenje?Ako većina učenika misli da je rješenje dobro, problem se smatra riješen.Ako većina nije zadovoljna, prelazi se na korak 2.

2. Predlaganje mogućih rješenja /posljedica• Pitaj: Kako po vašem mišljenju možemo pomoći --------------------? Ili:

Šta bi po vašem mišljenju bilo logično rješenje ovog problema?• Učitelj zapisuje ova rješenja.• Učenici koji su se javili podizanjem ruke dobijaju riječ po redu u krug.• Svako može da govori samo jednom.• Nemoj dozvoliti da se o rješenju raspravlja – sada se samo iznose prijedlozi.

3. Razmatranje rješenja/posljedice• Reci: Učiteljica će pročitati sve prijedloge.• Pitaj prisutne koja rješenja smatraju dobrim, a koja ne i zbog čega tako misle.• Kada učenici, govoreći o jednom rješenju, počnu da ponavljaju ono što su već

rekli, izloži ukratko zaključke, a potom pređi na druga predložena rješenja.4. Izbor rješenja/posljedice

• Učenici mogu glasati samo jednom. Podsjeti ih da je logično rješenje ono kojim će se po njihovom mišljenju problem riješiti na najbolji način.

Prihvata se ono rješenje za koje se izjasnilo najviše učenika podizanjem ruku.5. Pravljenje plana

• Ako rješenje podrazumijeva pravljenje plana, odredite zaduženja kako bi se odlu-ka sprovela u djelo.


Iz prakse, za praksuvoljeno i poštovano, te da sebe dožive kao sposobne i odgovorne pojedince kolektiva kojem pripadaju. Tako se razvija samopo-štovanje i samopouzdanje, tvrdi Stajls.

• Ovako organizovani nastavni sati po-mažu učenicima da razriješe sukobe. Kroz ovakav vid rada, učenici stječu iskustva u rješavanju problema i postaju sposobniji da ih samostalno rješavaju. Sukobi su sve rjeđi, a ako se i dese, rješavaju se lakše i brže jer djeca vladaju vještinama za razvoj dobrih odnosa kroz pozitivnu komunikaci-ju i nenasilno rješavanje problema.

• Ovakvi nastavni sati pružaju učenicima šansu da predlažu i planiraju neke aktivno-sti koje oni žele, te da realiziraju teme po sopstvenim željama.

Kada se đacima prepusti odgovornost za donošenje odluka i sprovođenje tih odluka, kod njih se razvija osjećaj da im učionica zaista pripada. (Stails)

Ovakvi časovi homogeniziraju razred. Naprosto se smanjuje broj nesuglasica, učenici počinju razumijevati jedni druge i brinuti se jedni o drugima.

Osjećaj kompetencije je značajno pove-ćen jer djeca samostalno istražuju i realizi-raju temu koju sami biraju po sopstvenim afinitetima.

• Ovakvi nastavni sati poboljšavaju uspjeh u učenju i povezuju ostale nastavne predmete. Osjećaj sreće proizlazi iz osje-ćanja “da sam cijenjen i poštovan”. Kada smo sretni tada rado idemo u sredinu koja nas usrećuje. Ovo je pogotovo važno za povučene učenike i one nesigurne u sebe ili za djecu sa posebnim potrebama. U to-plom razrednom okruženju dijete naprosto cvjeta. Pošto se rađa osjećaj sigurnosti u uspjeh, samopouzdanje se podiže. Jedan uspjeh naprosto izvlači i naredni. Uz veći trud i polet i ocjene se popravljaju i može se primijetiti i značajna promjena kada je riječ o uspjehu đaka u školi. (Stajls)

Povezati nastavne sadržaje, razviti inte-res djece za neke sadržaje, podstaći djecu koja su za neku oblast ili vještine posebno nadarena je jedan od najstarijih ciljeva i zadataka nastave općenito.

• Ovakvi nastavni sati ujedinjuju odjelje-nje. Odjeljenje radi zajedno na ostvarenju ciljeva i pružanju podrške jedni drugima. Osjećaj pripadnosti odjeljenju se jača i stvara se pozitivna klima, klima razumije-vanja i zaštite. Klima dobrodošlice i uza-jamnog poštovanja je ujedinila ne samo djecu, nego i njihove roditelje.

• Na ovakvim nastavnim satima pro-cjenjuju se postignuća odjeljenja i odaju priznanja. Osjećanje sreće radi postignuća grupe djece ili pojedinca ili svih članova

LiteraturaD. Goleman, (1995), Emotional Intelligen-ce: Why it Can Matter More Then IQ, New YorkD. Stajls, (2005) Odjeljenski sastanci, Kre-ativni CentarV. Varunek, (2006), Teacher’s Mediation in Initiating Positive Communication with Parents, Oslo University (Master thesis) W. Glasser, (1990), The Quality School, New York

odjeljenja treba se izraziti na odjeljenskim sastancima. Stajls tvrdi da na ovakvim na-stavnim satima učenici izražavaju radost zbog ostvarenih uspjeha, kao i zbog svega onoga što su postigli u učenju i sopstve-nom razvoju i uče da iskazuju zahvalnost, dajući i primajući pohvale na odgovaraju-ći način.

• Ovakvi nastavni sati su užitak druže-nja. Nastavni sati odjeljenske zajednice su uvijek protkani smijehom i zadovoljstvom kao što bi trebala biti protkana cjelokupna nastava u školi. Ovakvom izgledu nastav-nog sata doprinosi opuštena atmosfera u odjeljenju, nepostojanje straha od neuspje-ha, dijeljenje odgovornosti i uzajamno po-maganje.

• Ovakvi nastavni sati znatno utječu na promjenu ponašanje učenika u učio-nici. Svi odlučuju o posljedicama, svaki učenik je odgovoran u odnosu sa drugim vršnjakom. Ako učenici vladaju vještina-ma pozitivne komunikacije koje se uče na nastavnom satu, tada se smanjuju loša ili društveno neprihvatljiva ponašanja. Loše ponašanje u odnosima među đacima u ve-likoj mjeri nestaju kada učenici počnu da primjenjuju vještine kojima su ovladali na sastancima. (Stajls)

Vještine koje učenici razvijaju na časovima

Ovi nastavni sati jačaju koheziju grupe i razvijaju socio-emocionalnu klimu u odje-ljenju, ali razvijaju i vještine kao što su:

• Vještina javnog izlaganja • Vještina slušanja• Vještina smislenih odgovora • Vještina vođenja• Vještina strukturirane organiziranosti • Vještina rješavanja problema• Vještina komunikacije• Vještina mišljenja• Vještina strpljivosti• Razvoj kritičkog mišljenja

Korelacija sa ostalim predmetima

BHS jezik i književnost: • Aktivno slušanje i smisleno odgova-

ranje• Izražavanje misli i ideja• Razvoj govora i govorništva• Zastupanje mišljenja uz obrazloženje• Razrješavanje nejasnoća postavlja-

njem pitanja• Jasno izražavanje slaganja ili nesla-

ganja

• Spretnost učešća u raspravi uz kori-štenje argumenata

Matematika:• Rješavanje problema• Logičko mišljenje• Koncentracija

Priroda i društvo:• Spremnost na rad sa drugima na

ostvarivanju zajedničkog cilja• Primjena planova koji su povezani sa

ciljem grupe• Razvijanje i održavanje prijateljstva• Učestvovanje u stvaranju zdrave

atmosfere u školi• Pokazivanje vještine uspostavljanja

dobrih međuljudskih odnosa • Pokazivanje prihvatanja za učinjene

izbore• Korištenje savremene tehnologije u

naučne svrhe

Mr. Vesna Varunek

Prilog 2: Koraci o raspravi o pri-jedlozima

1. Pročitaj naglas prijedlog.2. Zatraži od učenika koji je napi-

sao svoj prijedlog da ga razjasni.3. Da li misle ostali da je prijedlog

vrijedan truda i vremena?4. Koju korist ćemo imati od toga?5. Ko želi da se prijedlog prihvati

neka podigne ruke? 6. Formirati tijelo ili grupu koja će

imati svoj plan i razraditi dinamiku napredovanja ideje.

7. Reci članovima novog prijedlo-ga da moraju slijedeći put podnijeti svoj izvještaj na ovom satu.



Značaj humora u pedagoškom radu

Jak motivacioni faktor za učenjeHumor bi trebalo biti integralni dio nastave, jer njegovo prisustvo smanjuju anksioznost

i stres i stvara pozitivnu, relaksirajuću atmosferu u kojoj uživaju i nastavnik i učenik

Značaj humora u pedagoškom radu kod nas je rijetko proučavan. Možda i zbog toga što bi se moglo postaviti

i pitanje da li neozbiljnost može biti pred-metom ozbiljne znanstvene analize? Pozna-to je da se smijeh, komika i humor svakako ubrajaju u neozbiljne strane čovjekova živ-ljenja. Je li sve to zato manje važno za nje-gov život i možemo li uopće zamisliti život bez smijeha, bez duhovitosti, bez humora? Kad govorimo ili zamišljamo ljudski vri-jedno življenje, onda svakako mislimo na život uz radost, veselje i smijeh. I pored značenja koji imaju u čovjekovu životu, humor i smijeh su nedovoljno prisutni i u znanstvenim studijama. Kako je moguće da su ozbiljni i visokoučeni znanstvenici zaobilazili tako važno područje kakav je humor i s njim povezan smijeh? Je li mož-da uzrok tome strah da će opasti ugled oz-biljnih učenih ljudi budu li se bavili tako neozbiljnim predmetom istraživanja? Ili je uzrok tome teško uhvatljiv predmet istra-živanja?

Unapređenje učenjaRiječ humor latinskog je porijekla i

izvorno označava tjelesni sok, vlagu, tekućinu, mokrinu, ali je novo stručno i kolokvijalno značenje znatno izmije-njeno i označava “smisao za komiku, duhovitost, šaljivost, šalu, pošalicu, do-sjetku, anegdotu, "vicljivost"; nezlobno prikazivanje smiješnoga, iznošenje do-gađaja, ljudskih nedostataka i slabosti u neuvredljivo-komičnom smiješnom obliku.” (Klaić, B. Rječnik stranih riječi) Maslow, na temelju istraživanja, konsta-tira da prosječni ljudi uživaju vrlo često u humoru koji se osniva na isticanju ne-čije inferiornosti, nespretnosti ili gluposti i koji je za nekoga uvredljiv. Psihološki zdravi pojedinci pokazuju smisao za hu-mor koji se odnosi na ljude općenito, a ne na pojedince (Fulgosi, 1981.). Kao vrhunac smisla za humor ističu se i spo-sobnost i spremnost pričanja “viceva na svoj račun”. Tako su mnogi humoristi po-stali slavni zanemarujući svoje prirodne nedostatke i koristeći ih kao sredstvo za nasmijavanje drugih (veliki nos, ćelavost, pretjerana debljina, slabi mišići i sl.). To mogu samo inteligentne osobe, odnosno

osobe koje su svjesne svojih mogućnosti i nedostataka i koje su zadovoljne onim što su postigle i što čine. Bilo bi poželjno da te crte ličnosti karakteriziraju sve učitelje. Opšti značaj humora u nastavi kao sredstva za ublažavanje stresa i tenzije, jeste u tome što djeluje kao komunikaciona strategija koja unapređuje učenje, podstiče saznajne (kreativnost, fleksibilno mišljenje) i nesa-znajne procese (interesovanja, pažnju, na-klonost vršnjaka, naklonost učenika prema nastavniku). Prednost humora je i u tome što predstavlja zaštitnu reakciju na nepri-jatne zahtjeve škole kao što su: rutina, ritu-al, pravila, autoritet i slično.

Osigurati pozitivnu atmosferuI pored činjenice da ublažava stres i ten-

ziju, da je zdrav i konstruktivan, humor se rijetko koristi u nastavi. Humor bi tre-balo da je integralni dio nastave. Ukoliko se pažljivo planira i usmjerava, primjena humora može znatno doprinijeti učenju. Njegovim korištenjem smanjuju se anksi-oznost i stres i stvara pozitivna, relaksira-na atmosfera u kojoj uživaju i nastavnik i

učenik. Jak je motivacioni faktor za uče-nje, jer smanjuje nivo afektivnog filtera. Po Krashenu, da bi došlo do optimalnog učenja, afektivni filter mora biti slab, što podrazumijeva da je prisutan pozitivan stav prema učenju. Nastavnici moraju osigurati pozitivnu atmosferu koja je pri-kladna za učenje. Wooten (1999.) tvrdi da humor uspostavlja ravnotežu rada obje he-misfere mozga, jer uključuje čitav mozak. Smijeh u svrhu učenja omogućava da i na duhovit način pristupimo našoj sopstvenoj borbi i omogućuje da prihvatimo sopstveni stepen razvoja i ciljeve koje tek treba da dostignemo. On daje jednu drugačiju di-menziju i time obogaćuje proces učenja. No, sve ove činjenice nisu mnogo utjecale da humor bude više zastupljen u odgojno-obrazovnom procesu. Teško bismo mogli ustvrditi da prosvjetni radnici nisu svjesni pozitivnog utjecaja humora na učenje. Hu-mor u nastavi ne možemo regulisati za-konskom odredbom, odnosno nastavnim planom i programom, ali nisu nastavnim planom i programom utvrđeni ni mrzo-voljnost, nepristupačnost, strgost, pa, ipak,

Humor je izuzetno značajan za poboljšanje pažnje i učenja, pa je potrebno da je što više prisutan i u nastavnom procesu.


Iz pedagoškog ugla

Neadekvatni roditeljiKad roditelj nameće roditeljske odgovornosti djetetu, uloge u obitelji postaju iskrivljene ili zamijenjene, a dijete koje mora

postati svoj vlastiti roditelj, ili čak roditelj svom roditelju, nema osobu od koje će učiti i na koju će se ugledati

Iz prakse, za praksuisuviše često ove odlike nastavnika prona-lazimo u odnosu učenik - nastavnik.

Sastavni dio časaKada govorim o značaju upotrebe humora

u nastavi tada ne mislim samo na škole već i na univerzitetsku nastavu. Kao i učenici-ma i studentima je veliki stimulans humor u nastavi. Sjećam se da smo moje kolege i ja kao studenti najradije išli na predavanja profesora koji je imao ovu značajnu oso-binu - humor u pedagoškom radu. Mnoga objašnjenja ili sugestije bile su popraćene sa jednom dozom humora. Sve ovo utječe na pamćenje jer može djelovati kao mne-motehnika, te se neko objašnjenje može vezati uz anegdotu ili šalu koja je bila po-praćena uz neki sadržaj u nastavi. S druge strane, samo puko nabrajanje činjenica bez svježine koju nudi humor nije efikasno. Treba imati u vidu da neraspoloženje ili privatni problemi nastavnika ne mogu biti prepreka da bi nastava bila popraćena hu-morom. Treba ga prihvatiti kao imperativ, sastavni dio časa - nepisano pravilo. No, treba voditi računa i o negativnom aspektu primjene humora u razredu kao što su: ko-rišćenje humora u pogrešnom trenutku, ne-umjerena i neadekvatna upotreba humora. Ako se humor u nastavi koristi u pogreš-nom trenutku i neumjereno, a usmjeren je prema nekom učeniku, tada može preći u etiketiranje ili dobiti konotaciju omaloža-vanja ličnosti učenika. Nažalost, humor može sam nastavnik koristiti kako bi samo stekao naklonost učenika i kako bi dobio epitet “najboljeg nastavnika”. Međutim, svaki nastavnik treba imati na umu da on nije tu da bi ga učenici voljeli, već je tu da bi učenici dobili znanje. Neki nastavni-ci smatraju da ne tražeći znanje čine dobro učenicima, a ustvari ostavljaju ih hendi-kepiranim. Zbog ovoga nastavnik mora pažljivo koristiti humor u nastavi, odno-sno biti svjestan koji je cilj humora, olak-šati na taj način učenje, biti pristupačniji učenicima, ne težeći time steći učeničku naklonost i ljubav za sebe. Dobar nastav-nik uvijek zna distinkciju između humora u nastavi kojemu je cilj učenje i humora kojemu je uzrok samoljublje nastavnika a cilj steći ljubav za sebe. Humor je izuzetno vrijedan i značajan u pedagoškom radu za poboljšanje pažnje i učenja, pa je potrebno da je što više prisutan i u nastavnom proce-su. U prilog tome i ova misao Edwarda W. Reilera: “Osmijeh traje možda samo jedan trenutak, ali u sjećanju može ostati cijelo-ga života. Zato ga darujmo i prihvatimo od drugih.”

Selma Rizvan

Djeca su ličnosti u razvoju. Odmah po rođenju imaju potrebu za sigur-nošću, ljubavlju i toplinom. Djeca

imaju potrebu da se hrane, da budu čista, da se igraju, da nekome pripadaju, da ih okolina cijeni i voli, da njihova ličnost dođe do izražaja.

Djeca također imaju pravo biti usmjera-vana odgovarajućim roditeljskim granica-ma ponašanja, griješiti i biti disciplinirana bez fizičkog i emocionalnog zlostavljanja. Imaju pravo provesti svoje rane godine za-igrano, spontano i neodgovorno. Na kraju, djeca imaju pravo biti djecom.

Svi roditelji povremeno griješe. Nijedan roditelj ne može djetetu biti emocionalno dostupan cijelo vrijeme. Sasvim je normal-no da roditelji s vremena na vrijeme viknu na svoju djecu. Većina roditelja udari dje-cu, pa makar i rijetko.

Većina djece može se nositi s povreme-nim naletima ljutnje, sve dok imaju do-voljno ljubavi i razumijevanja. No, postoje roditelji čiji su negativni obrasci ponašanja trajni i dominantni u životu djeteta. To su roditelji koji im nanose štetu.

Djeca neselektivno upijaju i verbalne i neverbalne poruke, poput spužve. Sluša-ju svoje roditelje, gledaju ih i oponašaju. S obzirom na to da imaju mali referentni okvir izvan obitelji, stvari koje nauče kod kuće o sebi i o drugima postaju univerzal-ne istine, duboko urezane u sjećanje.

Roditelji su dužni da zadovolje fizičke potrebe djece, da štite djecu od fizičkih po-vreda i boli, da zadovolje dječiju potrebu za ljubavlju, pažnjom i nježnošću, da štite djecu od emocionalnih povreda i boli, te da im pruže moralne i etičke smjernice.

Neadekvatni roditelji su, u većini sluča-jeva, jako oštećeni u vlastitoj emocional-noj stabilnosti ili mentalnom zdravlju. Ne samo da često ne zadovoljavaju potrebe svoje djece, već u mnogim slučajevima očekuju i zahtijevaju da njihova djeca zadovolje njihove potrebe. Kad roditelj nameće roditeljske odgovornosti djetetu, uloge u obitelji postaju neraspoznatljive, iskrivljene ili zamijenjene. Dijete koje

mora postati svoj vlastiti roditelj, ili čak postati roditelj svom roditelju, nema osobu koju će oponašati, od koje će učiti i na koju će se ugledati.

Mnoga djeca koja su lišena roditeljske ljubavi, pažnje i brige, počinju se osjeća-ti nevidljivima, kao da ne postoje. Da bi djeca razvila osjećaj vlastite vrijednosti, osjećaj da ne postoje samo zbog toga da zauzimaju prostor, već da su važna i da je nekome stalo do njih, trebaju roditelje koji pridaju važnost njihovim potrebama i osje-ćajima. Lahko je prepoznati zlostavljanje kada roditelj tuče dijete ili ga kontinuirano ponižava. Ali emocionalna šteta neprimje-renih roditelja može biti skrivena i teška za definiranje.

Fizičko odsustvo roditelja također stvara niz problema. Ne postoji sretan razvod i on je traumatičan za svakog u obitelji. Veoma je bitno da roditelji shvate da se razvode od supružnika, a ne od obitelji. Oba rodi-telja imaju odgovornost održavanja veza sa svojom djecom, bez obzira na to što više zajednički ne žive. Odlazak roditelja stvara osobito bolnu lišenost i prazninu u djetetu.

Treba zapamtiti da djeca gotovo uvijek izvlače zaključak da je njihova greška ako se dogodi nešto negativno u obitelji. Rodi-telj koji nestane iz života svoje djece pot-krepljuje njihov osjećaj nevidljivosti, stva-rajući štetu na njihovom samopoštovanju koju će odvući kao veliki pečat u odrasli život.

Ako je riječ o odrasloj djeci neadekvat-nih ili neprimjerenih roditelja, onda ona traba da shvate da postoje mnoge stvari koje mogu učiniti da se oslobode njiho-vog štetnog nasljedstva, krivnje i sumnje u same sebe. Potrebno je da nastave s puno nade, ali ne s iskrivljenom nadom da će im se roditelji promijeniti na neki čaroban na-čin, nego s nadom da se sami mogu psiho-loški osloboditi njihovog snažnog destruk-tivnog utjecaja. Dakle, treba sami da nađu hrabrost koja je u njima.

Alma Avdić



Provjera usvojenog znanja kod učenika

Učenici u ulozi ispitivačaRezultati ankete, provedene u pet odjeljenja OŠ “Ivan Goran Kovačić” u Gradačcu,

nedvojbeno pokazuju da učenicima više odgovara da prilikom provjere znanja nastavnik bude samo voditelj i koordinator, dok bi samu pripremu i tok vođenja međusobnog

ispitivanja učenici rado preuzeli na sebe

Provjera usvojenog znanja kod učenika jedan je od najvažnijih po-

kazatelja koliko su učenici uspješno percipirali novo nastavno gradivo. S obzirom da nastavni plan i program, zbog svoje prenapučenosti, ne pruža dovoljno slobod-nog prostora za više cjelo-časovnih provjera usvojenog znanja, nastavnicima ostaje na raspolaganju mikroispi-tivanje i jedno cjeločasovno mjesečno ispitivanje, koje bi trebalo sprovoditi krajem mjeseca sa osvrtom na obra-đene nastavne jedinice koje su do tada realizirane.

Što se tiče mjesečne usmene provjere učeničkog znanja najčešće pribjegavamo uobičajenoj metodi gdje je nastavnik u ulo-zi ispitivača koji samostalno osmišljava pi-tanja i propituje učenike i na taj način sam procjenjuje i donosi konačni sud o kvaliteti i nivou učeničkog znanja, na osnovu kojeg izvodi i konačnu ocjenu.

Međutim, imajući u vidu da je ovakav način ispitivanja za većinu učenika popri-lično stresan, odučio sam u okviru svog predmeta (Bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost) sprovesti mikroistraživanje među učenicima OŠ “Ivan Goran Kova-čić” u Gradačcu na osnovu uzorka od pet odjeljenja (četiri sedma i jedno peto odje-ljenje), prepuštajući ulogu ispitivača sa-mim učenicima.

Metodologija istraživanjaIstraživanje se sastojalo od sljedećih ak-

tivnosti:a) ispitivanje sam prepustimo učenici-

ma, koji su prihvatili sljedeće obaveze i zadatke:

- da pismeno formulišu pitanja za sve nastavne jedinice koje su obrađene u odre-đenom mjesecu,

- da paze da pitanja budu jasna, kratka i raznovrsna (da ima i lakših i težih pita-nja),

- da ispitivanje realiziraju uz pomoć neke interaktivne metode koja će čas provjere znanja, koji je za većinu učenika stresan, učiniti što prijatnijim, opuštenijim i inte-resantnijim,

- da vode računa o tome koja će pitanja postavljati pojedinim učenicima, s obzirom na učeničke intelektualne sposobnosti.

Prva faza istraživanjaNa kraju mjeseca septembra učenici su

na času dobili sljedeći zadatak:- sedam minuta za sastavljanje pitanja od

obrađenih nastavnih jedinica iz tog mjese-ca (učenici su se slobodno mogli koristiti udžbenicima i sveskama),

- učenici pitanja ispisuju na slobodan list papira.

Napomena: Prilikom ovog zadatka uče-nicima nisam unaprijed davao nikakve in-strukcije u pogledu načina sastavljanja pi-tanja. To je učinjeno s namjerom da se vidi na koji će način to oni sami uraditi, i po

kojoj će logici pojedini učeni-ci postavljati pitanja sa svoje liste. Prije izrade liste pitanja rečeno im je samo da pitanja sastavljaju s ciljem provjere znanja svojih razrednih dru-gara. Također sam sugerisao da lista treba da sadrži najma-nje pet pitanja.

Nakon što su učenici na-pravili svoje liste pitanja, objašnjeno im je da će ispiti-vati jedni druge putem tehnike koja se zove “Paukova mre-ža” ili “Mreža prijateljstva”. Učenicima je bilo potrebno ukratko objasniti način izvo-đenja ove tehnike. Za njeno izvođenje od pomoćnih sred-

stava je potrebno samo jedno klupko vune, a od učenika se tražilo da u učionici formiraju krug. Suština tehnike je u tome da učenici međusobnim unakrsnim dobacivanjem vunenog klupka pletu pau-kovu ili mrežu prijateljstva, a za to vrije-me postavljaju pitanja jedni drugima i daju određene odgovore. Pitanje postavlja onaj ko dobacuje klupko, a odgovara onaj ko ga je primio, da bi potom i on bio u situaciji da postavlja pitanje sa svoje liste.

Za to vrijeme stajao sam po strani i sve to posmatrao i brižljivo evidentirao tačne i netačne učeničke odgovore u za to već pripremljenu svesku sa posebno otvore-nim karticama za svakog učenika. Pored toga, pratio sam i formu učeničkih pita-nja i posmatrao da li učenici imaju razvi-jen osjećaj o tome kome postaviti lakše, a kome teže pitanje (s obzirom da se učenici međusobno bolje poznaju, nego što se to može postići između nastavnika i učenika, za očekivati je bilo da će oni u većini slu-čajeva biti oprezni prilikom izbora pitanja za pojedine učenike).

Prilikom ovog eksperimentalnog časa, također sam pratio i reakcije i raspoloženje učenika: da li su opušteniji prilikom dava-nja odgovora i sl. Također sam morao pazi-

Primjena tehnike “Paukova mreža” ili “Mreža prijateljstva” na času


ti da ovakav čas provjere znanja učenici ne shvate neozbiljno i na kraju sve pretvore u običnu igrariju. U tom pogledu odigrao sam ključnu ulogu korektora i voditelja ne namećući se pritom više nego što je po-trebno.

Nastavnik može, ako smatra da je sti-mulirajuće po učenike, da za svaki tačan odgovor u svesku upisuje pluseve, koji ka-snije mogu poslužiti i kao polazno mjerilo prilikom davanja određene ocjene.

Nakon časa zaključio sam sljedeće:• učenici su pitanja koncipirali na jasan i

precizan način;• pitanja su u većini slučajeva raznovr-

sna;• učenici su opušteniji prilikom ovakvog

načina ispitivanja i ne libe se da daju i op-širnije odgovore na postavljena pitanja;

• učenici priželjkuju pitanje, a ne strepe od njega;

• u većini slučajeva učenici su pažljivi kod izbora pitanja za pojedine učenike koji su ometeni u razvoju ili imaju slabije inte-lektualne sposobnosti;

• bilo je sporadičnih nastojanja oneozbi-ljenja nastavnog sata, što je pravovreme-nom intervencijom preduhitreno.

Opći zaključak bi bio da je korištena me-toda kod učenika primljena sa odobrava-njem i sveopćim prihvatanjem; učenici su bili vidno zadovoljni, ne samo iz razloga što su propitivanje vršili kroz svojevrsnu igru, nego i zbog činjenice što im je po-vjerena određana odgovornost; učenici su, također, tokom cijelog procesa bili maksi-malno “budni”, jer je situacija u kojoj su se nalazili (tjelesna i mentalna napetost) od njih to zahtijevala.

Druga faza istraživanjaNa sljedećem nastavnom satu, prije

obrade nove nastavne jedinice, podijelio sam učenicima pripremljena anketna pita-nja sa sljedećim sadržajem:Anketni listić

1. Prilikom provjere usvojenog znanja na kraju svakog mjeseca više mi odgovara i opušteniji/a sam prilikom davanja odgo-vara ukoliko nas:

a) ispituje nastavnik,b) ukoliko se međusobno ispitujemo,

a nastavnik samo prati tok ispitivanja i bilježi tačne odgovore.

2. Prilikom sastavljanja pitanja vodim računa da pitanja budu jasna, kratka i ra-znovrsna (da bude i lakših i težih pitanja):

DA NE3. Volio/voljela bih da prilikom među-

Analiza ankete

1. Prilikom provjere usvojenog znanja na kraju svakog mjeseca više mi odgovara i opušteniji/a sam prilikom davanja odgovara ukoliko nas:

A Ispituje nastavnik: 20 (15,26%)

B ukoliko se međusobno ispitujemo, a nastavnik samo prati tok ispitivanja 111 (84,73%)i bilježi tačne odgovore:

2. Prilikom sastavljanja pitanja vodim računa da pitanja budu jasna, kratka i raznovrsna (da bude i lakših i težih pitanja):

A DA: 119 (90, 83%)

B NE: 12 (9,16%)

3. Volio/voljela bih da prilikom međusobnog ispitivanja budu korištene različite i interesantne tehnike ispitivanja:

A DA: 120 (91,60%)

B NE: 11 (8,39%)

4. Spreman/na sam da sam/a osmislim i predložim nastavniku neke nove metode za provjeru znanja:

A DA: 109 (83,20%)

B NE: 22 (16,79%)

5. Mislim da međusobna provjera znanja predstavlja bolji način za nas i da tom prilikom imamo i mogućnost da sami procijenimo kvalitet i nivo znanja kod pojedinih učenika i da na taj način, zajedno sa nastavnikom, predlažemo i odgovarajuću ocjenu:

A DA: 118 (90,07%)

B NE: 13 (9,92%)

sobnog ispitivanja budu korištene različite i interesantne tehnike ispitivanja:DA NE4. Spreman/na sam da sam/a osmislim i predložim nastavniku neke nove metode za

provjeru znanja:DA NE5. Mislim da međusobna provjera znanja predstavlja bolji način za nas i da tom prili-

kom imamo i mogućnost da sami procijenimo kvalitet i nivo znanja kod pojedinih učeni-ka i da na taj način, zajedno sa nastavnikom, predlažemo i odgovarajuću ocjenu:

DA NEAnketa je, dakle, sprovedena na uzorku od pet odjeljenja, od kojih su četiri sedma i

jedno peto odjeljenje; anketom je ukupno bio obuhvaćen 131 učenik.

Prednosti ovakvog ispitivanja učenika su višestruke:• učenici su maksimalno angažirani prilikom izrade i postavljanja određenih

pitanja,• prilikom davanja odgovora na postavljena pitanja osjećaju se opuštenije i rado odgo-

varaju na njih,• interaktivni pristup izvođenju provjere znanja rezultira povećanim nivoom učeničke

pažnje,• učenici preuzimaju odgovornost za svoju listu pitanja, jer moraju izvršiti i procjenu

samih odgovora koje dobiju,• učenicima je provjera znanja sada zanimljiva i manje stresna,• učenici se uče objektivnosti i nepristrasnosti, jer im se pruža mogućnost da sami pro-

cjenjuju kvalitet i nivo usvojenog znanja kod pojedinih učenika,• učenicima se ostavlja mogućnost da iskažu svoju kreativnost kroz smišljanje novih

tehnika za uzajamnu provjeru znanja.Rezultati ankete nedvojbeno pokazuju da učenicima više odgovara da prilikom provje-

re znanja nastavnik bude samo voditelj i koordinator, dok bi samu pripremu i tok vođenja međusobnog ispitivanja učenici rado preuzeli na sebe.

Emir Harčin



Iz jezičke prakse

Problemi sa kaišem, daidžom i avlijskim vratima

Piše: mr. Aida Kršo (Institut za jezik Sarajevo)

(Pravila pisanja glasa j)

Ovoga puta riječ je o pravilima pi-sanja glasa j. Pogrešna upotreba glasa j česta je u školskim za-

daćama, u svakodnevnoj komunikaciji, u pismenom govoru putem slanja poruka telefonom ili elektronskom poštom, kao i u razgovoru na Internet forumima. Oči-gledno je da ima određenih nejasnoća u vezi sa pisanjem glasa j. Različito napisa-ni oblici iste riječi, jednom sa glasom j, a drugi put bez glasa j mogu se lako naći i na Internetu: «www.fotoklub.info/forum/ dijagonala; suprotna diagonala; www.radiosarajevo.ba/ ljetni trend: hlače, maj-ca, i onda kajš; www.djevojcicaizdivljine.blogger.ba (zaušni kajš, čeoni kajiš, držač prekonosnog kajiša; www.emirnisic.blog-ger.ba - Dajdža Jusuf meni nije bio pravi dajdža ... www.teretana.ba/forum - Dedo i dvojica dajidža ćelavi; www.sarajevo-x.com/forum Daidžu smo sestra i ja doče-kivali svake subote; www.bljesak.info/content/ - Studentskim klubovima zavla-dao je kriminalni milje preko svojih ma-rijoneta; www.sportin.ba/ - Muzur je pre-pošten i zato je doveden da bude njihova marijoneta; www.cafe.ba/tekstovi/ - Pro-dana duso ubi se sada; www.banjalukalive.com/forum/ - Dok sam mlađi bijo,uvijek sam pored škole i na raspustu nešto radi-jo. Priznajem, nije što sam volijo raditi, nego…; www.rtvslon.ba/ ukucam radijo slon; www.znanje.org - Veći nego aziski leopard; www.forum.bujrum.ba/ Otvorih avliska vrata; www.arhivsa.ba/ Koman-da II armiske oblasti; www.bhski.ba - su pozvali nas vojnike članove armiske re-prezentacije; www.blogger.ba/komentari - ima tamo i armiskih generala...»

Začuđuje toliko mnoštvo grešaka koje se ponavljaju iako postoje vrlo jasna pravopi-sna pravila. Ta pravila mogu se prikazati u dvije grupe:

1. Pozicije u kojima se glas j ne piše

a + i (kaiš)e + i (neimar)u + i (beduin)o + i (nivoi)

2. Pozicije u kojima se glas j pišei + j + a (dijagonala, dijaspora)i + j + e (orijentacija)i + j + i (drukčiji, dječiji)i + j + u (radiju, hobiju, žiriju)Izuzetak: i + Ø + o (marioneta, radio)

PrimjerN – radioG – radijaD – radijuA – radioV – radioI – radiomL - radiju

Neki koji žele otkloniti nepravilnosti u svom govoru i pisanju pitaju: kako se može desiti da se u istoj riječi nekada piše j, a nekada se ne piše. Kako da se to zapam-ti? Navedena pravila mogu biti uvijek od koristi. Npr. riječ dijagonala u navedenim primjerima napisana je jednom sa glasom j, a drugi put bez glasa j. U zadatoj riječi raspored vokala je i + j + a (dijagonala). Prateći šemu iznad jednostavno je to pro-vjeriti. Znači, glas j se tu piše. Među izdvo-jenim primjerima je i riječ kaiš, napisana pogrešno kao kajiš i kajš. Pravilno je kaiš jer je raspored vokala a + i, što znači da nema glasa j. Marijoneta je pogrešno napi-sano. Izuzetak od pravila u kojima se piše glas j, je da se između glasova i + o glas j ne piše se, što znači da je ispravno napisa-ti marioneta. Riječ radio, nema glasa j, u oblicima nominativa, akuzativa, vokativa i instrumentala, ali se glas j piše se u ge-nitivu radija, u dativu i lokativu – radiju. Gledajući u navedenu šemu koja prikazuje pravila pisanja glasa j može se brzo provje-riti da li je pravilno napisana riječ.

Svako pravilo ima izuzetaka, pa i ovo. Izuzeci su u ovom slučaju riječi koje u ko-rijenu imaju glas j. U tom slučaju greška kod pisanja glasa j može se pojaviti ispu-štajući navedeni glas onda kada je u korije-nu riječi: Makedonija – Makedonijo, delija – delijo. Ovo su pravilno napisani oblici, iako se ovdje j našlo u poziciji između gla-sova i i o. Pravilo navodi da se j u toj pozi-ciji između i i o ne piše. Međutim, piše se u slučajevima kada je glas j u korijenu riječi, ne smije se zaboraviti. U riječi zmijoglav, također se piše glas j, iako je u poziciji u kojoj se inače ne bi glas j trebao pisati (i + Ø + o). Navedena riječ je složenica od dvi-je riječi, od kojih je prva riječ zmija, gdje je glas j obavezan, te se ne smije ispustiti ni kad je sljedeći vokal o.

Sljedeći slučaj izostavljanja glasa j mogu predstavljati pridjevi nastali od imenica koje u korijenu imaju glas j: armija – ar-mijski (a ne armiski), avlija – avlijski (a ne avliski), hemija – hemijski (a ne hemiski) i sl. U navedenim pridjevima glas j se u go-voru čuje kao produženo i, ali se obavezno piše. Piše se sa j, ali se glas j ne izgovara. Zbog te razlike u govoru i pisanju, česta greška je ujednačavanje oblika u usmenom i pismenoj formi, prema obliku u usmenom govoru, pa se čuje i piše: armiski, avliski, što je, naravno, pogrešno.

Još jedan oblik koji može izazvati di-lemu kako pravilno napisati riječ, sa j ili bez glasa j na kraju, to je imperativ glagola umiti se, sašiti, razbiti, smijati se, zaliti, proliti, popiti, ubiti i sl. Imperativ (zapo-vjedni način) navedenih glagola obavezno ima glas j na kraju riječi: umij se, sašij, razbij, smij se, zalij, prolij, popij, ne ubij! Često umjesto navedenih pravilnih oblika čuju se pogrešni oblici bez glasa j. I u ovim primjerima razlika je između usmenog i pismenog govora. Glas j se piše na kraju navedenih oblika, ali se ne izgovara.

U svim školama i javnim ustanovama, pored svakog aparata za protivpožarnu za-štitu ili nekog alarma piše: U slučaju opa-snosti, razbij staklo! Ako se i tu potkrade greška, pa umjesto razbij bude napisano razbi, ipak učinite što treba da se izbjegne šteta. A onda: Smij se do mile volje!


Iz svijeta nauke

Zašto nema Nobelove nagrade za matematiku

Pripremio: prof.dr. Šefket Arslanagić

Pravi razlog ostao nepoznatAlfred Nobel je u svojoj oporuci odredio da nagrade treba dodijeliti znanstvenicima za najvažnija

otkrića u fizici, hemiji, fiziologiji/medicini, autorima izvrsnih književnih djela i osobama koje su osobito doprinijele dobrobiti svjetskoga mira, ali, osim različitih nagađanja, nema stvarnog odgovora o tome

zašto nije odlučio nagraditi najveće doprinose iz matematike

Među mnogim znanstvenim na-gradama Nobelova je nagrada najviše razine. Često se postav-

lja pitanje: zašto nema Nobelove nagrade za matematiku? Formalni odgovor je jed-nostavan: Alfred Nobel je u svojoj oporuci odredio da nagrade treba dodijeliti znan-stvenicima koji su ostvarili najvažnija ot-krića u područjima fizike, hemije, fiziolo-gije/medicine; nadalje, autorima izvrsnih književnih djela i osobama koje su osobi-to doprinijele dobrobiti svjetskoga mira. Stvarno pitanje ostaje:

Zašto Nobel nije odlučio nagraditi naj-veće doprinose matematici?

Nisam našao nijedan pouzdan podatak u raspoloživoj literaturi [1-3], ali u raznim autobiografijama ima pabiraka naklapanja i nagađanja.

Različita nagađanjaTheodor Karman je u svojim memoarima

[4] zapisao kako je, doduše, Oscar Prandtl zaslužio, ali… nikad nije dobio nagradu, očito zato što Nobelova Komisija (odbor) nije smatrala (i još uvijek ne smatra) da je znanost mehanike uzvišena koliko i ostale grane fizike za koje je dodijelilo brojne na-grade. Naprimjer, Einstein je nagradu do-bio uglavnom za objašnjenje fotoelektrič-nog efekta, a ne za blistavu matematičku podlogu svoje teorije relativnosti. Ja sam osobno uvijek vjerovao da je ova neobična slijepa tačka Nobelove Komisije nastala zbog toga što Nobel nije mogao svojoj lju-bavnici oprostiti što je pobjegla s jednim matematičarom.

Sljedeće je tumačenje Manfredu von Ar-denneu [5] izložio prof. B. Debiesse, tada šef centra za atomsku energiju u Francu-skoj:

… Nobel je imao ljubavnicu tridesetak godina mlađu, koju je zatekao in flagranti s jednim matematičarom.. Kako se pretpo-stavlja, taj ga je događaj potaknuo na to da matematiku izostavi prilikom sastavljanja statuta zaklade.

Nije sigurno da životopisi daju cjelovit izvještaj o ljubavnim vezama Nobela, koji je ostao neženja do kraja svog života. Me-đutim, u vezi s ovim pretpostavkama valja spomenuti da je Nobel stvarno imao dugo-trajnu, najvjerovatnije ne samo platonsku, vezu sa Sophie Hess, Bečankom, koja je zaista bila trideset godina mlađa od Nobe-la [6]. Sophie mu je jednom priopćila da očekuje dijete i da je otac mađarski visoki oficir Kapivári Kapy. Tomu unatoč, Nobel je bio velikodušan prema Sophie, čak se za nju pobrinuo u svojoj oporuci. (Začuđuju-će je da u literaturi nema nagađanja o tome kako je činjenica da je visoki oficir zaveo Sophie doprinijela Nobelovim antimilitari-stičkim nazorima.)

Odlučnost i intuicijaDruge mogućnosti, o kojima su izvije-

stili Gärding i Hörmander [7], uključuju jedno francusko-američko i jedno švedsko tumačenje Nobelovog zapostavljanja ma-tematike.

Prema prvom, poznati švedski matema-tičar Gösta Mittag-Leffler je imao ljubav-nu vezu s Nobelovom suprugom, a prema švedskom prikazu, Nobel je shvatio kako bi stvaranje nagrade za matematiku zna-čilo da bi Mittag-Leffler bio njen prvi do-bitnik – čemu Nobel nije bio sklon. Čini se da te dvije verzije zajedno pružaju neko objašnjenje, ali niti jedna ne funkcionira sama za sebe.

Nobel je bio doživotni neženja, te je prva verzija očito kriva, iako može biti sumnje o vezi između supruge Mittag-Lefflera i Nobela. Mnogo je, međutim, vjerovatnije, ako je Gösta Mittag-Leffler imao ikakvu ulogu u Nobelovoj odluci, da je njego-va uloga u tome da su 1883. godine on i njegova supruga već bili napisali oporuku kojom su svoju vilu u Djursholmu ostavili Švedskoj akademiji za podstrek matema-tičkih istraživanja općenito, a ponajprije u skandinavskim zemljama.

Ja vjerujem da Nobelovo zanemarivanje

matematike ima prozaičnije utemeljenje: njegov opći znanstveni pogled. Nobel je javno školovanje završio sa 16 godina, a nije ga nastavio na sveučilištu. Uzimao je nešto privatnih instrukcija od Zinina, izvr-snog ruskog organskog hemičara. Zapravo je Zinin bio taj koji je 1855. godine svratio Nobelu pažnju na nitroglicerol. Nobel je bio tipičan domišljat izumitelj devetnae-stog stoljeća. Za njegova otkrića nužni su temeljito poznavanje tvari, odlučnost i in-tuicija, ali ne i bilo kakvo poznavanje više matematike. U drugoj polovini stoljeća istraživanje u području hemije uopće nije zahtijevalo višu matematiku. Nobelovo matematičko znanje vjerovatno nije pre-mašilo četiri računske operacije i pravilo trojno.

Temeljne promjene u matematičkoj he-miji dogodile su se tek nakon smrti Alfreda Nobela. Nije vjerovatno da bi u današnje vrijeme ili čak i nekoliko godina nakon 1900., Nobel zanemario podstrek razvoju matematike.

Literatura[1] H. Schück, R. Sohlman, A. Österling,

G. Liljestrand, A. Westergrem, M. Siegbahn, A. Schou, N.K. Stahle, Nobel, the Man and his Prizes, Elsevier, Amsterdam, 1962.

[2] E. Bergengren, Alfred Nobel, Nelson and Sons, London, 1962.

[3] R. Sohlman, The Legacy of Alfred Nobel, The Bodley Head, London, 1983.

[4] T. von Karman with L. Nelson, The Wind and Beyond, Little Brown and Co., Bo-ston, 1967., str. 32.

[5] M. von Ardenne, Ein glückliches Leben für Technik and Forschung, Kinder Verlag, Zürich und München, 1972., str. 322.

[6] Lit. 3, str. 56.-58.

[7] L. Gärding, L.H. Hörmander, Mathe-matical Intelligencer 7, (1985), str., 73.-74.


Nova izdanja

Dragocjena pomoć pedagozima početnicimaGorana Jovanović: Priručni vodič za pedagoge početnike,

Šahinpašić, Sarajevo 2008.

Ideju za nastajanje ovog vodiča au-torica je dobila radeći sa pripravni-cima i uočavajući da je “diploma

samo startna osnova... a da je svakodnevno pretočavanje stručnog znanja u praksu ne-prekidno učenje i snalaženje, gdje je kon-kretna pomoć iskusnijih kolega beskrajno dragocjena”. Tako ovaj rukopis, namijenjen svim početnicima pedagozima, već na prvi pogled nagovještava da može biti od veli-ke koristi svakom nastavniku početniku u osnovnoj školi.

Pored Uvoda autorica kroz 12 poglav-lja ili dijelova vodi čitaoca, pedagoga po-četnika, nudeći mu mogućnost da sagleda sveobuhvatno svoje zadatke i aktivnosti na ovom složenom i zahtjevnom poslu.

U Uvodu autorica na direktan, zanimljiv i nadahnut način uvodi početnika u sve one poslove i zadatke koji se mogu očekivati od njega/nje u školi, te u kojim dokumentima su oni propisani i na koji način.

Opisujući poslove pedagoga u osnovnoj školi, u prvom poglavlju, autorica navodi 14 različitih i vrlo odgovornih aktivnosti i zadataka koje treba realizirati u okviru 40-časovne radne sedmice. To je van svake sumnje vrlo zahtjevan i kompleksan posao. U drugom poglavlju će pedagozi-početnici dobiti sve najvažnije informacije o planira-ju i programiraju školske godine, mjeseca, sedmice i svakako svog radnog dana, a isto tako saznat će i da je potrebno da prave glo-balne planove po različitim oblastima.

Rad sa učenicima, rad sa roditeljima i rad sa nastavnicima predstavljen je u narednim poglavljima u svoj svojoj razuđenosti i slo-ženosti. S obzirom na delikatnost i odgo-vornost rada sa djecom i odraslima iz ovog dijela je jasno da pedagog mora da posje-duje brojne kompetencije i ogromno zna-nje. Prije svega, komunikacijske vještine i umijeće izgradnje povjerenja sa svakim od sagovornika. Ali, zahtjevi prema pedagogu rastu i to dolazi do izražaja i u narednim po-glavljima ovog vodiča.

Od pedagoga se očekuje da se bavi i istrazivačkim radom, da zapaža probleme koje mu nameće praksa, da formulira teme i da koristeći potencijal koji pružaju uče-nici i nastavnici dolazi do novih saznjanja. Upravo opisujući u devetom poglavlju ove zadatke koji stoje pred pedagogom autori-

ca nudi i niz tema i problema koje je sama istraživala u vlastitoj školi.

U desetom poglavlju pedagog-početnik saznaje da se od njega/nje očekuje učešće u razvijanju saradnje sa lokalnom zajednicom i institucijama od interesa za školu i škol-ski rad, te za same učenike i zadovoljavanje njihovih potreba u sredini u kojoj žive.

Jedanaesto poglavlje autorica posvećuje predstavljanju stručnih organa škole i pre-zentiranju niza obaveza i zadataka koje ima pedagog iz tog djelokruga.

Neplanirani poslovi za “univerzalnu sve-znalicu” i administrativno-tehnički poslovi, kako je naslovljeno dvanaesto poglavlje ovog vodiča, predstavlja izuzetno važan dio koji upućuje početnika da je posao pedago-ga ne samo veoma dinamičan nego i živo-tan. Pedagog jednostavno mora “uskakati” u sve one poslove, koje niko ne zna ili ne može da obavi, a time ujedno čini “kičmu” same škole, koja stalno usmjerava, podrža-va i pomaže uspješno realiziranje cjeloku-pnog odgojno-obrazovnog rada škole.

Autorica je pripremila i ponudila počet-niku sve važne dokumente i informacije od izvoda iz Zakona, Pravila i propisa, preko različitih formulara, testova, upitnika, do-pisa i savjeta roditeljima do mogućih sce-narija za školske priredbe, izložbe i druge manifestacije, na CD-u u koricama knjige kako bi ih čitalac što jednostavnije i direk-tno mogao upotrijebiti u svom radu. Počet-niku će sigurno donijeti veliko olakšanje i

neizmjerno će ga obradovati svaki pojedini dokument dat kao prilog u samom tekstu i na CD-u. Tako će on moći lakše da se snađe u obilju zadataka koji ga čekaju u novom poslu, da određeni dokument lako prilagodi svojim radnim uvjetima i da ga primijeni u odgovarajućoj aktivnosti. Možda je upravo u tome najveća vrijednost ovog priručnika, što će lutanja i nesnalaženja u poslu biti mi-nimalna, uz ubrzano sticanje profesionalne sigurnosti.

Ovaj rukopis predstavlja neophodan i dragocjen vodič za svakog pedagoga po-četnika. On će mu omogućiti lako i brzo snalaženje u poslovima koji ga očekuju u osnovnoj školi. Nema početnika ni u jed-nom poslu kojem ovakav vodič ne bi do-brodošao. Američka ispitivanja su pokaza-la da je mladi stručnjak, nakon završenog fakultetskog obrazovanja tek oko 30% os-posobljen za rad u struci za koju se pripre-mao. Sa svakom godinom iskustva ovaj se procenat povećava a najveći je nakon 5-7 godina staža. Tada već može doći i do iz-vjesnog zasićenja, te su potrebni novi oblici profesionalnog usavšavanja. Kod nas ova-kva istraživanja nisu vršena, pa se strana iskustva mogu iskoristiti barem kao poka-zatelji određenih tendencija ili perspektiva. A ona nam govore da su saznanja stečena u neposrednoj praksi, za postizanje vrhunca u struci, gotovo isto toliko važna kao i ona stečena u školskim klupama. Uz to, ne treba zaboraviti da školovanje stvara široke pret-postavke za kasnije snalaženje u praksi, i da bez odgovarajućeg obrazovanja ni sama praksa ne bi bila uspješna.

Vodič zasigurno ubrzava pripremu za praksu kao i sam proces stasanja u samo-stalnog stručnjaka. Međutim, u Priručnom vodiču za pedagoge početnike u osnovnoj školi otkrivamo i neke druge vrijedno-sti koje nisu vezane za direktnu pripremu pojedinca za praktični rad. Ovaj vodič će ubrzati i proces korigovanja i dopunjavanja nastavnog plana i programa studija peda-gogije i njegovog još većeg usklađivanja sa zahtjevima prakse, isto kao što će, bez sumnje, potaknuti i ohrabriti mnoge isku-sne stručnjake da ovakvo štivo dopunjavaju vremenom svojim iskustvima i saznanjima.

(Iz recenzije dr. Adile Pašalić-Kreso, red. prof. na Katedri za pedagogiju Fi-lozofskog fakulteta u Sarajevu)


Čovjek u svijetu prirode Pedagogizmi

Sulejman Festić i Elmina Berberović: Kratke ekološke drame, Međunarodni centar za mir i Planjax, Sarajevo, 2008.

Nova izdanja

* Škole su posljednja uporišta urav-nilovke – isti status imaju vrijedni pro-svjetari i oni koji za nerad dobijaju je-dinice.

* Sudeći po ocjenjivanju u nekim školama sve je manje dobrih učenika. Sad su svi odlični.

* U upravama nekih škola na «rad-nom mjestu» možete zateći jedino - «te-lefonsku sekretaricu».

* Umjesto tradicionalnih kazni za loše učenje svojih potomaka roditelji praktikuju nove: privremeno oduzima-nje auta, spavanje najdalje do podne, zabrana feštanja u vikendici, dnevni džeparac samo 10 KM.

* Nastava iz «predmeta» porodični odgoj traje 24 časa.

* Moderna porodica: roditelji u «kućnom pritvoru», djeca na javnim mjestima.

* Mnogi roditelji proklinju školske raspuste. Nemaju kome ostavljati - dje-cu.

* Učenici raspust koriste za odmor, prosvjetari za reanimaciju.

* Ne ispunjava «uslove» za prosvjet-nog radnika: niži je od 180 cm, nema crni pojas, laktovi mu nerazvijeni, vozi lošiji auto od učenika.

* Ne čita knjige i novine – ne voli da mu oštećuju dobro očuvan mozak.

* Prosvjetari sa brzopotezno steče-nom diplomom kaznu izdržavaju u – ra-zredu. Učenici su porota.

* Diplomirao po skraćenom kursu. Dokaz: miče usnama dok čita u sebi.

* Moderni analfabeta: informatički opismenjen, a u zavadi sa pravopisom.

* Maloljetni mozgom predavači. Ma-turantima i studentima se obraćaju sa «Djeco moja».

* Ima učenika koji ne poštuju svoje profesore. Provociraju ih znanjem iz na-primjer informatike, engleskog jezika.

* Prosvjetar profiterskog smjera. Najomiljenija mu knjiga – «Mister do-lar».

* Vanredno predaje, a redovno odr-žava vezu sa nakupcima ocjena.

* - Ima diplomu, a nema kulturu, kako to?

- Nije prošla knjiga kroz njega.* Dok su jedni bili stručnjaci za

dativ, drugi su napredovali postajući stručnjaci za – uzimativ.

(Iz neobjavljene knjige «Terra orvelliana»)

Ismet Smajlović

Sulejman Festić, profesor en-gleskog jezika

i sociologije, već je široj javnosti poznat kao autor nekoliko zapaženih literarnih, stručnih i naučnih ra-dova i brojnih novin-skih tekstova u kojima se, na posve origina-lan način, uspješno problematiziraju ak-tuelne ekološke teme. Pored ostalih autor je i knjiga: Ljudi sjevera (ekološki eseji iz Nor-veške), Čovjek i Pri-roda na putu pomire-nja (naučni tekstovi), Stanovništvo i prirod-na okolina (naučni tekstovi, Šapat prirode (ekološki eseji s motivima iz BiH).

U koatorstvu sa profesoricom Elminom Berberović, sad nam se Sulejman Festić javlja sa novom neobičnom knjigom Krat-ke ekološke drame, u kojoj, ponovo vrlo originalno, ekološkim temama daje literar-nu, odnosnu dramsku formu, čime, potpu-no opravdano, ekološke probleme izvodi iz uskostručnih krugova i postavlja ih kao općeljudske probleme i dijelom ukupnog ljudskog življenja, što oni, u svojoj suštini, i jesu.

Evo šta su, između ostalog, napisali re-cenzenti ove zanimljive i korisne knjige:

„ Bio sam prijatno iznenađen kada sam pročitao Kratke ekološke drame profesora Sulejmana Festića (ja bih rekao: scene), jer se do sada nisam sretao sa takvim tekstovi-ma u dramskom obliku.

Svima nam je jasno od kolikog je znača-ja obrada ekoloških tema, osobito na način koji je prikladan školskim programima i dječijem uzrastu i razumijevanju, kakve su ove kratke ekološke drame.

Zato će ove kratke dramske forme moći ispuniti svoju obrazovnu funkciju, a kao reditelj bih, pored preporuke za objavlji-vanje ovih ekoloških medaljona, predložio da oni budu ponuđeni TV kućama, jer se ne sjećam da smo nešto tako slično ima-li prilike vidjeti na našim televizijskim

programima. Pretpo-stavljam da bi vizu-elna realizacija ovih tekstova obogatila emisije obrazovnog programa...“

(Aleksandar Jevđević)

„Sulejman Festić je ovim relativno kratkim ekološkim dramama veoma uspješno pokazao da se savremena i veoma složena ekonomska kriza može približiti i prilagoditi pozoriš-nim daskama. Iako su njegove ekološke drame naizgled jed-

nostavne (papirić na ulici, olupina u potoku, ponašanje djece na izletu, susret s medvjedom...) svaka od ovih kratkih drama ispunjava osnovne dramske zahtjeve: zaplet radnje, rast i ra-splet sukoba, čime ovi ekološki tekstovi dobivaju na dinamici i interesantnosti, a nadasve su vrlo poučni, pogotovo za škol-sku omladinu. Ova vrsta literature je nova, svježa i životna i prevazilazi puko informi-sanje i, često, streotipno dociranje, pa će je nesumnjivo čitaoci, odnosno gledaoci, rado prihvatiti...“

(Nermin Tulić)

„Kao autor brojnih ekoloških tekstova i knjiga, profesor Sulejman Festić je dobro poznato ime u oblasti ekologije. Pored na-učnih i literarnih knjiga ovog žanra, on je napisao i deset kratkih ekoloških drama kojima je želio podići ekološku svijest naših ljudi. Ovi tekstovi posjeduju sve uo-bičajene dramske elemente: zaplet radnje, razvoj konflikta i njegovo razrješenje, a sve u okviru iznalaženja odgovarajućeg odnosa prema prirodnoj okolini. Ova knji-ga zaista predstavlja jedinstven umjetnički izraz. Istovremeno je i veoma originalna, interesantna i aktuelna, pa će nesumnjivo biti zanimljiva širokom krugu čitalaca, među kojima bi obavezno trebale biti i školske ekološke sekcije.

(Zoran Milašinović)


Ukratko

Sarajevo

Imenovanje rektora i pomoć školama

Na nedavno održanoj sjednici Vlade Kantona Sarajevo, između ostalog, data je saglasnost Upravnom odboru Univerziteta u Sarajevu da se prof. dr. Faruk Čaklo-vica imenuje za rektora JU Univerziteta u Sarajevu, što znači da će tu funkciju nasta-viti obavljati i u naredne četiri godine.

Ministarstvo obrazovanja i nauke Kan-tona Sarajevo izdvojilo je 100.000 maraka za rekonstrukciju objekta OŠ “Meša Seli-mović” u Janji, te 25.000 maraka za rekon-strukciju OŠ Popov most na Tjentištu. Za rekonstrukciju OŠ Ravno u Varešu izdvo-jeno je 50.000 maraka, a za tri područne škole u Zvorniku 16.000 maraka.

Vlada KS izdvojila je 31.000 KM OŠ Čapljina, za nabavku pomagala i učila, te 30.000 KM za rekonstrukciju objekta OŠ “Prača” u Prači. OŠ “Alija Isaković” u Prozoru obezbijeđeno je 25.380 maraka, za rekonstrukciju OŠ Glavatičevo u Konji-cu i nabavku opreme 26.000 maraka, dok su OŠ “Petar Petrović Njegoš” u Srebre-nici odobrena sredstva u iznosu od 10.000 maraka.

Stipendije Fondacije “Muhsin Rizvić”

U prostorijama kluba “Preporod” u Sa-rajevu, predstavnici Upravnog vijeća Fon-da “Muhsin Rizvić” pri Matičnom odboru BZK “Preporod” dodijelili su po 1.000 KM za 18 diplomanata, magistranata i doktoranata iz oblasti bošnjačke književ-nosti i bosanskog jezika.

Dobitnici stipendija su: Đenana Durek, Tarik Galijašević, Jasmin Hodžić, Niaza Imamović, Fatima Mehmedović, Erna Mujkić, Edita Mulaosmanović, Alica Arnaut, Adisa Bećirević, Zenaida Meco, Amina Pehlić, Sead Šemsović, Nermin Šušić, Emina Velić-Hodžić, Muris Baj-ramović, Alma Denić-Grabić, Edisa Ga-zetić i Dijana Hadžizukić.

Stipendije se tradicionalno dodjeljuju u cilju podsticanja naučno-istraživačkog rada u ovim oblastima.

Formirana Komisija za provjeru prijava o korupciji

Na pres-konferenciji, održanoj 25. sep-tembra u Sarajevu, rektor Univerziteta u Sarajevu prof. dr. Faruk Čaklovica obavijestio je novinare da je Univerzitet osnovao Komisiju za provjeru prijava o navodnoj korupciji na ovoj visokoškolskoj ustanovi. Komisiju sačinjava šest eminen-tnih profesora iz oblasti umjetnosti, medi-cinskih, tehničkih, prirodno-matematičkih, društvenih i humanističkih nauka.

- Imena članova Komisije za sada ne-ćemo objavljivati, jer ne želimo da budu izloženi pritisku. Zadatak Komisije je da sve potpisane prijave o korupciji prouči, istovremeno štiteći one koji su ih podnijeli - kazao je Čaklovica.

Rektor je naglasio i da je Univerzitet u Sarajevu odlučan da stavi tačku na priču o korupciji, te da će sve prijave za koje čla-novi Komisije utvrde da su opravdane biti proslijeđene Etičkom komitetu, policiji i drugim nadležnim organima.

- S obzirom na to da je na našoj službe-noj web-stranici pokrenuta anketa o posto-janju korupcije na Sarajevskom univerzi-tetu, svi oni koji su glasali da je ima, sada mogu u pismenoj formi prijavu dostaviti Komisiji. Mi imamo apsolutno povjerenje u svoje nastavnike i saradnike i zato smo dozvolili da ova anketa bude anonimna - rekao je rektor Čaklovica.

Donacija njemačke vladeU Sarajevu je 23. septembra potpisan

ugovor o podršci vlade Njemačke Koledžu ujedinjenog svijeta u Mostaru, kojim je za Centar za kulturalni dijalog ovog koledža

donirano 39.025 eura.Ugovor su potpisali ambasador Njemač-

ke u Bosni i Hercegovini Joakim Šmit (Joackim Schmidt) i direktorica Ureda za razvoj inicijative Koledža ujedinjenog svi-jeta (UWC) i Organizacije za međunarod-nu maturu (IBO) u BiH Ivana Vlahovski.

Poklon osnovcima i srednjoškolcima

U okviru projekta pomoći učenicima sla-bijeg imovnog stanja, te đacima iz romskih porodica, koji Općina Novi Grad provodi nekoliko posljednjih godina, 17. septem-bra podijeljeno je 215 paketa s komplet-nim udžbenicima učenicima osnovnih i srednjih škola.

Općina Novi Grad, kako je kazao načel-nik ove Općine Damir Hadžić, godinama izdvaja značajna sredstva za unapređenje obrazovanja. Tako su ove godine izdvojili po stotinu hiljada maraka za užine za djecu slabog imovnog stanja i za stvaranja boljih uslova za rad. Za stipendiranje nadarenih učenika obezbijeđeno je 350.000 KM, a za izgradnju škole na Dobrinji milion mara-ka.

Predavanje o Svrzinoj kućiUčenici sarajevskih osnovnih škola “Isak

Samokovlija”, “Alija Nametak” i “Silvije Strahimir Kranjčević” posjetili su Svrzinu kuću, najljepši očuvani primjerak izuzet-nosti sarajevskog stambenog graditeljstva u osmanskom periodu. Tom prilikom za osnovce, u organizaciji JU Centra za kul-turu Sarajevo i Muzeja grada Sarajeva, uz pokroviteljstvo sarajevske Općine Centar, održano je predavanje o temi “Historija Svrzine kuće”.

O značaju i historijatu ove kuće učenici-ma je govorila direktorica Muzeja Saraje-vo Amra Mađarević. Učenici su tom pri-likom saznali da Svrzina kuća predstavlja kulturu stanovanja gradske muslimanske porodice s kraja 18. i tokom 19. stoljeća. Kuću je sagradila ugledna porodica Glođo.


Ukratko

Budući da ova porodica nije imala muškog nasljednika, kuća je porodičnim vezama prešla u vlasništvo također ugledne poro-dice Svrzo.

Svrzina kuća koja predstavlja primjer arhitekture tog vremena, otkupljena je od porodice Svrzo, sanirana i otvorena za jav-nost šezdesetih godina prošlog stoljeća. Nakon opsade Sarajeva rekonstruisana je i ponovo otvorena 1997. godine, a prije tri godine izvršena je još jedna veća rekon-strukcija ovog lijepog zdanja.

Štićenicima objekat za školu u prirodi

Gradsko vijeće grada Sarajeva kupilo je za potrebe Centra za brigu o djeci s poseb-nim potrebama “Vladimir Nazor” kuću u naselju Gajevi u Ilijašu. Ključeve ove kuće ustanovi “Vladimir Nazor” predala je na upotrebu gradonačelnica Sarajeva Semiha Borovac.

Direktor Centra Zulfo Ahmetović izja-vio je da će ova kuća služiti za rehabilita-ciju štićenika, koji će, pored odgoja, imati i nove sadržaje kojima će upotpuniti svoj ži-vot kroz radove u vrtu, domaćinstvu. U nju će na semodnevni boravak dolaziti grupe od po 15 štićenika.

Stipendije za 21 učenikaItalijanska humanitarna organizacija

“Time for Peace” i ove je godine, kao i prethodnih, donirala određen broj godiš-njih stipendija učenicima Osnovne škole “Aleksa Šantić”. Godišnju stipendiju u iznosu od po 360 KM dobio je 21 učenik.

Pomoćnica direktora ove novogradske škole Rasija Ibrahimović kazala je da su dobitnici stipendija učenici od prvog do osmog razreda koji su najlošijeg imovin-skog stanja.

Potpisivanje ugovora i podjela stipendija

upriličena je u ovoj školi. Pored učenika i njihovih roditelja, te predstavnika škole, ovom svečanom činu prisustvovalo je i 60 gostiju iz Italije, članova humanitarne or-ganizacije “Time for Peace”.

Diplome najuspješnijim gimnazijalcima

U sarajevskoj Drugoj gimnaziji 9. okto-bra svečano su uručene diplome učenicima koji su učestvovali na 11. mediteranskoj olimpijadi, održanoj u maju. Učenici Dru-ge gimnazije bili su najuspješniji: srebrenu medalju osvojio je Vedran Karahodžić, bronzane Admir Beširević, Adnan Ade-mović i Zlatan Tucaković, a pohvalu je dobila Vesna Miletić.

Dr. Šefket Arslanagić, profesor sa PMF-a, koji je bio rukovodilac takmičenja za BiH, smatra da su učenici, s obzirom na težinu zadatka, postigli izuzetan uspjeh.

- Za to su zaslužni najprije učenici, pro-fesori Šefik Prgo, Nataša Đubur i Emira Omeragić, te menadžment koji konstan-tno podržava smotre znanja - kazao je Ar-slanagić.

Predškolci uručili poklonePovodom “Dječije nedjelje”, predškolci

sarajevskih vrtića “Višnjik “ i “Slavuj” po-klonima su obradovali pacijente Klinike za dječiju hirurgiju KCUS-a.

Manifestacije neradnim danima

U posljednje vrijeme obraćaju nam se organizatori sportskih, kulturnih i drugih manifestacija, tražeći od nas da njihove projekte podržimo u smi-slu obezbjeđenja prisustva učenika i nastavnika, često u veoma kratkim ro-kovima, zahtijevajući od nas maksi-malan angažman, kaže se u saopćenju ministra obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo Safeta Keše.

“Svakako da je za pohvalu provo-đenje navedenih projekata, kojima i mi dajemo podršku, jer predstavlja svojevrstan vid aktivnosti učenika, ali moramo istaći da je primarna ulo-ga ovog ministarstva, kao i odgoj-no-obrazovnih ustanova, osiguranje redovnog i nesmetanog nastavnog procesa.

Učenici osnovnih i srednjih škola su kroz redovne programske aktivno-sti značajno angažovani tokom cijele godine, a koje se realiziraju kroz sek-cije, klubove, sportska takmičenja i redovne manifestacije, koje su postale tradicionalne i planirane su godišnjim programom rada škola”, navodi se u saopćenju.

Stoga, iz resornog ministarstva poručuju da se prilikom određivanja dana održavanja manifestacija, a koja podrazumijevaju učešće ili prisustvo učenika i nastavnika, koriste isključi-vo neradni dani.

Neophodno je da se organizato-ri manifestacija obrate sa svojim programima resornom ministarstvu najmanje 20 dana prije predviđenog termina održavanja, da bi se u njima osiguralo učešće učenika.


Ukratko

U prikupljanju poklona učestvovala su djeca sa svojim roditeljima i odgajatelji-cama.

Svi pacijanti su dobili paketiće koje su sa osmijehom otvorili i pokazali svojim prijateljima.

Nagrade najuspješnijimNačelnik Općine Vogošća Asim Sarajlić

organizirao je prijem za učenike nagrađe-ne na općinskom takmičenju iz bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika i književnosti, iz oblasti lektire “Knjiga je moj najbolji prijatelj”.

Prva mjesta osvojili su: Enis Smajlo-vić, Harun Arnautović, Arnela Suljkić i Adin Mulaahmetović koji su dobili diplo-me, knjige i po 50 KM.

Diplomama, knjigama i sa 30 i 40 KM za druga i treća mjesta nagrađeni su: Se-mir Blekić, Nirvana Delić, Harun Muf-tić, Hamza Muftić, Lamija Halilović, Midheta Mirvić, Amina Malkić, Nađa Gljiva i Amina Kurtović.

Diplomama su nagrađeni i najuspješniji učitelji: Sanja Duraković, Zinaida Potu-rak i Irfana Kožljak.

Škola visokih standardaTuzla – Potpredsjednica Federacije

BiH Spomenka Mićić i federalna mini-strica obrazovanja i nauke Meliha Alić, proteklog septembra su, na prigodnoj sve-čanosti, presijecanjem vrpce, predale na upotrebu novu zgradu kolektivu Gimna-zije “Meša Selimović” u Tuzli. Svečanom otvorenju, pored ostalih, prisustvovale su direktorica Gimnazije Safija Džambego-vić i ministrica obrazovanja Tuzlanskog kantona Mirzeta Hadžić-Suljkić.

Federalno Ministarstvo obrazovanja, kako je kazala ministrica Alić, sa oko tri miliona maraka podržalo je rekonstrukciju

i adaptaciju 58 odgojno-obrazovnih usta-nova u TK. Za objekt Gimnazije “Meša Selimović” ovo ministarstvo je osiguralo milion dolara iz OPEC kredita, te finan-siralo izradu idejnog projekta sa milion maraka.

Put ka Evropi počinje od obrazovanja, a Tuzla je, kako je istakla Mićić, kao primjer da obrazovanje može funkcionisati bez po-djela.

Nova zgrada Gimnazije, koja je sagrađe-na po evropskim standardima, ima 3.108 metara kvadratnih prostora. U zgradi je 17 učionica, koje se mogu koristiti i kao kabineti. Ciljano su opremljeni kabineti za informatiku, fiziku, hemiju, likovnu i mu-zičku kulturu. Gimnazija ima i biblioteku, prostranu čitaonicu i salu za tjelesni odgoj, te kancelarijski prostor od 320 metara kva-dratnih.

Potpisan kolektivni ugovorLivno – Nakon što je usaglašen tekst

kolektivnog ugovora između Sindikata srednjeg obrazovanja i Vlade, odnosno re-sornog ministarstva Livanjskog kantona, ovaj ugovor je zvanično potpisan prošlog septembra.

Potpisnici ugovora su ministrica obra-

zovanja Livanjskog kantona Gordana Cikojević i predsjednik Sindikata srednjih škola Ivica Lovrić.

Kolektivnim ugovorom definiran je sta-tus profesora i drugog osoblja zaposlenog u srednjoškolskim ustanovama. Ugovor stupa na snagu retroaktivno od 1. 5. 2008. godine, a startna plaća profesora će iznositi 900 KM umjesto dosadašnjih 711. Ovom iznosu dodaje se i minuli rad, te topli obrok od 12 KM po radnom danu koji će, kako je najavio ministar finansija Ante Krajina, također biti povećan, a i plaća će pratiti povećanje plaća u Federaciji BiH.

Resorna ministrica i predsjednik Sindi-kata izrazili su zadovoljstvo potpisivanjem ugovora, nakon dugih pregovora, te obeća-li daljnju saradnju u cilju poboljšanja uvje-ta rada u školama.

Ministrica Cikojević je kazala da se uskoro očekuje potpisivanje kolektivnog ugovora i sa osnovnim školama.

Za vjeronauku 98 posto roditeljaBrčko – Nezvanični podaci provedene

ankete pokazali su da 98 posto roditelja u Brčkom želi da njihova djeca pohađaju nastavu vjeronauke, koju je supervizor za Brčko Rafi Gregorian nalogom od 13. av-gusta ove godine proglasio fakultativnim predmetom, izjavio je šef Odjeljenja za

obrazovanje u Vladi Distrikta Slobodan Ristić.

Na nedavno održanom sastanku, kojem su prisustvovali predstavnici pravoslavne i katoličke crkve, te Islamske zajedinice, OHR-a i šef Odjeljenja za obrazovanje, razmatrani su rezultati pomenute ankete provedene u brčanskim školama.

Lakše do pripravničkog stažaSrebrenik – U osam srebreničkih osnov-

nih škola uspješno je okončana aktivnost oko lakše i organizovanije odrade priprav-


Ukratko

Obilježen Svjetski dan učiteljaU povodu 5. oktobra - Svjetskog

dana učitelja, Ministarstvo obrazo-vanja, nauke, kulture i sporta Tuzlan-skog kantona, Pedagoški zavod Tuzla i Sindikat obrazovanja, organizovali su svečanu akademiju u tuzlanskom Bosanskom kulturnom centru. Aka-demija je bila prilika da se prosvjetni radnici susretnu i razgovaraju o aktu-elnoj situaciji u školstvu, problemima i drugim pitanjima u oblasti odgoja i obrazovanja.

Obraćajući se prisutnima na ovom skupu, ministrica obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskog kantona Mirzeta Hadžić-Suljkić, podsjetila je pored ostalog na obavezu prosvjet-nih radnika u formiranju kompletnog djeteta, njegovih tjelesnih, intelektu-alnih, emocionalnih i društvenih vje-ština, te na zadatak da, kako je rekla, “odgajamo dobre ljude, a ne samo do-bre stručnjake.”

Prisutnima se obratio i Mirzet Pozderović, predsjednik KO Samo-stalnog sindikata osnovnog odgoja i obrazovanja Tuzlanskog kantona, istakavši:

- Posao učitelja/nastavanika oduvi-jek je bio težak posao, ako ne i najteži, ali ne i vrednovan u skladu sa njego-vom težinom i važnosti. Ne treba za-boraviti da niti jedna profesija nema tako važne posljedice na budućnost društva kao profesija učitelja/nastav-nika. Uz posebne izraze poštovanja i zahvalnosti na neprocjenjivo važnom poslu koji obavljate, s nadom da ćete ostati vjerni svom pozivu koji obav-ljate, upućujem vam iskrene čestitke.

Na ovoj svečanosti uručene su i simbolične nagrade petorici nastav-nika čiji su radovi nagrađeni na kon-kursu za literarni rad posvećenom ovom danu nastavnika. Također su 20 nastavnika nagrađeni za naročite uspjehe u nastavnom i vannastavnom radu u školskoj 2007/2008. godini, kao i 32 osnovne i srednje škole koje su postigle najbolje rezultate na proš-logodišnjem vrednovanju od strane Pedagoškog zavoda Tuzla.

U BKC-u, u sklopu obilježavanja Svjetskog dana učitelja/nastavnika, upriličena je i izložba likovnih radova učitelja Senaida Saletovića i Dževa-da Dobrnjića.

ničkog staža za mladi nastavni kadar.Riječ je o aktivnosti koju su inicirali

mladi diplomirani nastavnici predmetne i razredne nastave, koji su se u proteklom periodu suočavali s ne baš malim poteško-ćama oko odrađivanja pripravničkog staža u ovdašnjim osnovnim školama i u Mješo-vitoj srednjoj školi.

Kako ističe Hamid Ibtić, predsjednik Aktiva direktora srebreničkih osnovnih škola, koji je inače i sam zagovornik i ini-cijator ove akcije za pomoć mladim kole-gama, stvoreni su svi potrebni uslovi da u školskoj 2008/2009. godini 30 nastavnika uspješno okonča pripravnički staž.

Ovu aktivnost podržala je i pomogla i Općina Srebrenik podržavši je u prvom redu odgovarajućim iznosom finansijskih sredstava u okviru pomoći i podrške škola-ma u uspješnoj realizaciji ovih aktivnosti.

E. B.

Holanđani obnovili školuZenica – Područna osnovna škola u Vu-

kotićima, udaljena tridesetak kilometara od Zenice, obnovljena je tokom septembra sredstvima i radom grupe od 18 holan-dskih ratnih veterana. Oni su po drugi put stigli u BiH kao humanitarci. Na prijedlog partnerske organizacije Razvojne ekonom-ske zajednice REZ Srednja Bosna, otišli su u Vukotiće da poprave zgradu osnovne škole. Sami su osigurali 10 hiljada eura za akciju pomoći, promjenu stolarije i poda, tako da učenici i nastavnici ove škole sada imaju nove prozore, podove i instalacije. Sav materijal je kupljen u Zenici i okolini.

Vim Brok (Wim Brock), jedan od ho-landskih ratnih veterana, pored ostalog, je

izjavio:- Neki od nas su 1995. godine bili u Sre-

brenici. Osjećamo dug, jer nismo mogli da uradimo što smo trebali tada, pa smo od-lučili da to pokušamo sada, da pomažemo ljudima u BiH, koliko je to u našoj moći.

Ovi veterani su izrazili spremnost i želju da odu u Srebrenicu i stupe u kontakt sa tamošnjim stanovništvom kako bi im po-mogli, za njih uradili nešto korisno.

Nastava u internet-klubuSrebrenica – Ministarstvo prosvjete i

kulture RS odbilo je zahtjev dislociranog odjela Pravnog fakulteta iz Sarajeva u Srebrenici da mu se na korištenje dodijele prostorije u Osnovnoj školi “Petar Petrović Njegoš” u kojima bi studenti mogli pratiti nastavu.

Cvijetin Maksimović, načelnik Odjela za javne servise i društvene djelatnosti Op-ćine Srebrenica izjavio je da je Ministar-stvo obrazložilo da nije ispunjena odredba o uslovima za osnivanje i početak rada vi-sokoškolskih ustanova.

Zbog toga će studenti prve, druge i treće godine, dok se ne nađe bolje rješenje, pre-davanja i dalje imati u internet-klubu i sali u Domu kulture.


Obrazovanje u susjednim zemljama

Vjeronauka u Makedoniji

Roda u bračnoj posteljiDok vlast opravdava uvođenje vjeronauke u škole činjenicom da oko 80 posto građana

vjeruje u Boga, opozicione stranke upozoravaju da će vjeronauka unazaditi Makedoniju kao multietničku državu i podstaknuti vjerski fundamentalizam

Školsko zvono u selima i gradovima Makedoni-je i ovog septembra se

oglasilo na vrijeme označava-jući početak još jedne školske godine. Đaci su radosno pohr-lili u školske klupe. Nekima je to bio prvi susret sa učiteljima, a drugi, učenici petog razreda osnovnih škola, bili su iznena-đeni novim predmetom – vje-ronaukom, koju su počeli da izučavaju tek od ove školske godine.

Makedonski apostoliKao uvod u ono što treba da

nauče, vjeroučitelji su male pravoslavce prvo počeli da uče kako da se pravilno prekrste, ali i značaj tog čina. Tokom školske godine đaci su sticali predstavu o Bibliji kako bi mogli shvatiti da je ona “temeljni izvor hrišćanstva i knji-ga koja govori o Bogu i ljudima.” U pro-gramu vjeronauke se navodi da je “među ljudima koji su napisali Bibliju bilo i Ma-kedonaca (apostol Luka), a neki od njih su bili i u Makedoniji (apostol Pavle).

Učenici petog razreda osnovnih škola moraće da nauče da je “Bog nevidljiv, ali svemoćan”, da je “mudar stvaralac nevid-ljivog duhovnog svijeta – anđela”, da je “Bog stvaralac i vidljivog materijalnog svijeta, svih ljudi, da smo svi djeca Božija i međusobno braća i sestre”… Mali pra-voslavci će morati da nauče i značaj de-set Božijih zapovijesti, a vjeroučitelji će im objasniti “ko je Marija (sa roditeljima Joakimom i Anom) kako bi shvatili da je Isus Sin Božiji i da je zato njegova majka nazvana Bogorodica.”

Časovi islamske vjeronauke su osmišlje-ni tako da učenici shvate da su “Kur’an i sunet Muhameda dva glavna izvora isla-ma” u kome se na komplementaran način govori o Alahu, svijetu, životu i čovjeku. Đaci islamske vjeroispovijesti će morati da nauče i svih pet uslova islama – šehadet, namaz, davanje zekata, postojanje ramaza-na i odlazak na hadžiluk, a biće “osposo-

bljeni da održavaju higijenu tijela, odjeće i mjesta na kome žive kako bi shvatili da čistoća predstavlja polovinu vjeroispovi-jesti.” Njima će biti objašnjene vrijedno-sti ramazanskog posta kako bi shvatili da “postojanje ramazana sjedinjuje sve mu-slimane u cijelom svijetu”, da shvate da je “hadžiluk islamski svjetski kongres.”

Katedra bez mantijeBez obzira na vjeroispovijest, vjerouči-

telji u osnovne škole moraju da ulaze bez mantija, turbana i bilo kojih drugih vjerskih obilježja, a u približavanju religije đacima moraju se pridržavati nastavnih programa Ministarstva obrazovanja i svake vjerske zajedinice pojedinačno.

Nastava za pripadnike svih pet vjerskih zajednica navedenih u Ustavu Makedonije zamišljena je kao interaktivna, a to znači da se učenicima neće nuditi “enciklopedij-sko znanje”.

Uvođenje obaveznog predmeta vjerona-uke u makedonski obrazovni sistem iza-zvao je podijeljena mišljenja u javnosti. Dok vlast opradvava taj potez činjenicom da oko 80% građana vjeruje u Boga i da 60 procenata nema ništa protiv vjerskog obra-zovanja, opozicione stranke upozoravaju da će vjeronauka unazaditi Makedoniju kao multietničku državu. Oni strahuju da

ovakav pristup izučava-nja religije veoma lako može podstaknuti vjerski fundamentalizam, koji, pak, može otvoriti put ka potpunom nacionalnom i vjerskom razdvajanju ljudi, pa su zato ponovo pokrenuli inicijativu o preispitivanju ustavnosti uvođenja vjeronauke u osnovne škole.

Eksperti iz oblasti ljudskih prava upozora-vaju da će na časovima vjeronauke, osim eleme-nata učenja, biti prisutni i elementi propovijedanja i vjerskog djelovanja čiji

je osnovni cilj “da se djeca pripreme za vječni život.”

Odluku da li će djeca učiti vjeronauku ili istoriju religije donose njihovi roditelji. Pošto je prema Ustavu Makedonije crkva odvojena od države, postavlja se pitanje da li se nekome, pogotovo djeci, makar to došlo i od njihovih roditelja, može namet-nuti izučavanje vjerskih sadržina.

Upućeni vele da se uvođenjem vjerona-uke u svjetovni obrazovni sistem donekle krši princip sekularnosti, tim prije što po-stoje mjesta za molitvu i učenje. Moli se u sakralnim objektima – crkvama, dža-mijama i slično, a uči u školama. S druge strane, nanosi se nepravda i pravi podje-la među samim učenicima – hrišćanima i nehrišćanima, vjernicima i ateistima. Sve to vodi ka razdvajanju učenika i svojevr-snoj vjerskoj diskriminaciji zbog toga što se u školama ne izučavaju i religije drugih vjernika – protestanata, jezuita, Jehovinih svjedoka, budista, hinduista…

Iskustvo će tek pokazati kako će se u novom obrazovnom sistemu u Makedo-niji spojiti naučno potkrijepljena znanja i religija, recimo teorija Darvina i Biblije. Razmišljajući na ovu temu, profesor Fi-lozofskog fakulteta u Skoplju Ljubomir Cuculovski je nedavno upozorio da su me-


Zanimljivosti iz svijeta obrazovanja

todološki principi na kojima se podupiru nauka i religija u direktnoj suprotnosti.

“Nauka počinje sumnjom i završava sumnjom. Bez sumnje nema rušenja do-gmi, starih ideja i idola. Jednostavno, na-uka se podupire na principu ‘sumnjam da bih znao’, odnosno dubido, ut intelligam. S druge strane, vjera, a ne sumnja, leži u osnovi religije. Zato je njen princip credo, ut intelligam, odnosno ‘vjerujem da bih znao’. Prema tome, u osnovi religije leže dogme i apologetika, koja ne dozvoljva da se pita, jer prema njoj nešto je takvo zato što je Bog htio da bude takvo i svako drugo pitanje, prema crkvi, potiče od sotone, koji nas iskušava. S druge strane, vječito po-stavljajući pitanja zašto je tako, a ne druga-čije, nauka je subverzivna, revolucionarna. Ona, po svojoj prirodi, unosi intelektualan nemir i zato nekome više odgovara vjero-nauka nego nauka”, veli profesor Cuculov-ski.

Citirajući začetnika novovjekovne filo-zofije Frensisa Bekona, on kaže da se nau-ka mora odvojiti od teologije.

“Ako ne postupimo tako, nauku, pa i fi-lozofiju pretvorićemo u slugu teologije, re-ligije, klera, koji bi postali vrhovni arbitri svih svjetovnih pitanja, uključujući i nauč-na. Takvo nešto je smiješno za savremeni svijet, ali ne i za nas. Zato smo i smiješni pred svijetom”, dodaje Cuculovski.

Odraslima je sve ovo jasno, ali je pitanje da li će i kako to shvatiti učenici petih ra-zreda osnovne škole. Cuculovski kaže da današnja djeca nisu kao nekadašnja. Ona danas mnogo više znaju nego ranije, pa će im samim tim biti komično kada im se na času vjeronauke bude objašnjavalo da je Marija, majka Isusova, začela od Svetog Duha.

Sudbina marksizma“To je isto kao da im objašnjavate da

bebe i dalje donose rode. Zato mislim da vjeronauka može završiti kao marksizam – predmet za podsmijeh i viceve. Ako naše sveštenstvo, zajedno sa Vladom želi iskre-no da podučava djecu vjeri, neka to radi u crkvama, koje i tako zjape prazne, ili u ma-nastirima, neka organizuju ljetne kampove gdje bi se djeca iz cijele zemlje družila, neka organizuju dobrotvorne i milosrdne akcije, jer samo tako se učvršćuje vjera i čovjekoljublje. Oni se, međutim, očito ru-kovode drugim motivom – zašto da pomje-rim zadnjicu i nešto da učinim, kada to i ne moram”, veli profesor Cuculovski.

Dušan Joksić(Oslobođenje, 27. IX 2008.)

Mali obuhvat djevojčica obrazovanjem

Dok se ukupan broj učenika koji se upi-suju u škole u Afganistanu povećava, broj učenica se ne povećava. Njih ima samo 35 posto u odnosu na dječake. Ovo je saopo-ćila humanitarna organizacija “Care Inter-national”.

Manjak nastavnica, povećanje broja škola samo za dječake i kulturne barijere, faktori su koji ne dopuštaju djevojčicama da pohađaju škole, saopćila je ova organi-zacija.

Obrazovanje djevojčica u posttaliban-skom Afganistanu smatra se uspjehom afganistanskih i zapadnih zvaničnika. To-kom talibanske vladavine djevojčicama je bilo zabranjeno da idu u školu, a samo oko milion dječaka prisustvovalo je nastavi.

“Care” je saopćio da je više od trećine od 9.062 škole u zemlji isključivo za dječake.

Zabranjen džins, kravate nisu obavezne

Gradske vlasti Istanbula s početkom nove školske godine ukinule su obavezu nošenja

kravata za svoje učenike. Tako učenici više ne moraju nositi kravatu, a u školu se smi-ju pojaviti i u majici. Ublažavanje pravi-la odijevanja ipak ne ide predaleko, pa je džins u školama i dalje zabranjen.

Prije donošenja odluke školske vlasti su provele istraživanje koje je pokazalo da učenici mrze dosadašnju školsku odoru koja se sastojala od sivih hlača i plavog sa-koa s košuljom i kravatom.

I novi propis naišao je na kritike. Obave-zu nošenja kravate nije trebalo ukidati, jer je ona simbol savremene turske republike, izjavio je bivši predsjednik učiteljskog sin-dikata Aladin Dinčer.

Otkriće kalifornijskih matematičara

Nedavno je objavljena vijest da su ma-tematičari Kalifornijskog univerziteta, s vođom projekta Edsonom Smitom (Smith) na čelu, otkrili prost broj sastavljen od 13 miliona cifara i konkurirali za nagradu od 100.000 dolara.

Tim kalifornijskih naučnika u izračuna-vanju je koristio 75 kompjutera.

Katedra za flertovanjeSingapurski mediji su objavili da je na

Politehničkom fakultetu “Nge An”, uz podršku vlade, organiziran kurs na kojem studenti uče sve što treba o flertovanju i ljubavnim vezama. Nastava obuhvata ra-znovrsne teme, kao što su analiza ljubav-nih pjesama i upoznavanje.

Motiv za osnovanje ovog studija je želja vlasti da se podstakne natalitet.


Priča “Prosvjetnog lista”

Džems Alan Mekferson *):

Zlatna obala

I.

Tog proljeća, kada sam mnogo obećavao, a nisam imao ni prebijane pare, zaposlio sam se kao domar. Tada sam još uvijek bio veoma mlad, olahko trošio novac i skoro svake

noći tonuo u san, uljuljkan slatkim iščekivanjem vremena kada će se moje sposobnosti iznenada pokazati i sažeti biografski po-daci pojaviti na omotima mnogobrojnih knjiga, dajući na znanje sljedeće: “...Upoznao je život sa raznih strana. Od čistača cipela, slobodnog novinara, pomoćnog kuhara, domara, uspeo se do...“ Dotad nikad nisam radio kao domar, a baš ni tada nisam morao, pa sam se za za to odlučio. Ali danas, poslije toliko vremena, mislim da sam se možda prihvatio tog posla stoga što se njime čovjek može baviti a da mu ipak ne uđe u krv. A kada bi me na žurevima ili sjedeljkama upitali od čega živim, bilo je zgodno zataći palčeve u džepove prsluka i spokojno izjaviti: „Pa eto, radim kao domar pripravnik.“ Hipicima je to izgledalo nastrano, pa sam im se mno-go dopadao, a meni je prijalo to što je poslovnim ljudima, prav-nicima ili filozofima bilo neugodno dok su se trudili da me utješe zbog takvog položaja, čudeći se kako li sam, do vraga, uspio da se umuham u društvo.

„ Šta je to domar, pripravnik?“, pitali bi.„Još uvijek nemam papire“, rekao bih, „tek se školujem. Toliko

ima zamršenih stvari koje se moraju savladati dok ne dobiješ pa-pire i vlastitu zgradu.“

„A čime to moraš ovladati?“„Kao prvo, ljudskom prirodom. A zatim rasnim obilježjima.“„Zašto rasnim?“„Stoga“, rekao bih tiho, gledajući naokolo da neko ne načuje,

„što moraš znati kako da u prolazu prepoznaš Jevreje i Crnce.“„Strašno“, bio bi to neminovni komentar s prizvukom zgraža-

nja.

„To je prava umjetnost“, dodao bih stručno.Nakon poduže pauze uvijek bi mi postavili isto pitanje: „Pa i ti

si Crnac. Kako možeš da proganjaš svoj rođeni svijet?“ Na to bih ja, sa strašno razočaranim izrazom lica kazao: „Ne proganjam ih ja. Ali ako se usele, moj posao je da im što više zagorčavam bora-vak. Stvari se mijenjaju.“

Tada bi me sagovornik samo pogledao s nevjericom.„To ti je domarska objektivnost“, zaključio bih razgovor, dok je

onaj već počinjao da izmiče. „Nemoj mene da mrziš“, dobacio bih mu, dovodeći ga u nepriliku. „I to neko mora da radi.“

Zgrada je bila stara i nalazila se u blizini Harvard Skvera. Neka-da je tu živio Konrad Ajken, u danima Zlatne Obale, dok Harvard još uvijek nije bio izgradio svoje čuvene Domove, tu je bilo pre-krasno utočište za bogataše. Ali sve je to pripadalo dalekoj prošlo-sti, a ova zgrada je bila jedan od rijetkih preživjelih spomenika te ere. Predvorje je bilo puno mramornog poda i kojekakvih kerefeka od kovanog željeza; tavanica je bila visoka, sa masivnim greda-ma od kalifornijske borovine, a tu se nalazio i jedan neispravan i staromodan kućni telefon. Svaki stan imao je mali kamin, a čak su me i velike kade i klozeti sa kotlićem – dok bih zadovoljavo prirodne potrebe – navodile na razmišljanje: koji li su to davnašnji uglednici dali patinu ovim prostorijama. I tu, na licu mjesta, osje-tio bih izvjesnu sklonost prema bogatašima.

Bilo je to neobično zdanje – postaralo se od ljudi koji su u njemu stanovali. Kako je kuća bila na zgodnom mjestu, između Domova i Harvard Jarda (Yarda), očekivao sam da će stanari biti društvo hipika, perspektivne mlade radnice i kojekakvi postdi-plomci. Umjesto njih, u većini su bile stare usjedjelice, ugledne udovice, sredovječni aseksualni muškarci, mladi homoseksualci, nekolikom bračnih parova i jedan nastavnik. Nije bilo ilegalaca,


*) Džems Alan Mekferson (James Alan Mcpherson) američki pisac rođen je 1943. godine u Savanahu, u državi Džordžiji. Diplomirao je pravo na Harvardu (1968.) i jedno vrijeme radio za crnačke novine u Roksbariju u Masačusetsu. Za vri-jeme školovanja radio je mnoge vrlo različite poslove, pored ostalih i kao radnik u samoposluzi, kao pazikuća, konobar, o čemu će kasnije pisati, kao što se to, uostalom, može vidjeti i u dijelu priče „Zlatna obala“ kojeg ste upravo pročitali. U nje-govim novelama preovlađuje tematika koja govori o položaju crnaca u društvu u kojem dominiraju bijelci. Smatrali su ga, svojevremeno, za jednog od najznačajnijih pisaca mlađe ge-neracije. Prva njegova knjiga dobila je Nagradu „O. Henri“, a poznate su mu i zbirke novela „Hajka“ (1969.) i „Sloboda djelovanja“ (1977.).

i, koračajući u predvečerje kroz tihe hodnike, ponekad bih osjetio potrebu da zakucam na nečija vrata i smaknem pantalone, ne bih li za promjenu nekoga čuo da zadašće.

Nastupilo je pravo kembridžsko proljeće: na obalama rijeke Čarl radosni studenti vodili su ljubav, dok su ih sa mosta posmatrali sredovječni muškarci sjetnih očiju. Bilo je to vrijeme aktivnosti: studenti prava žurno su se preobražavali u pravnike, studenti eko-nomije računali su koliko će zgrnuti novca, harvardski Domovi su se praznili, dok su na trgu bradati prodavci marihuane namještali kafanske stolove, iščekujući vjernike – polaznike ljetnih kurseva. Novo godišnje doba osjećalo se i u zraku, pa mi je stari nadzor-nik Džems Salivan, povinujući se njegovim zahtjevima, predao tri ulupljenje kante za smeće i naložio mi da umjesto njega jednom dnevno obiđem svih šest spratova, kupeći sa bespogovornom po-niznošću otpatke od kojih su stare usjedjelice digle ruke.

Tako sam postao pravi bogataš. Imao sam vlastiti stan, osjećajnu djevojku, stereo, dva zvučnika, pohabanu stolicu, viljušku, posao i potrebu za sticanjem. Pored svega toga bio sam još i mlad i po-čeo da žalim Salivana: proveo je u toj kući trideset godina i nosio njenu cjelokupnu historiju u sitnim naborima svog sjećanja, dok mu je vlastiti život bio ispisan na izboranom licu. Imao je jedno bijesno pseto, ženu koja je u svom ludilu gotovo bila dorasla psu, tri mačke, upalu zglobova, bio je kratkovid i sklon piću. I to je bilo sve čime se mogao podičiti u svom radnom vijeku. Dobrano je zakoračio preko sedamdesete i jedva se kretao, a ček od dvadeset dva dolara, što ga je jednom nedjeljno primao od kompanije kojoj je zgrada pripadala, nije bio dovoljan nizašta. I tako je, da bi se našao kompromis, penzionisan i postavljen da nadzire moj rad.

Prvog dana mog domarevanja, dok sam vješto izvlačio iz zgrade tri prepune kante sa smećem, on je sjeo na klupu u predvorju i za-palio, star i izblijedio, u iskrpljenim, poširokim plavim pantalona-ma. Držao me na oku. Pušio je jednu na drugu i odmah sam uočio da veoma pažljivo otresa pepeo na pod i gnječi opuške nogom, sve dok se ne bi pretvorili u žutu i sivu mrlju. Onda bi mukotr-pno cipelom gurnuo to đubre pod klupu, neprestano šutke piljeći u mene poput mačke, dok sam teglio kantu za kantom do velikog kontejnera za smeće u neposrednoj blizini kuće. Kada sam zavr-šio, dao mi je dva stara tanjira kao prilog za moju kuhinju, i svoj prvi savjet.

„Boga mu, sjedi i odmori se malo“, rekao je. Sjeo sam na crvenu klupu pored njega i uzeo ponuđenu mlohavu cigaretu iz zgužvane kutije koju je držao u džepu svog džempera.

„A sada da ti nešto kažem, što će ti pomoći da izađeš na kraj sa ovom zgradom“, kazao je.

Naćulio sam uši.„Ako te ikada iko od ovih bitangi zamoli za neku posebnu uslu-

gu, nemoj da mu to ne naplatiš.“Uvjeravao sam ga da ću to svakako uraditi.„Kad već imaju pare da stanuju ovdje, mogu i da plate. Kopi-

lad.“„Dakako“, opet sam potvrdio.„Još nešto“, dodao je, „ne daj da ti neka od ovih cura gurne pod

nos mačije govno. To ti nije posao. Reci im da ga stave u kesu i da ga same iznesu.“

Podsjetio sam ga da mi je moj životni položaj dobro poznat, i da mi ni na kraj pameti nije da teglim mačija govna niti bilo šta slič-no. Pogledao me je kroz debela stakla. I sam je ličio na mačku.

„Tako je“, naposljetku je rekao. „A ako ikad probaju da ga ćuš-nu među otpatke, svakako natjeraj tu kopilad da plate. Imaju oni

para.“ Zgnječio je sedmi opušak na podu i još malo razbacao đu-bre dok je palio novu cigaretu. „Za ovih trideset godina kako sam ovdje još nisam izvlačio mačija govna, a nemoj ni ti.“

„Odoh gore da operem ruke“, rekoh.„Zapamti“, on podiže glas dok sam odlazio, „ne primaj govna

ni od koga.“Ponovo sam svečano izjavio da mi to, života mi moga, ne pada

ni na kraj pameti, pa da je u pitanju i najzgodnija cura u čitavoj kući. Penjući se liftom, baškario sam se u lagodnosti odluke da to nikada neću učiniti. U kući nije stanovala nijedna zgodna cura.

Nikada nisam saznao čime se bavio prije nego što je ovdje sti-gao, ali znam da je mjesto domara u toj zgradi najviši položaj do koga je dogurao u životu. Vidio je dvije generacije bogataša koji su prolazili pokraj zgrade idući prema ulazu u univerzitetsko dvorište i trideset puta gledao kako razni članovi univerzitetskog odbora ujahuju u to dvorište na bijelim konjima da bi otpremili u život bogataške sinove i kćeri da rade, stiču, množe se i šalju sinove i kćeri opet amo, kako bi se ciklus nastavio. Posmatrao je taj ciklus još od vremena kada je sam mogao da izvlači kante sa smećem. A sada to više nije mogao i bio je gorak.

Naravno, bio je Irac, i ponosio se dostignućima svojih zemljaka, kada već sam nije ništa postigao. Poznavao je Franka O' Konora još dok je ovaj pisac bio na Harvardu. Često mi je pričao kako se O' Konor zaustavljao svakog dana da malo popriča idući na pre-davanja. Znao je i Džemsa Mičela Karlija i najživlje sjećanje na ovog čovjeka bilo je vezano za jedan davnašnji dan kada su on i Džems Karli sjedili u nekom baru u Bostonu, a neki Karlijev po-trčko ušao i rekao: „Hej, Džime, traži te Jevrejin Sol Bernštajn.“ Na to se Karli obratio Džemsu Salivanu svojim dubokim, sveča-nim glasom: „Krenimo u pohode tom izraelskom princu.“

To su bile njegove uspomene i ja bih poslušno odložio kante sa smećem i zajedno sa njim se smijao stotini slikovitih beznačajnih sitnih pojedinosti od kojih se sastojao cijeli taj ljudski vijek, pro-veden u harvardskom suterenu. Pa iako su one za mene tada bile bezvrijedne, znao sam da odražavaju jedan ljudski život i najsret-nije trenutke koje će ikada imati, a meni se prodaju jeftino – pošto je vrijeme u mladosti jeftino, za ono malo vremena i interesovanja koliko sam htio da dam. Situacija na tržištu bila je povoljna za kupce.


Iz historije bosanskohercegovačkog školstva

Razvoj osnovnog obrazovanja u BiH u periodu 1960-1970.

Zaostajanje pored vidnog napretka

Prema podacima iz elaborata pod nazivom “Analiza o razvoju i ma-terijalnom položaju obrazovanja i

vaspitanja u SRBiH”, osnovno školstvo u SRBiH se u proteklom (desetogodišnjem) periodu razvijalo vrlo dinamično. Obuhva-tanje djece osnovnim obrazovanjem u BiH je bilo brže nego u drugim našim republi-kama. To se vidi iz podataka da je indeks obuhvata djece 1969/71. u SRBiH bio 127,2, dok je taj indeks za SFRJ bio 104,0. Pa i pored takve dinamike u obuhvatanju djece osnovnim obrazovanjem, naša Re-publika znatno zaostaje u tom pogledu za drugim republikama. Budući da nedostaju tačni podaci o tome, Republička zajednica obrazovanja se poziva na dokumentaciju Komisije SIV-a za utvrđivanje predloga politike i projekcije dugoročnog razvoja obrazovanja.

Prema dokumentacionom materijalu te komisije obuhvatanje djece od 7-14 godina osnovnim obrazovanjem u 1967/68. škol-skoj godini izraženo u procentima bilo je u SFRJ i to: od 7-14 godina 89%, od 7-10 go-dina 98%, od 11-14 godina 80%, a u Bosni i Hercegovini isti uzrast 81%, 97% i 64%. Radi poređenja naveden je podatak da je u SR Sloveniji za isti uzrast djece obuhva-ćeno 98%, 100% i 96%. I u svim ostalim republikama situacija je u tom pogledu bo-lja nego u Bosni i Hercegovini, tako da se BiH nalazi na posljednjem mjestu.

Dakle, gornji podaci govore da u našoj Republici još uvijek velik broj djece škol-skog uzrasta ostaje neobuhvaćen osnov-noškolskim obrazovanjem, bilo da se djeca ne upisuju, ili da prije vremena napuštaju školu. Upravo ova druga okolnost zabri-njava, jer je činjenica da u toku školovanja napusti školu (osipa se) oko 10 hiljada uče-nika. Ti učenici usporavaju ne samo ostva-renje obaveznog školovanja nego i likvi-dacije nepismenosti, jer oni ubrzo poslije napuštanja škole postaju nepismeni.

Struktura i mreža osnovnih škola

Mreža osnovnih škola se nije znatnije brojno mijenjala u posljednjoj deceniji, ali je zato unutrašnja struktura ovih ustanova doživjela značajne promjene. Te promjene se svode na stvaranje sve boljih uslova za šire obuhvatanje djece osnovnim osmogo-dišnjim školovanjem. Struktura osnovnih

škola po razvijenosti, odnosno trajanju školovanja, znanto se izmijenila u korist osmorazrednih škola. Tako se ukupan broj osnovnih škola u ovom periodu povećao sa 2595, koliko ih je bilo 1961. godine, na 2704 u 1970. godini ili za 4,2%; a broj osmorazrednih škola povećan je sa 368 na 664 ili za 80,4%.

Mada je u proteklom periodu znatnije proširena mreža i povećan kapacitet osmo-razrednih osnovnih škola, broj djece obu-hvaćene školovanjem u višim razredima je vrlo nepovoljan. To je posljedica slabo razvijene mreže ovih škola, nedostatka stručnih nastavnika za predmetnu nastavu, a isto tako i neefikasnosti mjera koje se primjenjuju na roditelje zbog neredovnog pohađanja nastave djece i zbog prekida školovanja.

U cilju stvaranja funkcionalnije i racio-nalnije mreže škola, čiji je razvoj u posli-jeratnom periodu baziran pretežno na to da obuhvati djecu 4-godišnjim školovanjem (a koja je mreža na nekim područjima nosila izrazit pečat stihijnog razvoja), u proteklom periodu je otvoren proces pre-struktuiranja mreže ustanova za osnov-no obrazovanje. Za rekonstrukciju mreže osnovnog školstva čvrsta podloga je stvo-rena u periodu primjene sadašnjeg siste-ma finansiranja obrazovanja i vaspitanja donošenjem opštinskih programa razvoja osnovnih škola po jedinstvenoj metodo-logiji. Naime, opštinskim programima su utvrđena konkretna područja svake škole (samostalna centralna i područna) i utvrđe-ne smjernice daljeg razvoja tih područja. Ostvarivanjem tih programa u narednom

periodu, zavisno od ekonomskih moguć-nosti obezbjeđivaće se potpunije obuhva-tanje djece osmorazrednim školovanjem i racionalnija upotreba sredstava za osnov-nu djelatnost i investicije za ovaj stupanj obrazovanja.

Školski prostorStanje školskog prostora u osnovnim

školama na početku školske 1968/69. go-dine, prema podacima opštinskih skupšti-na, bilo je ovako:

2704 škole radile su u 2948 zgrada sa ukupnom građevinskom površinom od 1.214.331 m² ili 1,93 m² po jednom učeni-ku. Prema tome, potrebe u školskom pro-storu te godine za rad u dvije smjene bile su zadovoljene za svega 74,6%, a u odnosu na ocijenjeni broj školskih korisnika u toj godini sa 61,7% . To znači da je za tadaš-nji broj učenika nedostajalo za rad u dvije smjene još 413.258 m² bruto građevinske površine. A da bi se potpuno obuhvatila osnovnom školom za nju dorasla djeca, u toj godini je nedostajalo 752.000 m² bruto građevinske površine. No, budući da veliki broj škola radi u dotrajalim i nehigijenskim zgradama, stvarni nedostatak školskog pro-stora još je veći. Da bi se do 1975. godine mogla obuhvatiti osnovnim obrazovanjem sva dorasla djeca, trebalo bi sanirati i iz-graditi oko 2.203.000 m² školske površine, ili oko 80% više nego što ga je bilo na po-četku školske 1968/69. godine.

Osipanje učenikaZanimljiv je podatak da je ukupan

broj učenika koji su ostali na prelazu iz 1868/69. u 1969/70. godinu iznosio 36.899 ili 6% od ukupnog broja učenika na kraju 1968/69. godine. Najveće osipanje je bilo pri prelazu iz IV u V razred, te iz V u VI. Iz VIII razreda se osipaju isključivo pre-starjeli ponovci, iz VII većinom prestarje-li ponovci, a iz VI osim ponavljača osipa se izvjestan broj učenika zbog nedostatka uslova za nastavak školovanja u starijim razredima. Tako isto iz IV u V se osipa-ju pretežno zbog nedostatka materijalnih uslova. Problem osipanja učenika na pre-lazu iz IV, V i VI razreda moguće je efi-kasno riješiti samo proširenjem mreže i kapaciteta osmorazrednih osnovnih škola, zatim poboljšanjem putne mreže i obe-zbjeđenjem prevoza djece iz udaljenih sela



Vremeplov “Prosvjetnog lista”Od početka ove školske godine nekoliko stotina učenika sela Jakeš, nedaleko od Mo-

driče, pohađa nastavu u novoj savremenoj školskoj zgradi. Nova škola ima četiri učionice i sav drugi potreban prostor – izgrađena je po Normativu za izgradnju osnovnih škola. Tako je zamijenjen stari dotrajali školski objekat, a nastavnicima i učenicima stvoreni su bolji uslovi za rad.

Osnovna škola u Jakešu je područno odjeljenje škole iz Modriče i ima 7 odjeljenja od prvog do četvrtog razreda.

(15. X 1971.)

Problem školstva na području Donjeg Vakufa stalno je prisutan na svim skupovima. Zato nijedne godine nije bila intenzivnija izgradnja školskih objekata kao ove.

Sagrađena je nova škola u Oborcima, dograđeno je još četiri učionice u Srednjoškol-skom centru, započeta izgradnja fiskulturne dvorane. Sem toga, u planu je i izgradnja škola u Torlakovcu i Brezičanima.

(1. XI 1971.)

Početkom decembra, kad je oštra i teška sarajevska zima ledenim vjetrom najavila svoj neumoljivi dolazak, sarajevske studente je ogrijala jedna uzbudljiva i značajna sveča-nost – otvaranje novog studentskog doma “Bratstvo i jedinstvo” u Nedžarićima. Trećeg decembra, na dan otvaranja ovog objekta, pred njegovim zvjedolikim zdanjem okupila se velika masa studenata, radnika građevinskog preduzeća “Vranica”, među kojima su bili i predstavnici političkog, privrednog, kulturnog i javnog života Republike i grada Saraje-va, rektor Univerziteta i univerzitetski profesori.

Otvarajući ovu veliku studentsku svečanost, Enver Lihić, predsjednik Izvršnog odbora Republičke zajednice obrazovanja, koja je investirala izgradnju ovog studentskog objek-ta, naglasio je: “Ovo je deveti objekat studentskog standarda izgrađen u ovoj i prošloj godini. Dovršenjem ovog doma praktično se završava realizacija prve faze programa izgradnje studentskih domova i restorana u našoj Republici – u Banjoj Luci, Mostaru, Sarajevu i Tuzli.”

(15. XII 1971.)

Posljednji nastavni dan u prvom polugodištu ove školske godine sarajevski prosvjetni radnici proveli su na veoma korisnom skupu u Domu mladih u “Skenderiji”, gdje im je predsjednik Skupštine SR Bosne i Hercegovine Hamdija Pozderac govorio o samouprav-noj ustavnosti naše Republike, o konstituisanju nacionalnih odnosa u njoj, o pitanju jezi-ka, o pitanjima idejne usmjerenosti mladih, te o značaju pojedinih ustavnih amandmana.

(15. I i 1. II 1972.)

Škola sa praktičnom obukom i Gimnazija “Petar Kočić” u Kaknju ovu godinu započele su “pod jednim krovom”. Naime, na referendumu održanom 29. decembra prošle godine oba kolektiva su se velikom većinom glasova izjasnila o međusobnom integrisanju.

Ova integracija trebalo bi da razriješi prije svega teškoće koje proizlaze iz materijalnih problema, a zatim i neke kadrovske probleme. Sigurno je da će doći i do poboljšanja korišćenja prostornih kapaciteta, a vjerovati je da će se stvoriti bolji uslovi za izvođenje nastave, posebno izborne nastave u Gimnaziji.

(15. I i 1. II 1972.)

Prvi dvobroj novopokrenutog časopisa za školska i pedagoška pitanja “Iskustva” izašao je iz štampe i dostavljen školama. Tako smo u našoj Republici pored Naše škole, Puteva i dostignuća, Porodice i djeteta, Prosvjetnog lista, banjalučkih Priloga i još nekih dru-gih dobili i ovu novu stručnu publikaciju.

(15. II 1972.)

i zaseoka do najbliže osmoljetke. Pa i po-red niza spomenutih teškoća, završavanje pune osnovne škole u proteklom periodu se znatno popravilo. Naime, u 1970. godini taj broj se povećao na 36.677 učenika ili za 91,2% u odnosu na 1961. godinu.

Povećanje broja nastavnika i standard škola

Ukupan broj nastavnika u 1971. godini povećao se u proteklom periodu za 94,9%, a nastavnika sa punim radnim vremenom sa 111,7%, u odnosu na stanje 1961. go-dine. Povećanje broja nastavnika sa pu-nim radnim vremenom teklo je nešto brže od povećanja ukupnog broja nastavnika. U tom periodu opterećenje nastavnika je osjetno smanjeno. Tako, na primjer, u 1961. godini na jednog nastavnika sa pu-nim radnim vremenom bilo je 49 učenika, u 1965. godini 40 učenika, a u 1970. godi-ni svega 30 učenika.

Pa i pored takvog porasta broja nastavni-ka potrebe za tim kadrom još nisu zadovo-ljene, naročito za nastavnicima predmetne nastave. Velik broj časova drže nestručni nastavnici, a izvjestan broj časova uopšte nije zastupljen. Prema podacima Repu-bličkog prosvjetno-pedagoškog zavoda, na kraju prvog polugodišta 1968/69. školske godine nedostajalo je oko 2.200 nastavni-ka koji bi u predmetnoj nastavi osnovne škole zamijenili nestručne nastavnike, kao i oko 250 nastavnika za nepokriveni broj časova u predmetnoj nastavi.

Što se tiče sredstava za redovnu dje-latnost i lične dohotke nastavnog osoblja osnovnih škola, ona su se udvostručila u odnosu na posljednju godinu ranijeg siste-ma finansiranja. Učešće ovih sredstava u nacionalnom dohotku poraslo je sa 2,7% u 1966. godini na 4% u 1970. godini. Među-tim, u istom periodu učešće ovih sredstava u ukupnim sredstvima za obrazovanje opa-dalo je do 1968. godine; a onda je došlo do izvjesnog porasta u 1969. i 1970.godi-ni, ali opet ispod nivoa zabilježenog 1966. godine.

Na kraju treba istaći da je, prema poda-cima iz ove analize, standard osnovnog školstva u Bosni i Hercegovini, uzevši ga u cjelini, u osjetnom zaostajanju u odnosu na SFRJ; a u pogledu potrošnje po učeniku ovih škola zaostaje i u poređenju sa dru-gim nedovoljno razvijenim našim republi-kama.

P. K.(“Prosvjetni list”, 29. XI 1971.)



Gdje su predškolske ustanove u sistemu vaspitanja i obrazovanja

Za otvaranje novih dječijih ustanovaU SR Bosni i Hercegovini osjeća se

veliki nedostatak ustanova za djecu predškolskog uzrasta. U današnjim

uslovima kada se brzo mijenja neravno-mjernost privrednog i kulturnog razvoja, urbanizuju naselja, mijenjaju shvatanja o školovanju, savremena organizacija druš-tva i porodice zahtijeva veoma dobro or-ganizovanu i rasprostranjenu mrežu predš-kolskih ustanova.

Nedostatak ustanova za predškolsku dje-cu i njihovi skučeni kapaciteti još su izra-ženiji kada se ima u vidu da je u SRBiH u radnom odnosu 524.489 lica od čega 123.458 žena.

No, u posljednje vrijeme, uporedo sa ekspanzijom osnovnih i srednjih škola, povećava se i broj predškolskih ustano-va. Danas u Bosni i Hercegovini ima 55 predškolskih ustanova i to: 20 obdaništa, 7 zabavišta, 13 dječijih vrtića, 8 kombino-vanih ustanova, 4 predškolska odjeljenja pri redovnim osnovnim školama i 3 ostale dječije ustanove. Međutim, to ni izdaleka ne zadovoljava stvarne potrebe vaspitanja djece predškolskog uzrasta.

Predškolske ustanove rade sa djecom uzrasta od 3-7 godina, tj. okupljaju 4 go-dišta. Djece tog uzrasta u Bosni i Herce-govini ima oko 400.000, a predškolskim vaspitanjem obuhvaćeno je svega 7.200 ili 1,8%.

U 65 opština nema predškolskih ustanova

Postojeće ustanove za vaspitanje predš-kolske djece nalaze se, uglavnom, u grad-skim centrima. Tako u pet gradskih centa-ra (Sarajevo, Banja Luka, Mostar, Zenica i Tuzla) ima 18 predškolskih ustanova sa 4.830 djece ili 67% od ukupnog obuhvata, a u svim drugim predškolskim ustanovama ima 2.370 djece ili 33%. Interesantno je da u 65 opština nema uopšte predškolskih ustanova!

U predškolskim ustanovama uslovi za rad su u priličnoj mjeri nepovoljni, jer ima niz pitanja koja su neriješena. Navešćemo samo neka kao na primjer: prostor, nedo-statak opreme i učila i didaktičkog materi-jala, nedostatak kadra, neriješeno finansi-ranje i slično.

Objekti u kojima rade predškolske usta-nove u većini slučajeva ne odgovaraju svo-joj namjeni. Od 55 predškolskih ustanova, u 18 ustanova zgrada ne odgovara svojoj namjeni i ne ispunjava higijensko-tehničke uslove.

Prostor za rad sa djecom je skučen. U 251 prostoriji ukupne površine od 10.871 m,²

smješteno je 7.200 djece, odnosno 293 vas-pitne grupe. Ostale prostorije u ustanovama (kuhinje, trpezarije, spavaonice, spremišta) su prostorno male i ne odgovaraju svojoj namjeni. Ovih prostorija u svim ustano-vama ima 235 sa ukupnom površinom od 6.344 m.² Dakle, na jedno dijete u ustano-vi ima 2,3 m² bruto građevinske površine. To je ispod prosjeka, jer prema normativi-ma za projektovanje i izgradnju osnovnih škola u SRBiH (nema utvrđenih normativa za projektovanje i izgradnju predškolskih ustanova) predviđeno je 4,8 m² po učeniku. U ostalim republikama prosjek bruto građe-vinske površine po učeniku znatno je veći, tako da prosjek za Jugoslaviju iznosi 5,9 m². Normalno bi bilo da svaka predškolska ustanova ima uređeno dvorište. Međutim, samo 28 predškolskih ustanova imaju dvo-rište čija je ukupna površina nešto veća od 2,5 hektara, tačnije 25.779 m². U ostalim predškolskim ustanovama nema dvorišta. Interesantno je da gotovo i nema fiskultur-nih sala. Samo jedna predškolska ustanova u Banjoj Luci, ima fiskulturnu salu čija je površina 371 m².

Uvesti ekonomske cijeneOprema u predškolskim ustanovama je

dosta slaba, takođe nema dovoljno ni učila a ni didaktičkog materijala. Od 55 predš-kolskih ustanova u 18 ustanova namještaj je dobar, u 27 dobar ili ga nema u dovoljnoj mjeri, dok je u ostalim slab i ne odgovara. Četrnaest predškolskih ustanova dobro je opremljeno sa učilima i didaktičkim mate-rijalom, u 28 predškolskih ustanova učila i didaktičkog materijala ima samo djelimič-no, dok su ostale ustanove slabo opremlje-ne.

Finansiranje predškolskih ustanova još uvijek nije sasvim riješeno. Sada se izvori sredstava obezbjeđuju na tri načina: sred-stva koja obezbjeđuje zajednica obrazova-nja, sredstva iz fondova za neposrednu dje-čiju zaštitu i sredstva koja se formiraju od uplate roditelja. Ova sredstva se namjenski raspoređuju i troše: od sredstava koja obe-zbjeđuje zajednica obrazovanja isplaćuju se lični dohoci vaspitačima, sredstva dobi-jena iz fonda za neposrednu dječiju zaštitu koriste se za lične dohotke medicinskog osoblja, a sredstva koja se formiraju od uplata roditelja angažuju se za pripremanje toplog obroka za djecu i isplaćivanje ličnog dohotka radnicima koji spramaju hranu i rade na održavanju higijene u ustanovi.

Očigledno je da ovakav način finansira-nja kao i utrošak formiranih sredstava nije dobar, te bi se moralo posvetiti daleko više pažnje planskom i sistematskom angažo-

vanju sredstava. U opštinskim fondovima za neposrednu dječiju zaštitu postoje dosta velika sredstva. Ta sredstva treba udružiti među opštinama ili na nivou Republike i tako udruženim sredstvima uključujući i sredstva osnovnih zajednica obrazovanja i sredstva privrednih organizacija, pristupiti planskoj izgradnji kapaciteta za predškol-ske ustanove. Nužno je u predškolskim ustanovama osigurati ekonomske cijene rada, te osigurati takve uslove da porodica slabijeg imovnog stanja može bez teškoća uključiti dijete u ustanovu.

Za otvaranje novih predškolskih ustanova

Stručni kadar – vaspitači predstavlja po-seban problem za predškolske ustanove. U našoj Republici nema nijedne ustanove koja se bavi obrazovanjem kadrova za rad u predškolskim ustanovama, pa se osjeća nedostatak stručnog kadra. U predškolskim ustanovama zaposleno je 661 lice od čega je 3 s visokom školskom spremom, 12 sa višom školskom spremom, 344 sa srednjoš-kolskom spremom, 62 sa nižom školskom spremom, 1 visoko kvalifikovan radnik, 44 kvalifikovana radnika i 195 nekvalifikova-nih radnika.

Dakle, kao što se vidi na vaspitanju i obrazovanju i njegovanju djece, kao i na administrativno računovodstvenim poslo-vima rade lica sa visokom, višom, sred-njom i nižom školskom spremom. Takvih je 421 ili 63,68%. Ako isključimo lica sa nižom školskom spremom (dječije njego-vateljice), a učitelje smatramo kao kvalifi-kovane za ovaj posao (dobar broj učitelja radi u predškolskim ustanovama), onda možemo konstatovati da je struktura zapo-slenih u predškolskim ustanovama dosta povoljna. Međutim, izražena je potreba otvaranja novih predškolskih ustanova, a to iziskuje novi stručni kadar kojeg momen-talno nema.

Uzroci slabo razvijenog predškolskog vaspitanja, te niz neriješenih pitanja u predškolskim ustanovama, nisu samo u ne-dostatku materijalnih sredstava, jer brojni primjeri iz drugih republika ukazuju da je za razvoj ovih ustanova bitna društveno-politička usmjerenost i znatnija angažova-nost stručnih institucija.

Na osnovu izloženog proizlazi da bi trebalo poduzeti efikasne mjere za što in-tenzivnije širenje predškolskih ustanova i što veću obuhvatnost djece predškolskog uzrasta.

Avdo Jabučar, profesor(“Prosvjetni list”, 29. XI 1971.)

Osnovnim i srednjim školama, fakultetima, akademijama, studentima, nastavnicima i profesorima

U izdanju “Sarajevo Publishinga” iz štampe je izišla

METODIKA I KULTURA LIKOVNOG ODGOJA

autora dr. Irfana Handukića

Knjiga se može kupiti u knjižarama: “Buybook”, Radićeva 4, u Sarajevu (tel. 033/712-010, fax: 033/716-451) i “Svijet knjige”, Branilaca Bosne 14, u Zenici (tel./fax: 032/407-

803 i 061/152-817), te putem telefona 061/792-198 (Akademija likovnih umjetnosti, Sarajevo, Obala Maka Dizdara 3)

prosvjetni list [broj 953, oktobar 2008.]

Documents