procjenjivanje znanja - naslovnicaprocjenjivanje znanja sustavan proces u kojem uĉitelj prikuplja...
TRANSCRIPT
1. Procjenjivanje znanja
2. Mjerenje znanja
3. Ocjenjivanje znanja
4. Svrha provjeravanja znanja
5. Vrste ocjenjivanja
6. Ocjenjivanje i motivacija uĉenika
Procjenjivanje znanja
sustavan proces u kojem uĉitelj prikuplja podatke, analizira ih i tumaĉi ih
u kojoj su mjeri uĉenici savladali obrazovne ciljeve
ukljuĉuje mjerenje znanja i nekvantitativne tehnike (npr. opaţanje)
pitamo se npr. je li uĉenicima jasan pojam sile, koliko su uĉenici napredovali u savladavanju nekog programa...
moţe ukljuĉivati i vrednovanje, npr. Ivan dobro napreduje u savladavanju Power Pointa
Mjerenje znanja
proces odreĊivanja toĉne mjere neĉijeg
postignuća
ne ukljuĉuje kvalitativni opis ni prosudbe
uspjeha, npr. Ivan je riješio osam od
deset postavljenih zadataka
ako se izmjerenom postignuću pridruţi
interpretacija i prosudba, radi se o
vrednovanju izmjerenog znanja
Ocjenjivanje
ukljuĉuje prosudbu uĉenikovog znanja u
odnosu na neke unaprijed zadane
kriterije ili u odnosu na druge uĉenike
Svrha provjeravanja znanja
povratna informacija, motivacijska svrha, vrednovanje,
selekcija
do 7. razreda – najvaţniji ciljevi vrednovanja postignuća:
podizanje kvalitete uĉenja
razvijanje motivacije za uĉenje
uĉenik treba dobiti odgovore na pitanja:
○ „Što se od mene oĉekuje?“ (što moram znati i umjeti)
○ „Što sam kvalitetno nauĉio?“
○ „Što trebam nauĉiti još kvalitetnije?“
○ “Što trebam ĉiniti da bih to postigao?“
Ocjena bi trebala biti povratna informacija:
1. uĉeniku - koliko zna - da bi ga motivirala na što
kvalitetniji rad
2. uĉitelju - koliko uĉenici znaju - da bi im prilagodio naĉin,
metode i tempo pouĉavanja
3. roditeljima - koliko njihova djeca znaju - da bi ih potakli
da nauĉe ono, što bi još trebala
4. struĉnoj sluţbi škole - kakva je kvaliteta rada - radi
unapreĊenja nastave
5. srednjim školama i fakultetima - da bi znali koje će
uĉenike upisati i da bi predvidjeli kvalitetu rada
6. prosvjetnim vlastima - koliko su nastavni programi i
metode pouĉavanja primjereni - preporuke uĉiteljima
Vrste ocjenjivanja Formativno - ocjenjivanje kojemu je cilj poboljšati uspjeh u
uĉenju uĉenika Sumativno - ocjenjivanje koje odreĊuje standard postignuća u
odreĊenom trenutku, najĉešće na kraju obrazovnog razdoblja Dijagnostiĉko - preklapa se s formativnim, ali precizno
odreĊuje poteškoće u uĉenju ili probleme Normativno - uĉenikov se uspjeh mjeri u usporedbi s
uspjehom drugih uĉenika Na temelju mjerila - da li je zadovoljen odreĊeni opis
postignuća (mjerilo) npr. stupnjevani testovi u matematici Interno - osmišljava nastavnik i dio su njegova nastavnog
rada Eksterno - osmišljavaju ispitivaĉi izvan škole ili ih
provjeravaju ukoliko su ih radili razredni nastavnici
Vrste ocjenjivanja
Neformalno - utemeljeno na praćenju rada u razredu
Formalno - unaprijed se najavljuje
Trajno - završna ocjena se temelji na raznim oblicima ocjenjivanja tijekom duljeg razdoblja
Jednokratno - završna ocjena se temelji na postignuću na kraju nastavne cjeline
Objektivno - podudaranje ocjena razliĉitih ocjenjivaĉa
Ocjenjivanje postupaka - temelji se na neposrednom promatranju rada uĉenika (voĊenje pokusa)
Ocjenjivanje na temelju završnog proizvoda - utemeljeno na opipljivom radu koji se predaje sa
svrhom da se ocijeni
Sumativno (pr)ocjenjivanje
Sumativno (zbirno) procjenjivanje ĉinimo nakon završetka uĉenja (bilo na razini nastavne jedinice / nastavnog sata, bilo na drugim razinama – kraju teme, polugodišta, godine...) – da bismo vidjeli postignuće uĉenika s obzirom na odreĊene standarde.
Što je procjenjivanje bliţe nastavnoj jedinici – veći je utjecaj na daljnje uĉenje i napredovanje – sumativno vrednovanje treba biti sustavno organizirano tijekom godine.
Formativno (pr)ocjenjivanje
integrirano u sam nastavni proces, u
funkciji je optimalizacije uĉenja.
sluţimo se njime za provjeru uĉeniĉkih
predznanja i znanja usvojenih tijekom
pouke
vaţno je za planiranje i za provjeru
uspješnosti pouĉavanja
Formativno (pr)ocjenjivanje
Informacije dobivene procjenom se ne koriste za ocjenjivanje postignuća uĉenika kao kod sumativnog procjenjivanja, nego za poboljšavanje procesa uĉenja.
Stalni je proces.
Ne mora dovesti do brojĉane ocjene.
Ne smije poprimiti obiljeţja kazne zbog pogrešaka u procesu uĉenja.
Zasniva se na opaţanju rada, a ne osobina uĉenika te uĉenika treba dovesti do samoprocjene znanja i potaknuti na uĉenje.
Sumativno i formativno ocjenjivanje
Pogreške podloga
poboljšanja
Pogreške nepoželjne
Poticajno, motivirajuće Neutralno
Mogućnost poboljšanja Konačno
Orijentirano na proces Orijentirano na rezultat
Za vrijeme faze učenja Na kraju faze učenja
Formativno ocjenjivanje Sumativno ocjenjivanje
nuţni pomaci na podruĉju provjeravanja
i ocjenjivanja znanja u osnovnoj školi -
veća vaţnost dijagnostiĉkog i
formativnog provjeravanja znanja
Načini formativnog ocjenjivanja
Cilj formativnog ocjenjivanja je spoznati što uĉenici znaju (ili ne znaju) - radi odgovarajućih promjena u tehnikama pouĉavanja i uĉenja - kao oblike koristimo opaţanja uĉitelja, rasprave u uĉionici te analizu testova i domaće zadaće, portfolio, rad na projektima...
Black i Wiliam (1998) preporuĉuju korištenje pitanja i razredne diskusije za povećanje uĉenikova znanja i poboljšanje razumijevanja. MeĊutim, upozoravaju da uĉitelji trebaju postavljati pitanja koja zahtijevaju razumijevanje i razmišljanje, a ne jednostavna pitanja i pitanja koja zahtijevaju samo ĉinjenice, te naglašavaju da uĉenicima treba dati dovoljno vremena za odgovor.
(Duţe ĉekamo na odgovor kod uĉenika od kojih više oĉekujemo. - Što više oĉekujemo od djece više ćemo dobiti.)
(Niţi razred: uĉitelji na odgovor ĉekaju u pravilu 0,9 sek.)
Neke ideje
Pozvati uĉenike da
prodiskutiraju o
pitanju ili temi u
parovima ili manjim
skupinama, zatim
zamoliti predstavnike
manjih skupina da
iznesu ta razmišljanja
u većoj grupi.
Neke ideje
Iznijeti nekoliko
mogućih odgovora na
pitanje te pozvati
uĉenike da glasuju.
Neke ideje
Zamoliti sve uĉenike
da zapišu odgovor na
postavljeno pitanje, a
zatim zamoliti
nekoliko odabranih
da proĉitaju naglas.
Neke ideje
Zamoliti uĉenike da
zapišu svoje
razumijevanje
vokabulara ili
pojmova prije i poslije
objašnjenja.
Neke ideje
Zamoliti uĉenike da
saţmu glavne ideje
koje su zapamtili na
predavanju, tijekom
diskusije ili iz
zadanog ĉitanja.
Neke ideje
Zamoliti uĉenike da
odgovore na par
problemskih ili sliĉnih
pitanja na kraju sata
te provjeriti
odgovore.
Neke ideje
Intervjuirati uĉenike
individualno ili u
grupama o njihovim
razmišljanjima
tijekom rješavanja
problemskih pitanja.
Neke ideje
Dodijeliti kratke
pisane zadatke u
razredu.
Neke ideje
Postaviti pitanje i dati
4 moguća odgovora
(A, B, C i D).
Svaki uĉenik ima
kartice s tim slovima i
podiţe karticu sa
slovom za odgovor
koji smatra
ispravnim.
Neke ideje
Uĉenici na kraju rada
odgovaraju na dva
pitanja:
1. Što je najvaţnije što
sam danas nauĉio /
nauĉila?
2. Što mi nije jasno?
Neke ideje
Uĉenici prireĊuju na
zadanu temu ili
izabrani dio teme
dosije, mape,
referate, kratke
izvještaje, postere...
Neke ideje
Stupnjevita kontrola
postizanja ciljeva –
Uĉenik u dogovorene
datume ispituje zna li
odgovor na
postavljeno pitanje,
zatim to ĉini netko od
suuĉenika i na kraju
uĉitelj / uĉiteljica.
Neke ideje
Nedovršene reĉenice :
Ovaj tjedan sam
nauĉio / nauĉila...
Ţelio / ţeljela bih...
Najviše mi se
svidjelo...
Sada trebam...
Neke ideje
Procjenjivanje uz pomoć raĉunala (CAA - Computer Assisted Assessment) – mogu odmah dobiti povratnu informaciju o postignuću, osim broja bodova ili ocjene, daje i informacija o uspjehu na pojedinom zadatku, a mogu se i dati pojašnjenja ili komentari vezani za pogrešne odgovore.
Povratne informacije o uspješnosti uĉenja su
vaţne u svakom procesu obrazovanja.
Uĉenik mora biti svjestan svoje uspješnosti i
napredovanja i preuzeti odgovornost za
svoje uĉenje.
Dobar i uspješan uĉitelj prilagoĊava nastavu
svojim uĉenicima ovisno o njihovom
napretku (i sposobnostima).
Školsko (pr)ocjenjivanje
1. procjena predznanja (na poĉetku
pouĉavanja)
2. formativno procjenjivanje (nadgledanje
napredovanja uĉenika tijekom
pouĉavanja)
3. dijagnostiĉko procjenjivanje (utvrĊivanje
poteškoća u uĉenju)
4. sumativno procjenjivanje (evaluacija
postignuća nakon pouĉavanja - ocjene)
AnĊelko Teĉić: Ocjenjivanje
napretka i vrednovanje
postignuća uĉenika u školama
Kakva je vrijednost ocjena?
Što one mjere? ocjene - na temelju informacija koje učitelj dobije provjeravajući znanje učenika
provjeravanje znanja = postupak u kojem se pitanjima i uputama potiče učenika da pokaţe svoje znanje o nekom sadrţaju
tijekom ili nakon pokazivanja znanja učitelj procjenjuje vrijednost odgovora i procjenu izraţava ocjenom od 1-5.
po bitnim obiljeţjima mjerenje znanja:
○ ima predmet mjerenja (znanje),
○ instrument kojim se mjeri (nastavnik) i
○ tehniku mjerenja (različiti načini ispitivanja).
da bi mjerenje bilo ispravno
○ rezultat mora biti određen veličinom onoga što se mjeri
○ mjerni instrument ne bi smio utjecati na rezultat mjerenja
○ ocjena bi morala biti određena učenikovim znanjem, a ne nastavnikovim osobinama
različiti učitelji daju različite ocjene za ista iskazana znanja (pismene provjere) - neobjektivni su (ocjena ne ovisi samo o iskazanom znanju već i o osobinama ocjenjivača)
više se slaţu kod ekstremnih ocjena, a manje kod onih oko središnje pozicije
ocjenjivači su i nedosljedni: ne slaţu se sami sa sobom (iste pismene provjere će nakon godinu dana drugačije ocijeniti)
statističkim postupcima procijenjena je pogreška koju čine ocjenjivači: nešto viša od 1 ocjene (1,176)
veći broj mjerenja - manja pogreška mjerenja
Istraživanja
znanje nije direktno dostupno mjerenju – o njemu samo posredno
zakljuĉujemo na temelju odgovora uĉenika
uĉitelj se pojavljuje u ulozi i instrumenta i mjeritelja - sam definira
znaĉenje ocjene
○ definira što mjeri
○ i kriterije (kako učenik treba odgovoriti da bi dobio odgovarajuću ocjenu)
brojĉano ista ocjena ima razliĉito znaĉenje kod:
○ razliĉitih uĉitelja
○ istog uĉitelja ovisno o uĉeniku i raspoloţenju uĉitelja
(učitelji spontano mijenjaju vlastite kriterije ocjenjivanja i predmete
mjerenja)
ocjena odreĊena utjecajem velikog broja faktora koji se odnose na
○ uĉitelja
○ uĉenika
○ tehniku ispitivanja
kad je osoba svjesna faktora ocjenjivanja, oni djeluju znaĉajno
manje (može ih kontrolirati)
nije naĊena povezanost duţine staţa i toĉnosti ocjena
uĉitelji rano oblikuju kriterije ocjenjivanja - nisu ih skloni mijenjati
Ocjenjivanje i motivacija učenika
ocjene kao plaća za rad - uĉenje
ekstrinziĉno motivirano
ocjena kao izvor anksioznosti -
negativan utjecaj ocjene na motivaciju
ocjena kao indikator napredovanja
(povratna informacija) - uĉenje intriziĉno
motivirano
Ocjenjivanje i motivacija učenika
Da bi ocjena bila prava motivirajuća povratna informacija, uĉenik iz nje mora doznati ne samo kakav je njegov uĉinak u odnosu na kriterij ocjenjivanja, nego mu ocjena mora pruţiti i korektivnu informaciju - pokazati u ĉemu griješi i kako to moţe ispraviti.
Kad povratna informacija pokazuje uĉeniku da jedan dio gradiva nije dobro svladao i da njegov trud nije bio dovoljan za postizanje cilja, on moţe uloţiti više truda u daljnje uĉenje ili promijeniti naĉin uĉenja.
Ocjenjivanje i motivacija učenika
Istraţivanja - Uĉenici koji uz ocjenu
dobivaju i opisne povratne informacije
više poboljšavaju uradak i više od drugih
vjeruju da je uspjeh posljedica uloţenog
napora, a ne nekih vanjskih ĉinitelja.
Ocjenjivanje i motivacija učenika
Ako povratna informacija potvrdi da je cilj postignut,
uĉenik će se osjećati zadovoljno, ponosno i
kompetentno te će postaviti nove, još više, ciljeve u
uĉenju. Cilj ovakve povratne informacije je motivirati
uĉenika, a ne samo informirati o postignutom.
I negativna povratna informacija moţe biti motivirajuća
– treba je usmjeriti na ono što je uĉenik uĉinio, a ne na
njegove sposobnosti. Treba, kad god je to moguće,
negativnu povratnu informaciju dati u kombinaciji s
pozitivnom povratnom informacijom. Na taj naĉin
navodi se uĉenika na pripisivanje uĉinka (ocjene) trudu
(na koji moţe sam utjecati), a ne sposobnostima ili
sreći.
Povratna informacija i motivacija
svaka povratna informacija neće nuţno pozitivno utjecati na uĉenje
istraţivanja utjecaja povratne informacije koje je izvela Ruth Butler
(1988.) - utjecaj razliĉitih povratnih informacija u skupini djece od
jedanaest godina iz Izraela - uĉenici podijeljeni u tri jednake
skupine:
Prva skupina primala je individualizirane komentare koji su se
odnosili na postizanje ocjenjivaĉkih kriterija i koji su svima u
skupini bili prethodno obrazloţeni.
Druga je skupina primala povratnu informaciju u vidu ocjena, a
treća ocjene s komentarom.
Prva je skupina za vrijeme eksperimentiranja postigla 30 % bolja
postignuća. Uĉenici te skupine bili su snaţno motivirani za rad.
U drugoj i trećoj skupini nije bilo bitnih razlika. Nisu napredovale
u znanju, a njihova motivacija za rad temeljila se prije svega na
ocjeni. Uĉenici s boljim ocjenama su i dalje pokazivali zanimanje
za uĉenje, dok uĉenici s niţim ocjenama nisu.
Ocjenjivanje i motivacija učenika
Ako su provjere znanja kraće i ĉešće,
rezultati će biti bolji nego kod rijetkih i
dugih pismenih ispita.
Ĉešći ispiti navode uĉenike da redovito
prate gradivo.
Povratne informacije su tada ĉešće i
neposrednije vezane uz uloţeni trud i
njihova je motivacijska vrijednost veća.
Puno su korisnije česte i kratke provjere
znanja nego rijetke i dugačke.
Uĉenik realnije percipira kvalitetu svog znanja i tako usvaja kriterije za njeno vrednovanje.
To ga potiĉe na bolji i redovit rad.
Istraţivanja pokazuju da uĉenici više nauĉe kada znaju da će biti ocjenjivani.
Što ĉešće ispitujete djecu, manji će biti njihov strah i stres zbog ispitnih situacija.
Vaţno je stvoriti opuštenu atmosferu tijekom ispitivanja, a ne izbjegavati ispitne situacije. Treba ukloniti prijetnje lošom ocjenom i stvoriti atmosferu usmjerenosti na postizanje uspjeha. 80% teškoća uĉenja uzrokovano je stresom. Strah ometa proces uĉenja i dosjećanja.
Najavite djeci kada će se provjeravati njihovo znanje, kaţite im kako ćete to ĉiniti i kakvi će biti kriteriji ocjenjivanja znanja.
Ocjenjivanje i motivacija učenika
Roditelji i djeca su ĉesto nezadovoljni ocjenama. Ponekad se radi o nerealnoj procjeni kvalitete vlastitog znanja odnosno znanja svoga djeteta, ali ponekad je nezadovoljstvo i opravdano. Jako je vaţno da dijete dobije ocjenu koju zasluţuje zbog nekoliko razloga: Samopoštovanje i samopouzdanje školske djece najviše
ovisi o njihovom školskom uspjehu (temelj mentalnog zdravlja).
Loša ocjena je najĉešći izvor stresa kod djece školske dobi. Kroniĉan stres moţe imati za posljedicu ozbiljne zdravstvene i psihiĉke probleme. Školski neuspjeh je jedan od riziĉnih ĉimbenika za razvoj ovisnosti i delinkvencije. Ako dijete uĊe u 7. razred doţivljavajući kombinaciju velikog stresa, slabe podrške roditelja i slabog uspjeha u školi veća je vjerojatnost da će razviti oblike neprimjerenog ponašanja.
Školski uspjeh limitira mogućnosti daljnjeg školovanja.
Ništa ne ubija motivaciju za uĉenje kao osjećaj da uloţeni trud i postignuto znanje nisu primjereno «nagraĊeni».
Motiv za postignućem
Sva ljudska bića imaju potrebu osjećati se vrijednima, kompetentnima i to pokušavaju postići na dva temeljna naĉina: stremeći uspjehu ili izbjegavajući neuspjeh.
Osobe sklone izbjegavati neuspjeh bjeţe od svih aktivnosti u kojima bi ga mogle doţivjeti da bi saĉuvale samopoštovanje. Takvo dijete kad dobije slabu ocjenu vrlo vjerojatno će izbjegavati uĉenje da bi "saĉuvalo obraz" (ako ne uĉim, nitko mi ne moţe reći da sam glup jer imam slabe ocjene - uĉenje me jednostavno ne zanima). Isto će ĉiniti kada naiĊe na zadatke u kojima ponavljano ne uspijeva. Onda kada se znanje uĉenika ocjenjuje na naĉin da samo mali broj uĉenika opetovano postiţe zadovoljavajući uspjeh, većina odustaje od uĉenja.
I loša ocjena može biti poticaj za učenje ako
zadovoljava nekoliko uvjeta
1. da uĉenik vjeruje da o njemu ovisi hoće li je i kada ispraviti i da ima mogućnost za to. (Svi ljudi najviše nauĉe na vlastitim pogreškama, pod uvjetom da ih se ne plaše.)
2. da zna kako to uĉiniti – vaţno je djeci pokazati kako uĉiti
3. da povratnu informaciju (ocjenu) dobije neposredno nakon obavljenog zadatka (što prije ispraviti kontrolne zadaće) (Ako proĊe puno vremena od izvedbe zadatka do dobivanja ocjene, dijete ju neće moći povezati s onim što je napravilo. To je posebno izraţeno kod mlaĊe djece.)
4. da roditelj informaciju dobije na vrijeme
5. da ocjenjivanje bude javno, ali informiranje roditelja o ocjenama individualno (o tome se nikada ne smije govoriti na roditeljskim sastancima)
6. da uĉenik toĉno zna što je napravio dobro, a što treba uĉiniti još kvalitetnije
Posljedice loše nastave ne mogu se otkloniti tek postupcima strogoga
ocjenjivanja, a osim toga, loše ocjenjivanje ĉesto deformira prednost dobre
nastave. Zato na vaţnosti sve više dobiva provjeravanje znanja, raširenost
situacija u kojima se provjeravanje odvija i promjena naĉina provjeravanja
što posljediĉno utjeĉe i na uĉenje. Provjeravanje i ocjenjivanje sastavni su
dijelovi nastavnoga procesa. Svoju ulogu imaju kako u procesu
poduĉavanja, tako i u procesu uĉenja. Naĉin provjeravanja i ocjenjivanja
utjeĉe na to kako će uĉenici uĉiti, kakvo će znanje usvojiti i kakav će stav
prema uĉenju i znanju zauzeti. Na napredak u uĉenju prije svega utjeĉe
provjeravanje znanja koje daje informaciju o tome odakle treba krenuti,
provjeravanje koje obavještava o napretku uĉenika u postizanju zacrtanih
ciljeva te govori o tome jesu li pristupi uĉitelja uĉinkoviti i u kojoj mjeri
uĉenici ovladaju zacrtanim ciljevima. Uĉitelj koji provjeravanje poima kao
sastavni dio uĉenja, smisao nastave vidi u tome da uĉenicima omogući
izgradnju i produbljivanje znanja te preuzimanje nadzora nad vlastitim
uĉenjem jer samo tako moţe bitno utjecati na njihovo uĉenje. Samo dobra
provjera znanja omogućuje kvalitetno uĉenje.
Marjana Penca Palĉić
POBOLJŠANJE OCJENJIVAČKIH POSTUPAKA:
ODREĐENOST PEDAGOŠKIH CILJEVA
PUNO FORMATIVNOG OCJENJIVANJA
OCIJENITI VIŠE ASPEKATA POSTIGNUĆA
UKLJUĈIVANJE UĈENIKA KAO PARTNERA
U OCJENJIVANJE
INDIVIDUALIZIRANA BRZINA UĈENJA
Literatura
Boston, C. (2002). The concept of formative assessment. Practical Assessment, Research & Evaluation, 8(9). URL: http://PAREonline.net/getvn.asp?v=8&n=9
Grgin, T. (1994). Školska dokimologija. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Jelavić, F. (1995). Didaktičke osnove nastave. Jastrebarsko: Naklada Slap
Kyriacou, Ch. (2001). Temeljna nastavna umijeća. Zagreb: Educa.
Matijević, M. (2004). Ocjenjivanje u osnovnoj školi. Zagreb: Tipex
Nimac, E. Kako unaprijediti ocjenjivanje znanja u školi
Penca Palčić, M. Utjecaj provjeravanja i ocjenjivanja znanja na učenje. Ţivot i škola br. 19
Stern, T. Förderliche Leistungsbewertung. URL: http://www.bmukk.gv.at/medienpool/17212/mat_stern.pdf
Tečić, A. (2006). Ocjenjivanje napretka i vrednovanje postignuća učenika u školama. Šibenik: Exp edit
Vizek-Vidović, V. i dr. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP.