priruČnik za inspekcijski nadzor ippc postrojenja za...ecena kratica za mrežu predstavnika...

PRIRUČNIK ZA

INSPEKCIJSKI NADZOR

IPPC POSTROJENJA

(Zagreb, ožujak 2009. godine)

2

Pregled sadržaja

Kratice 6

1. Uvod........................................................................................................................................... 8

2. Postupak provedbe inspekcijskog nadzora zaštite okoliša i primjene mjera zaštite okoliša10 2.1 EU kontekst ....................................................................................................................................... 10

2.2 Okvir .................................................................................................................................................. 10

2.3 Pojedine faze...................................................................................................................................... 11

2.4 Pristup inspekcijskom nadzoru i primjeni mjera zaštite okoliša........................................................ 14

2. Inspekcijski nadzor postrojenja obuhvaćenih IPPC-om.................................................... 19 3.1 Preporuka o minimalnim kriterijima za inspekcijski nadzor zaštite okoliša ..................................... 19

3.2 Usmjerenost IPPC-a.......................................................................................................................... 20

3.3 Planiranje .......................................................................................................................................... 21

3.4 Vrste inspekcijskog nadzora ............................................................................................................. 26

3.4.1 Općenito ...................................................................................................................................... 26

3.4.2 Koordinirani inspekcijski nadzori ............................................................................................... 27

3.4.3 Pristupi koordiniranom inspekcijskom nadzoru i vrste nadzora.................................................. 31

3.5 Izvješćivanje o inspekcijskim aktivnostima - pokazatelji................................................................. 36

3.6 Uključivanje dionika......................................................................................................................... 38

3. Polazišne točke........................................................................................................................ 43 4.1 Dužnosti inspektora ........................................................................................................................... 43

4.2 Zakonodavstvo vezano za zaštitu okoliša u EU-u i Republici Hrvatskoj .......................................... 46

4.2.1 Objedinjene okolišne dozvole ..................................................................................................... 46

4.2.2 Inspekcija i primjena mjera zaštite okoliša.................................................................................. 47

3

4.3 Hrvatska praksa izdavanja dozvola.................................................................................................... 49

4.4 Organizacija inspekcijskih nadzora ................................................................................................... 52

4.5 Nadležna tijela i njihova suradnja...................................................................................................... 54

4.6 Laboratoriji ........................................................................................................................................ 55

4.6.1 Rukovanje uzorkom........................................................................................................................... 55

4.6.2 Tehnike laboratorijskih analiza.......................................................................................................... 56

4.6.3 Osiguranje kvalitete i kontrola kvalitete............................................................................................ 58

4.7 Usmjerenost ovoga Priručnika.......................................................................................................... 60

4. Stručni posjeti postrojenju .................................................................................................... 63 5.1 Priprema............................................................................................................................................. 64

5.1.1 Istraživanje u uredu ..................................................................................................................... 64

5.1.2 Odabir vremena i sredstava ......................................................................................................... 66

5.1.3 Koordinacija s drugim nadležnim tijelima .................................................................................. 68

5.2 Pravo pristupa .................................................................................................................................... 70

5.3 Prikupljanje dokaza ........................................................................................................................... 71

5.3.1 Uvod ............................................................................................................................................ 71

5.3.2 Bilješke inspektora ...................................................................................................................... 71

5.3.3 Fotografski dokazi ....................................................................................................................... 73

5.3.4 Audio i video zapisi kao dokazi .................................................................................................. 74

5.3.5 Uzorci i dokazi koji nisu dokumentarni ...................................................................................... 74

5.3.6 Izjava svjedoka ............................................................................................................................ 75

5.3.7 Drugi dokazi ................................................................................................................................ 76

5.4 Mjere predostrožnosti ........................................................................................................................ 77

5.5 Početni razgovor ................................................................................................................................ 84

5.6 Provjera podataka .............................................................................................................................. 86

5.7 Vizualni inspekcijski nadzor.............................................................................................................. 87

4

5.7.1 Kontrolne liste/upitnici................................................................................................................ 87

5.7.2 Obilazak lokacije postrojenja ...................................................................................................... 88

5.7.3 Smjernice za obavljanje razgovora.............................................................................................. 91

5.8 Uzorkovanje....................................................................................................................................... 94

5.9 Završni sastanak................................................................................................................................. 98

5. Pritužbe, incidenti, nesreće.................................................................................................. 100

6. Slijedno postupanje .............................................................................................................. 102

7. Izvješćivanje i javnost .......................................................................................................... 105

8. Bibliografija .......................................................................................................................... 110

PRILOG 1 PROTOKOL I KONTROLNA LISTA INSPEKCIJSKOG NADZORA POSTROJENJA................................................................................................................... 112

PRILOG 2 SPORAZUM O SURADNJI INSPEKCIJSKIH SLUŽBI ............................. 121

PRILOG 3 PRAĆENJE RADA LABORATORIJA ......................................................... 126

1. Biokemijska potreba kisika (BPK) ..................................................................................... 129

2. Boja 138

3. Provodljivost ........................................................................................................................... 141

4. Salinitet.................................................................................................................................. 144

5. pH vrijednost ........................................................................................................................ 147

6. Suspendirane tvari ............................................................................................................... 151

7. Mutnoća................................................................................................................................. 155

8. Ukupni organski ugljik (TOC)............................................................................................ 161

9. Ukupni dušik (TN) ............................................................................................................... 170

10. Kemijska potreba kisika (KPK).......................................................................................... 177

11. Temperatura ......................................................................................................................... 181

12. Otopljeni kisik (OK)............................................................................................................. 184

13. Sulfati (SO42-) ........................................................................................................................ 190

14. Ukupna tvrdoća (EDTA titriranje) ............................................................................... 194

15. Tvrdoća kalcija (EDTA titriranje) ..................................................................................... 198

16. Ostatni klor ........................................................................................................................... 201

19. Masnoća, ulje i maziva......................................................................................................... 216

20. Nitrati - NO3 (UV spektrofotometrička metoda)............................................................... 221

21. Automatski analizator (Kone)............................................................................................. 225

5

22. Ukupne koliform bakterije (membransko filtriranje)...................................................... 234

23. Fekalne koliform bakterije (membransko filtriranje) ...................................................... 241

24. Ukupne bakterije.................................................................................................................. 249

25. Ukupni koliform & E.Coli (Colilert) .................................................................................. 255

26. Atomska apsorpcija plamenom........................................................................................... 260

28. Organski spojevi u vodi koji su pročistivi ....................................................................... 284 DIONEX TABLICA KONTROLE KVALITETE IONSKOG KROMATOGRAFA ............................. 319

Postupak uzorkovanja ( izvor ISO 5667).................................................................................... 325

PRILOG 6 Kkontrolna lista administrativnog inspekcijskog nadzora ............................ 329

PRILOG 7 Kategorizacija informacija o tvrtki.................................................................. 334

PRILOG 9 Kontrolna lista za pisanje bilješki .................................................................... 357

PRILOG 10 Kontrolna lista za snimanje fotografija ....................................................... 359

PRILOG 13 Inspekcijski nadzor sigurnosnih uvjeta na lokaciji..................................... 365

Gledišta iznesena u ovom Priručniku pripadaju stručnjacima i ne odražavaju nužno

gledišta CFCA

6

Kratice

NRT Najbolje raspoložive tehnike

BLEVE Ekspandirajuće pare uzavrelih kapljevina

BMP Najbolje tehnike upravljanja

BREF Referentni dokumenti o najboljim raspoloživim tehnikama

CARDS 2004 Projekt EU-a “Potpora daljnjem usklađivanju zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Zajednice u području zaštite okoliša“

AZO Agencija za zaštitu okoliša

HV Hrvatske vode (agencija za vodno gospodarstvo MRRŠVG-a)

EZ Europska zajednica

ECENA Kratica za mrežu predstavnika inspektora za zaštitu okoliša zemalja jugoistočne Europe

PUO Procjena utjecaja na okoliš

EMAS Sustav upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja

EU Europska unija

GPS Globalni sustav pozicioniranja

IMPEL Mreža predstavnika tijela nadležnih za provođenje inspekcijskog nadzora

INECE Međunarodna mreža za usklađenost i provedbu zakonodavstva u području

Zaštite okoliša

IPPC Cjelovito sprječavanje i nadzor onečišćenja (direktiva)

IT Informacijska tehnologija

LTCP Dugoročni plan nadzora

MPRRR Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja

MK Ministarstvo kulture (nadležno i za zaštitu prirode)

MZOPUG Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva

MZSS Ministarstvo zdravlja i socijalne skrbi

MUP Ministarstvo unutarnjih poslova

MRRŠVG Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva

MMPI Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture

NU Nevladina udruga

OECD Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj

7

NN Narodne novine

PCB Poliklorirani bifenil

PHARE2005 Projekt EU-a “Prilagodba inspekcije zaštite okoliša za provedbu novog nacionalnog zakonodavstva u području zaštite okoliša”

QA Osiguranje kvalitete

QC Kontrola kvalitete

RMCEI Preporuka EU-a 2001/331/EZ o minimalnim kriterijima za inspekcijske nadzore zaštite okoliša

RMP Plan upravljanja rizikom

SPUO Strateška procjena utjecaja na okoliš (direktiva)

SEVESO Direktiva o sprječavanju industrijskog rizika

DI Državni inspektorat

SOP Standardni operativni postupci

SPCC Izlijevanje, sprječavanje, nadzor i protumjere

UNEP Program Ujedinjenih naroda za zaštitu okoliša

8

1. Uvod Sve europske zemlje imaju inspektore zaštite okoliša i provode inspekcijske nadzore. Međutim, ne može se reći da sve zemlje imaju inspekcijski SUSTAV. Inspekcijski sustav sastoji se od razvoja inspekcijske službe, pravilnog određivanja prioriteta, planiranja, praćenja, upravljanja, primjene načela dobrog upravljanja i drugog. Preporuke iz akta Europske unije o određivanju minimalnih kriterija za okolišne inspekcijski nadzor jedan su od temelja inspekcijskog sustava. Sve inspekcijske aktivnosti poduzimaju se od strane javne uprave ili su pod njezinom nadležnošću. To znači da one podliježu načelima dobrog upravljanja. U tom su pogledu važne vrijednosti kao što su: transparentnost, profesionalnost, odgovornost, ali i suvislost, proporcionalnost, otvorenost, sudionički pristup i učinkovitost. Jedan su od ključnih elemenata svakog sustava inspekcije zaštite okoliša inspekcijski nadzori. Sama po sebi, fraza 'inspekcijski nadzor' je kratka, no profesionalci znaju da ona obuhvaća složenu stvarnost. Inspekcijski nadzori ne mogu se smatrati nečim što može postojati neovisno od profesionalaca kojih ih provode niti od inspekcijskog sustava čiji su dio. Kako bi bili korisni, potrebna je pravilna priprema i pravilno izvješćivanje. Inspekcijski nadzori provode se prema zadanim obrascima, predlošcima i strategijama, no nisu mogući bez inspektora koji su se u stanju profesionalno nositi s nepredviđenim situacijama i koji imaju visoku razinu tehničkog, zakonskog i upravnog znanja. Inspektori moraju biti upoznati sa širokim spektrom komunikacijskih strategija, kao što su ljudska interakcija, tehnike obavljanja razgovora, pregovaračke tehnike, tehnike upravljanja sukobima, te čak i tehnike ispitivanja. Ovaj Priručnik bavi se samo jednim aspektom inspekcijskog nadzora: opisom koraka koje valja poduzeti tijekom pripreme i provedbe inspekcijskog nadzora te pri donošenju odluke o daljnjem postupanju. U sklopu ovih područja, naglasak će biti na koordiniranim inspekcijskim nadzorima zaštite okoliša na terenu kao jednom od provedbenih mehanizama IPPC direktive. Opseg ovoga projekta ne dopušta nam da opišemo sve korake koje je potrebno poduzeti u svakoj od brojnih kategorija postrojenja iz priloga I. IPPC direktive, a još manje sve specifične i raznovrsne procese u pojedinačnim tvrtkama u svakoj od tih kategorija. U ovome su priručniku opisani koraci zajednički svim IPPC inspekcijskim nadzorima te je dano nekoliko primjera za pojedinačne kategorije. Opis koraka u najvećoj je mogućoj mjeri smješten u kontekst zakonodavstva Republike Hrvatske, od značaja za objedinjene uvjete zaštite okoliša. Kao glavni element koriste se postignuća na oglednom primjerku IPPC dozvole sastavljenom u sklopu ovoga Projekta CARDS2004. Bitno je naglasiti da ne postoji jedinstveni način za pripremu i provedbu inspekcijskog nadzora. Metodološke odluke uprave inspekcijske službe ključne su za učinkovitu organizaciju

9

inspekcijskih nadzora i za njihovu fleksibilnost u slučaju nepredvidljivih situacija (ili za izostanak istoga). Nadalje, iskustvo, znanja, vještine i stavovi pojedinih inspektora igraju važnu ulogu u krajnjoj primjeni inspekcijskih metoda i rezultatima inspekcijskog nadzora. Ovaj je Priručnik izrađen u kontekstu pružanja smjernica za opći inspekcijski nadzor postrojenja koji je potreban za provedbu IPPC direktive. Upotreba ovoga priručnika u sklopu sustava koordiniranih inspekcijskih nadzora zaštite okoliša koji Republika Hrvatska razvija bit će procijenjena te će se dogovoriti obveze pojedinih inspekcijskih službi. Pojedinosti sporazuma o suradnji inspekcijskih službi nalaze se na internetskoj stranici Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (u daljnjem tekstu MZOPUG) te su tema Smjernica izrađenih u sklopu Projekta PHARE 2005.

10

2. Postupak provedbe inspekcijskog nadzora zaštite okoliša i primjene mjera

zaštite okoliša

2.1 EU kontekst

Ovaj se Priručnik bavi inspekcijskim nadzorima postrojenja u Republici Hrvatskoj koji su u djelokrugu direktive EU-a za cjelovito sprječavanje i kontrolu onečišćenja (2008/1). U sklopu ovoga projekta nije moguće pojedinačno se usredotočiti na svaku od kategorija IPPC postrojenja. Kako bi se osigurala kvaliteta inspekcijskog nadzora, inspektori uz opća tehnička, zakonska i upravna znanja i vještine trebaju dobro poznavati i referentne dokumente o najboljim raspoloživim tehnikama za kategoriju postrojenja koje nadziru. Referentni dokumenti o NRT-u (BREF) za svaku kategoriju postrojenja te horizontalni BREF-ovi nalaze se na internetskoj

stranici EU IPPC ureda u Sevilji (http://eippcb.jrc.es/). Sadržaj tih opsežnih dokumenata nije primjereno ponavljati u ovome priručniku. Još jedan važan propis EU-a u kontekstu ovoga Priručnika je 'Preporuka Europskoga parlamenta i Vijeća od 4. travnja 2001. o određivanju minimalnih kriterija za inspekcijske nadzore zaštite okoliša u državama članicama'. Općenito govoreći, Preporuka određuje temeljna načela za organizaciju inspekcijskih nadzora u situacijama / postrojenjima koji potpadaju pod zakonske uvjete EU-a o zaštiti okoliša. Jedan od aspekata kojima se bavi Preporuka su inspekcijski nadzori. Ovaj se Priručnik osvrće na tu Preporuku (vidi odjeljak 3.1.).

2.2 Okvir

Kao što je ranije objašnjeno, inspekcijski nadzori samo su dio cijeloga niza inspekcijskih aktivnosti. Inspekcijski nadzori kao

takvi obično zauzimaju najmanji dio inspektorova vremena. Većina se posla odnosi na pravilno planiranje, pripremu i dovršavanje inspekcijskog nadzora. To je također jasno prikazano na slici

DO

VR

ŠET

AK

Analiza relevantnih podataka o jedinici na kojoj se obavlja inspekcija

Sastavljanje plana inspekcije; Formiranje inspekcijskog tima

Priprema inspekcijskih obrazaca i kontrolnih lista

Obavijest operateru (ako je potrebno)

Početna sjednica

Inspekcijski nadzor na lokaciji

Analiza revizije, planiranje daljnjih aktivnosti

Završni sastana i prihvaćanje zaključaka

Prikupljanje opreme i inspekcijskog tima

Dovršavanje, revizija i distribucija izvješća o inspekcijskom nadzoru

Unijeti izvješće u datoteku dostupnu javnosti

INSPE

KC

IJA

PRIPR

EM

A

Pojedine faze inspekcije. (Izvor: Priručnik za provođenje objedinjenih inspekcija, nacrt B, Projekt

PHARE2005)

11

više, koja je preuzeta iz Inspekcijskog priručnika priređenog u sklopu Projekta PHARE 2005. Slika prikazuje pojedine faze inspekcijskog nadzora. Svaki inspektor trebao bi imati na umu da su podaci prikupljeni tijekom inspekcijskih nadzora od ključne važnosti za kreatore politika i zakona te za izdavatelje dozvola. Stoga ti podaci moraju biti neosporivi i visoke kvalitete. Iako to još nisu shvatili ili priznali svi savjetnici za politike, donositelji zakona i izdavatelji dozvola, zaključci o poštivanju propisa izvrsni su pokazatelji za provjeru učinkovitosti pojedine politike ili za procjenu o potrebi za poboljšanjem pojedine politike ili zakonskih uvjeta. Taj mehanizam prikupljanja povratnih informacija od inspekcijskog nadzora dio je Regulatornog ciklusa. Zatvaranje toga ciklusa unutar javne uprave ključan je primjer dobroga upravljanja i zagovaraju ga EU i Mreža Europske unije za provedbu i izvršenje zakonodavstva zaštite okoliša (IMPEL mreža)..

2.3 Pojedine faze

Regulatorni proces je cikličan. On počinje planiranjem politike i ciljeva koji iz nje proizlaze. Sve faze i poveznice u ciklusu tu su kako bi osigurale ostvarivanje ciljeva politike: inspekcijski nadzor i primjena mjera su beskorisne ako ne postoji određeni cilj politike. Samo postavljanje ciljeva politike nije dovoljno, zato se oni prenose u zakonodavstvo. Po svojoj prirodi zakonodavstvo u području zaštite okoliša je u velikoj mjeri okvirno zakonodavstvo. Praktična primjena zakonskih odredaba u specifičnim situacijama podrobnije je određena

sekundarnim zakonodavstvom, kao i dozvolama koje se odnose na zaštitu okoliša i drugim tipovima odobrenja vezanih za zaštitu okoliša koje je potrebno dobiti prije početka gospodarske djelatnosti. Ponekad se nadziru i provode takozvana „mrtva pravila“. To su pravila koja potječu iz nekog drugog razdoblja, drugog političkog okruženja, ili iz vremena u kojima su vrijedile druge norme i vrijednosti. Provedba „mrtvih pravila“ može naškoditi vjerodostojnosti inspekcijske službe i predstavlja pogrešno korištenje već oskudnih ljudskih potencijala te je stoga valja izbjegavati. Nekoliko jasnih, snažnih, izvedivih i primjenjivih uvjeta bit će korisnije od velikog broja slabih uvjeta. Regulatorni uvjeti trebali bi biti u skladu s mogućnostima provedbe inspekcijskog nadzora i praćenja emisija/stanja okoliša. Uspostavljanje pravila je važno no, njihova je korisnost upitna ako regulirana zajednica ne poduzme korake za poštivanje propisa. Tvrtkama se u tome može pomoći aktivnostima pomoći u

Planiranje politike

Ciljevi

Zakonodavstvo

Izdavanje dozvola

Promidžba poštivanja

i

Kontrola

šti j

Primjena mjera

Procjena i povratne informacije

Regulatorni ciklus

12

poštivanju propisa. Aktivnosti promidžbe poštivanja propisa provode nadležna tijela ili ovlaštene osobe. Ovaj se pristup u velikoj mjeri isplati no, često promidžba poštivanja propisa sama po sebi nije dovoljno uvjerljiva da bi svi članovi regulirane zajednice dobrovoljno poštivali zakone te je stoga potrebno praćenje poštivanja propisa1. Otkriće nepoštivanja propisa tijekom inspekcijskog nadzora vodi do aktivnosti za primjenu mjera zaštite okoliša. Sadržaj tih aktivnosti ovisi o strategiji primjene mjera koju je odabralo nadležno tijelo. Ishodi inspekcijskog nadzora i primjene mjera procjenjuju se kako bi se utvrdilo jesu li zakonske odredbe i uvjeti za izdavanje dozvola primjenjivi i ostvarivi. Zaključke takve procjene potrebno je prenijeti dužnosnicima odgovornim za sastavljanje zakonodavstva i izdavanje dozvola. Praktični podaci prikupljeni tijekom inspekcijskog nadzora i primjene mjera zaštite okoliša mogu dovesti do poboljšanja zakonskih odredbi i dozvola kako bi se ostvarili ciljevi politike i kako bi zakoni i djelovanje inspekcijske službe ostali uvjerljivi i prihvaćeni od stran javnosti. Ovu funkciju sustava za osiguravanje poštivanja propisa potrebno je naglasiti kroz poboljšanje mehanizama za pružanje povratnih informacija. Ako ta funkcija nestane, kad se zakon pokaže neučinkovitim zakonodavci često podliježu iskušenju da donesu drugi, korektivni zakon. Taj je novi zakon još neučinkovitiji. Ovaj proces, koji u konačnici proizvodi „simbolične zakone“, je začarani krug koji može ugroziti vjerodostojnost propisa za zaštitu okoliša. Općenito, odluka tvrtka da poštuju ili ne poštuju propise ovisi o učinkovitosti svakog od elemenata u regulatornom ciklusu. Slabost jednog elementa oslabit će cijeli sustav. Bitno je razlikovati inspekcijski nadzor od primjene mjera zaštite okoliša. S obzirom na različite zakonske sustave i različite tradicije, terminologija koju inspektori koriste često se razlikuje od zemlje do zemlje. Međutim, kroz inicijative poput IMPEL mreže vidimo da se termini i pristupi postupno međusobno približavaju. To povećava uzajamno razumijevanje i poboljšava učinak inspekcijskog nadzora, posebice kad se radi o prekograničnom onečišćenju okoliša. Sad ćemo se posvetiti razlici između inspekcijskog nadzora i primjene mjera zaštite okoliša. Općenito, 'inspekcijskim nadzorom' bismo mogli nazvati preventivnu stranu inspektorova posla. To je faza u kojoj ne postoje dokazi o nepoštivanju propisa. Pretpostavlja se da se propisi poštuju sve dok se ne dokaže suprotno ili dok ne postoje pokazatelji suprotnog. Zakonski mehanizmi daju inspektorima mogućnost da provjere poštuju li se propisi ili ne. U trenutku kad se pojavi sumnja u nepoštivanje propisa, ulazimo u fazu 'primjene mjera zaštite okoliša'. Ta je faza po prirodi represivnija i u većini zakonskih sustava otvara cijeli jedan novi skup mogućnosti koji 'vode' prekršitelja natrag prema poštivanju propisa. Ovaj priručnik bavi se inspekcijskim dijelom inspektorova posla te završava s donošenjem odluke o primjeni mjera zaštite okoliša. Promidžbu poštivanja propisa koriste mnoge profesionalne inspekcijske službe, u suradnji s ministarstvom nadležnim za zaštitu okoliša ili neovisno o njemu. Cilj je ove aktivnosti spriječiti

1 Za praćenje poštivanja propisa često se koristi riječ inspekcija ili slični termini.

13

pojedince i tvrtke da se nađu u situaciji nepoštivanja propisa. Informirajući ih, potičući ih i čak im pomažući da poštuju propise, smanjujemo količinu vremena potrebnog za inspekcijski nadzor i primjena mjera zaštite okoliša postaje manji problem. Samorazumljivo je da od samog početka treba biti jasno da je izvršavanje uvjeta za dobivanje dozvole jedini ishod i da se ne može pregovarati o uvjetima za dobivanje dozvole koji su prethodno dogovoreni. Dobro vrijeme za korištenje promidžbe poštivanja propisa je trenutak kad novo zakonodavstvo stupi na snagu. Subjektima se obično daje prijelazno razdoblje za prilagodbu. Promidžbene aktivnosti ne bi trebale biti ograničene na najavu i objavu zakona u Narodnim novinama. Iskustva mnogih zemalja pokazala su da takva najava ili objava nije dovoljna. Suvremeni je život složen i podložan brzim promjenama zbog čega je nemoguće da svi poznaju zakon 'samo tako'. Što je regulirana zajednica bolje informirana, to će nadležna tijela brže moći ispraviti nepoštivanje propisa. Kad je očito da je prekršitelj trebao znati za određeni propis, korektivna akcija za osiguravanje poštivanja propisa postaje jednostavnija. Ako su i sami inspektori uključeni u promidžbu poštivanja propisa u mnogim će slučajevima doći do promjene uloge: iz inspektora u savjetnika. Pristup koji inspekcijska služba usvoji po pitanju inspekcijskog nadzora i primjene mjera zaštite okoliša (također spomenuta 'inspekcijska strategija') trebao bi jasno opisivati odluke inspekcijske službe. Preobrazba inspektora u savjetnika može imati dalekosežne posljedice, na primjer u slučaju kad tvrtka ne želi koristiti pomoć koja joj se nudi. Ili ako tvrtka naizgled surađuje s inspektorom kao savjetnikom, ali to zapravo ne čini. Što će to značiti za inspektora? Hoće li on(a) i dalje moći koristiti formalne mehanizme? To može zahtijevati promjenu u internoj organizaciji inspekcijske službe, na primjer tako da se oformi tim 'savjetnika' i tim (represivnije usmjerenih) inspektora. Druga je pak mogućnost da se većina promidžbenih aktivnosti prepusti Odjelu za komunikacije ili da se u taj posao uključi Odjel za izdavanje dozvola. Općenito, cilj promidžbe poštivanja propisa je jasan. Ona bi se trebala koristiti kao mehanizam koji tvrtkama omogućava da se pravilima prilagode što prije, što bolje i sa što višom razinom uvjerenosti i predanosti. Ovdje ukratko opisujemo dva oblika promidžbe poštivanja propisa:

- komunikaciju kao mehanizam promidžbe poštivanja propisa, i - pomoć u poštivanju propisa.

Komunikacija utječe na ponašanje na pet razina. Ona privlači pozornost, zatim stvara znanje, nakon čega dolazi do promjene stavova na temelju stečenog znanja. Promijenjeni stavovi čine temelj za namjere, te u konačnici dovode do promjene u ponašanju. S obzirom na potencijalni utjecaj komunikacije na poštivanje propisa, važno ju je uključiti u sveobuhvatni pristup tijela nadležnih za zaštitu okoliša. Korištenje komunikacije kao mehanizma za promidžbu poštivanja propisa je korištenje komunikacije na različite načine, npr. kako bi se ljudi informirali, kako bi ih se osvijestilo, kako bi se utjecalo na njihovu percepciju. To se može činiti na niz načina. Na primjer, u obliku usmjerene i izravne komunikacije s operaterom kroz koju mu se objašnjavaju zakonske (ne)mogućnosti. No i u obliku javne kampanje koja pokazuje rezultate primjene mjera zaštite okoliša (i tako odvraća od kršenja propisa) ili informacijskih kampanja koje pojašnjavaju važnost

14

zaštite okoliša i posljedice po naše živote ako se ne poduzme nikakva ili se poduzme nedovoljna akcija. U svakoj od navedenih situacija radi se o podizanju svijesti. Svijest u konačnici može rezultirati predanošću visokim standardima zaštite okoliša i ponašanjem koje iz toga proizlazi ili percepcijom da će duga ruka zakona na kraju dohvatiti svakoga tko ne poštuje pravila. Inspekcijski priručnik izrađen u sklopu Projekta PHARE2005 daje više pojedinosti o preventivnoj upotrebi komunikacije. Pomoć u poštivanju propisa može se smatrati oblikom promidžbe poštivanja propisa. Pomoć u poštivanju propisa znači pomoć gospodarskim subjektima (ali i nadležnim tijelima sa zadaćom zaštite okoliša), zajednicama i pojedincima da ispune propisane uvjete o zaštiti okoliša koji se odnose na njih i da općenito povećaju svoju uspješnost u zaštiti okoliša. Primjeri resursa za pomoć u poštivanju propisa su web stranice, vodiči za poštivanje propisa, pregledi osnovnih podataka, procjena tvrtka i materijali za obuku. Čak i kad je u funkciji 'pomoćnika u poštivanju propisa', inspektor mora nastaviti kritički evaluirati sva kršenja zaštite okoliša. I inspektoru i tvrtki mora biti jasno da je funkcija pomaganja u poštivanju propisa sekundarna funkciji primjene mjera zaštite okoliša, da su informacije za pomoć u poštivanju propisa po svojoj prirodi isključivo savjetodavne i da je svaka tvrtka u potpunosti odgovorna za vlastite odluke o poštivanju propisa. Cilj je pružanja informacija olakšati tvrtki bolje donošenje odluka, te informacije nisu obvezujuće za inspekcijsku službu i ne čine inspekcijsku službu odgovornom za rezultate do kojih je došlo oslanjanjem na takve informacije. Također vidi odjeljak 3.4.3

2.4 Pristup inspekcijskom nadzoru i primjeni mjera zaštite okoliša

Valjani inspekcijski sustav ne može postojati bez strategije inspekcijskog nadzora i primjene mjera zaštite okoliša. U toj se strategiji opisuju načela kojima će se inspekcijska služba voditi, razrađena u nizu aspekata koji uključuju određivanje prioriteta, učestalost inspekcijskih nadzora, kako se nositi s ishodima inspekcijskih nadzora, koji su kvantitativni i kvalitativni resursi potrebni, koji su mehanizmi inspekcijskog nadzora i primjene mjera potrebni i kako ih primjenjivati. Više pozornosti strategijama inspekcijske službe daje se u poglavlju 4.7. Priručnika nastalog u sklopu Projekta PHARE 2005. Ovaj priručnik nastao u sklopu Projekta CARDS2004 bavi se pristupom inspekcijskom nadzoru i primjeni mjera zaštite okoliša, što također treba biti dijelom strategije inspekcijske službe. Pristup inspekcijskom nadzoru i primjeni mjera zaštite okoliša2 opisuje – u logičkom slijedu i često u obliku hodograma – općenite korake koje inspektori trebaju poduzeti u slučaju nepoštivanja propisa. Pristup obično pokriva razne mehanizme reakcije i uključuje formalne i/ili neformalne mehanizme. Pristupi inspekcijskom nadzoru i primjeni mjera zaštite okoliša ne bave se jednom kategorijom industrijske djelatnosti ili jednom vrstom aktivnosti. Oni imaju općenitu pravomoćnost kako bi stvorili ujednačen pristup prekršiteljima u manje-više sličnim situacijama. Oni pomažu inspektorima da se usmjere te jasno daju do znanja reguliranoj zajednici kakvu reakciju može očekivati u slučaju nepoštivanja propisa.

2 Ponekad inspektorati koriste riječ ‘strategija’ ili ‘politika’ umjesto riječi ‘pristup’. Pripazite na nesporazume koji mogu proizaći iz toga i provjerite govorite li o istoj stvari!

15

Pristupi inspekcijskom nadzoru i primjeni mjera zaštite okoliša često imaju za jedan ili više ciljeva koji obuhvaćaju:

• prinuditi prekršitelje da poštuju propise

• nametanje sankcija

• uklanjanje ekonomske koristi nastale nepoštivanjem propisa

• ispravljanje oštećenja okoliša

• ispravljanje internih problema u upravljanju tvrtkom

Ključnim se karakteristikama pristupa inspekcijskom nadzoru i primjeni mjera zaštite okoliša diljem svijeta

obično smatraju:

− Proporcionalnost – primjena mjera zaštite okoliša bit će proporcionalna rizicima za okoliš i težini kršenja zakona;

− Dosljednost – sličan pristup u korištenju ovlasti i odluka u sličnim okolnostima za postizanje sličnih ciljeva;

− Transparentnost – pomaže reguliranoj zajednici i drugima da shvate što se od njih očekuje i što oni mogu očekivati od nadležnih tijela;

− Čvrstoća – čvrst pristup određuje granice fleksibilnosti u strategiji primjene mjera zaštite okoliša. Granice trebaju biti pravedne i striktne;

− Pravednost – javnost i regulirana zajednica obično će podržati pravedne akcije, a protiviti se nepravednosti. Pravednost pomaže u uspostavljanju vladavine prava i tako vodi poboljšanju zaštite okoliša.

16

−

Izvor: Priručnik za inspektore zaštite okoliša, Državni inspektorat za zaštitu okoliša Ukrajine (1999.) Korištenjem ovih karakteristika kao temelja za pristup inspekcijskom nadzoru i primjeni mjera zaštite okoliša jača se položaj inspektorata u odnosu na reguliranu zajednicu i javnost, uključujući i položaj i vjerodostojnost inspektora. Izradom pristupa inspekcijskom nadzoru i primjeni mjera zaštite okoliša usmjerava se korištenje ovlasti primjene mjera zaštite okoliša, ne samo prema malim prekršajima već i prema složenima, koji sa sobom nose značajne gospodarske ili socijalne posljedice. Pristup se treba usredotočiti na uklanjanje najozbiljnijih prijetnji okolišu umjesto na one manje ozbiljne. Na primjer, u mnogim se zemljama ovlast zatvaranja tvrtke danas rijetko koristi zbog vanjskih pritisaka. S druge strane,

INSPEKCIJA

PREKRŠAJ? Ispitati poštivanje propisa

Razmotriti potrebu za poboljšanjima u zaštiti

Prethodna pojava ovog prekršaja??

Poželjna poboljšanja?

?

Preporučiti poboljšanja

Potrebna revizija

dozvole?

Preporučiti uvjete za izmjene i dopune dozvole

Razmotriti potrebnu učestalost inspekcije

ZAKAZATI SLJEDEĆU INSPEKCIJU

Preporučiti/primijeniti kaznu

OZBILJNI PREKRŠAJ?

Izdati uputu sa zahtjevom za poboljšanje

PROCEDURA ZA OZBILJNI PREKRŠAJ

Yes

Yes

Yes

Yes

Yes

Ne

No

No

No

No

17

često se koristi pravo na privremeno oduzimanje prava na korištenje vozila koje ne ispunjava norme zaštite okoliša. Takva strategija teško će uspostaviti povjerenje javnosti i vladavinu prava. Pristupe inspekcijskom nadzoru i primjeni mjera zaštite okoliša odobravaju kreatori politika nakon što ih pripreme upravitelji inspektorata i njihovo osoblje u bliskoj suradnji s drugim nadležnim tijelima. Dobra je praksa kad kreatori politika (oni koji su politički odgovorni) donesu odluke o općenitom pristupu inspekcijskom nadzoru i primjeni mjera. Inspektori i njihova uprava izvršavaju tu politiku u pojedinačnim slučajevima. Političari se ne miješaju u pojedinačne slučajeve ili situacije. Loša je praksa kad se političari miješaju u pojedinačne slučajeve ili situacije ili kad inspektori donose vlastite 'politike', tj. donose odluke koje ne odgovaraju službeno utvrđenom pristupu inspekcijskom nadzoru i primjeni mjera. U slučaju da uz inspektorat za zaštitu okoliša i druga tijela imaju ovlasti primjene mjera zaštite okoliša, bilo bi dobro da inspektorat u svoju strategiju umetne da će surađivati s tim tijelima, kako bi se osigurala učinkovita koordinacija, kako bi se izbjegla nedosljednost i kako bi se osiguralo da je procedura koji se koristi najprimjerenija za određeni tip prekršaja. Elementi koji se unose u strategiju primjene mjera zaštite okoliša određeni su nacionalnim zakonodavnim okvirom i ovlastima inspektora u pojedinim zemljama. Postoji niz ovlasti inspektora zaštite okoliša koje mogu biti korisne za program primjene mjera zaštite okoliša:

− nametanje rasporeda za usklađivanje s propisima,

− trajno zatvaranje dijela djelatnosti,

− privremeno zatvaranje određenih dijelova djelatnosti,

− trajno ili privremeno zatvaranje cijelog postrojenja,

− neodobravanje ili oduzimanje dozvole,

− uvjetovanje da postrojenje sanira dio okoliša,

− hitne ovlasti za ulazak i saniranje neposredne opasnosti,

− zahtjev za nadoknadom štete uzrokovane prekršajem,

− pritužba na sudske odluke u slučajevima koji se odnose na zaštitu okoliša, ako za to postoji razlog.

Interno, inspektori/službenici za primjenu mjera zaštite okoliša mogu se podvrgnuti reviziji kako

bi se utvrdila dosljednost reakcija. To čine viši inspektori koji pregledavaju korespondenciju o

primjeni mjera zaštite okoliša. Nadalje, bilo bi dobro da sustav kao cjelina ispunjava uvjete

certificiranog sustava za upravljanje kvalitetom.

Inspektorat mora davati preporuke javnom tužitelju koji donosi odluku i provodi kazneni

postupak.

18

Primjer – Opći čimbenici za pokretanje kaznenog postupka iz politike primjene mjera Agencije za zaštitu okoliša – Velika Britanija. Primjer poviše pruža opće čimbenike, dok njihova primjena ovisi o specifičnim okolnostima svakoga slučaja. Međutim, inspektori su ti koji će primjenjivati opći pristup u specifičnim situacijama iz dana u dan. Uplitanje od strane onih koji su donijeli konačnu odluku o općem pristupu trebalo bi se isključiti kao mogućnost. Naravno, inspektor mora biti u stanju objasniti i opravdati svoju odluku. I sam pristup i odluke inspektora moraju vrijediti na sudu, što znači da se u kreiranju i primjeni pristupa moraju strogo poštivati svi pravni uvjeti.

Slika slijeva daje pregled standardnog koncepta primjene sve ozbiljnijih mjera u slučajevima onečišćenja okoliša ili rizika od onečišćenja okoliša. U ovome pristupu, regulator počinje na dnu piramide, gdje polazi od pretpostavke da je gospodarski subjekt spreman dobrovoljno poštivati propise. Međutim, potrebno je donijeti odredbe za okolnosti u kojima ta pretpostavka neće biti ispravna, čime se priprema za uzlazno kretanje po piramidi primjene mjera korištenjem strategija koje su sve više i više usmjerene na odvraćanje od nepoštivanja propisa. Ovo je koristan općeniti koncept za formuliranje i izvršavanje pristupa primjeni mjera zaštite okoliša.

.

Piramida primjene mjera zaštite okoliša Izvor: Ayres, I. & Braithwaite, J. (1992), Responsive Regulation: Transcending the Deregulation Debate, Oxford University Press, New York, p. 35 Legenda (od dna prema vrhu): Uvjeravanje -> Pismo upozorenja -> Prekršajna kazna -> Kazneni postupak -> Suspenzija dozvole -> Oduzimanje dozvole

Čimbenici javnog interesa

22. Agencija će pri donošenju odluke o pokretanju kaznenog postupka razmotriti sljedeće čimbenike: - utjecaj prekršaja na okoliš, - predvidljivost prekršaja ili okolnosti koje su do njega dovele, - namjeru prekršitelja, pojedinačno i/ili korporativno, - prethodne prekršaje, - stav prekršitelja, - utjecaj kaznenog postupka na odvraćanje od prekršaja, kod prekršitelja i

drugih, - osobne okolnosti prekršitelja

19

2. Inspekcijski nadzor postrojenja obuhvaćenih IPPCom

3.1 Preporuka o minimalnim kriterijima za inspekcijski nadzor zaštite okoliša

Važnost inspekcijskog nadzora zaštite okoliša kao dijela provedbenog mehanizma zakona o zaštiti okoliša EU-a naglašava Preporuka 2001/331/EZ o određivanju minimalnih kriterija za inspekcijski nadzor zaštite okoliša u državama članicama. Preporuka obraća pozornost na planiranje inspekcijskih nadzora i izvješćivanje o inspekcijskim nadzorima, no ne samo na to. Jedan je od njezinih temeljnih elemenata zahtjev da države članice osiguraju redovitu provedbu inspekcijskog nadzora od strane inspekcijskih tijela kao dio rutinske inspekcijski nadzor zaštite okoliša te zahtjev da se na inspekcijski nadzor primjenjuju sljedeći kriteriji: 1. da se ispita cjelokupni raspon relevantnih utjecaja na okoliš, u skladu s važećim pravnim uvjetima EZ,

programima inspekcijskog nadzora zaštite okoliša i organizacijskim rješenjima inspekcijskih tijela,

2. da ovakav inspekcijski nadzor treba imati za cilj promicanje i učvršćivanje operaterovih znanja i razumijevanja o relevantnim pravnim uvjetima EZ i osjetljivim područjima okoliša te o utjecajima operaterovih aktivnosti na okoliš,

• da se rizici za i utjecaj na okoliš kontroliranog postrojenja uzmu u obzir u cilju ocjenjivanja učinkovitosti postojećih uvjeta suglasnosti, dozvola ili odobrenja te u cilju procjene da li su nužna poboljšanja ili ostale promjene ovih uvjeta.

Shematski prikaz sustava Preporuke 2001/331/EZ o određivanju minimalnih kriterija za inspekcijske nadzore zaštite okoliša. 1. red: Plan(ovi) inspekcija na temelju registra (svi mediji) 2. red: Redoviti (inspekcijski nadzor prema planu) – izvanredni (npr. u slučaju pritužbe ili nesreće) 3. red: Vezan za dozvolu – Vezan za problem – Istraga – Primjena mjera 4. red: Izvješćivanje 5. red: Informiranje javnosti 6. red: Postupak pritužbe (Aarhus) .

20

Inspektorat treba imati registar reguliranih tvrtka i situacija, kao i sustave za određivanje prioriteta i planiranje inspekcijskih nadzora za iste tvrtke i situacije. Sustavi trebaju sadržavati odgovaranje na pritužbe javnosti o reguliranim aktivnostima, procjenu rizika koji predstavlja djelatnost vlasnika dozvole te prikupljanje informacija o nezakonitim aktivnostima i reagiranje u skladu s prikupljenim informacijama. Hrvatska uprava ima mnogo podataka o postrojenjima koja onečišćuju okoliš, a od svih tijela najpotpunije podatke ima Inspektorat zaštite okoliša. Još nije uspostavljen jedan sveobuhvatni registar. Planiranje inspekcijskih nadzora trenutačno se temelji na nizu raznih dostupnih izvora. Korak po korak, ti izvori postupno srastaju u potpuniji i sofisticiraniji skup podataka. Razvoj mehanizama za procjenu i usporedbu rizika od velike je važnosti. Postoje visokorizične lokacije (npr. veliki kemijski pogoni ili postrojenja za zbrinjavanje otpada) nad kojima bi se inspekcijski nadzor trebao provoditi redovito kako bi inspektorat bio siguran da se udaljenim rizicima i dalje učinkovito upravlja. Međutim, razmjerno niskorizične lokacije ili djelatnosti kojima se loše upravlja mogu predstavljati veći rizik za okoliš od visokorizičnih lokacija ili djelatnosti na kojima se provode pravilne kontrolne mjere. Inspektorati obično razvijaju standardizirane protokole i formulare kako bi promicali strukturirani pristup inspekcijskim nadzorima i izvješćivanju o inspekcijskim nadzorima. Protokoli bi trebali propisivati korake od kojih se sastoji inspekcijski nadzor (od pripreme do inspekcijskog nadzora na lokaciji, sve do izvješćivanja i odlučivanja o daljnjem postupanju). To omogućuje bolje razumijevanje trendova kroz vrijeme i olakšava razmjenu informacija i iskustava. Hrvatski inspektorat razvija smjernice za svoje inspektore za svaku kategoriju (IPPC) postrojenja čija se inspekcijski nadzor planira.

3.2 Usmjerenost IPPC-a

Planovi inspekcijskih nadzora, budući da se temelje na procjeni rizika za okoliš, utvrđuju da se velika ili visokorizična postrojenja, koja bi podlijegala IPPC i SEVESO direktivama, klasificiraju kao visoki prioriteti za kontrolu i inspekcijski nadzor. U sklopu IPPC direktive, u Članku 3. određeni su temeljni uvjeti čije se poštivanje treba provjeriti tijekom inspekcijskog nadzora, kako slijedi:

(a) da su poduzete sve potrebne preventivne mjere protiv onečišćenja, a posebice primjenom najboljih raspoloživih tehnika,

(b) da nije izazvano značajno onečišćenje,

(c) da se izbjegava proizvodnja otpada no da se u slučajevima gdje se otpad proizvodi on oporabljuje ili, u slučajevima gdje je to tehnički i ekonomski nemoguće, zbrinjava uz izbjegavanje ili reduciranje utjecaja na okoliš,

(d) da se energija koristi učinkovito,

(e) da se poduzimaju potrebne mjere za sprečavanje nesreća i ograničavanje njihovih posljedica,

21

(f) da se nakon potpunog prestanka djelatnosti poduzimaju potrebne mjere za potpuno izbjegavanje rizika od onečišćenja i vraćanje lokacije djelatnosti u zadovoljavajuće stanje.

Ako tvrtka ima Sustav upravljanja kvalitetom okoliša, on će pokazati poznate aspekte zaštite okoliša na lokaciji i pružiti popis relevantnih propisa. Kad je izdana dozvola koja sadrži objedinjene uvjete za upotrebu ti bi uvjeti trebali biti u sklopu opsega inspekcijskog nadzora. U procjeni utjecaja trebaju se uzeti u obzir svi okolišni mediji: zrak, površinske vode, podzemne vode, tla, buka, mirisi, ispuštena energija, otpad, vizualni utjecaj, prekogranični, dalekosežni učinak (uključujući energetsku učinkovitost) i rizik od nesreća. U procjeni utjecaja trebaju se uzeti u obzir ranije prikazani temeljni kriteriji koje uvjetuje IPPC direktiva, što uključuje osiguravanje minimalizacije otpada, energetsku učinkovitost, sprečavanje nesreća i pripreme za potpuni prestanak djelatnosti. Pravilni IPPC inspekcijski nadzor treba biti koordinirani inspekcijski nadzor. Niz zasebnih nadzora obično se klasificira kao multimedijalni pristup inspekcijskom nadzoru. To može biti prvi korak prema istinski koordiniranim nadzorima. Multimedijalni inspekcijski nadzor, čak i kad se pravilno koordinira, ne jamči da će se uzeti u obzir okoliš kao cjelina (članak 9. točka 1. i članak 9. točka 8. IPPC direktive). U ovome Priručniku nisu opisane najbolje raspoložive tehnike (u daljnjem tekstu NRT), ni općenito niti za pojedine tvrtke. Poznavanje NRT-ova dio je tehničkih znanja koje izdavatelji dozvola i inspektori trebaju posjedovati. Postoje brojni izvori koji im omogućavaju da redovito nadopunjuju svoja znanja. Jedan od istaknutih izvora je web stranica IPPC ureda u Sevilji (http://eippcb.jrc.es/). Dostupni su referentni dokumenti o najboljim raspoloživim tehnikama za svaku od kategorija IPPC postrojenja, i oni se ‘redovito’ nadopunjuju najsuvremenijim tehnikama. .

3.3 Planiranje

U skladu s 'minimalnim kriterijima EU-a za inspekcijski nadzor zaštite okoliša', inspekcijski priručnik iz projekta PHARE 2005 opisuje aspekte koji imaju ulogu u izradi plana inspekcijskih nadzora. No napore inspektorata važno je usmjeriti ne samo na razini plana, već i na razini programa inspekcija, u kojem se spominju pojedine tvrtke koje je potrebno pratiti. Kad se planiraju inspekcijski nadzori i mjere primjene zaštite okoliša na razini pojedinih tvrtka na odluku može utjecati niz raznolikih čimbenika. Neki (ali ne svi!!) od čimbenika koje valja uzeti u obzir su:

• broj i značaj pritužbi, • broj i značaj incidenata, • prethodno poštivanje propisa, • kazneni postupci, • broj postrojenja o kojima ne postoji dovoljno informacija, • rizici za okoliš,

22

• veličina i složenost postrojenja • ishod za okoliš koji se želi postići inspekcijskim nadzorom,

• relevantni pravni propisi, • lokacija postrojenja.

Prema IMPEL-ovim podacima, diljem Europske unije rutinski inspekcijski nadzori zauzimaju u prosjeku 50-60% vremena inspektorata. Većina rutinskih inspekcijskih nadzora su ranije zakazani, jer su takvi inspekcijski nadzori ključne za vjerodostojnost programa primjene mjera zaštite okoliša. . Prioriteti inspekcijskog nadzora ovise o strategiji inspektorata. Određivanje prioriteta inspekcijskog nadzora je postupak donošenja dobro promišljenih i svjesnih odluka. IMPEL

trenutačno razvija smjernice za ovo područje ('Učiniti prave stvari III', eng. 'Doing the right things III'). Dio aktivnosti planiranja je i određivanje učestalosti inspekcijskih nadzora. Dobra bi praksa bila analizirati općenite rizike za svaku kategoriju postrojenja. Ne samo iz gledišta određivanja prioriteta već i iz gledišta učestalosti. Jedan bi od pristupa mogao biti: što viši rizik – to viša učestalost. Naravno, potreban je skup kriterija koji obuhvaćaju: • pitanja zaštite okoliša (okoliš, sigurnost, javno zdravlje, priroda) posebno relevantna za

područje u kojem se nalazi postrojenje • podatke o stanju i trendovima u (neposrednom) okolišu (npr. podaci iz mreža za praćenje

stanja okoliša) • pitanja/potrebe specifične za sektor, npr. stručnost, stav, kultura, poštivanje propisa i

ekonomičnost (industrijskih) ciljanih skupina • podatke o brojevima, lokacijama i podružnicama poduzeća koje su pod nadležnošću plana

inspekcija, a nalaze se u određenom području • (minimalnu) učestalost inspekcijskih nadzora temeljem (državnog) zakonodavstva ili

državnih ili lokalnih ciljeva..

23

Jednostavna metoda određivanja prioriteta Kako bi olakšala objektivni odabir prioriteta, pokrajina Limburg u Nizozemskoj razvila je i koristi jednostavnu metodu određivanja prioriteta. Prema toj metodi, svake se godine određuje profil gospodarskog subjekta od značaja za zaštitu okoliša na temelju 16 čimbenika navedenih niže. Konkretno, svake godine osoblje za primjenu mjera zaštite okoliša promatra aspekte sigurnosti, broj pritužbi, iznimne incidente, poštivanje propisa, nova postrojenja, samoregulaciju i samoprocjenu. Svaki čimbenik ima određenu težinu (naznačenu pokraj svakog od njih). Što je viši rezultat, viši je prioritet za inspekciju. • Pritužbe: Je li dokazana valjanost utemeljenih i ustrajnih pritužbi u razdoblju dužem od jedne godine?

Ako da, 2 boda. • Incidenti: Je li u posljednjih godinu dana bilo incidenata? Ako da, 1 bod. • Poštivanje propisa: Je li u posljednje 2 godine bilo prekršaja protiv kvalificiranih ključnih odredbi?

(Kvalificirane ključne odredbe su velike i/ili nepovratne štete za okoliš, teški nemar, proračunate prakse i/ili prakse sa zlom namjerom, rizik za javno zdravlje, i ponovljeni prekršaji.) Ako da, 2 boda.

• Poštivanje propisa nakon poduzimanja upravnih mjera: Ponavljaju li se prekršaji čak i nakon nametanja kaznenih mjera? Ako da, 1 bod.

• Krivično ponašanje: Je li protiv gospodarskog subjekta u posljednje dvije godine podneseno službeno izvješće? Ako da, 0.5 boda.

• Prekršaj koji nije pod kontrolom: Je li prekršaj takav da se ne može kontrolirati primjenom standardnih mjera zaštite okoliša? Ako da, 2 boda.

• Provjerljivost informacija: Je li teško ili nemoguće provjeriti podatke o mjerenjima ili evidenciju koju vodi gospodarski subjekt? Važno je da nadležno tijelo može procijeniti te podatke. Ako da, 1 bod.

• Tehnika procesuiranja i utjecaj nepoznati: Rizik od nepravilnosti veći je ako se tehnike koje se koriste ne razumiju u potpunosti i ako je njihov utjecaj nepoznat. Ako je tako, 0.5 boda.

• Djelatnosti nejasne: Jesu li neke od poslovnih djelatnosti subjekta nejasne, zbog čega je na primjer teško izraditi analizu sirovih, pomoćnih i otpadnih materijala? Ako da, 1 bod.

• Rizik koji predstavlja za okolinu: Predstavlja li gospodarski subjekt općeniti rizik za svoju okolinu (rezidencijalnu) ili proizvodi veliku količinu onečišćenja? Ako da, 2 boda.

• Posljednja inspekcija: Kad je u tvrtki provedena posljednja inspekcija? Ako je to bilo prije tri li više godina, dobit će sljedeći broj bodova: prije 3 godine, 3 boda; prije 4 godine, 4 boda; i prije 5 ili više godina, 5 bodova.

• Je li dozvola ažurirana: Je li odjel za dozvole posljednji put provjerio ažuriranost dozvole prije više od 5 godina? Ako da, 1 bod.

• “Špurijus” dužnosnika za provedbu: Pokazuje li gospodarski subjekt volju za suradnjom? Do koje mjere pravilno provodi samoregulaciju i kako su osigurani radni procesi? Ovisno o razini osiguranja, tvrtka može dobiti od 0 do 3 boda; 0 bodova ako su stupanj samoregulacije i osiguranja zadovoljavajući.

• Sigurnost: Ima li gospodarski subjekt nedovoljnu ulogu u jamčenju interne i eksterne sigurnosti? Ako da, 1 bod.

• Sigurnost od požara: Jesu li u poslovnim prostorima pohranjene supstance koje mogu utjecati na opasnost od požara? Ako da, 1 bod.

• Skladištenje opasnih supstanci: Skladišti li gospodarski subjekt opasne supstance koje se moraju skladištiti prema Smjernicama Odbora za sprečavanje i katastrofe (CPR) 15.1. i 15.2., no to vjerojatno ne radi prema tim smjernicama? Ako da, 1 bod.

Zbrajanjem ovih bodova dobiva se profil gospodarskog subjekta od značaja za zaštitu okoliša. Taj se

profil može koristiti pri određivanju prioriteta za preventivne inspekcije.

Jednostavna metoda određivanja prioriteta. Izvor: Pokrajina Limburg, Nizozemska, Strategija inspekcije i primjene mjera zaštite okoliša (prosinac 2002.).

24

Iznad se nalazi tablica s primjerom učestalosti inspekcijskog nadzora. Kriteriji koji utječu na učestalost inspekcijskih nadzora na razini kategorija postrojenja ili na razini pojedinih postrojenja) su primjerice3:

• relevantni onečišćivači slični IPPC postrojenjima, • potencijalna opasnost (toksičnost, eksplozivnost, itd.) korištenih supstanci, • količina masenog protoka emitirane supstance, • postrojenje starije od određenog broja godina, • ako je prethodno iskustvo dovelo do zabrinutosti oko djelovanja postrojenja (na primjer,

prethodna loša izvedba operatera ili ako je postojao velik broj pritužbi), • ako je loše upravljanje postrojenjem dovelo do incidenata onečišćenja, • lokalna situacija:

- rezidencijalna područja (zaštita ljudskih bića u područjima za rekreaciju, bolnicama, itd.),

- zaštićena područja (postoje interakcije s područjima za zaštitu voda, prirodnim rezervatima, zaštićenim biotopima, itd.)

- onečišćena područja (podaci o područjima s ostacima onečišćenja, područjima u obnovi).

• gustoća postrojenja, gustoća emisija, • „Plan za inspekcijski nadzor' koji pokriva sadržaj, opseg i zadano razdoblje:

- novčane kazne iz ranijih razdoblja - broj osoblja, njihova specifična znanja i opremljenost,

3 Izvor: EuropeAid/114824/D/SV/TR, Priručnik za inspekciju zaštite okoliša, Razvoj kapaciteta za primjenu i provedbu zakonskih propisa za zaštitu okoliša u Turskoj kroz IMPEL mrežu, 2005.

Kategorije postrojenja Prosječno vrijeme po insp. nadzoru

Godišnja učestalost insp. nadzoru

Godišnje sati po lokaciji

Rafinerije 60 5 300 Prerađivačka industrija 60 5 300 Skladištenje i pretovar cisterni 32 6 192 Skladištenje i pretovar tereta 24 4 96 Postrojenja za proizvodnju gnojiva 60 4 240 Postrojenja za proizvodnju energije 28 5 140 Postrojenja za preradu prehrambenih proizvoda

34 4 136

Postrojenja koja koriste metale i metalurška postrojenja

28 4 112

Industrija kamena i cementa 40 1 40 Izrada metala i motora 20 2 40 Postrojenja za izgradnju i materijale 34 2 68 Brodogradilišta 32 3 96 Proizvodnja stakla 20 4 80 Uređaji za pročišćavanje otpadnih voda 20 3 60 Ranžirna dvorišta 20 4 80 Industrija papira i kartona 40 2 80 Postrojenja za razdvajanje zraka 16 4 64 Iskop kamena i šljunka 24 2 48 Postrojenja za spaljivanje otpada 14 10 140

Izvor: Planiranje inspekcija pokrajine Sjeverne Holandije, Nizozemska, 1994.

25

- sudjelovanje u sustavima samopraćenja, - sudjelovanje u EMAS-u relevantno za inspekcijski nadzor, - rezultati praćenja stanja okoliša (voda, tlo, kvaliteta zraka, itd.), - promjena operatera, - potencijal procesa za onečišćenje, - pogoršanje operativne izvedbe procesa, - učestalost javnih pritužbi, - ovlašteni proces ima minimalni potencijal za onečišćenje, - operativna izvedba procesa vidljivo je visokog standarda. -

Naravno, valja imati na umu da se svaka odluka o učestalosti inspekcijskih nadzora odražava na broj djelatnika koji su potrebni inspektoratu. Brojke spomenute u tablici poviše trebaju se smatrati pretpostavkama. Sustav je razvijen tako da su za svrhe inspekcijskog nadzora vrlo velike tvrtke 'rascjepkane' na niz logičnih jedinica za inspekciju. Trajanje u tablicama odnosi se na vrijeme koje je potrebno za jednu od takvih jedinica. Tablica uključuje i IPPC i ne-IPPC postrojenja. Trajanje inspekcijskog nadzora uključuje:

- pripremu inspekcijskog nadzora - putovanje - inspekcijski nadzor na lokaciji - obrada nalaza - daljnje mjere

Važni savjeti za planiranje inspekcijskih nadzora mogu se pronaći u IMPEL-ovom izvješću 'Učiniti prave stvari II, Vodič za planiranje inspekcija zaštite okoliša korak po korak' (studeni 2008.). Pristup planiranju opisan u tome vodiču u skladu je s minimalnim kriterijima EU-a za inspekcijski nadzor zaštite okoliša. Tablica niže daje primjer jednostavnog modela za utvrđivanje učestalosti inspekcijskih nadzora. Tijekom primjene ovoga modela postat će jasno da će se pojaviti pitanja o tome u koju specifičnu kategoriju valja svrstati pojedinu tvrtku ili čak kategoriju tvrtka. Inspekcijska aktivnost Ciljani broj aktivnosti godišnje Prvi inspekcijski nadzor Jednom po postrojenju

Koordinirani inspekcijski nadzor – Proaktivna uprava Minimalno 1 inspekcijski nadzor

Uprava poštuje propise 2

Uprava nevoljko surađuje/ visok rizik 10

Pregled podataka u podružnici – Proaktivna uprava 4

Uprava poštuje propise 4

Uprava nevoljko surađuje/ visok rizik 12 - 50

Dijagnostičke istrage Otprilike 1 na 5 lokacija

Istrage nesreća Otprilike 1 na 10 lokacija

Izvor: Projekt Phare 2005

26

3.4 Vrste inspekcijskog nadzora

3.4.1 Općenito

Razlikujemo mnoge vrste inspekcijskog nadzora zaštite okoliša. U Preporuci EU-a o minimalnim kriterijima za inspekcijski nadzor zaštite okoliša nije nabrojan konačan broj vrsta inspekcijskog nadzora. U članku 2. stavku 2. navodi se da su inspekcijski nadzori 'provedba aktivnosti u svrhu (…):

- provjere i promicanja pridržavanja od strane nadziranih postrojenja (…) - praćenja utjecaja nadziranih postrojenja na okoliš (…)

uključujući: - inspekcijski nadzor, - praćenje postizanja normi/standarda kakvoće okoliša, - razmatranje izvješća o reviziji stanja u okolišu i izjava, - razmatranje i preispitivanje mjera samonadzora koje provode operateri ili koje se provode

po nalogu operatera nadziranih postrojenja, - procjenu aktivnosti i mjera koje se provode u nadziranim postrojenjima, - provjeru prostorija i odgovarajuće opreme (uključujući prikladnost održavanja iste) te

primjerenosti upravljanja okolišem na lokaciji, - provjeru odgovarajućih registara koje vode operateri nadziranih postrojenja.

Riječ 'uključujući' jasno označava pretpostavku o postojanju drugih tipova inspekcijskih aktivnosti. Ta se pretpostavka pokazuje točnom pri proučavanju literature o inspekciji zaštite okoliša, u kojoj se može pronaći široki spektar vrsta inspekcijskih nadzora i termina. Uz gore navedene aktivnosti mogao bi se sastaviti još cijeli popis drugih vrsta inspekcijskih nadzora. Dovoljno je sjetiti se sljedećeg: istraživanje u uredu, temeljiti inspekcijski nadzor, letimični inspekcijski nadzor, najavljeni i nenajavljeni inspekcijski nadzor, revizija, uzimanje uzoraka, praćenje aktivnosti uživo preko interneta, multimedijalni inspekcijskih nadzor i inspekcijski nadzor pojedinog medija, inspekcijski nadzor problematičnih tvrtka, administrativni inspekcijski nadzor, koordinirani inspekcijskih nadzor, i mnogi drugi. Svaka vrsta inspekcijskog nadzora ima svoje karakteristike, u koje spadaju razlozi, prednosti i nedostaci. Diljem svijeta stečeno je mnogo iskustva s inspekcijskim nadzorima i postepeno postaje jasno koje vrste inspekcijskih nadzora daju najbolje rezultate u kojim situacijama. Na sreću, čini se da svi inspekcijski nadzori imaju jedan zajednički nazivnik: provjeru poštivanja propisa. Poprilično izravan pristup određivanju vrsta inspekcijskog nadzora mogao bi biti sljedeći:

- istraživanje u uredu, - inspekcijski nadzor na lokaciji (tijekom radnog vremena ili izvan njega), - administrativni inspekcijski nadzor.

Međutim, ova podjela ostavlja otvorenim niz pitanja, od kojih su neka navedena u nastavku.

- Što obuhvaćaju ovi inspekcijski nadzori? Svaki aspekt dozvole i relevantne propise? - Treba li svaki inspekcijski nadzor biti isti ili možemo (moramo) razlikovati postrojenja? - Hoćemo li svakom postrojenju u određenoj kategoriji posvetiti sličan broj inspekcijskih

sati? Je li to izvedivo?

27

- Postoji li vremensko ograničenje za provedbu inspekcijskog nadzora? - Kojoj se vrsti inspekcijskog nadzora daje prednost i temeljem kojih kriterija? - Postoje li i drugi načini da se obavi inspekcijski nadzor nad postrojenjem: pritužbe

građana, elektronske provjere? Na ta (i druga) pitanja treba odgovoriti strategija inspektorata. Odluke donesene u strategiji odražavat će zakonsku i socijalnu situaciju u zemlji, kao i tehničke i financijske mogućnosti inspektorata. U članku II. stavku 3. Preporuke o minimalnim kriterijima navedeno je da svi inspekcijski nadzori, uključujući stručne posjete postrojenju, mogu biti: (a) redoviti, tj. provedene kao dio planiranog programa inspekcija, ili (b) izvanredni, tj. provedene u slučajevima kad postoje:

- pritužbe, u vezi s izdavanjem, obnovom ili izmjenom ovlaštenja, dozvole ili odobrenja, ili - u slučaju istraživanja nesreća, iznenadnih događaja ili slučajeva nepoštivanja propisa.

3.4.2 Koordinirani inspekcijski nadzori

Vrsta inspekcijskog nadzora kojem u ovome priručniku posvećujemo najviše pažnje jesu 'koordinirani inspekcijski nadzori'. U teoriji su koordinirani inspekcijski nadzori učinkovitije od inspekcijski nadzor pojedinog medija. Njima se povećava vjerojatnost otkrivanja nepoštivanja propisa te se tako potiče uprava tvrtke na poštivanje propisa zaštite okoliša. No što se tiče prednosti i mana koordiniranih inspekcijskih nadzora, nije sve tako crno-bijelo da bismo mogli reći da su koordinirani inspekcijski nadzori jednostavno bolje. Tablica niže navodi niz prednosti i mana koordiniranih inspekcijskih nadzora, iako nije potrebno posebno naglašavati da prema filozofiji IPPC-a inspekcijski nadzori pojedinih medija zapravo nisu primjerene.

28

Čimbenici Inspekcijski nadzori pojedinih medija Koordinirani inspekcijski nadzori

Poštivanje propisa/ učinkovitost primjene mjera zaštite okoliša

Mogu dovesti do boljih rezultata primjene mjera zaštite okoliša od koordiniranih inspekcija zahvaljujući specijalizaciji, iskustvu i obuci inspektora. Prisutnost inspekcije i primjene mjera može se povećati zahvaljujući višestrukim inspekcijama pojedinih medija.

Mogu postići bolje odvraćanje od nepoštivanja propisa zahvaljujući širokom opsegu, trajanju inspekcije i detaljnosti istrage. Prisutnost inspekcije i primjene mjera proizlazi iz više pozornosti koja se posvećuje upravi. Učinkovite su u provedbi protiv tvrtka s velikim brojem manjih prekršaja u nekoliko programa.

Potrebe za resursima

Potrebni su osposobljeni inspektori za program svakog medija. U skladu s time, ograničena dostupnost osposobljenih inspektora utječe na mogućnost praćenja poštivanja propisa. Zadržavanje osposobljenih inspektora u sustavu iznimno je važno.

Potencijalno su učinkovitije zahvaljujući smanjenom broj posjeta i udruženom prijevozu inspektora. Ako su inspektori osposobljeni u nekoliko područja, potrebno ih je manje. Zadržavanje inspektora važno je zbog većeg ulaganja u osposobljavanje.

Tip tvrtka Prikladne za većinu tvrtka. Postoji mogućnost da neće učinkovito djelovati na ispuštanja s utjecajem na nekoliko medija.

Timski inspekcijski nadzori mogu biti preveliko opterećenje za male i srednje tvrtke. Konsolidirani inspekcijski nadzori s jednim ili dva inspektora osposobljenima u nekoliko područja mogle bi biti primjerenije.

Potrebno vrijeme

Inspekcijski nadzori pojedinih medija općenito su učinkovite, no njihovo ukupno trajanje može biti prilično dugo.

Inspekcije s analitičkim pregledom mogu biti vrlo učinkovite u otkrivanju potencijalnih prekršaja i upućivanju na naknadni nadzori pojedinih medija. Sveobuhvatni inspekcijskih nadzori mogu trajati duže.

Opseg Kako bi se postigla sveobuhvatna pokrivenost, potrebno je nekoliko inspekcijskih nadzora.

Sveobuhvatna pokrivenost tvrtke, bolja prilika za ispitivanje skrivenih opasnosti za okoliš i reviziju cijelog procesa kako bi se ispitale mogućnosti sprečavanja onečišćenja.

Komparativna analiza koordiniranih inspekcijskih nadzora i inspekcija pojedinih medija Izvor: Utemeljeno na Multimedia inspection protocols: International examples (INECE, 1998). Pri provedbi koordiniranih inspekcijskih nadzora, rijetko je koja (ili nijedna) komponenta poštivanja propisa od strane tvrtke izvan opsega inspekcijskog nadzora. Takav širok opseg može podvrgnuti regulirane tvrtke većem ispitivanju poštivanja propisa nego u slučaju inspekcijskog nadzora pojedinog medija. Budući da koordinirani inspekcijski nadzori mogu provoditi dva ili više inspektora (a u Republici Hrvatskoj to će biti upravo tako) i da, ovisno o razini inspekcije, one mogu trajati kroz duže vremensko razdoblje nego što je potrebno za inspekcije pojedinog medija, koordinirane inspekcije imaju više potencijala za otkrivanje prekršaja. S druge strane, budući da je za koordinirane inspekcije potrebna veća koordinacija s djelatnicima tvrtke, možda će biti potrebno unaprijed obavijestiti tvrtku o koordiniranoj inspekciji, dok se inspekcije pojedinog medija mogu obavljati nenajavljeno. U Republici Hrvatskoj je najava inspekcije zakonska obveza, osim u slučaju kad se očekuje nepoštivanje propisa. Slijedom toga, u slučajevima kad se planira koordinirani inspekcijski nadzor postrojenje bi moglo imati dovoljno vremena da ispravi barem neke od postojećih problema. To se može smatrati prednošću, ali i manom. Moglo bi se tvrditi da tvrtke ne moraju brinuti za ponašanje spram okoliša sve dok inspekcija ne najavi posjetu. U potpunosti izostaje element iznenađenja..

29

Ako je u državi zaposlen širok raspon inspektora za pojedinačne sektore, koordinirane inspekcije mogu uključivati velik broj inspektora i duže trajati. Međutim, to obično promiče poboljšanu pozornost uprave tvrtke na poštivanje propisa. Jedna od poteškoća bit će osigurati da svi inspektori ostanu usredotočeni i da uoče zajednički cilj svih zasebnih inspekcijskih aktivnosti. Značajna prisutnost koja se postiže timskim koordiniranim inspekcijskim nadzorima također povećava svijest regulirane zajednice o propisima koje treba poštivati i o mogućnosti podvrgavanja rigoroznom praćenju poštivanja propisa. Suprotstavljeni čimbenik bit će vrijeme koje tvrtka mora u to uložiti. Može se dogoditi da tvrtke počnu smatrati da njihov obavezni doprinos (odnosno vrijeme i financijska sredstva koja troše) ovom masivnom pristupu inspekciji više nije razuman. Mogu to početi smatrati pretjerivanjem te uz potporu svojih podružnica (ili bez njih) pokrenuti akciju, kroz medije ili politiku, protiv inspekcije.

Kako bi se iskoristile prednosti koordiniranih inspekcijskih nadzora, važno je shvatiti da opseg inspekcije mora biti dobro osmišljen i da znanja i vještine inspektora moraju biti dovoljni za inspekciju cijele lokacije ili barem njezinih najvažnijih dijelova u svim sektorima. Ako inspektori propuste uočiti važno nepoštivanje propisa jer nemaju dovoljno vremena, resursa ili stručnosti kako bi pokrili planirani opseg ili pratili pravilne inspekcijske procedure, cijeli inspektorat može izgubiti na vjerodostojnosti. Taj je rizik posebice prisutan kod vrlo složenih tvrtka. IPPC inspekcije u načelu se obavljaju na razini dozvole o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša. Među ostalim to znači da je potrebno utvrditi poštuju li se propisi koji se odnose na dopustive emisije ili ispuštanja, te na skladištenje, rukovanje i/ili zbrinjavanje otpada. Dva osnovna načina provedbe inspekcije su: 1. krenuti od točke ispuštanja i postupno se vraćati kroz proces sve do točke ulaska sirovina, ili 2. krenuti od točke ulaska sirovina i slijediti proizvodni proces do određene točke ispuštanja.

Upiti o tipu procesa uključuju utvrđivanje normalnih proizvodnih uvjeta. Ako se ne poštuju propisi, razina inspekcije se često podiže na inspekciju procesa, koja se provodi usporedno s inspekcijom emisija (ili ispusnih točaka) i praksi skladištenja, rukovanja i zbrinjavanja otpada. Ako se traži jednostavno utvrđivanje poštivanja ili nepoštivanja propisa, ili ako je inspektor dobro upoznat s nadziranim postrojenjem ili procesom, inspekcija se obično provodi počevši od mjesta ispuštanja i vraćanjem prema početku procesa. Jedini podaci o procesu koji se prikupljaju odnose se na uvjete u trenutku inspekcije.

Primjer – poboljšana zaštita okoliša zahvaljujući koordiniranom inspekcijskom nadzoru Koordinirani inspekcijski nadzori često mogu dovesti do poboljšane zaštite okoliša. Na primjer, dok se program inspekcije pojedinog medija obično usmjerava na smanjenje količine otpada ili gospodarenje otpadom u određenom okolišnom mediju bez obzira na posljedice na druge medije (npr. propisi protiv onečišćenja zraka koji propisuju upotrebu kontrolnih uređaja kao što su pročišćivači, koji proizvode onečišćene otpadne vode), program koordiniranog inspekcijskog nadzora može imati za cilj smanjenje transfera onečišćenja između pojedinih medija što dovodi do smanjenja ispuštanja štetnih tvari i u zrak i u vodu.

30

Pristup tijeka procesa ili ravnoteže mase neće pratiti samo poštivanje propisa o zaštiti okoliša u različitim medijima, već će i prepoznavati mogućnosti za poboljšanje zaštite okoliša ograničavanjem prijenosa između medija, prepoznavanjem problema u procesu ili vezanih za materijale, pružanjem pomoći u poštivanju propisa i ispitivanjem mogućnosti za sprečavanje onečišćenja. Pristup tijeka procesa ili ravnoteže mase može povećati osviještenost uprave tvrtke o određenim proizvodnim praksama i njihovim posljedicama. To može dovesti do usvajanja prilagodbi proizvodnog procesa koje umanjuju troškove kontrole zaštite okoliša. Istovremeno tako može nastati jednako dobar ili još bolji proizvod. Koordinirani inspekcijski nadzori mogu procijeniti i opće uvjete okoliša4 koji će dati najobuhvatniju sliku općih uvjeta okoliša u postrojenju te ponuditi najveću mogućnost za prepoznavanje područja koja je moguće poboljšati. Detaljne inspekcije koje se temelje na procesu očigledno postavljaju nekoliko izazova. Za takve inspekcije potrebni su izvrsno osposobljeni inspektori koji dubinski poznaju određene industrijske kategorije. Takve inspekcije može provoditi jedan izvrsno osposobljeni inspektor ili tim inspektora. Nadalje, takve inspekcije traju duže od inspekcijski nadzor pojedinog medija. Međutim, one pokrivaju mnogo više aspekata i tako smanjuju ukupno vrijeme koje bi bilo potrebno za pokrivanje svakog od pojedinih aspekata kroz inspekcije pojedinog medija. Učinkovitost resursa Koordinirane inspekcije mogu promicati učinkovitost praćenja poštivanja propisa:

- vrijeme i troškovi putovanja. Objedinjavanje inspekcijskih nadzora (pogotovo u obliku jedne inspekcije koja je u stanju u potpunosti procijeniti poštuju li se propisi u cijelom nizu medija) smanjuje trajanje i troškove inspekcije.

- minimalizacija dupliciranih aspekata inspekcijskog procesa. Posebice u većim tvrtkama. - smanjenje učestalosti inspekcije:

o povećani opseg koordiniranih inspekcijskih nadzora i njihova povećana vidljivost unutar regulirane zajednice takvi su da možda neće morati biti provođeni toliko često kao inspekcije pojedinog medija.

o koordinirane inspekcije usmjerene su izravno na probleme koji uzrokuju kršenje zaštite okoliša, stoga će možda biti potrebno manje inspekcijskih nadzora.

U početku će koordinirane inspekcije nametnuti vladi veću potrebu za resursima. Ti resursi uključuju vrijeme i financijski trošak osposobljavanja inspektora za uvjete nekoliko medija kao i potrebu da se nekoliko inspektora (tj. tim inspektora) uputi na jednu koordiniranu inspekciju. Komunikacija Koordinirane inspekcije mogu poboljšati komunikaciju između tvrtka s multimedijalnim djelatnostima i inspektorata nadležnog za nadzor zaštite okoliša nad tim tvrtkama. Inspekcije pojedinog medija obično za svako područje zaštite okoliša obavlja drugi inspektor. Zbog toga tvrtka koja ima problem ili pitanje mora biti u stanju prepoznati i kontaktirati inspektora nadležnog za određeno područje kako bi riješila problem. Mnoge tvrtke zbog toga to neće ni pokušati učiniti. U slučaju koordiniranih inspekcijskih nadzora, tvrtka lako može prepoznati jedan kontakt sa strane nadležnih tijela, što može biti voditelj tima ili jedan inspektor ili stručnjak. Tako je

4 Kao što su mirisi, vidljiva istjecanja, fizički uvjeti procesa.

31

tvrtkama olakšano stupanje u komunikaciju s inspektoratom. U tom slučaju tvrtka može biti sigurna da će voditelj koordinirane inspekcije ili jedan inspektor posjedovati dobro razumijevanje cijele tvrtke ili djelatnosti, na temelju njegovog osposobljavanja u više medija i njegova iskustva. Bolja komunikacija vodi do boljeg razumijevanja. Bolje razumijevanje promiče višu razinu poštivanja propisa.

3.4.3 Pristupi koordiniranom inspekcijskom nadzoru i vrste nadzora

Postoji niz pristupa i svaki od njih usmjeren je na zadovoljavanje određenih potreba. Razlikujemo tri općenita tipa procjene koji se koriste u koordiniranim inspekcijskim nadzorima, a to su:

1. procjena poštivanja propisa 2. procjena stanja okoliša 3. pomoć u poštivanju propisa

1. Procjena poštivanja propisa Ovaj tip procjene možemo definirati kao utvrđivanje poštuje li tvrtka relevantne zakonske uvjete, uključujući uvjete dozvole. On može uključivati cijeli niz aktivnosti, kao što su utvrđivanje je li ispuštanje u okviru dozvoljenih granica, vodi li postrojenje pravilnu evidenciju i izvještava li inspektorat u pravilnim intervalima, ili jednostavno utvrđivanje odnosi li se određeni propis na to postrojenje. Pitanja koja se postavljaju tijekom procjene poštivanja propisa identična su pitanjima koja se postavljaju u inspekcijskim nadzorima pojedinih medija. Ona se temelje na specifičnim uvjetima prema kojima se postrojenje procjenjuje. Temeljna pitanja obično uključuju:

- Ispušta li postrojenje otpadne vode iz procesa u prirodni prijamnik? - Ima li postrojenje dozvolu zaštite okoliša? - Poštuje li postrojenje u svome radu uvjete svoje dozvole?

Temeljna razlika između svih inspekcijskih nadzora može biti u razini pojedinosti do koje sežu pitanja vezana uz poštivanje propisa. To se odnosi i na koordinirane inspekcije i na inspekcije pojedinog medija. 2. Procjena stanja okoliša Procjena stanja okoliša nije usmjerena na utvrđivanje poštivanja određenih propisa. Njezin je cilj procjena cjelokupnog stanja okoliša u tvrtki kako bi se utvrdilo predstavlja li djelatnost tvrtke rizik za okoliš. Procjene stanja okoliša uključuju evaluaciju općih karakteristika ispuštanja od strane tvrtke, kao i procjenu stanja okoliša u neposrednoj blizini postrojenja. Procjene se mogu temeljiti na vizualnim opservacijama ili analitičkim testovima i mogu se odnositi na sljedeće:

- Pokazuje li tlo u okolici zgrade tvrtke znakove izlijevanja? - Pokazuje li vodni tok u koji se ispušta otpadna voda znakove oštećenja okoliša (npr.

mrtva riba, neobični mirisi)? Jesu li emisije zraka neobične gustoće ili sadrže ekstremne mirise?

32

3. Pomoć u poštivanju propisa Pomoć u poštivanju propisa uključuje evaluaciju djelatnosti tvrtke i aktivnosti kojima je cilj prepoznavanje prilika za poboljšanje poštivanja propisa i uspješnosti u zaštiti okoliša. U sklopu ove evaluacije inspektor raspravlja o takvim mogućnostima s tvrtkom i pruža tvrtki smjernice o tome gdje može pronaći dodatne informacije o tim mogućnostima. Pomoć u poštivanju propisa usmjerava se na pitanja kao što su:

- promjene u procesu koje bi smanjile količinu materijala koji se koristi ili količinu otpada koji se stvara,

- zamjene materijala, gdje se toksični materijali zamjenjuju manje toksičnima, hlapljive supstance manje hlapljivima kako bi se smanjila količina ispušnih para, plinova i ostalih emisija u zrak, te korištenje materijala koji se mogu ponovno koristiti ili reciklirati,

- ponovna upotreba u tijeku procesa, - sprečavanje izlijevanja, i - prakse održavanja i čišćenja pogona koje proizvode manje otpada.

Tri gore navedena pristupa koordiniranoj inspekciji mogu se provesti kroz niz osnovnih tipova koordinirane inspekcije. To su:

a. multimedijalni analitički pregled b. timske inspekcije c. konsolidirane inspekcije procesne i preventivne inspekcije.

Multimedijalni analitički pregled Jedan ili više inspektora provode detaljnu procjenu poštivanja propisa specifičnih za pojedine medije. Istovremeno traže pokazatelje mogućeg nepoštivanja propisa u drugim područjima i izvještavaju o njima. Takve inspekcije s analitičkim pregledom mogu prethoditi složenijim inspekcijskim nadzorima, po potrebi. Ova vrsta inspekcije zahtijeva minimalni utrošak vremena i inspektori mogu koristiti pojednostavljene kontrolne liste i vizualne opservacije. Na taj način inspektor može prepoznati očite probleme s poštivanjem propisa i rizike koji nisu samo usko vezani za određeni medij. To može voditi do naknadnih aktivnosti.

Očiti problemi mogu se prepoznati izravnim promatranjem stanja okoliša na lokaciji. Na primjer: inspektor koji posjećuje lokaciju kako bi provjerio poštivanje propisa o čistoći zraka ispitao bi i postoje li očita nepoštivanja propisa o čistoći voda ili zbrinjavanju otpada (npr. izlijevanje, neprikladno ispuštanje otpadnih voda, istjecanje ili nesigurno skladištenje).

Multimedijalni analitički pregled

Uobičajena pitanja: - Je li područje djelatnosti dovoljno čisto i uredno da se spriječe moguće nesreće i izlijevanja? - Koristi li tvrtka slavine i crpke za doziranje sirovina? - Koristi li tvrtka lijevke za prebacivanje otpada u spremnike za skladištenje? - Je li tvrtka razmotrila mogućnost upotrebe manje opasnih otapala (npr. vodenastih ili poluvodenastih

otapala)? Da li tvrtka ponovno koristi, reciklira ili vraća otpadna otapala proizvođaču ili nekoj drugoj tvrtki?

33

Za provedbu multimedijalnog analitičkog pregleda nije potrebno intenzivno osposobljavanje osoblja. Od svih koordiniranih inspekcijskih nadzora, multimedijalni analitički pregledi zahtijevaju najmanje vremena, i, što je najvažnije, pružaju priliku za prepoznavanje velikih problema u zaštiti okoliša. Istovremeno, iako takve inspekcije ne mogu pružiti sveobuhvatnu evaluaciju lokacije, one su dobar način za usmjeravanje dodatnih, temeljitijih inspekcijskih nadzora. Timski inspekcijski nadzori Sveobuhvatnu evaluaciju općenitog poštivanja propisa od strane tvrtke provodi tim od dva ili više inspektora koji se šalje u tvrtku. Timskom inspekcijom ravna voditelj koji koordinira aktivnosti. Tijekom timske inspekcije svaki član tima istražuje vlastito područje stručnosti za određeni medij. Međutim, inspekcijski nadzor se može odvijati tako da neki ili svi inspektori istovremeno pregledavaju pojedine komponente tvrtke (npr. spremnik za skladištenje, veliki proces, jedinicu za obradu). To omogućava pojedinim inspektorima da osvijeste probleme u drugim područjima i po potrebi daju doprinos iz vlastitog polja stručnosti za procjenu takvih problema. Iz perspektive primjene mjera zaštite okoliša, provedba timske inspekcije omogućava službenicima za primjenu mjera da udruže inspekcijska izvješća i poduzmu jedinstvene mjere protiv tvrtke, ako je to potrebno. Inspektori u timu također podižu razinu prisutnosti inspekcije i primjene mjera zaštite okoliša. Još je jedna prednost to što nema potrebe za inspektorima s dodatnim specijalističkim osposobljavanjem. Nažalost, takve uštede može poništiti činjenica da je potrebno mobilizirati nekoliko inspektora, što nije uvijek moguće. Timske inspekcije također podižu vidljivost inspekcije među upravom tvrtke, a možda čak i unutar određenog industrijskog sektora. Konsolidirane inspekcije Konsolidirane inspekcije obavljaju jedan ili više inspektora. Tijekom jedne inspekcije svaki inspektor može istraživati dva ili više medija. Inspektori uključeni u provedbu konsolidiranih inspekcijskih nadzora često su specijalizirani ili stručnjaci za proces. Upotreba konsolidiranih inspekcijskih nadzora najučinkovitija je kad profil tvrtke sadrži velik broj medija (kao što su zrak, otpad, voda) ili razne tipove problema (kao što je poštivanje propisa, utjecaj na okoliš). Razmještanjem iskusnih inspektora s izobrazbom u nekoliko medija, inspektorati će prikupiti dokaze šireg opsega i bolje kvalitete, te će se ubrzati proces primjene mjera zaštite okoliša koji ukida potrebu dodatnih inspekcijskih nadzora. Tako se prvotno ulaganje u osposobljavanje te težina i dužina provedbe inspekcije mogu nadoknaditi postignutim rezultatima. Jedna je od velikih prednosti konsolidiranih inspekcijskih nadzora činjenica da se one mogu usmjeriti na multimedijalne probleme i probleme koji su u temelju prekršaja koji se obično otkrivaju kroz inspekcije pojedinog medija ili određene koordinirane inspekcije. Procesne i preventivne inspekcije Procesne i preventivne inspekcije sastoje se od ispitivanja svih aspekata industrijskih procesa, uključujući poštivanje propisa, prilike za sprečavanje onečišćenja, prilike za pomoć u poštivanju propisa i ostala pitanja vezana za uspješnost u zaštiti okoliša i poboljšanu učinkovitost. Prva tri tipa inspekcije imaju zajedničku svrhu: provedbu procjene poštivanja propisa. Međutim, oni tu

34

svrhu ostvaruju na različite načine, s obzirom na resurse i okolnosti specifične za lokaciju. Četvrti tip, procesne i preventivne inspekcije, uz evaluaciju poštivanja propisa idu i korak dalje. U procesnim i preventivnim inspekcijskim nadzorima naglasak je na prepoznavanju ključnih industrijskih procesa i s njima povezanih tijekova onečišćenja te na utvrđivanju upravlja li se tim tijekovima pravilno, na razvoju boljeg razumijevanja cijeloga procesa, od ulaska sirovina, preko tijeka procesa, do svih izlaznih rezultata, uključujući proizvode, posredne tvari i sve emisije (čvrste, tekuće i plinovite). Razvojem dubinskog razumijevanja ciljanih procesa, inspektori mogu prepoznati ključne čimbenike koji doprinose prekršajima kao i promicati rješenja koja su najprihvatljivija i za industriju i za regulatorna tijela. Potencijalni nedostatak ovoga pristupa je to što on može zahtijevati više vremena, resursa i stručnosti kako bi se razvilo poznavanje ključnih procesa potrebno za njegovo funkcioniranje. U procesnim i preventivnim inspekcijskim nadzorima slijede se mnogi od koraka poznati iz tradicionalnih inspekcijskih nadzora. Procesne i preventivne inspekcije obično su detaljnije i to je u skladu s potrebom da se stvori dubinsko razumijevanje ključnih procesa i tijekova otpada u tvrtki

35

Potencijalni cilj Prednosti Nedostaci Ciljana postrojenja

Objedinjeni analitički pregled • Proširuje opseg inspekcije • U potpunosti iskorištava

resurse inspekcije • Prepoznaje velike prekršaje

• Jednostavan pristup, potrebna je najmanja količina vremena

• U potpunosti iskorištava resurse inspekcije Nije potrebno opsežno osposobljavanje Prepoznaje velike prekršaje

• Neće nužno prepoznati sve prekršaje

• Prikladan za manje i manje složene tvrtke, ili u kombinaciji s temeljitijim inspekcijama pojedinog medija

Timski inspekcijski nadzor • Temeljito ispituje poštuju li

se propisi na reguliranim programima

• Ako je temeljita, odvraća od nepoštivanja propisa

• Nije potrebno osposobljavanje osoblja u nekoliko područja

• Može postići temeljitu pokrivenost tvrtke


• Veliki teret u području ljudskih resursa

• Neće nužno otkriti međuprogramske probleme

• Prikladna za srednje do velike ili složene tvrtke na koje se odnosi nekoliko zakona o zaštiti okoliša

Konsolidirani inspekcijski nadzor • Usmjerena je na ispitivanje

poštivanja propisa • Usmjerena je na

međuprogramske probleme i probleme koji uzrokuju prekršaje


• Može se usmjeriti na međuprogramske probleme i probleme koji uzrokuju prekršaje

• Dovodi do temeljitijeg razumijevanja tvrtke

• Potrebnu je osposobljavanje osoblja u nekoliko područja

• Može biti najsloženija u izvedbi jer svaki inspektor procjenjuje poštivanje propisa u nekoliko programa

• Prikladna za male tvrtke s više procesa na koje se odnose brojni propisi o zaštiti okoliša

• Prikladna za određene tipove industrijskih sektora (npr. tiskare, kemijske čistionice)

Procesni i preventivni inspekcijski nadzor5 • Poboljšava općenitu

učinkovitost i uspješnost u zaštiti okoliša

• Promiče šire ciljeve (npr. sprečavanje onečišćenja, pomoć u poštivanju propisa)

• Uzima u obzir sve relevantne čimbenike

• U stanju je poboljšati cjelokupni proces

• U stanju je promicati šire ciljeve (npr. sprečavanje onečišćenja, pomoć u poštivanju propisa)

• Prikladna za industrijski sektor

• Zahtijeva temeljito upoznavanje s postrojenjem i njegovo razumijevanje

• Osposobljavanje je ključno

• Prikladna za tvrtke svih veličina, ako je cilj prepoznati i riješiti uzroke nepoštivanja propisa vezane za proces

• Manje prikladna ako tvrtka djeluje s neiskrenim namjerama

Međusobne relativne prednosti postupaka prema multimedijalnim inspekcijskim nadzorima Izvor: Multimedia inspection protocols: International examples (INECE, 1998).

5 Bilješka: Obično se koristi kao dio timske ili konsolidirane inspekcije.

36

3.5 Izvješćivanje o inspekcijskim aktivnostima - pokazatelji

Mnogi se inspektori pitaju: „Zašto izvješćujem, što želite da mjerim i zašto?“ Na ta pitanja postoji mnogo različitih odgovora. Podaci koje inspektori skupljaju bitni su za:

• evaluaciju politika • upravljanje tijelima (odgovornost) • evaluaciju učinkovitosti • pregled rezultata i napretka • utjecaj na ponašanje industrija (npr. odvraćanje od nepoštivanja propisa) • komunikaciju s vanjskim svijetom. Bez izvješćivanja i transparentnosti inspektorat

postaje nevidljivim za vanjski svijet te tako ugrožava vlastito postojanje • osiguranje kvalitete • profesionalno pamćenje inspektorata

Iz gore navedenog jasno je da ovdje ne govorimo o izvješću koje inspektor sastavlja o inspekcijskom nadzoru ('zapisniku'). Govorimo o podacima koji se prikupljaju u preglednim izvješćima. Često se za tu vrsta izvješćivanja kaže „smeće unutra, smeće van“. Iz toga je jasno da je kvaliteta ulaznih informacija (informacija koje pružaju inspektori) ključna za valjanost rezultata. Inspektori bi trebali biti revni u dostavljanju kvalitetnih podataka kako bi se izbjeglo izvođenje pogrešnih zaključaka nakon analize njihovih podataka, što može imati dalekosežne posljedice. Kad je u pitanju izvješćivanje, jedno je sigurno. Prije nego se podaci prikupe mora biti potpuno jasno na koja se pitanja traže odgovori. Razlozi za to su:

- nejasnoća pitanja na koje se traži odgovor u većini će slučajeva dovesti do traženja i prikupljanja pogrešnih podataka,

- ako ne znate (točno) što želite doznati iz izvješća, zašto biste ispitivali i gnjavili druge? - prikupljanje podataka i izvješćivanje oduzima inspektoru dragocjeno vrijeme, koje se ne

bi trebalo trošiti na nejasne svrhe. Razlikujemo nekoliko kategorija pokazatelja koji se mogu koristiti za praćenje rada inspektorata i izvješćivanje o njegovim rezultatima:

- pokazatelji unosa (npr. financijski i ljudski resursi inspekcije, vrste inspekcijskog nadzora i njihov broj, tipovi aktivnosti za promicanje poštivanja propisa i pomoć u poštivanju propisa, aktivnosti obuke i usavršavanja, relevantno zakonodavstvo i propisi, zakonska obveza za obavljanjem inspekcije, politike)

- pokazatelji izlaza (npr. broj inspekcijskih nadzora, aktivnosti provedbe, globe) - pokazatelji ishoda (npr. broj incidenata i pritužbi, razina poštivanja propisa, ostvarenost

ciljeva smanjenja rizika ili razina onečiščujućih tvari) - pokazatelji krajnjih ishoda (npr. poboljšanje kvalitete zraka, tla i vode).

37

Pokazatelji unosa odnose se na resurse. Njihova je korisnost ograničena, no… • pokazuju predanost vlasti • pomažu pri utvrđivanju učinkovitosti i povrata ulaganja Pokazatelji izlaza odnose se na kvantitetu ili kvalitetu aktivnosti vlasti: • proizvodi rada ili aktivnosti I jedni i drugi pokazatelji odnose se na aktivnosti nad kojima vlast ima izravnu kontrolu. Pokazatelji ishoda odnose se na promjene na koje vlast pokušava utjecati ali nad kojima nema izravnu kontrolu: • Neposredni: učinak koji su postigli izlazi (npr. razumijevanje regulatornih uvjeta) • Posredni: napredak prema ostvarivanju krajnjih ishoda (npr. promjene u ponašanju,

znanju ili uvjetima koje su nastale kao rezultat programa) Te su promjene povezane s krajnjim ishodom (npr. čišća voda, zrak) ili su potrebne da bi se on postigao.

Inspekcijski nadzor i kontrola: primjer ciljeva, izlaza i pokazatelja

Inspekcijski nadzor i kontrola (prijevod prikazane sheme izvan izvornog oblika – op.p.) Primjeri ciljeva, ishoda i pokazatelja

38

Prihvatljivo stanje okoliša – kvaliteta vode u potocima; kvaliteta zraka, itd. Prihvatljiva uspješnost industrije u zaštiti okoliša – utjecaj na okoliš, usporedba emisija s dozvolama i

zakonodavstvom, procjena rizika, procjena upotrebe NRT-ova Industrija teži za prevencijom / čišćom proizvodnjom – Preventivne akcije se planiraju u poduzećima.

Odvajaju se sredstva za preventivna ulaganja. Broj EMS sustava Industrija poštuje zakonodavstvo i dozvole – Nizak broj zabilježenih slučajeva nepoštivanja propisa.

Globe. Industrijske emisije u usporedbi s regionalnim/državnim granicama. Industrija je svjesna mogućnosti čišće proizvodnje – evidencija o NRT-ovima Određivanje inspekcijskih prioriteta prema utjecaju na okoliš i riziku – Registar poduzeća. Planovi i

učestalost u odnosu na registar. Aktivna i učinkovita kontrola i promidžba poštivanja propisa te primjena mjera zaštite okoliša–

Registar poduzeća. Planovi i učestalost u odnosu na registar. Stvarne inspekcije. - Visoka stopa zabilježenih prekršitelja dovedena do poštivanja propisa. Inspekcije prema Priručniku za inspekcije – Broj obučenog osoblja. Stvarna učinkovitost inspektora. Inspektori učinkovito izvješćuju o čišćoj proizvodnji – Broj članova osoblja obučenog za čišću

proizvodnju. Stvarna učinkovitost inspektora Pokazatelji krajnjih ishoda mjere konačne rezultate koje program treba postići, npr. • poboljšanje kvalitete vode ili zraka • smanjenje količine (određenog) otpada • smanjenje razina zračenja Krajnje ishode općenito je skupo mjeriti, a do njih može dovesti cijeli niz različitih sila. Stoga ih je teško pripisati programima za poštivanje propisa i primjenu mjera zaštite okoliša. To ne znači da ih inspektorat ne može koristiti, no u svojstvu pokazatelja oni mogu biti problematični.

3.6 Uključivanje dionika

U procesu IPPC inspekcije niz je dionika. Među glavnima od njih razlikujemo na primjer: - druga tijela, uključujući ona nadležna za regulaciju pojedinih IPPC postrojenja, - poslovni sektor, koji je subjekt regulatornih aktivnosti - građani i organizacije civilnog društva (nevladine organizacije) koje zastupaju interese

pojedinačnih građana i zajednice, - međunarodne organizacije, kao što su donatorska i ugovorna tijela.

Uključivanje dionika umjereno je na niz aspekata dobrog upravljanja. Ono se odnosi na sudjelovanje uključenih sektora društva u javno donošenje odluka, na razvoj konsenzusa na nacionalnoj i lokalnoj razini oko ciljeva zaštite okoliša, na stvaranje transparentnih i otvorenih procesa donošenja odluka. Kad govorimo o uključivanju dionika ne trebamo razmatrati samo inspekcijske strategije. Sa strane tvrtka, dijalogom se mogu riješiti i neutralizirati prigovori oko načina funkcioniranja inspektorata. Sa strane građana, može se riješiti ista vrsta pritužbe, no vjerojatnije je da će se većina pritužbi građana odnositi na ponašanje tvrtka. Dobar dijalog može pomoći u rješavanju

39

velikog broja takvih pritužbi, pogotovo onih na koje se ne mogu primijeniti mjere zaštite okoliša iz jednostavnog razloga što njihovi uzroci nisu zabranjeni postojećim zakonskim propisima. U slučajevima kad postoje zakonski propisi, takve su pritužbe građana korisna informacija za inspektore (ali i za izdavatelje dozvola) koji mogu npr. odlučiti prilagoditi učestalost inspekcijskih nadzora u tvrtki o kojoj se radi. Izdavatelji dozvola mogu u određenoj fazi prilagoditi uvjete dozvole. Uključivanje dionika ne znači samo da inspektorat treba slušati dionike i prikupljati od njih informacije, već i da treba pružati informacije kako bi informirao tvrtke i građane (ili nevladine udruge) o svom napretku i rezultatima aktivnosti inspektorata. U tom pogledu minimalni kriteriji EU-a za inspekcije zaštite okoliša u članku VI. točci 2. kažu sljedeće: „… Države članice trebale bi osigurati da ova izvješća6 budu odgovarajuće sastavljena u pisanom obliku i održavana u odmah pristupačnoj bazi podataka. Cjelovita izvješća, a gdje to nije moguće zaključke ovih izvješća treba priopćiti operateru odnosnog nadziranog postrojenja u skladu s Direktivom 90/313/EEZ; ova bi izvješća trebala biti dostupna javnosti u roku od dva mjeseca od obavljanja inspekcijskog nadzora…“

Komunikacija s reguliranom zajednicom Komunikacija s reguliranom zajednicom pokazala se učinkovitom u osiguravanju poštivanja propisa na preventivan način. Ona se sastoji od dva elementa: podizanja svijesti i promjene ponašanja. Podizanje svijesti U usporedbi s ranijim vremenima, broj uvjeta o zaštiti okoliša s kojima se regulirana zajednica mora nositi drastično je veći. To se odnosi na širok spektar tehničkih, zakonskih upravnih i proceduralnih elemenata. Tvrtki će, ovisno o veličini i vrsti, biti potrebno više ili manje napora da ostane u toku s promjenama. Možda će morati unajmiti vanjske stručnjake. Manjim tvrtkama ponekad će jednostavno biti preteško razumjeti sve uvjete ili si čak priuštiti poštivanje propisa. Tvrtkama se može pomoći da poštuju svoje obveze podizanjem svijesti. Ako znaju što se događa, koje se zakonske promjene očekuju i kako bi se s njima mogli nositi, znatno će se povećati šanse da će poštivati te obveze. Podizanje svijesti može se provoditi pružanjem informacija o ciljevima, mjerama i tehnikama zaštite okoliša te o upravljanju zaštitom okoliša, čime se povećava poznavanje problema od strane tvrtke. Inspektorat bi trebao osigurati materijale s odgovorima na nekoliko osnovnih pitanja:

• koji su uvjeti; • tko mora poštivati propise, kada i gdje; • zašto su uvjeti potrebni i koje su posljedice nepoštivanja; • kako postići poštivanje propisa, kako ga samostalno pratiti i osigurati?

Iako neće biti moguće ukloniti složenost uvjeta za zaštitu okoliša, njihove ključne elemente moguće je naglasiti i organizirati na način da budu shvatljivi i upotrebljivi prosječnoj osobi koja ih želi poštivati. Inspektorat, bez obzira na to angažira li vanjskog savjetnika ili koristi vlastito

6 Ovdje se misli na izvješća o inspekcijama u obliku inspekcijskog nadzora ili istraživanja u uredu ili drugog. U Republici Hrvatskoj to će vjerojatno biti zapisnik koji se sastavlja nakon svake inspekcije.

40

osoblje, može proći kroz brojne zakonske i tehničke tekstove, izvući točno one uvjete koji se odnose na određeni sektor i prezentirati ih na pristupačnom jeziku u jednoj maloj knjižici. Mogu se proizvesti i obrazovni materijali prilagođeni od drugih zemalja koje su već proizvele takve instrumente za pomoć u poštivanju propisa ili od materijala za obuku izrađenih za internu upotrebu u inspektoratu. Nadalje, može se koristiti suvremena tehnologija, uključujući internetske stranice, CD-ROM-ove i učenje na daljinu. Poslovna i stručna udruženja, sveučilišta i sami inspektorati mogu pružati obuku. Inspektorati, možda u suradnji s poslovnim udruženjima za pojedine sektore, mogu osigurati „dežurni telefon“ za pripadnike sektora koji traže informacije o poštivanju propisa Promjena percepcija i ponašanja Jedna su od osnova za učinkovitost primjene mjera zaštite okoliša „šanse za hvatanje“: vjerojatnost otkrivanja nepoštivanja propisa. Učinak takvih šansi na poštivanje propisa temelji se na dva elementa:

• Objektivne „šanse za hvatanje” (statistička vjerojatnost da će kršenje pravila biti otkriveno),

• Subjektivna percepcija „šanse za hvatanje” (procjena regulirane zajednice vjerojatnosti da će biti uhvaćeni pri kršenju pravila).

Ako vlasti provode inspekciju na 10 od 100 tvrtka, objektivne šanse da određena tvrtka bude podvrgnuta inspekciji su 10 posto. No ako vlasti komuniciraju o aktivnostima primjene mjera zaštite okoliša, vjerojatno će više od 10 tvrtka smatrati da su pod rizikom od inspekcije. Budući da ljudi djeluju prema svojim uvjerenjima, mislima ili osjećajima, regulirane tvrtke bit će mnogo spremnije poštivati propise ako smatraju da postoje značajne šanse da će biti uhvaćene pri kršenju pravila. Taj osjećaj sam po sebi može dovesti do promjene njihova ponašanja.

Komunikacija s javnošću Učinkovitom komunikacijom s javnošću inspektorat može steći potporu za svoja stajališta i aktivnosti. Ta je potpora moćan mehanizam za tijela koja primjenjuju mjere zaštite okoliša jer:

- Poštivanje propisa može se promicati pomoću pritiska javnosti. Tvrtke su osjetljive na potrošače te stoga društveni pritisak može biti dio strategije promidžbe poštivanja propisa,

- Javnost može uočiti i prijaviti nepoštivanje propisa,

UTJECAJ NA POŠTIVANJE PROPISA KROZ KOMUNIKACIJU I PERCEPCIJU

Povećavanje subjektivnih šansi za hvatanje

− Povećavanje vidljivosti akcija preko publiciteta, pisama tvrtkama, itd.

− Najavljivanje akcija u medijima

Povećavanje subjektivnih šansi za sankcioniranje

− Objavljivanje rezultata akcija primjene mjera zaštite okoliša u medijima

Objavljivanje nametnutih sankcija.

41

- Potpora javnosti može osigurati trajnu političku i financijsku potporu primjeni mjera zaštite okoliša.

Za učinkovito sudjelovanje građana ključan je niz temeljnih regulatornih i institucionalnih elemenata. Preduvjeti uključuju prepoznavanje prava zaštite okoliša i prava građana na pokretanje parnica, jasne standarde zaštite okoliša, pristup informacijama, nezavisno i dobro obaviješteno sudstvo. Kad i samo jedan od ovih elemenata nedostaje, građanima će biti teško sudjelovati u osiguravanju poštivanja propisa zaštite okoliša. Kontakti građana s vlastima mogu imati nekoliko oblika: informiranje, savjetovanje i aktivno sudjelovanje. Kao dio svojih napora da pridobiju i zadrže povjerenje građana, vlasti trebaju osigurati:

- da su informacije potpune, objektivne, pouzdane, relevantne te da ih je lako pronaći i razumjeti,

- da se konzultacije provode s jasnim ciljevima i prema nedvosmislenim pravilima koja jasno navode granice i obvezu vlasti da odgovara za korištenje doprinosa građana,

- da postoji dovoljno vremena i fleksibilnosti za pojavu novih ideja i prijedloga od strane građana, kao i da postoji mehanizam za njihovu ugradnju u proces donošenja odluka, da postoje prikladni mehanizmi za sprečavanje lobiranja od strane pojedinih interesnih skupina ili pojedinaca.

Pružanje informacija Bez informacija teško je, ako ne i nemoguće, uspostaviti konzultacijski proces i aktivno sudjelovanje. Otvorenost od strane vlasti te proizvodnja i dostavljanje podataka za korištenje građanima preduvjeti su za daljnji dijalog. To pokriva i „pasivni pristup“ informacijama na zahtjev građana i „aktivne“ mjere vlasti za širenje informacija građanima. Osnovni minimum trebala bi biti javna objava službenih evidencija inspektorata (i o prekršiteljima i o onima koji to nisu) i izvješća o samopraćenju. Ocjenjivanje učinkovitosti i politike objave podataka širom svijeta stječu sve veću popularnost zahvaljujući svom potencijalu da smanje emisije po nižoj cijeni jer ne zahtijevaju formalnu akciju primjene mjera zaštite okoliša. Potencijal za uštedu troškova od posebne je zanimljivosti agencijama za zaštitu okoliša tranzicijskih zemalja i zemalja u razvoju, koje imaju vrlo ograničene resurse za praćenje i provedbu propisa o onečišćenju. Važno pitanje vezano za objavu informacija jest: u kojim bi se slučajevima u obzir trebala uzeti povjerljivost? Povjerljivost će se čuvati u slučajevima poslovnih tajni, osobnih dosjea djelatnika (ali ne nužno podaci o zabranjenim praksama i nemaru) i dosjea o primjeni mjera zaštite okoliša dok je istraga aktivna. Povjerljivost je ključna u fazi dok se akcija primjene mjera ne otkrije javno i prije nego inspektorat otvoreno ne predstavi svoje dokaze prema sudskim pravilima. Potrebno je pažljivo pratiti da tvrtke ne koriste argument povjerljivosti kako bi izbjegle pristup javnosti informacijama. Čini se da u Hrvatskoj tvrtke koriste argument povjerljivosti na redovitoj bazi. Tajnost je iznimka, a ne pravilo! Poštivanje međunarodnih zakona također treba stalno i pažljivo pratiti7. Javna rasprava

7 Vidi npr. Direktivu 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu podacima o zaštiti okoliša kojim se opoziva Direktiva Vijeća 90/313/EEZ i Preporuka 2001/331/IEZ Europskog parlamenta i Vijeća o određivanju minimalnih kriterija za inspekcije zaštite okoliša u državama članicama.

42

Osim prava na pristup većini informacija, javnost ima jednako važno pravo da se njezin glas čuje i da se njezina stajališta uzmu u obzir. Građani mogu pružiti povratne informacije putem pritužbi

i spontanih doprinosa ili kad ih vlast pozove da to učine. U svrhu istraga, inspektorat može uspostaviti komunikacijske kanale putem kojih javnost može predati svoje pritužbe, dojave i tragove o prekršajima. Ako je to potrebno, treba jamčiti anonimnost. Aktivno sudjelovanje U nekim je zemljama dobro poznat mehanizam izravna primjena mjera zaštite okoliša od strane građana putem sudskih tužbi. Međutim, postoje brojne druge prilike da javnost nadopuni napore vlasti, na primjer javno praćenje poštivanja propisa ili izravno sudjelovanje u inspekciji. Posljednjih godina svjedočimo povećanom sudjelovanju građana i/ili nevladinih organizacija u osiguravanju poštivanja zakona o zaštiti okoliša. Međutim, nekontrolirane akcije od na primjer nevladinih organizacija mogu uzrokovati probleme, nanijeti štetu tvrtkama i imidžu vlasti. Međutim, potrebno je shvatiti da takve akcije često proizlaze iz nedostatka informacija ili transparentnosti od strane tvrtka i/ili vlasti. Dobro je poznata činjenica da nije lako ukloniti glasinu koja se jedno vrijeme smatrala istinitom. Javnosti je obično mnogo lakše vjerovati u glasinu nego vjerovati da tvrtka ili vlasti nemaju što skrivati. Takva situacija zahtijeva kontinuiranu pozornost osoblja inspektorata u svojim interakcijama s javnošću. Aktivno uključivanje javnosti u poštivanje propisa zaštite okoliša može mnogo učiniti za sprečavanje nerazumnih građanskih akcija ili akcija utemeljenih na krivim pretpostavkama. Sudjelovanje građana može biti vrlo učinkovito kad politički vođe onemoguće inspektorate da ispituju moćna poduzeća. Do paralize inspektorata može doći kad zakonodavstvo ne pruži dostatne resurse za borbu s prekršiteljima ili kad vodstvo izvršne vlasti (u samome inspektoratu) izravno odbije primjenu mjera. Predstavnici civilnog društva mogu djelovati kao kontrolni organ upravo kako bi spriječili takvu paralizu inspektorata. Izloženost u masovnim medijima neuspjeha inspektorata u primjeni mjera može na njega izvršiti pritisak da poboljša svoju učinkovitost. U nekim zemljama građani mogu sudjelovati u inspekcijskim nadzorima poštivanja propisa koje

provode državni službenici. Obično je uvjet da je dotični građanin sudjelovao u procesu pritužbe koji je prethodio inspekciji. Neizbježno je da postoje zakonska ograničenja na javne inspekcije. U istragama vezanim za primjenu mjera, građani i nevladine organizacije kao „inspektori dobrovoljci“ ne mogu na silu ući na lokaciju kako bi prikupili dokaze, što može tijelo za primjenu mjera kad provodi službenu inspekciju. .

43

3. Polazišne točke

4.1 Dužnosti inspektora

Inspektori zaštite okoliša imaju niz dužnosti, koje možemo razlikovati prema tome što su vezane za:

- zakon - procedure - osposobljavanje - sigurnost - stručnost - osiguranje kvalitete

Drugi (2.) dio Zakona o državnim službenicima (NN 92/05) i Etički kodeks državnih službenika (2006.) daju popis širokog spektra dužnosti, dio kojih navodimo niže. Zakonske dužnosti Inspektori moraju obavljati sve inspekcijske aktivnosti u skladu s uspostavljenim zakonskim okvirom, uključujući:

- dužnost dokazivanja službenog svojstva, identiteta i ovlasti - dužnost pravilnog postupanja s povjerljivim poslovnim informacijama - dužnost pružanja informacija javnosti

Inspektori moraju biti upoznati s uvjetima određenih dozvola, zakona i propisa. Proceduralne dužnosti Inspektor u svakom slučaju 'mora' biti upoznat s općim procedurama inspekcije. Također 'mora' posjedovati dobro razumijevanje tehnika prikupljanja dokaza kako bi osigurao primjerene inspekcije i izbjegao ugrožavanje mogućeg sudskog postupka na proceduralnoj osnovi. Inspektori bi trebali poštivati postojeće standardne procedure za svaki od elemenata inspekcije, kao što su:

- planiranje inspekcije - priprema inspekcijskog nadzora - inspekcijski nadzor na lokaciji - izvješće (zapisnik) o inspekcijskom nadzoru

Dužnost trajnog osposobljavanja i usavršavanja Trajno profesionalno osposobljavanje i usavršavanje od ključne je važnosti za inspektore. Na početku njihove karijere ili u razdobljima drastičnih profesionalnih ili proceduralnih promjena bit će potreban visok intenzitet osposobljavanja i usavršavanja. Međutim, i u 'normalnim' razdobljima potreban je određeni broj dana osposobljavanja i usavršavanja godišnje kako bi inspektor ostao u toku s promjenama u složenom području koje pokriva. Osposobljavanje i

44

usavršavanje je učinkovito samo ako se stvari koje se uče mogu primijeniti u praksi, i to u kratkom razdoblju nakon osposobljavanja i usavršavanja. Uprava inspektorata trebala bi uspostaviti dosljedne programe osposobljavanja i usavršavanja za svoje zaposlenike koji vode inspekcije poštivanja propisa o zaštiti okoliša/inspekcijske nadzore kako bi osigurala da oni posjeduju radno znanje o regulatornim uvjetima, metodologiji inspekcije, tehničkim pitanjima i mjerama zaštite zdravlja i sigurnosti. Temelj za ove dužnosti pruža Članak 22. Zakona o državnim službenicima. Dužnost sigurnosti na radu Inspekcijski nadzor postrojenja uvijek sa sobom nosi određeni rizik po zdravlje i sigurnost. To je potrebno što više izbjegavati. Stoga inspektor treba poznavati sve dužnosti i prakse vezane za sigurnost na radu. Sigurnosna oprema i sigurnosne procedure trebaju se temeljiti na standardnim sigurnosnim procedurama. Za inspektore to znači sljedeće (za više pojedinosti vidi odjeljak 5.4. ovoga priručnika):

- koristiti sigurnosnu opremu u skladu s dostupnim uputama za korištenje i označavanje, - održavati sigurnosnu opremu u dobrom stanju, - odijevati se prikladno za određenu aktivnost i nositi prikladnu zaštitnu odjeću, - koristiti svu sigurnosnu opremu uobičajenu za postrojenje nad kojim se vrši inspekcijski

nadzor (npr. zaštitnu kacigu ili sigurnosne naočale), - nikad ne ulaziti u zatvorene prostore bez prikladne obuke, opreme i dopuštenja (ako je to

potrebno). Dužnost profesionalnosti Inspektori su obično u središtu pozornosti tvrtka i njihovih podružnica te javnosti, nevladinih organizacija i tiska. Takav javni položaj znači da se od njih očekuje najviša moguća razina profesionalnosti u obavljanju dužnosti. Ako profesionalnost izostane to će ozbiljno ugroziti povjerenje dionika u inspektorat. Povjerenje je ključno za položaj inspektorata, pogotovo ako on želi da ga se dugoročno shvaća ozbiljno. Mnogo je teže izgraditi povjerenje nego ga izgubiti. Ozbiljna pogreška jednog djelatnika inspektorata može utjecati na sliku koju javnost ima o cijelom inspektoratu. Stoga moraju postojati procedure i uvjeti za osiguravanje etičkog ponašanja i oni se moraju odnositi na sve djelatnike bez iznimke. Procedure i standardi ponašanja navedeni niže razvijeni su u svrhu zaštite pojedinca i inspekcijskih tijela, kao i industrije.

- Sve inspekcije moraju se provoditi u skladu s Ustavom i uz poštivanje ljudskih prava bez obzira na rasu, spol, vjeroispovijest ili nacionalno porijeklo.

- Djelatnici inspektorata moraju se u svakom trenutku ponašati u skladu sa zakonima i propisima koji propisuju dužnosti i ponašanje djelatnika, što uključuje potpuno izbjegavanje favoriziranja.

- Činjenice utvrđene inspekcijom moraju se zabilježiti i o njima je potrebno izvijestiti u potpunosti, točno i objektivno.

- U tijeku inspekcije, svaki čin ili izostanak čina motiviran osobnom korišću je nezakonit. Činovi koji bi se mogli tako shvatiti trebaju se savjesno izbjegavati.

- Potreban je trajan napor da se trajno unaprjeđuju stručna znanja i tehničke vještine u polju inspekcije.

Profesionalni stav Inspektori predstavljaju tijelo zaštite okoliša. U većini slučajeva oni su prvi ili jedini kontakt između tog tijela i vlasnika dozvole. U odnošenju prema predstavnicima i zaposlenicima

45

postrojenja inspektori moraju biti profesionalni, taktični, uljudni i diplomatični. Pristup koji je čvrst ali pokazuje razumijevanje potaknut će suradnju i dati poticaj dobrim poslovnim odnosima. Inspektori bi uvijek trebali govoriti s poštovanjem o svakom proizvodu, proizvođaču i osobi. U svakom trenutku moraju izbjegavati zlouporabu ovlasti (članak 16. Zakona o državnim službenicima). Odjeća Inspektori trebaju biti prikladno odjeveni, što uključuje nošenje zaštitne odjeće ili opreme za aktivnost u kojoj sudjeluju. Pokloni, usluge, pozivi na ručak Inspektori ne smiju primati usluge, povlastice ili ponude za posao u uvjetima za koje bi se moglo shvatiti da utječu na izvođenje dužnosti (vidi npr. članak 17. Zakona o državnim službenicima). Mudro je izbjegavati čak i privid ugroženosti državnih etičkih statuta i propisa. Ako mu se ponudi mito, inspektor ne smije primiti novac niti robu. Budući da takav čin predstavlja kršenje zakona, propisa i krivičnog statuta, potrebno je što prije detaljno izvijestiti o incidentu nadređenu osobu i javnog tužitelja ili policiju. Zahtjevi za informacijama Inspektorat mora pružati informacije javnosti. Politika inspektorata trebala bi biti da učini informacije o inspektoratu i njegovom radu slobodno i jednako dostupnima svim pojedincima, skupinama i organizacijama. Zapravo, svi inspektori imaju i pravnu i tradicionalnu dužnost pružiti javnosti korisne obrazovne i sigurnosne informacije. Međutim, ta se politika ne odnosi na informacije o sumnji u prekršaje, dokaze mogućih prekršaja ili povjerljive poslovne informacije (vidi npr. Članak 21. Zakona o državnim službenicima). Dužnost osiguranja kvalitete Inspektori utječu na poslovanje tvrtka. No svojim djelovanjem oni neizbježno utječu i na pojedince, i na zaposlenike tvrtke i na građane. Stoga ne iznenađuje da djelovanje inspektora mora biti visoke kvalitete. Inspektor mora osigurati kvalitetu i točnost inspekcije poštivanja propisa kao i vjerodostojnost prikupljenih informacija. Inspektor mora osigurati da su svi podaci koji se unose u dosje inspekcije potpuni, točni i odgovaraju stvarnom stanju. Kako bi pomogao inspektoru u obavljanju ove dužnosti, inspektorat treba uspostaviti planove za osiguranje kvalitete koji definiraju pojedinačne dužnosti i procedure vezane za dokumentaciju. Te procedure trebaju odražavati sljedeće elemente osiguranja kvalitete:

- pravilno prikupljanje podataka - odobrene standardne metode - kontrola usluge, opreme i materijala - standardizirano rukovanje podacima i izvještavanje.

46

4.2 Zakonodavstvo vezano za zaštitu okoliša u EU-u i Republici Hrvatskoj

4.2.1 Objedinjene okolišne dozvole

IPPC direktiva Europske unije prenesena je u hrvatski zakon. Ovaj je priručnik izrađen pod pretpostavkom da je prijenos obavljen pravilno, iako još postoje neka razilaženja između hrvatskih vlasti i savjetnika EU-a. Ključni element IPPC direktive je sprečavanje onečišćenja okoliša pomoću sustava izdavanja dozvola koji primjenjuje objedinjeni pristup zaštiti okoliša. Cilj sprečavanja onečišćenja je smanjiti onečišćenje eliminacijom otpada ili smanjenjem njegove količine. Prevencija onečišćenja je multimedijalni pristup koji svodi na najmanju razinu ili eliminira onečiščujuće tvari koje se ispuštaju u tlo, zrak i/ili vodu bez da se onečiščujuće tvari premještaju iz jednog medija u drugi. Izvori redukcije mogu se definirati kao: „…svaka praksa koja reducira količinu opasne supstancije, onečiščujuće ili zagađujući tvari koja ulazi u otpadni tok ili se na drugi način ispušta u okoliš (uključujući fugitivne emisije) prije recikliranja, obrade ili zbrinjavanja, te svaka praksa koja umanjuje opasnost po javno zdravlje i okoliš vezana za ispuštanje takvih supstanci, onečiščujućih ili zagađujućih tvari.“ Prevencija onečišćenja dakle predstavlja temeljitu promjenu u pristupu od konvencionalnog oslanjanja na obradu/zbrinjavanje otpada ili obradu na kraju prema aktivnom istraživanju tehnika prevencije. Postrojenja mogu provoditi prevenciju onečišćenja na sljedeće načine:

- prilagodbom opreme ili tehnologije - prilagodbom procesa ili procedura - preoblikovanjem ili redizajnom proizvoda - zamjenom sirovina - poboljšanjima u održavanju pogona, osposobljavanju i/ili kontroli inventara.

U članku 7. IPPC direktive stoji: „Države članice će provesti mjere koje su potrebne kako bi se osiguralo da su uvjeti dozvole i procedure za izdavanje dozvole u potpunosti usklađeni kad je uključeno više od jednog nadležnog tijela, kako bi zajamčile učinkoviti objedinjeni pristup svih tijela nadležnih za tu proceduru.“ U Republici Hrvatskoj dozvole zaštite okoliša kao takve ne postoje. Republika Hrvatska ima sustav lokacijskih, građevinskih i uporabnih dozvola, koje izdaje Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (MZOPUG), a inspekciju i primjenu mjera zaštite okoliša vrši Inspektorat Ministarstva. Na kraju uporabna dozvola sadrži 'objedinjene uvjete zaštite okoliša'. Ovaj se sustav temelji na članku 82. točci 4. Zakona o zaštiti okoliša (Narodne novine 110/07) te je određen Uredbom o postupku utvrđivanja objedinjenih uvjeta zaštite okoliša (Narodne novine 114/08). Sukladno toj Uredbi, MZOPUG je ministarstvo odgovorno za koordinaciju doprinosa od raznih tijela nadležnih prema posebnim propisima (članci 9. – 10.). Članak 16. Uredbe pruža okvir za sadržaj 'rješenja o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša'. Svi uvjeti koji se tiču zaštite okoliša

47

objedinjeni su u jednoj dozvoli, no u zasebnim odlomcima prema mediju. Ne izdaju se sektorske dozvole. MZOPUG donosi konačnu odluku na temelju mišljenja koja pružaju linijska ministarstva nadležna za pojedine medije okoliša koji nisu pod primarnom nadležnošću MZOPUG-a.

4.2.2 Inspekcijski nadzor i primjena mjera zaštite okoliša

Preporuka 2001/331/EZ propisuje minimalne uvjete za sve8 inspekcije kako slijedi: (a) primjerena provjera pridržavanja pravnih uvjeta EU koji su relevantni za pojedinu

inspekciju,

(b) ako inspekcijski nadzor treba provoditi više nadležnih inspekcijskih službi zaštite okoliša, da iste međusobno razmjenjuju informacije o svojim aktivnostima i, u mjeri u kojoj je to moguće, usklađuju inspekcijski nadzor i ostale aktivnosti vezane uz inspekciju zaštite okoliša,

(c) rezultati inspekcijskih nadzora trebaju biti navedeni u izvješćima izrađenim u skladu s točkom VI. i po potrebi razmijenjeni između relevantnih inspekcijskih, provedbenih i drugih nadležnih tijela, bilo na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini,

(d) inspektori ili drugi službenici koji imaju pravo provoditi inspekcijski nadzor trebaju za potrebe inspekcije zaštite okoliša imati pravo pristupa na lokacije i pristupa informacijama.

Inspekcije zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj imaju temelj u nizu pravnih dokumenata različitih razina:

- Zakon o općem upravnom postupku (NN 103/96); - Zakon o zaštiti okoliša (NN 110/07); - Zakon o zaštiti zraka (NN 178/04) i Zakon o otpadu (NN 178/04, NN 111/06 i NN 60/08); - U izradi: interni Pravilnik MZOPUG-a o inspekcijama.

Prva razina pravnih uvjeta za inspektore nalazi se u Zakonu o općem upravnom postupku. Ovaj Zakon opisuje općenita pravila inspekcije (ne samo za inspekcije zaštite okoliša), npr. obvezu inspektora da na kraju inspekcijskog nadzora izrade zapisnik o njemu u prisutnosti predstavnika subjekta inspekcije i uz njegov/njezin potpis. Druga, vrlo važna i opširna razina pravnih uvjeta za inspektore zaštite okoliša nalazi se u Zakonu o zaštiti okoliša. Članci 180. – 214. odnose se na širok raspon ovlasti pri nadzoru. Zakon uzima u obzir činjenicu da koordinirane inspekcijske nadzore u Republici Hrvatskoj obavljaju inspektori iz različitih ministarstava. Članke 183. – 197. i 202. – 213. mogu koristiti samo inspektori zaštite okoliša iz MZOPUG-a. Članke 198. – 201. i članak 214. mogu koristiti i inspektori koji rade za druga nadležna tijela uključena u koordinirane inspekcijske nadzore. Dio Zakona o zaštiti okoliša koji se odnosi na inspekciju sadrži obvezu koordinacije rada različitih inspekcijskih službi tijekom koordiniranih inspekcijskih nadzora, kao i puni pristup lokaciji i pravo inspektora na ovlasti koje se dodjeljuju inspektorima zaštite okoliša (članak 186.

8 Riječ sve ne treba shvatiti doslovno. Ona ne uključuje obvezu inspekcije aspekata koji nisu temeljeni na zakonskim uvjetima EU-a. Ona ne uključuje ni na primjer inspekcije u području zaštite prirode i nuklearne energije.

48

Zakona o zaštiti okoliša). Međutim, inspektor mora dokazati službeno svojstvo, identitet i ovlasti (vidi i Pravilnik o službenim iskaznicama službenika inspekcijskog nadzora – Narodne novine 15/02). Zakon o otpadu (članci 65. – 87.) i Zakon o zaštiti zraka (članci 64. – 86.) također propisuju velik broj pravila inspekcije. Treća razina pravnih uvjeta nedavno je usvojena i propisana Uredbom o dužnostima inspektorata MZOPUG-a. U točki 7.3. opisana je ustrojstvena struktura Inspektorata zaštite okoliša i njegove dužnosti. Četvrta i posljednja razina uvjeta inspekcije koju Ministarstvo izrađuje je interni Pravilnik o inspekcijama. Iz ovoga slijedi da koordinirane inspekcije zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj ne provodi samo Inspektorat MZOPUG-a već se one provode u suradnji niza inspekcijskih tijela uključenih u objedinjeni sustav izdavanja okolišnih dozvola. Tablica niže daje opći pregled uključenih tijela. Aspekti zaštite okoliša Tip Aspekt/Medij

Nadležno tijelo

Emisije: Voda Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva

Tlo MZOPUG, Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja (veterinarska)

Zrak MZOPUG More Ministarstvo mora, prometa i

infrastrukture, Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva, MZOPUG

Buka Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi

Vibracije DI Miris MZOPUG (općenito), restorani –

Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi -sanitarna

Utjecaji Promet Ako je u procjeni utjecaja na okoliš, smatra se emisijom

Biološka raznolikost Ministarstvo kulture Krajobraz Ministarstvo kulture Otpad Opasan MZOPUG Bezopasan MZOPUG Prekogranični transport MZOPUG, MUP, Ministarstvo

mora, prometa i infrastrukture (ako se nešto dogodi na moru)

Radioaktivan Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi

Mine - uredba Ministarstvo unutarnjih poslova Rizik Požar, eksplozija Ministarstvo unutarnjih poslova Kemikalije MZOPUG, Ministarstvo zdravstva

49

i socijalne skrbi (skladištenje) (zapaljive)

Transport Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, MUP (transport eksploziva za civilne svrhe)

Pohrana (opasnih materijala) SI, MZOPUG, MUP (eksplozije i požari), Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva

Nadležnosti inspekcija u Republici Hrvatskoj, Projekt PHARE2005, 2009.

4.3 Hrvatska praksa izdavanja dozvola

Hrvatska praksa izdavanja dozvola najbolje se može sažeti kroz dijagram koji opisuje proceduru izdavanja dozvole. Ovaj je dijagram izrađen u jednoj od komponenata ovoga projekta i opisuje stanje u izdavanju dozvola u slučajevima u kojima je potrebna Procjena utjecaja na okoliš, što je slučaj s IPPC postrojenjima:

50

Prethodno opisano postupanje pravno se temelji na: članku 82. Zakona o zaštiti okoliša (Narodne novine 110/07)

“Cilj i svrha utvrđivanja objedinjenih uvjeta zaštite okoliša

Zahtjev za utvrđivanjem objedinjenih uvjeta zaštite okoliša

Zaht. za izd. upute o sadrž. studije Upute za PUO koje daje stručno

povjerenstvo za PUO

Nacrt izvješća o utjecaju na okoliš i nacrt zahtjeva za rješenje o

objedinjenim uvjetima zaštite okoliša (OUZO)

Prva procjena prihvatljivosti koju daje stručno povjerenstvo

Mišljenja daju:

o MZOPUG

o MRZŠVG

o MZSS/MPRRR/MK Inspekcija zaštite okoliša

Konačno izvješće o utjecaju na okoliš i zahtjev za rješenje o

objedinjenim uvjetima zaštite okoliša

Javna rasprava (mišljenja, primjedbe,

prijedlozi)

Druga procjena prihvatljivosti koju daje stručno povjerenstvo

Nacrt objedinjenog rješenja o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša (objedinjeni postupak):

o Nacrt rješenja o OUZO (uključuje uvjete za vodu, buku i prirodu, prema opciji B)

Nacrt rješenja o prihvatljivosti za okoliš

Javna rasprava (komentari, mišljenja)

Konačno objedinjeno rješenje (tj. konačna IPPC dozvola)

Pristup pravosuđu

Ključni dokumenti postupka:

o Izvješće o utjecju na okoliš = IUO o Upute za PUO Stručnog povjerenstva za PUO, 1. i 2. procjena prihvatljivosti o Zahtjev za rješenje o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša = Zahtjev za IPPC dozvolu (ćl. 6. IPPC

direktive) o Rješanje o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša = IPPC dozvola (čl. 9. IPPC direktive) o Upisnik mišljenja/komentara/rasprava javnosti i drugih tijela o Vodopravna dozvola (u slučaju A) o Rješenje o OUZO-u + Rješenje o prihvatljivosti za okoliš (+ vodopravna dozvola) = Objedinjeno

rješenje o OUZO-u = Rješenje temeljem koga se može početi zahvat ili odbijenica.

Rješenje = Odbijanje zahvata

51

Članak 82. Prije početka gradnje i puštanja u rad, kao i prije značajne promjene u radu ili rekonstrukcije postrojenja namijenjenog obavljanju djelatnosti kojom se mogu prouzročiti emisije kojima se onečišćuje tlo, zrak, vode i more, tvrtka je obvezna ishoditi objedinjene uvjete zaštite okoliša u skladu s ovim Zakonom i uredbom iz stavka 4. ovoga članka. (2) Objedinjeni uvjeti zaštite okoliša iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se s ciljem cjelovite zaštite okoliša sprječavanjem, smanjivanjem i u najvećoj mogućoj mjeri otklanjanjem onečišćenja, prvenstveno na samom izvoru, te osiguravanjem promišljenog gospodarenja prirodnim dobrima nadzorom onečišćenja i uspostavljanjem održive ravnoteže između ljudskog djelovanja i socijalno-ekonomskog razvoja, s jedne strane, te prirodnih dobara i regenerativne sposobnosti prirode, s druge strane. (3) Djelatnosti kojima se mogu prouzročiti emisije u smislu stavka 1. ovoga članka utvrđuju se uredbom iz stavka 4. ovoga članka. (4) Način podnošenja zahtjeva za utvrđivanje i način utvrđivanja objedinjenih uvjeta zaštite okoliša za nova (prije početka gradnje i rekonstrukcije te puštanja u redoviti rad) i za postojeća postrojenja u kojima se obavljaju djelatnosti u smislu stavka 1. ovoga članka, obvezni sadržaj tehničko-tehnološkog rješenja za postrojenje vezano za objedinjene uvjete zaštite okoliša, troškove i način pokrića troškova u svezi s tim postupcima, obvezni sadržaj rješenja kojima se utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša, način i obveza provedbe pokusnog rada postrojenja s obzirom na utvrđene mjere i objedinjene uvjete zaštite okoliša, način dostavljanja podataka o praćenju emisija u tlo, zrak, vode i more te druge sastavnice okoliša, uvjete kada se za postrojenje moraju ishoditi novi objedinjeni uvjeti zaštite okoliša odnosno rješenje o izmjenama i dopunama utvrđenih objedinjenih uvjeta zaštite okoliša, način postupanja nadležnih tijela u slučajevima kada bi emisije iz postrojenja mogle izazvati prekogranični utjecaj na zdravlje ljudi i okoliš drugih država, obvezni sadržaj analize stanja u postojećem postrojenju i obvezni sadržaj elaborata o načinu usklađivanja s odredbama ovoga Zakona, te obvezni sadržaj mišljenja Ministarstva o analizi i elaboratu tvrtke kao i način njegova izdavanja, te druge mjere i uvjete u skladu s međunarodno priznatim standardima i propisima, pobliže uređuje Vlada uredbom. “

Članak 7. Uredbe o postupku utvrđivanja objedinjenih uvjeta zaštite okoliša određeniji je što se tiče sadržaja zahtjeva za izdavanje objedinjene ‘dozvole’ i glasi: “Obvezni sadržaj tehničko-tehnološkog rješenja postrojenja

Članak 7.

(1) Tehničko-tehnološko rješenje za postrojenje, koje se sukladno odredbama Zakona prilaže zahtjevu

za utvrđivanje objedinjenih uvjeta zaštite okoliša, obvezno sadrži: 1. opće tehničke, proizvodne i radne karakteristike postrojenja, 2. plan s prikazom lokacije zahvata s obuhvatom cijelog postrojenja (situacija), 3. opis postrojenja, 4. blok dijagram postrojenja prema posebnim tehnološkim dijelovima, 5. procesni dijagrami toka, 6. procesna dokumentacija postrojenja, 7. sva ostala dokumentacija koja je potrebna radi objašnjenja svih obilježja i uvjeta provođenja predmetne djelatnosti koja se obavlja u postrojenju.

(2) Kriteriji na temelju kojih se utvrđuju najbolje raspoložive tehnike propisani su u Prilogu IV. ove Uredbe.”

Ovaj se priručnik temelji na pretpostavci potpune usklađenosti važećeg zakonodavstva Republike Hrvatske (ožujak 2009.) s pravnom stečevinom Zajednice. Međutim, treba naglasiti da se u tom smislu i dalje odvijaju savjetovanja između nadležnih tijela Republike Hrvatske i savjetnika EU-a.

52

4.4 Organizacija inspekcijskih nadzora

Sukladno članku 96. Zakona o zaštiti okoliša, Agencija za zaštitu okoliša (AZO) odgovorna je za vođenje očevidnika rješenja o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša postrojenja. Državni Plan inspekcijskog nadzora temelji se na ovom očevidniku (usporedi RMCEI pod IV. 3. b). Temeljem državnog Plana inspekcijskog nadzora, pak, doći će do raspodjele resursa raspoloživih za njegovu provedbu. Plan isto tako ističe područja prioriteta nadzora te razloge odabira istih. Državni Plan opisuje aktivnosti koje trebaju provesti područne jedinice po županijama. Područne jedinice pripremaju planove inspekcijskog nadzora uz pomoć glavnih smjernica koje daje Inspekcijska zaštite okoliša pri Ministarstvu. Ovdje se u obzir uzima usklađenost postrojenja s propisima tijekom prethodnih razdoblja (ukoliko je dostupno) te okolišni aspekti koji imaju ključnu ulogu na lokaciji postrojenja. Što se tiče koordiniranih inspekcijskih nadzora, nadležna tijela obavještavaju se unaprijed tako da se mogu pripremiti za nadzor. Koordinacija koju vodi MZOPUG podrazumijeva da inspektori znaju nad kojom će tvrtkom i kada biti obavljen nadzor te koji su glavni aspekti nadzora. Inspekcijski nadzor obavlja se utvrđenog datuma . Uglavnom, inspekcijski nadzor traje cijeli tjedan i prije ima multimedijalni no oblik koordiniranog inspekcijskog nadzora. Inspektori različitih nadležnih tijela posjećuju tvrtku i vrše inspekcijski nadzor nad specifičnim područjem njene djelatnosti. Njihovi nalazi nalaze se u posebnom zapisniku koji se dostavlja koordinatoru inspekcijskih nadzora u inspekciji zaštite okoliša. Ukoliko je potrebno, poduzimaju se postupci izvršenja. Ishod inspekcijskih nadzora svih područnih jedinica zajedno objedinjuje se i bilježi u godišnjem izvješću Uprave za inspekcijske poslove, kao i pojedinačnim izvješćima o nalazima inspekcijskih nadzora prema kategoriji postrojenja. Rezultati se koriste u pripremi godišnjeg plana Inspekcije zaštite okoliša (i partnerskih inspekcijskih službi) kao cjeline te pojedinačno za područne jedinice. Dijagram tijeka u nastavku prikazuje tijek inspekcijskog nadzora (izvor: Priručnik za inspekcijski nadzor, Projekt PHARE2005)

53

Baza podataka postrojenja

Okupljanje ljudskih resursa iosposobljavanje

Državni plan inspekcijskog

nadzora

Plan područne jedinice za inspoeciju

Plan inspektijskognadzora

postrojenja

Ranija usklađenost postrojenja s

propisima

Inspekcijski nadzor post.

Izvješće o inspekcijskom

d

Okolišni aspekti

postrojenja

Propisi & uvjeti

Provedbena akcija

Izvješća inspek. Nadzora

područnih jedinica

Godišnje izvješće o inspekcijskom

nadzoru

Plan inspekcijskih nadzora područne

jedinice

Godišnji plan inspekcijskih

nadzora

Odgovrnost: MZOPUG -

uz suodgovornost partnerskih

ministarstava

Sektorska izvješća

54

4.5 Nadležna tijela i njihova suradnja

Koordinirani inspekcijski nadzori u Hrvatskoj uključuju (veliki) broj inspekcijskih tijela. Djelovanja ovih tijela moraju se odvijati na koordinirani način. U tom smislu, temeljem članka 185. stavka 4. Zakona o zaštiti okoliša, nadležna su ministarstva sklopila Sporazum koji obvezuje svaku inspekcijsku službu da pridonese koordiniranom pristupu inspekcijskom nadzoru. U Sporazumu o suradnji inspekcijskih službi u području okoliša, od 5. lipnja 2008. godine (koji je slijedio nakon Sporazuma iz 2007. godine) uključena ministarstva su se obvezala na suradnju u okviru svojih nadležnosti u provedbi koordiniranih inspekcijskih nadzora koji se odnose na okoliš (članak 2. Sporazuma). Obvezala su se uskladiti svoje godišnje planove s ostalim inspekcijskim nadzorima kako bi koordinirani nadzor bio moguć, u skladu s člankom 185. stavkom 1. Zakona o zaštiti okoliša. Sporazumom je utvrđeno da će godišnji plan rada koordiniranih inspekcijskih nadzora zaštite okoliša biti objavljen na internetskoj stranici MZOPUG-a (članak 185. stavak 2. Zakona o zaštiti okoliša). Nadalje, sporazumjeli su se da će tijekom koordiniranog inspekcijskog nadzora: - sastavljati zasebne zapisnike i poduzimati mjere sukladno svojim ovlastima utvrđenim

odgovarajućim propisima; - surađivati tako da razmjenjuju podatke od utjecaja na okoliš; - surađivati korištenjem usluga ovlaštenih osoba (stručne institucije, laboratoriji, agencije i dr.)

za potrebe inspekcijskoga nadzora.

SPORAZUM O SURADNJI INSPEKCIJSKIH SLUŽBI U PODRUČJU OKOLIŠA (5. lipnja 2008. godine)

Članak 2.

(1) Strane Sporazuma su suglasne da će surađivati svaka u okviru svojeg djelokruga u provedbi koordiniranih inspekcijskih nadzora, koji se odnose na okoliš, odnosno pojedine sastavnice I opterećenja okoliša.

(2) Strane Sporazuma suglasne su da će u skladu s planom I programom iz članka 9. ovoga Sporazuma zajednički obavljati koordinirane inspekcijske nadzore postrojenja za koje je propisana obveza procjene utjecaja na okoliš, pribavljanja objedinjenih uvjeta zaštite okoliša, postrojenja s opasnim tvarima koje mogu uzrokovati nesreće većih razmjera, te po potrebi I drugih pravnih I fizičkih osoba, čija je djelatnost od utjecaja na okoliš I zdravlje ljudi.

(3) Koordinirane inspekcijske nadzore će u okviru svojih ovlasti zajednički I ovisno o subjektu nadzora I događaju iz članka 7. ovoga Sporazuma, obavljati inspektori zaštite okoliša, inspektori zaštite prirode, inspektori sigurnosti plovidbe, vodopravni inspektori, šumarski inspektori, veterinarski inspektori, poljoprivredni inspektori, stočarski inspektori, sanitarni inspektori, inspektori zaštite od požara I eksploziva, gospodarski inspektori, inspektori rada – zaštite na radu, elektroenergetski inspektori, rudarski inspektori I inspektori posuda pod tlakom.

55

4.6 Laboratoriji Analitički laboratoriji pružaju, kako kvalitativne, tak i kvantitativne informacije udovoljava li posjednik dozvole propisanim uvjetima ispuštanja. Laboratoriji mogu biti oni koji djeluju unutar samog postrojenja ili oni čije usluge analiziranja uzoraka koristi Inspekcija. Kako bi bilo moguće koristiti podatke iz obaju vrsta laboratorija, podaci moraju biti reprezentativni te moraju točno opisati svojstva i koncentracije sastavnih dijelova uzoraka predanih laboratoriju. Ciljevi jamstava kvalitete u laboratoriju podrazumijevaju praćenje točnosti i pohranu objavljenih rezultata kao i udovoljavanje uvjetima pouzdanosti.

Osiguranje kvalitete (QA) Osiguranje kvalitete odnosi se na cjelovit program osiguranja pouzdanosti podataka putem primjene administrativnih i tehničkih postupaka i politika koje se odnose na zaposlenike, resurse i objekte. Osiguranje kvalitete neophodno je za sve funkcije koje podupiru mjerenja u području okoliša. Program osiguranja kvalitete osmišljen je radi ocjene i postizanja željene kvalitete podataka.

Kontrola kvalitete (QC) Kontrola kvalitete je funkcija osiguranja kvalitete. To je uobičajena primjena postupaka radi kontrole točnosti mjerenja a uključuje pravilno umjeravanje instrumenata i primjenu odgovarajućih analitičkih postupanja.

4.6.1 Rukovanje uzorkom

Postupci pravilnog rukovanja uzorkom nužni su u laboratoriju od trenutka primitka uzorka do uklanjanja. Postupanja se mogu razlikovati. Manja postrojenja-nositelji dozvola, mogu primijeniti postupke različite od onih koje primjenjuju velika postrojenja jer se kadrovska organizacijska struktura i izvedbena rješenja uređaja za pročišćavanje razlikuju od postrojenja do postrojenja. Postupke pravilnog rukovanja uzorkom, međutim, nositelji dozvola trebaju standardizirati, primijeniti i dokumentirati.

JOsiguranje kvalitete uključuje: - definiciju projekta/studije - prikupčjanje i sljedivost

uzorka, - laboratorijsku analizu - potvrdu datuma, analizu,

izvješće, sustave pohrane podataka

Evaluacija postupaka rukovanja uzorkom Inspektor treba provjeriti da:

- laboratorij ima osobu koja se brine o uzorcima (‘nadzornika uzoraka’) - je prostor laboratorija siguran te da je pristup dozvoljen samo ovlaštenim osobama - laboratorij ima prostor za čuvanje uzoraka, koji je čist, suh i izoliran te ima li dovoljno mjesta za

hlađenje, kao i mogućnost da bude zaključan - samo manji broj ljudi rukuje uzorcima - ‘nadzornik uzoraka’ zaprima sve ulazne uzorke, potpiše popratni list o nadzoru uzoraka te ga trajno

pohrani - ‘nadzornik’ obavlja ili ispituje već obavljenu provjeru o ispravnosti čuvanja, vrsti spremnika te

vremenu držanja/pohrane te bilježi rezultate - ‘nadzornik’ osigurava da uzorci budu pravilno čuvani - samo ‘nadzornik’ raspodjeljuje uzorke osoblju koje obavlja analize - prijenos uzorka obično bilježi ‘nadzornik uzorka’ - su bilješke o skrbi i nadzoru rukovanja uzorkom točne i ažurne

56

4.6.2 Tehnike laboratorijskih analiza

Laboratoriji postrojenja ili ugovorni laboratoriji moraju primjenjivati istovrsne metode. To pomaže pri uklanjanju metodologije kao varijable kada laboratoriji međusobno uspoređuju ili razmjenjuju podatke. Inspektor mora načiniti ovjeru da je laboratorij nositelja dozvole akreditiran prema normi ISO 17025 za ispitivanja koja obavlja. Ukoliko laboratorij nije akreditiran, inspektor treba provjeriti, uzimajući u obzir stavke navedene u sljedećoj tablici, radi li laboratorij prema prihvatljivoj normi.

Radi ovjere poštivanja propisanih analitičkih postupaka, nužno je da inspektoru objašnjenje svakog postupka pruža odgovorni analitičar. Inspektora treba upozoriti o svakom odstupanju u određenoj analitičkoj metodi. Raspoloživost usluga laboratorija utječe na pouzdanost podataka.

Ocjena analitičkih postupaka u laboratoriju Inspektor treba provjeriti:

- da laboratorij primjenjuje sustav kontrole kvalitete koji je usklađen sa sustavom koji je točno utvrđen dozvolom

- da laboratorij vodi bilješke o kontroli kvalitete pripreme reagensa, umjeravanja i održavanja instrumenata, temperaturi inkubatora i opskrbi

- da laboratorij obavlja kontrolu kvalitete materijala, pribora, opreme, umjeravanja i održavanja instrumenata, objekata, analiza i standardnih otopina

- da laboratorij čuva dokumentaciju o svakom od inspekcije odobrenom odstupanju iz točno određenog postupka ispitivanja.

Ocjena djelatnosti laboratorija

Inspektor treba provjeriti da laboratorij pruža:

- odgovarajuću količinu čiste laboratorijske vode, bez kemijskih interferencija i drugih onečiščujućih tvari; laboratorij treba redovito provjeravati kvalitetu vode i to bilježiti

- odgovarajući prostor za laboratorijske stolove, instrumente, skladištenje i pohranu zapisa - čist i uredan radni prostor, što pomaže u izbjegavanju onečišćenja - odgovarajuću kontrolu vlažnosti i temperature - odgovarajuću rasvjetu i ventilaciju - suh, bez onečišćenja, komprimirani zrak, po potrebi - učinkovit sustav digestora - neophodnu opremu kao što je grijača ploča, inkubator, vodena kupka, hladnjak za uzorke, mjerač pH,

termometar i vaga - električnu energiju za uobičajene potrebe laboratorija, a ukoliko je moguće, izvore s regulacijom

voltaže za osjetljive elektronske instrumente - prostor u kome nema vibracija, radi točnog mjerenja.

57

Inspektor isto tako treba provjeriti koristi li, kada je potrebno, laboratorij odgovarajuću zaštitnu opremu (laboratorijske kute, zaštitne rukavice, zaštitne naočale i maske, digestore). Laboratorij treba imati aparat za gašenje požara, ispiralicu za oči, tuš i pribor za prvu pomoć. Inspektor treba zabilježiti probleme i izvijestiti odgovarajuće nadležno tijelo (npr. Službu nadzora u području rada i zaštite na radu pri Državnom inspektoratu). Instrumentacija je izričito važna u analitičkom laboratoriju. Analitička se instrumentacija, u određenoj mjeri, stalno razvija. Proizvođači neprekidno smišljaju nova rješenja i poboljšanja svojih proizvoda, težeći što manjim oblicima, produljenoj trajnosti i osjetljivosti te poboljšanoj automaciji.

Uobičajeno korišteni analitički instrumenti uključuju analitičke vage, mjerače pH vrijednosti, mjerače otopljenog kisika, mjerače provodljivosti, mjerače mutnoće, spekrofotometre, atomski apsorpcijski spekrofotometar, analizatore organskog ugljika, analizatore za razdvajanje iona, plinske – tekućinske kromatrografe, analize mjerenjem titranja i kontrolu temperature. Održavanje i skrb o laboratorijskom prostoru i opremi važan je čimbenik osiguranja kvalitete laboratorija. Treba obavljati i bilježiti stručne preglede.

Ocjena laboratorijskih instrumenata i opreme Inspektor treba provjeriti:

- da se postupa po standardnim i točno određenim postupcima čišćenja staklenog posuđa i spremnika - da laboratorij posjeduje pisana pravila o dnevnom radu instrumenata i opreme (npr. Standardne operativne

postupke) koja su lako dostupna osoblju te da osoblje postupa po istomu - da dobavljači dostavljaju odgovarajuće standardne otopine i slijepe probe radi obavljanja standardnih postupaka

umjeravanja, te da se koriste koncentracije standardnih otopina koje gotovo potpuno odražavaju koncentraciju uzorka

- da je zabilježeno podrijetlo standardnih otopina i, kada je moguće, njihova sljedivost prema državnom standardu - da postoje bilješke o svakoj obavljenoj skupini analiza, uključujući redoslijed ispitivanja umjeravanja, osiguranja

kvalitete i uzoraka (tj. dnevnik obrade analize, dnevnik rada instrumenta). - da postoje pisani postupci za otkrivanje smetnji radi utvrđivanja nepravilnosti na opremi - da se postupa prema pisanim rasporedima zamjene, čišćenja, provjere i/ili ugađanja - da laboratorij vodi bilješke o održavanju i pregledu opreme.

58

Kemijski reagensi, otopine i plinovi raspoloživi su u mnogim stupnjevima čistoće, u rasponu od tehničkog pa sve do raznih ultra-čistih stupnjeva. Čistoća materijala koja se uvjetuje u analitičkoj kemiji ovisna je o vrsti analize. Traženu čistoću reagensa uvjetuje mjereni parametar, analitička metoda te osjetljivost i svojstvenost sustava detekcije. Nemojte koristiti reagense manje čistoće od one koju točno određuje metoda.

4.6.3 Osiguranje kvalitete i kontrola kvalitete

Svrha postupaka kontrole laboratorija jest osigurati visokokvalitetne analize primjenom kontrolnih uzorka, kontrolnih tablica, referentnog materijala i umjeravanja instrumenata. Laboratorij mora potaknuti i provoditi kontrolu tijekom trajanja analize uzoraka. Točnije, svaka skupina za ispitivanje mora sadržavati barem jednu analizu slijepe probe, standardne otopine, duplikata uzorka i (ukoliko je primjenjivo) primiješanog (‘spiked’) uzoraka. Kada skupina sadrži više od 10 uzoraka, nakon svakog desetog uzorka trebao bi slijediti duplikat i ‘spike’ (ako je primjenjivo). Točnost laboratorijskih nalaza odnosi se na reproduktibilnost ili stupanj usklađenosti između ponovljenih mjerenja iste količine. Što su numeričke vrijednosti mjerenja jedna drugoj bliže, to su mjerenja točnija.

Ocjena laboratorijskih potrepština Inspektor treba provjeriti da laboratorij:

- koristi reagense određene čistoće za specifičnu analitičku metodu - čuva standardne reagense i otopine prema naputku proizvođača - često provjerava radne norme kako bi se utvrdile promjene u koncentraciji ili sastavu - provjerava koncentracije otopina na zalihama prije njihove uporabe u pripremi novih radnih normi - obilježi datume primitka potrepština s ograničenim rokom uporabe te obrati pozornost na naputak u

svezi roka uporabe, uključujući datum stavljanja izvan uporabe te uvjete čuvanja - priprema i standardizira reagense prema pouzdanim primarnim standardima - pravilno označava standardne otopine i reagense, uključujući unos datuma pripreme, koncentraciju i

ime analitičara - čuva standardne otopine i reagense u odgovarajućim spremnicama prema određenim uvjetima metode - provjerava ispravnost kupljenih otopina prema uvjetima metode - koristi čiste spremnike, odgovarajućeg sastava, s pričvršćenim čepovima ili poklopcima - stavlja izvan upotrebe reagense kod kojih su uočene promjene boje, nastanak precipitata ili značajne

promjene koncentracija - priprema temeljnih otopina i standardnih otopina uporabom volumetričkog staklenog posuđa.

59

U programu kontrole kvalitete laboratorija, točnost je utvrđena analizom stvarnih uzoraka u duplikatu. To može predstavljati raspon koncentracija t niz interferentnih materijala koji se susreću tijekom analize. Točnost se odnosi na stupanj razlike između opaženih vrijednosti t poznatih ili stvarnih vrijednosti. Što vrijednost mjerenja dođe bliže stvarnoj vrijednosti, to je mjerenje točnije. Točnost metode može se utvrditi analizama uzoraka kojima su pridodane poznate količine referentnih standardnih otopina (‘spiked’ uzorci).

Analitički laboratorij mora imati sustav jednoobraznog bilježenja, ispravaka, obrade i izvješćivanja podataka.

Analitičke djelatnosti u laboratoriju razlikuju se po složenosti. Stoga, u laboratoriju treba jasno utvrditi radne zadatke. Svi analitičari trebaju biti temeljito osposobljeni za obavljanje osnovnih zadataka u laboratoriju.

Ocjena točnosti procesa mjerenja Inspektor treba provjeriti da laboratorij:

- uvodi kontrolne uzorke u niz stvarni uzoraka radi praćenja djelotvornosti analitičkog sustava; kontrolni uzorci uključuju svaku digestiju, ekstrakciju, destilaciju i druge pripreme uzoraka kao kod analize uzorka

- osigurava da količina aditiva odgovara granici detekcije i koncentraciji uzorka. - obavlja analize duplikata kod svaka skupine uzorka radi određivanja točnosti; općenito, 10 posto

uzoraka treba udvostručiti - priprema i koristi tablice kontrole točnosti ili druge statističke tehnike za svaki analitički postupak - uspostavlja granice točnosti (kao % povrata) temeljene na standardnim devijacijama čije su gornje i

donje granice kontrole uspostavljene na tri puta vrijednosti standardne devijacije iznad i ispod središnje linije

- priprema tablice kontrole točnosti sakupljanjem podataka iz najmanje 15 do 20 duplikata uzoraka (obrađenih u kontroliranim uvjetima) tijekom produženog razdoblja (npr. 10 do 20 dana); a statističke metode uključuju izračun srednje vrijednosti, standardne devijacije i varijante radi definiranja opsega i varijabilnosti podataka

- ustanovljava gornje i donje granice upozorenja dva puta više od standardne devijacije iznad i ispod središnje linije

- poduzima korektivne radnje kada podaci izlaze izvan granica upozorenja i kontrole - dokumentira podatke izvan kontrole, stanje i poduzete korektivne radnje.

Ocjena osoblja laboratorija nositelja dozvole Inspektor treba provjeriti:

- prikladnost osposobljavanja - vještinu rada sukladno propisanim postupcima - vještinu i znanje osoblja u primjeni opreme i analitičkih metoda (posebice što se tiče složene opreme

kao što je plinski kromatograf) - preciznost i točnost obavljanja analitičkih zadataka - raspodjelu jasno definiranih zadataka i dužnosti.

60

Osobe koje obavljaju složene analitičke zadatke trebaju biti stručne i odgovarajuće osposobljene. Svi analitičari moraju raditi u skladu s točno određenim postupanjima te biti osposobljeni za rukovanje s laboratorijskom opremom i primjenu tehnika potrebnih za analizu koja im je zadana.

Ocjena ugovornih laboratorija Kada nositelj dozvole sklopi ugovor s laboratorijem radi analize uzoraka, moguće je da nastane potreba da inspektor ocjeni laboratorijsku praksu ugovornog laboratorija. Isto mogu ocjenjivati i druge nadležne inspekcije. Ukoliko se u ugovornom laboratoriju utvrde nedostaci, nositelj dozvole snosi odgovornost i o tome će biti obaviješten. Opširne informacije o pokazateljima djelotvornosti laboratorija mogu će pronaći u prilogu 3 ovog Priručnika.

4.7 Usmjerenost ovoga Priručnika

Svi inspektori trebaju obavljati inspekcijski nadzor na istovjetan način. Ovaj Priručnik može pridonijeti ovom cilju. Inspekcijski nadzor postrojenja nije tek “ljubazan posjet”. Dakako, inspektor će imati pristojan nastup u radu no, inspekcijski se nadzor mora izvršiti u poslovnom duhu, s ciljem prikupljanja i kompilacije podataka i opažanja te pravilnog izvješćivanja o ishodima i omogućavanja naknadnog praćenja.

Ocjena načina na koji nositelj dozvole raspolaže informacijama I podnosi izvješća Inspektor treba provjeriti da:

- laboratorij primjenjuje formule za izračun završnih rezultata - laboratorij primjenjuje zaokružena pravila koja su jednoobrazna - laboratorij utvrđuje značajne brojke za svaku analizu - se obavlja unakrsna provjera izračuna - laboratorij određuje pristup izradi tablice kontrole i statističkih izračuna u svrhu kontrole kvalitete i

izvješćivanja - obrazac laboratorijskog izvješća pruža cjelovitu pohranu podataka i trajni zapis koji omogućuje obradu

podataka - program raspolaganja podacima pruža podatke u obliku neophodnom za izvješćivanje - se laboratorijski zapisi čuvaju najmanje 3 godine te su, po potrebi, na raspolaganju inspekciji - laboratorij čuva bilježnice i ranije tiskane obrasce s podacima koji trajno predstavljaju dobru bilješku

koja uključuje obavljene postupke i pojedinosti o analizi, kao što se zabilješke o izvornim vrijednostima, primijenjeni korektivni faktori, uporabljene slijepe probe i objavljene podaci o vrijednostima; datirane bilješke navode tko je obavio ispitivanja kao i abnormalnosti koje su se pojavile tijekom ispitivanja; laboratorij trajno zadržava bilješke

- su utvrđeni postupci za ispravak pogrešno unesenih podataka; unosi izvornih podatka mogu se čitati a osobe(e) koje ih unose točno su određene

- se računalni podaci dodatno kopirani (tj. elektronski ili u tiskanom obliku) čuvaju - da odgovarajuće postupke raspolaganja podacima i izvješćivanja provode svi ugovorni laboratoriji koji

obavljaju analize uzoraka - se najmanje tri (3) godine podaci čuvaju tako da omogućavaju ponovni izračun svih rezultata koje su

objavili laboratoriji, od izvornih rezultata (tj. neobrađenih podataka) do završnih rezultata dostavljenih inspekciji.

61

Bit će nemoguće i nepotrebno da inspektor stekne opširna saznanja i razumijevanje svih tehnoloških postupaka i djelatnosti tvrtke. Međutim, kao dio cjelovite procjene u svrhu sprječavanja onečišćenja, bilo tijekom priprema, razgovora ili stručnog posjeta tvrtki, inspektor treba nastojati upoznati se s planom s prikazom lokacije s obuhvatom cijelog postrojenja (situacija), opremom i tehnološkim procesima, točkama potencijalnog stvaranja otpada, vrstama otpada koji se stvara te praksom zbrinjavanja otpada. Ukoliko je moguće, inspektor treba prikupiti odgovarajuće opširne informacije kako bi načinio opći dijagram tijeka ili bilancu materijala za svaki korak u tehnološkom postupku. Inspektor mora znati izvor, vrstu, količinu i koncentraciju svakog utvrđenog tijeka otpada kako bi se prepoznao raskorak među podacima, problematična područja i nepodudarnost podataka. Obavljajući procjenu, inspektor mora imati na umu načela sprječavanja onečišćenja koja uključuju:

- cjelovitu usredotočenost na sve okolišne medije kao ujedinjene cjeline kako bi se spriječio prijenos s jednog na drugi okolišni medij

- sveobuhvatnu ocjenu ukupnih utjecaja na okoliš proizvoda tijekom životnog vijeka proizvoda, od sirovine do proizvodnje (uključujući korištenje energije) kako bi se primijenilo konačno zbrinjavanje.

Što ovaj Priručnik ne pruža Ovaj će se Priručnik ograničeno baviti socijalnim vještinama (komunikacijom, pregovorima, rješavanjem sukoba). Opširne povratne informacije koje inspektor upućuje zakonodavcu, tijelima koja osmišljavaju politike i tijelima koje izdaju dozvolu ovdje se neće objasniti. O teorijama navedenim u tablici 11. neće biti riječi. Strukture suradnje nisu opširno opisane. To bi išlo izvan osnovnog usmjerenja ovoga Priručnika. Suradnja se spominje kod provedbe stručnog posjeta postrojenju, ali ne kod suradnje na drugoj razini (državnoj ili međunarodnoj) ili u borbi protiv zločina prema okolišu. Štoviše, ovaj Priručnik pretpostavlja da se IPPC direktive pravilno primjenjuje unatoč raspravama na tu temu između MZOPUG-a i nekih konzultanata EU-a. Razlozi za inspekcijski nadzor mogu biti višestruki a Priručnik ne ulazi dublje u njih. Rješavanje pritužbi, slučajeva i nesreća samo je usput dotaknuto bez uvrštavanja pojedinosti. Ovdje se, također, ne govori ni o načinu uspostavljanja i upravljanja sustavom rješavanja pritužbi. O aspektima o kojima opširno govori Priručnik za inspekcijski nadzor projekta PHARE 2005 neće biti govora u ovom priručniku projekta CARDS 2004. No, poveznica između dvaju priručnika pažljivom čitaču bit će očita. Informacije o izvješćivanju ograničit će se na izvješća inspektora o stručnom posjetu postrojenju. Skupno izvješćivanje neće biti objašnjeno, već samo usput spomenuto. Priručnik navodi niz sredstava za inspekcijski nadzor no, o njihovom djelovanju ne iznose se pojedinosti. Ne govori se o primjeni informacijske tehnologije. Priručnik se ne dotiče ni tehničkog znanja primjerice o najboljim raspoloživim tehnikama, tehnološkim postupcima i drugo. To znanje posjeduju inspektori, ili je dostupno bilo u pisanom ili elektronskom obliku u inspektoratu ili na internetskim stranicama. Što ovaj Priručnik pruža Ono što pruža jest opširan opis postupka stručnog posjeta postrojenju, uključujući pripremu istoga i vezane aktivnosti. Priručnik donosi niz različitih popratnih materijala, poput primjera ili

62

kontrolnih lista, koje pomažu inspektoru uobličiti njegov/njezin dnevni posjet postrojenju obuhvaćenom IPPC-om. Apsolutni preslika prema komu bi se obavljali svi inspekcijski nadzori zaštite okoliša ne postoji. Inspektori kao pojedinci i njihove službe čine razliku. Ono što postoji jesu dobre smjernice inspektorima da oblikuju svoj posao. Sadržaj ovoga priručnika omogućava odgovarajući odabir tih smjernica.

63

4. Stručni posjeti postrojenju Učinkovitost se inspekcijskog nadzora često postiže spregom između uredskog istraživanja i posjeta postrojenju. Istraživanje u uredu uobičajeno se koristi radi usmjeravanja, pripreme ili objašnjenja stručnog posjeta postrojenju. Stručni posjeti uključuju vizualnu i instrumentalnu dijagnozu stanja poštivanja propisa. Posjeti mogu biti različiti s obzirom na razloge njihova obavljanja. Često su uočljive i kombinacije tih razloga. Administrativni inspekcijski nadzori prepoznaju se kao zasebna vrsta inspekcijskog nadzora budući da izlaze iz okvira tradicionalne provjere fizičkih i kemijskih utjecaja na okoliš jer temeljito provjeravaju administraciju tvrtke. Pristup bilance mase, koji uspoređuje ulazne i izlazne parametre određene tvrtke ima naročitu važnost za administrativni inspekcijski nadzor. Administrativni inspekcijski nadzori mogu biti korisna metoda u obavljanju koordiniranog inspekcijskog nadzora.

Ciljevi planiranih inspekcijskih nadzora su:

• provjeriti kako operater ili vlasnik poštuje uvjete dozvole, uključujući uvjete praćenja (monitoringa)

• provjeriti stupanj mjera poštivanja propisa nametnutih programima za usklađenost za jedinice koje još nemaju dobru praksu zaštite okoliša ili druge uvjete, te

• posjetiti i procijeniti djelotvornost sustava smanjenja onečišćenja, laboratorije, tehnološke postupke koji stvaraju značajne količine otpada, kvaliteta efluenta i emisija, uključujući aktivnosti povezanih s

obnovom/sanacijom onečišćenih područja.

Planiranje inspekcijskog nadzora obično ima nekoliko faza. U Hrvatskoj, godišnji je plan rada vezan za Strategiju zaštite okoliša i

Flow-chart Croatian Waste inspection, 2008

64

Akcijskih plan, te međunarodne obveze, temeljem analiziranih problema uočenih tijekom ranijih inspekcijskih nadzora kao i različitih očevidnika (potencijalnih) postrojenja-onečišćivača koji su dostupni u i izvan MZOPUG-a. Prema općem planu nastaju zasebni planovi za službe a potom i radni planovi za svakog inspektora. Tijekom pripreme planova u obzir se uzimaju minimalni kriterija EU-a za inspekcije zaštite okoliša te Sporazum o suradnji inspekcijskih službi iz 2008. godine. Koordinirani se inspekcijski nadzori provode kao tematski, odnosno prema sektoru iz koga dolaze postrojenja. Odjel za koordinirani inspekcijski nadzor industrijski sektor i pojedinačna postrojenja nad kojima će se obaviti nadzor, priprema upute (smjernice i načine postupanja) za provedbu nadzora, dostavlja sve potrebne informacije predmetnim područnim jedinicama Inspekcije zaštite okoliša Ministarstva te inspekcijskim i drugim nadležnim tijelima uključenim u koordinirane inspekcijske nadzore.

5.1 Priprema

Važnost pripreme inspekcijskih nadzora ne smije se podcijeniti. Često inspektori ne shvaćaju da pravilno provedeni inspekcijski nadzor znači samo 50 % ukupnog vremena potrebnog za inspekcijski nadzor. Ne treba zaboraviti da je dobrim planiranjem cilj već upola postignut. Prikupljanje podataka o nadziranoj tvrtki inpektoru omogućava:

- poznavanje tehnoloških postupaka tvrtke - obavljanje učinkovitog nadzora - izbjegavanje traženja informacija od tvrtke koje se već nalaze u datoteci Inspekcije zaštite

okoliša (što stvarno ne bi izgledalo kao pametan potez) - razjašnjavanje tehničkih problema i pravnih pitanja prije posjeta tvrtki - razradu opširnog izvješća o inspekcijskom nadzoru temeljem stvarnih činjenica.

5.1.1 Istraživanje u uredu Informacije koje treba razmotriti prije stručnog posjeta, a u nekom slučaju ih i kopirati te imati tijekom nadzora, uključuju:

• dozvolu/dozvole ili drugu vrstu odobrenja koje ima postrojenje te pojedinosti o postupku podnošenja zahtjeva, uključujući izvješća o lokaciji, program samopraćenja, EMAS te podatke o bilanci mase

• izvješća operatera podnesena nadležnim tijelima • tehničku literaturu: postojeće tehnike tehnološkog postupka, najbolju proizvodnu praksu,

opremu korištenu u postupku pročišćavanja/obrade, opremu za nadzor i praćenje onečišćenja, analitičke metode za utvrđivanje onečiščujućih tvari

• nove ili izmijenjene propise od važnosti za postrojenje • tehničke crteže postrojenja • plan s prikazom lokacije i obuhvatom cijelog postrojenja (situacija) • opis promjena u tehnološkom postupku ili preinake na postrojenju koje su predložene ili

provedene • procesni dijagram tijeka; od uprave može biti zatraženo da dostavi procesne dijagrame

tijeka koji prikazuju glavne operacije procesnih jedinica, ulazne i izlazne parametre

65

• pisma, izvješća, dopise u svezi prethodnih inspekcijskih nadzora, uključujući nepoštivanje propisa i potom poduzete radnje

• obavijesti poslane tvrtki kao najava inspekcijskog nadzora • sezonske ili druge o okolnostima ovisne razlike koje su od važnosti za ishod stručnog

posjeta • bitne činjenice o okolišu • ranija kršenja propisa, ranije incidente i pritužbe • aspekti postrojenja koji nisu temeljito ispitani tijekom prethodnih inspekcijskih nadzora • izvješća o istraživanjima i izvješća o okolišu • ime odgovorne osobe iz uprave te osobe odgovorne za pitanja zaštite okoliša.

Br. Stavka Izvor informacija 1. Organizacijska shema tvrtke (uključujući podružnice i

partnerske tvrtke) Gospodarska komora, zahtjev(i) za dozvolu

2. Registracijski obrazac (obrasci) Gospodarske komore Gospodarska komora 3. Pregled mogućih šteta i nesreća Policija, nadležno tijelo lokalne samouprave,

tijelo nadležno za vodopravne poslove, vatrogasna služba

4. Priručnik za sustav upravljanja okolišem Odgovorno tijelo, tvrtka 5. Interna izvješća o upravljanju i izvješća o okolišu Odgovorno tijelo, tvrtka 6. Priručnik s opisom postupanja Odgovorno tijelo, tvrtka 7. Informacije iz zemljišne knjige Zahtjev za dozvolu, zemljišno-knjižni odjel 8. Godišnja bilanca stanja Gospodarska komora 9. Financijski prosjeci vezani za sektor Gospodarska komora, strukovno udruženje,

financijske ustanove 10. Račun dobiti i gubitka Tvrtka 11. Provedba poštivanja propisa u ranijem razdoblju Sva uključena nadležna tijela 12. Policijski zapisi ili zapisi o kažnjavanju Policija, ured državnog odvjetnika 13. Građevinska dozvola Grad/općina 14. Cijene primljene ili isporučene robe Tvrtka, oglasi, internet 15. Dokumenti vezani za sustav automacije Odgovorno tijelo, tvrtka 16. Pregled godišnje proizvodnje Godišnje izvješće, dozvole, administracija 17. Pregled potrošnje sirovina Godišnje izvješće, dozvole, administracija 18. Potrošnja energije, plina i vode Godišnje izvješće, dozvole, administracija 19. Količina, podrijetlo i vrsta prihvaćenog otpada Državni/regionalni očevidnici otpada 20. Količina i vrsta isporučenog otpada Državni/regionalni očevidnici otpada 21. Bilanca tvari i/ili energije Tvrtka, dozvole 22. Pregled podataka o emisijama Godišnje izvješće 23. Podaci o nastanku (proizvodnji) otpada Zahtjev(i) za dozvolu, tvrtka 24. Pregled proizvoda i sporednih proizvoda Tvrtka, oglasi, internet, zahtjev za dozvolu,

Gospodarska komora 25. Pregled obveza skladištenja miješanog otpada i tvari te

skladištenja odvojenog otpada i tvari Zahtjev za dozvolu, smjernice, pravila politike

26. Procesni dijagram Zahtjev za dozvolu, tvrtka 27. Maksimalan kapacitet skladištenja po otpadu/tvari Zahtjev za dozvolu 28. Plan upravljanja okolišem Tvrtka 29. Procjena rizika uvjeta na radu Tvrtka, Služba nadzora u području rada i

zaštite na radu Potrebe i izvori informacija vezanih za tvrtku i sektor Izvor: DCMR, Netherlands, 2001

66

Informacije o postrojenju mogu biti prikladno smještene u radne datoteke na način da su lako dostupne tijekom priprema i provedbe inspekcijskog nadzora. Pravilno korištenje radnih datoteka podrazumijeva, naravno, njihovo redovito ažuriranje u skladu s informacijama koje se odnose na postrojenje, uključujući dokumente o inspekcijskom nadzoru. Dosta će se informacija prikupiti već prilikom postupka podnošenja zahtjeva za dozvolu. Ostale informacije koje mogu biti sadržajem radne datoteke obuhvaćaju: • reference na sve obrađene podatke o praćenju koje je načinio operater/Inspekcija • bilješke o obližnjim područjima izrazite ekološke osjetljivosti (npr. osjetljivi vodotokovi,

stambena i zaštićena područja) • bilješke o aktivnostima koje mogu utjecati na nalaze inspekcijskog nadzora lokacije

postrojenja (npr. industrijske ili poljoprivredne djelatnosti koje mogu pojačati svoje emisije neugodnih mirisa)

• priroda odnosa između operatera i inspekcijske službe, kako bi inspektor bio svjestan mogućih konfliktnih situacija; inspektor bi možda trebao biti u pratnji drugog inspektora (ili čak policije) ukoliko je bilo poteškoća u ranijim razdobljima

• bilješke o svakoj dozvoli koja se odnosi na postrojenje a izdalo ju je drugo nadležno tijelo.

Kako bi se inspektoru pomoglo u njegovoj ulozi, usporedne kopije s važnim informacijama o postrojenju mogle bi se prikupiti u jedan cjeloviti radni dosje koji bi, sadržavajući potrebne informacije, bio raspoloživ na samoj lokaciji postrojenja. I, naravno, ostanu li neka pitanja (ili čak ako ih ni nema), nema ništa loše u tome da inspektor upita svoje kolege koje su obavljale nadzor predmetnog postrojenja ranije o prijašnjim zapažanjima i nalazima. Drugi način kategorizacije i prikupljanja informacija o nadziranoj tvrtki moguće je pronaći u prilogu 7. ovoga Priručnika Primjeri različitih kontrolnih lista nalaze se u prilogu 8.

5.1.2 Odabir vremena i sredstava

Obavještavanje tvrtka Tijekom priprema inspekcijskog nadzora, pojavit će se pitanje treba li ili ne najaviti ga tvrtki. Hrvatski zakon ne obvezuje inspektore zaštite okoliša da najave svoje inspekcijske nadzore (članak 185. stavak 5. Zakona o zaštiti okoliša), osim ako inspektor ocijeni da je prethodna najava nužna u svrhu obavljanja inspekcijskog nadzora. U slučaju koordiniranog inspekcijskog nadzora, stoga, vrlo je vjerojatno da će se isti najaviti. S jedne strane, najava će omogućiti tvrtki da, primjerice, dovede u red neusklađenosti s propisima, s druge, pak, najavom se može uštedjeti vrijeme inspektora jer će tvrtka imenovati osoblje da bude na raspolaganju za odgovore na pitanja inspektora, kao i za pružanje nužnih smjernica i dostavu dokumentacije. Isto tako, u drugim slučajevima kod složenog praćenja emisija u zrak za koje su potrebne opsežna pripreme na samoj lokaciji praćenja, tražit će se prethodna najava ili dogovor.

67

Najave se mogu odaslati telefonom ili, bolje, u pisanom obliku. U posebnim slučajevima, šalje se telefaks ili elektronska pošta. Važno je samo da rukovoditelj u tvrtki koji je odgovoran za pitanja zaštite okoliša te, ukoliko postoji, koordinator za pitanja okoliša, budu obaviješteni. Obavijest o stručnom posjetu obično se ne daje mjesecima ili mnogo tjedana unaprijed. Razdoblje od između dva do deset dana prije početka inspekcijskog nadzora može poslužiti kao smjernica, s tim da broj dana može biti nešto veći ukoliko je u pitanju složenost tvrtke. No, može biti i manji broj dana ukoliko se sumnja da bi tvrtka moga iskoristi vrijeme radi zataškavanja neusklađenosti s propisima. U potonjem slučaju, moguće je uzeti u obzir i da se stručni posjet uopće niti ne najavi. Budući da je kod koordiniranih inspekcijskih nadzora uključeno nekoliko inspekcijskih službi, potrebno je osigurati da niti jedna služba na bilo koji način ili bilo kojom prilikom na razgovara s tvrtkom o predstojećem stručnom posjetu osim Službe za koordinirane inspekcijske nadzore MZOPUG-a. Priprema opreme Prije odlaska u posjet tvrtki, inspektor neće samo dovršiti svoje uredsko istraživanje veće procijeniti potreban alat koji će mu/joj trebati tijekom nadzora, prikupiti ih i imati spremne za odlazak u postrojenje. U nastavku prikazani pregled samo pomaže inspektorima da oblikuju skup sredstava za određeni inspekcijski nadzor koji namjeravaju provesti. Možda neće biti potrebna sva sredstva no, isto tako, može se dogoditi da trebaju dodatna. Uređaju za pohranu bilješki i dokumenata Zaštitna oprema

- datoteke (pismohrane) - dnevnici - procesni dijagrami - tehnički crteži (objekata, postrojenja) - rezultati ispitivanja - relevantni pravni tekstovi - službena iskaznica - posjetnice - markeri - blok - obrazac izvješća inspekcijskog nadzora

/ zapisnik - prijenosno računalo - prijenosni pisač - službeni pečat - diktafon / snimač glasa - kontrolnu listu inspekcijskog nadzora - informativne brošure za podjelu - pozadinske informacije (adrese drugih

inspektora ili tvrtki za nadzor, npr. naftnih spremnika itd.)

- zaštitna kaciga (nova!) - štitnici za uši - zaštitna obuća/čizme - dugačke zaštitne rukavice - zaštitne naočale - radne rukavice - zaštitna jakna (vatrootporna– visoke

vidljivosti) - zaštitna maska - zaštitni ogrtač

68

Oprema za uzorkovanje Sigurnosna oprema - mjerači protoka - automatski uzorkivači - cjevovodi - prijemnici uzorka - baterije - naljepnice za uzorke - izvješća o uzorkovanju - mjerači otopljenog kisika - mjerač pH-vrijednosti i mjerač

provodljivosti - pufer otopine - termometar - reagensi za čuvanje - sastojak za hlađenje

- oprema za prvu pomoć - mjerni instrumenti (za kisik,

eksplozive, toksične plinove) - ventilacijska oprema - maska za plin - uređaji za disanje - uređaji za filtriranje

Materijali za prijevoz uzoraka Instrumenti - materijal za pakiranje - bilješke o prijevozu - ljepljiva traka

- GPS uređaj - video kamera - foto kamera - baterijska svjetiljka - odvijač - eklektični provodnik - multifunkcionalan nož - mobilni telefon (upute o sigurnosti

mogu nalagati da se telefon odloži tijekom posjeta određenih mjesta u okviru zadatka)

- Geigerov brojač - džepni računalo - materijal za pečaćenje

5.1.3 Koordinacija s drugim nadležnim tijelima

Koordinirane inspekcijske nadzore u Hrvatskoj obavljaju skupine inspektora s različitih područja stručnosti. Rad skupine uobičajeno traje nekoliko dana; svaki stručnjak posjećuje postrojenje drugi dan. Priprema skupine zahtijeva razmjenu raspoloživih informacija o postrojenju, kao i rani sastanak radi dogovora i osiguranja da se inspekcijski nadzor provede u odgovarajućem zakonskom okviru te da su okolišni aspekti nad kojim treba izvršiti nadzor dobro poznati i jasni svim članovima skupina. Skupina treba, primjerice, utvrditi:

• postupanja tvrtke u slučaju službenih posjeta • područja kojima je pristup ograničen zbog sigurnosnih razloga • posebno osposobljavanje koje inspektori trebaju proći prije obavljanja nadzora • plan djelovanja u kriznoj situaciji na lokaciji • razmještaj pojedinačnih operacija tehnoloških postupaka

69

• da obuhvat zahtjeva pokriva sve djelatnosti koje mogu utjecati na emisije • identitet osoblja ključnog za pitanja okoliša u postrojenju i • zaštitna i sigurnosna ograničenja u svezi fotografiranja i uporabe ostalih elektronskih

uređaja. Koordinirani inspekcijski nadzori trebaju uključiti predstavnike interesnih skupina kao što su:

• službeni predstavnik sektorskog udruženja zadužen za nadzirano postrojenje • inspektor(i) drugih nadležnih službi, prema potrebi • tehničar za praćenje stanja u okolišu (monitoringa) • službenik za provedbu ili policijski službeni, prema potrebi • predstavnik podnositelja zahtjeva.

Kod složenih postrojenja, dodatno bi mogla biti potrebna specijalistička stručnost zaposlenika iz postrojenja, iz tehničke podrške sektora ili drugih inspekcijskih službi da bi se tehnički aspekti djelatnosti mogli pravilno procijeniti a inspekcijski nadzor uspješno obaviti. Suradnja svih nadležnih tijela uključenih u koordinirane inspekcijske nadzore u Hrvatskoj opširnije je razrađena u “Sporazumu o suradnji inspekcijskih službi u području okoliša”. Strane Sporazuma o suradnji inspekcijskih službi su:

- Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva - Ministarstvo kulture - Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture - Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja - Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva - Ministarstvo unutarnjih poslova - Ministarstvo zdravlja i socijalne skrbi - Državni inspektorat

Cjelovit tekst ovoga Sporazuma nalazi se u prilogu 2. ovoga Priručnika. Služba za koordinirane inspekcijske nadzore MZOPUG-a priprema godišnje planove koordiniranih inspekcija. Temeljem raspoloživih informacija, utvrđuje kategorije tvrtki u kojim treba izvršiti nadzor, njihove nazive i lokacije te inspekcijske službe koje treba uključiti u svaki pojedinačni koordinirani inspekcijski nadzor. Sukladno gore spomenutom Sporazumu, isto se tako utvrđuju imena inspektora ovih službi, kao i datumi početka inspekcijskih nadzora. Inspektor-koordinator za svaki pojedinačni koordinirani inspekcijski nadzor dolazi iz Inspekcije MZOPUG-a. Odjel za koordinirane inspekcijske nadzore također priprema smjernice o aspektima nad kojima treba obaviti nadzor. Inspektori drugih službi obaviješteni su dovoljno vremena unaprijed kako bi mogli uvrstiti aktivnosti vezane za koordinirani inspekcijski nadzor u svoje pojedinačne radne planove. Inspektor-koordinator iz MZOPUG-a održava vezu, vrši dodatne pripreme, provodi aktivnosti i izvješćuje o inspekcijskom nadzoru. Sve inspekcijske službe vrše nadzor u različite dane te primjenjuju vlastite metode i administrativne smjernice. Po obavljenom inspekcijskom nadzoru, zapisnici svakog stručnog posjeta dostavljaju se inspektoru-koordinatoru kako bi se dalje obradili u cjelovitom izvješću prema sektoru komu pripada postrojenje.

70

5.2 Pravo pristupa

Lokacija postrojenja Inspekcijske nadzore moraju obavljati ovlašteni inspektori. Tijela nadležna za postupak inspekcijskog nadzora moraju inspektoru izdati ovlaštenje te službenu iskaznicu. U Hrvatskoj, inspektori posjeduju takvu iskaznicu sukladno odredbama Pravilnika o službenim iskaznicama inspektora inspekcije zaštite okoliša (NN 15/02). Hrvatski inspektori imaju zakonsko pravo pristupa izvorima informacija i posjedu tvrtke 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu (članak 188. stavak 1. Zakona o zaštiti okoliša). Po dolasku, moraju se predstaviti i pokazati svoju službenu iskaznicu (članak 184. stavak 1. Zakona o zaštiti okoliša). O njihovom se dolasku odmah mora izvijestiti odgovori rukovoditelj i/ili koordinator zaštite okoliša u tvrtki. Ako se na ulazu u tvrtku nalazi upisnik posjetitelja, inspektor bi se trebao upisati. Međutim, inspektor ne mora prihvatiti nikakve ograničavajuće uvjete. Potrebno je dokumentirati sve što se događa u svezi inspektorova pristupa. Ukoliko inspektoru nije dozvoljen ulaz u tvrtku, trebao bi pitati za razlog a potom stupiti u kontakt sa sebi nadređenom osobom. Inspektor ima zakonskog pravo pozvati policiju kao potporu za ulazak. Policijska se potpora isto tako može zatražiti (i mora biti odobrena) ukoliko inspektor ima razlog očekivati nasilno ponašanje nadzirane stranke. Ukoliko tvrtka zatraži od inspektora da napusti posjed nakon što je nadzor već započeo, inspektor treba procijeniti rizik po vlastitu sigurnost donoseći odluku hoće li otići kako je zatraženo. Ni pod kojim okolnostima ne bi se smio dovesti u opasnost. Međutim, ukoliko ne očekuje stvarnu opasnost, može donijeti odluku o nastavku nadzora. Prema zakonu Republike Hrvatske (članak 187. Zakona o zaštiti okoliša) nadzirane osobe su obvezen pomoći inspektoru da obavi svoju posao. Odbijanje pomoći i prisiljavanje inspektora da ode predstavlja prekršaj (članak 221. Zakona o zaštiti okoliša) zbog koga tvrtka može biti novčano kažnjena, kao i fizička osoba koja ga je počinila te odgovorna osoba. Ulaskom na posjed tvrtke, inspektor mora poštovati unutarnja pravila tvrtke o osobnoj sigurnosti i djelovanju u kriznoj situaciji. To uključuje uporabu osobne zaštitne opreme, zabrane pušenja, zabranu uporabe mobilnih telefona ili druge elektroničke opreme na nekim mjestima. Inspektor neće, međutim, bez izrazito jakih i dobro dokumentiranih razloga, prihvatiti zabranu pristupa pojedinim dijelovima postrojenja jer je to “područje s ograničenim pristupom” ili ‘poslovna tajna’. Naravno, u toj će raspravi ključnu ulogu odigrati inspektorova razumna profesionalna prosudba. Informacije U slučaju kada se zadržavaju informacije temeljem povjerljivosti, treba se u prvoj instanci savjetovati s pročelnikom područne jedinice. Priručnik za inspekcijski nadzor projekta PHARE 2005 opširnje se bavi se time.

71

5.3 Prikupljanje dokaza

5.3.1 Uvod

Inspektori moraju poznavati opće tehnike prikupljana dokaza. Budući da provedba ovisi o prikupljenim dokazima, inspektori moraju voditi opširne bilješke o svakom inspekcijskom nadzoru. Te će se bilješke i dokumentacija koristiti za pripremu izvješća o inspekcijskom nadzoru kako nalaže Zakon o općem upravnom postupku, određujući odgovarajući postupak izvršenja te pružajući dokaz u slučaju izvršenja. Posebice, inspektori moraju znati kako:

- činjenice potkrijepiti dokazima, uključujući uzorke, fotografije, kopije dokumenata, izjave svjedoka i osobna zapažanja

- ocijeniti koje dokaze treba prikupiti - postupati sukladno lancu kontrole dokaza - prikupiti i čuvati dokaze - pisati jasna, objektivna i informativna izvješća o inspekcijskom nadzoru.

Dokaz je nešto što daje težinu ili teži k uvjeravanju slušatelja/čitatelja/promatrača u vjerojatnost neke činjenice. Razlikujemo različite vrste dokaza i različite vrste svjedoka. Izjava svjedoka jest pisani zapis zapažanja neke osobe i saznanje o događanjima bitnim za navodni prekršaj. Čuvanje bilješki sastavni je i vrlo važan dio rada službenika u postupku izvršenja. Naglasak treba staviti na važnost opsežnosti, određenosti i točnosti zapisa u bilježnici inspektora. Postoje različite metode, mehanizmi i alati za prikupljanje dokaza koji se tiču dozvoljene djelatnosti. Glavni elementi na koje treba obratiti pažnju obuhvaćaju:

• inspektorovu bilježnicu • fotografske dokaze • audio i video zapise • dokaze koji proizlaze iz uporabe drugih uređaja • dokumentarne dokaze • karte i planove • uzorke i dokaze koji nisu dokumentarni • izjave svjedoka.

5.3.2 Bilješke inspektora

Inspektori ne mogu pravilno obaviti posao bez vođenja bilješki. To je sastavni dio njihova posla. i to zbog valjanih razloga. Bilješke se vode radi komunikacije s drugim osobama te da bi ih se moglo koristiti kao dokaz u optužnom postupku. Inspektori sa sobom uvijek trebaju imati bilježnicu i olovku, praktične za vođenje bilješki tijekom rada. Kada je bilježnica popunjena, treba ju pohraniti na sigurno mjesto. Kada se ne koristi u kontinuitetu, sve preostale dijelove treba isključiti. Imajte na umu da će ona možda biti potrebna i nekoliko godina nakon događaja. Inspektor će možda trebati uputu svoje službe koliko dugo treba čuvati bilježnicu. Kvaliteta rukopisa mora biti takva da ga i ostali mogu čitati, budući da bi inspektori mogli promijeniti posao pa bi novim inspektorima koji nastavljaju baviti se slučajem ili tvrtkom mogle zatrebati informacije koje sadrži bilježnica. Bilježnice su važan dio profesionalnog pamćenja inspekcijske službe.

72

Svi bi inspektori tijekom nadzora trebali istovremeno voditi i bilješke kako bi im iste pomogle pri sastavljanju izvješća ili izjava, ili poslužile kao podsjetnik prilikom usmenog svjedočenja na sudu. Pojedinosti o svim bitnim kontaktima, poput razgovora ili telefonskih poziva, trebaju biti navedene u inspektorovoj bilježnici. Te su bilješke podložne otvorenom iznošenju stoga ne bi smjele sadržavati ništa nedolično ili nebitno. Bilješke bi trebale biti točne i prikladno opširne. Čak se i na izgled posve nebitan kontakt može pokazati kao element od ključne važnosti u daljem postupku. U nastavku navedene stavke podrazumijevaju dobru praksu vođenja bilješki. Opće smjernice vođenje bilješki/zapisa: • bilježnica treba imati rubni dio (marginu) koga, ukoliko nije tiskan, treba ucrtati • bilježnicu treba nositi tijekom svakog inspekcijskog nadzora ili ispitivanja • po mogućnosti, treba koristiti autorizirane (odobrene) bilježnice • smije se koristiti samo jedna bilježnica istovremeno • ne smije biti otkinutih ili praznih stranica • nasumično preskočene prazne stranice treba kao takove i označiti • ne dopustite drugim osobama da se služe vašom bilježnicom • čuvajte svoje bilješke na sigurnom za buduće korištenje • ne mijenjate, ne brišite i ne uništavajte izvorne bilješke • bilješke pišite jasno i čitko • osigurajte trajnost zapisa i mogućnost da bude fotokokopiran (crna kemijska olovka) • izbjegavajte pisanje inicijala • ne pišite ništa što niste spremni braniti na sudu (ukoliko do toga dođe) • ne unosite naknadno dodatni sadržaj u svoje bilješke • izbjegavajte subjektivne komentare ili, ako je nužno, objasnite uz bilježenje činjenica • bilješke treba voditi kronološkim redom • navedite imena i status pojedinaca uključenih u postupak ispitivanja • izbjegavajte kratice, osim ako nisu posve razumljive • budite sistematični držanjem bilješki zajedno u vašoj bilježnici čije ste stranice obilježili

brojevima • izbjegavajte općenitosti • smanjite nejasnoće • razmislite prije no što zapišete!! • na kraju svakog unosa podvucite crtu. Što treba bilježiti/uvrstiti u bilježnicu • početkom svakog unosa, potrebno je zabilježiti dan i datum • svaki unos treba sadržavati vrijeme, datum, mjesto • vlastita imena (mjesta i osoba) pišite velikim slovima • unosi trebaju sadržavati i narativni dio • osobe treba citirati doslovno, kada god je moguće • ukoliko su inspektoru odobrene istražiteljske i policijske ovlasti, zabilježite kada je

osumnjičeni na to upozoren i doslovno citirajte razgovor koji je potom uslijedio

73

• bilješka trebaju sadržavati pojedinosti kada su i gdje fotografije snimljene • isto tako, trebaju sadržavati pojedinosti o svim uzetim uzorcima ili predmetima kao

dokazima • zabilježite postupanje s uzorcima, tj. kako su pohranjeni, komu su i kada predani • ne unosite naknadni sadržaj u svoje bilješke • bilježite imena osoba koje ste susreli na lokaciji kao i sve upute dane u svrhu poštivanja

propisa • ondje gdje rade dva inspektora a jedan vodi bilješke, drugi ih treba pročitati; isto tako moraju

u bilježnici naznačiti da su obojica suglasni s bilješkama • to, također, trebaju obojica navesti i odvojeno, svako u svojoj bilježnici • kvaliteta bilježaka treba osigurati

održavanje lanca kontrole dokaza • cjelovite bilješke treba voditi

istovremeno (tijekom 24 sata) za vrijeme stručnog posjeta ili odmah potom

• zabilježite sve savjete dane pojedincima

• zabilježite sve donesene odluke. Primjer kontrolne liste vođenja nalazi se u prilogu 9 ovog Priručnika.

5.3.3 Fotografski dokazi

Kao i svi dokazi, fotografija mora biti dokaziva a osoba koja ju je snimila mora biti u stanju na sudu navesti da fotografija istinito i točno odražava ono čemu je osoba svjedočila. Ipak, i dalje je nužno da inspektor u svoju bilježnicu zabilježi što je vidio a fotografije tomu ne smetaju. One samo potvrđuju što je on vidio. Fotografije je nužno ispravno označiti, svaku sa zasebnim brojem, opisom prikaza, datumom, vremenom i potpisom osobe koja ju je snimila. Digitalne su fotografije u širokoj uporabi u sudskim slučajevima. U sadašnjem trenutku, nije mudro potpuno se osloniti na digitalnu fotografiju. Kada su u pitanju video i audio zapisi, važne su okolnosti pod kojima su zapisi nastali i potvrda da lanac kontrole dokaza nije prekinut. Zapisi mogu biti prikazani/pušteni ili transkripti dostavljeni sucu. Kako raspolagati fotografijama? • Sve fotografije treba označiti brojem po redu i na njih uputiti kako u bilježnici, tako i u izjavi

inspektora. • Izbjegavajte duge opise ili naslove. Ne koristite optužujući rječnik u naslovu. Sudu, isto tako,

pomaže ukoliko su snimljene točke obilježene na karti. • Inspektor treba u svoju bilježnicu zabilježiti i ime i adresu osobe koja je razvila fotografije.

Potrebno je da u lancu bude uključen što je moguće manji broj osoba, tj. najbolje je da se službenik osobno pobrine za donos i odnos filma.

Što se tiče vaših bilješki u bilježnici, zapitajte se: - jesu li bilješke dovoljno određene, - je li svrha bilježaka jasna - je li unesen žargon koga drugi ne bi razumjeli - je li zapis jasan i objektivan - je li referenca bitna - pokazuje li bilješka da postupam prema najboljoj praksi - iskazuje li bilješka poštovanje prema nositelju dužnosti - pruža li dokaz da je stručni posjet/nadzor planiran?

74

• Negative treba brižno sačuvati. Moguće je da će biti potrebni na sudu a mogu biti korisni i pri ustanovljavanju redoslijeda kojim su fotografije snimane.

Digitalne fotografijemoraju biti snimane izravno na disk koji je označen a datum i vrijeme snimanja zabilježen. Digitalne fotografije treba ispisati pisačem, označiti a ispis pohraniti u dosje. Diskove, potom, treba pravilno pohraniti kao fizičke dokaze. Instant fotografije također se mogu označiti brojem dokaza, opisom, pojedinostima o datumu, vremenu i potpisom a potom pravilno pohraniti. Kada su fotografije potrebne kao dokaz, negative treba čuvati te načiniti kopije fotografija na papiru. Nekoliko je kopija obično potrebno za sud. Ukoliko je bitno, uz njih ide izjava da fotografije predstavljaju uvećane kopije snimljenih izvornika. Negative treba, također, donijeti na sud. Primjeri kontrolnih lista za snimanje fotografija navedeni su u prilogu 10. i 11. ovoga Priručnika.

5.3.4 Audio i video zapisi kao dokazi

Kao i fotografije, audio i video dokazi mogu se koristiti za potkrjepu izjava svjedoka kada je nepraktično iznijeti najbolji dokaz na sudu. Osoba koja je zabilježila zapis mora biti prisutna na sudu i svjedočiti da je zapis istiniti odraz onoga čemu je svjedočio. I u ovom slučaju inspektor mora unijeti opširnu bilješku u bilježnicu. Audio i video vrpce treba pravilno označiti, baš kao i fotografije. Svi zapisi moraju biti zabilježeni u inspektorovoj izjavi. Potrebno je primijeniti propisana postupanja radi osiguranja da se lanac kontrole dokaza može dokazati na sudu, odnosno da se s audio i video zapisima nije manipuliralo. Imenovan inspektor treba biti odgovoran za kamere i snimanje video zapisa. Kamera i video vrpca trebaju biti u posjedu inspektoru cijelo vrijeme tijekom incidenta. Datum i pokazivač vremena trebaju biti ispravno podešeni. Kada je snimanje gotovo, video vrpca treba, isto kao i uzorak, biti na sigurnom a opširne bilješke trebaju uvrstiti: • datum incidenta • ime inspektora koji je snimio video zapis • pojedinosti o osobama koje su potom gledale zapis, kao i datume gledanja te • pojedinosti o načinjenim kopijama, kao i datume kada su nastale. Izvorni video zapis ne smije se ni na koji način mijenjati. Ukoliko postoji namjera za njegovo korištenje kao dokaza na sudu, potrebno osigurati nužnu opremu.

5.3.5 Uzorci i dokazi koji nisu dokumentarni

Inspektori moraju biti vrlo oprezni kada rukuju s primjercima za koje kasnije može postojati interes da budu dokaz u optužnom postupku. Treba se pobrinuti da se do dokaza dođe na propisan način no, isto tako (npr. ukoliko je u pitanju opasan materijal) na umu treba imati pitanje zdravlja i sigurnosti.

75

Ukoliko je moguće, uzorke treba uzimati u prisustvu navodnog prekršitelja ili osobe iz upravnog tijela ukoliko se radi o tvrtki. Ukoliko, međutim, to nije moguće inspektor ne treba odgoditi uzimanje uzorka. Potrebno je postupati prema propisanom načinu postupanja kod uzimanja uzoraka prema njihovoj vrsti. Od inspektora se može tražiti da sudu da opširan iskaz o svojoj metodologiji pa ga potom izvrgnuti unakrsnom ispitivanju kako bi se prikazale manjkavosti. Prema trenutnom stanju u Republici Hrvatskoj (vidi članak 186. stavak 1. alineju 7. Zakona o zaštiti okoliša NN 110/07, članak 183. točku 4. Zakona o vodama NN 107/95) vjerojatno je da neće svi inspektori, već u nekim slučajevima stručnjaci koji su uzimali uzorke, biti oni koji daju iskaz na sudu. Sve uzorke treba ispravno zapečatiti/osigurati na način da moguće pokazati da se njima nije manipuliralo.

5.3.6 Izjava svjedoka

Opća načela izjava svjedoka tumače da bi one trebale biti: - u prvom licu - točne - sažete (tj. sadržavati samo neophodne pojedinosti) - cjelovite - strukturirane - s kronološkim redoslijedom - u prvom paragrafu predstaviti svjedoka te navesti kvalifikacije, gdjegod je potrebno; ako se

radi u svjedoku-stručnjaku, potrebno je navesti sve pojedinosti o njegovim kvalifikacijama o iskustvu koje im omogućava da govore kao stručnjaci

- ukoliko se svjedok želi pozvati na stavku čiji je tvorac netko drugi, tada izjava mora glasiti: “Pozivam se na plan koga je načinio..... “(referenca MIF_BK1)

- zapisane strojem, koristeći dvostruki razmak o odgovarajuće margine (od barem 3,5 cm) te - čitke, ukoliko su zapisane rukom; sve izmjene treba unijeti stavljanjem crte kroz izvornik o

upisivanjem inicijala. Dobra praksa sastavljanja izjave: - navedite imena o status svih osoba uključenih u ispitivanje - uvijek pišite tintom - imena mjesta o prezimena treba pisati velikim, podebljanim slovima - sastavite koncept redoslijeda ispitivanja/inspekcijskog nadzora - uvrstite sve datume o imena - zabilježite doslovno što su ljudi rekli - izbjegnite žargon - izbjegnite kratice - pazite na pravopis - iznesite sve odgovarajuće pojedinosti - izjavite samo ono što je posve istinito, nikada ne dovodite u zabludu i ne pretjerujte - jasno razlučite činjenice od zaključaka, pretpostavki ili mišljenja

76

- izbjegnite skakanje s jednog na drugo pitanje bez zatvaranja cjeline, ili preskakanja kronološkog redoslijeda

- sve greške treba prekrižiti jednom crtom i obilježiti inicijalima; ne stavljajte nikakve korektivne tekućine i ne pokušavajte odstraniti što je zapisano

- kada je potrebno, koristite upravni govor. Ukoliko inspektor dvoji oko prihvatljivosti nekog dokaza, treba potražiti savjet odvjetnika ili državnog tužitelja (slučaju optužnog postupka) ili, pak, uključiti informaciju pa potom savjet prepustiti odvjetniku. Primjer kontrolne liste za izjavu svjedoka sadržan je u prilogu 12 ovoga Priručnika.

5.3.7 Drugi dokazi

Druge vrste dokaza uključuju:

1. Dokazi koji proizlaze iz primjene drugih uređaja Kada dokazi proizlaze iz primjene mehaničkih ili elektronskih uređaja, mora se dokazati: - da je uređaj radio ispravno - kada je zadnji put umjeren ili ispitan, te - da je primijenjen po standardnoj metodi u predmetnom vremenu.

2. Dokumentarni dokazi U slučaju kada će kao dokaz biti podneseni dokumenti koji su otvoreni tijekom ispitivanja, s njima treba postupati pažljivo, prema istim uputama koje vrijede za dokaze koji nisu dokumentarni. Dokument koji je dokaz u optužnom postupku treba obilježiti inicijalima osobe koja ga je sastavila. U vašu bilježnicu upišite bilješku kako biste točno označili dokument.

3. Karte i planovi Karte uvijek trebaju biti dijelom dokaza radi prikaza lokacije. Inspektor, isto tako, treba načiniti plan predmetnog područja. Crtež samo treba pokazati pojedinosti o kojima inspektor ima osobna saznanja. Izjava treba sadržavati točke na karti obilježene brojevima te plan radi lakšeg razumijevanja u postupku.

Govorkanja ‘Govorkanja’ su informacije prikupljene o nekoj radnji/djelovanju za koje je malo vjerojatno da će biti prihvatljive kao dokaz na sudu. Izjava o nekoj radnji ili djelovanju vjerojatno pripada

U svezi izjave, zapitajte se: - donosi li izjava činjenice koje svjedok dokazuje; - navodi li izjava podrijetlo dokaza; - sadrži li izjava pretpostavke, koje ne potkrjepljuju izravni ili o

okolnostima ovisni dokazi; - je li izjava sama po sebi dosljedna i je li dosljedna s drugim

izjavama svjedoka, ili je su li nedosljednosti objašnjive; - sadrži li izjava sve dokaze potrebne za dokazivanje prekršaja; - je li u izjavi izbjegnut rječnik koji može izazvati podsmijeh; - ima li u izjavi nekih nepodudarnosti s bilješkama s lica mjesta; - je li u izjavi očita razlika između činjenice i mišljenja?

77

govorkanju ukoliko ne predstavlja priznanje osobe koja je uzrokovala radnju, ili izjavu izravnog svjedoka toga djelovanja.

5.4 Mjere predostrožnosti

Inspekcijski nadzori zaštite okoliša i postupci izvršenja potencijalno su opasni. Opasnost može biti smanjenja uz odgovarajuće znanje i planiranje. Neke lokacije i pitanja s kojima će se baviti Inspekcije podrazumijevaju opasne uvjete rada. Inspektorima se savjetuje da kod operatera postrojenja provjere kakvi su sigurnosni postupci na lokaciji i zatraže pratnju ukoliko ne poznaju lokaciju ili su zabrinuti zbog sigurnosti. Svim se inspektorima, također, savjetuje da poznaju upute o sigurnosti koje im daje inspekcijska služba, ili druge relevantne zdravstvene i sigurnosne norme koje su izdala nadležna tijela (Ministarstvo). Inspektori trebaju, isto tako, biti upoznati s dodatnim ili posebnim sigurnosnim uvjetima nositelja dozvole. Činjenica da norme kakve se spominju ovdje još nije u u okviru propisa izdala Ministarstvo/Vlada Republike Hrvatske ne znači da ovdašnji inspektori ne trebaju obratiti pozornost na sigurnosna pitanja. Uporaba zaštitne opreme, primjerice, prvi puta može izgledati smiješno budući da je ‘nitko (još) ne koristi’. No, molimo, imajte na umu: ne tako davno, podjednako se reagiralo i na sigurnosni pojas u vašem automobilu ili zrakoplovu. Sada je, pak, normalno privezati ih. Profesionalci su svjesni da su se poduzete mjere predostrožnosti već toliko puta isplatile. Opće opasnosti Temeljito i sveobuhvatno razumijevanje stvarnih i potencijalnih opasnosti najbolje se postiže imajući svijest o tome da opasnosti postoje. Kao opću opasnost, može smatrati umor i stres. Obje pojave mogu negativno utjecati na inspektorovu razumnu prosudbu te tako uzrokovati opasnost svih u nastavku navedenih kategorija. Fizičko stanje inspektora od ključne je važnosti. Rad na vrućem suncu ili u oštrim zimskim uvjetima može utjecati na stanje tijela i uzrokovati donošenje loših odluka ili nekontrolirane pokrete. Važno je uvijek pravilno regulirati temperaturu tijela i izbjeći ekstremnu toplinu ili ekstremnu hladnoću uz odgovarajuću izolaciju. Ponekad, nošenje zaštitne odjeće ili opreme uzrokuje fizički ili psihički stres. Opskrbite se s odgovarajućom pitkom vodom ili osvježujućim napitcima (ne diureticima poput kave ili čaja). Svedite radno vrijeme tijekom pod visokom napetošću na najmanju mjeru. Usmjeravanje vaše koncentracije previše na točno određenu stavku ili objekt druga je uobičajena greška. Može uzrokovati gubitak periferne percepcije a što vas može omesti da primijetite druge opasnosti oko vas. U područjima gdje su opasnosti izrazite, primijenite “kolegijalni sustav”, radite u skupinama i pazite jedni na druge. Razlikujemo nekoliko određenijih kategorija opasnosti:

• fizička • kemijska • opasnost od požara i eksplozije • biološka • nedostatak kisika

78

• radiološka • električna • opasnost od ograničenog (skučenog) prostora.

Fizičke opasnosti Dobro poznate fizičke opasnosti vas mogu porezati ili zdrobiti. No, mogu biti i predmeti na vašem putu preko kojih se spotaknuti, pasti u njih ili se pokliznuti. Ovdje su obuhvaćene i izuzetno visoke ili niske temperature, suh ili vlažan zrak, loše osvjetljenje i prekomjerna buka. Mogućnost povrede uslijed fizičkih opasnosti povećava se u okolnostima kada su vam narušene funkcije osjetila, poput slabog sluha uslijed primjene zaštitne opreme za uši ili nemogućnosti da normalno govorite zbog prekomjerne buke. Vidljivost može biti narušena primjenom respiratora koji pokriva cijelo lice, Nezgrapna zaštitna odjeća može otežati kretanje u skučenom prostoru. Zaštitna odjeća može predstavljati opasnost i zato što je u njoj izrazito vruće i teška je. Kemijske opasnosti Ne iznenađuje ako kažemo da kemijske opasnosti dolaze u krutom, tekućem ili plinovitom stanju. Učinci izlaganja kemijskim opasnostima mogu biti ili kronični, ili akutni. Izlaganje može biti izravno ili neizravno. Reakcije mogu biti neposredne ili im treba dugo razdoblje da se pojave, kao što je pojava karcinogena. Učinci na zdravlje mogu se kumulativno nakupljati uslijed mnogih izlaganja tijekom vremena. Ne smijete se osloniti samo na svoja osjetila da vas upozore na izlaganje, jer bi

vaše reakcije mogle biti nedovoljno brze da izbjegnete ozljede ili čak smrt. Stoga, trebate prikupiti neophodne informacije, planirati unaprijed i opskrbiti se s odgovarajućom osobnom zaštitnom opremom i opreznošću za sve opasnosti prije ulaska u potencijalno opasno područje. Požar i eksplozije Jedna o pojava koje mogu uzrokovati požar ili eksplozije su kemijske reakcije poput dušične kiseline i drva, natrija i vode, praha

aluminija i željeznog oksida. Čak i čestice brašna mogu eksplodirati pod određenim uvjetima. Za izgaranje je potrebno da se

dogode tri stvari. One su zajedno poznate kao vatreni trokut, a uključuju gorivo, toplinu i izvor zapaljenja. Uobičajeni uvjeti zraka pogodno za disanje sadrže dovoljno kisika za izgaranje. U tom slučaju, sve što je potrebno je izvor zapaljenja i gorivo. Postoji mnogo tvari koje nalazimo u industrijskim okruženjima a koje mogu proizvesti požar ili eksploziju. Ponekad, uobičajeno sigurne kemikalije mogu proizvesti opasne sporedne proizvode. Oni uključuju perokside, nekontrolirane sporedne plinove ili kombinacije nekompatibilnih materijala koji stvaraju zapaljive ili eksplozivne mješavine. Promjene temperature mogu potaknuti vrenje kemikalija uzrokujući ekspandirajuće pare uzavrelih kapljevina (eng. Boiling Liquid Expanding Vapour Explosion - BLEVE). Ostali izvori zapaljenja uključuju kameru, baterijske svjetiljke, voki-tokije, mobilne telefone ili/i ostala elektronsku opremu.

Slika Vatreni trokut

Figure BLEVE

79

Cigarete su jedan od najčešćih izvora slučajnog zapaljenja u industrijskom okruženju. Pušite samo na zato dozvoljenim mjestima ili, još bolje, uopće nemojte pušiti. Zdravstveni podaci pokazuju da je puno vjerojatnije da će izlaganje dišnih putova opasnim materijalima uzrokovati oštećenja ukoliko pušite. Biološke opasnosti Biološke se opasnosti sastoje od mikro i makro bioloških izvora. One uzrokuju više izgubljenih radnih sati inspektora nego sve ostale opasnosti zajedno. Mikrobiološki izvori uključuju viruse, bakterije i parazite. Svako postrojenje jest zasebno okruženje u koju osoblje donosi bakterije i bolesti na središnje mjesto. Trebali biste biti posebice oprezni oko izvora hrane i pića, zahoda i kupaonica. Makrobiološki izvori mogu izazvati oštećenja od ugriza i uboda s obzirom na pse-čuvare, insekte, zmije i ostale životinje. Biološke opasnosti također obuhvaćaju botaničke izvore poput otrovnih biljaka i alergijskih reakcija izazvanih peludom ili prašinom.

RAZINE RIZIKA

niska

visoka

Rizik 1. razine

• Ne postoji nikakva ili je vrlo mala opasnost za inspektora da bude izložen opasnim koncentracijama, s obzirom na svojsta i količinu, i

• okolnosti uzorkovanja (kvaliteta točke uzorkovanja, vremenski uvjeti, pristupnost u slučaju nezgoda) su povoljne te

• za vrijeme inspekcijskog nadzora: industrijske djelatnosti (postupak proizvodnje, skladištenje tvari) predstavljaju nizak ili malo povišeni rizik.

Rizik 2. razine • Povećana opasnost za inspektora za bude izložen opasnim koncentracijama

tvari, s obzirom na svojstva i količinu, ili • uvjeti uzorkovanja su loši, ili • proizvodne djelatnosti predstavljaju povećanu razinu rizika (opasan

proizvodni proces, skladištenje opasnih tvari na udaljenosti od više od 15 m), ili

• pristup drugim osobama je otežan ili nemoguć.

Rizik 3. razine • Velika opasnost za inspektora da bude izložen opasnim koncentracijama tvari,

s obzirom na svojstva i količinu, ili • nepoznato je koliko je visoki rizik za inspektora u ovom smislu, ili • okolnosti/sredstva za uzorkovanje su nepoznati, ili • skladištenje opasnih tvari na udaljenosti manjoj od 15 m, ili mogućnost

prisutnosti drugih tvari u vodi, zraku ili tlu za uzorkovanje.

80

Primjeri izloženosti svakoj od navedenih razina rizika Rizik 1. razine - uređaji za pročišćavanje otpadne vode - restorani, gostionice - rutinski inspekcijski nadzori brodogradilišta - uzorkovanje otpadne vode na mliječnim farmama - voda iz kaljuže u pogodnim okolnostima - pomaganje pri inventuri okolišnih resursa - termalno onečišćena otpadna voda - rutinski inspekcijski nadzor na velikoj visini (spremnici) - sumnjivo tlo i otpad - kemijska/metalna industrija s dobrom skrbi o radnim uvjetima

Rizik 2. razine - kemijska/metalna industrija s rizikom višim od 1. razine - ispitivane lokacije sa sumnjom na postojanje iskopa - inspekcijski nadzor, koji nije rutinski, na velikoj visini - blizina prometa - voda iz kaljuže u nepogodnim okolnostima - mogućnost opasnih plinova I/ili aerosola koji su ispušteni - nepostojanje određenih sredstava za uzorkovanje - uzorkovanje površinske vode s obale - vrijeme vikenda, večer i noć - u blizini tokova otpadne vode s mogućom vrlo visokom pH vrijednosti (pH ≥ 10) ili vrlo niskom pH

vrijednosti ( pH ≤ 3) - inspekcijski nadzori postrojenja s mogućim visokim koncentracijama opasnih tvari u tokovima koje treba

uzorkovati - mulj u spremnicima ili brodovima

Rizik 3. razine - svi inspekcijski nadzori koji nisu rutinski - nepredviđene okolnosti, poput poremećaju u proizvodnom postupku, požara - otkriće čudnih situacija - kemijska/metalna industrija s rizikom većim od 2. razine - kamioni s cisternama za uzorkovanje ili brodovi s cisternama - okolnosti/rad pod pritiskom vremenske obveze Izvor: Reference Handbook on environmental compliance and enforcement in the Mediterranean Region, UNEP, 2004 Područja s nedostatkom kisika Nedostatak kisika može postojati u skučenim prostorima i područjima s depresijom. Kisik se može zamijeniti drugim plinovima ili ga može potrošiti kemijska reakcija. S druge strane, visoke ili prekomjerne koncentracije kisika mogu stvoriti povećan rizik od izgaranja ili eksplozije te mogu biti vrlo opasne. Radiološke opasnosti Vanjsku i unutarnju opasnost mogu izazvati izvori radijacije. Uobičajeni izvori su medicinska oprema, radioaktivni otpad iz zdravstvenih ustanova, vojni otpad, rendgenska oprema, neka elektronska oprema pa čak Iidetektori dima. Općenito, što je radiološka opasnost veće, lakše ju je kontrolirati. Visoko radioaktivni izvori često će se lako prepoznati putem markera, oznaka ili

81

opremom za otkrivanje. Naravno, to uglavnom neće biti slučaj s vojnim otpadom koji se, primjerice, nezakonito izvozi. Električne opasnosti Električni opasnosti su uglavnom očite, iako ne treba ih zaboraviti. Imajte na umu transformere, otvorene žice ili električne ploče. Ovdje su također uključene munje ili statičko pražnjenje koje stvara električna oprema visokog napona. Na podzemne električne vodove može se naići tijekom iskapanja. Visoki napon može proizvesti strujni luk ukoliko omogućavate bolji strujni put do zemlje. Skučeni prostori Budite vrlo oprezni! Oni mogu sadržavati džepove zadržanog plina. Uski prolazi između zgrada često previdimo no one mogu sadržavati ostatne plinove i pare. Jarci i depresije mogu sadržavati gušće plinove poput metana, ugljičnog monoksida ili sumporovodika. Kamioni, vagoni i kontejneri brodova također mogu zadržavati opasne plinove. Najbolji način izbjegavanja što više rizika Koristite sve raspoložive znakove koji vam pomaži prepoznati opasnosti i pripremite se za njih. U nastavku je nekoliko navoda koji vam pomažu prepoznati opasnosti.

• Prije svega, upitajte zaposlenike postrojenja o opasnostima na lokaciji. • Oblik spremnika ili struktura mogu nagovijestiti prirodu njegova sadržaja. • Smještaj i/ili način korištenja mogu nagovijestiti sadržaj. • Oznake i boje mogu naznačiti opasnost. Plakati i naljepnica mogli bi nedostajati. Tražite

znakove ranijih obilježja. • Uvijek smatrajte spremnik opasnim dok se ne pokaže suprotno. • Dokumentacija poput otpremnica ili teretnih lista mogu pomoći utvrditi opasnost. • Obratite pozornost na svoja osjetila. Jedna o najvećih opasnosti je da ste toliko

usredotočeni da propuštate uočiti jasan miris, zvuk ili vizualan znak koji vam pokazuje da ste u opasnosti.

• Vozite oprezno. Sigurnosni rizik ‘netehničke’ prirode za inspektore može predstavljati njihov kontakt s nadziranom okolinom. Nije svaka nadzirana osoba spremna surađivati i može čak pružiti otpor prema poslovima koje obavlja inspektor, promatrajući to kao prijetnju. Relativna većina takvih slučajeva tiče se sektora otpada. Inspektorima koji se suočavaju s agresivnim situacijama koje se ne mogu kontrolirati (čak niti vještinom stečenom osposobljavanje za rješavanje sukoba) savjetuje se da se povuku iz takve situacije. Kasnije se mogu vratiti, bez ili s potporom policije.

82

Što činiti u opasnoj situaciji?

Ponekad je opasnost posve očita: netko zamahuje nožem, pokušava vas udariti ili tjera pse na vas. No, nije uvijek sve tako očito. Možete primijeniti svoju vještinu čitanja govora tijela: budite svjesni neverbalnih znakova agresivnosti te načina na koji vas drugi vide. Primjerice, možda će biti potrebno pognuti stav kako ne biste izravno bili suočeni s pojedincima. U nastavku su navedene neke dobre mjere koje možete poduzeti da biste izbjegli sukob ili se sigurno povukli, ukoliko je potrebno.

• Uvijek se pobrinite da imate brz i lak put za odstup. • Ako se osjećate imalo ugroženima, spremite se odlazak i recite da ćete se vratiti nekog

drugog datum. ‘Ne plaća vas se toliko da biste bili heroji’. To je stav i upravnih tijela više razine.

• Obraćajte se ljudima ljubazno i s poštovanjem. Najbolja politika je znati kako nešto tražiti a ne biti agresivan i autoritativan. Inspektori se često moraju ponovo vratiti ne neku lokaciju, stoga je mudro potruditi se i izraditi izvjesnu razinu prijateljskog odnosa s nadziranom stranom.

• Tehnike u nenadziranim situacijama: fizičke tehnike su teške no, naglaska je na prevenciji.

• Raspoloživost zviždaljke za pse može pomoći u obuzdavanju opasnih pasa.

Podsjetnici zdravlja i sigurnosti • Odgovarajuća zaštitna oprema mora se nositi cijelo vrijeme (vidi propise o sigurnosti). • Dodatne mjere predostrožnosti treba poduzeti, prema potrebi, radi poštivanja sa sigurnosnim uvjetima

nositelja dozvole. • Inspektori / osobe koje uzorkuju trebaju izvijestiti kolege gdje i kada planiraju ići. Kada su u stručnom

posjetu, trebaju obavijestiti kolege gdje rade i trebaju nositi mobilne telefone. • Ukoliko na lokaciji postoje značajni rizici po zdravlje i sigurnost (npr. opasna sredstva, nepažljivo

upravljanje, neovlaštene radnje, agresivne reakcije, ili je osoblje već ranije ometalo obavljanje nadzora, ili kada na lokaciji postoje izolirana ili udaljena mjesta poput bara, zatvoreni odlagališta, okna, otvorenih jezerca, itd.) tada ne bi trebali ići sami. Nužno je utvrditi koja su to postrojenja/objekti kojima u posjet obvezno idu dva inspektora/osobe koje uzimaju uzorke a to se mora navesti u planu inspekcijskih nadzora.

• Inspektori / osobe koje uzorkuju ne trebaju obavljati nadzor ili praćenje uvjeta okoliša na nesigurnim točkama; službenici Inspekcijske službe trebaju priopćiti vlasnika /operatera da točku praćenja moraju učiniti sigurnom ili ju premjestiti na drugo reprezentativno mjesto, prema potrebi.

• Ukoliko su inspektori ili osobe koje uzorkuju suočeni s problemima ili prijetnjama tijekom posjeta, bilo od strane operatera ili uznemirenih stanovnika, o tome trebaju obavijestiti svog pročelnika/glavnog inspektora/upravitelja/voditelja skupine/načelnika područne službe, nadređenog, itd.

• Ukoliko se inspektorima ili osobama koje uzorkuju tijekom posjeta prijeti, tada bi trebali napustiti lokaciju te, ovisno o vrsti prijetnje, pozvati policiju. U dogovoru s pročelnikom/glavnim inspektorom/upraviteljem/voditeljem skupine/načelnikom područne službe, nadređenim, itd. moguća je odluka o nužnosti poziva policijskim službenicima radi pratnje na lokaciji.

83

• Inspektoru (koji radi sam) treba prije odlaska u stručni posjet dati mobilni telefon s napunjenom baterijom.

• Ukoliko je potrebno, u stručni posjet idu dva inspektora ili (ukoliko je rizik pojave nasilja procijenjen kao visok), potrebno je za inspektore zatražiti policijsku pratnju.

• Ne činite grešku misleći da ste nepobjedivi i ne trebate postupati prema propisanim načinima postupanja. Prije ili kasnije saznat ćete da niste. Moć zakona na vašoj strani ne čini vas nepovredivima. ‘Jamstvo nije štit sa zaštitnim poljem’.

(Standardna) zaštitna oprema

• Zaštitna kaciga • Zaštitne čizme/obuća (s čeličnim pletivom za

prste; otporne na toplinu, ulje, proklizavanje)• Zaštitni prsluk • Pamučni kombinezon • Zaštitne hlače (Polyflex®) • Zaštitni ogrtač (Polyflex®) • Zaštitni kombinezoni načinjeni od gustog

tkanja ili Tyvek®, ili duga gumena pregača • Ogrtač otporan na vatru i kiselinu • Zaštitne rukavice

• Respirator • Oprema za sprječavanje pada • Zaštitne naočale (polikarbonat) • Zaštitni vizir • Štitnici za uši • Mjerač rizika od eksplozije • Aparat s komprimiranim zrakom • Komplet za prvu pomoć • Svjetiljka otporna na eksplozije • Aparat za gašenje požara • Mobilni telefon

Prilog 13 ovoga Priručnika sadrži primjer kontrolne liste za sigurnost stručnog posjeta. Za inspektore je važno upoznati se s međunarodnim oznakama za opasnost, koji su navedeni u nastavku.

Međunarodne oznake za opasnost

Eksplozivno Tvari koje mogu eksplodirati u dodiru s vatrom ili su osjetljivije na udarce I trenja nego dinitrobenzen. Oksidirajuće Tvari koje, u dodiru s drugim tvarima, posebice zapaljivim, mogu imati snažne egzotermne reakcije.

Zapaljivo

Tekućine koje imaju temperaturu paljenja nižu od 0° C a vrelišta od 35° C ili više, kao i tvari koje:

• se mogu zagrijati i zapaliti u kontaktu sa zrakom, na sobnoj temperaturi

84

bez primjene energije • se u krutom stanju mogu lako zapaliti u kratkom kontaktu s izvorom

paljenja i koje nastavljaju gorjeti nakon uklanjanja izvora paljenja • u tekućem stanju imaju temperaturu paljenja jednaku ili višu od 21 °C;

su u plinovitom stanju zapaljive na zraku s minimalno povišenim tlakom, ili - tvari koje, u kontaktu s vodom ili vlažnim zrakom, otpuštaju visoko zapaljive plinove u opasnim količinama.

Otrovno Tvari koje, ako ih se udiše ili proguta ili ako prodru u kožu, mogu prouzročiti ozbiljni, akutni ili kronični rizik za zdravlje i čak smrt. . Štetno Tvari koje, ako ih se udiše ili proguta ili ako prodru u kožu, mogu prouzročiti granični rizik za zdravlje.

Nagrizajuće Tvari koje u kontaktu mogu uništiti tkivo Opasno po okoliš Tvari koje čija uporaba ima ili može predstavljati izravan ili odgođen rizik po okoliš.

5.5 Početni razgovor

Po dolasku u postrojenje, inspektor se odmah mora pojaviti na glavnom ulazu i dojaviti svoj dolazak. Međutim, u blizinu lokacije inspektor bi trebao stići od nekoliko minuta pa sve do čak jednog sata ranije. Količina vremena za raniji dolazak ovisit će o stvarima kao što je veličina lokacije, ranije pritužbe i nalazi tijekom prethodnih stručnih posjeta. Takav raniji dolazak omogućit će inspektoru da promotri aspekte tvrtke koji su vidljivi izvana i stekne dobar uvid u stanje stvari. Ono što se dobro može promotriti na ovaj način uključuje:

• dimenzije tvrtke, broj i razmještaj objekata • vegetacijske slojeve • moguća istjecanja kemijskih tvari, odlaganje otpada u neposrednu okolinu • neugodan miris, emisije u zrak i emisije buke • skladištenja kemijskih tvari ili otpada • ispusti otpadnih voda izvan tvrtke.

Nakon pregleda okoline tvrtke, dolazi trenutak objave dolaska, susreta s odgovornim osobama tvrtke i početni sastanak. Svakom inspekcijskom nadzoru treba prethoditi takav sastanak kao njegov sastavni dio. U slučaju kada inspekcijski nadzor nije najavljen, početni sastanak se možda

85

neće održati jer su relevantni zaposlenici zauzeti. Duljina trajanja početnog sastanka ovisit će o tomu je li tvrtka velika ili mala, složena u smislu zaištite okoliša ili ne, tehnički složena ili ne, s prijašnjim utvrđenim neusklađenostima, itd. Na početnom sastanku potrebno je usredotočiti se na:

- članove skupina za inspekcijski nadzor - uspostavljanje poslovnog odnosa sa službenim osobama tvrtke - ovlasti skupine za inspekcijski nadzor - razgovor o izmjena i dopunama propisa važnih za tvrtku - ciljeve, opseg, plan i metode inspekcijskog nadzora, osobe s kojima treba razgovarati,

zapise koje treba pregledati - dogovor o završnom sastanku.

Početni će sastanak pružiti inspektoru mogućnost da svojim dojmovima koje je stekao tijekom pripreme za stručni posjet. Posebice može prikupiti informacije o:

- tvrtki kao cjelini - organizacijskoj shemi - glavnom upravljačkim tijelu - odgovornostima unutar tvrtke - tehnološkim postupcima i načinima postupanja u tvrtki.

Početni sastanak će se najvjerojatnije održati u uredu odgovorne osobe u tvrtki. Uobičajeno, taj će ured biti na lokaciji, u blizini tehnološkog postupka. Na sastanku bi trebali biti najmanje inspektor i odgovorna osoba. U pratnji inspektora trebao bi biti kolega iz njegove ili neke druge nadležne služba, a u izvanrednim okolnostima i policija. Isto tako, u pratnji inspektora mogao bi biti i stručnjak za uzorkovanje. U ime tvrtke, tu će možda biti osoblje odgovorno za proizvodnju ili tehničke poslove, kako bi razgovarali o različitim aspektima postupka prije početka inspekcijskog nadzora. Takav pristup treba poduprijeti. Inspektor će htjeti utvrditi:

- opće informacije o tvrtki (naziv, adresu, vlasništvo, kapacitet poslovanja, točke ispusta) - unaprjeđenje djelovanja slijedom prethodnog stručnog posjeta - radne karakteristike zadanog postupka u razdoblju nakon zadnje stručnog posjeta - prilagodbe načina postupanja tvrtke bitne za proizvodni postupak - prilagodbe načina postupanja tvrtke u kriznim situacijama - buduće izmjene tehnološkog postupka ili preinake na postrojenju za koje će trebati

izmjene uvjeta ovlaštenja - napredak prema uvjetima plana unaprjeđenja - promjene u strukturi zaposlenika - odnos između predmetnog postupka i ostalih aktivnosti na lokaciji, npr. aktivnosti na

smanjenju količine otpada, tehnika praćenja stanja okoliša, itd. - radnje poduzete radi sprječavanja ponavljanja izvanrednog incidenta - prijedloge za kapitalna ulaganja - probleme uočene dolaskom na okolno područje tvrtke.

86

5.6 Provjera podataka

Ovisno o karakteru tvrtke, inspektor će možda htjeti provjeriti podatke. Što se tiče postrojenja obuhvaćenih IPPC-om, u većini slučajeva to je uobičajeno. Najbolje bi bilo početi pregledavati podatke nakon početnog sastanka, iako bi zapažanja tijekom obilaska postrojenja mogla biti razlogom ponovnog pregled jednog ili više dokumenata ili zahtjeva da se inspektoru na uvid predaju neki drugi dokumenti. Obuhvat ove aktivnosti podrazumijeva da trebate:

- provjeriti postoje li neophodni dokumenti i drži li ih se u redu - provjeriti jesu li podaci potpuni i točni - usporediti podatke s vašim osobnim zapažanjima - prepoznati postojeće neusklađenosti - utvrditi je li postojeće neusklađenosti s propisima lako ispraviti.

Svaki pregled dokumenta, inspektor treba zabilježiti u svoju bilježnicu:

- naziv dokumenta - od koga ili odakle je zadužen (osoba, radna

jedinica); - mjesto gdje se nalazi izvornik.

Preporuke inspektoru za pregled podataka glase: • spoznajte sustav pohrane podataka u tvrtki

- saznajte svrhu čuvanja podataka - odredite ispunjavaju li

prikupljeni/nagomilani/čuvani podaci svrhu - saznajte gdje i kako ih se čuva

• koristite sustav za provjeru vjerodostojnosti podataka

- prikupite uzorke podataka na mjestu gdje iz izdaju!

- prikupite uzorke podataka na mjestu gdje ih čuvaju; usporedite ih! - odaberite metodu uzorkovanja kako biste dobili reprezentativni podatak! uzimanje uzoraka

podataka štedi vam vrijeme i posao; ukoliko koristite metodu uzorkovanja, činite sljedeće: o postavite si cilj ispitivanja podataka o utvrdite popis predmetnih podataka o odaberite svoju metodu uzorkovanja o pobrinite se da zabilježite svoju metodu uzorkovanja.

• načinite kopije svih podataka koji dokazuju neusklađenost s propisima, a ukoliko ih nije moguće kopirati, možete odabrati jedno od metoda koje uključuju:

- snimite podatke svojom kamerom! - načinite bilješke u svezi karaktera dokumenta te ga transkribirajte!

• načinite kopije obližnjih dokumenata - postoje podaci nastali iz drugih podataka; preporučljivo je načiniti kopije cijelog lanca

informacija, od izvorišta do konačnog oblika

Primjeri podataka za provjeru:

- godišnja izvješća - inventurne liste - podaci o tehnološkom postupku - podaci o kvaliteti upravljanja ili

upravljanju okoliša - podaci o otpadu - podaci o provedenim

ispitivanjima - podaci o postupcima

pročišćavanju/obrade onečišćenja - izvješća o samopraćenju - dnevnici o analizama - podaci o proizvodnji - podaci o prodaji - dozvole - pod. o ugovorenim uslugama zašt. okoliša

87

- neki su dokumenti uzajamno vezani za druge oblike podatke, primjerice, nađete fakturu za odlaganje nekog otpada ali ne možete naći zapise o nastanku istog otpada, pa tako imate nepotpunu informaciju.

Administrativni inspekcijski nadzor Drugi način provjere podataka jest provedba administrativnog inspekcijskog nadzora. Ova vrsta inspekcijskog nadzora ići će dublje u poslove administracije tvrtke, a može obuhvaćati računovodstvene podatke, podatke o nabavi i prodaji, podatke o kvaliteti proizvoda, podatke o bilanci mase, uključujući očevidnike o tijeku otpada. Ishod administrativnog inspekcijskog nadzora može značiti ‘rendgensku snimku’ tehničkog funkcioniranja tvrtke te može izvući na vidjelo neusklađenost s propisima u području emisija i ispuštanja ili nepravilnosti u sustavu, izvanredna stanja koja su se dogodila a o njima nije izvješteno, itd. Administrativni inspekcijski nadzori mogu biti moćno sredstvo razjašnjavanja okolišne djelotvornosti tvrtke. Za cjelovite administrativne inspekcijske nadzore, potrebna su temeljita osposobljavanja inspektora. Često inspekcijske službe imaju samo jednog ili samo mali broj zaposlenika stručnih za ovu vrstu inspekcije. Njihova je se stručnost obično vezana za područje računovodstva s dobrim osjećajem za pravna i tehnička pitanja. Što se tiče otkrivanja prekršaja u području okoliša, ovi su zaposlenici obično nezamjenjivi. Prilog 6 ovoga Priručnika donosi primjer kontrolne liste za temeljni administrativni inspekcijski nadzor. Temeljni inspekcijski nadzor može biti odlično sredstvo prepoznavanja potencijalnih tvrtki koje treba dublje pročešljati. Temeljne administrativne inspekcijske nadzore u pravilu mogu obavljati tehnički inspektori. Nakon proučavanja prikupljenih informacija, stručna radna snaga može se posvetiti situacijama gdje se očekuje otkrivanje najvećeg broja neusklađenosti s propisima otkrivenih tijekom temeljitog administrativnog inspekcijskog nadzora.

5.7 Vizualni inspekcijski nadzor

Nakon početnog sastanka te, ukoliko je potrebno, proučavanja podataka, može početi vizualni inspekcijski nadzor postrojenja, odnosno obilazak. U ovom Priručniku pretpostavljamo da vlasnik tvrtke ili osoba za kontakt u potpunosti surađuje s inspektorima i pruža svu prema zakonu dužnu potporu inspektoru. Isto tako, pretpostavka je da je inspektoru ovlašten za primjenu svih propisanih ovlasti. Na raspolaganju su specijalistička osposobljavanja inspektora za slučaj rješavanja sukoba s vlasnicima postrojenja kako bi uspjeli ući u tvrtku čak i kada im je pristup ili suradnja uskraćena.

5.7.1 Kontrolne liste/upitnici

Važno sredstvo inspektora su kontrolne liste i upitnici koje je pripremio prije odlaska u stručni posjet, Sve za inspekcijski nadzor bitne stavke, kako su istaknute tijekom uredskog istraživanja ili uz pomoć smjernica, trebaju biti sadržane na listama.. Liste mogu bit dopunjene aspektima koji su izašli u prvi plan tijekom početnog sastanka ili konstruktivnog pregleda podataka. Najlakši način rada za inspektore jest da kontrolne liste i upitnike raspodijele prema područjima tvrtke te specifičnim funkcijama osoba s kojima razgovaraju.

88

Međutim, treba imati na umu da inspektor nikad ne smije prestati promatrati stvari koje vidi ili čuje na kritičan način. Kontrolne liste i upitnici korisna su sredstva da bi se brzo radilo i ne zaboravljalo važne aspekte. Međutim, one nikada (!) ne bi smjele zamijeniti razumnu stručnu prosudbu inspektora. Ako situacija zahtijeva, tako i inspektor treba biti sposoban na promjenu svoje usmjerenosti tijekom inspekcijskog nadzora. Primjerice, ako inspektor otkrije izrazito opasnu situaciju koje nije navedena na listi, ne može ju zanemariti. Čak bi, tako postupivši, mogao biti u nevolji posebice ako to završi s negativnim posljedicama. Nadalje, imajte na umu da kontrolne liste sastavljene za pojedino postrojenje vrijede kratko. Njih treba ažurirati barem prije svakog stručnog posjeta!

Upitnik/kontrolna lista može sadržavati:

- redni broj upitnika/kontrolne liste - ime inspektora koji obavlja razgovor - nadzirano područje - odgovarajuća pitanja radi postizanja

cilja inspekcijskog nadzora - ime i funkcija osobe s kojom se

obavlja razgovor - ime odgovore osobe s kojom se

razgovara. Prednosti uporabe upitnika/kontrolnih lista:

- bolja organizacija razgovora - racionalizacija vremena - prva procjena postojanja

nepoštivanja propisa.

Prilikom razgovora sa zaposlenicima dobra je praksa zatražiti dokaze koji mogu potkrijepiti izjave/odgovore sugovornika. U prilogu 1 ovoga Priručnika nalazi se sažeta kontrolna lista za stručni posjet tvrtki. Prilog 8 daje sveobuhvatniji pregled pitanja u području zaštite okoliša koji se mogu ticati tvrtke. Obuhvaća tematska pitanja koja se mogu postaviti. Molimo imajte na umu da ovakav Priručnik ne može niti će ikada pokriti sve moguće predmetne probleme i pitanja vezana za njih. Prilog 8 zamišljen je tek kao pomoć inspektorima i inspekcijskoj službi pri sastavljanju vlastitih upitnika ili kontrolnih lista u odnosu na pojedinu tvrtku ili kategoriju tvrtka koje treba nadzirati.

5.7.2 Obilazak lokacije postrojenja

Tijekom inspekcijskog nadzora, treba imati na umu načelo proporcionalnosti. Nužno je načiniti prioritet među okolišnim aspektima i rizicima. Emisije snažnog utjecaja i opasnosti od velikih nesreća trebali bi biti u središtu inspekcijskog nadzora. Sljedeći element koji treba uzeti u obzir jest osjetljivost receptora – primjerice, osjetljivo područje prirode, stambeno područje, igralište, bolnica, vodocrpilište ili slično mogu se nalaziti blizu postrojenja ili njegovih djelatnosti a time i predstavljati poseban te, ponekad, neposredan rizik. Procjena rizika uključuje ocjenu udaljenosti

Primjeri upitnika/kontrolnih lista za specifična područja obuhvaćaju;

- proizvodne jedinice - skladišni prostor - sustavi pročišćavanje/obrade onečišćenja - jedinica za praćenje stanja okoliša - služba za održavanje, itd.

Primjeri upitnika/kontrolnih lista za specifična funkcije obuhvaćaju:

- najviša upravna tijela - odgovorne za zaštitu okoliša - logističare - odgovorne za skladište - odgovorne za uređaj za pročišćavanje

otpadnih voda - odgovorne za komunalne usluge

89

između rizika ii receptora, kao i učestalost rizičnih situacija. Novi se rizici mogu pojaviti nakon što je izdana dozvola, uslijed promjene okolnosti ili fizičkih promjena. Tijekom obilaska, u pratnji inspektora treba biti od tvrtke imenovana osoba. Malo je vjerojatno da će ta osoba znati sve pojedinosti o radnim i tehničkim sustavima. Stoga bi, osoba koje je izravno vezana za upravljanje nekim zasebnim postupkom trebala biti na raspolaganju radi razgovora o istom ili radi izravnog nadzora predmetnog postupka. Dobro je da inspektor razgovara sa svim osobama čije je rad vezan s nadziranim postupkom. To pomaže i kod spoznaje tih osoba o njihovoj odgovornosti. Takva je komunikacije, također, i bogat izvor informacija. Inspektor treba izraziti osobna zapažanja, tražiti potvrdu svoga tumačenja djelatnosti te ispitati svaku informaciju koju daju zaposlenici tvrtke za koju se čini da je u suprotnosti s onim što je zapaženo. Aktivnosti inspektora tijekom obilaska postrojenja mogu uključivati:

- obavljanje vizualnog nadzora tvrtke i njenih postrojenja

- nadzor točaka praćenja, opreme i procesa

- prikupljanje uzoraka, ako je potrebno

- pregled laboratorijskih podataka o QA/QC

- pregled laboratorijskih postupaka radi provjere analitičke metodologije i primjene dozvoljenih metoda

- snimanje fotografija ili video zapisa

- razgovor sa zaposlenicima tvrtke

- pregled dokumenata. Tijekom obilaska postrojenja, inspektor bi posebice trebao nastojati utvrditi:

- zahtijevaju li stalna prekoračenja dodatne mjere (npr. praćenja, izvješćivanja);

- postoje li značajne emisije otpada koje se ne kontroliraju odgovarajuće;

- je li samopraćenje odgovarajuće; - postoje propisima ili dozvolom neutvrđeni rizici; - postoje li izmjene NRT-a; - ima li nepotrebnog ili neučinkovitog praćenja; - uvjetuju li se mjere kontrole koje su neproporcionalne riziku?

Glavna mjesta za inspekcijski nadzor (prema nasumičnom odabiru) mogu biti: - skladište sirovina - sustavi smanjenja onečišćenja i povezani sustavi

nadzora i uzbunjivanja - nadzorna soba - dnevnik ispitivanja sustava uzbunjivanja - sustav odvodnje - točke uzorkovanja I oprema za uzorkovanje, kako

tekućina, tako i plina - skladišni prostori - analitički laboratorij, postupci ispitivanja i umjeravnja - dnevnik rezultata praćenja usklađenosti - dnevnik izvješća o izvandrednim incidentima - dnevnik pritužbi javnosti - procedure tehnoloških postupaka - procedure iskrcaja i ukrcaja - prijenosti unutar postrojenja (rukovanje sirovinama) - aktivnosti održavanja - praksa dobrog gospodarenja - postupci gospodarenja otpadom, uključujući emisije u

zrak, otpdne vode, opasni otpad, neopasni otpad, izljevanja i istjecanja

- mogućnosti sprječavanja onečišćenja.

90

U slučajevima kada ni propisi, ni dozvola nisu dovoljni da zaštite okoliš, koordinator će, najbolje u pisanom obliku, izvijestiti sebi nadležnu osobu i/ili tijelo MZOPUG-a nadležno za izdavanje dozvola ili osmišljavanje politike. Temeljem radnji obavljenih tijekom obilaska lokacije postrojenja, inspektor treba tražiti mogućnosti za sprječavanje onečišćenja. Primjerice9: • zamjenu manje opasnih materijala poput:

- korištenja lateksa ili boje na bazi vode, nego boje na bazi ulja - uklanjanja sredstava za čišćenje na bazi organskih otapala i zamijeniti ih onima na bazi

vode; • smanjenje količine opasnih materijala za odlaganje putem:

- kupnje samo one količine materijala koju postrojenje treba - uporabe svog materijala prije isteka roka valjanosti - uporabe samo potrebne količine - dijeljenja materijala ili doniranja viška materijala društvenim organizacijama;

• pozorno korištenje i čuvanje proizvoda radi sprječavanja: - nesreća i izlijevanja - miješanja nakompatiblinih materijala koji mogu izazvati reakciju, zapaljenje ili

eksploziju; • recikliranje otpada poput:

- otpadnog ulja - plastike, stakla, papira i metala - korištenih otapala;

• stvaranje manjeg onečišćenja putem: - automacije i poboljšanja nadzora tehnoloških postupaka radi optimizacije proizvodnje - puštanja proizvoda da se potpuno isuše od kemikalija prije ispiranja - uporabe manje otrovnih materijala (npr. tinte za pisače, boje) - prilagodbe plana proizvodnje radi smanjenja količine čišćenja - brtvljenjem odvoda na tlu (trajno ili privremeno) radi sprječavanja izlijevanja - odvajanja otpada radi recikliranja (npr. otpadni metal, otapala);

• pretvaranja otpadnih proizvoda u nove materijale putem: - pročišćavanja i recikliranja voda za ispiranje - oporabe metala kao što je srebro iz otpadnih materijala - recikliranja otpadnih maziva i rashlađivala;

• potrošnje što manje resursa putem - ugradnje graničnike protoka za vode za ispiranje - ugradnjom visoko učinkovitih kotlova i peći - primjene izmjenjivača topline za zagrijavanje tehnološke vode;

• izobrazbe zaposlenika o: - ciljevima sprječavanja onečišćenja i gospodarenja otpadom - načinima postupanja kod odlaganja otpada i sprječavanja onečišćenja - postignućima u provedbi programa sprječavanja onečišćenja.

9 Primjeri uzeti iz ‘Environmental Inspection Handbook’, EuropeAid/114824/D/SV/TR, ‘Developing Capacity in Implementation and Enforcement through the IMPEL network’, 2005.

91

Korisne informacije tvrtke za izradu Procjene mogućnosti sprječavanja

onečišćenja Informacije o sirovinama

- Sastav proizvoda - Podaci o sigurnosti materijala - Podaci o zalihama i nabavi proizvoda i sirovina - Dnevnika operatera - Planovi i podaci o proizvodnji

Informacije o proizvodnom postupku

- Procesni dijagram tijeka - Bilanca materijala i toplinske energije za proizvodnju - Postupci kontrole proizvodnje i onečišćenja - Priručnici za rad i opisi postupaka - Stope potrošnje vode - Oprema i specifikacija opreme - Dijagrami cjevovoda i instrumenata - Situacijski dijagrami sustava odvodnje - Situacijski i elevacijski planovi postrojenja - Nacrti postrojenja i radni dijagrami tijeka

Informacije o nastanku i odlaganju otpada

- Okolišne dozvole za emisije u zrak, kruti otpad, opasni otpad, pročišćavanje - Očevidnici, godišnja izvješća - Lokacije svih točaka sakupljanja, pročišćavanja/obrade i zbrinjavanja otpadne vode,

otpada i opasnog otpada - Dijagram uređaja za pročišćavanje/obradu zraka, otpadne vode i/ili opasnog otpada - Priručnici za rad uređaja za pročišćavanje/obradu - Očevidnici ispuštanja (zrak, izvješća o praćenju ispuštanja, itd.) - Prethodna kršenja propisa

5.7.3 Smjernice za obavljanje razgovora

Vjerojatno najmoćnije sredstvo inspektora jest njegova vještina komuniciranja, koja uključuje govorne vještine te tehnike obavljanja razgovora i pregovaranja. S tim vještinama, inspektor će biti sposoban otkriti mnoge prekršaje, npr. ‘samim’ ispitivanjem zaposlenika tvrtke i njenih dionika ili vraćanjem prekršitelja na usklađenost s propisima. Razgovor s ljudima se čini lakšim no što jest. Za inspektore je ključno vladati nekim odgovarajućim osnovnim tehnikama razgovora. Posve je jasno da se ova vještina ne može steći samo učenjem iz knjige. Potrebno je i praktično osposobljavanje i redovito obnavljanje te puno primjene i stjecanja iskustva u praksi. Naravno, prirodno je da neki ljudi imaju bolje komunikacijske vještine od drugih, pa će zato njima ovo biti lakše.

92

Postavljanje pitanja na pravi način i u pravi trenutak vrlo je važno no, ne i dovoljno. Isto je tako važan i sadržaj pitanja. Najbolja je praksa, stoga, da se inspektor tijekom pripremne faze stručnog posjeta pripremni za razgovor u tvrtki i sastavi popis pitanja na koja želi dobiti odgovor. Pitanja koja treba postaviti ovisit će o mnogim čimbenicima, poput ranijih slučajeva nepoštivanja propisa, tehničkih postupak u tvrtki, prioritetima inspekcijskog nadzora, itd. Dobra će se priprema isplatiti i olakšati inspektoru obavljanje razgovora. On će imati više vremena usredotočiti se na tehnike razgovor umjesto da bude zaokupljen samo sadržajem. To može stvoriti izuzetnu stratešku prednost. Razgovor je jedno od značajnijih sredstava u provedbi inspekcijskog nadzora. Informacije koje tijekom inspekcijskog nadzora, inspektor treba zabilježiti ubilježnicu obuhvaćaju odgovore na pitanja: • S kim sam razgovarao? • Što sam pitao? • Što su bili odgovori?

Kako postaviti pitanje Često je važnije kako postaviti pitanje nego što je samo pitanje. Izbjegavajte sugestivna pitanja ili retorička pitanja. Ne pružajte mogući odgovor unutar samog pitanja, već dopustite sugovorniku da pruži informaciju.

Ključne smjernice za obavljanje razgovora • Rukujte se, gledajte u oči i održite udaljenost. • Nađite ugodno mjesto bez smetnji (isključite svoje mobitel!). Vođenje bilješki može biti

zastrašujuće, nemojte ga naglašavati. • Uspostavite prijateljski odnos (budite srdačni, kooperativni, prijemljivi, ali poslovni). • Pozorno slušajte (iskustvo nas uči kada se držati točno određene stavke a kada dozvoliti sugovorniku

da objasni). • Dajte ljudima vremena za odgovor i slušajte što imaju reći. Ne bojte se kratkih trenutaka šutnje. • Ne obećavajte što ne možete ispuniti, kao to da ćete odgovore osobe zadržati povjerljivima ili pružiti

zaštitu. Naglasite iskrenost i budite iskreni. • Pokušajte obaviti razgovore u dvoje. • Uvijek zabilježite ime osobe, položaj i pojedinosti za kontakt nakon razgovora. • Ne spominjite postupak izvršenja. Izbjegavajte komentare koju se mogu tumačiti kao prijetnja.

Umjesto toga, nastojite dobiti informaciju. • Izbjegavajte pitanja koja “navode’. • Izbjegavajte dvostruke negacije i ostale složene fraze. Neka vaš rječnik bude jednostavan.

Izbjegavajte žargon koga sugovornik ne poznaje.

• Izbjegavajte višestruke teme u jednom pitanju: bavite se pitanjima pojedinačno.

93

Evo nekih primjera:

Inspektor mora provjeriti izjave koje su dali zaposlenici tvrtke. Izjava da nešto postoji nije isto što i provjera stvarnog postrojenja vizualno, odnosno mjerenjem. Ispitivanje (odnosno postavljanje pitanja) ili slobodno pripovijedanje (puštanje osobe da ‘sve ispriča’) često donosi najviše informacija no, troši puno vremena. Izravno ispitivanje (od općeg k pojedinačnom) uspješnije štedi vrijeme ili je korisnije s ljudima koji nerado daju informacije.

Ključni elementi planiranja pragovora obuhvaćaju:

- utvrđivanje tko su ključne osobe s kojima treba razgovarati, nakon analize dužnosti i radnih zadataka

- planiranje obavljanja razgovara prema raspoloživosti sugovornika

- postavljanje ciljeva svakog razgovora - utvrđivanje ključnih pitanja i njihovo unošenje u upitnik.

Ključni elementi obavljanja razgovora obuhvaćaju:

- stvaranje pozitivnog ozračja tijekom razgovora - traženje od sugovornika da opiše svoje dužnosti - prikupljanje opširnih informacija postavljenjem ključnih

pitanja - provjeru prikupljenih informacija zajedno sa sugovornikom.

Oblikujte svoj ragovor. Koristite:

• Tko? • Što? • Gdje? • Zašto? • Kada? • S čim? • Kako?

DOBRO:

“Kojom vrstom materijala rukujete’

NIJE DOBRO: “Rukujete s xxxx i yyyy , zar ne?”

NIJE DOBRO: II”’Imate sve potrebne podatke,

za zar ne?’

NIJE DOBRO: “ Na vašoj lokaciji nema zakopanih

spremnika, zar ne?’

DOBRO:

“Ima li zakopanog mateedrijala na vašoj lokaciji?’

DOBRO.

“Gdje držite xxxx podatke?”

94

Izbjegavajte sugeriranje odgovora (primjerice: “nije li točno da…?”). Izbjegavajte zatvorena pitanja koliko god je moguće. Na zatvorena pitanja može se odgovoriti samo sa ‘Da’ ili ‘Ne’ ili ako ništa drugo, ona ne ostavljaju prostora sugovorniku da pruži svoju informaciju. Koristite činjenična pitanja: Tko? Što? Gdje? Zašto? Kada? Kako? Primjeri prikladnih pitanja, primjerice, glase:

- “Kakvim materijalom rukujete?” - “Imate li podatke o …?” “Mogu li ih

vidjeti?” - “Može te li mi objasniti kako iščitati ove

podatke?” - “Imate li propisan način postupanja u

svezi…?” “Mogu li ga vidjeti?” “Na koji u vašoj tvrtki primjenjujete ove načine postupanja?”

Nemojte trošiti puno vremena na zapisivanje i nemojte zapostaviti sugovornika. Rasporedite svoje vrijeme. Kada postavljate pitanja, nemojte kombinirati prošlo i sadašnje vrijeme. Možete se osvrnuti na prošlost ili ići u budućnost no, nemojte to kombinirati.

Sredstava za pomoć sugovorniku u pravilnoj procjeni znače da:

- koristite jednostavne reference (primjerice: ‘na pola puta između jedince proizvodnje A i skladišta kemikalija’);

- koristite službene mjerne jedinice (primjerice: ‘koliko tona…’, ‘koliko metara…’);

- usporedite količine o kojima želite znati da vam ispriča sugovornik s poznatim količinama (“spremnik čuva veću količinu nego ovaj

spremnik od 1 tone?”) - pokažite da bilježite kako pozitivne, tako I manje pozitivne izjave sugovornika! - Ne zaboravite! Morate provjeriti informaciju koju ste dobili!

5.8 Uzorkovanje

Inspektori zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj ne uzimaju sami uzorke (članak 186. stavak 1. Zakona o zaštiti okoliša). To obavljaju vanjski stručnjaci. Uzorke otpada uzimaju laboratoriji ovlašteni za obavljanje ispitivanja prema hrvatskom standardu HRN EN ISO/IEC 17025-2000. Uzorke zraka mogu uzeti samo pravne osobe ovlaštene za obavljanje djelatnosti praćenja kakvoće zraka.

Pitajte od općeg k posebnom! Na primjer:

- Tko koordinira vašu djelatnost? - Koliko dugo radite ovdje? - Koje su točno vaše dužnosti/radni zadaci? - Kako to obavljate? - Možete li mi dati neke primjere? - Je li to negdje zabilježeno?

Pitajte od poznatog k nepoznatom! Na primjer:

P: Koliko je spreminik velik? O: Dovoljno velik.

P: Veći od 1 kubičnog metra? O: Dakako.

P: Je li manji od 5 kubičnih metara? O: Ne, otprilike je 5 kubičnih

metara. N

EPO

ZNA

TO

PO

ZNA

TO

95

Neka su uzorkovanja, kao ona koja se tiču otpada i zraka, uistinu sasvim složena. Druga su, pak, puno manje složena pa se može razmotriti osposobljavanje i ovlašćivanje inspektora da obave taj posao sami. Davanje takovih ovlasti inspektorima može spriječiti gubitak dokaza jer nitko od stručnjaka koji uzimaju uzorke nije na lokaciji onoga trenutka kada inspektor otkrije prekršaj. Isto tako, može spriječiti situaciju u kojoj se uzorci ne uzimaju jer je stručnjak spriječen ili nema više sredstava za plaćanje vanjskih stručnjaka, itd. Unatoč trenutnoj situaciji što se tiče nedostatka ovlasti inspektora za zaštitu okoliša ovaj se Priručnik bavi uzorkovanje iz dva razloga. Prvo, mogao bi pomoći pri preispitivanju trenutne situacije a drugo, važno je da inspektor poznaje tehnike uzorkovanja. U konačnici, inspektor je taj koji mora prosuditi hoće li poduzeti mjere protiv tvrtke ili ne. Takva se prosudba treba temeljiti na čvrstim argumentima i pravilnom razumijevanju podnesenih dokaza, kao što su rezultati uzorkovanja. Činjenica da inspektor nema ovlasti što se tiče uzorkovanja ne znači da ne bi trebao poznavati i razumjeti načine postupanja i metode uzorkovanja te praćenja.

Kontrolna lista opreme za uzorkovanje

Uputno je jako onečišćene uzorke držati podalje od ‘čistih’ uzoraka radi smanjenja vjerojatnosti unakrsnog onečišćenja.

Predmet Količina / napomena Bočice za uzroke Provjeri s nadležnim laboratorijem

Upisnici uzorka; obrazac lanca kontrole uzorka

Olovke / neizbrisivi markeri

Led u kockama Dostupne iz laboratorija

Rashladna vrećica / rashladna kutija Dostupne iz laboratorija, ukoliko je potrebno

Dezinfekcijski ubrusi za ruke Za osobnu higijenu i dezinfekciju površina

Papirni ubrusi Za osobnu higijenu i brisanje površine bočice prije obilježavanja markerom

Digitalna kamera Pobrinite se da su memorijska kartica i baterija spremne

Preslike dozvola, situacijske karte postrojenja, odgovarajuće karte OS 1:50 000

Koristite detaljnu kartu i GPS radi obilježavanja referentne mreže mjesta I odaberite točke uzorkovanja

Posuda za uzorkovanje s produžnom drškom Smještena u vozilu za uzorke ili u dostupna u laboratoriju

Prije uzimanja uzoraka, inspektor treba načiniti plan uzorkovanja. Uzorkovanje se uglavnom radi samo zbog:

- dokazivanja kršenja propisa

96

- potvrditi prisutnost nekih onečiščujućih tvari. Plan uzorkovanja treba sadržavati elemente koji uključuju:

- točke uzorkovanja - vrste uzorka; - volumen i broj uzoraka - onečiščujuće tvari koje treba ispitati na licu mjesta - onečiščujuće tvari koje treba ispitati u laboratoriju - očuvanje uzoraka - opremu za uzorkovanje - zaštitnu opremu - pečate i oznake za uzorke - bilješke o lancu kontrole uzoraka - potrebu postojanja skupine za uzorkovanja - obavijest laboratorija.

Ukoliko inspektor odluči da treba uzorkovati efluent, trebao bi:

- izvijestiti od tvrtke imenovanu osobu ili predstavnika uprave o razlogu uzorkovanja; razgovor na treba snimati

- ustanoviti i zabilježiti uvjete rada dozvoljenog postupka - imati pratnju imenovane osobe ili predstavnika uprave kod uzimanja uzorka; - kada god je vjerojatno da će se poduzeti pravne radnje i kadgod je moguće, uzeti uzorak koji se

može podijeliti na 3 dijela: jedan ide na analizu, drugi predstavniku operatera a treći za referencu; sve uzorke treba zapečatiti i označiti uz zapis važnih pojedinosti; (pozornost treba obratiti na potpise inspektora i predstavnika operatera koji trebaju biti na naljepnici); referentni uzorak treba zadržati inspektor; ukoliko nije moguće uzeti i uzorak, uzmite 3 uzorka, što je moguće vremenski bližeo pa ih označite i raspodijelite kako je gore opisano

- koordinirajte vremenski raspored s laboratorijem ukoliko treba doći po uzorak - koordinirajte vremenski raspored s drugim odgovarajućim regulatornim tijelima - koordinirajte stranu odgovornu za prijevoz uzorka, radi uvjeta pakiranja/otpremanja.

Postupak uzorkovanja temelji se na tri ključna elementa koji znače da:

• uzorak treba biti reprezentativan; uzorak predstavlja određeni ispust, lokaciju, djelatnost • uzorak mora biti sljediv; podrijetlo uzorka mora biti dokazivo, kao i to gdje je prevezan i

koji su bili uvjeti očuvanja • metodologija uzorkovanja je ključna; nužno je primijeniti pravilne metode prikupljanja i

određivanja. Broj uzoraka koje treba uzeti ovisit će o različitosti izvora onečišćenja, kao i o pravnim uvjetima te uvjetima praćenja navedenim u dozvoli tvrtke (primjerice, praćenje na dimnjaku, ispustima otpadne vode, skladištu otpada). Uzorci influenta mogu se uzeti iz:

- postupka pročišćavanja otpadne vode (prije nastanak pročišćene otpadne vode, odnosno efluenta)

- prethodno iz spremnika, sabirnog sustava; - pjeskolova.

Uzorci efluenta moraju se uzeti iz točaka točno određenih u dozvoli.

97

Volumen uzorka ovisi o vrsti i broju analiza. Volumen mora biti dostatan za sve zahtijevane analize, plus dodatni volumen u slučaju da analizu treba ponoviti. Kako bi rezultate uzorkovanja mogao uspješno koristiti kao dokaz na sudu, inspektor mora biti sposoban dokazati da lanac kontrole uzorka nije prekinut. Uzorci moraju biti pod inspektorovim nadzorom od trenutka uzimanja do trenutka predstavljanja na sudu. Samo osobe utvrđenog identiteta i ovlaštenja mogu imati pristup uzorcima. Primjena QA i QC može doprinijeti vrijednosti dokaza na sudu. To utječe na:

- reproduktivnost podataka - točnost, ograničavanja razlika između

mjerenih i stvarnih vrijednost - reprezentativnost uzorka - usporedivost.

Očuvanje Očuvanje uzorka ne treba zanemariti. Zbog jedne ili više nestabilnih onečiščujućih tvari, uzorke treba očuvati na licu mjesta. Tehnike očuvanja uključuju:

• hlađenje • prilagodbu pH vrijednosti • kemijsku obradu.

Prikupljene uzorke treba smjestiti u rashladne kutije i prevesti do laboratorija u što je moguće kraćem roku od uzimanja a najkasnije 24 sata po uzorkovanju. Led u kockama iz laboratorija treba koristiti radi održavana uzoraka hladnim. Zakašnjenja mogu uzrokovati nemogućnost izvješćivanja podataka o ispitanim vrijednostima prema normi ISO 17025. Ukoliko inspektor treba uzorak ostaviti u laboratoriju izvan radnoga vremena ili tijekom vikenda, potrebno je da o tome obavijesti laboratorij što je više moguće unaprijed. Uzorci se moraju smjestiti u hladnjak laboratorija s oznakom ‘uzorci za analizu’ ili na neki drugi način koji preporuča osoblje laboratorija. Lanac kontrole uzorka Obrazac lanca kontrole uzroka mora biti ispunjen i obvezno ga mora potpisati osoblje laboratorija koje zaprima uzorak. Potrebna je priložiti kopije svih listova s terena radi lakšeg upisa uzorka. Izvješće o kontroli uzorka treba sadržavati:

• ime osobe odgovorne za postupak uzorkovanja • mjesto uzorkovanja • imena i potpise osoba odgovornih za pakiranje, označavanje i prijevoz uzorka • imena i potpise osoba odgovornih za ispitivanje uzroka.

To je način na koji se lanac kontrole bilježi u pisanom obliku, dozvoljavajući kontrolirani pristup uzorku.

Identifikacija svakog uzorka Naljepnica treba sadržavati:

• naziv postrojenja • točka uzorkovanja • broj uzorka • ime osobe koja je uzela uzorak • datum i sat uzorkovanja • trenutni ili prosječni uzorak • parametri koje treba ispitati • način očuvanja.

98

Laboratorijsko ispitivanje Inspekcijski nadzor nije potpun dok se ne ispitaju prikupljeni uzorci a rezultati ne objave i ne protumače. Ispitivanje uzorka obuhvaća:

• pripremu uzorka • obavljanje specifične analize • izračun i provjeru podataka • pripremu izvješća o ispitivanju.

Primjer obrasca s mjesta uzorkovanja i pregled procedura uzorkovanja prema normi ISO 5667 nalaze se u prilogu 4 ovoga Priručnika. Prilog 3 pruža opširne informacije koje inspektori mogu koristiti u praćenju djelotvornosti laboratorija.

5.9 Završni sastanak

Prije napuštanja postrojenja, inspektor se treba sastati sa zaposlenicima tvrtke na završnom sastanku. Sastanak je zamišljen kao zaključak inspekcijskog nadzora i može pomoći pri:

- razjašnjavanju pitanja s dužnosnicima tvrtke - prikupljanju dopunskih ili dodatnih informacija - kratkom pregledu aktivnosti koje je obavio inspektor - pripremi potrebnog izvješća - pregledu nalaza tijekom stručnog posjeta i informiranju tvrtke o slijednjim radnjama - pisanju zapisnika inspekcijskog nadzora koga trebaju potpisati obje strane. Na sastanku budite ljubazni i otvoreni no, nemojte davati nikakvu izjavu koja bi se mogla

protumačiti kao službena izjava inspekcijske službe. Pozovite se na dokumente i dopise koji će biti dostavljeni tvrtki nakon dovršetka inspekcijskog nadzora u inspekcijskoj službi.

Ukoliko je potrebno, izdajte nalog (sukladno poglavlju XIII. Zakona o zaštiti okoliša – NN 110/07).

Dogovorite osnovni popis mogućnosti sprječavanja onečišćenja utvrđenih tijekom stručnog posjeta.

Važno je operateru pružiti povratnu informaciju tijekom i nakon inspekcijskog nadzora. Tijekom provedbe inspekcijskog nadzora, inspektor bi trebao iskoristiti mogućnost podizanja svijesti operatera što se tiče posljedica po okoliš njihovih djelatnosti i djelotvornosti. Te bi se povratne informacije trebale odnositi na uvjete iz dozvole. Preporuka Europske unije o određivanju minimalnih kriterija za okolišne inspekcije (pod V. 2. b) obraća pozornost na element poticanja i učvršćivanja operaterova znanja i razumijevanja relevantnih zakonskih uvjeta EZ-a i njenu osjetljivost po pitanju okoliša. Povratne će informacije, isto tako, omogućiti objema stranama da razgovaraju o nalazima inspekcijskog nadzora i dogovore se oko slijednih radnji. Ukoliko inspektora prate od tvrtke imenovana osoba i osoba odgovorna za nadzirani postupak, obje osobe trebaju biti obaviještene o nalazima inspekcijskog nadzora. O nekim se točkama već vjerojatno razgovaralo tijekom samog obilaska.

99

Budući da inspektor mora razmisliti o nekim aspektima inspekcijskog nadzora, povratna bi informacije mogla biti općeg karaktera. Dogovorene aktivnosti ili uvjeti mogu se potvrditi a neslaganja iznijeti. Ukoliko je inspektor posebno zabrinut u svezi nekih aspekata inspekcijskog nadzora mogao bi razmotriti mogućnost susreta s rukovoditeljem koji je u cijelosti odgovoran za upravljanje i rad nadziranog tehnološkog postupka. Rezultati stručnog posjeta zabilježeni su u zapisniku. O preliminarnim rezultatima razgovara se s upravnim tijelom tijekom završnog sastanka i stvara se temelj za slijednje aktivnosti ili represivni postupak izvršenja. U nekim slučajevima, prekršaji mogu biti toliko ozbiljni da se odmah moraju poduzeti mjere za popravak stanja. Kopije izvješća šalju se i drugim nadležnim tijelima koja su uključena u poslove inspekcijskog nadzora ili imaju službeni interes za rezultate inspekcijskog nadzora.

100

5. Pritužbe, incidenti, nesreće

6.1 Pritužbe

Pritužbe na oštećivanje okoliša, bilo da se radi o emisijama u zrak, izlijevanjima u tlo, ispuštanjima u vodu, gomilanju otpada ili drugo, važan su izvor informacija inspekcijskima službama. Treba posvetiti vrijeme za bavljenje njima. Međutim, nepoštivanje zakona ne nalazi se iza svake pritužbe. Onečišćenje je dozvoljeno ukoliko je sukladno uvjetima iz državnih propisa (zakonima, podzakonskim aktima, dozvolama). Kako bi se bavile pritužbama, inspekcijskim službama za zaštitu okoliša treba metoda koja će im pomoći pažljivo zabilježiti svaku pristiglu pritužbu te odijeliti važne pritužbe od onih manje važnih te a time i načiniti prioritet njihovog rješavanja. Inspekcijska služba može čak otvoriti službu za pomoć, gdje građani mogu podnijeti svoje pritužbe 24 sata na dan. Isto tako, mogu voditi službu za žurne intervencije, 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, gdje će raditi ‘dežurni’ inspektori. Inspekcijske službe moraju biti pažljive u posvećivanju previše vremena rješavanju pritužbi, osim ukoliko na raspolaganju imaju priličan broj ljudi. Ukoliko inspekcijska služba troši veliki postotak vremena inspekcijske nadzore temeljem pritužbi, to bi moglo ugroziti mogućnost usustavljenog bavljenja problemom neusklađenosti s propisima. Klasičan je primjer tvrtka koja ima pritužbe u svezi djelovanja na okoliš konkurentske tvrtke a što inspekcijsku službu košta prilično puno vremena koje ne može posvetiti provjeravanju tvrtke koja je podnijela pritužbu. Pritužbe u pravilu treba shvaćati ozbiljno, ali se s njima treba baviti na realno. Međutim, ne omogućavaju sustavi zaštite okoliša (propisi) svih država inspekcijskoj službi da osmisli odgovarajuću politiku djelovanja u tom smislu. U takvim slučajevima, inspekcijska služba treba težiti I lobirati za donošenje realističnijih propisa. Preporuča se usustavljeni pristup umjesto pristupa potaknutog pritužbom. Djelovanja temeljem pritužbi ili incidenata trebala bi oduzeti manji dio vremena inspekcijske službe. Iskustvo poučava da će se to pokazati učinkovitijim u smislu poboljšanja zaštite okoliša. 6.2 Nesreće Nesreće se, u pravilu, ne mogu predvidjeti ali se mogu očekivati. Primjerice, u tvrtkama ili situacijama kojima se loše upravlja, ili ondje gdje se odvijaju opasne djelatnosti ili tehnološki postupci. Loše upravljanje i opasne djelatnosti pripadaju među razloge zašto bi inspekcijska služba povećala učestalost nadzora tvrtke ili poduzimala daljnje mjere otkrivanja prekršaja.

101

U okviru Projekta PHARE 2005 osmišljene su opširne smjernice za inspekcijski nadzor i ispitivanje ekoloških nesreća.

5.3 Incidenti

Do posjeta dolazi kada se događaju incidenti ili na lokaciji postrojenja ima abnormalnosti. Inspektor može saznati za incident:

• rijekom redovnog inspekcijskog nadzora • putem obavijesti o nesreći koju dostavlja operater, predstavnik javnosti ili kolega.

Prvo je potrebno što prije utvrditi opseg i karakter incidenta. Načine postupanja koje treba primijeniti u slučaju ograničenog ili incidenta lokalnog karaktera mogu se naći u poglavlju 9. Priručnika za inspekcijski nadzor Projekta PHARE 2005.

102

6. Slijedno postupanje Vrste radnji Nakon dovršetka stručnog posjeta, inspekcijske službe, u pravilu, imaju nekoliko mogućnosti ili da zaokruže posao inspekcijskog nadzora ili da se naknadno bave njime primjenom slijednih radnji. Slijedne se radnje često dijele na: - slanje pisma tvrtki s inspekcijskim rezultatima sa ili bez radnji koje tvrtka treba poduzeti

tvrtka - informiranje ostalih inspekcijskih službi

o rezultatima nadzora i/ili zapažanjima koja se tiču nadležnosti ostalih inspekcijskih tijela

- planiranje slijednog inspekcijskog nadzora radi provjere je li tvrtka uklonila ranije nedostatke

- ažuriranje dosjea u uredu - pisanja pisma upozorenja - pripremanja administrativne prisile ili

kaznene prijave (novčane kazne) - kazneno gonjenje (optužni postupak). U nekim državama članicama EU-a, pismo tvrtki sažima rezultate inspekcijskog nadzora i navodi dogovore i/ili radnje koje tvrtka mora poduzeti. Spominje se i (iako u većini država članica ne) idući inspekcijski nadzor. U slučajevima kada je utvrđeno nepoštivanje propisa, uključen je i popis potencijalnih ili predviđenih kazni. U slučaju prekoračenja, šalje se pismo upozorenja. Izvješće o inspekcijskom nadzoru može biti u prilogu pisma. Na kraju ovoga poglavlja nalazi se pregled svih važnih koraka koji se u pravilu rade tijekom faze koja slijedi poslije inspekcijskog nadzora. Ovaj je plan preuzet iz IMPEL Referentnog priručnika za inspekcijski nadzor u području okoliša (1999). Osnovna kontrolna list za radnje koje slijede nakon inspekcijskog nadzora nalaze se u prilogu 5. Postupak izvršenja Najčešće, izvršenje uključuje: - (trajne) inspekcijske nadzore radi utvrđivanja stanja usklađenosti s propisima i otkrivanja

prekršaja - pravne radnje, kada je nužno, kako bi se nametnulo poštivanje propisa Iiuvele posljedice

prekoračenja ili predstavljanja prijetnje za zdravlje ljudi i okoliš.

Službeno djelovanje kod nepoštivanja propisa

− Promjene uvjeta dozvole i privremeni ili tajno ukidanje dozvole/a.

− Novčane kazne, administrativne ili sudske, koje se nagomilavaju sve dok traje protuzakonito stanje.

− Preuzimanje imovine, zatvaranje postrojenja ili obvezne korektivne radnje temeljem administrativnog ili sudskog naloga (I mogu se primjeniti izvršnom prisilom kad nadležna tijela poduzimaju radnju za popravak stanja na trošak prekršitelja).

− Kazna za prekršitelja, uključujući zatvorsku.

103

CILJEVI POSTUPKA IZVRŠENJA

Mehanizmi postupka izvršenja mogu se osmisliti kako bi imali jednu ili više funkcija: − vratiti prekršitelja u stanje poštivanja propisa

− kazniti i zastrašiti prekršitelja i spriječiti prekršaje

− ukloniti bespravne učinke nastale uslijed nepoštivanja

propisa te, na taj način, postići pošteno tržišno natjecanje

− zahtijevati da se određene radnje ispitaju, prate ili o njima

dostave informacije

− ispraviti štetu nanesenu okolišu

− ispraviti probleme upravljanja unutar tvrtke.

Strategije bi postupka izvršenja trebale poštivati prava obveznika, poput:

- pravo da budu obaviješteni o prekršaju - prava na odabir metoda ispravljanja posljedica (i uzroka) prekršaja - prava na ulaganje pritužbi - prava na povjerljivost podataka (kada je potrebno). Uobičajeni načini postupanja prema strategiji izvršenja znače: korak 1: inspektor određuje ozbiljnost nepoštivanja propisa uz pomoć svoje stručnosti, iskustva i uzimanja u obzir čimbenika koji pogoršavaju nepoštivanje propisa;

korak 2: inspektor odabire način izvršenja, uzimajući u obzir zapažene posljedice i

okolnosti nepoštivanja propisa;

korak 3: po odobrenju sebi nadležne osobe, inspektor prati korake načina izvršenja.

Primjena slijednih radnji u Republici Hrvatskoj Standardno postupanje u Republici Hrvatskoj jest poduzeti slijedne radnje u slučaju nepoštivanja koju je naložio inspektor. Inspektor će se kasnije vratiti radi provjere je li se postupilo prema nalogu. Sukladno Zakonu o zaštiti okoliša Republike Hrvatske inspektori mogu: - zabraniti, odnosno privremeno zabraniti rad postrojenja - narediti mjere uklanjanja posljedica onečišćenja okoliša i provedbe mjera sanacijskog

programa - narediti uklanjanje nepravilnosti koje predstavljaju odstupanje od uvjeta iz dozvole

(objedinjeni uvjeti zaštite okoliša). Nepoštivanje propisa koje je uočio inspektor zaštitite okoliša a koje spada u nadležnost drugih državnih inspekcijskih službi bilježi se pismeno i šalje odnosnoj službi. Nadležno tijelo, potom, odlučuje hoće li ili ne poduzeti slijedne radnje te, ukoliko hoće, koje. Nakon što se utvrde nepravilnosti, upravni i kazneni zakonski uvjeti propisuju u kojim se slučajevima pokreće optužni postupak. O prekršajima govore odredbe Zakona o zaštiti okoliša kao i drugi propisi koji se odnose na zaštitu okoliša, kada kazneni postupci u svezi okoliša spadaju pod Zakon o kaznenom postupku.

104

Koraci slijednih radnji nakon inspekcijskog postupka (Izvor: IMPEL Reference Book for Environmental Inspection, 1999)

INSPEKCIJSKI NADZOR

Izvješće o inspekcijskom nadzoru

Ustanoviti put sljednog postupanja

Izvijestiti tvrtku

Ne prate se pravila zaštit e okoliša

Pisanje opomena (s planom usklađenja s propisima, vremenskim okvirom, mjerama)

Provedba Zakona o upravnom postupku

Pravila zaštite okoliša (konačno) ispoštovana

Provedba zakona o kaznenom postupku

Drugi ili sljedni inspekcijski nadzor

Drugo izvješće o inspekcijskom nadzoru


Izvijestiti tvrtku

Pravila zaštite okoliša se još ne poštuju

Upravni postupak

Drugi ili sljedni insp. nadzor

Drugo izvješće o inspekcijskom nadzoru


Izvijestiti tvrtku

Pravila zaštite okoliša se još ne poštuju

Kazneni postupak

Ažuriranje podataka tvrtke

Prate se pravila zaštite okoliša

Izvijestiti druge inspekcijske službe

105

7. Izvješćivanje i javnost Postoji izraz: “Inspektori koji ne izvješćuju, ne postoje”. Jednostavna istina govori da neizvješćivanje vodi k tomu da je inspektor nevidljiv za društvo, dionike, političare. Izvješćivanje ne mora biti omiljena aktivnost svakog inspektora no, od ključne je važnosti za pravilno funkcioniranje inspekcijskog sustava kao takvog. Različite vrste i razine izvješća mogu se odrediti prema podnošenju različitim dionicima, kao i prema različitoj svrsi. Izvješćivanje o kom govorimo u ovom poglavlju usmjereno je na izvješćivanje koje slijedi odmah nakon stručnog obilaska. Oblik u kom se podnosi izvješće o stručnom posjetu u Hrvatskoj sukladan je propisu o općem upravnom postupku. Na kraju svakog inspekcijskog nadzora inspektor, prije odlaska, sastavi zapisnik i razgovara o njemu s odgovornom osobom na lokaciji postrojenja. Kako inspektor, tako i odgovorna osoba, potpisuju zapisnik. Predstavnik postrojenja ima mogućnost davanja komentara na zapisnik i to se bilježi. Taj se zapisnik mora smatrati izvješćem o stručnom posjetu. Kada se razmatraju inspekcijski sustavi u različitim zemljama, može se zaključiti da izvješća o stručnom posjetu u pravilu sadrže elemente poput zabilješki s terena, preslikane dokumente, fotografije, ishode razgovora, zapažanja i druge bitne informacije. Važan element izvješća o stručnom posjetu uglavnom je opis nesukladnosti s propisima ili situacija (koje nisu prekršaji) koje traže posebnu pozornost s obzirom na rizik koji predstavljaju za ljude, njihovo zdravlje i okoliš. Među glavnim kategorijama dokumenata koji tvore temelj izvješća o stručnom posjetu ili koji su im čak priloženi su:

1. inspektorova bilježnica; nju treba smatrati dijelom inspektorove arhive a ne kao osobni dokument

2. izvješće o uzorkovanju i kontroli uzorka 3. svaka službena izjava, s datumom i potpisom zaposlenika tvrtke 4. fotografije koje predstavljaju objektivni zapis uvjeta tijekom inspekcijskog nadzora 5. video zapisi koji predstavljaju objektivni zapis uvjeta tijekom inspekcijskog nadzora 6. crteži i karte koji mogu razjasniti neke aspekte u odnosu lokaciju postrojenja 7. tiskani materijal, poput brošura, o tvrtki i njenim tehnološkim postupcima 8. elektronski podaci, ukoliko imaju datum i potpis 9. preslike zapisa, poput pohranjenih elektronskih podataka, pisanih ili tiskanih materijala,

mikrofilmova.

Kako IPPC direktiva (2008/1/EZ), tako i Preporuka Europske unije o određivanju minimalnih kriterija za okolišne inspekcije (2001/331/EZ), obraćaju pozornost na interes javnost za ishode praćenja okoliša i izvješća inspekcijskog nadzora. Informacije iz tih izvora trebale bi biti dostupne javnosti, sukladno članku 4. stavku 1., 2. I 4. Direktive 2003/4/EZ Europskog Parlamenta I Vijeća od 28. siječnja 2003. godine o pristupu javnosti informacijama o očuvanju

106

okoliša. Izvješća o inspekcijskom nadzoru trebaju biti dostupna javnosti najviše dva mjeseca nakon provedenog inspekcijskog nadzora. Članak 15., stavak 2. IPPC direktive propisuje: “2. Rezultati praćenja emisija koje sukladno uvjetima dozvole iz članka 9. obavlja nadležno tijelo dostupno je javnosti.” Stavak 5 članka 9. navodi: “5. Dozvola sadržava odgovarajuće uvjete praćenja emisija, točno određujući metodologiju I učestalost mjerenja, postupak vrednovanja I obvezu dostave nadležnom tijelu traženih podataka radi provjeravanja sukladnosti s dozvolom.” Minimalni kriteriji EU-a pod VI navode: “Izvješća i zaključci nakon stručnih posjeta 1. Države članice trebaju osigurati da, nakon svakog stručnog posjeta, inspekcijske službe obrade ili pohrane, u prepoznatljivom obliku i datotekama, podatke o inspekcijskom nadzoru i nalaze s obzirom na poštivanje pravnih uvjeta EZ-a, vrednovanje istog te zaključak o tome postoji li potreba za slijednom radnjom, poput postupka izvršenja, uključujući sankcije, izdavanja nove ili preinačenog odobrenja, dozvole ili licence, ili slijednog inspekcijskog nadzora, uključujući dodatne stručne posjete. Izvješća treba dovršiti što je moguće prije. 2. Države članice trebaju osigurati da takva izvješća budu pravilno zabilježena u pisanom obliku te spremljena u brzo dostupnoj bazi podataka. Cjelovita izvješća, te kada god to nije praktično, zaključke istih treba dostaviti operateru nadziranog predmetnog postrojenja sukladno Direktivi 90/313/EEZ10; ta izvješća moraju biti dostupna javnosti najkasnije dva mjeseca nakon inspekcijskog nadzora.” IPPC direktiva i Preporuka o minimalnim kriterijima posve su jasne što očekuju: visoku razinu transparentnosti što se tiče pružanja javnosti informacija o očuvanju okoliša. Jedina ograničenja pristupa javnosti informacijama restriktivno navodi Direktiva 2003/4/EZ. Čak I tu, izuzetke treba smatrati na restriktivan način (članak 4., stavak 2.): “Temelj odbijanja navedenog u stavku ……. tumači se na ograničavajući način, uzimajući u obzir u predmetnom slučaju interes javnosti u slučaju otkrivanja. U svakom pojedinom slučaju, interes se javnosti otkrivanjem odmjerava prema interesu javnosti odbijanjem. Države članice ne smiju, sukladno stavku… udovoljiti da zahtjev bude odbijen ondje gdje se zahtjev odnosi na informacije o emisijama u okoliš.” Sukladno gore spomenutim pravilima, zapisnici o stručnim posjetim u Hrvatskoj moraju se javno obznaniti najkasnije dva mjeseca od obavljanja inspekcijskog nadzora te trebaju uključiti aspekte navedene u minimalnim kriterijima EU-a. Podaci koji se tiču praćenja emisija moraju se pohraniti u dosjeima Ministarstva ili onima povezanih ili podređenih javnih ustanova, a ti podaci moraju biti dostupni javnosti, i pored toga što postoje neki (ograničeni) izuzeci toga pravila.

10 Direktivu 90/313/EEZ zamijenila je Direktiva 2003/4/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. godine o pristupu javnosti informacija o očuvanju okoliša kojom se opoziva Direktiva Vijeća 90/313/EEC.

107

U članku 19. Zakona o državnim službenicima Republike Hrvatske utvrđene su obveze koje predstavljaju temelj za pristup javnosti informacijama, i u području zaštite okoliša:

“Članak 19.

Dužnost pružanja informacija i obrazloženja o upravnim poslovima

1) Državni službenik obvezan je pružiti javnosti sve potrebne informacije o obavljenim poslovima, sukladno propisima kojima se uređuje pravo na pristup informacijama. (2) Dužnost je državnog službenika osigurati obrazloženje o svim provedenim postupcima i odlukama donesenim tijekom obavljanja dužnosti.

Nastavno na ove obveze iz Zakona o državnim službenicima, članak 16. Zakona o zaštiti okoliša iz 2007. godine navodi:

“Članak 16.

(1) Javnost ima pravo pristupa informacijama o okolišu kojima raspolaže tijelo javne vlasti i osobe koje tijelo javne vlasti nadzire te osobe koje informacije čuvaju za tijelo javne vlasti. (2) Javnost ima pravo na pravodobno obavješćivanje o onečišćavanju okoliša, uključujući informacije o opasnim tvarima i djelatnostima, informacije o poduzetim mjerama i s tim u svezi pristup podacima o stanju okoliša. (3) Javnost ima pravo sudjelovati u postupcima utvrđivanja polazišta, izrade i donošenja strategija, planova i programa, te izrade i donošenja propisa i općih akata u vezi sa zaštitom okoliša. (4) Javnost ima pravo sudjelovati u postupcima koji se vode na zahtjev nositelja zahvata, operatera i tvrtke, sukladno ovom Zakonu. (5) Prava iz stavka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka javnost ostvaruje na način uređen ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona te sukladno posebnim propisima.”

Iz prethodne definicije (stavka 1.) može se zaključiti da su obveze izvješćivanja javnosti u Hrvatskoj, budući da prate IPPC direktivu i minimalne kriterije EU-a, odgovarajuće. Inspektori u Hrvatskoj sastavljaju različite vrste izvješća:

- mjesečna izvješća o osobnom radu - godišnja izvješća o osobnom radu - izvješća koja se odnose na tematske stručne posjete - izvješća koja se odnose na nesreće i incidente - izvješća na zahtjev.

U mnogim slučajevima, ovisno o njihovu karakteru, izvješća će biti dostupna javnosti. Inspektori moraju znati da je najveće važnosti obratiti pozornost na visoku razinu točnosti činjenica uvrštenih u izvješće, kvalitetu zaključaka/analize stanja radi opravdanosti (ili ne) donesenih odluka pred tvrtkom. Temeljem zakona, osobe izvan javne administracije nalaze se u položaju propitivanja činjenica, kvalitete analize i donesenih odluka. To javnim službenicima može

108

izgledati neugodno, no trebaju znati da to pomaže poboljšanju kvalitete funkcioniranja javne uprave kao i kretanju prema boljoj brizi prema okolišu. Poboljšana javna služba, isto tako postupno vodi k višoj razini povjerenja stanovništva u funkcioniranje javnog sektora. Standardizacija izvješća vrlo je važna kako s točke gledišta upravljanja, tako i s operativne točke gledišta. Ona značajno poboljšava učinkovitost sastavljanja izvješća i promiče pristupačnosti čitatelju. Svrha inspekcijskih izvješća jest predstaviti stvarne podatke inspekcijskih nadzora. Cilj podataka inspekcijskog nadzora je organizirati i koordinirati sve prikupljene podatke na sveobuhvatan, iskoristiv način. Kako bi se postigao ovaj cilj, informacije u izvješću o inspekcijskom nadzoru moraju biti:

- točne: sve informacije moraju biti činjenične i temeljene na pouzdanoj praksi inspekcijskih nadzora

- svrsishodne: informacije moraju biti primjerene temi izvješća - sveobuhvatne: tema bi izvješća trebala biti potkrijepljena sa što više činjeničnih,

svrsishodnih informacija - koordinirane: sve informacije primjerene temi trebaju biti organizirane u potpun paket;

potpora dokumenata (fotografije, izjave, dokumentacija o uzorcima, itd.) koji prate izvješće trebala bi biti jasno referentna kako bi svatko čitajući izvješće dobio cjelovit, jasan prikaz teme

- objektivne: informacije trebaju biti objektivne i činjenične - jasne: informacije trebaju biti predstavljene na jasan i dobro organiziran način - uredne i čitke: treba odvojiti dovoljno vremena za pripremu urednog, čitkog izvješća.

Zaključci inspektora o postupanju tvrtke po zakonu ključan su čimbenik za odluku je li prekršaj postojao ili ne. Bitno je da izvješće o inspekcijskom nadzoru uključuje zaključke inspektora s obzirom na postupanje po zakonu. Nemojte zaboraviti da inspektor mora prije ili kasnije biti sposoban obrazložiti svoje zaključke. Sukladno Preporuci EU-o za određivanje minimalnih kriterija za okolišne inspekcije, zapisnike o stručnim posjetima, po potrebi, treba razmjenjivati između relevantnih inspekcijskih službi uključenih u koordinirani inspekcijski nadzor, kao i između tijela nadležnih za izdavanje dozvole ili drugo, bilo na državnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini. Rezultate (uključujući zapisnik) stručnih posjeta treba učiniti dostupnima javnosti putem internetske stranice MZOPUG-a. U nastavku se nalazi primjer nacrta tipičnog izvješća o inspekcijskom nadzor.

109

NACRT IZVJEŠĆA O INSPEKCIJSKOM NADZORU (prmjer)

Uvod

Opče informacije • Svrha inspekcijskog nadzora • Činjenice inspekcijskog nadzora (datum, vrijeme, mjesto, ime inspektora, itd.) • Sudionica inspekcijskog nadzora

Sažetak nalaza • Kratak sažetak nalaza inspekcijskog nadzora • Imena i položaji dužnosnika tvrtke s kojima je obavljen razgovor

Povijest postrojenja • Status tvrtke • Veličina tvrtke • Povezane tvrtke, podružnice, itd. • Vrste postupaka koji se obavljaju u nadziranoj tvrtki

Aktivnosti inspekcijskog nadzora

Početni sastanak

• Načini postupanja primjenjeni na dolasku, uključujući predstavljanje ovlasti i pismenih naloga o inspekcijskom nadzoru

• Posebni problemi i zapažanja ukoliko je postojala nevoljkost od strane dužnosnika tvrtke za pristanak, ili je pristanak povučen, ili uskračen

• Teme razgovora tijekom početnog sastanka; cilj inspektora Podaci

• Vrste pregledanih podataka • Svaka nedostatnost postupaka pohranjivanja podataka • Bilješka ukoliko su uvjeti pohrane podataka zadovljeni

Prikupljanje dokaza • Izjave uzete tijekom inspekcijskog nadzora • Fotografije snimljene tijekom inspekcijskog nadzora • Nacrti, karte, tablice ili drugi dokumenti nastali tijekom inspekcijskog nadzora

Fizički dokazis • Svrha uzimanja uzoraka • Točke uzorkovanja • Primjenjene tehnike uzorkovanja • Fizički aspekti uzorka • Primjenjene tehnike kontorole rukovanja uzorcima • Rezutati laboratorijske analize

Završni sastanak • Potvrde za uzete uzorke i dokumente predane dužnosnicima tvrtke • Načini postupanja radi potvrde zahtjeva povjerljivosti • Preporuke dane dužnosnicima tvrtke

Prilozi

Popis priloga: popis svih dokumenata, analitičkih rezultata, fotografija i ostalih suportivnih dokumenata Dokumenti: preslike svih dokumenata i ostalih dokazae prikupljenih dijekom inspekcijskog nadzora. Avi dokumenti trebaju biti jasno identificirani. Analitički rezultati: podaci o uzzorcima i podaci o osiguranju kvalitete.

110

8. Bibliografija

- Priručnik o koordiniranim inspekcijskim nadzorima, EuropeAid/123226/D/SER/HR, ‘Enhanced environmental Inspection for Enforcement of the New Environmental Legislation’, nastao 31. srpnja 2008. godine

- Preegled načina postupanja i provedbe postupka izvršenja u području zaštite okoliša Republike Hrvatske, EuropeAid/121812/C/SER/Multi, ‘Developing Capacity in Implementation and Enforcement of Environmental Law through ECENA and IMPEL’, 2007.

- Priručnik za osoposobljavanje/Hrvatska, EuropeAid/121812/C/SER/Multi, ‘Developing Capacity

in Implementation and Enforcement of Environmental Law through ECENA and IMPEL’, listopad 2006. godine

- Integrated Environmental Permitting Guidelines for EECCA countries, EAP Task Force, OECD, 2005.

- EPA Monitoring Methods, Procedures and Quality Manual, EuropeAid/123230/D/SER/YU, ‘Support to the Environment Sector in Montenegro’, 2009.

- ‘Doing the right things II’, Step-by-step guidance book for planning of Environmental Inspection, IMPEL, 2008.

- Management Reference Book for Environmental Inspectorates, IMPEL network, 2003.

- IMPEL Reference Book for Environmental Inspection, IMPEL network, 1999.

- Conducting Environmental Compliance Inspections, ‘Inspector’s Field Manual’, International Edition, United States Environmental Protection Agency, 2002.

- Environmental Inspectors’ Manual, ‘Institutional Strengthening to the Ministry of Environment of Albania’, Department for International Development, UK, 2006.

- Integrated Pollution and Prevention Control, Practical guide, edition 4, DEFRA, UK, 2005.

- Performance Measurement Guidance for compliance and Enforcement Practitioners, INECE, 2005.

111

- Relation between good governance and environmental compliance and enforcement, 7th International Conference on Environmental Compliance and Enforcement, Sir John Harman, 2005.

- Reference Handbook on Environmental Compliance and Enforcement in the Mediterranean Region, UNEP, Athens, 2002.

- Assuring Environmental Compliance, A toolkit for building better Environmental Inspectorates in Eastern Europe, Caucasus and Central Asia, OECD, 2004.

- Inspection Manual, EuropeAid/114824/D/SV/TR, ‘Developing Capacity in Implementation and Enforcement through the IMPEL network’, 2005.

112

PRILOG 1 PROTOKOL I KONTROLNA LISTA INSPEKCIJSKOG NADZORA

POSTROJENJA

Naziv postrojenja i lokacija

Datum inspekcijskog nadzora postrojenja

/Revizija:

Vrijeme dolaska na lokaciju postrojenja:

Inspektori:

Snimljene fotografije:

Vrijeme odlaska s lokacije postrojenja:

Protokol i kontrolna lista inspekcijskog nadzora

113

Predstavnici tvrtke

Vrijeme početka i završetka

Teme o kojima se razgovaralo:

Postignuti dogovori:

114

Klasifikacija

Da / Ne odgovore treba uvrstiti gdje je potrebno, kao i jedan od dolje ponuđenih odgovora.

N Nenadzirano

Z Zadovoljavajuće

PP Poboljšanje preporučeno

PN Poboljšanje nužno

ZPZ Značajan problem

zahtijeva neodgodivo djelovanje

N/P Nije primjenjivo

* Označeno prema PP, PN, ZPZ, ukazuje na već označeno

KONTROLNA LISTA INSPEKCIJSKOG NADZORA PODATAKA I TVRTKE

115

Naziv i adresa postrojenja:

Vrsta postrojenja/lokacije:

Inspektori:

Vrijeme i uvjeti:

Datum inspekcijskog nadzora Vrijeme inspekcijskog nadzora

116

Klasifikacija Zapažanja i komentari

Upravljanje zaštitom okoliša u postrojenju

Postoji li član uprave s dužnostima u području zaštite okoliša?

Postoji li u postrojenju sustav upravljanja okolišem?

Postoje li u postrojenju programi podizanja svijesti o zaštiti okoliša?

Postoje li načini postupanja (procedure) za važne aktivnosti vezane za zaštitu okoliša?

Čuva li tvrtka podatke o zaštiti okoliša?

Gospodarenje opasnim otpadom Odvaja li se opasni od neopasnog otpada?

Skladištenje opasnog otpada (tankvane, stanje spremnika, smještaj, itd.)?

Označavanje opasnog otpada (pravilna klasifikacija i oznaka)?

Podaci o nastanku opasnog otpada (datum nastanka, količina, itd.)?

Rizik koji skladištenje opasnog otpada predstavlja za tlo, vodu, zrak?

Podaci o opasnom otpadu uklonjenom s lokacije?

Pojedinosti o mjestu na koje je premješten opasan otpad radi oporabe/zbrinjavanja?

Stanje jedinice za obradu opasnog otpada na lokaciji?

Je li izvršen nadzor nad područjem nastanka opasnog otpada?

117

Postoji li program smanjivanja količine opasnog otpada?

Je li u postrojenju uočljiva svjesnost o opasnom otpad?

Postoje li procedure za rukovanje i bilježenje nastanka opasnog otpada?

Neopasni otpad Odvaja li se opasni od neopasnog otpada?

Skladištenje neopasnog otpada (tankvane, stanje spremnika, smještaj, itd.)?

Označavanje neopasnog otpada (pravilna klasifikacija i oznaka)?

Podaci o nastanku neopasnog otpada (datum nastanka, količina, itd.)?

Rizik koji skladištenje neopasnog otpada predstavlja za tlo, vodu, zrak?

Podaci o neopasnom otpadu uklonjenom s lokacije?

Pojedinosti o mjestu na koje je premješten neopasan otpad radi oporabe/zbrinjavanja?

Odvajanje neopasnog otpada na lokaciji?

Postoji li program smanjivanja količine neopasnog otpada?

Je li u postrojenju uočljiva svjesnost o neopasnom otpad?

Postoje li procedure za rukovanje i bilježenje nastanka neopasnog otpada?

Emisije u zrak

118

Jesu li sva glavna mjesta emisija u zrak u postrojenju jasno utvrđena?

Vrši li se praćenje emisija iz glavnih točaka ispuštanja?

Jesu li podaci o praćenju emisija u zrak dostupni za inspekcijski nadzor?

Jesu li emisije u zrak u skladu s graničnim vrijednostima primjenjivim u postrojenju?

Održavaju li se sustavi za smanjenje onečišćenja zraka?

Ima li očitih znakova onečišćenja zraka?

Prašina

Neugodan miris

Dim

Ostalo

Emisije u vodu Jesu li sva glavna mjesta emisija u vodu u postrojenju jasno utvrđena?

Vrši li se praćenje emisija iz glavnih točaka ispuštanja?

Jesu li podaci o praćenju vode/otpadne vode dostupni za inspekcijski nadzor?

Jesu li emisije u vodu u skladu s graničnim vrijednostima primjenjivim u postrojenju?

Održavaju li se sustavi za pročišćavanje otpadne vode?

Ima li očitih znakova onečišćenja vode?

Razdvajaju li se otpadna voda, tehnološka voda i čista voda?

Postoji li u postrojenju odgovarajuće smješten sustav interceptora ulja?

119

Ako da, da li se pravilno održava?

Jesu li svi cjevovodi i spojevi u dobrom stanju (bez nekontroliranog istjecanja)?

Smetnje Ima li dokaza o emisiji prašine iz postrojenja?

Čuju li se jasno emisije buke iz postrojenja na granici postrojenja, odnosno kod obližnjih osjetljivih receptora?

Jesu li emisije neugodnih mirisa iz postrojenja jasno primjetljive na granici postrojenja, odnosno kod obližnjih osjetljivih receptora?

Plan djelovanja u kriznoj situaciji/nadzor izlijevanja Postoji li politika sprječavanja nesreća i plan djelovanja u kriznoj situaciji?

Postoji li odgovarajuća oprema za saniranje razlijevanja razmještena na važnim mjestima unutar postrojenja?

Postoje li bilješke o izlijevanjima i povezanim korektivnim radnjama učinjenim u postrojenju?

Dobro gospodarenje, skladištenje materijala i opća pitanja Je li dobro gospodarenje u postrojenju prihvatljivo s gledišta zaštite okoliša?

Jesu li sve potencijalno onečiščujuće tekućine pohranjene i sigurne i čvrste spremnike?

Jesu li svi spremnici koji sadržavaju potencijalno onečiščujuće tekućine odgovarajuće osigurani?

Ima li dokaza o onečišćenju tla ili podzemne vode?

120

Bilješke:

Potpis inspektora:

Ime i prezime:

Datum:

121

PRILOG 2 SPORAZUM O SURADNJI INSPEKCIJSKIH SLUŽBI

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja I graditeljstva, zastupano po ministrici Marini Matulović Dropulić

i Ministarstvo kulture, zastupano po ministru Boži Biškupiću, Ministarstvo mora, prometa I infrastrukture, zastupano po ministru Božidaru Kalmeti, Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva I vodnog gospodarstva, zastupano po ministru Petru Čobankoviću, Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva I ruralnog razvoja, zastupano po ministru mr. sc. Božidaru Pankretiću, Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupano po ministru Berislavu Rončeviću, Ministarstvo zdravlja I socijalne skrbi, zastupano po ministru mr. Darku Milinoviću, dr.med. i Državni inspektorat, zastupan po glavnom inspektoru mr.sc. Kruni Kovačeviću, sklopili su

SPORAZUM O SURADNJI INSPEKCIJSKIH SLUŽBI

U PODRUČJU OKOLIŠA

Područje primjene Članak 1.

Ovim se Sporazumom uređuje međusobna suradnja Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja I graditeljstva; Ministarstva kulture; Ministarstva mora, prometa I infrastrukture; Ministarstva poljoprivrede, ribarstva I ruralnog gospodarstva; Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva I vodnog gospodarstva; Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva zdravstva I socijalne skrbi I Državnog inspektorata (u daljnjem tekstu: strane Sporazuma) iz djelokruga inspekcijskih službi.

Predmet suradnje Članak 2.

122

(1) Strane Sporazuma su suglasne da će surađivati svaka u okviru svojeg djelokruga u provedbi koordiniranih inspekcijskih nadzora, koji se odnose na okoliš, odnosno pojedine sastavnice I opterećenja okoliša.

(2) Strane Sporazuma suglasne su da će u skladu s planom I programom iz članka 9. ovoga Sporazuma zajednički obavljati koordinirane inspekcijske nadzore postrojenja za koje je propisana obveza procjene utjecaja na okoliš, pribavljanja objedinjenih uvjeta zaštite okoliša, postrojenja s opasnim tvarima koje mogu uzrokovati nesreće većih razmjera, te po potrebi I drugih pravnih I fizičkih osoba, čija je djelatnost od utjecaja na okoliš I zdravlje ljudi.

(3) Koordinirane inspekcijske nadzore će u okviru svojih ovlasti zajednički I ovisno o subjektu nadzora I događaju iz članka 7. ovoga Sporazuma, obavljati inspektori zaštite okoliša, inspektori zaštite prirode, inspektori sigurnosti plovidbe, vodopravni inspektori, šumarski inspektori, veterinarski inspektori, poljoprivredni inspektori, stočarski inspektori, sanitarni inspektori, inspektori zaštite od požara I eksploziva, gospodarski inspektori, inspektori rada – zaštite na radu, elektroenergetski inspektori, rudarski inspektori I inspektori posuda pod tlakom.

Način suradnje Članak 3.

(1) Strane Sporazuma će pripremiti priručnik za provođenje koordiniranih inspekcijskih

nadzora prema preporukama iz akta Europske unije o određivanju minimalnih kriterija za okolišne inspekcije (RECOMMENDATION OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL of 4 April 2001 providing for minimum criteria for environmental inspections in the Member States, 2001/331/EC).

(2) U koordiniranim inspekcijskim nadzorima, inspektori će sastavljati zasebne zapisnike I poduzimati mjere sukladno svojim ovlastima utvrđenima odgovarajućim propisima.

(3) Strane Sporazuma će surađivati tako da razmjenjuju podatke od utjecaja na zaštitu okoliša a osobito na pripremu I provođenje koordiniranih inspekcijskih nadzora te korištenjem usluga ovlaštenih osoba (stručne institucije, laboratoriji, agencije I dr.) za potrebe inspekcijskoga nadzora, sanacije posljedica velikih nesreća I drugih aktivnosti u okviru međusobne suradnje inspekcijskih službi.

Zajednička međunarodna suradnja Članak 4.

Strane Sporazuma će zajednički surađivati u svim međunarodnim aktivnostima I projektima od značaja za inspekcijske službe iz područja zaštite okoliša I zdravlja ljudi u skladu s preuzetim obvezama.

Usklađivanje postupanja Članak 5.

Strane Sporazuma će osobitu pažnju posvetiti usklađivanju postupanja inspekcijskih službi iz svojih nadležnosti na svim ustrojstvenim razinama, kao I suradnji s drugim inspekcijskim službama.

Primjena propisa Članak 6.

Strane Sporazuma suglasne su da će u slučaju preklapanja nadležnosti u području okoliša zajednički predlagati način postupanja te druga pitanja primjene propisa od utjecaja na pripremu

123

I provođenje koordiniranih inspekcijskih nadzora I drugih aktivnosti u okviru međusobne suradnje inspekcijskih službi.

Slučajevi velikih nesreća

Članak 7.

(1) Strane Sporazuma suglasne su da će u slučajevima velikih nesreća koje su uzrokovale ili mogu uzrokovati onečišćenja I štetu u okolišu postupak intervencije I sanacije koordinirati inspekcija zaštite okoliša, osim kada to propisima iz stavka 3. ovoga članka nije određeno drugačije.

(2) Po saznanju o iznenadnom događaju kojim je ugrožen okoliš I zdravlje ljudi, nadležni inspektori za pojedine sastavnice okoliša obavit će zajednički inspekcijski nadzor u najkraćem mogućem vremenu od dojave nadležne službe ili bilo koje osobe.

(3) U slučajevima iz stavka 2. ovog članka postupak će se provoditi u skladu s Planom intervencija u zaštiti okoliša (“Narodne novine” br. 82/99), Državnim planom za zaštitu voda ((“Narodne novine” br. 8/99) I Planom intervencija kod iznenadnog onečišćenja mora u Republici Hrvatskoj ((“Narodne novine” br. 8/97).

Obavještavanje javnosti Članak 8.

(1) Strane Sporazuma suglasne su da će u slučajevima iz članka 7. ovoga Sporazuma

obavijesti sredstvima javnog priopćavanja davati Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja I graditeljstva na temelju zajedničkog izvješća o provedenim aktivnostima I utjecaju tog događaja na okoliš pripremljenog na temelju pojedinačnih izvješća inspekcijskih službi I osoba iz članka 3. stavka 3. ovoga Sporazuma koje su sudjelovale u inspekcijskom nadzoru.

(2) Obavješćivanje javnosti o pojedinim koordiniranom ili ciljanim inspekcijskim nadzorima I drugima aktivnostima u okviru međusobne suradnje inspekcijskih službi, provodit će se putem web stranice Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja I graditeljstva.

Godišnji plan I program rada Članak 9.

(1) Koordinirani inspekcijski nadzori provode se na temelju međusobno usklađenog

godišnjeg plana rada za narednu godinu koji se objavljuje na web stranici Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja I graditeljstva te programa rada.

(2) Strane Sporazuma će zajednički utvrditi plan I program rada za drugo polugodište 2008. godine do 30. lipnja 2008. godine a godišnji plan I program najkasnije do polovice siječnja naredne godine.

Izvješće Članka 10.

(1) Strane Sporazuma pripremaju godišnje zajedničko izvješće o provedenim

koordiniranim inspekcijskim nadzorima I drugim aktivnostima u okviru međusobne suradnje. (2) Zajedničko godišnje izvješće iz stavka 1. ovoga članka bit će sastavni dio godišnjeg

izvješća o radu inspekcije zaštite okoliša, koje Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja I graditeljstva dostavlja Vladi Republike Hrvatske.

(3) Strane Sporazuma pripremaju operativna polugodišnja izvješća u cilju unapređenja zajedničkog rada I koordinacije od interesa za zaštitu okoliša I učinkovitije primjene propisa iz svoje nadležnosti, koje dostavljaju nadležnom ministru, odnosno glavnom inspektoru.

124

Provedba Sporazuma

Članak 11. Za provedbu ovog Sporazuma zadužena je Uprava za inspekcijske poslove za Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja I graditeljstva. Uprava za zaštitu prirode za Ministarstvo kulture, Uprava za sigurnost plovidbe, zaštitu mora I unutarnjih voda za Ministarstvo mora, prometa I infrastrukture, Uprava gospodarenja vodama I Uprava šumarstva za Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva I vodnog gospodarstva, Uprava za veterinarske inspekcije I Uprava za poljoprivredne I fitosanitarne inspekcije za Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva I ruralnog razvoja, Uprava za inspekcijsko-upravne poslove za Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za sanitarnu inspekciju za Ministarstvo zdravlja I socijalne skrbi, te Služba nadzora u području rada I zaštite na radu, Služba nadzora u području elektrotehnike, rudarstava I posuda pod tlakom I Služba u području prometa I usluga za Državni inspektorat.

Odgovorna osoba za provedbu Sporazuma Članak 12.

(1) Strane Sporazuma će imenovati u roku od 15 dana od potpisivanja Sporazuma osobu

odgovornu za provedbu ovog Sporazuma I osobu koja će je zamjenjivati. (2) Podatke o osobama iz stavka 1. ovoga članka strane Sporazuma obvezne su nakon imenovanja bez odgode dostaviti Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja I graditeljstva koje će o tome obavijestiti druge strane Sporazuma.

Tekst Sporazuma Članak 13.

Ovaj Sporazum sastavljen je u šesnaest istovjetnih primjeraka od kojih svaka strana zadržava po dva.

Stupanje na snagu Članak 14.

Ovaj Sporazum stupa na snagu danom potpisivanja.

Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja I graditeljstva

Ministrica

Ministarstvo kulture

Ministar

Marina Matulović Dropulić Božo Biškupić

Ministarstvo mora, prometa I infrastrukture Ministar

Božidar Kalmeta

Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva I vodnog gospodarstva

Ministar

Petar Čobanković

125

Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva I ruralnog

gospodarstva Ministar

mr. sc. Božidar Pankretić

Ministarstvo zdravlja I socijalne skrbi Ministar

mr. Darko Milinović, dr.med.

Ministarstvo unutarnjih poslova Ministar

Berislav Rončević

Državni inspektorat Glavni inspektor

Kruno Kovačević, M.Sc. Klasa: 351-02/07-01/1313 Ur. br.: 531-01/08-23 Zagreb, 5. lipnja 2008.

126

PRILOG 3 PRAĆENJE RADA LABORATORIJA

Praćenje rada laboratorija

127

PREGLED SADRŽAJA

1. Biokemijska potreba kisika (BPK)................................................................................. 129

2. Boja ......................................................................Pogreška! Knjižna oznaka nije definirana.

3. Provodljivost .......................................................Pogreška! Knjižna oznaka nije definirana.

4. Salinitet ............................................................................................................................. 144

5. pH vrijednost.................................................................................................................... 147

6. Suspendirane tvari..............................................Pogreška! Knjižna oznaka nije definirana.

7. Mutnoća ............................................................................................................................ 155

8. Ukupni organski ugljik (UOU) ....................................................................................... 161

9. Ukupni dušik (TN)........................................................................................................... 170

10. Kemijska potreba kisika (KPK) ..................................................................................... 177

11. Temperatura .................................................................................................................... 181

12. Otopljeni kisik (OK) ........................................................................................................ 184

13. Sulfat (SO42-)..................................................................................................................... 190

14. Ukupna tvrdoća (EDTA titriranje) ................................................................................ 194

15. Tvrdoća kalcija (EDTA titriranje)................................................................................. 198

16. Ostatni klor..........................................................Pogreška! Knjižna oznaka nije definirana.

17. Fluorid (ion selektivna elektroda) .................................................................................. 207

18. Ukupna alkaličnost (do pH 4.5 titriranjem).................................................................. 212

19. Masnoća, ulje i maziva .................................................................................................... 216

20. Nitrat - NO3 (UV spektrofotometrična metoda) ........................................................... 221

21. Automatski analizator (Kone) ....................................................................................... 225

22. Ukupne koliform bakterije (membranska filtracija) ................................................... 234

23. Fekalne koliform bakterije (membranska filtracija) ................................................... 241

24. Ukupne bakterije ............................................................................................................. 249

25. Ukupni koliformi i E.Coli (Colilert) ............................................................................... 255

26. Atomska apsorpcija plamenom...................................................................................... 260

27. Atomska apsorpcija u peći .................................Pogreška! Knjižna oznaka nije definirana.

28. Organski spojevi u vodi koji su pročistivi ........Pogreška! Knjižna oznaka nije definirana.

128

29. Mjerenje oktametilciklotetrasiksoksana u vodiPogreška! Knjižna oznaka nije definirana.

30. Mjerenje trihalometana u vodi..........................Pogreška! Knjižna oznaka nije definirana.

31. Ionski kromatrograf (Dionex I.C.) ....................Pogreška! Knjižna oznaka nije definirana. Napomena: Metode i procedure praćenja te pitanja kontrole kvalitete o kojima govori ovaj priručnik u skladu su sa: Standardnim metodama za ispitivanje voda i otpadnih voda, 19. izdanje, 1995. i 20. izdanje, 1998. (Američko udruženje za javno zdravstvo, Američko udruženje za vodne radove, Federacija za vodni okoliš). Radi usklađivanja s normom za laboratorije ISO 17025 možda će biti potrebno zadovoljiti dodatne zahtjeve vezane za kontrolu kvalitete. Neki dijelovi ovoga priručnika opisuju metode koje se odnose na određenu opremu, pribor i instrumente (npr. na određenog proizvođača, model, itd.). U slučaju kad se za određena mjerenja koriste druga oprema ili instrumenti potrebno je prilagoditi metode.

129

1. Biokemijska potreba kisika (BPK)

1.1 SIGURNOSNE MJERE

Svi analitičari koji provode ovo ispitivanje trebaju se pridržavati rutinskih laboratorijskih sigurnosnih

mjera.

Specifične opasnosti: nema.

1.2 UVOD I OBUHVAT Biokemijska potreba kisika (BPK) standardno je ispitivanje kakvoće kojim se ispituje prisutnost prirodne ili uvedene organske tvari, uključujući zagađivala, u vodama i otpadnim vodama. BPK je ispitivanje u kojem se koriste standardni laboratorijski postupci kako bi se utvrdila potreba kisika od strane bakterija i drugih mikroorganizama koji u prisutnosti kisika uzrokuju biološku razgradnju organske tvari (ugljična potreba kisika). Ovim ispitivanjem mjeri se i količina kisika potrebna za oksidaciju anorganskog materijala kao što su sulfidi i željezo, ako su oni prisutni. Njime se može mjeriti i količina kisika koja se koristi za oksidaciju reduciranih oblika dušika (potreba dušika), osim u slučaju kad neki inhibitor sprečava oksidaciju tih spojeva. Za više pojedinosti o metodi BPK, vidi izvor br. 1 niže. Ovo ispitivanje može se primjenjivati na čistim i onečišćenim površinskim vodama i na javnim, poljoprivrednim i industrijskim otpadnim vodama (pročišćenim i nepročišćenim). 1.3 NAČELA METODE Uzorak vode, otpada ili odgovarajućeg razrjeđenja volumena 250 – 300 ml inkubira se 5 dana u mraku, na temperaturi 20±1ºC. U uzorku ili razrijeđenom uzorku mora biti prisutna dovoljna količina mikroorganizama i hranjivih tvari kako bi se omogućila biološka razgradnja prisutne organske tvari – stoga je kod nekih uzoraka potrebno u vodi za razrjeđivanje uzgojiti mikroorganizme. Otopljeni kisik (OK) u uzorku mjeri se na početku i kraju ispitivanja. Razlika između početne i završne vrijednosti otopljenog kisika daje rezultat BPK. 1.4 INTERFERENCIJE 1. Uzorci koji sadrže kaustičnu lužnatost ili kiselost – Neutralizirajte uzorke na pH vrijednost

6.5 – 7.5 pomoću otopine sumporne kiseline (H2SO4) ili natrijeva hidroksida (NaOH) takve jačine da količina reagensa ne razrijedi uzorak za više od 0.5%.

2. Uzorci koji sadrže ostatke spojeva klora – Ako je to moguće, izbjegavajte uzorke koji sadrže ostatke klora uzimanjem uzoraka prije kloriranja. Ako su prisutni ostaci klora, odklorirajte uzorak. Voda za razrjeđivanje koja se koristi za ispitivanje kloriranih/odkloriranih uzoraka za

130

BPK mora sadržavati mikroorganizme. U nekim se uzorcima klor raspline ako je izložen svjetlu 1 ili 2 sata. Uništite ostatke klora dodavanjem otopine natrijeva tiosulfata (Na2SO3).

3. Uzorci koji sadrže ostale toksične tvari – Određene industrijske vode, na primjer otpad od galvaniziranja, sadrže toksične metale. Takve uzorke obično je potrebno posebno proučavati i tretirati.

4. Uzorci prezasićeni otopljenim kisikom – Uzorci koji sadrže više od 9mg/l OK na 20ºC mogu se naći u hladnim vodama ili u vodama u kojima se javlja fotosinteza. Kako biste spriječili gubitak kisika tijekom inkubacije takvih uzoraka, reducirajte otopljeni kisik (OK) do zasićenosti na 20ºC tako da dovedete uzorak do temperature od otprilike 20ºC u djelomično napunjenoj boci uz zračenje čistim filtriranim komprimiranim zrakom.

5. Uzorci koji sadrže alge – Alge prisutne u uzorcima za ispitivanje mogu disati u mraku tijekom razdoblja ispitivanja. Tako troše otopljeni kisik i stvaraju privid povećanja BPK. Takvi uzorci obično nisu prikladni za ispitivanje BPK. Ako koristite takve uzorke, u izvješću navedite da je uzorak sadržavao alge ili filtrirajte uzorak prije analize te u izvješću navedite da je filtriran.

1.5 UZORKOVANJE I UZORCI

S analizom je potrebno započeti što prije nakon jednokratnog uzimanja uzoraka. S analizom se ne smije početi nakon više od 30 sati. Uzorke koji se pohranjuju na više od 2 sata treba čuvati na temperaturi ispod 4ºC u hladnjaku. Složeni uzorci trebali bi se skupljati u razdoblju od najviše 24 sata te se u tom razdoblju čuvati na hladnom mjestu. Upotrijebite iste kriterije pohrane kao i za jednokratne uzorke počevši od kraja razdoblja uzorkovanja. Kad se uzorci uzimaju za upotrebu u regulacijske ili tužbene svrhe, učinite sve što je u vašoj moći da započnete s analizom u roku od 6 sati nakon uzorkovanja.

1.6 REAGENSI I MATERIJALI 1. Koristite destiliranu vodu koja je prošla kroz sustav za pročišćavanje vode Millipore Q50 za

pripremu svih reagensa – uključujući vodu za razrjeđivanje u kojoj su uzgojeni mikroorganizmi i standardne otopine za kontrolu kvalitete.

2. BOD Nutrient Buffer Pillows: jastučići koji se mogu kupiti (od kompanije HACH, kataloški broj 14861-98), a sadrže hranjive tvari za pripremu vode za razrjeđivanje za BPK.

3. Hranjiva voda: svakodnevno pripremajte potrebnu količinu hranjive vode. U svake tri litre deionizirane vode dodajte sadržaj jednog BOD Nutrient Buffer Pillow (reagens br. 2).

4. Sjeme: u uzorcima je potrebna prisutnost populacije mikroorganizama koji su sposobni za oksidaciju biorazgradive organske tvari. U većini površinskih voda takva populacija već postoji i nije ju potrebno uzgajati. Neki uzorci (npr. određene industrijske otpadne vode) nemaju dovoljnu mikrobnu populaciju i potrebno je u njima uzgojiti mikroorganizme. Upotrijebite sjeme za BPK (POLYSEED koji se može kupiti od kompanije HACH – kataloški broj P-110). Otopina POLYSEED: stavite sadržaj jedne kapsule Polyseeda u 500 ml hranjive vode (reagens br. 3). Miješajte (ili zračite) 60 minuta i NASTAVITE miješati (ili zračiti) sve do korištenja. Upotrijebite u roku od 6 sati od rehidracije.

5. Voda za razrjeđivanje: svakodnevno pripremajte potrebnu količinu vode za razrjeđivanje. U svaku litru hranjive vode (reagens br. 3) dodajte 6 ml otopine Polyseed (reagens br. 4)

131

Dovedite vodu za razrjeđivanje na temperaturu od 20ºC i zasitite je otopljenim kisikom pomoću čistog filtriranog komprimiranog zraka.

6. Otopina glukoze – glutaminske kiseline (standardna otopina za kontrolu): sušite reagentnu glukozu i reagentnu glutaminsku kiselinu na 103ºC jedan sat. Dodajte 150mg glukoze i 150 mg glutaminske kiseline destiliranoj vodi te razrijedite na 1 L. BPK = 210±20 mg/l O2 (izvor br. 5). Pripremite neposredno prije upotrebe.

7. Inhibitor nitrifikacije, otopina Allylthiourea (ATU), 1 g/l. Rastopite 0.200 g otopine allylthiourea (C4H8N2S) u vodi i razrijedite do oznake za 200 ml. Pohranite u hladnjak na najviše 2 tjedna.

8. Kisele i lužnate otopine, 1N, za neutralizaciju kaustičnih ili kiselih uzoraka otpada – trebaju se koristiti samo u ekstremnim situacijama.

(a) Kiselina – polako i uz miješanje, dodajte 28ml koncentrirane sumporne kiseline destiliranoj vodi. Razrijedite na 1L. (b) Lužnata otopina – rastopite 40g natrijeva hidroksida u destiliranoj vodi. Razrijedite na 1L.

a. Otopina natrijeva sulfita (za dekloriranje): rastopite 1.575g Na2SO3 na 1000 ml u destiliranoj vodi. Ova otopina nije stabilna, pripremajte je na dnevnoj bazi.

1.7 OPREMA I PRIBOR 1. Boce za inkubaciju – kapaciteta 250 - 300 ml s čepovima od mutnog stakla. Čepovi trebaju

biti izrađeni tako da sav zrak izađe kad se boce napune. Između upotrebe perite boce u perilici za staklo.

2. Vodena kupelj. 3. Uređaj za mjerenje otopljenog kisika – model WTW OXI 537. a. BPK inkubator (20ºC) - hlađeni inkubator s pisačem LMS 400. 1.8 ANALITIČKI POSTUPAK Budući da je topljivost kisika u vodi niska (9.2 mg/l O2 na 20ºC) i budući da OK mora biti prisutan tijekom cijelog ispitivanja, uz preporuku da nakon razdoblja ispitivanja od 5 dana preostane 1 mg/l O2, uzorci s očekivanom BPK višom od 7 mg/l O2 moraju se razrijediti pomoću vode za razrjeđivanje. Koncentracija OK u svježe pripremljenoj boci za BPK je oko 9 mg/l O2. Uzorke vode s očekivanom BPK <7 mg/l O2 nije potrebno razrjeđivati. Uzorke s BPK >7 mg/l O2 potrebno je razrijediti, a optimalna razina potrebe kisika kojoj treba težiti u pripremi razrjeđenja je 2 - 7 mg/l O2. Ako postoji sumnja u onečišćenost vode (npr. ako su visoke razine amonijaka i/ili fosfata) i nije dostupan rezultat KPK, pripremaju se serijska razrjeđenja (primjerice 1/3 i 1/9) koja se ispituju zajedno s nerazrijeđenim uzorkom. Za svrhu razrjeđivanja, BPK u uzorcima otpadnih ili onečišćenih voda obično se procjenjuje na 0.6 puta KPK te se razrjeđenja pripremaju u skladu s tablicom B.1 koja se nalazi niže. (Napomena: Radi predostrožnosti obično se priprema dodatno serijsko razrjeđenje od oko 0.3 puta KPK, za slučaj da razrjeđenje od 0.6 puta nije prikladno. Kad pripremate takva serijska razrjeđenja, izmjerite OK u oba i na početku i na kraju ispitivanja.) Prije ispitivanja temperaturu uzoraka vode i vode za razrjeđivanje potrebno

132

je dovesti do 20 ºC u vodenoj kupelji te zasititi otopljenim kisikom postupkom zračenja čistim filtriranim komprimiranim zrakom. Napunite bocu za BPK od 300 ml do prelijevanja uzorkom ili razrijeđenim uzorkom pomoću lijevka. Nježnim kuckanjem po bocama uklonite zarobljene mjehuriće zraka. Kalibrirajte uređaj za mjerenje otopljenog kisika prema metodi opisanoj u odjeljku B.12. Umetnite lijevak za OK elektrodu u bocu za BPK, zatim umetnite OK elektrodu i magnetski pokretač u lijevak. Postavite bocu + elektrodu na magnetsku miješalicu i pričekajte da se očitanje OK stabilizira. Zabilježite OK u obliku mg/l O2 (=OK0). Uklonite elektrodu i lijevak iz boce te začepite bocu tako da izađu svi mjehurići zraka. Postavite bocu u jedan od inkubatora za BPK. Nakon 5 dana izmjerite i zabilježite OK koji je preostao u boci (=OK5). Nakon svakih 20 očitanja (tj. na početku svake nove tablice za BPK) ponovno umjerite uređaj za mjerenje OK Kad su uzorci slani ili bočati prije mjerenja OK0 i OK5 potrebno je zabilježiti salinitet (vidi odjeljak B.4) te podesiti uređaj za mjerenje OK razini saliniteta. Vidi odjeljak B.12 za upute o upotrebi uređaja za mjerenje OK. Ako je potreban inhibitor nitrifikacije dodajte 2 ml otopine allylthiourea (ATU) (reagens br. 7) svakoj litri uzorka i vode za razrjeđivanje ili dodajte 1 ml otopine ATU svakoj boci od 300 ml prije nego je napunite do vrha. 1.9 IZRAČUNI Izračuni BPK rade se na sljedeći način: (a) Nerazrijeđeni uzorci BPK = OK0 - OK5

pri čemu je OK0 = početna vrijednost OK u uzorku OK5 = završna vrijednost OK u uzorku (b) Razrijeđeni uzorci

BPK5 = F x [(OK0 – OK5) – F

F 1− (Bo – B5)]

pri čemu je F = faktor razrjeđenja (npr. za 1/4, F = 4) OK0 = početna vrijednost OK u razrijeđenom uzorku

OK5 = završna vrijednost OK u razrijeđenom uzorku B0 = početna vrijednost OK u slijepoj probi

B5 = završna vrijednost OK u slijepoj probi

Za razrjeđenje od 10 i veće, faktor F

F 1− može se zanemariti (tj. može se uzeti da jeF

F 1− jednako

1). 1.10 ISKAZ REZULTATA

133

Ako nitrifikacija nije inhibirana, iskažite rezultate kao BPK5 mg/l O2. Ako je nitrifikacija inhibirana, iskažite rezultate kao CBPK5 mg/l O2 (tj. ugljični BPK). 1.11 STANDARDNA OTOPINA I PROCEDURE ZA KONTROLU KVALITETE Kao standardna otopina za kontrolu koristi se dvopostotna otopina glukoze/glutaminske kiseline (reagens br. 6). BPK te otopine (prije razrjeđivanja) iznosi 210±20 mg/l O2 (izvor br. 5). Sustav kontrole kvalitete zahtijeva da se uz svaku skupinu uzoraka analizira barem jedna standardna otopina za kontrolu kvalitete, jedan duplikat uzorka ispitivanja i jedna slijepa proba (tim redoslijedom) te da se najmanje 5% ispitivanja sastoji od standardne otopine za kontrolu kvalitete, duplikata i slijepe probe. Za postupke kontrole kvalitete, vidi Priručnik za kvalitetu. U slučaju ispitivanja BPK, koje traje 5 dana, nije moguće ponoviti ispitivanje na skupini u kojoj je standardna otopina za kontrolu kvalitete izvan gornje ili donje kontrolne granice. 1.12 GRANICA DETEKCIJE METODE (MDL)) Granica detekcije metode iznosi 0.24 mg/l O2. Granica detekcije metode je utvrđena u skladu s Priručnikom za kvalitetu analizom sedam dijelova uzorka riječne vode (prosječna BPK = 4.3 mg/l) Za potrebe izvješćivanja granica detekcije metode se zaokružuje na 0.3 mg/l O2.. 1.13 POSEBNI SLUČAJEVI - ALTERNATIVNA RAZDOBLJA INKUBACIJE Nedavna ispitivanja (izvor br. 4) pokazala su da nema značajne razlike ako se standardno 5-dnevno ispitivanje BPK (BPK5) produži za do 2 dana na temperaturi 0-4ºC nakon čega slijedi 5 dana na temperaturi od 20ºC (tj. BPK2+5). To je potvrđeno europskom međulaboratorijskom usporedbom provedenom 1992. godine s 95 sudionika iz 11 zemalja (izvor br. 5). Kad je potrebno 6-dnevno ispitivanje BPK (npr. ako ispitivanje započne u utorak i završava sljedećeg ponedjeljka), ono se izvodi na sljedeći način:: Izmjerite OK0 na uobičajeni način i inkubirajte uzorke u hladnjaku 1 dan na temperaturi 2±1ºC. Zatim premjestite uzorke u inkubator za BPK na još 5 dana na temperaturi od 20ºC, izmjerite OK1+5 i izračunajte BPK1+5 kao za ispitivanje BPK5. Dok se ne usvoji nacrt Europskog standarda (izvor br. 5), rezultati ispitivanja BPK1+5 mogu se koristiti za rutinsko praćenje zaštite okoliša, no ne i u sudskim postupcima. Upotrijebite istu tablicu za kontrolu kvalitete za unošenje rezultata ispitivanja standardne otopine za kontrolu kvalitete i za BPK5 i za BPK1+5. Za unošenje rezultata BPK5 upotrijebite crnu, a za rezultate BPK1+5 crvenu boju. 1.14 IZVORI Standard Methods for the Examination of Water and Wastewater, 19th edition, 1995, American

Public Health Association, American Water Works Association, Water Environment Federation, Section 5210.

134

Priručnik za kvalitetu za laboratorij XXXXXX, Republika Hrvatska. Wood L.B. and Morris H. (1966), Modification of the BOD Test, J. Proc. Inst. Sew. Purif., 350-

356. R.G. Tyers and R. Shaw, J.IMEM, 1989 (3), 366-374. European Committee for Standardisation, prEN 1899-1:1995 E (DRAFT), March 1995, Water

Analysis - Determination of biochemical oxygen demand after n days (BODn) - part 1: Dilution and seeding method with allylthiouric acid addition.

135

Tablica B.1: Shema razrjeđenja za BPK

Razrjeđenje 1 Razrjeđenje 2 Razrjeđenje 3 Faktor razrjeđ

enja

Raspon BPK ml

razrjeđna

(ml) razrjeđe

njeml

razrjeđna

(ml)razrjeđe

njeml

razrjeđna

(ml) razrjeđe

nje1:2 4-12 250 500 1:2 1:3 6-18 150 450 1:3 1:4 8-24 125 500 1:4 1:5 10-30 100 500 1:5

1:10 20-60 50 500 1:10 1:15 30-90 30 450 1:15 1:20 40-120 25 500 1:20 1:25 50-150 20 500 1:25 1:30 60-180 15 450 1:30 1:40 80-240 25 1000 1:40 1:50 100-300 20 1000 1:50

1:100 200-600 25 250 1:10 50 500 1:10 1:150 300-900 25 250 1:10 30 450 1:15 1:200 400-1200 25 250 1:10 25 500 1:20 1:250 500-1500 25 250 1:10 20 500 1:25 1:300 600-1800 25 250 1:10 15 450 1:30 1:400 800-2400 25 250 1:10 25 1000 1:40 1:500 1000-3000 25 250 1:10 20 1000 1:50 1:600 1200-3600 25 500 1:20 30 900 1:30 1:750 1500-4500 30 450 1:15 20 1000 1:50 1:800 1600-4800 25 500 1:20 25 1000 1:40 1:1000 2000-6000 25 500 1:20 20 1000 1:50 1:1200 2400-7200 25 1000 1:40 30 900 1:30 1:1500 3000-9000 30 900 1:30 20 1000 1:50 1:2000 4000- 25 1000 1:40 20 1000 1:50 1:2500 5000- 25 250 1:10 25 250 1:10 20 500 1:251:3000 6000- 25 250 1:10 30 450 1:15 25 500 1:201:4000 8000- 25 250 1:10 25 500 1:20 25 500 1:201:5000 10000- 25 250 1:10 25 500 1:20 20 500 1:251:1000 20000- 25 250 1:10 25 500 1:20 20 1000 1:501:1200 24000- 25 250 1:10 25 1000 1:40 30 900 1:301:1500 30000- 25 250 1:10 30 900 1:30 20 1000 1:50

136

Laboratorijska tablica za BPK LABORATORIJSKA TABLICA ZA BPK

Umjeravanje uređaja za mjerenje OK Datum Vrijeme Temp. Analitičar Nagib OK inkubatora

Početno : ______ _________ __________ ______ ______ºC _______

Promjena u temperaturi:

__________ ______ ______ºC _______

Završno : ______ _________ __________ ______ ______ºC _______ Laboratorijski broj Salinitet

o/oo Razrjeđe

nje OKo

mg/l O2 OK5

mg/l O2 OK +5 mg/l O2

BPK5 mg/l O2

Standardna otopina za kontrolu kvalitete *

1:50

Broj duplikata standardne otopine =

= %

Slijepa proba vode za razrjeđenje

Slijepa proba deionizirane vode

* Sušite reagentnu glukozu i reagentnu glutaminsku kiselinu na 103ºC jedan sat. Dodajte 0.150 g glukoze i 0.150 g glutaminske kiseline destiliranoj vodi i razrijedite na 1 L (BPK = 210±20 mg/l O2). Pripremite neposredno prije upotrebe i razrijedite 10ml na 500ml pomoću vode za razrjeđivanje te koristite kao standardnu otopinu za kontrolu kvalitete. Prihvatljiva razina za duplikate uzoraka = ±25% Za uzorke kojima je potrebno razrjeđivanje preporuča se da OK5 bude između 1 i 7 mg/l O2.

Sustav kontrole kvalitete zahtijeva da se uz svaku skupinu uzoraka analizira barem jedna standardna otopina za kontrolu kvalitete, jedan duplikat uzorka ispitivanja i jedna slijepa proba (tim redoslijedom) te da se najmanje 5% ispitivanja sastoji od standardne otopine za kontrolu kvalitete, duplikata i slijepe probe.

137

Inhibiranje nitrifikacije u ispitivanju BPK Ako je potrebno inhibiranje nitrifikacije dodajte 2 ml otopine allylthiourea (ATU) (reagens br. 7) svakoj

litri uzorka i vode za razrjeđivanje ili dodajte 1 ml otopine ATU svakoj boci od 300 ml prije nego je napunite do vrha.

Ako je nitrifikacija inhibirana, iskažite rezultate kao CBPK5 mg/l O2 (tj. ugljični BPK). Teoretski:

NH3 + 2O2 HNO2 + H2O (O:N=4:1 i 57.41464

==NO )

i 2HNO2 + O2 2HNO3 (O:N=1:1 i 14.11416

==NO )

dakle: BPK = CBPK + [4.57×(amonijak kao N)] + [1.14×(nitrit kao N)]

Međutim, dušik ne oksidira u potpunosti i u praksi se koristi sljedeća jednadžba

BPK = CBPK + [4.32×(amonijak kao N)] + [1.1×(nitrit kao N)]

Prije se smatralo da do postupka nitrifikacije ne dolazi tijekom početnog 5-dnevnog razdoblja inkubacije. Međutim, to nije uvijek tako.

Izvor: Young, James C., Waste Strength and Water Pollution Parameters, Water Analysis, Vol. III, 1984

138

2. Boja 2.1 SIGURNOSNE MJERE

Svi analitičari koji provode ovo ispitivanje trebaju se pridržavati rutinskih laboratorijskih sigurnosnih mjera.

Specifične opasnosti: nema.

2.2 UVOD I OBUHVAT Ova se metoda odnosi na određivanje prirodne boje površinskih i podzemnih voda te vode za piće. Prirodne boje voda rezultat su prisutnosti humusnog ili tresetnog materijala, iona željeza i mangana te planktona i trava. Ova se metoda ne odnosi na otpadne vode niti na vode koje primaju ispuste neobičnih boja. Termin „boja“ označava pravu boju, to jest, boju vode u kojoj nema mutnoće niti suspendiranih tvari ili su oni uklonjeni filtriranjem. Pokriveni raspon je 5 - 250 Hazenovih jedinica. Uzorke koji premašuju 250 NTU potrebno je razrijediti prije analize.

2.3 NAČELA METODE

Metoda se temelji na vizualnoj usporedbi uzorka s obojenim staklenim pločicama (Lovibond pločice) pomoću Nessler cilindara od 13cm (50ml) i Nesslerizer kolorimetra/komparatora. Lovibond pločice s trajnim standardima boje proizvodi The Tintometer Ltd. kako bi odgovarale poznatim koncentracijama obojenih standardnih otopina koje sadrže platinu-kobalt. Obojene staklene pločice daju rezultate koji se uvelike poklapaju sa standardnim otopinama s platinum-kobaltom i njihova se upotreba smatra standardnim postupkom (vidi izvor br. 1).

2.4 INTERFERENCIJE a) Mutnoća, čak i na niskim koncentracijama, dovodi do toga da izgled boje bude znatno viši od

prave boje. b) Ova se metoda ne odnosi na vode neobičnih boja. c) Nessler epruvete i Lovibond pločice koje su ogrebene, zarezane, napuknute ili odlomljene

mogu izazvati interferencije. d) Vrijednost boje vode iznimno je ovisna o pH vrijednosti te se uvijek povećava kako pH

vrijednost raste. Izmjerite pH vrijednost i boju istovremeno te zabilježite pH vrijednost na kojoj je utvrđena boja.

2.5 UZORKOVANJE TE ČUVANJE I PRIPREMA UZORAKA

139

Uzorke je potrebno uzimati i čuvati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Uzorke je potrebno prenijeti u laboratorij i njima rukovati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Utvrdite boju u roku od 30 sati nakon uzimanja uzorka.

2.6 REAGENSI I MATERIJALI Čiste prozirne staklene epruvete za uzroke (parovi Nessler epruveta visine 13 cm, zapremine 50 ml). Održavajte epruvete besprijekorno čistima i bacite sve koje imaju ogrebotinu, zarez, napuknuće ili odlomljene dijelove.

2.7 OPREMA I PRIBOR

Lovibond Nesslerizer kolorimetar/komparator oznake IV. Lovibond pločice ref. NSA s bojama stakla ekvivalentnim 5, 10, 15, 20, 3, 40, 50, 60 i 70 Hazenovih jedinica. Lovibond pločice ref. NSB s bojama stakla ekvivalentnim 70, 85, 100, 125, 150, 175, 200, 225 i 250 Hazenovih jedinica. 2.8 STANDARDNE OTOPINE ZA PRIMARNU UMJERAVANJE a) Destilirana voda koja je prošla kroz sustav za pročišćavanje vode Millipore Q50. Koristi se

kao slijepa proba te za pripremu svih primarnih standardnih otopina. b) Otopite 1.246g kalij kloroplatinata, K2PtCl6, i 1.0g kristaliziranog kobalt klorida,

CoCl2.6H2O, u vodi sa 100ml koncentriranog HCl te razrijedite na 1000ml. Ova temeljna standardna otopina ima boju vrijednosti 500 Hazenovih jedinica.

c) Pripremite standardne otopine za umjeravanje od: 5, 10, 15, 20, 30, 40, 50, 60, 70, 85, 100, 125, 150, 175, 200, 225 i 250 Hazenovih jedinica tako da razrijedite: 0.5, 1, 1.5, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8.5, 10, 12.5, 15, 17.5, 20, 22.5 i 25 ml temeljne standardne otopine na 50ml u Nessler epruvetama.

2.9 UMJERAVANJE LOVIBOND PLOČICA (SEKUNDARNI STANDARDI)

Prije upotrebe Lovibond pločica te najmanje svakih pet godina potrebno je izvršiti usporedbu Lovibond pločica s primarnim standardnim otopinama. Ispitivanje boje je subjektivno, stoga bi svaki analitičar koji provodi ispitivanje trebao provesti usporedbu boja te se uvjeriti da svi filtari na Lovibond pločicama odgovaraju odgovarajućim primarnim standardnim otopinama. Svaki analitičar treba provesti ovu usporedbu u svrhu umjeravanja prije nego mu se dopusti da provodi ispitivanje boje o kojem će izvještavati. 2.10 ANALITIČKI POSTUPAK Napunite Nessler epruvetu do oznake za 50ml uzorkom ili filtriranim uzorkom te je postavite u desni pregradak komparatora. Napunite jednaku Nessler epruvetu do oznake za 50ml

140

deioniziranom vodom te je postavite u lijevi pregradak komparatora. Gledajte okomito prema dolje s uključenim bijelim pozadinskim svjetlom te rotirajte Lovibond pločicu dok se boje u oba pregratka ne izjednače. Očitajte boju.

2.11 ISKAZ REZULTATA

Ako nema mutnoće ili je ona uklonjena filtriranjem, iskažite kao „boja“ ili kao „prava boja“. Ako mutnoća postoji i nije uklonjena, iskažite kao „prividna boja“. Rezultati analize iskazuju se u Hazenovim jedinicama ili u mg/l Pt/Co. 2.12 STANDARDNA OTOPINA I PROCEDURE ZA KONTROLU KVALITETE Vidi odjeljak B.2.9 poviše.

2.13 GRANICA DETEKCIJE METODE

Granica detekcije metode iznosi 5 Hazenovih jedinica. To je ekvivalentno najnižoj dostupnoj vrijednosti Lovibond staklene pločice. Uzorci s vrijednošću boje nižom od toga iskazuju se kao <5 Hazenovih jedinica. 2.14 IZVORI

1. Standard Methods for the Examination of Water and Wastewater, 19th edition, 1995, American Public Health Association, American Water Works Association, Water Environment Federation, section 2120 B.

2. Priručnik za kvalitetu za laboratorij XXXXXX, Republika Hrvatska. 3. HACH Co., Uputstvo za rad s laboratorijskim turbidimetrom, Model 2100A.

141

3. Provodljivost 3.1 SIGURNOSNE MJERE Svi analitičari koji provode ovo ispitivanje trebaju se pridržavati rutinskih laboratorijskih sigurnosnih mjera. Specifične opasnosti: nema.

3.2 UVOD I OBUHVAT Provodljivost je standardno ispitivanje kakvoće kojim se ispituje prisutnost prirodnih iona (prvenstveno tvrdoće i lužnatosti) ili uvedene anorganske tvari, uključujući zagađivala, u vodama. Ovo se ispitivanje može primjenjivati na vodu za piće, podzemne vode, čiste i onečišćene površinske vode (uz izuzeće slanih i bočatih voda).

3.3 NAČELA METODE Provodljivost je mjerenje sposobnosti vodenaste otopine da provodi električnu struju. Ta sposobnost ovisi o prisutnosti iona, o njihovoj ukupnoj koncentraciji, mobilnosti i valenciji te o temperaturi pri mjerenju.

3.4 INTERFERENCIJE Uljni i masni uzorci mogu obložiti elektrodu dok korozivni uzorci mogu ošteti elektrodu. Mjehurići zraka koji se skupljaju na elektrodi mogu dovesti do pogreške. Očistite elektrodu deterdžentom te je isperite vodom.

3.5 UZORKOVANJE TE ČUVANJE I PRIPREMA UZORAKA Uzorke je potrebno uzimati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Uzorke je potrebno prenijeti u laboratorij i njima rukovati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Utvrdite provodljivost u roku od 30 sati nakon uzimanja uzorka. 3.6 OPREMA I PRIBOR Uređaj za mjerenje provodljivosti/saliniteta: a) Laboratorijski instrument: Uređaj za mjerenje, model WTW LF 538 s elektrodom Tetracon

325 s ugrađenom sondom za temperaturu. b) Terenski instrument: Uređaj za mjerenje, model WTW LF 197 s elektrodom Tetracon 325 s

ugrađenom sondom za temperaturu. S oba instrumenta rukuje se na isti način. Konstanta baterije (C) = 0.475cm-1. Referentna temperatura = 25ºC za prirodne vode (tj. rijeke, jezera, podzemne vode i vodu za piće dobivenu od tih voda), instrumenti automatski kompenziraju razliku u temperaturi kako bi dali vrijednost provodljivosti na 25ºC neovisno o temperaturi uzorka, no ta kompenzacija temperature ne funkcionira za standardnu otopinu za

142

kontrolu kvalitete (otopinu KCl). Upotrijebite s baterijom PP9 ili s adapterom od 12 volti – prema potrebi. Instrumenti navedeni poviše umjereni su u tvornici i ne postoji način apsolutne umjeravanja u laboratoriju ili na terenu. Instrumenti su umjereni standardnim otopinama poznate provodljivosti i saliniteta. 3.7 ANALITIČKI POSTUPAK

1. Uključite instrument. 2. Pritisnite gumb C i provjerite je li očitanje konstante baterije (eng. Cell Constant) 0.475. 3. Pritisnite gumb X i odaberite način µS/cm. 4. Provjerite odgovaraju li postavke prikaza na dnu zaslona sljedećem te ih po potrebi

prilagodite:

TP

ARng Tref25 nFL

Pri čemu je ARng = automatski raspon

Tref25 = referentna temperatura postavljena na 25ºC

nLF = nelinearna funkcija

TP = sonda za temperaturu – prikaz temperature

5. Uronite bateriju za mjerenje barem 40mm u uzorak, pričekajte da se očitanje stabilizira i zatim očitajte.

6. Ako provodljivost premašuje 1999 uS/cm raspon će se automatski promijeniti na mS/cm. - Pomnožite očitanje mS/cm s 1000 kako biste ga preračunali u uS/cm. - Umjesto toga možete izmjeriti salinitet umjesto provodljivosti (vidi odjeljak B.4).

7. Između pojedinih mjerenja elektrodu je potrebno isprati novim uzorkom. 8. Nakon upotrebe elektrodu je potrebno isprati destiliranom vodom, osušiti te pohraniti u držač

za elektrodu. Na kraju isključite instrument.

3.8 ISKAZ REZULTATA Način na koji se iskazuje provodljivost nije unificiran. Neke metode u Velikoj Britaniji i neke Direktive EZ-a iskazuju rezultat pri temperaturi od 20ºC, dok standardna metoda u SAD-u iskazuje rezultat pri temperaturi od 25ºC. Provodljivost se povećava za oko 2% po ºC porasta u temperaturi. U EPA laboratoriju provodljivost se mjeri u uS/cm na 25ºC te se obično iskazuje u tim jedinicama (pri čemu je uS/cm = micro Siemens po centimetru ili micro mhos/cm).

143

Ako se traži provodljivost na 20ºC, upotrijebite sljedeći odnos: Provodljivost na 20ºC = Provodljivost na 25ºC x 0.9045 Uvijek navedite temperaturu pri kojoj se iskazuje provodljivost.

3.9 STANDARDNE OTOPINE I PROCEDURE ZA KONTROLU KVALITETE

1. Destilirana/deionizirana voda - Provodljivost < 1.0 uS/cm 2. Otopina 0.005M KCl. 0.3728 g KCl na 1 litru u destiliranoj/deioniziranoj vodi,

Provodljivost = 717.5 uS/cm na 25ºC. Pripremajte na mjesečnoj bazi ili po potrebi. Pohranite standardnu otopinu za kontrolu kvalitete provodljivosti na 20ºC (upotrijebite inkubator za BPK).

Sustav kontrole kvalitete zahtijeva da se uz svaku skupinu uzoraka analizira barem jedna standardna otopina za kontrolu kvalitete, jedan duplikat uzorka ispitivanja i jedna slijepa proba (tim redoslijedom) te da se najmanje 5% ispitivanja sastoji od standardne otopine za kontrolu kvalitete, duplikata i slijepe probe. Za postupke kontrole kvalitete, vidi Priručnik za kvalitetu. Zabilježite rezultate za standardnu otopinu za kontrolu kvalitete u tablicu za kontrolu kvalitete. Napomena: Za prirodne vode instrumenti automatski kompenziraju razliku u temperaturi i pretvaraju očitanje u oblik uS/cm na 25ºC, no ta kompenzacija temperature ne funkcionira za standardnu otopinu za kontrolu kvalitete (0.005M otopinu KCl), koju je pri umjeravanju potrebno dovesti do temperature od 25 ºC.

3.10 IZVORI

1. Standard Methods for the Examination of Water and Wastewater, 19th edition, 1995, American Public Health Association, American Water Works Association, Water Environment Federation. Section 2510 B.

2. Priručnik za kvalitetu za laboratorij XXXXXX, Republika Hrvatska. 3. Uputstvo za upotrebu instrumenta od proizvođača.

144

4. Salinitet 4.1 SIGURNOSNE MJERE Svi analitičari koji provode ovo ispitivanje trebaju se pridržavati rutinskih laboratorijskih sigurnosnih mjera. Specifične opasnosti: nema.

4.2 UVOD I OBUHVAT Salinitet je standardno ispitivanje kojim se ispituje prisutnost soli u morskim, estuarijskim i bočatim vodama. Ispitivanje se može primjenjivati na čiste i onečišćene morske, estuarijske i bočate vode te na ostale vode u kojima je moglo doći do ulaska morske vode. Analize saliniteta mogu se obavljati u laboratoriju i na terenu. 4.3 NAČELA METODE Salinitet je izvorno zamišljen kao mjerenje mase otopljenih soli u otopini – obično se radilo o slanim i bočatim vodama. Salinitet se prije utvrđivao sušenjem i vaganjem uzorka, no ta je metoda imala poteškoće zbog gubitka određenih sastavnica. Stoga za mjerenje saliniteta obično koristimo neizravne metode kao što su provodljivost ili gustoća. Zahvaljujući svojoj visokoj osjetljivosti i lakoći mjerenja, najuobičajenija je metoda mjerenja provodljivosti. To je i metoda koju koristi E.P.A. laboratorij. Praktična ljestvica saliniteta definirana je na sljedeći način: provodljivost 1 Kg vodenaste otopine koja sadrži 32.4356 g KCl na 15ºC ima salinitet od 35.0 o/ooSal (pri čemu o/oo predstavlja dio od tisuću). 4.4 INTERFERENCIJE Uljni i masni uzorci mogu obložiti elektrodu dok korozivni uzorci mogu ošteti elektrodu. Mjehurići zraka koji se skupljaju na elektrodi mogu dovesti do pogreške. Očistite elektrodu deterdžentom te je isperite vodom.

4.5 UZORKOVANJE TE ČUVANJE I PRIPREMA UZORAKA Uzorke je potrebno uzimati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Uzorke je potrebno prenijeti u laboratorij i njima rukovati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. 4.6 OPREMA I PRIBOR Uređaj za mjerenje provodljivosti/saliniteta: c) Laboratorijski instrument: Uređaj za mjerenje, model WTW LF 538 s elektrodom Tetracon

325 s ugrađenom sondom za temperaturu. d) Terenski instrument: Uređaj za mjerenje, model WTW LF 197 s elektrodom Tetracon 325 s

ugrađenom sondom za temperaturu. S oba instrumenta rukuje se na isti način.

145

Konstanta baterije (C) = 0.475cm-1. Referentna temperatura za salinitet = 15ºC. Instrument je umjeren u jedinicama saliniteta i automatski kompenzira razliku u temperaturi kako bi dao vrijednost saliniteta na temperaturi od 15ºC neovisno o temperaturi uzorka. Upotrijebite s baterijom PP9 ili s adapterom od 12 volti – prema potrebi. Instrumenti navedeni poviše kumjereni su u tvornici i ne postoji način apsolutne umjeravanja u laboratoriju ili na terenu. Instrumenti su umjereni standardnim otopinama poznate provodljivosti i saliniteta. 4.7 ANALITIČKI POSTUPAK

1. Uključite instrument. 2. Pritisnite gumb C i provjerite je li očitanje konstante baterije (eng. Cell Constant) 0.475. 3. Pritisnite gumb X i odaberite način Sal. 4. Provjerite odgovaraju li postavke prikaza na dnu zaslona sljedećem te ih po potrebi

podesite:

TP

nFL

Pri čemu je nLF = nelinearna funkcija

TP = sonda za temperaturu – prikaz temperature

5. Uronite bateriju za mjerenje barem 40mm u uzorak, pričekajte da se očitanje stabilizira i zatim očitajte salinitet kao o/oo Sal (jedinica na tisuću saliniteta).

6. Između pojedinih mjerenja elektrodu je potrebno isprati novim uzorkom. 7. Nakon upotrebe elektrodu je potrebno isprati destiliranom vodom, osušiti te pohraniti u

držač za elektrodu. Na kraju isključite instrument.

4.8 ISKAZ REZULTATA Salinitet se iskazuje kao o/ooSal (jedinica na tisuću saliniteta) na 15ºC pri čemu puna morska voda = 35.0o/ooSal.

4.9 STANDARDNE OTOPINE I PROCEDURE ZA KONTROLU KVALITETE

1. Destilirana/deionizirana voda ima salinitet = 0.0 o/ooSal.

146

2. 18.5346 g KCl u destiliranoj/deioniziranoj vodi za količinu od 1 kg otopine - Salinitet = 20.0 o/ooSal. Pripremajte na mjesečnoj bazi ili prema potrebi.

Sustav kontrole kvalitete zahtijeva da se uz svaku skupinu uzoraka analizira barem jedna standardna otopina za kontrolu kvalitete, jedan duplikat uzorka ispitivanja i jedna slijepa proba (tim redoslijedom) te da se najmanje 5% ispitivanja sastoji od standardne otopine za kontrolu kvalitete, duplikata i slijepe probe. Za postupke kontrole kvalitete, vidi Priručnik za kvalitetu.

Postupci kontrole kvalitete trebaju se provoditi i za laboratorijska i za terenska mjerenja.

4.10 IZVORI

1. Standard Methods for the Examination of Water and Wastewater, 19th edition, 1995, American Public Health Association, American Water Works Association, Water Environment Federation. Section 2520.


147

5. pH vrijednost 5.1 SIGURNOSNE MJERE Svi analitičari koji provode ovo ispitivanje trebaju se pridržavati rutinskih laboratorijskih sigurnosnih mjera. Specifične opasnosti: nema.

5.2 UVOD I OBUHVAT pH vrijednost je standardno ispitivanje kojim se ispituje kiselost ili lužnatost voda. Primjenjivo je na sve tipove voda i otpadnih voda. 5.3 NAČELA METODE Po definiciji, pH vrijednost je negativni logaritam koncentracije vodikovih iona u otopini (tj. pH = -log10[H+]) te se stoga njome mjeri je li tekućina kisela ili lužnata. Ljestvica pH vrijednosti ima raspon od 0 (vrlo kisela) do 14 (vrlo lužnata). Raspon prirodne pH vrijednosti u neslanoj vodi iznosi od 4.5 za kisele gorske vode bogate tresetom do 10 u vodama s intenzivnom fotosintezom od strane algi. Međutim, najčešće se susreće raspon 6.5 - 9.0.

U vodama s niskom razinom otopljenih krutih tvari, koje slijedom toga imaju niski kapacitet pufera (tj. nisku internu otpornost na promjenu pH vrijednosti), promjene izazvane vanjskim uzrocima mogu biti prilično dramatične. Krajnje razine pH vrijednosti mogu utjecati na ukus vode te povećati korozivni učinak na distribucijske sustave. Također je važno uzeti u obzir učinak pH vrijednosti na ribu: što vrijednosti više odstupaju od normalnih razina njihov je učinak na ribu jače izražen, a u konačnici dovodi do smrtnosti. Smatra se da je raspon pH vrijednosti prikladan za ribarstvo 6.0 - 9.0. Uz aspekte opisane poviše, pH vrijednosti upravljaju ponašanjem još nekih važnih parametara kvalitete vode. Tako su na primjer pod utjecajem pH vrijednosti amonijska toksičnost, dezinfekcijska učinkovitost klora te topljivost metala. 5.4 INTERFERENCIJE Uljni i masni uzorci mogu obložiti staklenu elektrodu. U prljavim vodama ili otopinama sa suspendiranim tvarima može doći do začepljenja dijafragme. Upute o postupku čišćenja potražite u uputstvu za uporabu od proizvođača opreme. Normalno trajanje elektrode je 1.5 godina. 5.5 UZORKOVANJE TE ČUVANJE I PRIPREMA UZORAKA Uzorke je potrebno uzimati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Uzorke je potrebno prenijeti u laboratorij i njima rukovati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Izmjerite pH vrijednost u roku od 30 sati nakon uzimanja uzorka.

148

5.6 REAGENSI I MATERIJALI a) pH pufer, pH = 3.0±0.01 na 20ºC. b) pH pufer, pH = 6.0±0.01 na 20ºC (standardna otopina za umjeravanje). c) pH pufer, pH = 7.0±0.01 na 20ºC (standardna otopina za provjeru). d) pH pufer, pH = 8.0±0.01 na 20ºC (standardna otopina za kontrolu kvalitete). e) pH pufer, pH = 9.0±0.01 na 20ºC (standardna otopina za umjeravanje). f) pH pufer, pH = 12.0±0.01 na 20ºC.

Sve pufer otopine trebaju imati certifikat da odgovaraju N.I.S.T. standardnim otopinama ili njihovim ekvivalentima. g) 3-molarna KCl otopina (za kombiniranu elektrodu). 5.7 OPREMA I PRIBOR pH metar: model WTW pH 539 (RS) s kombiniranom staklenom/referentnom elektrodom (WTW tip E 56), elektrodom za temperaturu (WTW tip TFK 150) i pisačem (WTW tip P 500).

5.8 POSTUPAK UMJERAVANJA Instrument se umjerava na dnevnoj bazi ili prije svake upotrebe. Umjeravanje se provodi pomoću funkcije instrumenta za umjeravanje memorije u dva koraka (npr. Memo Cal). a) Uključite instrument. b) Pritisnite gumb CAL. c) Instrument će zatražiti prvi pufer za umjeravanje (t1, pH = 6.0). d) Isperite elektrodu i postavite je u pufer pH 6.0. e) Pritisnite ENTER. f) Pritisnite ENTER. g) Pričekajte dok žaruljica za automatsko očitanje ne prestane bljeskati i dok se ne oglasi zvučni

signal (oko 1 minute). h) Instrument će zatražiti drugi pufer za umjeravanje (t2, pH = 9.0). i) Isperite elektrodu i postavite je u pufer pH 9.0. j) Pritisnite ENTER. k) Pritisnite ENTER. l) Pričekajte dok žaruljica za automatsko očitanje ne prestane bljeskati i dok se ne oglasi zvučni

signal (oko 1 minute). m) Pisač će automatski ispisati pH vrijednost, temperaturu i odmak umjeravanja. n) Isperite elektrodu i postavite je u pufer za provjeru (pH = 7.0). o) Pritisnite gumb pH. p) Pritisnite PRINT. Pisač bilježi pH vrijednost pufera za provjeru. Ako se promijene standardni puferi za umjeravanje, potrebno je u pH metar pohraniti nove pH vrijednosti – vidi stranicu 29 uputstva za upotrebu od proizvođača instrumenta.

149

5.9 POSTUPAK MJERENJA Instrument se umjerava na dnevnoj bazi ili prije svakog mjerenja (vidi odjeljak B.5.8. poviše). Nakon umjeravanja, postavite elektrodu u uzorak na dubinu od barem 20mm, pritisnite pH i pričekajte stabilno očitanje, očitajte pH vrijednost i zabilježite očitanje u odgovarajuću rubriku na laboratorijskoj tablici. Za uzorke kojima je potrebno dugo vrijeme za stabilizaciju (npr. vode s niskom provodljivošću), pritisnite funkciju AUTOREAD te očitajte vrijednost nakon što žaruljica prestane bljeskati. Ako uzorak ima pH vrijednost izvan raspona 6.0 - 9.0 upotrijebite dodatne pH pufere kako biste osigurali da je umjeravanje pH metra provjerena na pH vrijednostima nižima od pH vrijednosti uzorka te na pH vrijednostima višima od pH vrijednosti uzorka. Ispišite očitanja pH vrijednosti za sve pH pufere (tj. pufere za umjeravanje, provjeru i kontrolu kvalitete) te čuvajte ispis zajedno s laboratorijskom tablicom. Unesite očitanje pH vrijednosti za standardnu otopinu za kontrolu kvalitete u tablicu za kontrolu kvalitete.

5.10 ISKAZ REZULTATA pH vrijednost iskazuje se u pH jedinicama s 1 decimalnim mjestom. 5.11 STANDARDNE OTOPINE I PROCEDURE ZA KONTROLU KVALITETE Kao standardna otopina za kontrolu kvalitete koristi se pH pufer, pH = 8.0±0.02. To se koristi uz pufer za provjeru umjeravanja. Odmak umjeravanja (koji se automatski ispisuje tijekom umjeravanja) trebao bi iznositi između -62 i -50. U suprotnom provjerite elektrodu i po potrebi je zamijenite. Sustav kontrole kvalitete zahtijeva da se uz svaku skupinu uzoraka analizira barem jedna standardna otopina za kontrolu kvalitete, jedan duplikat uzorka ispitivanja i jedna slijepa proba (tim redoslijedom) te da se najmanje 5% ispitivanja sastoji od standardne otopine za kontrolu kvalitete, duplikata i slijepe probe. Za postupke kontrole kvalitete, vidi Priručnik za kvalitetu. 5.12 IZVORI

1. Standard Methods for the Examination of Water and Wastewater, 19th edition, 1995, American Public Health Association, American Water Works Association, Water Environment Federation, Section 4500-H+.


150

Laboratorijska tablica 2, za boju/pH vrijednost/provodljivost/salinitet/miris LABORATORIJSKA TABLICA ZA BOJU, pH VRIJEDNOST, PROVODLJIVOST, SALINITET I MIRIS

Datum:

Analitičar:

Laboratorijski broj

Boja (Hazenove jedinice)

Suspendirane tvari

pH Provodljivost na 25ºC

Salinitet Miris

Prava Prividna (vidljiva) uS/cm o/oo 1/2/3 Broj instrumenta:

Standardna otopina za kontrolu kvalitete

Broj duplikata uzorka =

= %

= %

=

= %

= %

Slijepa proba Standardna pufer otopina za kontrolu kvalitete za pH vrijednost = 8.0 ± 0.1: Standardna otopina za kontrolu kvalitete za provodljivost: 0.3728 g KCl u 1 litri deionizirane vode, provodljivost = 717.5 uS/cm na 25ºC. (Pripremajte na mjesečnoj bazi). Standardna otopina za kontrolu kvalitete za salinitet: 18.5346 g KCl u deioniziranoj vodi da se dobije 1Kg otopine, salinitet = 20.0 o/ooSal. (Pripremajte na mjesečnoj bazi). Prihvatljiva razina za duplikate uzoraka = ± 10 % (boja, provodljivost i salinitet) i ± 0.1 jedinica za pH vrijednost.

151

6. Suspendirane tvari 6.1 SIGURNOSNE MJERE Svi analitičari koji provode ovo ispitivanje trebaju se pridržavati rutinskih laboratorijskih sigurnosnih mjera. Specifične opasnosti: nema.

6.2 UVOD I OBUHVAT Ova se metoda odnosi na utvrđivanje prisutnosti suspendiranih tvari. Metoda se koristi na čistim i onečišćenim površinskim i podzemnim vodama, vodi za piće te javnim, poljoprivrednim i industrijskim otpadnim vodama (i tretiranim i netretiranim). 6.3 NAČELA METODE Suspendirane tvari utvrđuju se gravimetrijski. Dobro izmiješani uzorak filtrira se kroz filtar od staklenih vlakana (11 cm Whatman GF/C koji je prethodno ispran destiliranom vodom, osušen i izvagan). Filtar papir i uzorak se zatim peru destiliranom vodom i suše u peći na temperaturi između 103 i 105ºC, nakon čega se hlade i važu. Razlika u težini su suspendirane tvari.

6.4 INTERFERENCIJE GF/C pločice često pucaju ako se koriste pojedinačno. Korištenjem dviju pločica zajedno u svakom filtaru može se spriječiti pucanje. Ograničite porciju uzorka na obujam koji neće začepiti filtar. Izvadite velike čestice koje plutaju i potopljene aglomerate nehomogenog materijala. Uzorci s niskom pH vrijednošću mogu rastopiti ili probušiti filtar od staklenih vlakana. Uzorci s mliječnim otpadom mogu se ukiseliti tijekom razdoblja čuvanja. 6.5 UZORKOVANJE TE ČUVANJE I PRIPREMA UZORAKA Uzorke je potrebno uzimati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Uzorke je potrebno prenijeti u laboratorij i njima rukovati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Ako uzorci za analizu suspendiranih tvari nisu ispitani u roku 24 sata, mogu se čuvati u hladnjaku (<5OC) do 7 dana. 6.6 REAGENSI I MATERIJALI 110 mm Whatman 934-AH filtar pločice od staklenih vlakana. 6.7 OPREMA I PRIBOR

a. Peć za sušenje 103 - 105ºC. b. Vakuum pumpa s otvorom za vodu, tikvica sa sisaljkom i Buchner lijevak za filtar od

11cm.

152

c. Eksikator. d. Analitička vaga. e. Ploče (pojedinačno označene metalne pločice od nerđajućeg čelika promjera 13 cm (s

nožicama od 1 cm za slaganje). 6.8 STANDARDNA OTOPINA ZA UMJERAVANJE Nema. Priprema standardne otopine za kontrolu kvalitete opisana je niže, u odjeljku B.6.11. 6.9 ANALITIČKI POSTUPAK GF/C pločice često pucaju ako se koriste pojedinačno. Korištenjem dviju pločica zajedno u svakom filtaru može se spriječiti pucanje. PRIPREMA FILTRA: Umetnite filtar (dvije pločice) s naboranom stranom prema gore u Buchnerov lijevak. Primijenite vakuum i isperite filtar tri puta zaredom s po 20 ml destilirane vode. Nastavite isisavati kako biste uklonili sve tragove vode. Uklonite filtar i osušite na konstantnu težinu (barem 1.5 sati) u peći na 103 – 105ºC. Ohladite na sobnu temperaturu u eksikatoru. Čuvajte u eksikatoru dok vam ne zatreba, izvažite neposredno prije upotrebe. ANALIZA UZORKA: Postavite izvagani filtar s naboranom stranom prema gore u Buchnerov lijevak i počnite s isisavanjem. Navlažite filtar malom količinom destilirane vode kako bi sjeo u lijevak. Filtrirajte izmjereni obujam dobro izmiješanog uzorka kroz filtar pomoću isisavanja – za uzorke s malom količinom suspendirane tvari (npr. za uzorke riječne vode) preporučuje se obujam od 500ml, za ostale uzorke odaberite obujam koji neće začepiti filtar. Isperite tri puta zaredom s po otprilike 10 ml destilirane vode, tako da nakon svakog ispiranja pričekate da se voda u potpunosti iscijedi. Nastavite isisavati kako biste uklonili sve tragove vode. Ako filtari ostanu previše vlažni lijepit će se za ploče. Oprezno uklonite filtar iz lijevka, postavite ga na odgovarajuću ploču i sušite u peći barem 1.5 sati. Uklonite filtar + ploču iz pećnice i poslažite ih u eksikator na barem 1 sat kako bi se ohladili do sobne temperature. Izvažite filtar + suspendirane tvari. Zabilježite sljedeće na obrascu za suspendirane tvari: datum, analitičar, broj ploče, broj uzorka, obujam uzorka, težina filtara i težina filtara + suspendiranih tvari.

6.10 IZRAČUN I ISKAZ REZULTATA Suspendirane tvari mg/l = (A - B) x 1000___ Obujam uzorka ml Pri čemu je A = Težina filtara + osušenih suspendiranih tvari g i B = Težina filtara g.

153

Rezultati analize iskazuju se kao Suspendirane tvari mg/l.

6.11 PROCEDURE ZA KONTROLU KVALITETE Dodajte 0.100g Microcrystalline Cellulose vodi tako da ukupni obujam bude 1 litra. Ova suspenzija ima sadržaj od 100 mg/l suspendiranih tvari. Upotrijebite 500ml ove otopine kao standardnu otopinu za kontrolu kvalitete. Dobro protresite prije upotrebe. Sustav kontrole kvalitete zahtijeva da se uz svaku skupinu uzoraka analizira barem jedna standardna otopina za kontrolu kvalitete, jedan duplikat uzorka ispitivanja i jedna slijepa proba (tim redoslijedom) te da se najmanje 5% ispitivanja sastoji od standardne otopine za kontrolu kvalitete, duplikata i slijepe probe. Razlika između dvaju vaganja uzoraka slijepe probe ne bi trebala biti veća od ±0.5 mg. Odrednice duplikata trebale bi se poklapati s prosjekom ±10%. Za postupke kontrole kvalitete, vidi Priručnik za kvalitetu. 6.12 GRANICA DETEKCIJE METODE • Kad se koristi uzorak obujma 500 ml, granica detekcije metode je 6 mg/l. • Kad se koristi uzorak obujma manjeg od 500 ml, granica detekcije metode iznosi

mlVol −×

10003 - zaokruženo do najbližeg racionalnog broja.

6.13 IZVORI 1. Standard Methods for the Examination of Water and Wastewater, 19th edition, 1995,

American Public Health Association, American Water Works Association, Water Environment Federation, section/s 2540 D.

2. Priručnik za kvalitetu za laboratorij XXXXXX, Republika Hrvatska.

154

Laboratorijska tablica 6, za suspendirane tvari

LABORATORIJSKA TABLICA

ZA SUSPENDIRANE TVARI Datum:

Analitičar:

Temperatura peći na početku sušenja:

ºC

Laboratorijski broj Broj ploče Težina filtara

g Težina filtara + ostatka g

Obujam uzorka ml

Suspendirane tvari mg/l



Slijepa proba

Standardna otopina za kontrolu kvalitete: Dodajte 0.100g Microcrystlline Cellulose vodi i razrijedite na 1 litru, suspendirane tvari = 100 mg/l. Upotrijebite 500ml ove otopine kao standardnu otopinu za kontrolu kvalitete. Dobro protresite prije upotrebe. Razlika između dvaju vaganja uzoraka slijepe probe od 500 ml ne bi trebala biti veća od ±1.0 mg (tj. ±2.0 mg/l). Odrednice duplikata trebale bi se poklapati s prosjekom do 5%.

155

7. Mutnoća 7.1 SIGURNOSNE MJERE Svi analitičari koji provode ovo ispitivanje trebaju se pridržavati rutinskih laboratorijskih sigurnosnih mjera. Specifične opasnosti: Hidrazin sulfat (koji se koristi u standardnim otopinama za umjeravanje) je karcinogen – izbjegavajte udisanje, gutanje i kontakt s kožom 7.2 UVOD I OBUHVAT Ova se metoda odnosi na utvrđivanje mutnoće. Metoda se koristi na čistim i onečišćenim površinskim i podzemnim vodama te vodi za piće. Metoda je u skladu s metodom ISO 7027. Pokriveni raspon koncentracije je od 0 do 1000 NTU (Nephelometric Turbidity Units). Uzorke koji premašuju 1000 NTU potrebno je razrijediti prije analize. 7.3 NAČELA METODE Koristi se nefelometrijska metoda mjerenja mutnoće. Ta se metoda temelji na intenzitetu svjetlosti raspršene na 90 stupnjeva u uzorku uz definirane uvjete u usporedbi s intenzitetom svjetla kojeg raspršuje referentna suspenzija formazina u sličnim uvjetima. 7.4 INTERFERENCIJE Mutnoća se može mjeriti u bilo kojem uzorku vode u kojem nema otpadnih tvari i grubog sedimenta koji brzo pada na dno. Nečisto laboratorijsko posuđe, prisutnost mjehurića zraka i učinak vibracija koje utječu na površinsku vidljivost uzorka proizvest će netočne rezultate. „Prava boja“, to jest boja vode nastala zbog otopljenih tvari koje apsorbiraju svjetlo, smanjuje izmjerenu razinu mutnoće. Taj učinak obično nije značajan u slučaju tretirane vode. Kondenzacija ili kapi vode s vanjske strane uzorka smetaju u mjerenju. 7.5 UZORKOVANJE TE ČUVANJE I PRIPREMA UZORAKA Uzorke je potrebno uzimati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Uzorke je potrebno prenijeti u laboratorij i njima rukovati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Ako je to ikako moguće, odredite mutnoću na dan kad je uzorak uzet. Ako je duža pohrana neizbježna, pohranite uzorke na mračno mjesto do 24 sata. Nemojte pohranjivati na duže vrijeme jer može doći do nepovratnih promjena u mutnoći. 7.6 REAGENSI I MATERIJALI Čiste bezbojne staklene epruvete (dobavljač HACH Co.). Održavajte epruvete besprijekorno čistima i bacite one koje su ogrebene ili napuknute. Sekundarne standardne otopine (radne standardne otopine koje je moguće kupiti) od nominalno 0-2, 0-20, 0-200, 200-4000 i 4000-10000 NTU (HACH standardne otopine).

156

7.7 OPREMA I PRIBOR Turbidimetar (nefelometar), HACH model 2100AN IS. Za više pojedinosti vidi uputstvo za upotrebu. 7.8 STANDARDNE OTOPINE ZA PRIMARNU UMJERAVANJE a. Destilirana voda koja je prošla kroz sustav za pročišćavanje vode Millipore Q50. Koristi se

kao slijepa proba i za pripremu svih primarnih standardnih otopina. b. Otopite 0.50g hidrazin sulfata, (NH2)2H2SO4, u vodi, razrijedite na oko 40 ml. c. Otopite 5.0g heksametilentetramina, (CH2)6N4, u vodi, razrijedite na oko 40 ml. d. U tikvici od 100 ml pomiješajte b i c te dopunite do 100 ml. Ostavite da odstoji 24 sata na

temperaturi 25±3ºC. Mutnoća te otopine formazina iznosi 4000 NTU. Umjesto toga možete pripremiti razrjeđenje formazina od temeljne otopine od 4000 NTU koju prodaje HACH (kataloški broj 2461-49). Ako koristite ovo drugo, trebate osigurati da je ta standardna otopina dovoljno točna tako da je usporedite sa standardnom otopinom pripremljenom u laboratoriju.

e. Standardna otopina za mutnoću od 1000 NTU priprema se razrjeđenjem otopine d u vodi (25ml na 100ml).

f. Standardna otopina za mutnoću od 200 NTU priprema se razrjeđenjem otopine e u vodi (20ml na 100ml).

g. Standardna otopina za mutnoću od 100 NTU priprema se razrjeđenjem otopine e u vodi (10ml na 100ml).

h. Standardna otopina za mutnoću od 20 NTU priprema se razrjeđenjem otopine g u vodi (20ml na 100ml).

Otopina d je stabilna jednu godinu od datuma isporuke ili pripreme. Standardne otopine za mutnoću od formazina (e, f, g i h) trebaju se pripremati neposredno prije upotrebe te zatim baciti. 7.9 UMJERAVANJE SEKUNDARNIH STANDARDNIH OTOPINA Primarnu umjeravanje turbidimetra i sekundarnih standardnih otopina (radnih standardnih otopina) potrebno je provoditi svakih šest mjeseci. Formazin je jedina univerzalna primarna standardna otopina za mutnoću. Sekundarne otopine za mutnoću uspoređuju se s otopinama od formazina kako bi se utvrdila njihova stvarna vrijednost mutnoće. Stoga su oni transferne standardne otopine, što ih čini sekundarnima formazinu. Sekundarne standardne otopine pružaju nam lakoću i za rutinsku standardizaciju na dnevnoj bazi. Turbidimetar se umjerava prema uputama u odjeljku B.7.10. niže pomoću primarnih standardnih otopina (od 20, 100, 200 i 1000 NTU). Zatim se mjere mutnoćei sekundarnih standardnih otopina (u rasponu 0-2, 0-20, 0-200 i 200-4000 NTU). Stvarne vrijednosti mutnoćei dobivene na temelju usporedbe s otopinom formazina bilježe se na bočicama za upotrebu u kasnijoj rutinskoj standardizaciji na dnevnoj bazi ili prije svake upotrebe.

157

7.10 UMJERAVANJE INSTRUMENTA a. Uključite instrument i pričekajte dok ne bude spreman, tj. dok se na zaslonu ne pojavi “-----

NTU”. b. Pritisnite „CAL Zero“. Pali se svjetlo za način rada CAL i male zelene LED znamenke na

zaslonu bljeskaju 00. Prikazana je NTU vrijednost vode za razrjeđivanje korištene u prethodnoj umjeravanju.

c. Napunite čistu ćeliju za uzorak do crte (oko 30 ml) vodom za razrjeđivanje. Obrišite ćeliju i premažite je tankim slojem silikonskog ulja. (Tretiranje vanjske strane ćelije tankim slojem silikonskog ulja prekriva manje nepravilnosti i ogrebotine zbog kojih bi moglo doći do raspršivanja svjetla. Dovoljan je tanak sloj ulja - upotrijebite crnu krpicu za ulje kako biste ravnomjerno premazali ćeliju. Ćelija treba djelovati gotovo potpuno suha bez vidljivih tragova ulja ili s minimalnim tragovima.)

d. Postavite začepljenu ćeliju s uzorkom u držač za ćeliju i zatvorite poklopac, pazeći da su sve bočice postavljenje u držač za ćelije u istom smjeru – tj. s dijamantom poravnatim s uglom držača za ćelije.

e. Pritisnite enter. Zaslon instrumenta odbrojava od 60 do 0 te zatim obavlja mjerenje. Rezultat se pohranjuje i koristi za računanje faktora za ispravku.

f. Instrument automatski prelazi na sljedeću standardnu otopinu, prikazuje očekivani NTU (npr. 20.00 NTU) te broj standardne otopine 01. Uklonite ćeliju s uzorkom iz držača za ćelije.

g. Ponovite korake c – f sa standardnim otopinama vrijednosti 20, 100, 200 i 1000 NTU. h. Instrument će zatim tražiti konačnu standardnu otopinu vrijednosti 7500 NTU. Zanemarite to

tako da pritisnete „CAL Zero“. Instrument radi izračune na temelju novih podataka umjeravanja, pohranjuje novu umjeravanje i vraća se u način rada za mjerenje.

7.11 ANALITIČKI POSTUPAK a. Uključite instrument i pričekajte dok se na zaslonu ne pojavi „----- NTU“. Ako nisu

prikazane NTU jedinice, možete ih odabrati tako da pritisnete tipku „UNITS Exit“. b. Provjerite jesu li upaljene žaruljice signal average i ratio. c. Protresite sve uzorke prije ispitivanja mutnoćei i napunite ćeliju za uzorak. Pazite da ne bude

mjehurića zraka ili drugih interferencija. Obrišite vanjsku stranu ćelije za uzorak i premažite je tankim slojem silikonskog ulja, kako je opisano u odjeljku B.7.10.c. Postavite ćeliju s uzorkom u držač za ćelije, zatvorite poklopac i očitajte mutnoću.

7.12 STANDARDNA OTOPINA I PROCEDURE ZA KONTROLU KVALITETE Primarnu umjeravanje potrebno je provoditi svaka 3 mjeseca ili prije upotrebe novih sekundarnih standardnih otopina (vidi odjeljke B.7.8. i B.7.9. poviše). Tijekom rutinskih mjerenja sa svakom skupinom uzoraka potrebno je ispitati barem jedan duplikat uzorka i jednu slijepu probu. Duplikat i slijepa proba moraju činiti barem 5% ispitivanja. U rasponu 0-20 NTU za kontrolu kvalitete izmjerite mutnoću sekundarne standardne otopine s nominalnom mutnoćom od 16.1 NTU.

158

U rasponu 0-2 NTU za kontrolu kvalitete izmjerite mutnoću sekundarne standardne otopine s nominalnom mutnoćom od 1.69 NTU. Ovisno o rasponu mutnoćei koji ćete mjeriti, upotrijebite i druge sekundarne standardne otopine. Ova mjerenja potrebno je provoditi i bilježiti svakoga dana kad se instrument koristi. Očitanja za sekundarne standardne otopine trebala bi biti unutar ±10% stvarnih vrijednosti mutnoćei. Vrijednosti za duplikate uzoraka ne bi trebale odstupati za više od 10%. 7.13 GRANICA DETEKCIJE METODE Granica detekcije metode je 0.08 NTU. Granica detekcije metode utvrđena je u skladu s Priručnikom za kvalitetu, uz pomoć devet porcija uzorka vode iz slavine s niskom mutnoćom i tri bočice za uzorke. Za svrhe izvješćivanja granica detekcije metode se zaokružuje na 0.1 NTU. 7.14 IZVORI

1. Standard Methods for the Examination of Water and Wastewater, 19th edition, 1995, American Public Health Association, American Water Works Association, Water Environment Federation, section 2130 B.

2. Priručnik za kvalitetu za laboratorij XXXXXX, Republika Hrvatska. 3. HACH Co., Uputstvo za upotrebu za laboratorijski turbidimetar, model 2100AN IS.

PRIPREMA PRIMARNIH STANDARDNIH OTOPINA ZA UMJERAVANJE

a. Upotrijebite destiliranu vodu koja je prošla kroz sustav za pročišćavanje vode Millipore Q50 kao slijepu probu i za pripremu standardnih otopina.

b. Otopite 0.50g hidrazin sulfata, (NH2)2H2SO4, u oko 40 ml vode. c. Otopite 5.0g heksametilentetramina, (CH2)6N4, u oko 40 ml vode. d. U tikvici od 100 ml pomiješajte otopine b i c te dopunite do 100ml.. Ostavite da odstoji

24 sata na temperaturi 25±3ºC.

Datum: __________ Analitičar: ____________________ Temperatura inkubatora: ______ºC

(Umjesto toga možete upotrijebiti otopinu od 4000 NTU koju prodaje HACH).

Nakon 24 sata: Mutnoća otopine d iznosi 4000 NTU.

e. Razrijedite 25 ml otopine d na 100 ml, mutnoća = 1000 NTU.

159

f. Razrijedite 20 ml otopine e na 100 ml, mutnoća = 200 NTU. g. Razrijedite 10 ml otopine e na 100 ml, mutnoća = 100 NTU. h. Razrijedite 20 ml otopine g na 100 ml, mutnoća = 20 NTU.

Standardne otopine za mutnoću od formazina (e, f, g i h) trebalo bi pripremati neposredno prije upotrebe i zatim baciti. UMJERAVANJE SEKUNDARNIH STANDARDNIH OTOPINE ZA MUTNOĆA

Umjeravanje turbidimetara prema Laboratorijskom priručniku za kvalitetu pomoću primarnih standardnih otopina od formazina (od 20, 100, 200 i 1000 NTU). Zatim izmjerite mutnoću sekundarnih standardnih otopina (nominalno 1.6, 16.1 i 161 NTU).

Standardna otopina za umjeravanje

NTU

Očitanje mutnoćai za sekundarnu standardnu

otopinu NTU

20 (1.6) 100 (16.1) 200 (161)

1,000 (3019)*

* Upotrijebiti samo ako se traži.

Zabilježite dobivene stvarne vrijednosti mutnoće na bočicama za sekundarnu standardnu otopinu.

Datum:__________________ Analitičar:_____________________

Umjeravanje je potrebno provoditi svaka tri mjeseca.

Specifične opasnosti: Hidrazin sulfat je karcinogen – izbjegavajte udisanje, gutanje i kontakt s kožom.

160

Laboratorijska tablica 7, za mutnoća

Laboratorijska tablica za MUTNOĆA

Datum:

Analitičar:

Laboratorijski broj Mutnoća NTU Test kontrole kvalitete (raspon 0 - 2 NTU) Stvarni NTU =

Test kontrole kvalitete (raspon 0 - 20 NTU) Stvarni NTU =

Test kontrole kvalitete (raspon 0 - 200 NTU) Stvarni NTU =

Broj duplikata uzorka = Slijepa proba Za provjeru kontrole kvalitete, u rasponu 0-2 NTU upotrijebite standardnu otopinu nominalne mutnoće 1.69 NTU, za raspon 0-20 NTU upotrijebite standardnu otopinu nominalne mutnoće 16.1 NTU, a za raspon 10-200 NTU upotrijebite standardnu otopinu nominalne mutnoće 161. Ova bi mjerenja trebala biti unutar ±10% stvarne vrijednosti NTU. Prihvatljiva razina za duplikate uzoraka = ±10%.

161

8. Ukupni organski ugljik (TOC) 8.1 SIGURNOSNE MJERE Svi analitičari koji provode ovo ispitivanje trebaju se pridržavati rutinskih laboratorijskih sigurnosnih mjera. Analitičar treba biti osposobljen za rukovanje analizatorom ukupnog organskog ugljika te upoznat s instrumentom i priručnikom za korištenje instrumenta (vidi izvor br. 3.). Specifične opasnosti: cijev za sagorijevanje (temperatura do 900 ºC) može biti izložena tijekom održavanja. 8.2 UVOD I OBUHVAT Ova se metoda obično koristi za utvrđivanje ukupnog organskog ugljika (TOC) ili nehlapljivog organskog ugljika (NPOC). Međutim, ista oprema i pribor mogu se koristiti i za utvrđivanje ukupnog ugljika (TC), anorganskog ugljika (IC) i hlapljivog organskog ugljika (VOC). Analizator ukupnog organskog ugljika podešen je tako da može mjeriti i ukupni dušik (TN). Metode se primjenjuju na čiste i onečišćene površinske i podzemne vode, vodu za piće i slane vode te na javne, poljoprivredne i industrijske otpadne vode (tretirane i netretirane). Ugljik se u vodi javlja i u organskim i u anorganskim spojevima. Među anorganske se ubrajaju CO2 te ioni CO3

2- i HCO3-. Kako biste odredili ukupni organski ugljik (TOC), prvo izmjerite ukupni ugljik (TC) te zatim izmjerite anorganski ugljik (IC): TOC = TC - IC. Koncentracija TOC obično je vrlo niska u odnosu na koncentraciju TC, što može dovesti do nepreciznosti (npr. u vodi za piće TOC može iznositi <1% TC). Zato se u praksi često umjesto TOC mjeri nehlapljivi organski ugljik (NPOC) (izvor br. 1., odjeljak 3510 A, odlomak 2.). Pokriveni raspon koncentracije je 0.1 – 10,000 mg/l C. Uzorke koji premašuju 10,000 mg/l C potrebno je razrijediti prije analize. 8.3 NAČELA METODE

a. Ukupni ugljik (TC) utvrđuje se ubrizgavanjem dijela uzorka u komoru za sagorijevanje koja sadrži nosivi plin kisik. Voda isparava a ugljik oksidira u CO2. CO2 iz oksidacije transportira se pomoću nosivog plina te se mjeri pomoću infracrvenog detektora.

b. Anorganski ugljik (IC). Uzorak se ubrizgava u IC komoru TOC aparata zakiseljenu pomoću H3PO4 koja se nalazi nakon komore za sagorijevanje. To znači da se uzorak ne zapaljuje te se organski ugljik ne pretvara u CO2. CO2 proizveden kiseljenjem

162

anorganskog ugljika u uzorku transportira se pomoću nosivog plina te se mjeri pomoću infracrvenog detektora.

c. Ukupni organski ugljik (TOC) jednak je razlici ukupnog ugljika i anorganskog ugljika, tj. TOC = TC – IC.

d. Nehlapljivi organski ugljik (NPOC) utvrđuje se kiseljenjem uzorka na pH vrijednost ≤2.0 pomoću H3PO4 i čišćenjem kisikom. Tijekom toga postupka isparava sav anorganski ugljik, kao i sav hlapljivi organski ugljik, pri čemu ostaje samo NPOC. Dio uzorka zatim se ubrizgava u komoru za sagorijevanje koja sadrži nosivi plin kisik. Voda isparava a NPOC se oksidira u H2O i CO2. CO2 nastao oksidacijom NPOC transportira se pomoću nosivog plina te se mjeri pomoću infracrvenog detektora.

e. Hlapljivi organski ugljik (VOC) utvrđuje se pročišćavanjem uzorka s 200cc/min kisika na sobnoj temperaturi. Plin + VOC prolaze kroz pročišćivač od litijeva hidroksida kako bi se uklonio CO2, a zatim odlaze izravno u cijev za sagorijevanje gdje se VOC oksidira u CO2.

f. Napomena: Hlapljivi organski ugljik (VOC) naziva se i nepostojanim organskim ugljikom.

8.4 INTERFERENCIJE Uzorci s česticama većim od 0.5mm mogu začepiti sondu za uzorke. Takve uzorke prije analize homogenizirajte. Ako su u uzorku prisutni cijanidi, cijanati, isocijanati i čestice čađe, oni će biti zabilježeni kao organski ugljik. 8.5 UZORKOVANJE TE ČUVANJE I PRIPREMA UZORAKA Uzorke je potrebno uzimati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Uzorke je potrebno prenijeti u laboratorij i njima rukovati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Uzorke za TOC i NPOC potrebno je analizirati u roku od 30 sati nakon prikupljanja. 8.6 REAGENSI I MATERIJALI a) 50% v/v fosforna kiselina. b) Nosivi plin kisik - razred N5.0. c) Bočice za uzorke (8 ml). 8.7 OPREMA I PRIBOR Visokotemperaturni analizator ukupnog organskog ugljika, model Dohrmann DC-190. Dohrmann TOC analizatorom upravlja se elektronski. Sustav se sastoji od vertikalne kvarcne cijevi za sagorijevanje s podržanim platinastim katalizatorom koji prima kontinuirani tijek kisika

163

od 200 cc/minuti. Peć se obično održava na temperaturi od 680ºC, ali može varirati do bilo koje temperature do najviše 900ºC. Uzorci koji sadrže organski ugljik automatski se uvode u cijev za sagorijevanje putem sustava za ubrizgavanje pokretanog plinom. Uzorak se katalitičkom oksidacijom u potpunosti oksidira u CO2 i H2O. Tijek plina odnosi CO2 koji sadrži paru iz cijevi za sagorijevanje, kroz kondenzator u separator plina i tekućine (IC reaktor) gdje se zadržava većina H2O. Završno uklanjanje H2O postiže se odvlaživačem koji radi na temperaturi 0-10 ºC. Osušeni CO2 koji sadrži plin zatim prolazi kroz halogeni pročišćivač i ulazi u nedisperzivni infracrveni detektor (NDIR) za CO2 za kvantifikaciju na vrhuncu. Uzorci s anorganskim ugljikom (IC) automatski se uvode u IC reaktor, koji sadrži kiselu otopinu vode na sobnoj temperaturi, putem sustava za ubrizgavanje pokretanog plinom. U takvom kiselom okolišu kontinuiranim tijekom plina iz otopine se pročišćavaju svi oblici IC kao CO2. Plin zatim nastavlja kroz odvlaživač gdje se suši i zatim prolazi kroz NDIR detektor za kvantifikaciju. Sustav ima i ručnu mogućnost mjerenja nepostojanog (ili hlapljivog) organskog ugljika (VOC) pročišćavanjem uzorka pomoću 200cc/min kisika ili zraka na sobnoj temperaturi. VOC koji sadrži plin prolazi kroz pročišćivač od litijeva hidroksida kako bi se uklonio CO2 te zatim ulazi izravno u cijev za sagorijevanje radi oksidacije. Napomena: TOC analizator podešen je tako da uz TOC može mjeriti i ukupni dušik (TN). 8.8 NORME UMJERAVANJA Kao slijepa proba i za pripremu svih standardnih otopina koristi se destilirana voda koja je prošla kroz sustav za pročišćavanje vode Millipore Q50. a) Temeljna otopina organskog ugljika. Otopite 2.1254 g anhydrous kalijeva hidrogenftalata,

C8H5KO4, u vodi i razrijedite na 100 ml. Ova otopina ima koncentraciju od 10,000 mg/l C. Pripremajte na mjesečnoj bazi i čuvajte u hladnjaku.

b) Otopine za umjeravnje organskog ugljika: i. 1,000 mg/l C: Razrijedite 10 ml otopine b na 100ml. ii. 100 mg/l C: Razrijedite 10 ml otopine c(i) na 100ml. iii. 10 mg/l C: Razrijedite 10 ml otopine c(ii) na 100ml. iv. 1.0 mg/l C: Razrijedite 10 ml otopine c(iii) na 100ml.

Standardne otopine za umjeravanje pripremajte na dnevnoj bazi ili prije svake upotrebe.

c) Temeljna otopina anorganskog ugljika. Razrijedite 4.4122 g krutog natrijeva karbonata, Na2CO3, u vodi. Dodajte 3.479 g krutog natrijeva bikarbonata, NaHCO3, i razrijedite na 100 ml. Ova otopina ima koncentraciju od 10,000 mg/l C.

Pripremajte na mjesečnoj bazi i čuvajte u hladnjaku.

d) Otopine za umjeravanje anorganskog ugljika: i. 1,000 mg/l C: Razrijedite 10 ml otopine d na 100ml. ii. 100 mg/l C: Razrijedite 10 ml otopine e(i) na 100ml. iii. 10 mg/l C: Razrijedite 10 ml otopine e(ii) na 100ml. iv. 1.0 mg/l C: Razrijedite 10 ml otopine e(iii) na 100ml.

164

Standardne otopine za umjeravanje pripremajte na dnevnoj bazi ili prije svake upotrebe. Za umjeravanje TOC analizatora za mjerenje ugljika koristi se jedna od gore navedenih standardnih otopina za umjeravanje (ovisno o parametru i o očekivanom rasponu uzoraka) i slijepa proba.

8.9 STANDARDNE POSTAVKE INSTRUMENTA Parametri za rad instrumenta ovise o analitičkom parametru i o očekivanim koncentracijama uzoraka. Parametar koji se najčešće utvrđuje je NPOC u čistim vodama (npr. u vodi za piće ili u podzemnim vodama). Niže su za primjer dane postavke tipične za NPOC analize:

Analysis set-up 1 NPOC analysis ASM mode Injection volume 250 No of repeats 2 No of rinses w/water 1 No of rinses w/sample 1 Sparge time (min) 3 Acid volume 1 (aliquots) Sample stir time 0 Calibration factor 1 System blank 0 Std concentration 10 (mg/l C)

8.10 ANALITIČKI POSTUPAK Analitičar bi trebao biti osposobljen za rad s TOC analizatorom te upoznat s instrumentom i priručnikom za upotrebu instrumenta kojeg je izdao proizvođač (vidi izvor br. 3, niže). Prije provođenja analize instrument treba biti u statusu READY – vidi odjeljak 5 priručnika za upotrebu (izvor br. 3). Parametri za rad instrumenta ovise o analitičkom parametru i o očekivanim koncentracijama uzoraka. Sljedeća procedura daje se kao primjer. Ona je tipična za svakodnevni rad instrumenta za NPOC analizu čistih uzoraka:

a. Provjerite je li pritisak u boci s plinovitim kisikom >30 psi. b. Provjerite je li spremnik s kiselinom barem 1/3 pun te ga po potrebi dopunite. c. Provjerite je li cijev koja vodi u halogeni pročišćivač cijev za bijeli plin označena s TOC

(cijev za TN je plava). d. Provjerite je li sklopka detektora u položaju TOC. e. Provjerite je li upaljena žaruljica NPOC. Ako nije, pritisnite gumb NPOC. f. Uključite nosivi plin (pritisnite CARRIER). g. Na zaslonu će se pojaviti izbornik MAIN 1. Provjerite je li na zaslonu prikazano sljedeće:

165

1. Flow rate (cc-min) 180-220 2. Dryer temperature (C) 0-11 3. Furnace Temperature (C) 680 (approx) 4. Furnace set point 680 5. Analysis set-up 1 6. Print set-up

h. Provjerite je li zadana temperatura 680ºC – ako nije, pritisnite: 4, CLEAR, 680, Enter i. Pritisnite gumb NPOC, pojavite će se postavke analize, provjerite je li analiza postavljena

na sljedeći način:

1. Injection volume 250 2. No of repeats 2 3. Sparge time (min) 3 4. Acid volume 1 5. Rinse or stir 6. Print set-up

j. Provjerite je li uključena opcija gašenja plina nakon ispitivanja [pritisnite 5 (Rinse or stir), 5 (gas off after) i ENTER kako biste promijenili opciju].

k. Pritisnite CALIBRATE kako bi se pojavio zaslon za umjeravanje, kako slijedi:

1. Calibration factor 1 2. System blank 0 3. Sample size (uL) 400 4. Std. concentration 10 5. Update calibration factor 6. Update system blank 7. Other activities

l. Promijenite faktor umjeravnje na 1 (pritisnite 1, Clear, 1, Enter). m. Promijenite slijepu probu sustava na 0 (pritisnite 2, Clear, 0, Enter). n. Pritisnite PREVIOUS pa 6 kako biste ispisali postavke za evidenciju. o. Napunite pladanj za uzorke standardnim otopinama i uzorcima počevši od položaja 1 te

učvrstite klinove za označavanje na sljedeći način.

1. Slijepa proba za kondicioniranje, Bez klina


3 Slijepa proba za kondicioniranje, Bez klina

4. Označena slijepa proba, Klin s unutarnje strane

166

5. Standardna otopina za kondicioniranje (10 mg/l C), Bez klina

6. Označena standardna otopina (10 mg/l C), Klin s vanjske strane

7. Prvi uzorak, itd. Bez klina

Nakon posljednjeg uzorka dolaze standardna otopina za kontrolu kvalitete,

duplikat uzorka i slijepa proba (tim redoslijedom).

8. Prvo prazno mjesto. Klin s vanjske strane

p. Popišite brojeve uzoraka, slijepih proba i standardnih otopina te odgovarajuće brojeve posuda na laboratorijskoj tablici za TOC. Napomena: Zabilježite temeljnu vrijednost u dnevnik – temeljna vrijednost trebala bi biti pozitivna.

q. Pritisnite START kako biste pokrenuli automatsku standardizaciju i analizu. r. Kako se provodi analiza, pisač ispisuje rezultate. s. Nosivi plin se automatski isključuje na kraju analize. t. Zabilježite rezultate za uzorke, slijepe probe i standardne otopine za kontrolu kvalitete u

laboratorijsku tablicu.

8.11 ISKAZ REZULTATA Rezultati analize organskog ugljika iskazuju se u mg/l C. Rezultati analize anorganskog ugljika iskazuju se u mg/l CO2 ili u mg/l C. 8.12 STANDARDNE OTOPINE I PROCEDURE ZA KONTROLU KVALITETE Kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje sustava za pročišćavanje na instrumentu, standardna otopina za kontrolu kvalitete organskog ugljika treba sadržavati i organski i anorganski ugljik. Slično tome, kako bi se osiguralo da se organski ugljik ne oksidira u CO2 tijekom analize anorganskog ugljika, standardna otopina za kontrolu kvalitete anorganskog ugljika treba sadržavati i anorganski i organski ugljik. Standardne otopine za kontrolu kvalitete pripremaju se zasebno od standardnih otopina za umjeravanje.

a) Slijepa proba. Kao slijepa proba i za pripremu svih standardnih otopina koristi se destilirana voda koja je prošla kroz sustav za pročišćavanje vode Millipore Q50.

b) Temeljna otopina organskog ugljika. Otopite 2.1254 g anhydrous kalijeva hidrogenftalata, C8H5KO4, u vodi i razrijedite na 100 ml. Ova otopina ima koncentraciju od 10,000 mg/l organskog ugljika. Pripremajte na mjesečnoj bazi i čuvajte u hladnjaku.

167

c) Temeljna otopina anorganskog ugljika. Otopite 4.4122 g krutog natrijeva karbonata, Na2CO3, u vodi. Dodajte 3.479 g krutog natrijeva bikarbonata, NaHCO3, i razrijedite na 100 ml. Ova otopina ima koncentraciju od 10,000 mg/l C. Pripremajte na mjesečnoj bazi i čuvajte u hladnjaku.

d) Standardne otopine za kontrolu kvalitete organskog ugljika: (i) 1,000 mg/l C: Razrijedite 10 ml otopine b na 100ml. (ii) 100 mg/l C: Razrijedite 10 ml otopine d(i) na 100ml. (iii) 10 mg/l C: Razrijedite 10 ml otopine d(ii) + 1ml c na 100ml.

Pripremajte standardne otopine za kontrolu kvalitete na dnevnoj bazi ili prije svake upotrebe. Kao standardnu otopinu za kontrolu kvalitete upotrijebite posljednju otopinu, od 10 mg/l C. Ta otopina sadrži 10 mg/l OC + 100mg/l IC (= 625 mg/l kao CaCO3).

e) Standardne otopine za kontrolu kvalitete anorganskog ugljika: (i) 1,000 mg/l C: Razrijedite 10 ml otopine c na 100ml. (ii) 100 mg/l C: Razrijedite 10 ml otopine e(i) na 100ml. (iii) 10 mg/l C: Razrijedite 10 ml otopine e(ii) + 5ml b na 100ml.

Kao standardnu otopinu za kontrolu kvalitete upotrijebite posljednju otopinu, od 10 mg/l C. Ta otopina sadrži 10 mg/l IC + 500mg/l OC. Pripremajte standardne otopine za kontrolu kvalitete na dnevnoj bazi ili prije svake upotrebe.

Za postupke kontrole kvalitete, vidi Priručnik za kvalitetu.

8.13 GRANICA DETEKCIJE METODE Granica detekcije metode iznosi 0.12 mg/l C. Granica detekcije metode je utvrđena kao NPOC u skladu s Priručnikom za kvalitetu pomoću sedam porcija čiste vode. 8.14 SHEMA SUSTAVA

168

8.15 IZVORI

1. Standard Methods for the Examination of Water and Wastewater, 19th edition, 1995, American Public Health Association, American Water Works Association, Water Environment Federation, sections 5310 A and 5310 B.

2. Priručnik za kvalitetu za laboratorij XXXXXX, Republika Hrvatska. 3. Uputstvo za upotrebu visokotemperaturnog analizatora TOC DC - 90, Edition 4,

Rosemount Analytical Inc., Dohrmann Division, August 1992.

169

Laboratorijska tablica 8, za TOC LABORATORIJSKA TABLICA ZA UKUPNI ORGANSKI UGLJIK (TOC) ili NEHLAPLJIVI ORGANSKI UGLJIK (NPOC) Analize:

(stavite kvačicu) TOC

Datum: NPOC Analitičar:

Temperatura peći ºC: Standardna otopina za umjeravanje:

mg/l C

Broj posude Broj uzorka

/slijepa proba /standardna

otopina

Položaj klina Rezultat mg/l C

Broj posude Broj uzorka /slijepa proba /standardna

otopina

Položaj klina

Rezultat mg/l C

1 Slijepa proba Nema 17 2 Slijepa proba Nema 18 3 Slijepa proba Nema 19 4 Slijepa proba Unutra 20 5 Standardna

otopina Nema 21

6 Standardna otopina

Vani 22

7 23 8 24 9 25 10 26 11 27 12 28 13 29 14 30 15 31 16 32

Nakon posljednje posude postavite klin van.

roj duplikata uzorka = _______ Razlika za duplikat = _______ %

• Posljednje tri posude svake skupine uzoraka moraju sadržavati standardnu otopinu za kontrolu kvalitete, duplikat i slijepu probu

(tim redoslijedom).

• Najviše dvadeset uzoraka po skupini.

• Kao slijepa proba koristi se deionizirana voda.

• Prihvatljiva razina za duplikate uzoraka = ±25% za niske razine (TOC < 1 mg/l C) i ±10% za više razine (TOC > 1.0 mg/l C)

• Standardna otopina za kontrolu kvalitete: Upotrijebite 10 mg/l C organskog ugljika s 100 mg/l C (= 625 mg/l kao CaCO3) anorganskog ugljika. Pripremajte od temeljnih otopina na dnevnoj bazi ili prije svake upotrebe.

PRIČVRSTITE ISPIS REZULTATA ZA OVU TABLICU.

170

9. Ukupni dušik (TN) 9.1 SIGURNOSNE MJERE Svi analitičari koji provode ovo ispitivanje trebaju se pridržavati rutinskih laboratorijskih sigurnosnih mjera. Analitičar treba biti osposobljen za rad s analizatorom TOC/TN te upoznat s instrumentom i priručnikom za upotrebu instrumenta (vidi izvor br. 3). Specifične opasnosti: cijev za sagorijevanje (temperatura do 900 ºC) može biti izložena tijekom održavanja. 9.2 UVOD I OBUHVAT Ova se metoda obično koristi za utvrđivanje ukupnog dušika. Termin ukupni dušik odnosi se na zbroj količina Kjeldahl dušika i ukupnog oksidiranog dušika. Metode se primjenjuju na čiste i onečišćene površinske i podzemne vode, vodu za piće i slane vode te na javne, poljoprivredne i industrijske otpadne vode (tretirane i netretirane). Organski dušik i amonijak mogu se utvrditi zajedno te se kao takvi nazivaju Kjeldahl dušikom. Organski dušik uključuje prirodne materijale kao što su bjelančevine i peptidi, nukleinske kiseline i ureja, te brojni sintetički organski materijali. Ukupni oksidirani dušik je zbroj dušika u nitratima i nitritima. Pokriveni raspon koncentracije je 0.1 – 1,000 mg/l N. Uzorci koji premašuju 1,000 mg/l N razrjeđuju se prije analize. 9.3 NAČELA METODE Ukupni dušik (TN) utvrđuje se ubrizgavanjem dijela uzorka u komoru za sagorijevanje koja sadrži nosivi plin kisik. Voda isparava i dušik se oksidira u NO2. NO2 iz oksidacije transportira se pomoću nosivog plina i prolazi kroz ozonator kako bi se uklonio kisik. Nakon toga dušik se mjeri pomoću infracrvenog detektora.

9.4 INTERFERENCIJE Uzorci s česticama većim od 0.5mm mogu začepiti sondu za uzorke. Uzorke je potrebno tretirati na jedan ili sva četiri ova načina: homogenizacija, filtracija, razrjeđivanje i miješanje (samo ASM način). 9.5 UZORKOVANJE TE ČUVANJE I PRIPREMA UZORAKA Uzorke je potrebno uzimati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Uzorke je potrebno prenijeti u laboratorij i njima rukovati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Uzorke za TN potrebno je analizirati u roku od 30 sati nakon prikupljanja.

171

9.6 REAGENSI I MATERIJALI b. 50% v/v fosforna kiselina. c. Nosivi plin kisik - razred N5.0. d. Bočice za uzorke (8 ml).

9.7 OPREMA I PRIBOR Visokotemperaturni analizator ukupnog organskog ugljika, model Dohrmann DC-190 s dodatnim priključkom za TN. Dohrmann TOC analizatorom upravlja se elektronski. Sustav se sastoji od vertikalne kvarcne cijevi za sagorijevanje s podržanim platinastim katalizatorom koji prima kontinuirani tijek kisika od 200 cc/minuti. Peć se obično održava na temperaturi od 680ºC za TOC analizu te 850 ºC za TN analizu. Uzorci se automatski uvode u cijev za sagorijevanje putem sustava za ubrizgavanje pokretanog plinom. Uzorak se katalitičkom oksidacijom u potpunosti oksidira u NO2 i H2O. Tijek plina odnosi NO2 koji sadrži paru iz cijevi za sagorijevanje, kroz kondenzator u separator plina i tekućine (IC reaktor) gdje se zadržava većina H2O. Završno uklanjanje H2O postiže se odvlaživačem koji radi na temperaturi 0-10 ºC. Osušeni NO2 koji sadrži plin zatim ulazi u nedisperzivni infracrveni detektor (NDIR) za NO2 za kvantifikaciju na vrhuncu.

9.8 NORME UMJERAVANJA

a. Destilirana voda koja je prošla kroz sustav za pročišćavanje vode Millipore Q50 koristi se kao slijepa proba te za pripremu svih standardnih otopina.

b. Temeljna otopina. Otopite 1.444 g kalijeva nitrata (KNO3) u vodi i razrijedite na 100 ml. Ova otopina ima koncentraciju od 2,000 mg/l N. Pripremajte je na mjesečnoj bazi i čuvajte u hladnjaku.

c. Standardna otopina. Ulijte 1 ml temeljne standardne otopine u tikvicu od 100 ml te dopunite deioniziranom vodom do oznake.

d. Standardne otopine za umjeravanje pripremajte na dnevnoj bazi ili prije svake upotrebe.

Za umjeravanje TN analizatora koristi se jedna od gore navedenih standardnih otopina za umjeravanje (ovisno o parametru i o očekivanom rasponu uzoraka) i slijepa proba. 9.9 STANDARDNE POSTAVKE INSTRUMENTA Parametri za rad instrumenta ovise o analitičkom parametru i o očekivanim koncentracijama uzoraka. Parametar koji se najčešće utvrđuje je TN u čistim vodama (npr. u vodi za piće ili podzemnim vodama). Niže su za primjer dane postavke tipične za TN analize:

Analysis set-up 1 TN analysis ASM mode Injection volume 40 No of repeats 2 No of rinses w/water 1 No of rinses w/sample 1

172

Sparge time (min) 0 Acid volume 0 (aliquots) Sample stir time 0 Calibration factor 1 System blank 0 Std concentration 20 (mg/l N)

9.10 ANALITIČKI POSTUPAK Analitičar bi trebao biti osposobljen za rad s TN analizatorom te upoznat s instrumentom i priručnikom za upotrebu instrumenta kojeg je izdao proizvođač (vidi izvor br. 3, niže). Prije provođenja analize instrument treba biti u statusu READY – vidi odjeljak 5 priručnika za upotrebu (izvor br. 3). Parametri za rad instrumenta ovise o analitičkom parametru i o očekivanim koncentracijama uzoraka. Sljedeća procedura daje se kao primjer. Ona je tipična za svakodnevni rad instrumenta za TN analizu čistih uzoraka:

a. Provjerite je li pritisak u boci s plinovitim kisikom >30 psi. b. Provjerite je li spremnik s kiselinom barem 1/3 pun te ga po potrebi dopunite. c. Provjerite je li cijev koja vodi u halogeni pročišćivač plava cijev s plinom označena s TN

(cijev s TOC je bijela). d. Provjerite je li sklopka detektora u položaju TN. e. Provjerite je li upaljena žaruljica TN. Ako nije, pritisnite gumb TN. f. Uključite nosivi plin (pritisnite CARRIER). g. Na zaslonu će se pojaviti izbornik MAIN 1. Provjerite je li na zaslonu prikazano sljedeće:

Flow rate (cc-min) 180-220 Dryer temperature (C) 0-11 Furnace Temperature (C) 850 (approx) Furnace set point 850 Analysis set-up 1 Print set-up

h. Provjerite je li zadana temperatura 850ºC – ako nije, pritisnite: 4, CLEAR, 850, Enter i. Pritisnite gumb TN, pojavite će se postavke analize, provjerite je li analiza postavljena na

sljedeći način:

1. Injection volume 40 2. No of repeats 2 3. Sparge time (min) 0 4. Acid volume 0 5. Rinse or stir 6. Print set-up

173

j. Provjerite je li uključena opcija gašenja plina nakon ispitivanja [pritisnite 5 (Rinse or stir), 5 (gas off after) i ENTER kako biste promijenili opciju].

k. Pritisnite CALIBRATE kako bi se pojavio zaslon za umjeravanje, kako slijedi:

7. Calibration factor 1 8. System blank 0 9. Sample size (uL) 40 10. Std. concentration 20 11. Update calibration factor 12. Update system blank –

Other activities

l. Promijenite faktor umjeravanje na 1 (pritisnite 1, Clear, 1, Enter). m. Promijenite slijepu probu sustava na 0 (pritisnite 2, Clear, 0, Enter). n. Pritisnite PREVIOUS pa 6 kako biste ispisali postavke za evidenciju. o. Napunite pladanj za uzorke standardnim otopinama i uzorcima počevši od položaja 1 te

učvrstite klinove za označavanje na sljedeći način.



3 Slijepa proba za kondicioniranje, Bez klina

4. Označena slijepa proba, Klin s unutarnje strane

5. Standardna otopina za kondicioniranje (20 mg/l N), Bez klina

6. Označena standardna otopina (20 mg/l N), Klin s vanjske strane

7. Prvi uzorak, itd. Bez klina

Nakon posljednjeg uzorka dolaze standardna otopina za kontrolu kvalitete, duplikat

uzorka i slijepa proba (tim redoslijedom).

8. Prvo prazno mjesto. Klin s vanjske strane

p. Popišite brojeve uzoraka, slijepih proba i standardnih otopina te odgovarajuće brojeve

posuda na laboratorijskoj tablici za TN. Napomena: Zabilježite temeljnu vrijednost u dnevnik – temeljna vrijednost trebala bi biti pozitivna.

q. Pritisnite START kako biste pokrenuli automatsku standardizaciju i analizu. r. Kako se provodi analiza, pisač ispisuje rezultate. s. Nosivi plin se automatski isključuje na kraju analize.

174

t. Zabilježite rezultate za uzorke, slijepe probe i standardne otopine za kontrolu kvalitete u laboratorijsku tablicu.

9.11 ISKAZ REZULTATA Rezultati analize ukupnog dušika izražavaju se u mg/l N. 9.12 STANDARDNE OTOPINE I PROCEDURE ZA KONTROLU KVALITETE Kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje sustava za pročišćavanja na instrumentu, u ispitivanje uzoraka potrebno je uključiti i organske standardne otopine za kontrolu kvalitete. Standardne otopine za kontrolu kvalitete pripremaju se zasebno od standardnih otopina za umjeravanje. b. Destilirana voda koja je prošla kroz sustav za pročišćavanje vode Millipore Q50 koristi se

kao slijepa proba te za pripremu svih standardnih otopina. c. Temeljna otopina. Otopite 1.444 g kalijeva nitrata (KNO3) u vodi i razrijedite na 100 ml.

Ova otopina ima koncentraciju od 2,000 mg/l N. Pripremajte je na mjesečnoj bazi i čuvajte u hladnjaku.

d. Standardna otopina. Ulijte 1 ml temeljne standardne otopine u tikvicu od 100 ml te dopunite deioniziranom vodom do oznake.

e. Slijepa proba: Destilirana voda koja je prošla kroz sustav za pročišćavanje vode Millipore Q50. Koristi se kao slijepa proba te za pripremu svih standardnih otopina za kontrolu kvalitete.

Standardne otopine za kontrolu kvalitete pripremajte na dnevnoj bazi ili prije svake upotrebe. Za postupke kontrole kvalitete, vidi Priručnik za kvalitetu. 9.13 GRANICA DETEKCIJE METODE Granica detekcije metode iznosi 0.1 mg/l N. Granica detekcije metode utvrđena je kao TN u skladu s Priručnikom za kvalitetu pomoću sedam porcija čiste vode. 9.14 SHEMA SUSTAVA

175

9.15 IZVORI 1. Priručnik za kvalitetu za laboratorij XXXXXX, Republika Hrvatska. 2. Uputstvo za upotrebu visokotemperaturnog DC - 190 TOC/TN analizatora, Edition 4,

Rosemount Analytical Inc., Dohrmann Division, August 1992.

176

Laboratorijska tablica 9, za TN

LABORATORIJSKA TABLICA ZA UKUPNI DUŠIK (TN) Analize: TN

Datum: Analitičar:

Temperatura peći ºC: Standardna otopina za umjeravanje:

mg/l N

Broj

posude Broj uzorka

/slijepa proba /standardna

otopina

Položaj klina

Rezultat mg/l N

Broj posude

Broj uzorka /slijepa proba /standardna

otopina

Položaj klina

Rezultat mg/l N

1 Slijepa proba Nema 17 2 Slijepa proba Nema 18 3 Slijepa proba Nema 19 4 Slijepa proba Unutra 20 5 Standardna

otopina Nema 21

6 Standardna otopina

Vani 22

7 23 8 24 9 25

10 26 11 27 12 28 13 29 14 30 15 31 16 32

Nakon posljednje posude postavite klin van.

roj duplikata uzorka = _______ Razlika za duplikat = _______ %

• Posljednje tri posude svake skupine uzoraka moraju sadržavati standardnu otopinu za kontrolu kvalitete, duplikat i slijepu probu (tim redoslijedom).

• Najviše dvadeset uzoraka po skupini.

• Kao slijepa proba koristi se deionizirana voda.

• Prihvatljiva razina za duplikate uzoraka = ±25% za niske razine (TOC < 2 mg/l N) i ±10% za više razine (TOC > 2 mg/l N).

• Standardna otopina za kontrolu kvalitete: Upotrijebite 20 mg/l organskog N.

• Pripremajte od temeljnih otopina na dnevnoj bazi i prije svake upotrebe. PRIČVRSTITE ISPIS REZULTATA ZA OVU TABLICU.

177

10. Kemijska potreba kisika (KPK)

10.1 SIGURNOSNE MJERE Svi analitičari koji provode ovo ispitivanje trebaju se pridržavati rutinskih laboratorijskih sigurnosnih mjera. KORISTITE ZAŠTITNU OPREMU ZA OČI I ZAŠTITNI ŠTIT NA REAKTORU ZA KEMIJSKU

POTREBU KISIKA.

Specifične opasnosti: • U ovom se ispitivanju koriste jake kiseline i otopine za oksidaciju sa živinim solima na 150

ºC u zatvorenim posudama. • Dodirivanje bloka za zagrijavanje može izazvati teške opekotine. 10.2 UVOD I OBUHVAT Ova se metoda koristi za utvrđivanje kemijske potrebe kisika (KPK). Ova se metoda obično primjenjuje na javne, poljoprivredne i industrijske otpadne vode, eluate sa smetlišta i riječne vode. Raspon je 10 – 1500 mg/l O2. ZA KPK NEMOJTE KORISTITI HACH METODU NISKOG RASPONA. 10.3 NAČELA METODE KPK mjeri ekvivalent kisika za sadržaj organske tvari u uzorku koji je podložan oksidaciji od strane otopine jake kiseline/dikromata. Uzorak se digestira 2 sata u zatvorenoj staklenoj posudi za digestiju na 150 ºC pomoću otopine kiseline/dikromata. Dikromat korišten za oksidaciju uzorka mjeri se kolorimetrijski pomoću UV/vidljivog spektrofotometra.

10.4 INTERFERENCIJE Uzorci s visokim koncentracijama klorida uzrokuju taloženje u otopini kiseline/dikromata. Posude za KPK sadrže dovoljno živinog sulfata za spajanje s do 2000 mg/l klorida. U slučaju viših koncentracija klorida razrijedite uzorak. Ne očitavajte uzorke s prisutnim talogom u suspenziji. Neki uzorci stvaraju talog tijekom hlađenja i potrebno ih je očitati dok su vrući – ili ponovno zagrijati dok se talog ne otopi. Umjesto toga možete dozvoliti da se talog slegne prije očitanja – ili centrifugirati posudu. 10.5 UZORKOVANJE TE ČUVANJE I PRIPREMA UZORAKA Uzorke je potrebno uzimati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Uzorke je potrebno prenijeti u laboratorij i njima rukovati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. KPK analize moraju se započeti u roku od 30 sati nakon uzimanja uzoraka. Izmiješajte uzorke koji sadrže suspendirane tvari pomoću homogenizatora prije analize. 10.6 REAGENSI I MATERIJALI

178

Posude s čepom na navoj (HACH posude) koje je moguće kupiti, a koje sadrže: 2.5ml H2SO4, 0.0245g K2Cr2O7, 0.03g AgSO4 i 0.03g HgSO4. Mješavina reagensa u posudama je osjetljiva na svjetlost, stoga ih čuvajte u mraku. 10.7 OPREMA I PRIBOR a) Homogenizator. b) KPK reaktor blok za digestiju (HACH model 45600 s 25 izvora). c) Spektrofotometar (HACH model DR2000) 10.8 STANDARDNE OTOPINE ZA UMJERAVANJE Sa svakom skupinom uzoraka potrebno je digestirati i posudu za slijepu probu reagensa s 2 ml destilirane vode. To se koristi kako bi se odredila nula na spektrofotometru. 10.9 ANALITIČKI POSTUPAK Digestija uzorka

1. Uključite KPK reaktor s temperaturom postavljenom na 150ºC. 2. Homogenizirajte 500ml uzorka 2 minute. 3. Pridržavajući KPK posudu u ručniku pod kutom od 45 º u odnosu na vertikalu, uklonite

čep i pipetom unesite 2 ml uzorka. Čvrsto začepite posudu i nekoliko je puta nježno preokrenite.

4. Provjerite je li temperatura KPK reaktora na 150 ºC. Zabilježite početnu temperaturu bloka za digestiju.

5. Postavite KPK posudu u blok za digestiju i postavite mjerač vremena na 120 minuta. (Napomena: u bloku istovremeno može biti 25 posuda – uključujući standardnu otopinu za kontrolu kvalitete, duplikat i slijepu probu).

6. Zagrijavajte posude + sadržaj 120 minuta. 7. Nakon što se reaktor isključi, pričekajte još 20 minuta. 8. Postavite posude u stalak i pričekajte dok se potpuno ne ohlade.

Mjerenje spektrofotometrom

1. Uključite HACH spektrofotometar i postavite adapter za KPK posude u držač za ćelije. (Napomena: Ako u posudi s uzorkom postoji talog – vidi odjeljak B.10.4. – Interferencije).

2. Unesite broj pohranjenog programa: pritisnite 950 READ/ENTER (to je metoda koju je unio korisnik)

3. Okrenite gumb za valnu duljinu na 620 nm i pritisnite READ/ENTER. 4. Očistite vanjsku stranu posude sa slijepom probom ručnikom. 5. Postavite posudu sa slijepom probom u adapter tako da zaštitni znak HACH bude

prema naprijed. 6. Postavite poklopac na adapter. 7. Pritisnite ZERO. Na zaslonu će se pojaviti WAIT i zatim 0 mg/l COD H.Očistite

vanjsku stranu posude s uzorkom ručnikom. 8. Postavite posudu s uzorkom u adapter tako da zaštitni znak HACH bude prema

naprijed.

179

9. Postavite poklopac na adapter. 10. Pritisnite READ/ENTER. Na zaslonu će se pojaviti WAIT i zatim rezultat KPK

u mg/l O2. Ponovite postupak s drugim posudama. 10.10 STANDARDNE OTOPINE I PROCEDURE ZA KONTROLU KVALITETE Dnevna kontrola kvalitete ili kontrola kvalitete po skupini uzoraka Sustav kontrole kvalitete zahtijeva da se uz svaku skupinu uzoraka analizira barem jedna standardna otopina za kontrolu kvalitete, jedan duplikat uzorka ispitivanja i jedna slijepa proba (tim redoslijedom) te da se najmanje 5% ispitivanja sastoji od standardne otopine za kontrolu kvalitete, duplikata i slijepe probe. Za postupke kontrole kvalitete, vidi Priručnik za kvalitetu. Pripremite standardnu otopinu za kontrolu kvalitete od 500 mg/l O2 na sljedeći način: Osušite kalijev hidrogenftalat na 120 ºC i ohladite u eksikatoru. Izvažite 0.425 g i razrijedite na 1 litru pomoću destilirane vode. Pohranite u hladnjak. Pripremajte standardnu otopinu za kontrolu kvalitete svaka tri mjeseca ili češće ako se pojavi vidljivi biološki rast. Unesite pojedinačne rezultate za standardnu otopinu za kontrolu kvalitete u tablicu za kontrolu kvalitete. Prihvatljiva razina za duplikate uzoraka = 10% pri čemu je KPK > 100 mg/l O2. Godišnja kontrola kvalitete KPK umjeravanje provjeravajte na godišnjoj bazi pomoću KPK standardnih otopina od 300, 600, 900, 1200 i 1500 mg/l O2 na sljedeći način: Osušite kalijev hidrogenftalat na 120 ºC i ohladite u eksikatoru. Izvažite 1.275 g i razrijedite na 1 litru pomoću destilirane vode (= 1500 mg/l O2). Pripremite seriju otopina s 20ml, 40ml, 60ml i 80 ml na 100 ml (= redom 300, 600, 900 i 1200 mg/l O2). 10.11 GRANICA DETEKCIJE METODE Granica detekcije metode iznosi 7.5 mg/l O2. Granica detekcije metode utvrđena je u skladu s Priručnikom za kontrolu kvalitete pomoću standardne otopine od 20 mg/l O2. Za svrhu izvješćivanja granica detekcije metode se zaokružuje na 10 mg/l O2. 10.12 ISKAZ REZULTATA Rezultati analize iskazuju se kao KPK mg/l O2. 10.13 IZVORI

1. Standard Methods for the Examination of Water and Wastewater, 19th edition, 1995, American Public Health Association, American Water Works Association, Water Environment Federation, section 5220.

2. Priručnik za kvalitetu za laboratorij XXXXXX, Republika Hrvatska. 3. Priručnik za HACH DR2000 Spectrophotometer. 4. Priručnik za HACH COD Reactor.

180

5. Gibbs, Charles R., Introduction to Chemical Oxygen Demand, Technical Information Series - Booklet No. 8, Hach Co., Loveland, Colorado, USA.

Laboratorijska tablica 10, za KPK

LABORATORIJSKA TABLICA ZA

KEMIJSKU POTREBU KISIKA (KPK)

Datum:

Analitičar:

Temperatura bloka za zagrijavanje na početku

digestije:

ºC

Laboratorijski Razrjeđenje Očitanje KPK Procijenjeni BPK Broj spektrometra mg/l O2 BPK razrjeđenje



Razlika= %

Slijepa proba Pripremite standardnu otopinu za kontrolu kvalitete od 500 mg/l O2 na sljedeći način: Osušite kalijev hidrogenftalata na 120 ºC i ohladite u eksikatoru. Izvažite 0.425 g i razrijedite na 1 litru pomoću destilirane vode. Pohranite u hladnjak. Pripremajte standardnu otopinu za kontrolu kvalitete svaka tri mjeseca ili češće ako se pojavi vidljivi biološki rast. Unesite pojedinačne rezultate za standardnu otopinu za kontrolu kvalitete u tablicu za kontrolu kvalitete. Prihvatljiva razina za duplikate uzoraka = 10% pri čemu je KPK > 100 mg/l O2.

181

11. Temperatura 11.1 UVOD Mjerenja temperature vrše se na većini uzoraka istovremeno s uzimanjem uzoraka na terenu. Nadzor temperature vrlo je važan čimbenik u izvedbi brojnih ispitivanja koja se izvode u laboratoriju. Laboratorijska oprema za ispitivanje temperature te laboratorijska oprema za koju je potreban nadzor temperature popisana je u Priručniku za kvalitetu zajedno s temperaturama na kojima se koriste pojedini instrumenti i potrebnim rasponom točnosti. 11.2 STANDARDNI REFERENTNI TERMOMETRI Kao standardni referentni termometri u laboratoriju se koriste sljedeći termometri sa živom u staklu koji su u skladu s BS593 specifikacijama. Ovi su termometri umjereni prema nacionalnim laboratorijskim standardima prije upotrebe i svakih 5 godina. Certifikati o umjeravanju za standardne referentne termometre čuvaju se u laboratoriju.

Inventarni Raspon Podjela Dubina

broj temperature ºC ºC uranjanja (mm) XX 0 - 40 0.1 100

XX 40 - 70 0.1 100

XX 70 - 160 0.2 100

11.3 RADNI TERMOMETRI Radni termometri mogu biti sa živom u staklu ili s termoparovima ili mogu biti ugrađeni u instrumente ili opremu. Prije upotrebe radne termometre je potrebno provjeriti unutar laboratorija usporedbom s relevantnim standardnim referentnim termometrom, u skladu s programom opisanim u Priručniku za kvalitetu. Ne smiju se koristiti instrumenti koji nisu unutar granica radne temperature (koje su navedene u Priručniku za kontrolu kvalitete).

182

Tablica za umjeravanje temperature 1 Nacionalni referentni laboratorij, Republika Hrvatska

UMJERAVANJE TEMPERATURE INSTRUMENTA

UMJERAVANJE RADNIH TERMOMETARA

Broj umjerenog termometra: Raspon umjerenog termometra: ºC Očitanje umjerenog termometra: ºC Ispravak umjerenog termometra: ºC Stvarna temperatura: ºC

Očitanje ºC Ispravak ºC Ispis termometra : Kanal 1

Kanal 2 Kanal 3 Kanal 4 Kanal 5 Termometar instrumenta :

Potpis: Datum: Instrument:______________________________ Broj instrumenta:____________

Radna temperatura:_____________ºC Učestalost umjeravanja:_____________

(Vidi Priručnik za kvalitetu)

POLOŽAJI TERMOPAROVA RADNOG TERMOMETRA U INSTRUMENTU

Kanal 1 T, R, Bk Kanal 2 M, L, F Kanal 3 M, R, Bk Kanal 4 B, R, F

183

Kanal 5 B, L, C T = Vrh, M = Sredina, B = Dno, L = Lijevo, C =Centar, R = Desno, Bk = Otraga, F = Naprijed.

Jesu li postavke temperature na instrumentu podešavane (da/ne)?: _______

PRIČVRSTITE ISPISE RADNOG TERMOMETRA (PRIJE I NAKON PODEŠAVANJA) ZA OVU TABLICU I POHRANITE U EVIDENCIJU. ISPUNITE NALJEPNICU UMJERAVANJA I PRIČVRSTITE JE ZA INSTRUMENT. Potpis:____________________ Datum:___________________

184

12. Otopljeni kisik (OK) 12.1 SIGURNOSNE MJERE Svi analitičari koji provode ovo ispitivanje trebaju se pridržavati rutinskih laboratorijskih sigurnosnih mjera. Specifične opasnosti: nema. 12.2 UVOD I OBUHVAT Ova se metoda odnosi na utvrđivanje otopljenog kisika (OK). Metoda se koristi na čistim i onečišćenim površinskim vodama, uključujući slane vode. Koristi se i za utvrđivanje OK u ispitivanju BPK (vidi odjeljak B.1.). Otopljeni kisik mjeri se pomoću uređaja za mjerenje otopljenog kisika. Mjerenja se izvode u laboratoriju i na terenu. OK se iskazuje kao mg/l O2 ili kao postotak zasićenosti (%Sat), pri čemu je 100%Sat uravnotežena koncentracija kisika u vodi izloženoj zraku zasićenom vodom. Topljivost kisika u vodi mijenja obrnuto je proporcionalna temperaturi i saliniteti. Vidi izvor br. 1, tablica 4500-0:I za razine topljivosti uravnoteženog kisika u zraku. Pokriveni raspon koncentracije je 0-300% Sat ili 0-30 mg/l O2. Normalni raspon za neonečišćene i površinske vode koje nisu eutrofične iznosi 100±30 %Sat. 12.3 NAČELA METODE OK elektroda sastoji se od galvanske ćelije s dva metala i elektrolitom osjetljivim na kisik s politenom membranom koja propušta kisik. Kisik se difuzira iz uzorka vode kroz membranu i mijenja električna svojstva ćelije što dovodi do promjene u voltaži. Elektroda sadrži i sondu za mjerenje temperature. Uređaj za mjerenje otopljenog kisika mjeri voltažu nastalu u ćeliji te zajedno s temperaturom to koristi za automatski izračun koncentracije otopljenog kisika. Ljestvica uređaja za mjerenje otopljenog kisika iskazana je u OK koji se može očitati izravno kao %Sat ili kao mg/l O2. Budući da elektrode membrane omogućuju prednost analize in situ, tako su eliminirane pogreške koje proizlaze iz rukovanja uzorkom i njegove pohrane. 12.4 INTERFERENCIJE

• Plastični slojevi koji se koriste sa sustavima elektroda membrane propusni su i za cijeli niz plinova uz kisik. Duža upotreba elektroda membrane u vodama koje sadrže plinove kao što su hidrogen sulfid (H2S) obično smanjuje osjetljivost ćelije.

• Uljni ili masni uzorci mogu stvoriti sloj na membrani elektrode. Eliminirajte ove interferencije promjenom membrane elektrode i umjeravanjem uređaja – vidi priručnik od proizvođača.


185

Mjerenja OK provode se u laboratoriju kao dio ispitivanja BPK. U svim ostalim slučajevima mjerenja OK provode se in situ dok se uzorci uzimaju. Ispitivanja OK obično se ne provode nakon što se uzorci vrate u laboratorij. 12.6 OPREMA I PRIBOR U laboratoriju se koriste dva tipa uređaja za mjerenje otopljenog kisika, to su: stolni 220-voltni uređaj za mjerenje otopljenog kisika - WTW OXI 537 i terenski uređaj za mjerenje otopljenog kisika s baterijom od 9 volta - WTW OXI 196. Uređaj OXI 537 koristi se u laboratoriju uglavnom za BPK analize, dok se uređaj OXI 196 uglavnom koristi za terenska mjerenja. Oba tipa uređaja imaju identične tipke i slični su po načinu rada. Njihove su elektrode međusobno zamjenjive (tip elektrode WTW EO 196-1.5). Uređaji istodobno prikazuju OK i temperaturu. 12.7 REAGENSI I MATERIJALI U ispitivanju OK ne koriste se reagensi. Rezervne membrane (WTW WP 90/3), elektrolit (WTW ELY/N) i otopina za čišćenje elektrode (WTW RL-AG/OXI) potrebni su za održavanje elektrode i zamjenu membrane (vidi priručnik od proizvođača – izvori br. 3 i 4). 12.8 UMJERAVANJE UREĐAJA ZA MJERENJE OK PRIJE UPOTREBE Umjerite uređaj na dnevnoj bazi ili prije upotrebe te nakon svakog uključivanja, na sljedeći način.

Uređaj za mjerenje otopljenog kisika umjerava se u zraku zasićenom vodom – pomoću epruvete za umjeravanje namijenjene za to (WTW OxiCal-S). a) Uključite uređaj, položaj ON. b) Uklonite spužvu iz epruvete za umjeravanje OxiCal-S i provjerite je li vlažna, no ne puna

vode. Vratite vlažnu spužvu natrag u epruvetu. c) Provjerite je li membrana elektrode neoštećena i suha. Uklonite višak vlage s membrane ako

je to potrebno tako da je nježno postavite na papirnati ručnik. d) Umetnite elektrodu u epruvetu za umjeravanje. e) Držite gumb MODE/RUN sve dok se na zaslonu ne pojavi CAL. f) U tom trenutku pritisnite gumb MODE/RUN i na zaslonu bi se trebalo pojaviti "---", nakon

kratkog vremena pojavit će se odmak elektrode, koji bi trebao biti između 0.9 i 1.2 (npr. 0.95).

g) Držite gumb MODE/RUN dok ljestvica na zaslonu ne dođe do %, na zaslonu bi trebalo pisati 101 ili 102.

12.9 ČUVANJE ELEKTRODE

186

Pri upotrebi na terenu elektroda uređaja za mjerenje OXI 196 može se čuvati u tobolcu za instrumente između pretinaca za uzorke. Inače se elektrode čuvaju u epruveti za umjeravanje OxiCal-S. Za pohranu na oba načina bitno je da spužva bude vlažna, no ne puna vode. 12.10 ANALITIČKI POSTUPAK Držite gumb MODE/RUN sve dok se na zaslonu ne pojavi % (tj. %Sat) ili mg/l ovisno o jedinicama koje su vam potrebne. Terenska mjerenja obično se bilježe u %Sat dok se za ispitivanje BPK otopljeni kisik mjeri u mg/l O2. Postavite elektrodu u uzorak i nježno promiješajte. Minimalna brzina tijeka vode oko elektrode je 15 cm/sekundi. Pričekajte da se očitanje stabilizira te zatim očitajte i zabilježite OK i temperaturu.

Mjerenje OK u mg/l O2 u bočatim i slanim vodama. Kad se OK mjeri u mg/l O2 u bočatim i slanim vodama (npr. tijekom ispitivanja BPK), potrebno je prije mjerenja podesiti uređaj za mjerenje otopljenog kisika tako da odgovara salinitetu uzorka. a) Izmjerite i zabilježite salinitet uzorka (vidi odjeljak B.4). b) Okrenite sklopku za salinitet sa stražnje strane uređaja za mjerenje OK na položaj ON. c) Držite gumb MODE/RUN dok se na zaslonu ne pojavi CAL i SAL. Nakon nekog vremena

pojavit će se posljednji uneseni salinitet. d) Podesite očitanje saliniteta na uređaju tako da odgovara uzorku pritiskom na gumbe sa

strelicama UP i DOWN. e) Držite gumb MODE/RUN dok se zaslon ne vrati na način rada mg/l O2. Postavite elektrodu u uzorak i promiješajte. Minimalna brzina tijeka vode oko elektrode je 15 cm/sekundi. Pričekajte da se očitanje stabilizira te zatim očitajte i zabilježite OK u mg/l O2. Automatsko očitanje stabilnih vrijednosti OK Gumb AUTO-READ na uređaju omogućava automatsko mjerenje razine OK i temperature nakon stabilizacije instrumenta. a) Nakon umjeravanja instrumenta, odaberite način rada (% ili mg/l) pomoću gumba

MODE/RUN. b) Pritisnite gumb AUTO READ. Funkcijska žaruljica koja treperi (na % ili mg/l) pokazuje da

je uređaj u načinu rada Auto Read. c) Pokrenite automatsko mjerenje OK pritiskom na gumb MODE/RUN. Instrument će prikazati

"---" te zatim stabilno očitanje kad ga postigne (20-30 sekundi). d) Pritisnite gumb MODE/RUN za svaki novi uzorak.

187

12.11 IZRAČUN I ISKAZ REZULTATA OK se obično očitava izravno s uređaja i izražava se kao %Sat ili kao mg/l O2. Kad su poznati temperatura, salinitet i OK kao %Sat uzorka, može se odrediti OK kao mg/l O2 pomoću tablice na stranici 4-101 izvora br. 1. Računalni izračuni OK kao mg/l O2 mogu se izvoditi pomoću sljedeće formule (izvor br. 1, str. 4-101):

OK mg/l O2 = {[OK%Sat] ⁄ 100} × 2.7182818^{[-139.34411 + (157570.1⁄ T) - (66423080⁄ T2) +

(1.2348×1010⁄ T3) - (8.621949×1011⁄ T4)] - SAL × [0.017674 - (10.754⁄ T) + (2140.7⁄ T2)]}

Pri čemu je: OK mg/l O2 = koncentracija kisika na 101.325 kPa.

T = temperatura ºK (= TºC + 273.15)

SAL = salinitet o/oo

a simbol ^ označava "na potenciju" (tj. 2^5 = 25)

12.12 KONTROLA KVALITETE – MJESEČNA PROVJERA UMJERAVANJA Sljedeću provjeru umjeravanja provodite na svakom uređaju na mjesečnoj bazi i nakon svake promjene membrane ili elektrode. Pripremite vodu zasićenu zrakom tako da unesete zrak u mjehurićima u epruvetu s promiješanom vodom. Ostavite na 15 minuta kako bi voda došla do zasićenosti. Umjerite uređaj (vidi odjeljak B.12.8.), postavite elektrodu u vodu i izmjerite OK – očitanje bi trebalo biti 100±2 %Sat. Uklonite aerator i dodajte primjesu kobaltova klorida CoCl2 i veću količinu natrijeva sulfita (oko 1g Na2SO3 po litri). Lagano miješajte kako bi OK došao na nulu. Očitanje bi trebalo iznositi 0-2 %Sat. Ugrađena sonda za temperaturu i elektroda za OK podešene su u tvornici i ne mogu se dodatno podešavati. Provjeravajte umjeravanje temperature instrumenta u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija na dvije temperature (između 0ºC i 20ºC) na mjesečnoj bazi. Ako je točnost temperature konzistentno unutar ±0.5ºC, možete smanjiti učestalost provjere temperature na tromjesečnu bazu. Ispunite mjesečnu tablicu za umjeravanje za uređaj za mjerenje otopljenog kisika.

12.13 UKLANJANJE KVAROVA Ako umjeravanje uređaja ne uspije ili ako se na zaslonu pojavi jedna od sljedećih poruka, instrument možda nije ispravan.

188

OFL = Prelijevanje (prekoračenje raspona za mjerenje). EL = Odmak elektrode je izvan dopustivog raspona. E2 = Nema stabilnog signala tijekom umjeravanja ili tijekom automatskog mjerenja. Pogledajte u uputstva od proizvođača (izvori br. 3 ili 4) i zamijenite membranu elektrode. Ako to ne riješi problem, zamijenite elektrodu ili vratite uređaj prodavaču na popravak. Može biti korisno staviti elektrodu u jedan od drugih uređaja kako biste utvrdili je li problem u uređaju ili u elektrodi. 12.14 IZVORI Standard Methods for the Examination of Water and Wastewater, 19th edition, 1995, American Public Health Association, American Water Works Association, Water Environment Federation, sections 4500-O A and 4500-O G. Priručnik za kvalitetu za laboratorij XXXXXX, Republika Hrvatska. Priručnik za instrument od proizvođača. WTW Instruction Manual Microprocessor OXI-Meter OXI-537. Priručnik za instrument od proizvođača. WTW Instruction Manual Microprocessor OXI-196.

189

Tablica umjeravanja za uređaj za mjerenje OK 1 MJESEČNA UMJERAVANJA UREĐAJA ZA MJERENJE OTOPLJENOG KISIKA

Datum:_________ Analitičar:_________________ Broj umjerenog termometra:_______

Broj uređaja za mjerenje OK:

Umjeravanje u zraku Stvarno očitanje Potrebno očitanje Odmak oko 0.95

Očitanje OK % Sat. 101 ili 102

Očitanje u vodi zasićenoj zrakom (100 %Sat.) % Sat. 98 - 102

(0 %Sat.) % Sat. <2

Umjeravani Umjeravanje temperature Uređaj za mjerenje Termometar

Temperatura 1 ºC ºC

Temperatura 2 ºC ºC Broj uređaja za

mjerenje OK:




(0 %Sat.) % Sat. <2




Broj uređaja za mjerenje OK:




(0 %Sat.) % Sat. <2




Napomena: Očitavajte mjerenja kad se instrument stabilizira – no nemojte čekati duže od 5 minuta. Umjeravanje je potrebno provoditi na mjesečnoj bazi te pri svakoj promjeni elektrode ili membrane za svaki uređaj za mjerenje otopljenog kisika.

190

13. Sulfati (SO42)

13.1 SIGURNOSNE MJERE Svi analitičari koji provode ovo ispitivanje trebaju se pridržavati rutinskih laboratorijskih sigurnosnih mjera. Specifične opasnosti: nema. 13.2 UVOD I OBUHVAT Ova se metoda odnosi na utvrđivanje iona sulfata (SO4

2-). Metoda se primjenjuje na čiste i onečišćene površinske i podzemne vode te vodu za piće. Pokriveni raspon koncentracije je 0 – 40 mg/l SO4

2-. Uzorci koji premašuju 40 mg/l SO42-

razrjeđuju se prije analize.

13.3 NAČELA METODE Ion sulfata (SO4

2-) taloži se u mediju octene kiseline s barijevim kloridom (BaCl2) te tvori kristale barijeva sulfata (BaSO4) jednolične veličine. Spektrofotometrom se mjeri apsorpcija svjetla otopine BaSO4 na 420nm te se usporedbom očitanja sa standardnom krivuljom određuje koncentracija SO4

2-. Metoda se temelji na turbidimetrijskoj metodi iz Standardnih metoda za ispitivanje vode i otpadne vode (izvor br. 1), odjeljak 4500-SO42-E pomoću spektrofotometra HACH DR/2000 s programom za umjeravanje koji je unio korisnik.

13.4 INTERFERENCIJE Boja i suspendirane tvari u velikim količinama interferirat će s ispitivanjem. Dio suspendiranih tvari može se ukloniti filtracijom. Ove interferencije možete ispraviti ispitivanjem slijepih proba koje se sastoje od uzorka bez dodatka BaCl2. Zemlja kremenjača u količinama većim od 500 mg/l će također interferirati s ispitivanjem, a u vodama koje sadrže velike količine organskog materijala možda neće biti moguće postići zadovoljavajuće taloženje BaSO4. U pitkim vodama nema drugih iona osim SO4

2- koji bi tvorili netopive spojeve s barijem u strogo kiselim uvjetima. Provodite utvrđivanje na sobnoj temperaturi; varijacija u rasponu od 10OC neće proizvesti zamjetljivu pogrešku.

13.5 UZORKOVANJE TE ČUVANJE I PRIPREMA UZORAKA Uzorke je potrebno uzimati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Uzorke je potrebno prenijeti u laboratorij i njima rukovati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Sulfat u vodama primjereno je stabilan i uzorci se mogu čuvati do 7 dana prije analize.

191

13.6 REAGENSI I MATERIJALI a. Destilirana voda koja je prošla kroz sustav za pročišćavanje vode Millipore Q50 koristi

se kao slijepa proba i za pripremu svih primarnih standardnih otopina. b. Pufer otopina: Otopite 30 g magnezijeva klorida MgCl2.6H2O, 5g natrijeva acetata

CH3COONa.3H2O, 1.0g kalijeva nitrata KNO3 i 20 ml octene kiseline CH3COOH (99%) u 500ml destilirane vode i dopunite do 1000 ml.

c. Barijev klorid: kristali BaCl2. 13.7 OPREMA I PRIBOR

1. Magnetska miješalica: Upotrijebite magnete identičnog oblika i veličine. Točna brzina miješanja nije ključna no trebala bi biti postojana.

2. Spektrofotometar (HACH DR 2000) za upotrebu na 420nm koji pruža svjetlosnu stazu od 2cm.

3. Mjerač vremena. 4. Žlica za mjerenje, kapaciteta 0.2 - 0.3ml.

13.8 UMJERAVANJE INSTRUMENTA Temeljna standardna otopina za umjeravanje (100 mg/l SO4

2-): Otopite anhydrous Na2SO4 u destiliranoj vodi i razrijedite na 1000ml. Pripremite standardne otopine za umjeravanje od 10, 20, 30 i 40 mg/l SO4

2- razrjeđivanjem 10, 20, 30 i 40 ml temeljne standardne otopine na 100 ml. Standardne otopine za umjeravanje koriste se za pripremu programa umjeravanja koji je unio operator (Program No 950) na spektrofotometru HACH DR/2000 na temelju metode 4500-SO42-E iz Standardnih metoda za ispitivanje vode i otpadne vode (izvor br. 1). Pripremite standardne otopine prema uputama za analitički postupak niže i unesite krivulju umjeravanja kako je prikazana u Priručniku za spektrofotometar od HACH-a. Kako biste osigurali točnost postupka u programu koji je unio operator, potrebno je provjeravati program umjeravanja na godišnjoj bazi pomoću standardnih otopina za umjeravanje od 10, 20, 30 i 40 mg/l SO4

2- i ponovno unijeti program ako umjeravanje odstupa za više od 1%. Uz to, zajedno sa svakom skupinom uzoraka potrebno je analizirati standardnu otopinu za kontrolu kvalitete (vidi niže).

13.9 ANALITIČKI POSTUPAK Odmjerite 100ml uzorka ili prikladnu porciju razrijeđenu na 100ml u posudu od 250ml. Dodajte 20ml pufer otopine i magnetski pokretač te postavite na magnetsku mješalicu na unaprijed određenu brzinu. Tijekom miješanja dodajte žlicu kristala BaCl2 te odmah počnite mjeriti vrijeme. Miješajte 60 sekundi postojanom brzinom. Nakon završetka razdoblja miješanja, izlijte otopinu u ćeliju za apsorpciju HACH spektrofotometra i izmjerite sulfat na način opisan niže nakon točno 5 minuta. Ispravite očitanje ovisno o boji i mutnoći uzorka pomoću slijepih proba uzoraka kojima nije dodan BaCl2 za određivanje nule na spektrofotometru.

192

Mjerenje spektrofotometrom HACH Unesite broj pohranjenog programa: pritisnite 950 READ/ENTER. Okrenite gumb za valnu duljinu na 420nm i pritisnite READ/ENTER. Postavite slijepu probu uzorka (uzorak kojem nije dodan BaCl2) u adaptor tako da zaštitni znak HACH stoji prema naprijed. Stavite poklopac na adaptor. Pritisnite ZERO. Na zaslonu će se pojaviti WAIT a zatim 0 mg/l SO4

2-. Nakon što prođe 5 minuta, postavite uzorak u adaptor tako da zaštitni znak HACH stoji prema naprijed. Stavite poklopac na adaptor. Pritisnite READ/ENTER. Na zaslonu će se pojaviti WAIT a zatim rezultat sulfata u mg/l SO4

2-.

13.10 IZRAČUN I ISKAZ REZULTATA

Rezultati analize iskazuju se kao mg/l SO42-.

13.11 STANDARDNE OTOPINE I PROCEDURE ZA KONTROLU KVALITETE Temeljna standardna otopina za kontrolu kvalitete (100 mg/l SO4

2-): Otopite 0.1479g anhydrous Na2SO4 u destiliranoj vodi i razrijedite na 1000ml. Pripremite standardnu otopinu za kontrolu kvalitete od 20 mg/l SO4

2- razrjeđivanjem 20 ml temeljne standardne otopine za kontrolu kvalitete na 100 ml. Pripremajte standardnu otopinu na tromjesečnoj bazi. Sustav kontrole kvalitete zahtijeva da se uz svaku skupinu uzoraka analizira barem jedna standardna otopina za kontrolu kvalitete, jedan duplikat uzorka ispitivanja i jedna slijepa proba (tim redoslijedom) te da se najmanje 5% ispitivanja sastoji od standardne otopine za kontrolu kvalitete, duplikata i slijepe probe. Za postupke kontrole kvalitete, vidi Priručnik za kvalitetu.

13.12 GRANICA DETEKCIJE METODE Granica detekcije metode iznosi 0.31 mg/l SO4

2-. Granica detekcije metode utvrđena je u skladu s Priručnikom za kvalitetu pomoću 20% vodovodne vode u destiliranoj vodi (prosječna koncentracija sulfata = 0.21 mg/l SO4

2-). Za svrhe izvješćivanja granica detekcije metode zaokružuje se na 0.4 mg/l SO4

2-. 13.13 IZVORI

1. Standard Methods for the Examination of Water and Wastewater, 19th edition, 1995, American Public Health Association, American WaterWorks Association, Water Environment Federation, Section 4500-SO42-E.

2. Priručnik za kvalitetu za laboratorij XXXXXX, Republika Hrvatska. 3. HACH, Priručnik za spektrofotometar DR/2000.

193

Laboratorijska tablica 13, za sulfate

LABORATORIJSKA TABLICA ZA SULFATE (SO4

2-)

Datum:

Analitičar:

Laboratorijski broj Razrjeđenje Očitanje instrumenta

Sulfat mg/l SO4

Standardna otopina za kontrolu kvalitete (20 mg/l SO4)


Razlika = %

Slijepa proba za kontrolu kvalitete

Postavite nulu za slijepu probu za kontrolu kvalitete i standardnu otopinu za kontrolu kvalitete pomoću deionizirane vode. Postavite nulu za svaki uzorak pojedinačno pomoću uzorka bez dodatka reagensa. Standardna otopina za kontrolu kvalitete (20 mg/l SO4): Otopite 0.1479g Na2SO4 u 11 H20 (=100 mg/l SO4) i razrijedite u odnosu 1 naprama 5. Pripremajte otopinu na tromjesečnoj bazi. Rezultat za standardnu otopinu za kontrolu kvalitete trebao bi biti 20±2 mg/l SO4. Prihvatljiva razina za duplikate uzoraka = ±10% za rezultate >5 mg/l SO4.

194

14. Ukupna tvrdoća (EDTA titriranje) 14.1 SIGURNOSNE MJERE Svi analitičari koji provode ovo ispitivanje trebaju se pridržavati rutinskih laboratorijskih sigurnosnih mjera. Posebne opasnosti: Koncentrirani amonijak se koristi u amonijak pufer otopini.

14.2 UVOD I OBUHVAT Ova se metoda odnosi na određivanje ukupne tvrdoće (kalcij + magnezij) titriranjem s EDTA. Metoda se primjenjuje na slatke vode uključujući i površinske vode, podzemne vode i vode za piće. Uobičajeni analitički raspon je 1,0 do 600 mg/l kao CaCO3. Manji dijelovi uzoraka se koriste gdje ukupna tvrdoća prelazi 600 mg/l CaCO3.

14.3 NAČELA METODE EDTA se spaja s određenim metalnim ionima – uključujući kalcij i magnezij. Ako se doda mala količina Eriochrome crne T boje na vodenastu otopinu koja sadrži Ca i Mg s pH 10±0,1, otopina postaje boje crvenoga vina. Kada se svi metalni ioni spoje s EDTA onda se otopina mijenja od boje crvenog vina do plave, bilježeći tako kraj titriraanja. Ion magnezija mora biti prisutan da bi se dobila zadovoljavajuća krajnja točka.

14.4 INTERFERENCIJE Korištenje amonijak pufera može uzrokovati smetnje s određivanjem amonijaka u laboratoriju – koristite ga samo u dimnom ormariću. Osim Ca i Mg, tu se nalaze drugi metalni ioni (Ba, Cd, Pb, Mn, Sr i Zn) koji se također spajaju s EDTA i koji su također uključeni u titriranje za ukupnu tvrdoću. Ovi ioni su uobičajeno prisutni samo u tragovima. Magnezij mora biti prisutan u uzorku da bi ˝aktivirao” indikator kada se koristi boraks pufer. Smetnje mogu također biti uzrokovane s Al, Co, Cu, Fe i Ni (vidi tablicu 2340:I standardnih metoda)

14.5 UZORKOVANJE TE ČUVANJE I PRIPREMA UZORAKA Uzorke treba uzeti u skladu s Priručnikom o kvaliteti laboratorija. Uzorke treba prenositi i s njima rukovati u laboratoriju u skladu s Priručnikom o kvaliteti laboratorija. Uzorci za analizu ukupne tvrdoće se moraju analizirati unutar 24 sata od uzimanja. 14.6 REAGENTI I MATERIJALI

a. Destilirana voda koja je prošla kroz Millipore Q50 sustav za čišćenje vode. Ovo se koristi kao slijepa proba i za pripremu svih primarnih standardnih otopina.

195

b. Pufer otopina. Koristite ili (i) boraks pufer ili (ii) amonijak pufer. Tamo gdje se koristi boraks pufer nema prisutnog ranije napravaljenog Mg/EDTA spajanja da bi “aktivirali” indikator i stoga boraks pufer nije prikladan za korištenje za uzorke gdje nema magnezija. Korištenje amonijak pufera može uzrokovati smetnje s određivanjem amonijaka u laboratoriju.

(i) Boraks Pufer: Otopite 40 g boraksa (Na2B4O7.10H2O također poznatog kao disodiumtetraborat) u približno 800 ml vode. Otopite 10g natrij hidroksida (NaOH) i 5 g natrij sulfida (Na2S.xH2O) u 100 ml vode. Miješajte kad je hladno i napravite do 1 litre. Pripremajte mjesečno i čuvajte u začepljenom spremniku kada se ne koristi.

(ii) Amonijakov pufer: PRIPREMAJTE GA U DIMNOM ORMARIĆU I NEMOJTE GA MICATI IZ DIMNOG ORMARIĆA. Otopite 16,9 g amonijak klorida (NH4Cl) u 143 ml koncentriranog amonijak hidroksida (NH4OH). Dodajte 1,25 g magnezijske soli od EDTA i razrijedite na 250 ml s destiliranom vodom. Pripremit mjesečno i čuvajte u začepljenom spremniku kada se ne koristi. c. Indikator: Izvažite 0,5 g Erichrome crni T i pomiješajte temeljito sa 100 g krute NaCl

soli. Također se može nabaviti na tržištu u tabletama od 0,2 g.

d. EDTA titrant (0,01 M): Izvažite 3,723 g AR dinatrij etilen diamin tetraacetat dihidrat (također poznat kao EDTA dinatrij sol) i razrijedite do litre koristeći deioniziranu vodu.

14.7 ANALITIČKI POSTUPAK Ako se koristi amonijakov pufer onda se titriranje mora izvoditi u dimnom ormariću.

(a) Dozvolite da uzorak poprimi sobnu temperature – nemojte titrirati dok je uzorak hladan. (b) Odaberite obujam uzorka koji zahtjeva manje od 15 ml EDTA titranta i završite titriranje

unutar 5 minuta od dodavanja pufera – uobičajeno se koristi 25, 50 ili 100 ml uzorka. (c) Dodajte udio uzorka u 250 mililitarsku konusnu tikvicu i dovedite do minimalnog obujma od

približno 50 ml koristeći deioniziranu vodu. (d) Dodajte 1 do 2 ml pufer otopine. (e) Dodajte približno 0,2 g indikatora (na vrhu lopatice) i promiješajte. (f) Titrirajte s EDTA otopinom (0,01 M) neprestano miješajući dok ne nestane posljednja crvenkasta boja. (g) Preporuča se titrirati pod dnevnim svjetlom. (h) Zabilježite obujam uzorka i obujam titriranja. 14.8 IZRAČUN I ISKAZ REZULTATA Ukupna tvrdoća= Volof EDTA (ml) x 1000 Količina uzorka (ml) Rezultati analize su izraženi kao mg/l CaCO3. 14.9 STANDARDNE OTOPINE I PROCEDURE ZA KONTROLU KVALITETE

196

Sustav kontrole kvalitete zahtjeva da se analizira barem jedna standardna otopina, duplikat testnog uzorka i slijepa proba sa svakom skupinom uzoraka (tim redoslijedom) i da se minimalno 5% ispitivanja sastoji od standardne otopine, duplikata i slijepe probe. Pripremit standardnu otopinu (200 mg/l as CaCO3) kako slijedi: Sušite MgSO47H2O na 105OC i ohladite u eksikatoru. Izvažite 0,493 g i razrijedite na 1 litru s destiliranom vodom (= 200 mg/l kao CaCO3). Pripremite standardnu otopinu na mjesečnoj osnovi. Pogledajte priručnik za kontrolu kvalitete. 14.10 GRANICA DETEKCIJE METODE (MDL) Granica detekcije je XXXX mg/l XXXX. Granica detekcije je određena u skladu s priručnikom o kvaliteti koristeći XXXXXX (prosječno XXXXXX koncentracije = XXXX mg/l XXXX. U svrhu izvješćivanja granica detekcije se zaokružuje na XXXX mg/l XXXX. 14.11 IZVORI

1. Standard Methods for the Examination of Water and Wastewater, 19th edition, 1995, American Public Health Association, American Water Works Association, Water Environment Federation, section 2340C.

2. Priručnik o kvaliteti laboratorija za XXXXXX laboratorij, Republika Hrvatska.

197

Laboratorijska tablica za ukupnu tvrdoću 14

LABORATORIJSKA TABLICA ZA UKUPNU TVRDOĆU (kao CaCO3)

Datum:

Analitičar:

Očitanja birete Laboratorijski broj

Obujam uzorka ml Početak Kraj Obujam ml

Tvrdoća mg/l CaCO3

Standardna otopina (200 mg/l CaCO3)


Razlika = %

Slijepa proba Standardna otopina (200 mg/l kao CaCO3): Sušite MgSO47H2O na 105°C i hladite u eksikatoru. Izvažite 0,493 g i

razrijedite na 1 litru s destiliranom vodom. Pripremite na mjesečnoj osnovi. Rezultat za standardnu otopinu treba biti 200±10 mg/l CaCO3.

Prihvatljiva razina za duplikate uzoraka = ±10% za rezultate >55 mg/l CaCO3

Sustav kontrole kvalitete zahtjeva da se analizira najmanje jedna standardna otopina, duplikat testnog uzorka i slijepa proba sa svakom skupinom uzoraka (tim redom) i da se minimalno 5% ispitivanja sastoji od standardne otopine, duplikata i slijepe probe.

198

15. Tvrdoća kalcija (EDTA titriranje)

15.1 SIGURNOSNE MJERE Svi analitičari koji provode ovo ispitivanje trebaju se pridržavati rutinskih laboratorijskih sigurnosnih mjera. Specifične opasnosti: Koncentrirani NaOH (1N) je kaustičan. 15.2 UVOD I OBUHVAT Ova se metoda odnosi na određivanje tvrdoće kalcija titriranjem s EDTA. Metoda se primjenjuje na slatke vode uključujući površinske vode, podzemne vode i vode za piće. Uobičajen analitički raspon je 1,0 do 200 mg/l kao CaCO3. Manji obroci uzoraka se koriste gdje tvrdoća kalcija prelazi 200 mg/l CaCO3. 15.3 NAČELA METODE EDTA se spaja s određenim metalnim ionima – uključujući kalcij i magnezij. Ako se doda mala količina Solochrome tamno plave boje u vodenastu otopinu koja sadrži Ca pri pH 12,5±0,5, otopina postaje crvena. Kada se spoje svi metalni ioni s EDTA onda otopina postaje od crvene plava, obilježavajući tako kraj titriranja. 15.4 INTERFERENCIJE Visoka koncentracija o-fosfata (>50 mg/l P) uzrokuje da se kalcij taloži na pH testnog uzorka.

15.5 UZORKOVANJE TE ČUVANJE I PRIPREMA UZORAKA Uzorke treba uzimati u skladu s Priručnikom o kvaliteti laboratorija. Uzorke treba prenositi i s njima rukovati u laboratoriju u skladu s Priručnikom o kvaliteti laboratorija. Uzorci za analizu tvrdoće kalcija moraju se analizirati unutar 24 sata od uzimanja. 15.6 REAGENSI I MATERIJALI

1. Destilirana voda koja je prošla kroz Millipore Q50 sustav za čišćenje vode. Ovo se koristi za slijepu probu i za pripremu svih primarnih standardnih otopina.

2. NaOH (1N): Otopite 40 g NaOH u hladilu s deioniziranom vodom i napravite 1 litru. 3. Indikator: Solochrome tamno plavi – koristite na tržištu dostupne tablete. 4. EDTA Titrant (0,01 M): Izvažite 3,723 g AR dinatrij etilen diamin tetraacetat dihidrata

(također poznatom kao EDTA dinatrij sol) i razrijedite na 1 litru koristeći deioniziranu vodu.

199

15.7 ANALITIČKI POSTUPAK Zbog visokog pH koji se koristi u ovom postupku, titrirajte odmah nakon dodavanja alkalija i indikatora. (a) Dodajte 50 ml uzorka u 250 ml konusnu tikvicu (ako titriranje prelazi 10 ml EDTA onda

koristite manje obroke uzorka rastopljenog na 50 ml s deioniziranom vodom). (b) Dodajte 2 ml NaOH otopine. (c) Dodajte tabletu indikatora tvrdoće kalcija i promiješajte. (d) Titrirajte s EDTA otopinom (0,01 M) neprestano miješajući dok ne nestane posljednja crvenkasta ili ljubičasta boja. (e) Zabilježite količinu uzorka i količinu titriranja. 15.8 IZRAČUN I ISKAZ REZULTATA Tvrdoća kalcija= Volof EDTA (ml) x 1000 Količina uzorka (ml Rezultati analize su izraženi kao mg/l CaCO3.

15.9 STANDARDNA OTOPINA I PROCEDURE ZA KONTROLU KVALITETE Sustav kontrole kvalitete zahtjeva da se analizira barem jedna standardna otopina, duplikat testnog uzorka i slijepa proba sa svakom skupinom uzoraka (tim redoslijedom) i da se minimalno 5% ispitivanja sastoji od standardne otopine, duplikata i slijepe probe. Pripremite standardnu otopinu (100 mg/l as CaCO3) kako slijedi: Izvažite 0,147g CaCl2.2H2O i otopite na 1 litru s destiliranom vodom (= 100 mg/l kao CaCO3). Pripremite standardnu otopinu na mjesečnoj osnovi. Pogledajte priručnik za kontrolu kvalitete. 15.10 GRANICA DETEKCIJE METODE (MDL) Granica detekcije je 6,5 mg/l CaCO3. Granica detekcije je određena u skladu s priručnikom o kvaliteti koristeći uzorak vode iz rijeke (prosječna koncentracija kalcija = 75,4 mg/l CaCO3. 15.11 IZVORI

1. Standard Methods for the Examination of Water and Wastewater, 19th edition, 1995, American Public Health Association, American Water Works Association, Water Environment Federation, section 2340C.

2. Priručnik za kvalitetu laboratorija za XXXXXX laboratorij, Republika Hrvatska.

200

Laboratorijska tablica za tvrdoću kalcija 15

LABORATORIJSKA TABLICA ZA TVRDOĆU KALCIJA (kao

CaCO3)

Datum:

Analitičar:

Očitanje birete Laboratorijski broj

Obujam uzorka - ml Početak Kraj Obujam ml

Tvrdoća kalcija

mg/l CaCO3 Standardna otopina (200 mg/l CaCO3)


Razlika = %

Slijepa proba Standardna otopina (100 mg/l kao CaCO3): Izvažite 0,147g CaCl2.2H2O i razrijedite na 1 litru s destiliranom vodom.

Rezultat za standardnu otopinu bi trebao biti 100±50 mg/l CaCO3.

Prihvatljiva razina duplikata uzorka = ±10% za rezultate >55 mg/l CaCO3.

Sustav kontrole kvalitete zahtjeva da se analizira barem jedna standardna otopina, duplikat testnog uzorka i slijepa proba sa svakom skupinom uzoraka (tim redoslijedom) i da se minimalno 5% ispitivanja sastoji od standardne otopine, duplikata i slijepe probe.

201

16. Ostatni klor

16.1 SIGURNOSNE MJERE Svi analitičari koji provode ovo ispitivanje trebaju se pridržavati rutinskih laboratorijskih sigurnosnih mjera. Specifične opasnosti: nema

16.2 UVOD I OBUHVAT Ova se metoda odnosi na određivanje ostatnog klora (slobodnog i ukupnog) u kloriranoj vodi za piće. Raspon koncentracije koja se pokriva je 0,00 do 2,00 mg/l Cl2 (nizak ili uobičajen raspon) i 0,0 do 4,5 mg/l Cl2 (visok raspon – samo za ukupni klor). Bilo koji uzorci koji prelaze ove raspone se razrjeđuju prije analize.

16.3 OSNOVNE INFORMACIJE Klor je jak oksidirajući agens i on se dodaje vodi za piće za vrijeme pročišćavanja kao dezinfekcijsko sredstvo. Klor je vrlo reaktivan i cilj je dobiti koncentraciju ostatnog klora od približno 0,2 mg/l Cl2 koji ostaje u vodi za piće kao zaštita nakon što je prvobitna potreba za klorom zadovoljena. Klor reagira s vodom i stvara hipokloričnu kiselinu i hidrokloričnu kiselinu (H2O + Cl2 ↔ HOCl + HCl). Hipoklorična kiselina se rastvara i čini hipoklorični ion (HOCl ↔ H+ + OCl-). Slobodni ostatni klor se uzima da uključi klor, hipokloričnu kiselinu i hipoklorični ion. Klor također reagira s amonijakom i proizvodi mono-kloramin (NH2Cl), di-kloramin (NH Cl2) i tri-kloramin (NCl3). Ovi spojevi se nazivaju kombiniranim ostatnim klorom. Slobodni klor je efikasnije dezinfekcijsko sredstvo nego kombinirani klor, međutim pošto je reaktivniji, veća je vjerojatnost da će nestati iz otopine; kombinirani klor s druge strane daje dulju zaštitu. Ukupni ostatni klor uključuje i slobodni i kombinirani klor.

16.4 NAČELA METODE DPD (N,N-diethyl-p-phenylenediamine) reagira sa slobodnim klorom i proizvodi crvenu boju koja apsorbira svjetlo na valnoj duljini od 515 nm. Dodatak jodida djeluje kao katalizator koji uzrokuje kombinirani klor (NH2Cl, NHCl2 i NCl3) koji također reagira s DPD.

16.5 INTERFERENCIJE

202

Boja i mutnoća u uzorku može poremetiti ispitivanje. Ovo se može nadoknaditi korištenjem uzorka na nuli kolorimetra. Ćelije koje su mokre izvana ili koje su prljave ili koje su ogrebene, zarezane, napuknute ili odlomljene mogu uzrokovati smetnje.

16.6 UZORKOVANJE TE ČUVANJE I PRIPREMA UZORAKA Klor u vodi nije stabilan i mjerenja ostatnog klora se provode in situ kako se uzorci uzimaju. Mjerenja ostatnog klora ne treba provoditi na uzorcima koji su vraćeni u laboratorij osim u iznimnim slučajevima i u takvim slučajevima treba navesti vrijeme mjerenja na finalnom izvješću zajedno sa vremenom uzorkovanja.

16.7 OPREMA I PRIBOR HACH klor oprema za prenosivi kolorimetar s ćelijama od 10 ml (2,5 cm). To je elektronski prenosivi spektrofotometar posebno napravljen za ispitivanje ostatnog klora (slobodnog i ukupnog). Opremite sa ćelijama od 1,0 cm i adapterom za ćelije (za visoki raspon). Kolorimetar nije vodootporan. 16.8 REAGENSI I MATERIJALI

a. DPD jastučići s prahom reagensa slobodnog klora (HACH kataloški broj 21055-49). b. DPD jastučići s prahom reagensa ukupnog klora (HACH kataloški broj 21056-49).

16.9 STANDARDNE OTOPINE ZA UMJERAVANJE

1. Ampule Standardne otopine klora: S praktične točke gledišta, nemoguće je pripremiti ispravnu standardnu otopinu klora direktnim vaganjem klora i dodavanjem u vodu. Standardna otopina slobodnog klora se priprema i zatvara u staklene ampule kompanije HACH u proizvodnom mnoštvu a zatim slijedi nasumični izabir deset ampula te se provodi analiza klora i dobiveni rezultati se predaju zajedno s ampulama. Ove standardne otopine koje se mogu nabaviti na tržištu se koriste da se provjeri umjeravanje kolorimetra na mjesečnoj osnovi (pogledajte odjeljak B.16.12 niže). Uskladištite nerazbijene ampule u hladnjaku u mraku. HACH katalog broj 14268-10,

2. DPD-oprema za sekundarne (sintetičke) standardne otopine klora sastoji se od

slijepe probe i tri sintetičke standardne otopine (0,17, 0,76 i 1,48 mg/l Cl2) koje imaju HACH Ltd. certifikat da odgovaraju NIST SRM 930 S/N 99. Oni se koriste na dnevnoj osnovi ili prije upotrebe da se provjeri umjeravanje prenosivog kolorimetra i očitanja se bilježe na obrazac za uzorkovanje vode za piće. (HACH kataloški broj 26353-00).

16.10 ANALITIČKI POSTUPAK Bilješke: Sva očitanja kolorimetra uključujući slijepe probe i standardne otopine se bilježe dijamantima na ćeliji gledano sprijeda (to jest prema prozoru instrumenta) i s ćelijom pokrivenom poklopcem kolorimetra da bi se isključila vanjska svjetlost. Obrišite ćelije prije polaganja u kolorimetar.

203

Osigurajte da je sve stakleno posuđe čisto i isperite sve stakleno posuđe s uzorkom prije upotrebe. Da biste promijenili rad kolorimetra između niskog i visokog raspona: Pritisnite obje tipke ZERO i READ u isto vrijeme. Nakon 1 sekunde pustite tipku ZERO a nastavite držati stisnutu tipku READ dok se ne pojave slova HI ili LO na ekranu. Niski raspon prikazuje dvije decimale dok visoki raspon prikazuje samo jedno decimalno mjesto.

Uobičajeni (niski) raspon 0,00 do 2,00 mg/l Cl2

1. Napunite uzorkom tri ćelije od 10 ml dobro do oznake 10 ml. 2. Postavite jednu od ćelija (SLIJEPU PROBU) u držač ćelija kolorimetra. Pritisnite ZERO

gumb i nakon nekoliko sekundi kolorimetar bi trebao prikazivati 0,00, 3. Pobrinite se da je kolorimetar namješten na niski raspon (ekran bi trebao imati dva

decimalna mjesta) 4. Dodajte sadržaj jastučića s prahom slobodnog klora u drugu ćeliju, začepite i lagano

protresite oko 20 sekundi. Unutar 1 minute od dodavanja DPD uzorku, postavite ćeliju u držač ćelija i pritisnite READ. Unutar nekoliko sekundi instrument će pokazati koncentraciju slobodnog ostatnog klora u mg/l Cl2.

5. Dodajte sadržaj jastučića s prahom ukupnog klora u treću ćeliju, zatvorite i lagano protresite 20 sekundi. Pričekajte 3 minute nakon dodavanja DPD uzorku; postavite ćeliju u držač za ćelije i pritisnite READ. Unutar nekoliko sekundi instrument će prikazati koncentraciju ukupnog osatnog klora mg/l Cl2.

Visoki raspon 0,0 do 4,5 mg/l Cl2 (samo za ukupni klor) Ako je ukupni klor iznad raspona (bljeska 2,20) onda ponovite ispitivanje koristeći visoki raspon kako slijedi:

1. Promijenite način rada kolorimetra na visoki raspon (pogledajte poviše). 2. Umetnite adapter za ćeliju od 1-cm u držač za ćelije. 3. Napunite ćeliju od 1-cm uzorkom (SLIJEPOM PROBOM) i postavite je u držač za ćelije

kolorimetra. Pritisnite gumb ZERO i unutar nekoliko sekundi kolorimetar bi trebao očitavati 0,0,

4. Napunite ćeliju od 10-ml uzorkom do oznake od 10 ml i dodajte dva jastučića s prahom ukupnog klora, zatvorite i lagano protresite 20 sekundi. Sačekajte 3 minute nakon dodavanja DPD uzorku, napunite ćeliju od 1 cm s otopinom iz ćelije od 10 ml i postavite ćeliju od 1 cm u držač za ćelije i pritisnite READ. Unutar nekoliko sekundi instrument će pokazati koncentraciju ukupnog ostatnog klora u mg/l Cl2.

16.11 ISKAZ REZULTATA Rezultati se iskazuju kao mg/l Cl2 slobodnog ostatnog klora ili kao mg/l Cl2 ukupnog ostatnog klora već

kako slijedi.

16.12 STANDARDNA OTOPINA I PROCEDURE ZA KONTROLU KVALITETE

204

Umjeravanje kolorimetra treba provjeriti na dnevnoj osnovi ili prije upotrebe koristeći HACH DPD- sekundarne standardne otopine klora (slijepa proba, 0,15, 0,78 i 1,49 mg/l Cl2) te treba zabilježiti provjeru umjeravanja u kućicu na dnu tablice za uzorkovanje vode za piće (tablica izvor: uzorak za piće1). Ako provjera umjeravanja ne uspije onda nemojte iskazati rezultate i provjerite proizvođačev priručnik uz instrument (izvor 3). Provjeravajte umjeravanje kolorimetra na mjesečnoj osnovi kako slijedi. Razbijte ampulu sa standardnom otopinom klora i razrijedite 2 ml koncentrirane standardne otopine na 200 ml s vodom visoke čistoće, odmah koristite ovu otopinu. Zabilježite provjeru umjeravanja na obrazac za mjesečno provjeravanje umjeravanja ostatnog klora kolorimetrom (obrazac izvor klor-3). Prihvatljive razine za mjesečne provjere umjeravanja su ±10,0%.

16.13 GRANICA DETEKCIJE METODE (MDL) Granica detekcije za slobodni ostatni klor je 0,056 mg/l Cl2. Granica detekcije za ukupni ostatni klor je 0,0201 mg/l Cl2. Granice detekcije su određene u skladu s priručnikom o kvaliteti koristeći nerazrijeđenu vodu iz pipe za slobodni klor (prosjek 0,379 mg/l Cl2) i vodu iz pipe razrijeđenu 1:5 s deioniziranom vodom za ukupni klor (prosjek 0,249 mg/l Cl2). U svrhu izvješćivanja granica detekcije se zaokružuje na 0,06 mg/l Cl2 za slobodni ostatni klor i na 0,02 mg/l Cl2 za ukupni ostatni klor.

16.15 IZVORI

1. Standard Methods for the Examination of Water and Wastewater, 19th edition, 1995, American Public Health Association, American WaterWorks Association, Water Environment Federation, section 4500-Cl G.

2. Priručnik za kvalitetu laboratorija za XXXXXX laboratorij, Republika Hrvatska. 3. Instrument manufacturers Manual - HACH Company Manual for Portable Colorimeter

(Cl2).

205

KOLORIMETAR ZA OSTATNI KLOR

MJESEČNA PROVJERA UMJERAVANJA

Ampule sa standardnom otopinom klora: Standardne otopine slobodnog klora u zatvorenim staklenim

ampulama su dostupne kod kompanije HACH (pogledajte odjeljak B.16.9).

Postupak: Razbijte ampulu i razrijedite 2 ml koncentrirane standardne otopine na 200 ml i koristite je za

provjeravanje umjeravanja kolorimetra na mjesečnoj osnovi. Popunite i zadržite ovu evidenciju.

Brojevi HACH Reagens skupina: (slobodni)

(ukupni)

Standardna otopina klora (2 ml iz ampule razrijeđene na 200 ml)

HACH Ampula broj:_________________

Koncentracija ampule:_________________ mg/l Cl2

Koncentracija standardne otopine:_________________ mg/l Cl2

Očitanja kolorimetra za razrijeđenu standardnu otopinu iz ampule

Oprema broj Očitanje za slobodni ostatni

klor

mg/l Cl2

Očitanje za ukupni ostatni

klor

mg/l Cl2

XX

206

XX

XX

Prihvatljive razine za mjesečnu provjeru umjeravanja su ±10,0%

Očitanja kolorimetra za sekundarne (sintetičke) standardne otopine

Očitanja kolorimetra mg/l Cl2 Maksimalno

dozvoljena

granica

Sintetička

standar

dna

otopina

mg/l

Cl2

Niža Viša

Stavka broj: Stavka broj: Stavka broj:

Slijepa

proba

---- ----

0,20 0,11 0,29

0,85 0,75 0,95

1,53 1,39 1,67

Datum isteka standardne otopine:

Analitičar:__________________ Datum:_________________

207

17. Fluorid (ion selektivna elektroda)

17.1 SIGURNOSNE MJERE Svi analitičari koji provode ovo ispitivanje trebaju se pridržavati rutinskih laboratorijskih sigurnosnih mjera. Specifične opasnosti: nema.

17.2 UVOD I OBUHVAT Zdravstvene studije su pokazale da prisutnost fluorida u vodi za piće na razinama do 1,0 mg/l F- vodi do smanjenja propadanja zubi u djece. Ako je koncentracija fluoride veća, onda se događa obrnuti efekt i može porasti kvarenje zuba. Razine fluorida u javnoj opskrbi vodom u Irskoj su pravno ograničene na raspon od 0,8 to 1,0 mg/l F- Ova se metoda odnosi na određivanje fluorida u vodi za piće ali se može koristiti i za čiste i zagađene površinske vode i podzemne vode, komunalna, poljoprivredna i industrijska ispuštanja (tretirana i netretirana). Raspon koncentracije je 0,5 to 5,0 mg/l F-. Uzorci koji prelaze 5,0 mg/l F- se razrjeđuju prije analize.

17.3 NAČELA METODE Fluorid ion selektivna elektroda se koristi zajedno s Ag|AgCl referentnom elektrodom, ćelija može biti kao: Ag|AgCl,Cl-(0,3M),F-(0,001M)|LaF3|testna otopina|referentna elektroda. Električni potencijal koji je stvorila ćelija se mjeri korištenjem ion metra (milivolt metar). 17.4 INTERFERENCIJE Odmak fluorid elektrode varira s temperaturom. Dovedite standardne otopine i uzorke na sobnu temperature prije početka analize. Fluorid ion selektivna elektroda mjeri ionsku aktivnost fluorida. Aktivnost fluorid iona ovisi o ukupnoj ionskoj snazi i o pH te o prisutnosti vrsta koje se spajaju s fluoridom. Dodatak prikladnog prilagođivača ionske snage (ISA), uključujući pufer, daje ujednačenu pozadinu ionske snage, prilagođava pH i razbija spojeve tako da, u praksi, elektroda mjeri koncentraciju fluorida. Isperite elektrode deioniziranom vodom i osušite tkaninom između svake standardne otopine ili uzorka da bi spriječili prijenos.

17.5 UZORKOVANJE TE ČUVANJE I PRIREMA UZORAKA

208

Uzorke je potrebno uzimati i čuvati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Uzorke je potrebno prenijeti u laboratorij i njima rukovati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Koristite politen boce za sakupljanje i čuvanje uzoraka za fluoridnu analizu. Uzorci se mogu čuvati u laboratoriju maksimalno 28 dana prije analize.

17.6 REAGENSI I MATERIJALI a. Destilirana voda koja je prošla kroz Millipore Q50 sustav za čišćenje vode.

Ovo se koristi za slijepu probu i za pripremanje svih primarnih standardnih otopina. b. Natrij fluorid bezvodni (NaF). c. Fluorid IAS/pufer: TISAB III (Total Ionic Strength Adjuster/ Buffer – dostupno na

tržištu). d. Otopina za punjenje referentne elektrode (Orion izvor 90-00-01). e. pH otopina za čuvanje elektroda (Orion izvor 910001).

17.7 OPREMA I PRIBOR

1. Ion-selektivni metar, model Orion Ionalyzer 901. 2. Fluorid ion-selektivna elektroda (Orion 9409SC ili ekvivalentna). 3. Ag/AgCl Referentna elektroda (Orion 90-01 ili ekvivalentna). 4. Magnetska miješalica i magnetski pokretači.

17.8 SKLADIŠTENJE ELEKTRODA Fluorid elektroda (Orion 9409SC): Temeljito isperite s deioniziranom vodom, osušite tkaninom i uskladištite suho u zaštitnoj kapsuli. Referentna elektroda (Orion 90-01): Referentna elektroda može biti uskladištena u zraku između mjerenja uzorka (do 1 sat). Za kratko vremensko razdoblje (do 1 tjedna) uskladištite elektrode u njihovu otopinu za punjenje ili u destiliranu vodu. Otopinama unutar referentne elektrode ne bi trebalo dozvoliti da ishlape ili se kristaliziraju. Za dulje periode vremena (više od jednog tjedna), potpuno isušite referentnu elektrodu, isperite destiliranom vodom i uskladištite je suhu. 17.9 STANDARDNE OTOPINE ZA UMJERAVANJE

a. Temeljna fluouridna otopina (1000 mg/l F-): Otopite 0,221 g bezvodnog natrij fluorida (NaF) u deioniziranoj vodi i razrijedite na 100 ml.

b. 50 mg/l F- Fluoridna standardna otopina: Razrijedite 5,0 ml temeljne otopine fluoride na 100 ml deioniziranom vodom.

c. 5 mg/l F- Fluoridna standardna otopina: Razrijedite 10 ml otopine b/ na 100 ml deioniziranom vodom.

d. 1,0 mg/l F- Fluoridna standardna otopina: Razrijedite 20 ml otopine c/ na 100 ml deioniziranom vodom.

e. 0,5 mg/l F- Fluoridna standardna otopina: Razrijedite 10 ml otopine c/ na 100 ml deioniziranom vodom.

209

Bilješka: Pripremite temeljnu standardnu otopinu na tromjesečnoj bazi i pripremite radnu fluoridnu standardnu otopinu na tjednoj osnovi.

Bilješka: SVE STANDARDNE OTOPINE ZA UMJERAVANJE MORAJU SE PRIPREMATI I SKLADIŠTITI U PLASTIČNIM SPREMNICIMA – NEMOJTE KORISTITI STAKLO.

17.10 INSTALIRANJE INSTRUMENATA • Spojite fluoridnu elektrodu na A SENSE utičnicu i spojite referentnu elektrodu na A REF

utičnicu na stražnjem dijelu metra. • Pobrinite se da su B SENSE i B REF elektrode električno kratko spojene. • Isperite elektrode deioniziranom vodom i osušite tkaninom. • Napunite referentnu elektrodu otopinom za punjenje i pritisnite vanjski dio elektrode na

vrh elektrode, ovo otpušta malu kapljicu otopine za punjenje da bi napravili tekući spoj sa testnom otopinom, osušite tkaninom.

• Otpustite kapljicu otopine za punjenje prije svakog umjeravanja. • Ako svijetli gumb SET BLANK onda ga ugasite.

OPREZ Kada sušite elektrode koristite upijajuće tkaninu te nemojte brisati ili trljati elektrode.

17.11 ANALITIČKI POSTUPAK Dovedite standardne otopine i uzorke na sobnu temperature prije početka analize. Prenesite 50 ml obroka svake standardne otopine, uzorka i slijepe probe u odvojene plastične epruvete od 100 ml. Dodajte 5 ml TISAB III otopine i magnetski pokretač u svaku epruvetu. Umjeravanje instrumenta: • Na metru namjestite prekidač MODE na CONCN (koncentracija), • namjestite STD VALUE na 1,000 i • namjestite SLOPE na približno -56,00, • Isperite elektrodu deioniziranom vodom i osušite. • Uronite elektrode u epruvetu koja sadrži 0,5 mg/l F- standardne otopine, pobrinite se da

nema zračnih mjehurića na elektrodama. • Pritisnite "CLEAR/READ mV" sačekajte da se očitanje mV stabilizira dok miješate na

magnetskoj miješalici i zabilježite mV očitanje. • Ponovite postupak za standardnu otopinu od 5,0 mg/l F- . Razlika između mV očitanja

između dvije standardne otopine pokazuje odstupanje elektrode. • Podesite SLOPE na metru da se slaže s izmjerenim odstupanjem (očekivano odstupanje

je -56 i trebalo bi biti između -52 i -60). • Postavite elektrode u standardnu otopinu od 1,0 mg/l F- i pritisnite "SET CONCN"

(namjesti koncentraciju). Sada je instrument postavljen da očita koncentracije uzorka direktno u jedinicama mg/l F- .

• Ponovno umjerite instrument nakon svakih 20 uzoraka ili najmanje svakih sat vremena.

210

Mjerenje uzoraka: Za uzorke pratite istu procedure korištenja 5 ml TISAB III na svakih 50 ml uzorka vodeći računa da nema zračnih mjehurića u kontaktu s elektrodama. Metru nije potrebno daljnje prilagođavanje. Postavite elektrode u otopinu uzorka, sačekajte da se očitanje stabilizira dok miješate na magnetskoj miješalici i onda zabilježite koncentraciju fluorida koja se očitava direktno s ekrana instrumenta. Isperite elektrode deioniziranom vodom između uzoraka i nježno osušite. Unesite sve rezultate i mjerenja u laboratorijsku tablicu za fluoride (pogledajte privitak).

17.12 IZRAČUN I ISKAZ REZULTATA Rezultati analize se izražavaju kao mg/l F-.

17.13 STANDARDNA OTOPINA I PROCEDURE ZA KONTROLU KVALITETE Sustav kontrole kvalitete zahtijeva da se uz svaku skupinu uzoraka analizira barem jedna standardna otopina za kontrolu kvalitete, jedan duplikat uzorka ispitivanja i jedna slijepa proba (tim redoslijedom) te da se najmanje 5% ispitivanja sastoji od standardne otopine za kontrolu kvalitete, duplikata i slijepe probe. Pripremite standardnu otopinu za kontrolu kvalitete (0,9 mg/l F-) kako slijedi:

a. Temeljna standardna otopina fluorida za kontrolu kvalitete: Otopite 0,199 g bezvodnog natrij fluorida (NaF) u deioniziranoj vodi i razrijedite na 100 ml (= 900 mg/l F-).

b. Otopina od 90 mg/l F- : Razrijedite 10 ml otopine a/ na 100 ml deioniziranom vodom. c. Otopina od 9,0 mg/l F- : Razrijedite 10 ml otopine b/ na 100 ml deioniziranom vodom. d. Standardna otopina fluorida (0,9 mg/l F-): Razrijedite 10 ml otopine c/ na 100 ml

deioniziranom vodom.

Pripremite standardnu otopinu za kontrolu kvalitete na mjesečnoj osnovi. Pogledajte priručnik za procedure pri kontroli kvalitete. 17.14 GRANICA DETEKCIJE METODE (MDL) Granica detekcije je 0,011 mg/l F-. Granica detekcije je određena u skladu s priručnikom o kvaliteti koristeći NaF (prosječna koncentracija fluorida = 0,192 mg/l F-. U svrhu izvješćivanja granica detekcije se zaokružuje na 0,5 mg/l F- (najniži standard umjeravanja). 17.15 IZVORI

1. Standard Methods for the Examination of Water and Wastewater, 19th edition, 1995, American Public Health Association, American Water Works Association, Water Environment Federation, section 4500-F- C.

2. Priručnik za kvalitetu laboratorija za XXXXXX laboratorij, Republika Hrvatska. 3. Instrument manufacturer’s handbooks for meter and electrodes.

211

Laboratorijska tablica za fluorid 17

LABORATORIJSKA TABLICA ZA FLUORID

Datum: Analitičar: mV očitanje 0,5 mg/l F-

___________ mV očitanje 5,0 mg/l F-

___________ ODSTUPANJE: ___________ (Odstupanje treba biti od -52 do –

60)

mV očitanje 1,0 mg/l F-

_________________

Laboratorijski broj Razrjeđivanje Očitanje instrumenta

Fluorid mg/l F-

Standardna otopina za kontrolu kvalitete (0,9 mg/l F-)


Razlika = %

Slijepa proba Prihvatljiva razina za duplikate uzoraka = ±10% za rezultate > 0,5 mg/l F-. Očitanje za slijepu probu bi trebalo biti < 0,1 mg/l F-. Rezultat za standardnu otopinu za kontrolu kvalitete bi trebalo biti 0,9±0,09 mg/l F-. Standardna otopina za kontrolu kvalitete (0,9 mg/l F-): Otopite 0,199 g bezvodnog natrij fluorida (NaF) u 100 ml deionizirane vode (= 900 mg/l F-). Razrijedite 1 naprama 1000 koristeći tri serijska razrijeđenja od 10ml do 100ml. Pripremite na mjesečnoj osnovi.

212

18. Ukupna alkaličnost (pH 4,5 titriranjem)

18.1 SIGURNOSNE MJERE Svi analitičari koji provode ovo ispitivanje trebaju se pridržavati rutinskih laboratorijskih sigurnosnih mjera. Posebne opasnosti: 18.2 UVOD I OBUHVAT Ova se metoda odnosi na određivanje ukupne alkaličnosti (do pH 4,5) titriranjem sa 0,02N sumporne kiseline (H2SO4) koristeći pH metar ili pH indikator boje (bromokresol zeleni/metil crveni) da bi se odredila krajnja točka. Metoda se osniva na Standardnim metodama za ispitivanje vode i otpadne vode, 19. izdanje, 1995. (izvor 1), odjeljak 2320B i primjenjuje se na slatku vodu uključujući površinske vode, podzemne vode i vode za piće. Uobičajeni analitički raspon je 20 do 500 mg/l kao CaCO3 (kada se titrira uzorak obujma od 100 ml). Manji udjeli uzoraka se koriste kada ukupna tvrdoća prelazi 500 mg/l CaCO3. Gdje je alkaličnost manja od 20 mg/l CaCO3, titrirajte 200 ml uzorka koristeći biretu od 10 ml.

18.3 NAČELA METODE Alkaličnost u prirodnim vodama se pripisuje uglavnom hidroksilu, bikarbonatu i ionima karbonata (OH-, HCO3

- i CO32- kako slijedi).

Gdje je potrebno mogu se koristi pH metar (ili različiti pH indikatori boje) i izračuni da bi se moglo razlikovati između različitih tipova alkaličnosti (izvor 1). Trenutna metoda određuje ukupnu alkaličnost na pH 4,5 titriranjem sa 0,02 N H2SO4 koristeći bromokresol zeleni/metil crveni kao indikator. Alternativno, pH metar se može koristiti da se odredi krajnja točka.

18.4 INTERFERENCIJE Nemojte filtrirati, razrijedite, koncentrirajte ili promijenite uzorak. Kada koristite pH metar da odredite krajnju točku, sapuni, uljana materija i suspendirane tvari mogu oblijepiti pH elektrodu i uzrokovati usporen odgovor – koristite indikatore boje s takvim uzorcima ili, kada je neophodno, očistite elektrodu i dajte dodatno vrijeme da pH metar dosegne ravnotežu. Fotosinteza u vodama s visokom koncentracijom algi može promijeniti alkaličnost vodenog uzorka.


213

Uzorke je potrebno uzimati i čuvati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Uzorke je potrebno prenijeti u laboratorij i njima rukovati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Uzorci za analizu alkaličnosti moraju biti čuvani u hladnjaku u vrijeme uzorkovanja i moraju se analizirati unutar 30 sati od uzimanja.

18.6 REAGENSI I MATERIJALI a. Destilirana voda koja je prošla kroz Millipore Q50 sustav za čišćenje vode. Ovo se

koristi za slijepu probu i za pripremu svih primarnih standardnih otopina i reagensa. b. Standardna otopina 0,02 N H2SO4: koristite certificiranu 0,02 N H2SO4 standardnu

otopinu od dobavljača ovlaštenog od Irish National Accreditation Board (Irski nacionalni odbor za akreditacije), pripremite standardnu otopinu kiseline kako nalaže dobavljač.

c. pH indikator boje (Bromokresol zeleni/metil crveni): otopite 100 mg bromokresol zelenog i 20 mg metil crvenog u 100 ml 95% etilnog alkohola. Umjerite pH metar prema metodi B.5.

18.7 ANALITIČKI POSTUPAK

1. Dopustite da uzorak poprimi sobnu temperature – nemojte titrirati kada je uzorak hladan. 2. Izaberite obim uzorka koji zahtjeva između 2,0 i 50,0 ml 0,02 N H2SO4 (uobičajeno

koristite 100 ml uzorka) i prenesite uzorak u Erlenmeyer tikvicu od 250 ml. 3. Ukupna alkaličnost: Dodajte 5 do 7 kapi Bromokresol zelenog/metil crvenog indikatora

u tikvicu i titrirajte s 0,02 N H2SO4 iz birete od 50 ml dok se ne dosegne krajnja točka od pH 4,5. Provedite titriranje preko bijele površine i popunite bez nepotrebnog odlaganja. Boja se mijenja od plave do ružičaste a krajnja je točka kada nestanu svi tragovi plave boje.

4. Alternativno, umjesto u pH indikator boje, stavite uzorak u epruvetu od 250 ml zajedno s magnetskim pokretačem i pH elektrodom. Dok miješate i očitavate pH metar, dodajte 0,02 N H2SO4 iz birete od 50 ml do krajnje točke na pH 4,5.

5. Zabilježite obujam uzorka i obujam titriranja. 18.8 IZRAČUN I ISKAZ REZULTATA Tvrdoća kalcija = Vol (ml) 0,02 NH2SO4 x 1000 (mg/lCaCO3) Količina uzorka (ml) (Da biste izrazili alkaličnost kao mg/l HCO3

-, pomnožite mg/l kao CaCO3 sa 1,22). 18.9 STANDARDNA OTOPINA I PROCEDURE ZA KONTROLU KVALITETE Sustav kontrole kvalitete zahtijeva da se uz svaku skupinu uzoraka analizira barem jedna standardna otopina za kontrolu kvalitete, jedan duplikat uzorka ispitivanja i jedna slijepa proba (tim redoslijedom) te da se najmanje 5% ispitivanja sastoji od standardne otopine za kontrolu kvalitete, duplikata i slijepe probe.

214

Pripremite standardnu otopinu za kontrolu kvalitete (100 mg/l CaCO3) kako slijedi: a. Temeljna standardna otopina (alkaličnost = 1000 mg/l CaCO3): Izvažite 1,68 g

NaHCO3 i razrijedite na 1 litru destiliranom vodom, pripremite mjesečno. b. Standardna otopina za kontrolu kvalitete (alkaličnost = 100 mg/l CaCO3), Razrijedite

100 ml temeljne standardne otopine na 1 litru, pripremite tjedno. Svaki će analitičar, kao dio procedure za obuku i kao dio kriterija za daljnju sposobnost (pogledajte priručnik o kvaliteti), analizirati standardnu otopinu za kontrolu kvalitete simultano koristeći i pH indikator boje i pH metar. Analitičar se treba pobrinuti da krajnja točka dobivena s pH indikatorom boje odgovara pH 4,5 i da se dobije ispravan rezultat za standardnu otopinu za kontrolu kvalitete. Pogledajte priručnik o kvaliteti za procedure pri kontroli kvalitete.

18.10 GRANICA DETEKCIJE METODE (MDL) Granica detekcije je 2 mg/l CaCO3. Granica detekcije je određena u skladu s priručnikom o kvaliteti koristeći 100 ml od 20 mg/l CaCO3 standardne otopine i biretu od 50 ml. U svrhu izvještavanje granica detekcije je 20 mg/l CaCO3 osim ako se koristi procedure za nisku alkaličnost (pogledajte odjeljak B.18.2 poviše i izvor 1 odjeljak 2320,B.1). 18.11 IZVORI

1. Standard Methods for the Examination of Water and Wastewater, 19th edition, 1995, American Public Health Association, American Water Works Association, Water Environment Federation, section 2320-B.

2. Priručnik za kvalitetu laboratorija za XXXXXX laboratorij, Republika Hrvatska.

215

Laboratorijska tablica za alkaličnost 18

LABORATORIJSKA TABLICA ZA

ALKALIČNOST

Datum:

Analitičar:

Očitanje birete Laboratorijski broj

Obujam uzorka ml Početa

k Kraj Obujam ml

Alkaličnost mg/l CaCO3

Standardna otopina za kontrolu kvalitete (200 mg/l CaCO3)


Razlika = %

Slijepa proba • Standardna otopina za kontrolu kvalitete (100 mg/l as CaCO3): Izvažite 0,147g CaCl2.2H2O i razrijedite na

1 litru destiliranom vodom.

• Rezultat za standardnu otopinu treba biti 100±50 mg/l CaCO3.

• Prihvatljiva razina za duplikate uzoraka = ±10% za rezultate >55 mg/l CaCO3

• Sustav kontrole kvalitete zahtjeva da se analizira barem jedna standardna otopina, duplikat testnog uzorka i

slijepa proba za svaku skupinu uzoraka (tim redom) i da se minimalno 5% ispitivanja sastoji od standardne

otopine duplikata i slijepe probe.

216

19. Masnoća, ulje i maziva

19.1 SIGURNOSNE MJERE Svi analitičari koji provode ovo ispitivanje trebaju se pridržavati rutinskih laboratorijskih sigurnosnih mjera. Koristite n-Hexane kao otapalo a ne klorofluorokarbon (CFC). Ranija izdanja standardnih metoda određuju korištenje CFC kao otapala za ispitivanje masnoća, ulja i maziva, međutim, zbog okolišnih problema koji se vezuju uz CFC, 20, izdanje standardnih metoda određuje n-Hexane kao otapalo koje se mora koristiti. Posebne opasnosti: n-Hexane je jako zapaljiv – ne izlažite ga otvorenom plamenu.

19.2 UVOD I OBUHVAT Ova se metoda odnosi na određivanje masnoća, ulja i maziva, uključujući vosak, u vodama i ispuštanjima. Ova metoda nije namijenjena za neki određeni spoj ili spojeve nego za gravimetrijsko određivanje skupine masti, ulja i maziva koji su topivi u n-Hexane. Metoda se ne primjenjuje na frakcije s niskim vrenjem koje isparavaju na temperature ispod 105ºC.

19.3 NAČELA METODE Uzorak se uzima u čistu 1-litrenu staklenu bocu širokog otvora ili u Kilner posudu. Uzorak se zakiseli na pH 2,0 koristeći HCl kiselinu (da bi se hidrolizirale bilo koje otopine metalnih sapuna). Bilo kakvo prisutno ulje i kruta tvar ili viskozno mazivo se odvajaju od tekućeg uzorka filtriranjem cijelog uzorka kroz pločicu tkanine od muslina prekrivenu s filter papirom. Filter + ostatak se suši na 105ºC i onda se razdvaja u Soxhlet uređaju s n-hexane otopinom. Ostatak koji ostane nakon isparavanje otopine se važe da bi se odredio sadržaj masnoće, ulja i maziva. Spojevi koji isparavaju ispod 105ºC se gube kada se filter suši.

19.4 INTERFERENCIJE Može biti teško dobiti reprezentativan uzorak iz tekućina koje sadrže značajne količine masnoća, ulja i maziva koji plutaju na površini. 19.5 UZORKOVANJE TE ČUVANJE I PRIPREMA UZORAKA Uzorke je potrebno uzimati i čuvati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Uzorke je potrebno prenijeti u laboratorij i njima rukovati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Uzorke za analizu masnoće, ulja i maziva treba čuvati u hladnjaku u vrijeme uzorkovanja i moraju se analizirati unutar 30 sati od uzimanja.

19.6 REAGENSI I MATERIJALI a. Destilirana voda koja je prošla kroz Millipore Q50 sustav za čišćenje vode. Ovo se

koristi za slijepu probu i za pripremu svih primarnih standardnih otopina. b. Otopina 50% HCl . c. Pločica od muslin tkanine (11,0 cm promjer). d. Filter papiri od 11,0 cm (Whatman broj 40 ili ekvivalent).

217

e. Soxhlet ekstrakcijski cilindri -(papirnati cilindri, otopina se izolira). f. n-Hexane otopina g. Staklena vuna ili male staklene perlice. h. Stearic kiselina (za standardne otopine za kontrolu kvalitete) i. Hexadecane (za standardne otopine za kontrolu kvalitete). j. Aceton (za standardne otopine za kontrolu kvalitete).

19.7 OPREMA I PRIBOR a. Boce / posude za uzorke – 1-litrene staklene boce velikoga otvora ili Kilner posuda,

prethodno umjerena na 1 litru. b. Buchner uređaj za filtriranje (za filtere dijametra od 11 cm). c. Soxhlet ekstrakcijski uređaj sa ekstrakcijskom tikvicom od 250 ml (tikvica treba biti

osušena na 105ºC 1 sat i onda postavljena u eksikator na 1 sat i izvagana prije upotrebe).

d. Električni grijači omotač (za Soxhlet ekstrakcijski uređaj). e. Eksikator.

Soxhlet ekstraktor

Soxhlet ekstraktor s papirnatim cilindrima.

Garnitura od tri Soxhlet ekstraktora – postavljenih na grijači omotač sa staklenim tikvicama od 250 ml i kondenzatorima

218

19.8 UZORKOVANJE TE ČUVANJE I PRIPREMA UZORAKA Koristite odvojeni spremnik za uzorke masnoće, ulja i maziva i nemojte dalje dijeliti uzorke; ako se traži analiza duplikata onda koristite odvojene spremnike za svaku analizu. Uzmite 1- litrene reprezentativne uzorke u čistim 1-litrenim staklenim bocama sa širokim otvorom (npr. Kilner posudu koja je bila prethodno umjerena na 1 litru). Odmah stavite uzorke u hladnjak i zakiselite uzorke na pH 2,0 na povratku u laboratorij (koristeći približno 5 ml 50% HCl po litri uzorka). Uzorci za masnoće, ulja i maziva se moraju analizirati unutar 7 dana od uzimanja.

19.9 ANALITIČKI POSTUPAK Pripremite filter koji se sastoji od pločice muslin tekstila s filter papirom (11 cm). Nakvasite filter papir i muslin i pritisnite rubove prema dolje. Koristeći vakuum, radni filter sa 100 ml destilirane vode i onda filtrirajte sve zakiseljene uzorke. Koristeći pincetu, prenesite cijeli filter na satno staklo. Dodajte bilo koji materijal koji se priljubio na rubove pločice od muslin tekstila. Obrišite stranice i dno posude za uzorkovanje (Kilner posuda) i ljevak Buchner filtera s komadima filter papira namočenih u n-hexane i prenesite na satno staklo. Pobrinite se da odstranite sve slojeve koje su napravile masnoće, ulja i maziva i da pokupite sve krute materijale. Zarolajte sav filterski materijal koji sadrži uzorak i namjestite ga u ekstrakcijski cilindar. Dodajte dijelove materijala koji su ostali na satnom staklu. Obrišite satno staklo filter papirom namočenim u n-hexane i postavite ga u ekstrakcijski cilindar. Sušite cilindar + sadržaj u pećnici s toplim zrakom na 105ºC jedan sat. Začepite tuljak staklenom vunom ili malim staklenim perlicama i postavite ga u Soxhlet uređaj. Očistite, osušite (na 105ºC jedan sat), ohladite u eksikatoru (jedan sat) i izvažite ekstrakcijsku tikvicu i onda dodajte 150 ml n-hexane ekstrakcijske otopine. Namjestite Soxhlet u tikvicu i izdvojite masnoću, ulje i mazivo u omjeru 20 ciklusa na sat i tako 4 sata (prilagodite regulator grijaćeg omotača prema potrebi). Uklonite Soxhlet uređaj iz tikvice i zamijenite ga kondenzatorom. Smanjite regulator grijaćeg omotača i destilirajte n-Hexane i uzmite za ponovnu upotrebu. Alternativno, koristite Soxhlet s Teflon slavinom namještenom da izvuče otopinu n-hexane – dobro pazite, pošto je n-hexane jako zapaljiv. Kada ostane <1,0 ml n-hexane u tikvici maknite je s grijaćeg omotača. Izvucite zrak kroz tikvicu dok ne nestane vidljivog n-hexane i onda je stavite u pećnicu na 105ºC jedan sat. Stavite je u eksikator jedan sat i izvažite.

19.10 IZRAČUN I ISKAZ REZULATA mg masnoće, ulja i maziva po litri = _(težina tikvice+ekstrakt – težina tikvice) x 1000

obujam uzorka (ml)

Rezultati analize su izraženi kao mg/l masnoće, ulja i maziva (mg/l masnoće, ulja i maziva).

219

19.11 STANDARDNA OTOPINA I PROCEDURE ZA KONTROLU KVALITETE Sustav kontrole kvalitete zahtijeva da se uz svaku skupinu uzoraka analizira barem jedna standardna otopina za kontrolu kvalitete, jedan duplikat uzorka ispitivanja i jedna slijepa proba (tim redoslijedom) te da se najmanje 5% ispitivanja sastoji od standardne otopine za kontrolu kvalitete, duplikata i slijepe probe. Pripremite standardnu otopinu za kontrolu kvalitete kako slijedi: Stavite 200±2 mg stearic kiseline i 200±2mg hexadecane u zapreminsku tikvicu od 100 ml i napravite obujam do 100 ml acetonom – zagrijte da se otopi ako je potrebno. Spremite u čvrsto zatvoreni spremnik (da se izbjegne hlapljenje otopine) u tamu na sobnoj temperature. Neposredno prije upotrebe provjerite obujam i dodajte aceton ako je potrebno. Zagrijte da bi ponovno otopili sve vidljive taloge. Pripremite barem svaka 3 mjeseca. Pipetom prenesite 10 ml standardne otopine za kontrolu kvalitete u 1 litru destilirane vode u Kilner posudu i analizirajte kako je opisano u B.19.10 poviše. Rezultat za masnoće, ulja i maziva bi trebao biti 40±4 mg. Bilješka: ako postoji sumnja o koncentraciji standardne otopine za kontrolu kvalitete onda odvojite 10 ml i isparite do suhoće u dimnom ormariću – težina bi trebala biti 40±1 mg. Pogledajte priručnik za procedure za kontrolu kvalitete.

19.12 GRANICA DETEKCIJE METODE (MDL) Granica detekcije je XXXX mg/l. Granica detekcije je određena u skladu priručnikom o kvaliteti koristeći XXXXXX (prosječna koncentracija masnoće, ulja i maziva = XXXX mg/l). U svrhu izvješćivanja granica detekcije je zaokružena na XXXX mg/l.

19.13 IZVORI Standard Methods for the Examination of Water and Wastewater, 20th edition, 1998, American Public Health Association, American Water Works Association, Water Environment Federation, sections 5520A and 5520D. US EPA Method 1664, Revision A: n-Hexane Extractable Material (HEM; Oil & Grease) and Silica Gel Treated n-Hexane Extractable Material (SGT-HEM; non-polar Material) by Extraction and Gravimetry, US EPA February 1999, published on the Internet. Priručnik za kvalitetu laboratorija za XXXXXX laboratorij, Republika Hrvatska.

220

Laboratorijska tablica za masnoće, ulja i maziva 19

LABORATORIJSKA TABLICA ZA MASNOĆU, ULJE I MAZIVO Datum: Analitičar: Standardna otopina pripremljena:

Broj uzorka Obujam Broj Težina suhe Težina tikvice

+ mg/l masnoće, ulja, maziva

uzroka ml tikvice tikvice g Masnoće, ulja, maziva g

Standardna otopina


Slijepa proba

221

20. Nitrati NO3 (UV spektrofotometrička metoda)

20.1 SIGURNOSNE MJERE Svi analitičari koji provode ovo ispitivanje trebaju se pridržavati rutinskih laboratorijskih sigurnosnih mjera. Posebne opasnosti: U ovom se postupku koristi koncentrirana hidroklorična kiselina. 20.2 UVOD I OBUHVAT Ova metoda se odnosi na određivanje NO3 u vodama – uključujući slane / estuarijske / slankaste vode. Raspon koncentracije koja je pokrivena je od <0,1 do 5,0 mg/l N. Uzorci koji prelaze 5,0 mg/l N se razrjeđuju prije analize. 20.3 NAČELA METODE NO3 apsorbira UV svjetlo na 220-nm. Budući da otopljena organska tvar može također apsorbirati na 220-nm i NO3 ne apsorbira na 275-nm, koristi se drugo mjerenje na 275-nm da bi se ispravila apsorpcija organskih tvari na 220-nm. Daljnja korekcija se provodi za sadržaj slanosti vode - pogledajte B.20,11, niže. 20.4 INTERFERENCIJE Filtrirajte zamućene uzroke ili uzorke sa suspendiranom tvari (uključujući alge) kroz 5-µm membranski filtar prije analize – ovo je jako važno jer se koristi deionizirana voda u referentnim ćelijama i kao slijepa proba. Pogodno je koristiti špricu od 50-ml s membranskim filterom od 5-µm koji se gurne da se namjesti. Ispravka se primjenjuje za slanost u slanim / estuarijskim / slankastim vodama. 20.5 UZORKOVANJE TE ČUVANJE I PRIPREMA UZORAKA Uzorke je potrebno uzimati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Uzorke je potrebno prenijeti u laboratorij i njima rukovati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Uzorke za NO3 stavite u hladnjak i analizirajte unutar 30 sati od uzimanja. 20.6 REAGENSI I MATERIJALI

a. Destilirana voda koja je prošla kroz Millipore Q50 sustav za čišćenje vode. Ovo se koristi za slijepu probu i za pripremu svih primarnih standardnih otopina.

b. Hidroklorična kiselina 1N - koristite ampule ili izvažite 98,6 g 37% HCl (98,6 = 36,5*100/37) i razrijedite na 1 litru destiliranom vodom.

222


1. Varian Cary UV/vidljivi spektorfotometar 2. Koristite 1 cm Far UV Quartz ćelije (prikladne za UV mjerenja najniže do 200-nm)

– ove ćelije su osjetljive i vrlo skupe – postupajte s njima pažljivo. 3. Šprica od 50 ml s membranskim filterom od 5-µm koji se gurne da se namjesti.

20.8 STANDARDNE OTOPINE ZA UMJERAVANJE

a. Temeljna NO3 standardna otopina za umjeravanje - 100 mg/l N – Sušite KNO3 u pećnici na 103ºC i hladite u eksikatoru. Otopite 0,7218 g u vodi i razrijedite na 1 litru = 100 mg/l N.

b. Razrijedite temeljnu NO3 standardnu otopinu kako slijedi: 1, 2, 3, 4 & 5 ml svaku na 100 ml da biste napravili radnu standardnu otopinu NO3 od 1, 2, 3, 4 & 5 mg/l kao N. Koristite deioniziranu vodu kao slijepu probu.

20.9 STANDARDNE POSTAVKE INSTRUMENTA 1. Cary UV/ vidljivi spektrofotometar je programiran NO3 metodom – koristite nitrat

prečicu na ekranu. 2. Standardne postavke instrumenta su kako slijedi (ove postavke bi trebale biti prethodno

namještene):

Ordinate Mode Abs SBW (spectral band width – nm) 1,5 Ave Time (sec) 0,100 Beam Mode Double auto select Beam Interchange Normal Replicates 2 Standard/Sample averaging OFF Weight & Volume coefficients OFF Fit type Linear direct Min R2 0,95000 Concentration Units mg/l User Result = (Read(220) – Read(275) – Read(275)

3. Spektrometar je namješten da mjeri apsorpciju na 220-nm i na 275-nm – apsorpcija se

ispravlja automatski za organske tvari kako slijedi: Apsorpcija = Abs@220nm – 2 Abs@275nm.

4. Instrument je programiran da pripremi graf za umjeravanje i rezultati se prikazuju kao apsorpcija (to jest Abs@220nm–2 Abs@275nm) i kao koncentracija (mg/l N).

5. Podatci se automatski spremaju u datoteku računala kada je gotovo i rezultati se mogu ispisati.

6. Potrebna je daljnja korekcija za salinitet – ovo nije programirano i to treba popuniti analitičar – pogledajte B.20,11 niže.

223


a. Usisajte 50 ml uzorka u špricu, pritisnite da se namjesti membranski filter od 5-µm na špricu i filtrirajte uzorak u epruvetu od 100 ml.

b. Dodajte 1 ml 1,0 N HCl na 50 ml svake standardne otopine i filtrirajte uzorak – uključujući slijepu probu.

c. Upalite Cary UV/vidljivi spektrofotometar i računalo – (Bilješka: jednostavno pritisnite povratak (return) kada vas upita za lozinku) – grijte 15 minuta.

d. Koristite slijepu probu (50ml deionizirane vode + 1ml 1,0 N HCl) u referentnoj ćeliji – stražnja ćelija spektrofotometra.

e. Dva puta kliknite na Nitrate Shortcut. f. Odaberite File - Open Method - Nitrate g. Odaberite Set-up - Standards – 6 standardnih otopina (0,00, 1,00, 2,00, 3,00, 4,00 & 5,00

mg/l kao N). Bilješka: Koristite 2 decimalna mjesta za standardne otopine u postavkama računala – da biste dobili rezultate s 2 decimale za korištenje u korekciji saliniteta – međutim izvijestite finalne rezultate s 1 decimalom.

h. Odaberite Set-up - Samples - Unesite broj uzoraka i. Unesite opise uzoraka ili brojeve uzoraka j. Pritisnite Start – i izaberite sve za analizu (Pritisnite << gumb) k. Izaberite prikladan naziv datoteke l. Obrisat će se svi grafički podatci s prozora – pritisnite OK m. Očitajte apsorpciju i koncentraciju za standardnu otopinu i uzorke – koristite prednju

ćeliju u spektrofotometru za sva očitanja – pratite upute na ekranu. Bilješke: Pobrinite se da su sve ćelije pravilno poravnate – trebale bi pristajati dobro u prednji lijevi kut držača ćelija. Pobrinite se da su ćelije čiste i da optička lica nisu ogrebena. Nakon svakog očitanja – ispraznite ćeliju – držite je naopako i lagano pobrišite tkaninom – to sprječava da se uzorak slijeva niz vanjski dio ćelije. Isperite novim uzorkom – pobrišite ponovo i ponovno napunite – obrišite lica ćelija tkaninom – postavite u držač – zatvorite poklopac i očitajte.

n. Mjerite salinitet za svaki uzorak – i izračunajte točan NO3 rezultat kako je detaljno opisano u B.20,11, niže.

20.11 IZRAČUN I ISKAZ REZULTATA Potrebna je sljedeća korekcija za salinitet – ovo se ne izračunava automatski spektrofotometrom i to mora popuniti analitičar – koristite proračunsku tablicu i napravite ispis te sačuvajte izračune

NO3ispravljeni = NO3Očitanje – 0,011 Salinitet Jedinice: Salinitet kao o/oo i NO3 kao N

Finalni rezultati (to jest NO3ispravljeni) su izraženi kao nitrat mg/l N na 1 decimalu. 20.12 STANDARDNA OTOPINA I PROCEDURE ZA KONTROLU KVALITETE

a. Sustav kontrole kvalitete zahtijeva da se uz svaku skupinu uzoraka analizira barem jedna standardna otopina za kontrolu kvalitete, jedan duplikat uzorka ispitivanja i jedna slijepa

224

proba (tim redoslijedom) te da se najmanje 5% ispitivanja sastoji od standardne otopine za kontrolu kvalitete, duplikata i slijepe probe.

b. Pripremite temeljnu standardnu otopinu za kontrolu kvalitete (100 mg/l N) kako slijedi – sušite KNO3 u pećnici na 103ºC i hladite u eksikatoru. Otopite 0,7218 g u vodi i razrijedite na 1000 ml = 100 mg/l N. Spremite na tamno mjesto/hladnjak. Pripremite standardnu otopinu za kontrolu kvalitete na mjesečnoj osnovi. Pripremite temeljnu standardnu otopinu za kontrolu kvalitete iz temeljne standardne otopine za umjeravanje.

c. Odaberite određeni broj pravih uzoraka koji prikazuju puni raspon saliniteta za skupinu – analizirajte ih kao duplikate.

d. Uz to – primiješajte 50 ml svakog duplikata uzorka sa 1,0 ml temeljne standardne otopine za kontrolu kvalitete (= Koncentracija uzorka + 2,0 mg/l N) – koristite to kao standardne otopine za kontrolu kvalitete.

e. Pogledajte priručnik za procedure kontrole kvalitete. 20.13 GRANICA DETEKCIJE METODE (MDL) Granica detekcije je XXX mg/l N. Granica detekcije je određena u skladu s priručnikom o kvaliteti koristeći XXXXXX (prosječna XXXXXX koncentracija = XXXX mg/l XXXX. U svrhu izvješćivanja granica detekcije je zaokružena na 0,1 mg/l N. 20.14 IZVORI

1. Standard Methods for the Examination of Water and Wastewater, 20th edition, 1998, American Public Health Association, American Water Works Association, Water Environment Federation, (APHA, AWWA, WEF) section 4500-NO3

--B. 2. Priručnik za kvalitetu laboratorija za XXXXXX laboratorij, Republika Hrvatska. 3. Cary WinUV Software manual. Varian, May 1999.

225

21. Automatski analizator (Kone)

Parametri: amonijak, klorid, nitrat+nitrit, nitrit i o-fosfat 21.1 SIGURNOSNE MJERE Upravitelj laboratorija će se pobrinuti da, prije nego mu se dozvoli da upravlja automatskim analizatorom, analitičar bude pravilno osposobljen i da je on / ona upoznat s instrumentima i s priručnicima za instrumente (pogledajte izvor 4 i 5). Analitičar će se pobrinuti da s instrumentima radi na ispravan i siguran način. Svi analitičari koji provode ovo ispitivanje trebaju se pridržavati rutinskih laboratorijskih sigurnosnih mjera. Posebne opasnosti: nema. 21.2 UVOD I OBUHVAT Ova se metoda odnosi na određivanje amonijaka, klorida, nitrata+nitrita, nitrita i o-fosfata koristeći 7-kanalski Kone auto-analizator. Metode se primjenjuju za čiste i zagađene površinske vode, podzemne vode, vode za piće i komunalna, poljoprivredna i industrijska ispuštanja (tretirana i netretirana). Ove metode se ne primjenjuju za slane vode. 21.3 NAČELA METODE Protočna ubrizgavajuća analiza je tip analize neprestanog protoka koji koristi neprestani analitički tijek, nesegmentiran mjehurićima zraka, u koji se ubrizgavaju uzorci u vrlo lako ponovno proizvodivim količinama. Uzorak reagira s reagensima u analitičkom tijeku i proizvodi boju čiji je intenzitet proporcionalan koncentraciji testnog parametra u uzorku. Uzorak prolazi u ćeliju kroz koju se usmjerava snop svjetlosti i dio svjetlosti apsorbira boja. Količina apsorbirane energije svijetlosti je proporcionalna koncentraciji testnog parametra u uzorku kroz ograničeni raspon koncentracije. Budući da svaki testni parametar proizvodi svoju vlastitu karakterističnu boju, koristi se svjetlosni filter s posebnom prozirnom valnom duljinom za svako ispitivanje. Kemija za svako ispitivanje je kako slijedi: Amonijak (ukupni)

226

Amonijak reagira s alkalnim fenolom i natrijom hipokloritom da bi proizveo plavu boju koja apsorbira svjetlost na valnoj duljini od 630 nm. Amonijak (neioniziran)

Kada su određeni ukupni amonijak, temperatura i pH uzorka tada se može izračunati koncentracija neioniziranog amonijaka koristeći sljedeću formulu: Ukupni amonijak (mg/l N) x 17/14

Neionizirani amonijak mg/l NH3 = ----------------------------------------- æ 2729,92 ö 1 + antilog10ç0,09018 + --------- - pH ÷ è 273,2+TOC ø Klorid

Tiocijanat ion je oslobođen iz živinog tiocijanata stvaranjem topivog živinog klorida. U prisutnosti željeznog iona, slobodni tiocijanat ion čini visoko obojeni željezni tiocijanat čija je apsorpcija proporcionalna koncentraciji klorida. Željezni tiocijanat apsorbira svjetlost na valnoj duljini od 480 nm. Nitrat+Nitrit

Ovaj je parametar također poznat kao ukupni oksidirani nitrogen ili T.O.N. Nitrat je reduciran na nitrit prolaženjem kroz kadmij stup za reduciranje. Nitrit (reducirani nitrat plus originalni nitrit) tada reagira sa sulfanilamidom kojeg prati N-(naftil)etilendiamin dihidroklorid kako bi stvorio vrstu grimizne boje koja apsorbira svjetlost na valnoj duljini od 520 nm. Program nadzora je pokazao da su u nezagađenoj površinskoj vodi razine nitrita općenito tako niske da bi mogle biti zanemarive u usporedbi s razinama nitrata koji čine stvarno sve izmjerene ukupno oksidirane nitrogene. Nitrit

Nitrit reagira sa sulfanilamidom kojeg prati N-(1-naftil)etilendiamin dihidroklorid kako bi stvorio vrstu grimizne boje koja apsorbira svjetlost na valnoj duljini od 520 nm. o-fosfat o-fosfat reagira s amonijak molibdatom i antimon kalij tartratom pod kiselim uvjetima kako bi stvorio plavu boju koja apsorbira svjetlost na valnoj duljini od 880 nm. 21.4 INTERFERENCIJE Zamućeni uzroci ili uzorci koji sadrže suspendiranu tvar smetaju. Ti uzorci se centrifugiraju prije analize.

227

Amonijak

Alkaličnost preko 500 mg/l kao CaCO3 i kiselost preko 100 mg/l kao CaCO3 smetaju, ako su prisutne ove smetnje se uklanjaju preliminarnom destilacijom, (pogledajte izvor 1 odjeljak 4500-NH3 B). o-fosfat Visoke koncentracije silicija uzrokuju pozitivne smetnje. Uklonite smetnje iz NO2 i SO2 ako je potrebno dodavajući suvišak brom vode ili zasićenu otopinu kalij permanganata. 21.5 UZORKOVANJE TE ČUVANJE I PRIPREMA UZORAKA Uzorke je potrebno uzimati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Uzorke je potrebno prenijeti u laboratorij i njima rukovati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Uzorke za analizu auto-analizatorom treba ispitati unutar 30 sati od uzimanja. 21.6 REAGENSI I MATERIJALI Destilirana voda koja je prošla kroz Millipore Q50 sustav za čišćenje vode. Koristi se kao slijepa proba i za pripremu svih primarnih standardnih otopina i reagensa. Otplinjavanje helijem Da biste spriječili stvaranje mjehurića može biti potrebna otplinjavati otopine od amonijaka i o-fosfata helijem (osim standardne otopine i natrij fenolat reagensa). Koristite helij na 20 lb/in2 kroz cijev za otplinjavanje helijem. Žestoko protresite mjehuriće helija kroz otopinu jednu minutu. Amonijak (i) Natrij fenolat: U 1 litrenoj zapreminskoj tikvici otopite 83 g kristalnog fenola (C6H5OH)

u približno 600ml vode. Dok polako miješate dodajte 32 g natrij hidroksida (NaOH). Ohladite, razrijedite do oznake i preokrenite tri puta. Ovaj se reagens može pripremiti u manjim količinama ako je to potrebno. Nemojte otplinjavati ovaj reagens. Čuvajte u tamnim staklenim bocama i pripremajte dnevno.

(ii) Natrij hipoklorit: dostupno na tržištu kao Parazone: Čuvajte u tamnim spremnicima i pripremite 50% v/v otopinu dnevno. (iii) Dodajte u 1 litreni tarirani spremnik 55,4g dinatrij etilendiamin tetraacetata

[Na2EDTA.2(H2O)] i dodajte 11,0g natrij hidroksida (NaOH). Dodajte 968g vode. Protresite da se rastopi. Pripremajte na tjednoj osnovi. (iv) Natrij nitroprusid: U 1 litrenoj zapreminskoj tikvici otopite 1,75g

natrij nitroprusida [Na2Fe(CN)5Na.2H2O] razrijedite vodom do oznake. Čuvajte u tamnom staklenom spremniku i pripremajte na tjednoj osnovi.

228

Klorid

(i) Temeljna standardna otopina živinog tiocianata: U 1 litrenoj zapreminskoj tikvici otopite 4,17g živinog tiocianata (Hg(SCN)2) za oko 500ml metanola.

Razrijedite do oznake s metanolom i preokrenite tri puta. Pripremite na mjesečnoj osnovi. (ii) Temeljna standardna otopina željeznog nitrata: U 1 litrenu zapreminsku tikvicu

otopite 202g željeznog nitrata [Fe(NO3)3.9H2O] u približno 800ml vode. Dodajte 25ml koncentrirane nitratne kiseline i razrijedite do oznake. Preokrenite tri puta da se promiješa. Pripremajte na mjesečnoj osnovi.

(iii) Kombinirani reagens u boji: U 500 mililitarskoj zapreminskoj tikvici promiješajte 75

ml temeljne otopine živinog tiocianata (reagens i) sa 75ml temeljne otopine željeznog nitrata (reagens ii) i razrijedite do oznake. Preokrenite tri puta da se promiješa. Pripremajte na mjesečnoj osnovi..

Nitrat+Nitrit

(i) 15N Natrij hidroksid: U 1 litreni spremnik dodajte 150g NaOH vrlo polako na 250 ml vode. Vrtite dok se ne otopi. Ohladite i napunite do 1l. Čuvajte u plastičnom spremniku. Pripremite na mjesečnoj osnovi.

(ii) Amonijak klorid pufer: Dodajte u 1 litreni spremnik 85g amonijak klorida (NH4Cl) i 1g dinatrij etilendiamin tetraacetne kiseline dihidrata (Na2EDTA.2H2O) i 988g vode. Protresite ili promiješajte dok se ne rastopi. Pripremite na mjesečnoj osnovi. Prilagodite pH na 8,5 s 15N natrij hidroksidom (reagens i) na dnevnoj osnovi ili prije upotrebe.

(iii) Sulfanilamid reagens u boji: Dodajte u 1 litrenu zapreminsku tikvicu oko 600ml vode. Zatim dodajte 100ml fosforne kiseline (H3PO4), 40g sulfailamida i 1g N-(1- naftil)etukendiamin dihidroklorida (NED). Miješajte da se otopi. Razrijedite do oznake i preokrenite tri puta. Čuvajte u tamnim spremnicima i pripremajte na mjesečnoj osnovi.

(iv) Kadmij redukcijski stup (prepakovani stupovi): Dostupno kod Kone Ltd.

Nitrit

Reagens i, ii i iii za nitrit su isti kao i za nitrat+nitrit poviše. Kadmij redukcijski stup se ne koristi u određivanju nitrita. o-fosfat (i) Temeljna otopina amonijak molibdata: Dodajte u tarirani 1 litarski spremnik 40g

amonijak molibdat tetrahidrata [(NH4)6Mo7O24.4H2O] i 983g vode. Protresite dok se ne rastopi. Čuvajte u plastičnom spremniku u hladnjaku. Pripremajte svakih 14 dana.

229

(ii) Temeljni antimon kalij tartrat : Dodajte u 1 litreni spremnik 3,0g antimon kalij tartrat hemihidrat K(SbO)C2H4O6.1/2H2O i 995g vode. Protresite dok se ne rastopi. Stavite u hladnjak i pripremajte svakih 14 dana.

(iii) Molibdat reagens u boji: Dodajte u 1 litrenu zapreminsku tikvicu oko 500ml vode,

zatim dodajte 35ml koncentrirane sumporne kiseline. Zavrtite da se promiješa. Kada je pogodno za obradu dodajte 72ml temeljne otopine antimon kalij tartrata (reagens ii) i 213ml temeljne otopine amonijak molibdata (reagens i). Razrijedite do oznake i preokrenite tri puta da se promiješa.

Stavite u hladnjak i pripremajte na tjednoj osnovi. (iv) Redukcijski agens askorbinske kiseline: Dodajte u 1 litreni spremnik 60g askorbinske

kiseline i 975g vode. Protresite da se otopi. Dodajte 1g dodecyl sulfata. Pripremajte dnevno.

21.7 OPREMA I PRIBOR Upravljan računalom 7-kanalski Kone QuickChem AE automatizirani ion analizator se sastoji od nekoliko standardnih komponenata. To uključuje, s lijeva na desno, automatiziranu stanicu za razrjeđivanje, XYZ uzorkivač, reagens crpke, sistemsku jedinica sa 7 modula za obradu uzoraka, IBM PS/2 model 30-286 (ili 100% usklađen) računala s IBM ekranom u boji i Oksidata ML 182-IBM (ili IBM grafički usklađen) pisač. Sklopovi za grijanje su uključeni za amonijak (60OC) i za o-fosfat (37OC) parametre. 21.8 SHEAMTSKI PRIKAZ SUSTAVA Pogledajte izvor 4 za shematski prikaz sustava analize. 21.9 STANDARDNE OTOPINE ZA UMJERAVANJE Standardne otopine za umjeravanje se pripremaju u skladu s tablicom C1 (sljedeća stranica). Kombinirane standardne otopine za umjeravanje se pripremaju za amonijak, klorid, nitrat+nitrit, nitrit i o-fosfat. Čuvajte sve standardne otopine u hladnjaku. 21.10 STANDARDNE POSTAVKE INSTRUMENTA Vrijeme na instrumentu je postavljeno kako slijedi: Brzina crpke = 35 Razdoblje ciklusa Ubrizgajte do početka vršnog razdoblja Sekunde Sekunde * ________________________________________________________________________ Amonijak 65 38 Klorid 30 7 Nitrat+Nitrit 51 26

230

Nitrit 40 20 o-fosfat 40 10 * Kašnjenje od ubrizgavanja do početka očitanja (sekunde). 21.11 ANALITIČKI POSTUPAK Analitičari trebaju biti osposobljeni za korištenje auto-analizatora i trebaju se upoznati s instrumentom i s priručnikom za instrument (pogledajte izvor 4 i 5) prije nego je njemu / njoj dozvoljeno rukovati s instrumentom. Pratite postupak kako je opisano niže.

Postupak za pokretanje sustava

1. Umetnite patrone za crpku na njihovo mjesto. Ručice za zatezanje trebaju biti u jednoj

poziciji iza od najdalje desnog položaja, ili na optimalnoj poziciji za cijev crpke. 2. Namjestite brzinu crpke na 35 (standardno) osim ako je drugačije navedeno u metodi. 3. Postavite prijenosni niz reagensa u prikladne spremnike. 4. Uključite crpku. Koristite gumb ˝Standby Override˝ da biste brzo napunili reagense kroz

cjevovode. 5. Ako kemija zahtijeva bilo koji tip stupa, isključite crpku, umetnite stup i ponovno

pokrenite crpku, ili koristite ventil za uključivanje stupa ako postoji. 6. Izaberite 7-kanalsku metodu iz glavne jedinice softvera i učitajte u sistemsku jedinicu. 7. Napunite standardnu otopinu za umjeravanje na pliticu za standardne otopine kako

slijedi: A, B, C, D, E, F, G(slijepa proba), H, I, J, K, L, M(slijepa proba).

8. Idite na SAMPLE SUBMIT identifikacijski program. 9. Rasporedite uzorke na kolicima. 10. Unesite brojeve uzoraka + uzorke za kontrolu kvalitete itd. na ekran. 11. Napunite uzorke itd. na mjesta na plitici za uzorke koji odgovaraju SAMPLE SUBMIT

identifikacijskom programu. 12. Označite uzorke za auto-razrjeđivanje i/ili kanalsku ekskluziju ako je to potrebno.

Kombinirane standardne otopine za Kone automatski analizator

_________________________________________________________________________________

Pripremite prema potrebi:

Mjesečne temeljne otopine 1,000 mg/l NH3-N iz NH4Cl, 1,000 mg/l Cl iz NaCl, 1,000 mg/l P iz KH2PO4, 2,000 mg/l NO3-N iz KNO3, 100 mg/l NO2-N iz NaNO2, Tjedne miješane temeljne standardne otopine od 10 mg/l. Da biste ih pripremili razrijedite A s 1:100 serijskim razrjeđivanjem. Dnevne standardne radne otopine. Razrijedite B prema potrebi.

231

Bilješka: Sa istom garniturom dnevne radne standardne otopine se radi dva puta. U prvom postupku, klorid se zanemaruje, a u drugom postupku, samo se uzima u obzir klorid. To je zato što najniža standardna otopina ne zahtijeva klorid i nije moguće propustiti jednu točku za jedan parametar u kombiniranoj standardnoj otopini.

1. Pobrinite se da se prazne cijevi na stalku za prazne cijevi. One su potrebne za auto-razrjeđivanje.

2. Započnite s umjeravanjem iz programa "Sample Submit" . 3. Potvrdite umjeravanje (automatsko ili ručno) ili ponovno umjeravajte ako je potrebno.

Plitice se mogu složiti u red za analizu. 4. Rezultati se mogu ispisati za vrijeme ili nakon postupka.

Postupak za zatvaranje sustava

1. Ako koristite cjevovod sa stupom, kao što je kadmij stup za nitrat, isključite crpku i izvadite stup iz reda, ili ako je slučaj da postoji ventil za uključivanje stupa, okrenite ventil u poziciju za zatvaranje.

1. Ako metoda QuickChem preporuča otopinu ispiranja, postavite sve prijenosne linije reagensa u otopinu i pumpajte standardnom brzinom 5 minuta.

2. Postavite prijenosne linije u deioniziranu vodu i omogućite da se sustav ispire 5 minuta standardnom brzinom.

3. Sklonite prijenosne linije iz deionizirane vode i omogućite da se sva tekućina ispumpa iz cjevovoda.

4. Isključite crpku i popustite napetost na cijevi crpke pritiskujući ručice za otpuštanje sa strane na crpki.

21.12 ISKAZ REZULTATA

• Amonijak se izražava kao mg/l N • Klorid se izražava kao mg/l Cl • Nitrat+Nitrit se izražava kao mg/l N • Nitrit se izražava kao mg/l N • o-fosfat se izražava kao mg/l P • Rezultati se bilježe i čuvaju u datotekama koristeći gore navedene jedinice, međutim,

neki formati izvještaja zahtijevaju različite jedinice (na primjer Nitrat se izvještava kao mg/l NO3 za vode za piće). Tamo gdje se traže jedinice koje gore nisu navedene, ispis izvještaja iz računala je programiran da automatski pretvori te jedinice.

21.13 STANDARDNE OTOPINE I PROCEDURE ZA KONTROLU KVALITETE Sustav kontrole kvalitete zahtijeva da se uz svaku skupinu uzoraka analizira barem jedna standardna otopina za kontrolu kvalitete, jedan duplikat uzorka ispitivanja i jedna slijepa proba

232

(tim redoslijedom) te da se najmanje 5% ispitivanja sastoji od standardne otopine za kontrolu kvalitete, duplikata i slijepe probe. Pripremite neovisne standardne otopine za kontrolu kvalitete prema standardnoj otopini za umjeravanje kao poviše. Koristite miješanu radnu standardnu otopinu za kontrolu kvalitete ekvivalentnu standardnoj otopini za umjeravanje. Temeljna standardna otopina za kontrolu kvalitete treba se pripremiti odvojeno od standardne otopine za umjeravanje i priprema temeljne otopine i otopine za umjeravanje treba biti nepostojana (na primjer pripremite temeljne standardne otopine za umjeravanje početkom mjeseca i pripremite temeljne standardne otopine za kontrolu kvalitete sredinom mjeseca). Od temeljne standardne otopine za kontrolu kvalitete pripremite kombiniranu otopinu za kontrolu kvalitete na tjednoj osnovi i pripremite standardnu otopinu za kontrolu kvalitetna dnevnoj osnovi ili prema potrebi. Pogledajte Priručnik za procedure za kontrolu kvalitete.

21.14 GRANICA DETEKCIJE METODE (MDL) Granica detekcije za amonijak je 0,006 mg/l N (zaokruženo na 0,01). Granica detekcije za klorid je 0,16 mg/l Cl (zaokruženo na 1,0). Granica detekcije za nitrat+nitrit je 0,019 mg/l N (zaokruženo na 0,1). Granica detekcije za nitrit je 0,004 mg/l N. Granica detekcije za o-fosfat je 0,011 mg/l P (zaokruženo na 0,02). Granice detekcije su određene u skladu s priručnikom o kvaliteti koristeći sedam dijelova najniže standardne otopine za umjeravanje. Granice detekcije su zaokružene na najbližu višu prikladnu vrijednost. 21.15 POHRANA REZULTATA Kone auto-analizator kontrolira računalo i sadrži opremu softvera koja upravlja instrumentom i obrađuje rezultate koji se onda ispisuju. Podatci se odmah pohranjuju uz pomoć Kone softvera u Kone datoteku u bazi podataka. Kone datoteke se identificiraju po datumu i broju postupka (na primjer 14010901 – prvi postupak za 14. siječnja 2009.:14010902 – drugi postupak za 14. siječnja 2009.). Rezultati se ispisuju za vrijeme ili poslije postupka a ispis se čuva u fasciklu za dnevne analize ili u koverti. Softver računala koji se koristi u laboratoriju se također instalira na računalo auto-analizatora i podatci iz Kone datoteke se mogu uvesti direktno u bazu podataka. Postupak za uvoz podataka u bazu podataka treba definirati OVDJE!

21.16 PROVJERA UMJERAVANJA KONE AUTO-RAZRJEĐIVAČA Ispravnost pribora automatskog-razrjeđivača na Kone instrumentu treba provjeravati na mjesečnoj osnovi kako slijedi:

233

Pripremite standardnu otopinu ekvivalentnu dvostrukoj vršnoj standardnoj otopini za umjeravanje i prethodno programirajte Kone instrument da pripremi 1/5 i 1/10 razrijeđene otopine pripremljene standardne otopine i analizirajte. Analizirajte i nerazrijeđenu standardnu otopinu također, ovo će prijeći vršnu standardnu otopinu za umjeravanje i trebalo bi pokrenuti instrument da provede automatsko razrjeđivanje. Zabilježite sve rezultate koji bi trebali biti ±5 % od pripremljene standardne otopine. 21.17 IZVORI

1. Standard Methods for the Examination of Water and Wastewater, 19th edition, 1995, American Public Health Association, American WaterWorks Association, Water Environment Federation, sections: 4500-Cl E (Chloride), 4500-NH3 H (Ammonia), 4500-NO3 F (Nitrate+Nitrite), 4500-NO2 B (Nitrite) and 4500-P F (o-Phosphate).

2. Priručnik za kvalitetu laboratorija za XXXXXX laboratorij, Republika Hrvatska. 3. Laboratory Safety Manual. 4. Kone Instruments, QuikChem Automated Ion Analyser Methods Manual:

QuickChem Method 10-107-06-1-B for Ammonia; QuickChem Method 10-117-07-1-B for Chloride; QuickChem Method 10-107-04-1-C for Nitrate+Nitrite; QuickChem Method 10-107-05-1-O for Nitrite; QuickChem Method 10-115-01-1-A for o-Phosphate;

5. Kone Instruments, QuikChem AE Automated Ion Analyser Software. 6. Kone Instruments, Reference Manual.

21.18 LABORATORIJSKE TABLICE ZA KONTROLU KVALITETE PRIPREMITE TABLICE ZA KONTROLU KVALITETE PREMA POTREBI

234

22. Ukupne koliform bakterije (membransko filtriranje)

22.1 SIGURNOSNE MJERE Svi analitičari koji provode ovo ispitivanje trebaju pratiti rutinske sigurnosne mjere za mikrobiološki rad. Posebne opasnosti: m Endo bujon: postupajte pažljivo, nemojte dozvoliti da dođe u oči, na kožu ili na odjeću. Izbjegavajte udisanje prašine ili praha. Pretjerano izlaganje može dovesti do rizika od raka.

22.2 UVOD I OBUHVAT Ova metoda se odnosi na određivanje ukupnih koliforma testom vjerojatnosti. Ova se metoda primjenjuje na čiste i zagađene površinske vode, podzemne vode, vode za piće i na slankaste i slane vode. Patogene bakterije, koje se mogu prenositi kroz zagađenu vodu za piće, teško se uzgajaju in vitro. Ipak, vrlo je važno moći otkriti njihovu prisutnost da bi se odredilo je li voda sigurna za piće. Koliform organizmi, dok su sami relativno bezopasni, su gotovo uvijek prisutni u vodi koja sadrži patogen trbušnog tifusa. Pošto se relativno lako mogu izolirati i uobičajeno opstanu dulje nego organizmi koji proizvode bolesti, koliformi su korisni indikator moguće prisutnosti patogenih bakterija i virusa trbušnog tifusa. U većini slučajeva, voda koja nema ukupnih koliforma se smatra da nema ni patogena.

22.3 NAČELA METODE Što se tiče tehnike membranskog filtera, koliform skupina se može definirati da sadrži sve aerobne i mnoge fakultativne anaerobne, gram-negativne, koji ne tvore spore, bakterije u obliku štapića koje razvijaju crvenu koloniju s metalnim sjajem unutar 24 sata na 35ºC na endo-tip mediju koji sadrži laktozu. Neki koliformi mogu stvoriti tamno crvenu ili nukleacijsku koloniju bez metalnog sjaja. Općenito sve crvene, ružičaste, plave, bijele i bezbojne kolonije koje nemaju sjaja smatraju se ne-koliformima.

22.4 UZORKOVANJE TE ČUVANJE I PRIPREMA UZORAKA Uzorke je potrebno uzimati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Uzorke je potrebno prenijeti u laboratorij i njima rukovati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Koristite boce koje su bile oprane, isprane deioniziranom vodom i sterilizirane na 121ºC 30 minuta. Uzorci za koliform analizu se moraju čuvati u hladnjaku nakon uzimanja i analizirati unutar 24 sata.

235

Boce za uzorke klorirane vode trebaju imati natrij tiosulfat dodan prije sterilizacije: 0,25ml otopine od 3% Na2S2O3 u 300ml boci će neutralizirati do 5mg/l ostatnog klora. Da bi bilo pogodnije sve boce za uzorke mogu imati dodan natrij tiosulfat prije sterilizacije, i tako su na raspolaganju za netretirane i tretirane uzorke.

22.5 MEDIJ UZGOJA, REAGENSI I MATERIJALI.

a) Destilirana voda koja je prošla kroz Millipore Q50 sustav za čišćenje vode. Ovo se koristi za pripremu svih medija i reagensa.

b) 95% Alkohol (ne denaturirani). c) mEndo bujon:

4,8g mEndo bujona je suspendirano u 100ml vode koja sadrži 2ml 95% etanola. Medij se zagrijava do točke vrenja i odmah hladi. Čuvajte u hladnjaku do 4 dana. Zabilježite datum kada je pripremljen bujon i koristite taj datum da identificirate skupinu. Novi broj skupine mEndo bujona treba ispitati paralelno sa starom skupinom prije nego se stavi u upotrebu.

d) Sterilni fosfat pufer: Temeljna otopina I: 8,5g KH2PO4 otopljenog u 125ml vode, pH je prilagođen na 7,2±0,5 sa 1N NaOH i otopina je napravljena na 250ml. Stavite u hladnjak i odbacite ako otopina postane maglovita. Temeljna otopina II: 40,4g MgCl2.6H2O (ili 19g MgCl2) u vodi i razrijedite na 500ml. Radna pufer otopina: Dodajte 1,25ml temeljne otopine I i 5,0 ml temeljne otopine II u vodu i razrijedite na 1 litru. Prebacite otopinu u staklenu bocu s čepom s navojem i sterilizirajte u autoklavu na 121ºC 30 minuta. Nemojte čuvati za ponovnu upotrebu jednom kad se otvori čep na boci.

e) Sterilna Ringer otopina četvrt snage. Otopite jedan oksoid tablete Ringers otopine četvrt-snage u 500ml vode. Prebacite u staklenu bocu s čepom s navojem i autoklav na 121ºC najmanje 15 minuta. Nemojte čuvati za ponovnu upotrebu jednom kada je boca otvorena.

Bilješka: Otopina fosfat pufera i Ringer otopine četvrt-snage su međusobno zamjenjive, ili se mogu koristiti kao medij za razrjeđivanje, za ispiranje ili kao slijepe probe. Uz to, bilo koja od tih otopina može zamijeniti pepton slanu otopinu za ponovnu uspostavu standardne otopine za kontrolu kvalitete (pogledajte odjeljak E.1,9).

f) Petrijeve posude: prethodno sterilizirano jastučićima, 50mm promjer.

g) Filteri s membranom: rešetkast, 0,45æm veličina pore, 47mm promjer, prethodno steriliziran.

h) Industrijska metilirana pića (denaturirani alkohol). Ovo se koristi za sanitaciju neke

opreme i radnih površina. i) Anti-bakterijske tekućine za čišćenje kao što je Dettox.

j) Klor izbjeljivač kao što je Parazone razrijeđen 1/10 za odloženu posudu.

236

k) Sterilne raspoložive pipete. Jedan uzorak pipete iz svake skupine treba se ispitati na obujam i sterilnost i zabilješke takvih ispitivanja treba čuvati.


a) Autoklav: na primjer model P Selecta Autester E. b) Postavke filtriranja sastoje se od vakuuma/crpke, hvatača vode, vakuum tikvice i

filtracijskih jedinica, to jest lijevka filtera obilježenog stupnjevima i osnove. Zamotajte filtracijske jedinice u kraft papir ili staniol i sterilizirajte u autoklavu na 121ºC najmanje 15 minuta prije upotrebe.

c) Inkubator namješten na 35±0,5 ºC. d) Povećalo i izvor svjetlosti. e) Vodena kupelj za ponovno uspostavljanje standardne otopine za kontrolu kvalitete. f) Vrtložna miješalica za ponovnu uspostavu standardne otopine za kontrolu kvalitete.

22.7 POSTUPAK Izbor veličine uzorka: Obujmi uzorka trebaju se izabrati da se koristi plitica s izračunom kolonije koji je između 20 i 80 kolonija. Gdje se određene točke uzorkovanja rutinski ispituju, veličina uzorka se bira po odnosu prema prethodnim rezultatima (imajući u vidu vremenske uvjete i druge varijable). Gdje se točka uzorka nije ranije ispitivala procijenite obujam za koji se očekuje da će dati brojivu membranu (koristeći izvor 1 tablica 9222:1 kao smjernicu). Izaberite dva dodatna obujma koja predstavljaju jednu desetinu i deseterostruko ove količine kako slijedi. Za kloriranu vodu za piće koristite veličinu od 100ml uzorka. Za netretirane vode za piće treba koristiti 100ml uzorka osim ako se traži točan broj gdje je poznato ili se sumnja da je uzorak ozbiljno onečišćen. Priprema posude za uzgoj: Uzmite u pipetu približno 2 ml m-ENDO bujona na apsorpcijski jastučić u Petrijevu posudu. Alternativno, razbijanjem otvorite 2ml mENDO bujon ampulu i aseptično prenesite medij na apsorpcijski jastučić. Jastučić treba biti zasićen medijem ali suvišak medija se treba otkloniti. Filtriranje: Koristeći sanitizirane pincete postavite sterilne membranske filtere iznad osnove filterskog lijevka. Ponovno sastavite filtracijsku jedinicu i filtrirajte prikladnu količinu uzorka pod djelomičnim vakuumom. Isperite ljevak filtrirajući tri udjela od 20 do 30ml sterilne vode za Razrjeđivanje. Alternativno isperite ljevak adekvatnom količinom (barem 10ml) sterilne vode za razrjeđivanje iz boce s dispenzerom. Otpojite vakuum nakon završetka finalnog ispiranja. Maknite ljevak i odmah maknite membranski filter sa sanitiziranim pincetom i stavite ga na medij u Petrij posudu vrteći ga da izbjegnete zarobljavanje zraka.

237

Kad filtrirate količine uzorka između 1ml i 10ml, dio sterilnog pufera (približno 20-30ml) se prvo sipa u pripremljeni filterski ljevak. Onda se uzorak uzima u pipetu i ljevak se zavrti da se pomiješaju uzorak i pufer prije nego se primijeni vakuum. Koristite sterilne filtracijske jedinice na početku svake filtracijske serije. Smatra se da je filtracijska serija prekinuta kada je prošao interval od 30 min ili dulje između filtracije uzoraka. Nakon takvog prekida, postupajte sa svakim sljedećim filtriranjem uzorka kao s novom filtracijskom serijom i sterilizirajte ili dezinficirajte sve držače membranskih filtera koji se koriste. Dezinficirajte filtracijsku opremu između uzastopnog filtriranja stavljajući je u kipuću vodu na najmanje 3 minute i dopuštajući da se ohladi prije upotrebe. Nije potrebno dezinficirati filterski ljevak između filtriranja različitih količina istog uzorka pod preduvjetom da se manje količine prvo filtriraju. Da bi bilo pogodnije, količina uzorka iste ili veće veličine se može filtrirati i galvanizirati za ispitivanje fekalnog koliforma odmah prateći filtriranje za ispitivanje ukupnog koliforma bez uranjanja filterskog lijevka u kipuću vodu. Razrjeđivala: Točno mjerenje količine uzorka ispod 1,0ml zahtijeva Razrjeđivanje u sterilnom puferu Da biste napravili 1/10 razrjeđivalo aseptično pipetom uzmite 1ml uzorka i 9ml sterilnog pufera i prenesite u sterilnu bocu i dobro promiješajte. 1ml ovoga daje 0,1ml uzorka za filtriranje ili daljnje Razrjeđivanje. Inkubiranje: Prevrnite pripremljene kulture i postavite ih u inkubator na 24±2 sata na 35±0,5ºC. Kulture stavite u inkubator unutar 30 minuta nakon filtriranja. Brojanje: Tipična koliform kolonija ima ružičastu do tamno crvenu boju s zelenkastim metalnim površinskim sjajem. Tipične koliform kolonije mogu biti tamno crvene ili nukleicirane bez sjaja. Kolonije se broje koristeći lupu i fluorescentni izvor svjetlosti.

22.8 IZRAČUN I IZVJEŠĆIVANJE Ukupne razine koliforma u uzorku vode se iskazuju kao broj po 100ml. Da bi se odredio broj ukupnog koliforma u vodi koja se ispituje, Koristite sljedeću formula: Broj ukupnog koliforma / 100 ml = Broj izbrojanih kolonija x 100 Mililitri uzorka

Uslijed mogućeg nepovoljnog učinka na razvoj boje koji rezultira nagomilavanjem kolonija na membrani i da biste bili sigurni u statistički ispravno brojanje kolonije, minimalna i maksimalna kolonija trebaju biti od značaja. Za sve druge uzorke dozvoljeni min/maks raspon je 20-80 ukupnih koliform kolonija po plitici. Ako se dobije broj između 20-80 kolonija iz više od jednog uzorka količine u seriji razrjeđivanja (bez značajnog pozadinskog rasta) onda izračunajte svaki od tih zbrojeva na 100ml i uzmite prosjek.

238

S dobrom kvalitetom vode za piće ili podzemnom vodom pojavljivanje koliforma će biti minimalno. Stoga ako uzorak od 100ml daje zbroj od manje od 20 kolonija, izvijestite taj zbroj kao kolonije po 100ml.Ako kolonije nisu prisutne na 100ml plitici za uzorke, izvijestite da “nema otkrivenih po 100ml”. Ako je najveća količina filtriranog uzorka manja od 100ml i ne daje kolonije ili je zbroj od manje od 20, izvijestite kao manje od 20x100 (količina uzorka u ml) prema formuli poviše. Ako je potrebno pripremite ponovno uzorkovanje i koristite prikladniju količinu uzorka kada ponavljate ispitivanje. Ako plitica s najmanjim zbrojem kolonija daje zbroj veći od 80 izvijestite kao veće od 80x100/(količina uzorka) i ponovite uzorkovanje kao poviše. Komentari kao što su “ometanje od ne-koliformnih organizama” će se zabilježiti i izvijestiti s rezultatima uzorka gdje je to prikladno (vidite odjeljak E.1,10). Gdje se, na primjer, ispituju dijelovi uzorka od 10ml i 5ml i pronađeno ja da imaju zbroj od recimo 16 i 7 ukupnih koliforma pojedinačno (oba izvan brojivog raspona) onda to može biti uzeto kao ukupno da daje 23 kolonije u 15ml što je unutar brojivog raspona (=153 po 100ml). U nekim slučajevima gdje nijedan od zbrojeva ne pada između 20 i 80 kolonija tada može pomoći da se zabilježi zbroj kolonije po jedinici količine kao komentar na izvješću. Mora se naglasiti međutim da ovo ne može biti uzeto kao točan rezultat, nego samo kao gruba indikacija stanja onečišćenja. Primjer komentara: zbroj na plitici (16 kolonija za 10ml uzorka) je bio izvan preporučenog statističkog raspona za ispitivanje.

22.9 KONTROLA KVALITETE Sustav kontrole kvalitete zahtijeva da se uz svaku skupinu uzoraka analizira barem jedna standardna otopina za kontrolu kvalitete, jedan duplikat uzorka ispitivanja i jedna slijepa proba (tim redoslijedom) te da se najmanje 5% ispitivanja sastoji od standardne otopine za kontrolu kvalitete, duplikata i slijepe probe. Kada koristite medij u ampuli, realizirajte jednu standardnu otopinu za kontrolu kvalitete i jedan duplikat uzorka po skupini ampula. Slijepa proba mora biti uključena sa svakom skupinom uzoraka. Mikrobiološki referentni materijali u obliku kapsula onečišćenog dehidriranog mlijeka u prahu (dostupan kod SVM/RIVM, Nizozemska) se koristi kao standardna otopina za kontrolu kvalitete. Ona se čuva i ponovno uspostavlja kako upućuje SVM/RIVM i filtrira se sa svakom skupinom ispitivanja ukupnog kloriforma. Vrste dostupnih referentnih materijala su Enterobacter cloacae 500 (500 koliforma po kapsuli) - pogledajte izvor 4 za detalje. Jedna kapsula se ponovo uspostavlja u 10 ml sterilnog pufera od kojega se 1ml filtrira i stavlja u inkubator. Rezultati se unose u grafikon za kontrolu kvalitete kako je detaljno opisano u Priručniku za kvalitetu laboratorija. 100ml sterilnog pufera se koristi kao slijepa proba. Duplikat analize mikrobioloških uzoraka.

239

Treba analizirati barem jedan uzorak po skupini i minimalno 5% uzoraka u duplikatu (to jest dva dijela iz iste boce s uzorkom). Ako je zbroj za prvu porciju 20 ili manji, koristite tablicu broj 9222:II na stranicu 9-58 Standardnih metoda iz 1995. godine da biste odredili 95% granice pouzdanosti. Ako je prvi zbroj >20 onda približno 95%. Granice pouzdanosti treba odrediti koristeći formulu: 95% Granice pouzdanosti = C ± 2√C gdje je C rezultat za prvi zbroj (izvor Standardne metode, 1995., stranica 9-58). Za uzorke unutar brojivog raspona, rezultati za drugi zbroj trebaju biti unutar 95% granica pouzdanosti. Zabilježite duplikat rezultate u TABLICU ZA DUPLIKAT MIKROBIOLOŠKOG ISPITIVANJA (tablica izvor: Bact-5). Gdje ima više od 5% brojivih rezultata izvan granice pouzdanosti od 95% treba provesti reviziju metode i procedura. Slijepe probe ne smiju sadržavati kolonije. Zanemarite svaku skupinu uzoraka gdje je slijepa proba pozitivna. Kontrola temperature inkubatora i autoklava je u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Brojevi skupina autoklava se bilježe da bi ga se kasnije moglo naći.

22.10 INTERFERENCIJE Velike količine zamućenih uzoraka su neprikladne za membransko filtriranje. Gdje je to potrebno, velike količine uzorka se mogu podijeliti u nekoliko manjih količina i svaka dalje filtrirati i uzgojiti posebno. Rezultati na svakoj plitici se onda sabiru i izvješćuju po 100ml koristeći gornju formula. Rast ne-koliformnih kolonija može ometati razvoj kolonija ukupnog koliforma. Ako plitica s rastom miješane kolonije ima zbroj koliforma unutar optimalnog raspona (to jest 20-80 koliform kolonija) ali ukupni broj kolonija je >200, tada izvijestite rezultate većima ili jednakima izračunatim rezultatima. Ako je potrebno može se tražiti ponovljeni uzorak i podijeljeni u manje količine kao za zamućene uzorke. 22.11 HIGIJENA U MIKROBIOLOŠKOM LABORATORIJU Pogledajte Priručnik o kvaliteti laboratorija.

22.12 IZVORI

1. Standard Methods for the Examination of Water and Wastewater, 19th edition, 1995, American Public Health Association, American Water Works Association, Water Environment Federation, sections 9221 E and 9222 D.

240

2. Priručnik za kvalitetu laboratorija za XXXXXX laboratorij, Republika Hrvatska. 3. Millipore Water Microbiology, Laboratory and Field Procedures Manual. 4. Foundation for the Advancement of Public Health and Environmental Protection,

Bilthoven, The Netherlands (SVM) and the National Institute of Public Health and Environmental Protection, Bilthoven, The Netherlands (RIVM), Reference Materials for Water Microbiology. Document included with each batch of reference material.

5. The Microbiology of Water 1994, Part 1 - Drinking Water, Report on Public Health and Medical Subjects No 71, Methods for the Examination of Waters and Associated Materials.

241

23. Fekalne koliform bakterije (membransko filtriranje)

23.1 SIGURNOSNE MJERE Svi analitičari koji provode ovo ispitivanje trebaju se pridržavati rutinskih laboratorijskih sigurnosnih mjera. Posebne opasnosti: 'rosolic' kiselina: oprezno postupajte, toksikološka svojstva nisu u potpunosti ispitana.

23.2 UVOD I OBUHVAT Ova se metoda odnosi na određivanje fekalnih koliforma u vodi ispitivanjem vjerojatnosti. Metoda se primjenjuje na čiste i zagađene površinske vode, podzemne vode, vode za piće i na slankaste ili slane vode. Analiza fekalnog koliforma je određenije ispitivanje za nedavno fekalno zagađenje nego što je to ispitivanje ukupnog koliforma, a fekalni koliform je standardni testni organizam koji se koristi u mnogim laboratorijima koji ispituju tretiranu kanalizaciju, netretirani javni vodovod i takve primarne kontaktne vode kao što je područje za plivanje. 23.3 NAČELA METODE “Fekalni koliform” je primarno Escherichia i Klebsiella spp. One se razlikuju od ukupnog koliforma tako što imaju sposobnost fermentacije laktoze na povišenim temperaturama kao i na 35ºC, što je optimum za koliforme. Povišena temperature od 44,5±0,2ºC se pokazala kao najbolja temperature da se selektiraju koliformi posebno fekalnog porijekla. Bilo koji ukupni koliform zbroj može uključiti organizme fekalnog koliforma. Ovaj postupak membranskog filtriranja fekalnog koliforma koristi obogaćeni medij laktoze (M-FC bujon) i inkubacijsku temperature od 44,5±0,2ºC za selektivnost. Budući da je inkubacijska temperatura krtitična, kulture membranskog filtriranja se uronjavaju u vodenu kupelj za inkubaciju.

23.4 UZORKOVANJE TE ČUVANJE I PRIPREMA UZORAKA Uzorke je potrebno uzimati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Uzorke je potrebno prenijeti u laboratorij i njima rukovati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Koristite boce koje su oprane, isprane deioniziranom vodom i sterilizirane na 121ºC 30 minuta. Uzorci za analizu koliforma se moraju staviti u hladnjaku odmah nakon uzimanja i analizirati unutar 24 sata. Boce za uzorke klorirane vode trebaju imati natrij tiosulfat dodan prije sterilizacije: 0,25ml 3% otopine Na2S2O3 u boci od 300ml će neutralizirati najviše do 5mg/l ostatnog klora. Kako bi bilo

242

zgodnije svim bocama za uzorke se može dodati natrij tiosulfat prije sterilizacije, tako će biti dostupne za ili netretirane ili tretirane uzorke.

23.5 MEDIJ UZGOJA, REAGENSI I MATERIJALI a) Destilirana voda koja je prošla kroz Millipore Q50 sustav za čišćenje vode. Ovo se koristi za

pripremanje svih medija i reagense.

b) 95% Alkohol (ne-denaturirani). c) MFC bujon

3,7g medija dehidriranog M-FC bujona se suspendira u 100ml vode. Dodaje se 1ml otopine Rosolic kiseline (1% u 0,2N NaOH). Prilagodite pH na 7,4 s 1N HCl. Medij se grije do točke vrenja i odmah hladi. Čuvajte u hladnjaku do 4 dana. Zabilježeni datum na svakom bujonu se priprema i taj datum se koristi za identifikaciju skupine. Nove količinske brojeve M-FC bujona treba ispitati paralelno sa starom količinom prije nego što se stavi u upotrebu.

d) Sterilni fosfat pufer:

Temeljna otopina I: 8,5g KH2PO4 rastopljenih u 125ml vode, pH je prilagođen na 7,2±0,5 s 1N NaOH i otopina napravljena do 250ml. Stavite u hladnjak i odbacite ako otopina postane zamagljena. Temeljna otopina II: 40,4g MgCl2.6H2O (ili 19g MgCl2) u 500ml vode. Radna pufer otopina: Dodajte 1,25ml temeljne otopine I i 5,0 ml temeljne otopine II u vodu i razrijedite do 1 litre. Prebacite otopinu u bocu s čepom na navoj i sterilizirajte u autoklavu na 121ºC 30 minuta. Nemojte čuvati za ponovnu upotrebu jednom kad se otvori čep na boci.

e) Sterilna Ringer otopina četvrt-snage:

Otopite jednu tabletu oksoid Ringers otopine četvrt-snage u 500 ml vode. Prebacite u staklenu bocu sa čepom s navojem i stavite u autoklav na 121ºC najmanje 15 minuta. Nemojte čuvati za ponovnu upotrebu jednom kada je boca otvorena.

Bilješka: Fosfat pufer otopina i Ringer otopina četvrt-snage su izmjenjivi, mogu se koristiti ili kao medij za Razrjeđivanje, za ispiranje ili kao slijepa proba za ispitivanje. Uz to, bilo koja od ovih otopina može zamijeniti pepton slanu otopinu za rekonstrukciju standardne otopine za kontrolu kvalitete (vidite odjeljak E.1,9).

f) Petrijeve posude: prethodno sterilizirane jastučićima, 50mm promjera, s poklopcima koji se

čvrsto uklapaju.

g) Membranski filteri: rešetkasti, 0,45um veličina pore, 47mm promjera, potvrđeno prethodno sterilizirani.

h) Industrijsko metilirano piće (denaturirani alkohol). Ovo se koristi za sanitaciju neke

opreme i radnih površina.

i) Anti-bakterijska tekućina za čišćenje kao što je Dettox.

243

j) Klorni izbjeljivač kao što je Parazone.

k) Sterilne raspoložive pipete. Jedan uzorak pipete iz svake skupine treba ispitati na količinu in a sterilnost i čuvati zabilješke takvih ispitivanja.

23.6 OPREMA I PRIBOR a) Autoklav: model P Selecta Autester E.

b) Filtracijska postavka sastoji se od vakuuma/crpke, zadrživača vode, vakuum tikvice i

filtracijskih jedinica, to jest filterski ljevak s urezanim oznakama i osnove. Zamotajte filtracijske jedinice u kraft papir ili staniol i sterilizirajte u autoklavu na 121ºC najmanje 15 minuta prije upotrebe.

c) Inkubator s vodenom kupelji namješten na 44,5±0,2ºC.

d) Lupa i izvor svjetlosti.

e) Lupa i izvor svjetlosti: Luxo

f) Vodena kupelj za rekonstrukciju standardne otopine za kontrolu kvalitete

g) Vrtložna miješalica za rekonstrukciju standardne otopine za kontrolu kvalitete.

23.7 POSTUPAK Izbor veličine uzorka: Količine uzorka se trebaju birati da bi dobili plitice sa zbrojem kolonija koji leži između 20 i 60 kolonija. Tamo gdje se određena točka uzorkovanja rutinski ispituje, količina uzorka se bira u odnosu na ranije rezultate (imajući u vidu vremenske uvjete i druge varijable). Gdje se točka uzorka nije prije ispitivala procijenite količinu koju očekujete da ćete je dobiti u brojivoj membrani (koristeći izvor 1 tablica 9222:III kao smjernicu). Onda izaberite dvije dodatne količine koje predstavljaju jednu desetinu i deset puta te količine kako slijedi. Za klorirane vode za piće koristite 100ml količine uzorka. Za netretirane vode za piće treba koristiti 100ml uzorka osim ako se ne traži točan zbroj gdje je poznato ili se sumnja da je uzorak ozbiljno onečišćen. Priprema posude za uzgoj: Uzmite pipetom približno 2ml M-FC bujona na apsorpcijski jastučić u Petrij posudi. Alternativno, prelomite ampulu m-FC buljona i aseptično prenesite medij na apsorpcijski jastučić. Jastučić treba biti zasićen s medijem ali suvišak medija treba ukloniti. Filtriranje: Koristeći saniranu pincetu postavite sterilni membranski filter nad osnovu filterskog lijevka. Ponovno sastavite filtracijsku jedinicu i filtrirajte prikladne količine uzorka pod djelomičnim vakuumom.

244

Isperite ljevak filtrirajući tri dijela od 20 do 30ml sterilne vode za razrjeđivanje. Alternativno isperite ljevak s primjerenom količinom (barem 10ml) sterilne razrijeđene vode iz boce s dispenzerom. Odvojite vakuum po završetku finalnog ispiranja. Uklonite ljevak i odmah odvojite membranski filter saniranom pincetom i postavite je na medij u Petrij posudi vrteći ga kako bi izbjegli zarobljavanje zraka. Kada filtrirate količinu uzorka između 1ml i 10ml, dio sterilnog pufera (približno 20-30ml) se prvo sipa u pripremljeni filterski ljevak. Onda se pipetom uzorak donosi i ljevak se zavrti da bi se promiješao uzorak s puferom prije nego što se primijeni vakuum. Koristite sterilne filtracijske jedinice na početku svake filtracijske serije. Filtracijska serija se smatra prekinutom kada prođe interval od 30 minuta ili dulje između filtriranja uzorka. Nakon takvog prekida, tretirajte svako sljedeće filtriranje kao novu filtracijsku seriju i sterilizirajte ili dezinficirajte sve držače membranskih filtera koji se koriste. Dezinficirajte filtracijsku opremu između uzastopnih filtriranja stavljajući je u kipuću vodu najmanje 3 minute i dozvolite da se ohladi prije upotrebe. Nije potrebno dezinficirati filterski ljevak između različitih filtracijskih količina istog uzorka pod uvjetom da se manje količine prvo filtriraju.

Da bi bilo pogodnije, količinu uzorka iste ili veće veličine možete filtrirati i galvanizirati za ispitivanje fekalnog koliforma odmah prateći filtriranje za ispitivanje ukupnog koliforma bez uranjanja filterskog lijevka u kipuću vodu. Razrjeđivanje: Točno mjerenje uzorka veličine ispod 1,0ml zahtjeva razrjeđivanje u sterilnom puferu. Da biste napravili 1/10 razrjeđivanja, 1ml uzorka i 9ml sterilnog pufera se aseptički prenose pipetom u sterilnu bocu i dobro promiješaju. 1ml ovoga daje 0,1ml uzroka za filtraciju ili daljnje razrjeđivanje. Inkubiranje: Stavite pripremljene kulture u vodootporni plastični spremnik koji se važe da bi učvrstili inkubacijske posude ispod razine vode. Potopite u vodenu kupelj i inkubirajte 24±2 sata na 44,2±0,3oC. Stavite sve pripremljene kulture u vodenu kupelj unutar 30 minuta nakon filtriranja. Prebrojavanje: Sve plave kolonije se broje kao fekalni koliformi. Ne-fekalne koliform kolonije su sive do krem boje. Kolonije se broje koristeći lupu i fluorescentni izvor svjetlosti.

23.8 IZRAČUNI I IZVJEŠTAVANJE Razine fekalnog koliforma u vodenom uzorku se izražavaju kao broj na 100ml. Da bi se odredio broj fekalnih koliforma u ispitivanoj vodi, koristite sljedeću formula:

245

Broj fekalnih koliforma/ 100 ml = Broj izbrojenih kolonija x 100 Mililitri uzorka

Zbog mogućih neželjenih učinaka na razvoj boje koji rezultiraju iz kolonije koja se okuplja na membrane i da bi osigurali statistički ispravne zbrojeve kolonija, treba upotpuniti razine zbroja minimuma i maksimuma. Za uzorke vode za piće, treba uzeti u obzir samo maksimalni zbroj. Za sve druge uzorke dozvoljeni minimalni/maksimalni raspon je 20-60 fekalnih koliform kolonija po plitici. Ako se dobije zbroj između 20 i 60 kolonija iz više od jedne količine uzorka u seriji razrjeđenja (bez značajnog pozadinskog rasta) tada izračunajte svaki od tih zbrojeva po 100ml i uzmite prosjek. S dobrom kvalitetom vode za piće ili podzemne vode pojavljivanje fekalnih koliforma će biti minimalno. Stoga ako uzorak količine od 100ml daje zbroj manji od 20 kolonija, izvijestite taj zbroj kao kolonije po 100ml. Ako nama prisutnih kolonija na 100ml plitici za količinu uzorka, izvijestite kao “nema otkrivenih na 100ml”. Ako je najveći korišteni uzorak manji od 100ml i ne stvara kolonije ili je zbroj manji od 20, izvijestite kao manje od 20x100/(količina uzorka u ml) prema gornjoj formuli. Ako je potrebno pripremite ponavljanje uzorkovanja i koristite primjerenije količine uzorka kada ponavljate ispitivanje. Ako plitica s najmanjim zbrojem kolonija daje zbroj veći od 60, onda izvijestite kao više od 60x100/(količina uzorka) i ponovite uzorkovanje kao gore. Komentari kao što su “smetnje iz ne-koliformnih organizama” zabilježiti će se i izvijestiti s rezultatima uzoraka gdje je to prikladno (pogledajte odjeljak E.2.10). Gdje se, na primjer, ispituju dijelovi uzorka od 10ml i 5ml i pronađe se da ima zbrojeva od recimo 16 i 7 ukupnih koliforma pojedinačno (oba izvan raspona brojivosti) onda se oni mogu zbrojiti da daju 23 kolonija u 15ml što je unutar brojivog raspona (=153 po 100ml). U nekim slučajevima gdje ni jedan od zbrojeva ne pada između 20 i 60 kolonija tada može pomoći da se zabilježi zbroj kolonije po jedinici količine kao komentar na izvješću. Mora se naglasiti međutim da to ne može biti uzeto kao točan rezultat, nego samo kao gruba indikacija stanja onečišćenja. Primjer komentara: zbroj na plitici (75 kolonija na 10ml uzorka) je bio izvan preporučenog statističkog raspona za ispitivanje.

23.9 KONTROLA KVALITETE Sustav kontrole kvalitete zahtijeva da se uz svaku skupinu uzoraka analizira barem jedna standardna otopina za kontrolu kvalitete, jedan duplikat uzorka ispitivanja i jedna slijepa proba (tim redoslijedom) te da se najmanje 5% ispitivanja sastoji od standardne otopine za kontrolu kvalitete, duplikata i slijepe probe.

246

Kad koristite ampule medija, obradite jednu standardnu otopinu za kontrolu kvalitete i jedan duplikat uzorka po skupini ampula. Slijepa proba se mora uključiti sa svakom skupinom uzoraka. Mikrobiološki referentni materijali u obliku kapsula onečišćenog dehidriranog mlijeka u prahu (dostupnih od SVM/RIVM, Nizozemska) se koriste kao standardne otopine za kontrolu kvalitete. Oni se čuvaju i ponovno uspostavljaju kako je propisano od SVM/RIVM i filtriraju sa svakom skupinom ispitivanja fekalnog koliforma. Vrste dostupnih referentnih materijala su Escherichia coli 500 (500 E coli po kapsuli). Jedan kapsula se rekonstruira u 10ml sterilnog pufera od kojega je 1ml filtriran i inkubiran. Rezultati se unose u grafikon za kontrolu kvalitete kako je detaljno opisano u Priručniku za kvalitetu laboratorija. 100ml sterilnog pufera se koristi kao slijepa proba. Duplikat analize mikrobioloških uzoraka Najmanje jedan uzorak po skupini i najmanje 5% uzoraka treba analizirati u duplikatu (to jest dva dijela iz iste boce s uzorkom). Ako je zbroj prvog dijela 20 ili niži, koristite tablicu broj 92222:II na stranici 9-58 Standardnih metoda iz 1995. Godine da odredite 95% granice pouzdanosti. Ako je prvi zbroj >20 onda približne 95% granice pouzdanosti treba odrediti koristeći formulu: 95% Granice pouzdanosti = C ± 2√C gdje je C rezultat za prvi zbroj (izvor Standardne metode, 1995., stranica 9-58). Za uzorke unutar brojivog raspona, rezultati za drugi zbroj trebaju biti unutar 95% granica pouzdanosti. Zabilježite duplikat rezultate u TABLICU ZA DUPLIKAT MIKROBIOLOŠKOG ISPITIVANJA (tablica izvor: Bact-5). Gdje ima više od 5% brojivih rezultata izvan granice pouzdanosti od 95% treba provesti reviziju metode i procedura. Slijepe probe ne smiju sadržavati kolonije. Zanemarite svaku skupinu uzoraka gdje je slijepa proba pozitivna. Kontrola temperature inkubatora i autoklava je u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Brojevi skupina autoklava se bilježe da bi ga se kasnije mogli naći.

23.10 INTERFERENCIJE Velike količine zamućenih uzoraka su neprikladne za membransko filtriranje. Gdje je to potrebno, velike količine uzorka se mogu podijeliti u nekoliko manjih količina i svaka dalje filtrirati i uzgojiti posebno. Rezultati na svakoj plitici se onda sabiru i izvješćuju po 100ml koristeći gornju formula. Rast ne-fekalnih koliform kolonija može ometati razvoj kolonije fekalnog koliforma. Ako se to dogodi može biti potrebno ponoviti uzorke i podijeliti ih u manje količine kao gore.

247

23.11 HIGIJENA U MIKROBIOLOŠKOM LABORATORIJU Pogledajte Priručnik o kvaliteti laboratorija.


American Public Health Association, American Water Works Association, Water Environment Federation, sections 9221 E and 9222 D.

2. Priručnik za kvalitetu laboratorija za XXXXXX laboratorij, Republika Hrvatska. 3. Millipore Water Microbiology, Laboratory and Field Procedures Manual. 4. Foundation for the Advancement of Public Health and Environmental Protection,



248

Laboratorijska tablica za koliform 30 LABORATORIJSKA TABLICA ZA UKUPNI I FEKALNI KOLIFORM

Koliform Temperature inkubatora

Uklj. Isklj. Ukupni Fekalni Ukupni Fekalni Analitičar: ______ ______ Medij : ______ ______ Početak: _____OC _____OC Datum: ______ ______ Dat. prip.: ______ ______ Kraj : _____OC _____OC vrijeme: ______ ______ Broj skupine.: ______ ______

Zbroj kolonije Koliformi / 100 ml Komentari Uzorak broj

Lokacija uzorka

Količina (ml)

Vrijeme

Uklj. Ukupn

i Fekalni Ukupn

i Fekalni Ukupn

i Fekalni

Izvijestio

Sustav kontrole kvalitete zahtijeva da se uz svaku skupinu uzoraka analizira barem jedna standardna otopina za kontrolu kvalitete, jedan duplikat uzorka ispitivanja i jedna slijepa proba (tim redoslijedom) te da se najmanje 5% ispitivanja sastoji od standardne otopine za kontrolu kvalitete, duplikata i slijepe probe.

249

24. Ukupne bakterije

24.1 SIGURNOSNE MJERE Svi analitičari koji provode ovo ispitivanje trebaju se pridržavati rutinskih laboratorijskih sigurnosnih mjera. Posebne opasnosti: Koristite Laminarni protočni ormarić pažljivo. Analitičar nema zaštitu protiv bakterija koje se prenose zrakom kada se vodeni uzorak izloži protoku zraka.

24.2 UVOD I OBUHVAT Ukupne bakterije ili heterotrofni zbroj na plitici je postupak za procjenu broja živih heterotrofnih bakterija u vodi. Kolonije se mogu razviti iz parova, lanaca, klastera ili pojedinačnih ćelija, koji su svi uključenu u izraz “jedinice koje tvore kolonije”. Ova se metoda primjenjuje samo na klorirane vode za piće.

24.3 NAČELA METODE R2A Agar je razvijen za bakteriološke izračune tretirane pitke vode. Nizak medij nutrienta ima svrhu poboljšanja oporabe bakterije tolerantne na klor i naglašava bakterije u sustavu vode za piće. Također ima mogućnost dozvoliti razvoj brzo rastućih organizama. Potrebne su dvije temperature inkubacije pošto nema jedne kombinacije vremena i temperature koja bi dala maksimalne izračune. Temperature koje se koriste su 37±0,5ºC (za 3-6 dana) i 22±1ºC (za 5-8 dana) u skladu s EC regulacijama o vodi za piće (izvor 5).

24.4 UZORKOVANJE TE ČUVANJE I PRIPREMA UZORAKA Uzorke je potrebno uzimati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Uzorke je potrebno prenijeti u laboratorij i njima rukovati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Koristite boce koje su oprane, isprane deioniziranom vodom i sterilizirane na 121ºC 30 minuta. Uzorci za ukupni izračun bakterija moraju se staviti u hladnjak odmah nakon uzimanja i analizirati unutar 24 sata. Boce za uzorke klorirane vode moraju imati dodan natrij tiosulfat prije sterilizacije: 0,25ml otopine od 3% Na2S2O3 u boci od 300ml će neutralizirati do 5mg/l ostatnog klora.

24.5 MEDIJ UZGOJA , REAGENSI I MATERIJALI

250

a) Destilirana voda koja je prošla kroz Millipore Q50 sustav za čišćenje vode. Ovo se koristi kao priprema svih medija i reagensa.

b) R2A Agar

18,2 g dehidriranog R2A Agar se suspendira u 1l destiliranevode. Ovo se zagrijava do točke vrenja da bi se rastopilo i sterilizira na 121ºC najmanje 15 minuta. Sterilizirani R2A agar se dispenzira u Petrij posudu i dozvoljava da se zgusne na sobnoj temperaturi u Laminarnom ormariću za protok zraka. Pripremljene plitice se mogu čuvati naopako u plastičnoj vrećici ili u čvrstom spremniku u hladnjaku ne dulje od dva tjedna. Novi brojevi skupina R2A Agar-a trebaju se ispitivati paralelno sa starim skupinama prije nego što se stave u upotrebu.

c) Sterilni fosfat pufer Temeljna otopina I: 8,5g KH2PO4 rastopljenih u 125ml vode, pH je prilagođen na 7,2 s 1N NaOH otopine napravljen do 250ml. Stavite u hladnjak i odbacite ako otopina postane zamagljena. Temeljna otopina II: 40,4g MgCl2.6H2O (ili 19g MgCl2) rastopljena u vodi i razrijeđena 500ml vode. Radna pufer otopina: Dodajte 1,25ml temeljne otopine I i 5,0 ml temeljne otopine II u vodu i razrijedite do 1 litre. Prebacite otopinu u bocu s čepom na navoj i sterilizirajte u autoklavu na 121ºC 30 minuta. Nemojte čuvati za ponovnu upotrebu jednom kad se otvori čep na boci.

Bilješka: Otopina fosfat pufera i Ringer otopina četvrt-snage su međusobno zamjenjive, ili se mogu koristiti kao razrijeđeni medij, za ispiranje ili kao slijepe probe za ispitivanje. Uz to, bilo koja od ovih otopina može zamijeniti pepton slanu otopinu za rekonstrukciju standardne otopine za kontrolu kvalitete (pogledajte odjeljak E.1.9).

d) Sterilna Ringers otopina četvrt-snage

Otopite jednu tabletu oksoid Ringer otopine četvrt-snage u 500ml vode. Prebacite u staklenu bocu sa čepom na navoj i stavite u autoklav na 121ºC najmanje 15 minuta. Nemojte čuvati za ponovnu upotrebu jednom kad se boca otvori.

e) Petrijeve posude: prethodno sterilizirane 50 x 90 mm. f) Membranski filteri: rešetkasti, 0,45um veličina pore, 47mm promjera, prethodno

sterilizirani, ovjereni.

g) Sterilne raspoložive pipete: jedan uzorak pipete iz svake skupine treba ispitati na količinu i na sterilnost a zabilješke takvih ispitivanja treba čuvati.

h) Industrijska metilirana pića (denaturirani alkohol): ovo se koristi za sanitaciju neke


i) Anti-bakterijske tekućine za čišćenje kao što je Dettox.

j) Klorni izbjeljivač kao što je Parazone.

251

24.6 OPREMA I PRIBOR a) Autoklav: na primjer model P Selecta Autester E.

b) Filtracijska postavka sastoji se od vakuuma/crpke, vodene zamke, vakuum tikvice i jedinica

držača filtera. Zamotajte jedinice držača filtera u kraft papir ili staniol i sterilizirajte u autoklavu na 121ºC 30 minuta prije upotrebe.

c) Inkubatori: Namjestite na 37±0,5ºC i 22±1ºC.

d) Mikroskop: Namjestite na povećanje 10x do 15x.

24.7 POSTUPAK Sva ispitivanje ukupnih bakterija trebaju se provesti u duplikatu (to jest ispitivati dva dijela od 1ml iz svake boce s uzorkom. Sakupite sterilne filtracijske uređaje u laminarni ormarić sa strujanjem zraka. Filtrirajte 1ml uzorka kroz sterilni membranski filter pod djelomičnim vakuumom, s tim da prvo morate nasuti približno 10ml sterilnog fosfat pufera na filter u lijevku. Isperite ljevak s tri dijela od 10ml do 15 ml sterilnog fosfatnog pufera. Stavite filter na agar u Petrij posudi koristeći sanitiziranu pincetu. Ponovite ovaj postupak sa istim uzorkom za drugu inkubaciju. Isti filterski ljevak se može koristiti za drugo filtriranje. Bilješka: Uzorci se moraju dobro promiješati prije odvajanja 1ml količine za filtriranje. Približno: preporuča se 25 pokreta gore dolje (ili naprijed natrag). Zabilježite plitice s brojem uzorka prije inkubacije. INKUBIRANJE Preokrenite plitice i postavite jedan od svakog uzorka u inkubator s 37ºC i u inkubator s 22ºC. Minimalno inkubiranje na 37ºC je 3 dana a optimalno vrijeme inkubiranja na toj temperaturi je 5-7 dana. Na 22ºC minimalno vrijeme inkubiranja je 5 dana a optimalno vrijeme je 7 dana. PREBROJAVANJE Brojite kolonije na membrane filtera koristeći stereoskopski mikroskop s povećanjem od 10x do 15x. Bolje je da stavite Petrijevu posudu na mikroskopski stalak ukošenu na 45º i prilagodite izvor svjetlosti uspravno na kolonije. Optimalna gustoća kolonije po filteru je 20 do 200, Ako su kolonije male i nema sakupljanja, viša granica je prihvatljiva. Izbrojte sve kolonije na membrani ako ima 1 do 2 ili manje kolonija po kvadratu. Za 3 do 10 kolonija po kvadratu izbrojite 10 kvadrata i dobit ćete prosječni zbroj po kvadratu. Za 10 do 20 kolonija po kvadratu brojte 5 kvadrata i dobit ćete prosječni zbroj po kvadratu. Pomnožite prosječni zbroj po kvadratu sa 100 da biste dobili kolonije po mililitru. Ako ima više od 20 kolonija po kvadratu, zabilježite zbroj kao >2000,

252

Izvijestite prosječne zbrojeve kao procjenu jedinica koje tvore kolonije. Napravite procijenjene zbrojeve samo kada postoje diskretne, odvojene kolonije bez raspršivanja. IZVJEŠTAVANJE O IZRAČUNIMA Izvijestite prosječne zbrojeve za dva duplikata uzorka. Izvijestite sve rezultate kao kolonije (ili jedinice koje tvore kolonije) po ml. Uključite u laboratorijsku tablicu temperature inkubacije i vrijeme, te medij koji je korišten Izbjegavajte stvarati fiktivnu preciznost i točnost kada računate jedinice koje tvore kolonije bilježeći samo prve dvije lijeve znamenke. Povisite drugu znamenku n sljedeći veći broj kada je treća znamenka s lijeva 5,6,7,8 ili 9; koristite nule za svaki sljedeći broj udesno od druge znamenke. Na primjer, izvijestite zbroj od 142 kao 140 a zbroj od 155 kao 160, ali izvijestite zbroj od 35 kao 35.

24.8 KONTROLA KVALITETE Sva ispitivanja bakterija se izvode u duplikatu. Sustav kontrole kvalitete zahtijeva da se analizira barem jedna standardna otopina za kontrolu kvalitete i slijepa proba sa svakom skupinom uzoraka i da se minimalno 5% ispitivanja sastoji od standardne otopine za kontrolu kvalitete i slijepe probe. Mikrobiološki referentni materijali u obliku kapsula onečišćenog dehidriranog mlijeka u prahu (dostupno kod SVM/RIVM, Nizozemska) koriste se kao standardne otopine za kontrolu kvalitete. One se čuvaju i rekonstruiraju kako nalaže SVM/RIVM i filtriraju sa svakom skupinom ispitivanja ukupnih bakterija. Vrste dostupnih referentnih materijala su Enterococcus faecium 500 (500 E faecium po kapsuli). Jedna kapsula se rekonstruira u 100 ml sterilnog pufera od čega se 1ml filtrira i inkubira za svaku od dvije inkubacijske temperature. Rezultati se unose u grafikon o kvaliteti kontrole kako je detaljno opisano u Priručniku za kvalitetu laboratorija. 1ml sterilnog pufera se koristi kao slijepa proba. Duplikat analize mikrobioloških uzoraka Sva ispitivanja ukupnih bakterija se izvode u duplikatu (to jest dva dijela iz iste boce s uzorkom). Sljedeća provjera treba se napraviti na najmanje jednom testnom uzorku po skupini i na minimalno 5% testnih uzoraka koji se nasumice izabiru. Ako je zbroj za prvi dio 20 ili manji, koristite tablicu broj 9222:II na stranici 9-58 Standardnih metoda iz 1995. godine da biste odredili 95% granice pouzdanosti. Ako je prvi zbroj >20 onda treba odrediti približne 95% granice pouzdanosti koristeći formula: 95% Granice pouzdanosti = C ± 2√C gdje je C rezultat za prvi zbroj (izvor Standardne metode, 1995., stranica 9-58). Za uzorke unutar brojivog raspona, rezultati za drugi zbroj trebaju biti unutar 95% granice pouzdanosti. Zabilježite rezultate duplikata u TABLICU ZA DUPLIKATE MIKROBIOLOŠKOG ISPITIVANJA (tablica izvor: Bact-5).

253

Kada je više od 5% brojivih rezultat izvan 95% granica pouzdanosti treba napraviti reviziju metoda i procedura. Slijepe probe ne bi smjele sadržavati kolonije, ali je dozvoljena tolerancija od dvije kolonije po plitici pod uvjetom da se to ne dogodi više od jednom na pet uzastopnih skupina izračuna ukupnih bakterija. Ako se to dogodi onda zanemarite drugu skupinu i pokušajte uspostaviti uzrok onečišćenja. Kontrola temperature inkubatora i autoklava je u skladu s Priručnikom o kvaliteti laboratorija. Da biste osigurali da laminarni protočni ormarić točno radi, ostavite dvije R2A Agar plitice (kontrole) nepokrivene u laminarnom protočnom ormariću za vrijeme filtriranja i galvaniziranja. Plitice se zatim pokrivaju i inkubiraju zajedno sa uzorcima (jedan za svaku temperature). Jedna kolonija po plitici na sat izlaganje je maksimalno prihvatljiv zbroj za te plitice.

24.9 INTERFERENCIJE Ponekad se naprave "raspršene kolonije" bakterijama koje ne stvaraju diskretne, brojive kolonije na membrane filtera. Izvijestite ih kao "raspršivače". 24.10 HIGIJENA U MIKROBIOLOŠKOM LABORATORIJU Pogledajte Priručnik za kvalitetu laboratorija.

24.11 IZVORI 1. Standard Methods for the Examination of Water and Wastewater, 19th Edition, 1995,

American Public Health Association, American Water Works Association, Water Environment Federation, sections 9215 A and 9215 D.

2. Priručnik za kvalitetu laboratorija za XXXXXX laboratorij, Republika Hrvatska. 3. Millipore Water Microbiology, Laboratory and Field Procedures Manual. 4. European Communities (Quality of Water Intended for Human Consumption)

Regulations, 1988. Statutory Instrument 81 of 1988. 5. Foundation for the Advancement of Public Health and Environmental Protection,

Bilthoven, The Netherlands (SVM) and the National Institute of Public Health and Environmental Protection, Bilthoven, The Netherlands (RIVM) Reference Materials for Water Microbiology. Document included with each batch of reference material.


254

Laboratorijska tablica za ukupne bakterije 31

Laboratorijska tablica za izračun ukupnih bakterija

Autoklav skupina broj.: Medij: Temeljni medij skupina broj:

Temperatura inkubatora Datum Analitičar 22ºC 37ºC Početak : ºC ºC

Kraj: ºC ºC

Zbroj @ 22ºC Zbroj @ 37ºC Datum 1 Datum 2 Datum 1 Datum 2

Uzorak

broj

Vrijeme

Uklj. A B A B

Prosječan

Rezultat / ml

A B A B Prosj. rezultat / ml

Napomene

Slijepa proba

Kontrola

Sati izlaganja =

Stand. Otopina za kont. kvalitete

Log10 = @37ºC @22ºC

Rezultate unio u tablicu :

Sustav kontrole kvalitete zahtijeva da se barem jedna slijepa proba i jedna standardna otopina za kontrolu kvalitete analiziraju sa svakom skupinom uzoraka i da se minimalno 5% ispitivanja sastoji od slijepe probe i standardne otopine. Svaki se uzorak mora analizirati u duplikatu (A & B).

255

25. Ukupni koliform & E.Coli (Colilert) 25.1 SIGURNOSNE MJERE Svi analitičari koji provode ovo ispitivanje trebaju se pridržavati rutinskih laboratorijskih sigurnosnih mjera. Posebne opasnosti: Koristite laminarni protočni ormarić oprezno. Analitičari nemaju zaštitu od bakterija koje se prenose zrakom jednom kad se vodeni uzorak izloži strujanju zraka.

25.2 UVOD I OBUHVAT Ukupne bakterije ili heterotrofni izračun na plitici je postupak za procjenu broja živih heterotrofnih bakterija u vodi. Kolonije se mogu razviti iz parova, lanaca, klastera ili pojedinačnih ćelija, i oni su svi uključeni u izraz “jedinice koje stvaraju kolonije”. Ova metoda se primjenjuje samo na kloriranu vodu za piće.

25.3 NAČELA METODE R2A agar je razvijen za bakteriološke izračune tretirane pitke vode. On je nizak nutrient medij koji ima svrhu poboljšati oporabu bakterija tolerantnih na klor i naglašava bakterije u sustavima vode za piće. Također ima sposobnost dozvoljavanja razvoja brzo rastućih organizama. Potrebne su dvije temperature inkubatora pošto ne postoji jedna kombinacija vremena i temperature koja bi dala maksimalne izračune. Temperature koje se koriste su 37±0,5OC (za 3-6 dana) i 22±1OC (za 5-8 dana) u skladu s EC Pravilnikom o vodi za piće (izvor 5).

25.4. UZORKOVANJE TE ČUVANJE I PRIPREMA UZORAKA Uzorke je potrebno uzimati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Uzorke je potrebno prenijeti u laboratorij i njima rukovati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Koristite boce koje su bile oprane, isprane deioniziranom vodom i sterilizirane na 121OC 30 minuta. Uzorci za izračun ukupnih bakterija se moraju staviti u hladnjak odmah nakon uzimanja i analizirati unutar 24 sata. Boce za uzorke klorirane vode trebaju imati natrij tiosulfat dodan prije sterilizacije: 0,25ml 3% otopine Na2S2O3 u boci od 300ml će neutralizirati do 5mg/l ostatnog klora.

256

25.5 MEDIJ UZGOJA, REAGENSI I MATERIJALI 1. Destilirana voda koja je prošla kroz Millipore Q50 sustav za čišćenje vode. Ovo se

koristi za pripremu svih medija i reagensa. 2. R2A Agar. 18,2 g dehidriranog R2A Agar se suspendira u 1l destilirane vode. Ovo se

dalje zagrijava do točke vrelišta da se otopi i sterilizira na 121OC najmanje 15 minuta. Sterilizirani R2A agar se dispenzira u Petrijeve posude i pušta se da se zgusne na sobnoj temperaturi u laminar ormariću s protočnim zrakom. Pripremljene plitice se mogu čuvati okrenute naopako u plastičnoj vrećici ili čvrstom spremniku u hladnjaku ne dulje od 2 tjedna. Sad se brojevi skupina R2A Agar trebaju ispitati paralelno sa starim količinama prije nego što se stave u upotrebu.

3. Sterilni fosfatni pufer.

Temeljna otopina I: 8,5g KH2PO4 rastopljeno u 125ml vode, pH je prilagođen na 7,2 0,5 sa 1N NaOH i otopina je napravljena do 250ml. Stavite u hladnjak i odbacite ako otopina postane zamagljena.

Temeljna otopina II: 40,4g MgCl2.6H2O (ili 19g MgCl2) rastopljeno u vodi i razrijeđeno na 500ml.

Radna pufer otopina: Dodajte 1,25ml temeljne otopine I i 5,0 ml temeljne otopine II u vodu i razrijedite na 1 litru. Prenesite otopinu u staklenu bocu sa čepom s navojem i sterilizirajte u auotoklavu na 121OC 30 minuta. Nemojte čuvati za ponovnu upotrebu jednom kad otvorite čep. Sterilna Ringer otopina četvrt-snage. Otopite jednu tabletu oksoid Ringer otopine četvrt-snage u 500 ml vode. Prenesite u staklenu bocu sa čepom s navojem i stavite u autoklav na 121OC najmanje 15 minuta. Nemojte čuvati za ponovnu upotrebu kada otvorite bocu.

Fosfat pufer otopina i Ringer otopina četvrt-snage su međusobno zamjenjive, ili se mogu koristiti kao medij za Razrjeđivanje, za ispiranje ili kao slijepa proba za ispitivanje. Uz to, bilo koja od te dvije otopine može zamijeniti pepton slanu otopinu za rekonstrukciju standardne otopine za kontrolu kvalitete (vidite odjeljak E.1.9).

Petrij posude: prethodno sterilizirajte 50 x 90 mm.

4. Membranski filteri: rešetkasti, 0,45um veličina pore, 47mm promjera, prethodno

sterilizirani, ovjereni.

5. Sterilne dostupne pipete. Jedan uzorak pipete iz svake skupine treba ispitati na količinu i na sterilnost te treba čuvati takve zabilješke.

257

6. Industrijska metilna pića (denaturirani alkohol). Ovo se koristi za sanitizaciju neke


7. Anti-bakterijske tekućine za čišćenje kao što je Dettox.

8. Klorni izbjeljivač kao što je Parazone. 25.6 OPREMA I PRIBOR

1. Autoklav: model P Selecta Autester E. 2. Filtracijska postavka se sastoji od vakuuma/crpke, vodene zamke, vakuum tikvice i

jedinice držača filtera. Zamotajte držač filtera u kraft papir ili staniol i sterilizirajte u autoklavu na 121OC 30 minuta prije upotrebe.

3. Inkubatori: Namjestite na 37±0,5OC i 22±1OC.

4. Mikroskop: Namjestite na povećanje od 10x do 15x.

25.7 POSTUPAK Sva ispitivanje ukupnih bakterija trebaju se provesti u duplikatu (to jest ispitivati dva dijela od 1ml iz svake boce s uzorkom. Sakupite sterilne filtracijske uređaje u laminarni ormarić sa strujanjem zraka. Filtrirajte 1ml uzorka kroz sterilni membranski filter pod djelomičnim vakuumom, s tim da prvo morate nasuti približno 10ml sterilnog fosfat pufera na filter u lijevku. Isperite ljevak s tri dijela od 10ml do 15 ml sterilnog fosfatnog pufera. Stavite filter na agar u Petrij posudi koristeći sanitiziranu pincetu. Ponovite ovaj postupak sa istim uzorkom za drugu inkubaciju. Isti filterski ljevak se može koristiti za drugo filtriranje. Bilješka: Uzorci se moraju dobro promiješati prije odvajanja 1ml količine za filtriranje. Približno: preporuča se 25 pokreta gore dolje (ili naprijed natrag). Zabilježite plitice brojem uzorka prije inkubacije. INKUBIRANJE Preokrenite plitice i postavite jedan od svakog uzorka u inkubator s 37ºC i u inkubator s 22ºC. Minimalno inkubiranje na 37ºC je 3 dana a optimalno vrijeme inkubiranja na toj temperaturi je 5-7 dana. Na 22ºC minimalno vrijeme inkubiranja je 5 dana a optimalno vrijeme je 7 dana. PREBROJAVANJE Brojite kolonije na membrane filtera koristeći stereoskopski mikroskop s povećanjem od 10x do 15x. Bolje je da stavite Petrijevu posudu na mikroskopski stalak ukošenu na 45º i prilagodite

258

izvor svjetlosti uspravno na kolonije. Optimalna gustoća kolonije po filteru je 20 do 200, Ako su kolonije male i nema sakupljanja, viša granica je prihvatljiva. Izbrojte sve kolonije na membrane ako ima 1 do 2 ili manje kolonija po kvadratu. Za 3 do 10 kolonija po kvadratu izbrojite 10 kvadrata i dobit ćete prosječni zbroj po kvadratu. Za 10 do 20 kolonija po kvadratu brojte 5 kvadrata i dobit ćete prosječni zbroj po kvadratu. Pomnožite prosječni zbroj po kvadratu sa 100 da biste dobili kolonije po mililitru. Ako ima više od 20 kolonija po kvadratu, zabilježite zbroj kao >2000, Izvijestite prosječne zbrojeve kao procjenu jedinica koje tvore kolonije. Napravite procijenjene zbrojeve samo kada postoje diskretne, odvojene kolonije bez raspršivanja. IZVJEŠTAVANJE O IZRAČUNIMA Izvijestite prosječne zbrojeve za dva duplikata uzorka. Izvijestite sve rezultate kao kolonije (ili jedinice koje tvore kolonije) po ml. Uključite u laboratorijsku tablicu temperature inkubacije i vrijeme, te medij koji je korišten Izbjegavajte stvarati fiktivnu preciznost i točnost kada računate jedinice koje tvore kolonije bilježeći samo prve dvije lijeve znamenke. Povisite drugu znamenku na sljedeći veći broj kada je treća znamenka s lijeva 5,6,7,8 ili 9; koristite nule za svaki sljedeći broj udesno od druge znamenke. Na primjer, izvijestite zbroj od 142 kao 140 a zbroj od 155 kao 160, ali izvijestite zbroj od 35 kao 35.

25.8 KONTROLA KVALITETE Sva ispitivanja bakterija se izvode u duplikatu. Sustav kontrole kvalitete zahtijeva da se analizira barem jedna standardna otopina za kontrolu kvalitete i slijepa proba sa svakom skupinom uzoraka i da se minimalno 5% ispitivanja sastoji od standardne otopine za kontrolu kvalitete i slijepe probe. Mikrobiološki referentni materijali u obliku kapsula onečišćenog dehidriranog mlijeka u prahu (dostupno kod SVM/RIVM, Nizozemska) koriste se kao standardne otopine za kontrolu kvalitete. One se čuvaju i rekonstruiraju kako nalaže SVM/RIVM i filtriraju sa svakom skupinom ispitivanja ukupnih bakterija. Vrste dostupnih referentnih materijala su Enterococcus faecium 500 (500 E faecium po kapsuli) – pogledajte izvor e za detalje. Jedna kapsula se rekonstruira u 100 ml sterilnog pufera od čega se 1ml filtrira i inkubira za svaku od dvije inkubacijske temperature. Rezultati se unose u grafikon o kvaliteti kontrole kako je detaljno opisano u Priručniku za kvalitetu laboratorija. 1ml sterilnog pufera se koristi kao slijepa proba. Duplikat analize mikrobioloških uzoraka Sva ispitivanja ukupnih bakterija se izvode u duplikatu (to jest dva dijela iz iste boce s uzorkom). Sljedeća provjera treba se napraviti na najmanje jednom testnom uzorku po skupini i na minimalno 5% testnih uzoraka koji se nasumice izabiru. Ako je zbroj za prvi dio 20 ili manji, koristite tablicu broj 9222:II na stranici 9-58 Standardnih metoda iz 1995. godine da biste odredili 95% granice pouzdanosti. Ako je prvi zbroj >20 onda treba odrediti približne 95% granice pouzdanosti koristeći formulu:

259

_ 95% Granice pouzdanosti = C ± 2ÖC gdje je C rezultat za prvi zbroj (izvor Standardne metode, 1995., stranica 9-58). Za uzorke unutar brojivog raspona, rezultati za drugi zbroj trebaju biti unutar 95% granice pouzdanosti. Zabilježite rezultate duplikata u TABLICU ZA DUPLIKATE MIKROBIOLOŠKOG ISPITIVANJA (tablica izvor: Bact-5). Kada je više od 5% brojivih rezultat izvan 95% granica pouzdanosti treba napraviti reviziju metoda i postupaka. Slijepe probe ne bi smjele sadržavati kolonije, ali je dozvoljena tolerancija od dvije kolonije po plitici pod uvjetom da se to ne dogodi više od jednom na pet uzastopnih skupina izračuna ukupnih bakterija. Ako se to dogodi onda zanemarite drugu skupinu i pokušajte uspostaviti uzrok onečišćenja. Kontrola temperature inkubatora i autoklava je u skladu s Priručnikom o kvaliteti laboratorija. Da biste osigurali da laminarni protočni ormarić točno radi, ostavite dvije R2A Agar plitice (kontrole) nepokrivene u laminarnom protočnom ormariću za vrijeme filtriranja i galvaniziranja. Plitice se zatim pokrivaju i inkubiraju zajedno sa uzorcima (jedan za svaku temperature). Jedna kolonija po plitici na sat izlaganje je maksimalno prihvatljiv zbroj za te plitice. 25.9 INTERFERENCIJE Ponekad se naprave "raspršene kolonije" bakterijama koje ne stvaraju diskretne, brojive kolonije na membranskom filteru. Izvijestite ih kao "raspršivače".

25.10 HIGIJENA U LABORATORIJU Pogledajte Priručni za kvalitetu laboratorija.

25.11 IZVORI 1. Standard Methods for the Examination of Water and Wastewater, 19th Edition, 1995,

American Public Health Association, American Water Works Association, Water Environment Federation, sections 9215 A and 9215 D.

2. Priručnik za kvalitetu laboratorija za XXXXXX laboratorij, Republika Hrvatska. 3. Millipore Water Microbiology, Laboratory and Field Procedures Manual. 4. European Communities (Quality of Water Intended for Human Consumption) 5. Regulations, 1988. Statutory Instrument 81 of 1988. 6. Foundation for the Advancement of Public Health and Environmental Protection,



260

26. Atomska apsorpcija plamenom

Mjereni analiti: Na, K, Mg, Fe, Mn & Zn

26.1 SIGURNOSNE MJERE • Atomski apsorpcijski spetrofotometar (AAS) predstavlja ozbiljnu opasnost ako se njime ne

upravlja na pravi i siguran način. • Upravitelj laboratorija osigurava da, prije nego mu se dozvoli rad s atomskim apsorpcijskim

spektrofotometrom, analitičar mora biti pravilno osposobljen i upoznat s instrumentima i s priručnicima za te instrumente (pogledajte izvor 4).

• Analitičar mora osigurati da se s instrumentima upravlja na pravi i siguran način. Prije nego što se dozvoli analitičaru da koristi AAS, on/ona mora pročitati odjeljak 1 AAS priručnika za rukovanje (izvor 4) pod naslovom”sigurnosna praksa”. Stroga pozornost se treba posvetiti oznakama za opasnosti i upozorenja kroz AAS priručnik. Također se treba pozivati na Priručnik o sigurnosti u laboratoriju (izvor 3).

• Plamen AAS-a se nikad ne smije ostaviti bez nadzora. • Talog ugljika na plameniku se ne smije nikad ostaviti da se nastavi stvarati bez provjere. • Pobrinite se da je ventilator ekstraktora uključen i da je dimnjak instrumenta dobro

namješten. • Uvijek upalite plamen pod uobičajenim pritiskom i vrijednostima protoka (acetilen = 10 psi i

približno 1,5 jedinica protoka (= 1,75 l/min). Zrak = 70 psi i 3,5 jedinica protka (= 12 l/min). Bilo koje prilagodbe uvjetima plamena se provode nakon paljenja.

Posebne opasnosti:

• Komprimirani plinovi i cilindri – pogledajte Priručnik o sigurnosti u laboratoriju (izvor 3). • Acetilen – Vidite stranicu 7 odjeljak 1 (1.4) AAS priručnika za upravljanje (izvor 4).

Acetilen se ne smije koristiti ako indikator tlaka u cilindru padne ispod crvene oznake za opasnost na oznakama mjeritelja pritiska na cilindru (približno 80 psi) i ne smije se započeti s puštanjem uzorka ako je pritisak acetilena <100 psi.

• Imenovana osoba mora provjeriti detektor za goruće plinove koji se nalazi pored AAS na mjesečnoj osnovi da bi osigurali da dobro radi. To se radi postavljanjem epruvete s nekoliko mililitara alkohola ispod detektora i provjerom da raste indikator razine i da se alarm oglasi.

• Plamenik – visoke temperature – nemojte micati ili premještati plamenik dok je vruć. • Zadržavač tekućine – Pobrinite se da je zadržavač tekućine pun i da je brtva za zatvaranje

točnom namještena da bi se spriječilo da acetilen pobjegne u atmosferu. • Pobrinite se da je odvodna cijev ispravno namještena. • Ultraviolentna radijacija iz plamena – pobrinite se da je UV zaštitnik zatvoren kada

instrument radi osim za vrijeme kratke provjere plamena.

261

26.2 UVOD I OBUHVAT Ova se metoda odnosi na određivanje metala zračnom/acetilenskom atomskom apsorpcijskom spektrofotometrijom plamenom (AAS). Metoda se primjenjuje na čiste i zagađene površinske vode, podzemne vode, vode za piće i na komunalna, poljoprivredna i industrijska ispuštanja (za netretirana i tretirana). AAS plamenom metoda analize se koristi da bi se odredile sljedeće skupine metala. Skupina 1: Na, K & Mg glava plamenika se zarotira 90 stupnjeva. Skupina 2: Fe, Mn & Zn glava plamenika je u uobičajenoj poziciji.

26.3 NAČELA METODE U atomskoj apsorpcijskoj spektrometriji plamenom usmjerava se lagana zraka iz šuplje katodne svjetiljke kroz plamen na monokromator i detektor koji mjeri intenzitet emitiranog svjetla. Uzorak se aspirira u plamen i atomizira te se svjetlost apsorbira atomiziranim elementom u plamenu. Količina svjetlosne energije koja se apsorbira u plamen je proporcionalna koncentraciji elementa u uzorku kroz ograničeni koncentracijski raspon. Budući da svaki element ima svoju vlastitu karakterističnu apsorpcijsku valnu duljinu, koristi se svjetiljka izvor koja se sastoji od tog elementa; to čini ovu metodu relativno slobodnom od spektralnih i radijacijskih smetnji

26.4 INTERFERENCIJE Koncentracije silicija >10 mg/l kao Si ometač s određivanjem mangana. To se može prevazići dodavanjem 25 ml otopine kalcija na 100 ml uzorka i standardne otopine. Koncentracija fosfata >1,0 mg/l kao P ometač s određivanjem magnezija. To se može prevazići dodavanjem 10 ml otopine lantana na 100 ml uzorka i standardne otopine.

26.5 UZORKOVANJE TE ČUVANJE I PRIPREMA UZORAKA Uzorke je potrebno uzimati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Uzorke je potrebno prenijeti u laboratorij i njima rukovati u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Uzorke treba uzeti u polietilenske spremnike s polietilenskim čepom, koji su bili kiselinski isprani u laboratoriju. Kada se uzorci za analizu AAS plamenom ne ispitaju unutar 24 sata, uzorci se mogu čuvati do 2 mjeseca s HNO3 (5 ml koncentracija HNO3 po litri uzorka). Priprema uzorka / digestija Uzorke kojima treba digestija treba tretirati na sljedeći način.

262

Miješajte uzorke i prenesite primjerenu količinu (50 do 100 ml) u digestijsku epruvetu. Dodajte 5 do 10 ml koncentriranog HNO3 i nekoliko kipućih komadića. Digestirajte u blok digestora oko 1 sat s temperaturom bloka na 130oC. Sklonite epruvete s uzorkom iz digestora i dozvolite da se ohladi. Kada se ohladi napunite do originalne količine s 0,5% HNO3/deioniziranom vodom. Može biti potrebno prije analize filtrirati uzorke. Prenesite uzorke u polietilenski spremnik nakon digestije.

26.6 REAGENSI I MATERIJALI a) Destilirana voda koja je prošla kroz Millipore Q50 sustav za čišćenje vode. b) Koncentrirani HNO3 - Analar stupanj. c) 0,5% HNO3 deionizirane vode. Ovo se koristi kao slijepa proba i za pripremu svih

standardnih otopina i razrjeđivača. d) Komprimirani zrak – kompresor je smješten u garaži a zrak se filtrira prije AAS. e) Acetilen plin – standardni komercijalni stupanj. f) Otopina kalcija. Otopite 0,630g CaCO3 u 50 ml 20% HCl. g) Otopina lantana. Otopite 58,65g La2O3 u 250 ml koncentriranog HCl. Dodajte kiselinu

polako dok se materijal ne rastopi i razrijedite na 1 litru. 26.7 OPREMA I PRIBOR

a) Atomska apsorpcija Spektrometar (Varian Spectra 400) b) Automatski uzorkivač (Varian SPS-5 sustav za pripremu uzoraka). c) AAS šuplje katodne svjetiljke – Svjetiljke koje se koriste su elektronički kodirane tako

da sustav automatski prepoznaje svjetiljku i broj smještaja na obrtnoj glavi svjetiljke. 26.8 STANDARDNE OTOPINE ZA UMJERAVANJE Temeljne standardne otopine - NAB akreditirane gdje je to moguće. 1,000 mg/l K (Atomske apsorpcijske spektroskopske standardne otopine) 1,000 mg/l Mg ( " " " " “ ) 1,000 mg/l Na ( " " " " “ ) 1,000 mg/l Fe ( " " " " “ ) 1,000 mg/l Mn ( " " " " “ ) 1,000 mg/l Zn ( " " " " “ ) Miješane prijelazne standardne otopine

Pripremite dvije skupine prijelaznih miješanih standardnih otopina na mjesečnoj osnovi kako slijedi: Skupina 1 (K, Mg i Na) Dodajte 40, 25 i 25 ml kako je primjereno na Na, K i Mg temeljnu standardnu otopinu na 0,5% HNO3 i napravite količinu do 250 ml. Ova otopina sadrži 160 mg/l Na, 100 mg/l K i 100 mg/l Mg. Skupina 2 (Fe, Mn i Zn) Dodajte 25 ml, 25 ml i 5 ml kako je primjereno Fe, Mn i Zn temeljne standardne otopine na 0,5% HNO3 i napravite na količinu do 100 ml. Ova otopina sadrži 50 mg/l Fe, 50 mg/l Mn i 10 mg/l Zn.

263

Miješane standardne otopine za umjeravanje

Pripremite dvije skupine miješanih standardnih otopina za umjeravanje na dnevnoj osnovi ili prema potrebi kako slijedi: __________________________________________________________________ Metalna Skupina Miješana st. otopina za umjeravanje Skupina 1 (K, Mg i Na) ___________________________ A B C D E Slijepa proba _______________________________________________________________________ Završno razrjeđenje miješane temeljne st. ot. 5 10 15 20 25 --- (ml prijelazne st. otopine na 100ml) mg/l Na 8 16 24 32 40 Slijepa proba mg/l K 5 10 15 20 25 Slijepa proba mg/l Mg 5 10 15 20 25 Slijepa proba _______________________________________________________________________ _______________________________________________________________________

Miješana standardna otopina za umjeravanje

Skupina 2 (Fe, Mn and Zn) _____________________________

F G H I J Slijepa proba _______________________________________________________________________ Završno razrjeđenje miješane temeljne st. ot. 2 4 6 8 10 (ml prijelazne st. otopine na 100ml) mg/l Fe 1 2 3 4 5 Slijepa proba mg/l Mn 1 2 3 4 5 Slijepa proba mg/l Zn 0,2 0,4 0,6 0,8 1,0 Slijepa proba _______________________________________________________________________ 26.9 STANDARDNE POSTAVKE INSTRUMENTA Analizirajte na K, Mg, Na, Fe, Mn i Zn koristeći sljedeće modele: Način rada instrumenta = apsorpcija Način rada umjeravanja = koncentracija Način rada mjerenja = vršne vrijednosti

264

Namjestite parametre instrumenta kako slijedi: ________________________________________________________________________ Element K Mg Na F e Mn Zn Program broj 4 6 3 2 5 8 ________________________________________________________________________ Pozicija svjetiljke * * * * * * Struja za svjetiljku (mA) 5 4 5 5 5 5 Širina otvora (nm) 1,0 0,5 0,5 0,2 0,2 1,0 Visina otvora Normal Normal Normal Normal Normal Normal Valna duljina (nm) 766,5 285,2 589,6 248,3 279,5 213,9 Plamen Air/C2H2 Air/C2H2 Air/C2H2 Air/C2H2 Air/C2H2 Air/C2H2 Uvođenje uzorka Auto Auto Auto Auto Auto Auto Replikanti 2 2 2 2 2 2 Vrijeme mjerenja (sek.) 5 5 5 5 5 5 Vrijeme odgode (sek.) 5 5 5 10 10 10 Pozadinske ispravke Off Off Off Off Off Off ________________________________________________________________________

Instrument automatski prepoznaje i prikazuje poziciju svjetiljke.

26.10 ANALITIČKI POSTUPAK Analitičare treba osposobiti za rukovanje AAS-om i trebaju biti upoznati s instrumentom i priručnikom za instrument (pogledajte izvor 4) prije nego što on/ona dobiju dozvolu rukovati instrumentom. Plamen AAS-a najčešće radi automatski koristeći SPS-5 auto-uzorkivač.

Prije nego što radite s instrumentom napravite sljedeću proceduru.

1. Instalirajte potrebne svjetiljke u obrtnu glavu za svjetiljke. 2. Namjestite raspršnu komoru / zamagljivač i zadržavač tekućine. Provjerite je li zadržavač

tekućine napunjen vodom. Osigurajte odvodnu cijev i pobrinite se da je postavljen iznad tekućine u posudu za odvod.

3. Namjestite plamenik zraka/acetilena na sklop raspršne komore / zamagljivača. 4. Namjestite štitnik za plamen na prednji dio odjeljka za uzorke. 5. Spojite auto-uzorkivač na napajanje energijom i na računalo. 6. Spojite uski šuplji plastični kapilarni cjevovod na cjevovod zamagljivača. 7. Uključite napajanje acetilena na cilindru. Ako je potrebno namjestite regulator na

preporučenu liniju pritiska (10 psi). 8. Sigurnosna bilješka: Premjestite acetilen cilindar ako je pritisak cilindra <100 psi. 9. Uključite sustav sljedećim redoslijedom, zidni prekidač ON, AAS 400 ON, auto-

uzorkivač ON, računalo ON. 10. Poredajte šuplje katodne svjetiljke.

265

11. Poredajte glavu plamenika. Koristeći traku za podešavanje plamenika prilagodite vertikalno i horizontalno tako da svjetlosna zraka pada unutar “ciljne zone”.

12. Provjerite da je sustav podešen na FLAME (plamen). 13. Pritisnite F10 da dođete do INDEX stranice. Odaberite SAMPLER (stranica 8). Pritisnite

F3 da provjerite probno podešavanje auto-uzorkivača. 14. Na stranici odabira redoslijeda, unesite brojeve programa koji će se koristiti redoslijedom

kojim će se izvoditi. 15. Zatim idite na SEQUENCE CONTROL stranicu. 16. Pričekajte dok se ne prikaže poruka FLAME OFF i onda nastavite s paljenjem plamena

(a) Pritisnite Air/Acetylene gumb. (b) Pritisnite IGNITE tipku i držite stisnutu dok se plamen ne upali. (c) Dopustite da se plamenik zagrije barem 10 minuta prije nego što (d) započnete s analizom.

17. Na stranicu SEQUENCE CONTROL unesite zahtijevane parametre, uključujući standard, postavljene za korištenje i brojeve prve i zadnje čaše uzroka. Prva svjetiljka u slijedu treba biti ON barem 10 minuta prije započinjanja izvođenja.

18. Idite na stranicu ERROR PROTOCOL za kojom slijedi stanica sa zabilješkama. 19. Idite na stranicu REPORT FORMAT i unesite zadane detalje. Unesite "AFTER RUN"

na crtu za ispis. 20. Idite na stranicu SAMPLE LABELS . Poredajte uzorke na kolica. Unesite brojeve uzorka

+ uzoraka za kontrolu kvalitete itd, na stranicu za obilježavanje uzoraka. Napravite ispis ekrana.

21. Napunite uzorke itd. na mjesto na plitici koje odgovara ispisu stranice za obilježavanje uzoraka. Napunite standardne otopine na mjesta na plitici za standardne otopine.

22. Provjerite jesu li spremnici za ispiranje i ponovni nagib popunjeni ispravnim otopinama. 23. Provjerite je li pisač uključen - ON. 24. Pritisnite F11 za početak.

26.11 ISKAZ REZULTATA Svi rezultati metala su izraženi kao mg/l

26.12 STANDARDNA OTOPINA I PROCEDURE ZA KONTROLU KVALITETE Sustav kontrole kvalitete zahtijeva da se uz svaku skupinu uzoraka analizira barem jedna standardna otopina za kontrolu kvalitete, jedan duplikat uzorka ispitivanja i jedna slijepa proba (tim redoslijedom) te da se najmanje 5% ispitivanja sastoji od standardne otopine za kontrolu kvalitete, duplikata i slijepe probe. Pripremite prijelaznu standardnu otopinu za kontrolu kvalitete prema prijelaznim miješanim standardnim otopinama za umjeravanje u odjeljku G.1.8 poviše. Koristite prijelazne standardne otopine za kontrolu kvalitete da biste pripremili radne standardne otopine za kontrolu kvalitete na dnevnoj osnovi ili prema potrebi prema radnim miješanim standardnim otopinama za umjeravanje C i H u odjeljku G.1.8. poviše. Standardne otopine za kontrolu kvalitete treba pripremati zasebno iz standardne otopine za umjeravanje te pripremanje prijelazne kontrole kvalitete i standardne otopine za umjeravanje

266

treba uzdrmati (na primjer pripremite prijelaznu standardnu otopinu za umjeravanje na početku mjeseca i pripremite prijelaznu standardnu otopinu za kontrolu kvalitete sredinom mjeseca). Standardne otopine za umjeravanje i standardne otopine za kontrolu kvalitete za atomsku apsorpciju treba dobiti od različitih proizvođača. Gdje je to moguće proizvođač treba biti akreditiran od NAB ili ekvivalentno. Gdje se provodi digestija uzoraka prije analize, tamo treba uključiti duplikat/e, slijepu probu/e, i standardnu/e otopinu/e za kontrolu kvalitete u proceduru digestije. Trećem dijelu svakog duplikata uzorka treba također dodati primjesu ekvivalentne koncentracije standardne otopine za kontrolu kvalitete i provesti procedure digestije i analize. Popunite obrazac za kontrolu kvalitete nakon svakog postupka i stavite ga u privitak rezultatima ispisa. Odbacite bilo koji rezultat koji se ne slaže s protokolom o kontroli kvalitete i ponovite te analize. Pogledajte priručnik o kvaliteti za procedure za kontrolu kvalitete.

26.13 ISPITIVANJE RADA INSTRUMENTA Zabilježite očitanja apsorpcije za srednju standardnu otopinu za umjeravanje za svaki metal za svaku skupinu u tablicu za ispitivanje rada instrumenta (koristite odvojene tablice za svaki metal). Minimum prihvatljive apsorpcije za svaki metal je naveden u sljedećoj tablici. ______________________________________________________ Metal Standardna koncentracija Minimalna prihvatljiva mg/l apsorpcija ______________________________________________________ Na 24,0 0,600 K 15,0 0,400 Mg 15,0 0,750 Fe 3,0 0,250 Mn 3,0 0,500 Zn 0,6 0,250 __________________ ___________________________________

Nemojte izvijestiti o rezultatima gdje je apsorpcija ispod prihvatljivog minimum.

Kada se apsorpcija za svjetiljku smanji ispod minimum prihvatljive apsorpcije, onda provjerite postavke i ponovno pokrenite analizu. Ako se problem učestalo javlja onda je vjerojatno svjetiljka u kvaru i možda je treba zamijeniti. Kada se apsorpcije za veći broj svjetiljki smanjuju ispod minimuma prihvatljive razine apsorpcije, instrument je vjerojatno u kvaru i vjerojatno ga treba servisirati.

267

26.14 GRANICE DETEKCIJE METODE (MDL)

Granica detekcije za K je 0,3 mg/l K Granica detekcije za Mg je 0,4 mg/l Mg Granica detekcije za Na je 0,3 mg/l Na Granica detekcije za Fe je 0,06 mg/l Fe Granica detekcije za Mn je 0,02 mg/l Mn Granica detekcije za Zn je 0,02 mg/l Zn Granice detekcije metode su određene u skladu s Priručnikom o kvaliteti koristeći sedam dijelova standardne otopine za umjeravanje A i F.

26.15 POHRANA REZULTATA Varian AAS kontrolira računalo i sadrži softver za opremu koji upravlja instrumentom i procesuira rezultate koji se onda ispisuju. Podatci se također mogu zadržati u Varian datoteci u bazi podataka. SmartwareII računalni softver koji se koristi u laboratoriju je također instaliran na AAS računalo i podatci iz Varian datoteke se mogu importirati u SmartwareII bazu podataka koristeći računalni program koji je razvijen u laboratoriju. Varian datoteke se prepoznaju po datumu i broju postupka (na primjer 15010902 ja ime datoteke za drugi postupak za 15. siječnja 2009. godine). Postupak za pohranu podataka koristeći Varian softver i za importiranje podataka u SmartwareII bazu podataka je kako slijedi: Na kraju postupka:

Pritisnite F10 (Indeks) Unesite 21 (Uslužni programi) Unesite 1 (Program za izvještavanje) Pritisnite F5 (Trenutni rezultati) Pritisnite F5 (Označi sve) Pritisnite F2 (Format izvješća) Formatirajte izvješće kako slijedi:

Format Multi Element Datum ispisa Samo za prosječne

koncentracije Status instrumenta Ne Bilješke Ne Rezultati umjeravanja

Ne

268

Grafikon umjeravanja

Ne

Oznake uzorka Da Ispravke težine i/ili količine

Ne

Linije za stranice izvješća

72

+ Tip printera LX800 Pritisnite F2 (Napredno formatiranje). Formatirajte napredno izvješće kako slijedi:

Format izvješća Datoteka Naziv datoteke izvješća 05039402 Slaganje oznake Ne Kriterij za slaganje oznake

*

Provjera raspona Ne Niski raspon 0,001 + Visoki raspon 999 Dodatni podatci Ne Kriterij za dodatne podatke

*

Naziv datoteke za dodatne podatke

Pritisnite F6 (ispis izvješća). Zapišite naziv datoteke (na primjer 05039402). Napustite Varian softver. Učitajte SmartwareII procesor riječi. Pokrenite APPEND program (REMEMBER, EXECUTE, APPEND, IN-MEMORY). Unesite naziv datoteke (na primjer 15010902). Izbrišite tekst na vrhu izvješća iznad kemijskih simbola da biste ostavili samo stupce s podatcima. Pritisnite F8 – Računalo će poslati podatke u proračunske tablice. BLANK ili DELETE bilo koji neželjeni podatak (na primjer duplikate, standardne otopine za kontrolu kvalitete, slijepe probe, podatke koji nisu zadovoljili protokol o kontroli kvalitete, itd.) i napravite izračune za razrjeđivanja. Pritisnite F8 – Računalo će automatski složiti stupce s rezultatima i zamijeniti vrijednosti ispod granica detekcije metode ( na primjer bilo koji rezultati željeza < 0,06 mg/l se zamjenjuju s -0,06). Podatci se onda automatski šalju u SmartwareII bazu podataka i dodaju prikladnoj datoteci (na primjer naziv datoteke za 1994. godinu je Metals94.db).

269

26.16 IZVORI

1. Standard Methods for the Examination of Water and Wastewater, 19th edition, 1995, American Public Health Association, American Water Works Association, Water Environment Federation, sections: 3010, 3020, 3030, 3110 and 3111.

2. Priručnik za kvalitetu laboratorija za XXXXXX laboratorij, Republika Hrvatska. 3. Laboratory Safety Manual. 4. SpectrAA-300/400 Operation Manual, Revision 1, Varian, December 1988 5. Flame Atomic Absorption Analytical Methods, Varian, Revised March 1989.

270

Tablica za kontrolu kvalitete AA-plamenom 1

TABLICA ZA KONTROLU KVALITETE ZA ATOMSKU APSORPCIJU

PLAMENOM

Datum: Analitičar: Protok zraka:

Naziv datoteke: Duplikat uzorka broj: Protok C2H2:

Element Rezultat Protokol o kontroli kvalitete

Prošao/Neuspio

Natrij Slijepa proba 0,0±0,3 mg/l

Na St. otopina za kont. kvalitete

Pogledajte tablicu za kont. kvalitete

Duplikat A % Razlika ± 10% prosječne vrijednosti

Duplikat B = Kalij Slijepa proba 0,0±0,3 mg/l

K St. otopina za kont. kvalitete



Duplikat B = Magnezij Slijepa proba 0,0±0,4 mg/l

Mg St. otopina za kont. kvalitete



Duplikat B = Željezo Slijepa proba 0,0±0,06 mg/l

Fe St. otopina za kont. kvalitete



Duplikat B = Magnezij Slijepa proba 0,0±0,3 mg/l

Mn St. otopina za kont. kvalitete



Duplikat B = Cink Slijepa proba 0,0±0,3 mg/l

Zn St. otopina za kont. kvalitete


271


Duplikat B =

Popunite ovaj obrazac za svakih 20 uzoraka i na kraju svake skupine.

SPOJITE OVU TABLICU NA ISPIS REZULTATA.

272

27. Atomska apsorpcija u peći Mjereni analiti : Al, Ba, Cd, Cr, Cu, Ni i Pb 27.1 SIGURNOSNE MJERE Spektrofotometar atomske apsorpcije predstavlja ozbiljnu opasnost ukoliko se njime ne rukuje na odgovarajući i siguran način. Voditelj laboratorija treba osigurati da je ispitivač, prije dozvole za rukovanje spektrofotometrom atomske apsorpcije (SAA), osposobljen i upoznat s instrumentom i Priručnikom za rukovanje instrumentom (vidi izvore. 4 i 5). Ispitivač osigurava da se instrumentom rukuje na odgovarajući i siguran način. Prije nego je ispitivaču dozvoljeno rukovati SAA-om, treba pročitati odjeljak 1. uputa za rukovanje (izvor br. 4) nazvan "sigurnosni postupci". Osobita se pozornost treba posvetiti upozorenju i oznakama upozorenja u uputama za rukovanje SAA-om. Potrebno je pridržavati se i Priručnika za sigurnost u laboratoriju (izvor br. 3). Ventilacija mora biti uključena. Posebne opasnosti: Kompresirani plinovi i cilindri (Argon) – vidi Priručnika za sigurnost u laboratoriju (izvor br. 3). Visoke temperature (do 3 000°C) i snažne električne struje. 27.2 UVOD I OBUHVAT Ovaj postupak se odnosi na određivanje metala spektrofotometrijom atomske apsorpcije u grafitnoj peći (SAA). Postupak se odnosi na čiste i onečišćene površinske i podzemne vode, vodu za piće te komunalne, poljoprivredne i industrijske otpadne vode (pročišćene i nepročišćene). Metoda analize SAA u grafitnoj peći koristi se za određivanje skupina metala, kao što su:. Skupina 3: Al i Ba bez modifikatora. Skupina 4: Cu, Pb i Cd, sa modifikatorom A. Skupina 5: Ni i Cr, sa modifikatorom B ukoliko ima interferencije. Atomizacija grafitne cijevi je mikroanalitička tehnika koja zahtijeva visoke norme zaštite u svim aktivnostima koje utječu na preciznost i točnost analitičkog rezultata. 27.3 NAČELA METODE U spektrofotometriji atomske apsorpcije peći svjetlosna zraka iz šuplje katodne svjetiljke usmjerena je kroz peć na monokromator i detektor koji mjeri intenzitet emitiranog svjetla.

273

Fiksan se volumen uzorka otopine uvodi u grafitnu peć gdje se električno grije i suši, pretvara u pepeo i konačno raspršuje kako bi se proizveli slobodni atomi u svjetlosnoj zraci. Atomizirani element apsorbira dio svjetla. Količina apsorbirane svjetlosne energije je proporcionalna koncentraciji elementa u uzorku nad ograničenim koncentracijskim rasponom. Pošto svaki element ima svoju vlastitu apsorpcijsku valnu dužinu, koristi se izvorna svjetiljka sastavljena od korištenog elementa. Ovo čini postupak relativno slobodnim od spektralnih i radijacijskih interferencija. 27.4 INTERFERENCIJE Određivanja elektrotermalne atomizacije su predmet značajnih interferencija molekularne apsorpcije kao i kemijskih i matričnih učinaka. Molekularna apsorpcija se može pojaviti kada dijelovi probne matrikse ispare za vrijeme atomizacije što rezultira širokopojasnom apsorpcijom. Nekoliko pozadinskih korektivnih tehnika su tržišno dostupne da kompenziraju za tu interferenciju. Deuterijski luk pozadinskog korektora se koristi u EPA laboratoriju da bi se kompenziralo za ovu pozadinu za razine apsorpcije 0,8. Koristite pozadinsku korekciju kada analizirajući uzorci sadrže visoke koncentracije kiseline ili rastopljenih tvari i u određivanju elemenata za koje je korištena apsorpcijska linija ispod 350 nm. Matrična modifikacija može biti korisna u smanjenju interferencije. To se postiže programiranjem da automatski uzorkivač dodaje matrične modifikatore izravno na uzorak u komori peći. Neki matrični modifikatori smanjuju nepostojanost elementa koji se određuje ili povećavaju njegovu atomizacijsku učinkovitost mijenjajući njegov kemijski sastav. Ovo dozvoljava primjenu viših temperatura kako bi interferirajuće tvari isparile i povećala se osjetljivost. Drugi matrični modifikatori povećavaju nepostojanost matriksa. Određeni matrični modifikatori navedeni su u odjeljku G.2.6 (izvor br.. 4, tablica 3113:I). Usponsko, tj., postupno zagrijavanje, može se koristiti za smanjenje pozadinskih interferencija i može dozvoliti analizu uzoraka s kompleksnim matriksima. Ono omogućava kontrolirano, stalno povećanje temperature peći u svakom od različitih postupaka temperaturnog niza. Potrebno je koristiti uspon za sušenje uzoraka koji sadrže mješavine otapala ili za uzorke s visokim udjelom soli (kako bi se izbjeglo prskanje). Uzorci koji sadrže kompleksnu mješavinu matričnih komponenti ponekad zahtijevaju postupno gorenje kako bi se postigla kontrolirana, kompletna termalna dekompozicija. Postupna atomizacija može smanjiti pozadinsku apsorpciju omogućavajući isparavanje elementa koji se određuje prije matriksa. Ovo je posebno primjenjivo u određivanju nepostojanih elemenata kao sto su kadmij i olovo. Koristite standardne dodatke za kompenziranje matričnih interferencija. Kada se prave standardni dodaci, odrediti ponašaju li se dodane vrste i element koji se određuje slično pod navedenim uvjetima. (vidi izvor br. 4, odjeljak 3113B.4D2) Kemijska interakcija grafitne cijevi s različitim elementima kako bi se stvorili otporni karbidi pojavljuje se pri visokim temperaturama sagorijevanja i atomizacije. Elementi koji tvore karbide su: Ba, Mo, Ni, Ti, V i Si. Stvaranje karbida ima obilježja širokog praćenja atomizacijskih

274

vrhunaca i smanjene osjetljivosti. Koristiti pirolitski obložene cijevi za te metale kako bi se smanjio problem. Za analizu aluminija, L'vov platforme obložene torijem pružaju oštrije vrhunce pri niskim koncentracijama i pojačanu sagornu stabilnost.

Vanjština kapilarnog vrha na razdavaču uzorka na automatski uzorkivaču treba biti periodično čišćena metanolom kako bi se spriječilo da uzorak prianja uz vanjštinu kapilarnog vrha.

27.5 UZORKOVANJE, OČUVANJE I PRIPREMA UZORAKA Uzorci se uzimaju u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija. Uzorke treba prenositi i njima rukovati u laboratoriju u skladu s Priručnikom za kvalitetu laboratorija.. Uzorci treba uzimati u polietilenske spremnike s polietilenskim poklopcem, ispranim kiselinom u laboratoriju. Kada uzorci za SAA analizu u peći nisu ispitani u roku od 24 sata, mogu se sačuvati do 2 mjeseca s HNO3 (5 ml konc. HNO3 po litri uzorka). Priprema/digestija Uzorke kojima treba digestija treba obraditi na u nastavku opisani način. Pomiješati uzorak i prenijeti odgovarajući volumen (50 do 100 ml) u epruvetu za digestiju. Dodati 5 do 10 ml koncentrirane HNO3 i nekoliko kipućih komadića. Digestirati u bloku za digestiju 1 sat s temperaturom bloka od 130° C. Izvaditi epruvete s uzorkom iz digestora i pustiti da se ohladi. Kada se ohladi, dopuniti do početnog volumena s 0,5 % HNO3/ deioniziranom vodom. Prije analize možda će biti potrebno procijediti uzorak. Prebaciti uzorke nakon digestije u polietilenske spremnike. 27.6 REAGENSI I MATERIJALI a)Destilirana voda koja je prošla kroz sustav za pročišćavanje vode Millipore Q50. b) Koncentrirani HNO3 - analarni stupanj c) 0.5% HNO3/deionizirana voda. Ovo se koristi kao međuprostor za pripravljanje svih standardnih otopina i tvari za razrjeđivanje. d) Argon – standardni tržišni stupanj. e) Rashladna voda. Maksimalni dozvoljeni ulazni tlak opskrbe rashladnom vodom je 200 KPa (30 psi) a potrebna brzina protoka je između 1,5 i 2 litre po minuti. f) Modifikator A (za Cd, Cu i Pb). Rastopiti 0,174 g magnezij nitrata (MgNO3) u 0,.5 % HNO3 i dopuniti volumen na 100 ml, potom dodati 2,0 g amonij-dihidrogenfosfata (NH4H2PO4).

g) Modifikator B (za Ni i Cr). Rastopiti 1,0 g paladij-klorida (PdCl3).

27.7 OPREMA I PRIBOR a) Spektrometar atomske apsorpcije (Varian Spectra 400) b) Karbon/grafitna peć (Varian GTA 96) s automatskim uzorkivačem.

275

c) SAA šuplje katodne svjetiljke – korištene svjetiljke su elektronički kodirane tako da sustav automatski prepoznaje svjetiljku i njen pozicijski broj na kupoli svjetiljke.

d) Ogledalo – da pomaže u podešavanju i promatranju. e) Grafitne pregradne cijevi - obložene pirolitski

27.8 STANDARDNE OTOPINE ZA UMJERAVANJE Temeljni standardi – (potvrđeni gdje je to moguće od strane nacionalne akreditacijske agencije!!).

1,000 mg/l Al (standardi spektroskopske atomske apsorpcije)

1,000 mg/l Ba ( " " " " ) 1,000 mg/l Cd ( " " " " ) 1,000 mg/l Cr ( " " " " ) 1,000 mg/l Cu ( " " " " ) 1,000 mg/l Ni ( " " " " ) 1,000 mg/l Pb ( " " " " )

Mješovite prijelazne standardne otopine za umjeravanje Pripremiti tri skupine mješovitih standardnih otopina mjesečno kako slijedi: Skupina 4 (Al i Ba) Dodati 5 i 10 ml od Al i Ba temeljne standardne otopine do 0,5 % HNO3 i načiniti volumen do 200 ml (= 100 mg/l Cu, 200 mg/l Pb i 10 mg/l Cd). Skupina 5 (Cu, Pb i Cd) Dodati 20, 40 i 2 ml od Cu, Pb i Cd temeljne standardne otopine do 0,5 % HNO3 i načiniti volumen do 200 ml (= 100 mg/l Cu, 200 mg/l Pb i 10 mg/l Cd). Skupina 6 (Ni i Cr) Dodati 40 i 10 od Ni i Cr temeljne standardne otopine do 0,5 % HNO3 i načiniti volumen do 200 ml (= 200 mg/l Ni i 50 mg/l Cr). Mješovite standardne otopine za umjeravanje Pripremiti tri skupine mješovitih kalibracijskih standarda na dnevnoj ili drugoj osnovi kako slijedi: Skupina 4 (Al i Ba) Razrijediti 10 ml prijelazne mješovite standardne otopine za umjeravanje 4 do 100 ml te napraviti još jedno razrjeđivanje od 10 ml do 100 ml. Ova otopina sadrži 0,25 mg/l Al i 0.5 mg/l Ba.

276

Skupina 5 (Cu, Pb i Cd) Razrijediti 10 ml prijelazne mješovite standardne otopine za umjeravanje 5 do 100 ml te napraviti još dva razrjeđivanja od 10 ml do 100 ml. Ova otopina sadrži 0,10 mg/l Cu, 0,20 mg/l Pb i 0,01 mg/l Cd. Skupina 6 (Ni i Cr) Razrijediti 10 ml prijelazne mješovite standardne otopine za umjeravanje 6 do 100 ml te napraviti još dva razrjeđivanja od 10 ml do 100 ml. Ova otopina sadrži 0,20 mg/l Ni i 0,05 mg/l Cr. Programirati SAA da koristi 0, 2, 4, 6, 8 i 10 ml od svake od sljedećih standardnih otopina za umjeravanje u 20 ml otopine kao standardnu otopinu za umjeravanje kako slijedi:

Volumen standardne otopine (ml) 0 2 4 6 8 10

Vol 0.5% HNO3 (ml) 20 18 16 14 12 10

Volumen modifikatora (ml) 5 5 5 5 5 5

_________________________________________________________________ Al mg/l (bez modifikatora) slijepa proba 0,025 0,05 0,075 0,100 0,125

Ba mg/l (bez modifikatora) slijepa proba 0,05 0,10 0,15 0,20 0,25

Cu mg/l (modifikator A) slijepa proba 0,01 0,02 0,03 0,04 0,05

Pb mg/l (modifikator A) slijepa proba 0,02 0,04 0,06 0,08 0,10 Cd mg/l (modifikator A) slijepa proba 0,001 0,002 0,003 0,004 0,005 Ni mg/l (modifikator B) slijepa proba 0,02 0,04 0,06 0,08 0,10 Cr mg/l (modifikator B) slijepa proba 0,005 0,010 0,015 0,020 0,025 ______________________________________________________________________

Napomena: modifikator B treba koristiti samo kad je neophodno.

27.9 STANDARDNE POSTAVKE INSTRUMENTA Analiza za Al, Ba, Cr, Cu i Ni na načine koji uključuju: način instrumenta = apsorpcija način umjeravanja = koncentracija način mjerenja = vršno područje Analiza za Cd i Pb na načine koji uključuju: način instrumenta = apsorpcija način umjeravanja = koncentracija

277

način mjerenja = vršno područje

Postaviti postavke instrumenta kako slijedi:

Element Al Ba Cd Cr Cu Ni Pb Programme Number 11 12 6 25 5 19 7 ________________________________________________________________________ Lamp position * * * * * * * Lamp current (mA) 10 20 4 7 4 4 5 Slit width (nm) 0.5 0.5 0.5 0.2 0.5 0.2 0.5 Slit height Normal Reduced Normal Reduced Normal Normal Normal Wavelength (nm) 396.2 553.6 228.8 357.9 324.8 232.0 283.3 Sample introduction Auto Auto Auto Auto Auto Auto Auto Measurement 1.0 1.0 1.0 1.0 1.0 1.0 1.0 time (secs) Replicates 2 2 2 2 2 2 2 Background Off Off On Off On On On correction ________________________________________________________________________ * Položaj svjetiljke instrument prepoznaje i prikazuje automatski.

POSTAVKE PEĆI su promjenjive ovisno o metalu koji se analizira. Preporučene postavke su navedene u Priručniku za rukovanje (izvor br.. 4). Primjer parametara korištenih za olovo je:

Korak Temperatura Vrijeme Protok plina Vrsta plina Naredba br. °C sek. l/min očitanja __________________________________________________ 1 85 5,0 3,0 Uobičajen NE 2 95 40,0 3,0 Uobičajen NE 3 120 10,0 3,0 Uobičajen NE 4 400 5,0 3,0 Uobičajen NE 5 400 1,0 3,0 Uobičajen NE 6 400 2,0 0,0 Uobičajen NE 7 2 100 1,0 0,0 Uobičajen DA 8 2 100 2,0 0,0 Uobičajen DA 9 2 100 2,0 3,0 Uobičajen NE ____________________________________________________

27.10 ANALITIČKI POSTUPAK Ispitivač mora biti osposobljen za primjenu SAA i mora poznavati instrument i Priručnik za rukovanje (vidi izvor br. 4) prije uporabe instrumenta.

278

Prije pokušaja korištenja instrumenta za analizu u peći, operater treba slijediti upute u odjeljku pet Priručnika za rukovanje. SAA peć koristi se uvijek u automatskom modu. Slijedite u nastavku navedeni postupak.

A) Ugraditi i uskladiti potrebne svjetiljke u kupolu. (b) Ugraditi i uskladiti raspršivač grafitne cijevi – odjeljak 5.8 Uputa za rukovanje. (c) Umetnite grafitnu cijev – odjeljak 5.8 (7) u uputama.

Napomena: Ako se analizira aluminij, epruveta mora (a) biti nova, nekorištena ili (b) dizajnirana samo za analize Al.

(d) Pričvrstiti ogledalo i razdavač uzorka - odjeljak 5.9 i 5.10 Uputa za rukovanje. Provjerite da (a) je kapilar pravilno smješten u posudi i da može usisavati otopinu i da ulazi i izlazi iz raspršivača grafitne cijevi pravilno. Odjeljak 5.13 i 5.14 Priručnika za rukovanje.

(e) Provjerite da nema mjehurića zraka u igli te ako ima, ispustiti ih. Odjeljak 5.12 u Priručnika za rukovanje.

(f) Uključiti opskrbu plinom argonom u cilindru i provjerite da je tlak na 50 psi. Tlak u cilindru treba biti >70 psi na početku programa. (Napomena: SAA će se automatski isključiti ako tlak argona padne)

(g) Provjerite da sustav radi u FURNACE modu. (h) Pritisnite F10 radi dolaska na stranicu kazala. Na stranici SEQUENCE unesite brojeve u

prethodno programiranim nizovima koji se u tom redoslijedu trebaju i izvršiti. (i) Na Sequence kontrolnoj stranici unesite sve parametre potrebne za kontrolu nastavka. (j) Otići na stranicu ERROR PROTOCOL nakon koje slijedi stranica NOTES (k) Na stranici REPORT FORMAT odaberite "DURING RUN" na liniji ispisa. (l) Otići na stranicu SAMPLE LABELS. Razvrstati uzorke na ladici. Unesite brojeve uzorka u

stranicu oznake uzorka. Ispišite zaslon. Učitajte uzorke i sl. u položaj na ladici koji odgovara ispisu stranice oznake uzorka.

(m) Ispunite prazne, standardne/s ponovnim nagibom čaše modifikatora u središtu vrtuljka (n) Popunite dvije čaše sa standardnom otopinom kontrole kvaliteta i slijepom probom i staviti ih

u ladicu na pozicije 46 i 47. (o) Pritisnite F11 za početak.

27.11 IZRAZ REZULTATA Svi rezultati metala se izražavaju u mg/l

27.12 STANDARDI KVALITETE KONTROLE I PROCEDURE Sustav kontrole kvalitete zahtijeva da se uz svaku skupinu uzoraka analizira barem jedna standardna otopina za kontrolu kvalitete, jedan duplikat uzorka ispitivanja i jedna slijepa proba

279

(tim redoslijedom) te da se najmanje 5 % ispitivanja sastoji od standardne otopine za kontrolu, duplikata uzorka ispitivanja i slijepe probe. Pripremite tri mješovite prijelazne standardne otopine za kvalitetu kontrole (IQC) svakih 6 mjeseci za skupine 4,5 i 6 kao za prijelazne miješane standardne otopine za umjeravanje u gore navedenom odjeljku G.2.8. Pripremite standardne otopine za kvalitetu kontrole razvodnjavanjem prijelaznih standardnih otopina za kontrolu kvalitete koristeći 0,5 % HNO3 kako slijedi:

Kombinirane standardne otopine <----------------------------------- > Skupina Metal Prijelazno Radno standardna otopina QC mg/l Razrjeđivanje Standard ____________________________________ 1/10 1/10 1/10 1/5 __________________________________________________________________ 4 Al 25 ---- 2.5 0.25 0.050 Ba 50 ---- 5.0 0.50 0.100 5 Cu 100 10 1.0 0.10 0.020 Pb 200 20 2.0 0.20 0.040 Cd 10 1 0.1 0.01 0.002 6 Ni 200 20 2.0 0.20 0.040 Cr 50 5 0.5 0.05 0.010 _________________________________________________________________

Pripremiti Mjesečno Mjesečno Mjesečno Dnevno Dnevno

Standardne otopine za kontrolu kvalitete pripremaju se odvojeno od standardnih otopina za umjeravanje a pripremanje prijelaznih standardnih otopina za kontrolu kvalitete i standardnih otopina za umjeravanje odvija se u fazama (tj. pripremaju se prijelazne standardne otopine za umjeravanje na početku mjeseca a prijelazne standardne otopine za kontrolu kvalitete sredinom mjeseca). Standardne otopine za umjeravanje i standardne otopine za kontrolu kvalitete za atomsku apsorpciju nabavljaju se od različitih proizvođača. Ako je moguće, proizvođač treba biti imati akreditaciju nacionalnog akreditacijskog tijela (NAB-a) ili ekvivalentnu. Kada se digestija uzorka vrši prije analiza, duplikat/i uzorka, slijepa proba/e i standardna otopina/e za kontrolu kvalitete uključuju se u proceduru digestije. Treći dio svakog duplikata uzorka treba biti dopunjen odgovarajućom koncentracijom standardne otopine za kontrolu kvalitete i proveden kroz proceduru digestije i analize. Standardne otopine za umjeravanje ne smiju biti provedene kroz proceduru digestije.

280

SAA je programiran procedurom protokola kontrole kvalitete za način peći (Furnace Mode). Ova se procedura primjenjuje u EPA laboratoriju. Uključuje redovnu analizu standardne otopine za kontrolu kvalitete i uzorka za slijepu probu (tj. odmah nakon svakog umjeravanja prije i poslije ponovnog otklona, poslije prvog uzorka, poslije posljednjeg uzorka i najmanje nakon svakog 10 uzorka). Ako je standardna devijacija duplikata >20% za bilo koji uzorak koji je veći nego granica detekcije metode (MDL) a manji od vrhunskog standarda tada se analiza automatski ponavlja. Gornje i donje kontrolne granice su postavljene za svaki element a standardne otopine za kontrolu kvalitete koje podbace su označene. Kada je otopina izvan kontrolnih granica, ponovite analize uzoraka nakon posljednje važeće otopine. Granice za protokol kontrole kvalitete su određene za svaki parametar a u nastavku je primjer protokola kontrole kvalitete za barij:

Program 12 Ba QC FURNACE Blank Replicate 2 Absorbance Concentration Sampler Automix Peak Area 1.0 (sec) BC Off __________________________________________________________________ Printing Protokol kontrole kvalitete QC Protokol ON ICV ICB CCV CCB QC STD RATE 20 Oznake Da QC BL CQC CBL Pozicija 46 47 46 47 Volumen (ml) 20 Granice (%) 80 do 120 Koncentracija 0.100 mg/l Ako ima greška STOP * QC Gornja Granica 0 Položaj uzorkivača 44 Volumen (ml) 5 Granice (%) 85 to 115 Minimalna granica (%) 40 Koncentracija 1,000 mg/l Granica ograničenja instrumenta 0.004 mg/l Potrebna granica ograničenja 0.200 mg/l Vrhunac koncentracije matriksa 1.000 mg/l Prekomjerno smanjenje volumena 2 Ponoviti RSD granicu (%) 20.0 Korelacijski koeficijent (r) 0.995

_______________________________________________________________

* Koristiti RESLOPE i REPEAT opciju ako se analize izvode preko noći. Gdje je: ICV = početno provjeravanje umjeravanja ICB = početno provjeravanje slijepog uzorka CCV = stalno provjeravanje umjeravanja i

281

CCB = stalno umjeravanje slijepe probe Vidi Priručnik za rukovanje softverom protokola za kontrolu kvalitete SpectrAA-300/400 (izvor br. 6) ili HELP na Varian AAS računalnom softveru (pritisnite SHIFT F12). Vidi Priručnik za kvalitetu za postupke kontrole kvalitete. 27.13 TESTOVI UČINKOVITOSTI INSTRUMENTA Zabilježiti rezultate apsorbancije za srednje standardne otopine za umjeravanje za svaki metal na listu 'test učinkovitosti instrumenta' (koristite poseban list za svaki metal). Minimalna prihvatljiva apsorpcija za svaki metal prikazana je u tablici u nastavku.

Metal Standardna koncentracija Minimalna prihvatljiva mg/l apsorpcija ______________________________________________________ Al 0.075 0.150 Ba 0.150 0.450 Cd 0.003 0.300 Cr 0.015 0.200 Cu 0.030 0.240 Ni 0.060 0.300 Pb 0.060 0.300 _____________________________________________________ Ne bilježite rezultate kada je apsorpcija ispod minimalno dozvoljene. Kada se apsorpcija svjetiljke smanji ispod minimalno prihvatljive, provjerite postavke i ponovite analize. Ukoliko problem i dalje ostaje, tada je vjerojatno greška u svjetiljki i treba ju zamijeniti. Kada se apsorpcije za više svjetiljki smanje ispod minimalno prihvatljivih razina, tada je vjerojatno greška u instrumentu i treba ga popraviti.

27.14 GRANICE DETEKCIJE METODE ( MDL)

MDL za Al je 0.007 mg/l Al MDL za Ba je 0.004 mg/l Ba MDL za Cd je 0.0003 mg/l Cd MDL za Cr je 0.0008 mg/l Cr MDL za Cu je 0.002 mg/l Cu MDL za Ni je 0.007 mg/l Ni MDL za Pb je 0.003 mg/l Pb MDL-ovi su određeni u skladu s Priručnikom za kvalitetu koji koristi više dijelova najnižih standardnih otopina za umjeravanje.

282

27.15 POHRANJIVANJE REZULTATA Varian SAA je kontrolirano računalo koje sadrži softver koji upravlja instrumentom i procesira rezultate koje po tom tiska. Podaci mogu biti zadržani u bazi podataka računala. Računalni softver SmartwareII koji se koristi u laboratoriju ugrađen je u SAA računalo i podaci iz Varian datoteka mogu se prenijeti u bazu podataka SmartwareII korištenjem računalnog programa razvijenog u laboratoriju. Varian datoteke su identificirane datumom i brojem izvođenja (npr. 15010902 je ime datoteke za drugo izvođenje 15. siječnja 2009. godine). Procedura za pohranjivanje podataka korištenjem Varian softvera i unošenje podataka u SmartwareII bazu podataka navedena je u nastavku. Na kraju izvođenja:

Pritisnite F10 (Index) Unesite 21 (Utilities) Unesite 1 (Report manager) Pritisnite F5 (Current results) Pritisnite F5 (Select all) Pritisnite F2 (Report format)

Formatirajte izvješće na slijedeći način:

Format Multi Element Data Printed Mean Conc. Only Instrument Status No Notes No Calibration Results No Calibration Graph No Sample Labels Yes Weight and/or Volume Correction No Lines for Report Page 72 Printer Type LX800 ____________________________________

Pritisnite F2 (napredno formatiranje).

Formatirati unaprijeđeno izvješće na sljedeći način:

Report Format File Report File Name 05039402 Label Match No Label Match Criteria * Range Check No

283

Low Range 0.001 High Range 999 Append Data No Append Data Criteria * Append Data File Name --- _____________________________________

Pritisnite F6 ( ispisati izvješće) Zabilježiti ime datoteke (npr. 15010902). Izići iz Varian softvera. Unesite SmartwareII program za obradu teksta. Započeti APPEND program ( REMEMBER, EXECUTE, APPEND, IN-MEMORY). Unesite ime datoteke (npr. 15010902). Izbrisati tekst na vrhu izvješća iznad kemijskih simbola i ostaviti samo stupce s podacima. Pritisnite F8 – računalo će poslati podatke u proračunsku tablicu. BLANK ili DELETE sve neželjene podatke (npr. duplikate, standardne otopine za kontrolu kvalitete, uzorke slijepe probe, podatke koji nisu prošli protokol kontrole kvaliteta, itd.) i napraviti izračune za ručna razrjeđivanja. VAŽNO: Postoji prirođena greška sa izračunima na Varian softveru za peć kada je samorazrjeđivač aktiviran. Tiskani rezultati su točni no, arhivirani rezultati Varian softvera nisu. Stoga se svi rezultati s uključenim samorazrjeđivačem ponovo unose. Pritisnite F8 – računalo će automatski sortirati stupce sa rezultatima i zamijeniti sve vrijednosti ispod granice detekcije metode (npr. bilo koji rezultati aluminija < 0.007 mg/l se zamjenjuju s -0.007). Podaci se potom automatski šalju u bazu podataka i pridružuju odgovarajućoj datoteci (npr. ime datoteke za 1994 je Metals94.db).


American Public Health Association, American Water Works Association, Water Environment Federation, sections: 3010, 3020, 3030, 3110 and 3113.

2. Priručnik za kvalitetu za laboratorij XXXXXX, Republika Hrvatska. 3. Priručnik za sigurnost u laboratoriju 4. SpectrAA-300/400 Operation Manual, Revision 1, Varian, December 1988 5. Rothery E., Analytical Methods for Graphite Tube Atomizers, Varian Publication No.

85-100848-00, September 1988. 6. Frary B. et.al., Operation Manual QC Protocol Software for SpectrAA-300/400, Varian

Publication No. 85 100890 00 November 1989.

284

28. Organski spojevi u vodi koji su pročistivi

UZ POMOĆ KAPILARNIH KOLONA PRIMJENOM PLINSKE KROMATOGRAFIJE/

SPEKTROMETRIJE MASE.

28.1 SIGURNOSNE MJERE Otrovnost ili kancerogenost kemikalija korištenih u ovom postupku nije precizno definirana i svaku kemikaliju treba tretirati kao potencijalnu opasnost. Rukavice za jednokratnu uporabu i zaštitne naočale treba nositi kada se rukuje ovim kemikalijama a otopine treba pripremati u digestoru. Operateri PK/MS trebaju biti svjesni opasnosti od električnih struja, komprimiranih plinskih cilindara, zagrijavanih zona PK/MS i sl. Važno je da operater pročita sigurnosne stranice u priručnicima za rukovanje instrumentima.

28.2 OSPOSOBLJAVANJE Ravnatelj laboratorija osigurava da ispitivač, prije nego mu je dozvoljeno rukovanje GC/MS-om, bude osposobljen te u potpunosti upoznat s instrumentom i sadržajem priručnika (vidi izvor br. 4 do 6).

28.3 UVOD I OBUHVAT Ova metoda se zasniva na US-EPA metodi 524.2 (ponavljanje 3) 1989 (izvor br. 1). Ovo je općenita metoda za identificiranje i istovremeno mjerenje pročistivih hlapivih organskih spojeva. Metoda se primjenjuje na široko područje organskih spojeva koji imaju dovoljno visoku nepostojanost i nisku topivost u vodi da bi bili uspješno uklonjeni iz uzoraka vode sa pročišćavanjem i filtriranjem. Cijeli popis spojeva uključen je H.1.6 odjeljak u nastavku. Metoda se primjenjuje za čiste i onečišćene površinske i podzemne vode, pitke vode te komunalne, poljoprivredne i industrijske otpadne vode (pročišćene i nepročišćene).

28.4 NAČELO METODE Vodeni uzorak se pročišćava helijem a spojevi koji se oslobađaju prvo se prikupljaju u tenax/silica gel/ugljeni filtar a potom uvode u plinski kromatograf gdje se odvajaju i utvrđuju putem spektrometrije mase.

28.5 INTERFERENCIJE Zbog izuzetne osjetljivosti, metoda je podložna interferencijama i onečišćenju. Bitno je osigurati primjenu inertnih cijevi, brtvila i spojeva kao i pročišćujućih i provodnih plinova visoke čistoće. Analize laboratorijskih reagensa slijepih proba pružaju informacije o prisutnosti onečiščujućih

285

tvari. Oduzimanje vrijednosti slijepih proba od rezultata uzorka nije dozvoljeno. Prenošenje onečišćenja u pročišćivač i filtar od prethodnih uzoraka može biti spriječeno s ispiranjem pročišćavajućeg uređaja između uzimanja uzoraka ili, u izuzetnim slučajevima, provedbom slijepe probe nakon jako onečišćenog. Metil-klorid se često sreće u mjerljivim količinama u slijepoj probi vode i treba ga uzeti u obzir.

28.6 SPOJEVI ANALIZIRANE SA GC/MS PROČIŠĆIVAČEM I FILTROM

Diklorodifluorometan 1,1,1,2-Tetrakloroethan Vinil-klorid Etilbenzen 1,1- Dikloroeten m,p-Xylene t-1,2-Dikloroeten Bromoform 1,1- Dikloroetan Stiren c-1,2- Dikloroeten o-Xylene 2,2-Dikloropropan 2-Tetrakloroetan Bromochloromethan 1,2,3-Trikloropropan 1,1,1-Trikloroetan Isopropilbenzene Karbon Tetraklorid Bromobenzen 1,1- Dikloropropen 2-Klorotoluen Benzen n-Proplbenzen 1,2-Dikloroetan 4-Klorotoluen 1,2- Dikloropropan 1,4-Diklorobenzen Trikloroethen 1,3,5-Trimetilbenzen Dibromometan tert-Butilbenzen Bromodiklorometan 1,2,4-Trimetilbenzen t-1,2-Dikloropropen 1,3-Diklorobenzen Toluene sec-Butilbenzen c-1,2-Dikloropropen 4-Isopropiltoluen 1,1,2-Trikloroethan 1,2-Diklorobenzen 1,3-Dikloropropan n-Butilbenzen Dibromoklorometan 1,2-Dibromo-3-kloropropan 1,2-Dibromoetan 1,2,4-Triklorobenzen Tetrakloroeten Naftalin Klorobenzene 1,2,3-Triklorobenzen Hexaklorobutadien

28.7 UZORAKOVANJE I OČUVANJE I PRIPREMA UZORAKA Svi se uzorci prikupljaju u 40-mililitarske staklene bočice s poklopcem na navoj i s PTFE obloženim poklopcem ili pregradom. Ukoliko uzorci sadrže ostatni klor i potrebno je mjerenje koncentracije dezinfekcijskih sporednih proizvoda, oko 25 mg askorbinske kiseline dodaje se u bočicu uzorka prije punjenja. Bočice uzorka se pune do vrha. Mjehurići zraka ne smiju proći kroz uzorak kada je bočica napunjena, niti biti zarobljeni u uzorku kada se bočica zabrtvi. Uzorci su pohranjeni na <4ºC u prostoru bez para organskih otapala. Uzorci moraju biti

286

analizirani u roku od 4 dana od prikupljanja. Uzorci koji nisu analizirani u tom razdoblju moraju biti odbačeni i zamijenjeni (izvor br 2).

28.8 REAGENSI I MATERIJALI 1. Metanol: stupnja pesticida ili bolji

2. Reagens voda: HPLC kvaliteta reagens vode (ROMIL)

3. Hidroklorična kiselina: 50%(v/v).

4. Askorbinska kiselina : analarni stupanj, granularna.

28.9 STANDARDI UMJERAVANJA 1. Temeljna standardna otopina za kontrolu kvalitete: standardni pribor iz Resteka (šest

otopina od 2000 ug/ml pomiješanih standarda u metanol). 2. Prijelazna standardna otopina za umjeravanje: 50 ul od svake temeljne standardne

otopine kombinira se i razrjeđuje na 1000 ul sa metanolom. To daje koncentrat otopine od 100 ug/l svakog od spojeva navedenih u odjeljku H.1.6. Ova se otopina priprema svaka dva mjeseca.

3. Radna standardna otopina za umjeravanja: Radna standardna otopina je pripremljena od kombinirane temeljne standardne otopine na sljedeći način: 10 ul prijelaznog standarda razrijedi se do 1000 ul s metanolom kako bi se dobila radna otopina od 1 ug/ml (= 1000 ug/l). Pripremati svaka dva tjedna. Standardne otopine sljedećih koncentrata pripremljene su neposredno prije upotrebe dodavanjem potrebnog volumena radne standardne otopine na 5 ml slijepe probe vode u hermetičkoj igli.

Vol. radnog standarda Dodano do 5 ml vode

Konačni koncentrat

50 ul 10 ug/l 25 ul 5 ug/l 10 ul 2 ug/l 5 ul 1 ug/l 1 ul 0.2 ug/l 0.5 ul 0.1 ug/l

4. Unutarnja i zamjenska standardna otopina: Unutarnja standardna otopina (flor-benzen) i zamjenska standardna otopina (1,2-diklorobenzen-d4) prisutne su kao 2.0 mg/ml u metanolu. Oni su uvedeni u svaku standardnu otopinu i uzorak u stalnom koncentratu od 2 ug/l. Unutarnja/zamjenska otopina je rastvorena faktorom 2000 da se dobije radni koncentrat od 10 ng u svakom uzorku.

287

5. Podešavajuća standardna otopina p-Bromofluorobenzene (BFB) je isporučena kao 2000ug/ml. Radna standardna otopina od 1 ug/ml se priprema i 25 ul iste se dodaje do 5 ml slijepe probe vode kako bi se dobilo 25 ng po ubrizgavanju.

28.10 STANDARDI KVALITETE KONTROLE Temeljne standardne otopine za kontrolu kvalitete: Standardni pribor od Variana (tri otopine od 2000 ug/ml miješanih standardnih otopina u metanol). Prijelazne standardne otopine za kontrolu kvalitete: 50 ul svake temeljne standardne otopine pomiješano je i razrijeđeno na 1000 ul s metanolom. Ovo daje koncentrat otopine od 100 ug/l od svake tvari navedene u odjeljku H.1.6. Ova otopina priprema se svaka dva mjeseca. Radne standardne otopine za kontrolu kvalitete: Radne standardne otopine pripremaju se od miješane temeljne otopine kao što slijedi: 10 ul prijelazne standardne otopine razrjeđuje se na 1000 ul s metanolom da bi se dobila miješana radna otopina od 1 ug/ml (= 1000 ug/l). Pripremiti svaka dva tjedna a naizmjenično pripremati radne standardne otopine za kontrolu kvalitete i standarde umjeravanja, odnosno 10 ul radne standardne otopine koja se dodaje do 5 ml slijepe probe vode u hermetičkoj igli neposredno prije upotrebe (= 2 ug/l).

28.11 OPREMA I PRIBOR 1. Spremnici za uzorke: 40 ml staklene posudice s poklopcem na navoj i svaka obložena PTFE- gumenom pregradom. Prije upotrebe, posudice se peru deterdžentom i ispiru vodom iz slavine i destiliranom vodom. Potom se suše u pećnici na 140°C kako bi se uklonili svi organski tragovi. Hlade se u prostoru čistom od organskih tvari i zabrtvljenom. (PTFE pregrade se koriste jednokratno). 2 Sustav pročišćavanja i filtriranja: (Tekmar LSC 2000). Sustav pročišćavanja i filtriranja može pročišćavati uzorak određeno razdoblje i filtrirati nestabilne tvari na nnax/silica gel/ugljenom filtru gdje ih zadržava dok se brzo ne desorbiraju na GC koloni. Tekmar LSC 2000 je opremljen uređajem za automatsko uzorkovanje ALS 2016, koji može primiti 16 uzoraka. 3. Plinski kromatograf (GC) / spektrometar mase( MS) / sustav podataka: Varian Star 3400/Saturn II.Star 3400 (GC) može programirati temperaturu i hladiti se na 10 OC sa CO2 rashlađivačem. Saturn II (MS) može skenirati od 35 do 650 m/z, i tako pokriti raspon potreban za ovu metodu. Sustav podataka pribavlja, čuva i reproducira podatke o spektralnoj masi. Spojevi se prepoznaju uz pomoć pripadajućeg softvera s bazom podataka - dvije najčešće korištene su NIST-92 i Varian baza podataka organskih tvari. Kapilarna kolona koja se koristi je 30m x 0.32 mm DB5 (J.i W. Scientific Inc.) fuzionirana silikonska kapilarna kolona s debljinom filma od 1.0 um.

4. Igle: 5 ml plinonepropusna staklena igla sa Luer-Lok vrhom. 5. Mikro-igle: veličine 1, 10, 25, 100 i 500 ul. 6. Standardne posudice za pohranu otopine: 2 ml posudice s poklopcem na navoj i svaka

obložena s PTFE.

288

28.12 DEFINICIJE

Unutarnja standardna otopina: Čisti analit (fluorobenzen) dodan otopini u poznatoj količini i korišten za mjerenje relativnih reakcija drugih metodnih analita i zamjena koji su dijelovi iste otopine. Unutarnja standardna otopina mora biti analit koji nije sastavnica uzorka. Zamjenska standardna otopina: Čisti analit (1,2-diklorobenzen-d4) koji je izuzetno teško naći u bilo kojem uzorku i koji se dodaje uzorku u poznatoj količini prije vađenja i mjeri se istim procesima kojima se mjere i ostali dijelovi uzorka. Svrha zamjenskog analita je nadgledanje učinkovitosti metode sa svakim uzorkom. Laboratorijska slijepa proba reagensa: Uzorak reagensne vode tretira se na isti način kao i uzorak uključujući i izlaganje svim staklenim posudama, opremi, otapalima, reagensima, unutarnjim i zamjenskim standardnim otopinama koje su korištene s drugim uzorcima. Laboratorijska slijepa proba reagensa primjenjuje se da bi se utvrdilo je su li u okolišu područja prisutni metodni analiti ili druge interferencije. Stalna provjera umjeravanja: Otopina jedne ili više tvari (analita, zamjenskih unutarnjih standardnih otopina ili drugih ispitanih tvari) korištena da se procijeni učinkovitost instrumenta s obzirom na definirane kriterije.

28.13 ANALITIČKI POSTUPAK Uzorak od 5 ml je uveden u plinski kromatograf kroz sustav za pročišćavanje i rešetke. Uzorak od 5 ml (ili standardne otopine), komu su dodane unutarnje i zamjenske standardne otopine, ubrizgava se u komoru za pročišćavanje iglom koja ima 'Luer Lock' . Uzorak se pročišćava na sobnoj temperaturi, nakon čega se prikupljene nestabilne tvari desorbiranje na GC kolonu.

Uvjeti za pročišćavanje uzorka su sljedeći:

Veličina uzorka : 5 ml

Vrijeme pročišćavanja : 11 mins.

Vrijeme suhog pročišćavanja : Off

Protok pročišćavanja : 40 ml/min.

Vrijeme desorbcije : 4 min.

Vrijeme pečenja : 7 min.

Temperatura pečenja : 225oC

289

Dijelovi uzorka su kromatografski odvojeni i identificirani spektrometrijom mase uz primjenu programa prikazanih na slici 1 i 2. Analiti su identificirani kombinacijom vremena zadržavanja postignutim na GC-u i usporedbom spektra mase dobivenim od spektara mase poznatih tvari ( GC/MS računalna baza podataka će to napraviti automatski). Koncentracija analita je isto izračunata automatski kada je datoteka umjeravanja na mjestu. Stopljene tvari mogu biti odvojene koristeći odabrano ionsko prćenje no, stopljeni strukturni izomeri ne mogu biti odvojeni. Dva od tri izomerička ksilena i dva od tri diklorobenzena su primjeri strukturnih izomera koji ne mogu biti razbijeni na kapilarnim kolonama.

28.14 UMJERAVANJE INSTRUMENTA Prije nego sto može početi umjeravanje, nužno je osigurati da je spektrometar točno podešen. Uzorka od 25 ng p-bromofluorobenzena uveden je u GC/MS korištenjem sustava pročišćavanja. Spektar je postignut između m/z 48 i 270. Spektar treba ispuniti sve kriterije navedene u odjeljku H.1.14, a ako ne, spektrometar mora biti ponovno podešen kako bi ispunio sve kriterije prije početka umjeravanja. Pročistiti srednju otopinu umjeravanja (npr. 2 ug/l). Osigurati dobru kromatografiju tražeći oštre simetrične vršne oblike, minimalnu vršnu sljedivost i dobru identifikaciju tvari spektrometrijom mase . Ukoliko je djelovanje slabo, možda je potrebno održavanje sustava. Ukoliko je djelovanje zadovoljavajuće, pročistiti ostatak standardnih otopina. Koristiti GC/MS sustav podataka da bi se postigla datoteka umjeravanja. Korelacijski koeficijent treba biti ≥0,995, zasnovano na krivulji sa 5 točaka za svaku tvar. Provjerite MS podešavanje i inicijalno umjeravanje na početku svake osmosatne radne smjene za vrijeme koje se vrše analize na u nastavku opisani način. (a) Ubrizgati 25 ng p-bromofluorobenzena i postići spektar. Svi kriteriji podešavanja iz odjeljka H.1.14 trebaju biti zadovoljeni. (b) Pročistiti koncentrat standardne otopine za provjeru za umjeravanje (npr. 2ug/l) i analizirati s istim uvjetima kao za vrijeme početnog umjeravanja. Dobivene koncentracije za svaki od analita trebaju biti unutar 30% očekivanih koncentracija, (ako je koncentracija analita izvan te vrijednosti, rezultat ne treba biti prijavljen. Ukoliko ovi uvjeti nisu zadovoljeni, moraju se poduzeti mjere za ispravak što može zahtijevati ponovno umjeravanje. Prijedlozi za mjere ispravke mogu se naći u Priručniku za rukovanje/Varian (izvor: 4)

OVDJE PRESLIKATI METODU plinskog kromatografa 28.15 KRITERIJI ZA PODEŠAVANJE SPEKTOMETRA MASE ZA ANALIZE HLAPIVIH ( koristeći p-bromofluorobenzen)

290

M/Z Metode 524 Metode 624,8240,8260 __________________________________________________________________ 50 15-40 % od 95 m/z isto 75 30-80 % od 95 m/z 30-60% od m/z 95 95 bazni vrhunac isto

96 5-9 % od 95 m/z sto

173 manje od 50 % od 174 m/z isto

174 veće od 50 % od 95 m/z sto

175 5-9 % od mase 174 isto 176 veće od 95 % ali manje od 101 % 177 5-9% od 176 m/z isto

od 174 m/z isto __________________________________________________________________

28.16 IZRAČUNAVANJE I IZRAZ REZULTATA Rezultati se analize izražavaju u ug/l.


Sustav kontrole kvalitete zahtijeva da se uz svaku skupinu uzoraka analizira barem jedna standardna otopina za kontrolu kvalitete, jedan duplikat uzorka ispitivanja i jedna slijepa proba (tim redoslijedom) te da se najmanje 5 % ispitivanja sastoji od standardne otopine za kontrolu, duplikata uzorka ispitivanja i slijepe probe. Vidi odjeljak H.1.10 za detalje oko standardne otopine za kontrolu kvalitete. Slijepa proba se označava uspješnom ukoliko je analit nađen u koncentracijama ne većim od granice detekcije metode (MDL). Ukoliko je analit pronađen u slijepoj probi u koncentracijama većim od granice detekcije, ne bilježi se. Količina od 90 % analita standardne otopine za kontrolu kvalitete mora biti unutar ±30% očekivane koncentracije od 2 ug/l. Analiti koji nisu u toj granici ne bilježe se. Ukoliko je više od 10 % analita izvan te granice, sustav se mora ponovo umjeriti.

Duplikati uzorka trebaju biti u granicama navedenim u Priručniku za kvalitetu (tj. ±40% za duplikate uzorka niske razine i ±20% za duplikate uzorka visoke razine).

291

Zamjenska standardna otopina (1,2-diklorobenzen-d4) dodaje se u svako ubrizgavanje (zajedno s unutarnjom standardnom otopinom) i tretira kao običan analit. Dobivena koncentracija unosi se u kontrolnu tablicu Priručnika za kontrolu. Vidi također odjeljak o umjeravanju instrumenata. 28.18 GRANICA DETEKCIJE METODE ( MDL) Granica detekcije određena je u skladu s Priručnikom za kvalitetu primjenom 0.1 ug/l kombinirane otopine za umjeravanje. Granica je u rasponu od 0,013 do 0,394 ug/l s iznimkama triklorofluoromethana i 1,2-dibromo-3-kloropropana. 29. IZVORI

1. 1. US-EPA Method 524.2 (Revision 3.0) 1989, J.W. Eichelberger, W.L. Buddle. Environmental Monitoring Systems Laboratory, Office of Research and Development, United States Environmental Protection Agency, Cincinatti, Ohio 45268.

2. Standard Methods for the Examination of Water and Wastewater, 19th edition, 1995, American Public Health Association, American Water Works Association, Water Environment Federation, section 6210 D.

3. Priručnik za kvalitetu za laboratorij XXXXXX, Republika Hrvatska 4. SaturnII GC/MS Manual, Varian, 1992. 5. Tekmar 2000 Purge and Trap Concentrator User Manual, Tekmar, 1992. 6. Tekmar 2016/2032 Purge and Trap Autosampler User Manual, Tekma, 1992.

292

29. Mjerenje oktametilciklotetrasiksoksana u vodi

POMOĆU KAPILARNIH KOLONA PRIMJENOM PLINSKE KROMATOGRAFIJE/

SPEKTROMETRIJE MASE

29.1 SIGURNOSNE MJERE Otrovnost ili kancerogenost kemikalija korištenih u ovom postupku nije precizno definirana i svaku kemikaliju treba tretirati kao potencijalnu opasnost. Rukavice za jednokratnu uporabu i zaštitne naočale treba nositi kad se rukuje ovim kemikalijama a otopine treba pripremati u napama za paru. Operateri GC/MS trebaju biti svjesni rizika električnih struja, cilindara za komprimirani plin, GC/MS zona zagrijavanja i sl. Važno je da operater pročita stranice o sigurnosti u Priručniku za rukovanje instrumentom. 29.2 OSPOSOBLJAVANJE Ravnatelj laboratorija osigurava da ispitivač, prije nego mu je dozvoljeno rukovanje GC/MS-om, bude osposobljen te u potpunosti upoznat s instrumentom i sadržajem priručnika (vidi izvor br. 4 do 6). 29.3 UVOD I PODRUČJE Ova se metoda zasniva na US-EPA metodi 524.2 (3. izdanje), 1989 (izvor br.. 1). Ovo je općenita metoda za identificiranje i istovremeno mjerenje pročistivih hlapivih organskih spojeva. Metoda se primjenjuje na široki raspon organskih spojeva koji imaju dovoljno visoku hlapivost i nisku topivost u vodi kako bi bili uspješno uklonjeni iz uzoraka vode kroz postupke pročišćavanja i filtriranja. Metoda se primjenjuje za čiste i onečišćene površinske vode, podzemne vode, pitke vode i komunalne, poljoprivredne i industrijske otpadne vode (nepročišćene i pročišćene). 29.4 NAČELO METODE Vodeni uzorak se pročišćava helijem a oktametilciklotetrasiloksan (OMCTS) koji se oslobađa prvo se zaustavlja na tenax/silica gel/ugljenoj rešetki a potom uvodi u plinski kromatograf gdje se odvaja od ostalih tvari te identificira primjenom spektrometrije mase. 29.5 INTERFERENCIJE Zbog izuzetne osjetljivosti, metoda je podložna interferencijama i onečišćenju. Bitno je osigurati primjenu inertnih cijevi, brtvila i spojeva kao i pročišćujućih i provodnih plinova visoke čistoće. Analize laboratorijskih reagensa slijepih proba pružaju informacije o prisutnosti onečiščujućih tvari. Oduzimanje vrijednosti slijepih proba od rezultata uzorka nije dozvoljeno. Prenošenje onečišćenja u pročišćivač i filtar od prethodnih uzoraka može biti spriječeno s ispiranjem pročišćavajućeg uređaja između uzimanja uzoraka ili, u izuzetnim slučajevima, provedbom slijepe probe nakon jako onečišćenog uzorka.

293

29.6 UZORKOVANJE I OČUVANJE I PRIPREMA UZORAKA

Svi se uzorci prikupljaju u 40-mililitarske staklene bočice s poklopcem na navoj i s PTFE obloženim poklopcem ili pregradom. Bočice uzorka se pune do vrha. Mjehurići zraka ne smiju proći kroz uzorak kada je bočica napunjena, niti biti zarobljeni u uzorku kada se bočica zabrtvi. Uzorci su pohranjeni na <4ºC u prostoru bez para organskih otapala. Uzorci moraju biti analizirani u roku od 4 dana od prikupljanja. Uzorci koji nisu analizirani u tom razdoblju moraju biti odbačeni i zamijenjeni (izvor br 2). 29.7 REAGENSI I MATERIJALI 1. Metanol: Stupanj pesticida ili bolje

2. Reagensna voda: reagensna voda kvalitete HPLC (ROMIL).

3. Oktametilciklotetrasiloksan: 98% čistoće (ALDRICH).


1. Standardne otopine za primarno umjeravanje : Oktametilkiklotetrasiloksan (98% čist) od Aldricha. 2. Prva prijelazna standardna otopina za umjeravanje (A): Otprilike 10 mg od OMCTS se razrjeđuje na 10 ml sa metanolom dajući koncentrat od 1000 ug/ml. Ovo se priprema jednom u dva tjedna ili svaki puta kada se vrši umjeravanje, ovisno od toga koji je postupak češći. 3. Druga prijelazna standardna otopina za umjeravanje (B) :100 ul otopine A se razrijedi na 10 ml s metanolom. Ovo daje koncentrat od 10 ug/ml.

4. Radna standardna otopina za umjeravanje: 100 ul otopine B se razrijedi na 1 ml s metanolom dajući radnu standardnu otopinu koncentrata 1 ug/l. Otopine ovog koncentrata pripremaju se neposredno prije upotrebe dodajući potreban volumen radne standardne otopine na 5 ml slijepog uzorka vode u hermetičnoj igli.

Vol. radne standardne otopine Konačna koncentracija Dodano do 5 ml vode ____________________________________________________ 50 ul 10 ug/l 25 ul 5 ug/l 10 ul 2 ug/l 5 ul 1 ug/l 1 ul 0.2 ug/l ____________________________________________________

5. Unutarnja i zamjenska standardna otopina: Unutarnja standardna otopina (fluorobenzen) i zamjenska standardna otopina (1,2-diklorobenzen-d4) prisutne su s 2.0

294

mg/ml u metanolu. Uvedeni su u svaku standardnu otopinu i uzorak u stalnoj koncentraciji od 2 ug/l.Unutarnja/zamjenska standardna otopina razrjeđuje se faktorom 2000 da bi se dobila radna otopina koncentrata od 1 ng/ul. 10 ul ove otopine u 5 ml uzorka daje koncentrat od 10 ng u svakom uzorku. 6. Podešavajuća standardna otopina p-bromfluorobenzene (BFB) prisutna je kao 2000ug/ml. Radna standardna otopina od 1 ug/ml se priprema i 25 ul iste dodaje se do 5 ml slijepog uzorka vode kako bi se dobilo 25 ng po ubrizgavanju.

29.9 STANDARDNA OTOPINA ZA KONTROLU KVALITETE Standardna otopina za kontrolu kvalitete priprema se na isti način kao i radna standardna otopina primjenom iste primarne standardne otopine. Ova se otopina priprema odvojeno od radne standardne otopine – obično dan nakon umjeravanja. Količina od 10 ul standardne otopine za kontrolu kvaliteta dodaje se na 5 ml slijepe otopine vode u plinonepropusnoj igli neposredno prije upotrebe (= 2 ug/l). 29.10 OPREMA I PRIBOR 1. Spremnici za uzorke: 40-mililitarske staklene posudice s poklopcem na navoj i svaka s PTFE- gumenom pregradom. Ove posudice nabavljaju se prethodno oprane i zabrtvljene od tvrtke Alltech. 2. Sustav pročišćavanja i filtriranja: (Tekmar LSC 2000). Sustav pročišćavanja i filtriranja može pročišćavati uzorak određeno razdoblje i filtrirati nestabilne tvari na tennax/silica gel/ugljenom filtru koji ih zadržava dok se ubrzano ne desorbiraju na GC koloni. Tekmar LSC 2000 je opremljen uređajem za samouzorkovanje ALS 2016, koji može primiti 16 uzoraka. 3. Plinski kromatograf (GC) / spektrometar mase ( MS) / sustav podataka: Varian Star 3400/Saturn II.Star 3400 (GC) može programirati temperaturu i hladiti se na 10 OC s CO2 rashlađivačem. Saturn II (MS) može skenirati od 35 do 650 m/z, i tako pokriti raspon potreban za ovu metodu. Spojevi se prepoznaju uz pomoć pripadajućeg softvera s bazom podataka - dvije najčešće korištene su NIST-92 i Varian baza podataka organskih tvari. Kapilarna kolona koja se koristi je 30 m x 0,32 mm DB5 (J.i W. Scientific Inc.) fuzionirana silikonska kapilarna kolona s debljinom filma od 1,0 um.

4. Igle: 5 ml plinonepropusna staklena igla sa Luer-Lok vrhom. 5. Mikro-igle: veličine 1, 10, 25, 100 i 500 ul. 6. Standardne posudice za pohranu otopine: 2 ml posudice s poklopcem na navoj i svaka

obložena s PTFE.

29.11 DEFINICIJE Unutarnja standardna otopina: Čisti analit (fluorobenzen) dodan otopini u poznatoj količini i korišten za mjerenje relativnih reakcija drugih metodnih analita i zamjena koji su dijelovi iste otopine.

295

Unutarnja standardna otopina mora biti analit koji nije sastavnica uzorka. Zamjenska standardna otopina: Čisti analit (1,2-diklorobenzen-d4) koji je izuzetno teško naći u bilo kojem uzorku i koji se dodaje uzorku u poznatoj količini prije vađenja i mjeri se istim procesima kojima se mjere i ostali dijelovi uzorka. Svrha zamjenskog analita je nadgledanje učinkovitosti metode sa svakim uzorkom.

Laboratorijska slijepa proba reagensa: Uzorak reagensne vode tretira se na isti način kao i uzorak uključujući i izlaganje svim staklenim posudama, opremi, otapalima, reagensima, unutarnjim i zamjenskim standardnim otopinama koje su korištene s drugim uzorcima. Laboratorijska slijepa proba reagensa primjenjuje se da bi se utvrdilo je su li u okolišu područja prisutni metodni analiti ili druge interferencije. Stalna provjera umjeravanja: Otopina jedne ili više tvari (analita, zamjenskih unutarnjih standardnih otopina ili drugih ispitanih tvari) korištena da se procijeni učinkovitost instrumenta s obzirom na definirane kriterije.

29.12 ANALITIČKA PROCEDURA Uzorak od 5 ml je uveden u plinski kromatograf kroz sustav za pročišćavanje i rešetke. Uzorak od 5 ml (ili standardne otopine), komu su dodane unutarnje i zamjenske standardne otopine, ubrizgava se u komoru za pročišćavanje iglom koja ima 'Luer Lock' . Uzorak se pročišćava na sobnoj temperaturi, nakon čega se prikupljene nestabilne tvari desorbiraju na GC kolonu. Uvjeti za pročišćavanje uzorka su sljedeći:





Trajanje desorbiranja: 4 min.



296

Dijelovi uzorka su kromatografski odvojeni i identificirani spektrometrijom mase uz primjenu programa prikazanih na slici 1 i 2. Analiti su identificirani kombinacijom vremena zadržavanja postignutim na GC-u i usporedbom spektra mase dobivenim od spektara mase poznatih tvari ( GC/MS računalna baza podataka će to napraviti automatski). Koncentracija analita je isto izračunata automatski kada je datoteka umjeravanja na mjestu. Stopljene tvari mogu biti odvojene koristeći odabrano ionsko prćenje no, stopljeni strukturni izomeri ne mogu biti odvojeni. Dva od tri izomerička ksilena i dva od tri diklorobenzena su primjeri strukturnih izomera koji ne mogu biti razbijeni na kapilarnim kolonama..

29.13 UMJERAVANJE INSTRUMENTA Prije nego sto može početi umjeravanje, nužno je osigurati da je spektrometar točno podešen. Uzorka od 25 ng p-bromofluorobenzena uveden je u GC/MS korištenjem sustava pročišćavanja. Spektar je postignut između 48 i 270 m/z. Spektar treba ispuniti sve kriterije navedene u odjeljku H.1.14, a ako ne, spektrometar mora biti ponovno podešen kako bi ispunio sve kriterije prije početka umjeravanja. Pročistiti srednju otopinu umjeravanja (npr. 2 ug/l). Osigurati dobru kromatografiju tražeći oštre simetrične vršne oblike, minimalnu vršnu sljedivost i dobru identifikaciju tvari spektrometrijom mase . Ukoliko je djelovanje slabo, možda je potrebno održavanje sustava. Ukoliko je djelovanje zadovoljavajuće, pročistiti ostatak standardnih otopina. Koristiti GC/MS sustav podataka da bi se postigla datoteka umjeravanja. Korelacijski koeficijent treba biti ≥0,995, zasnovano na krivulji sa 5 točaka za svaku tvar. Provjerite MS podešavanje i inicijalno umjeravanje na početku svake osmosatne radne smjene za vrijeme koje se vrše analize na u nastavku opisani način. (a) Ubrizgati 25 ng p-bromofluorobenzena i postići spektar. Svi kriteriji podešavanja iz odjeljka H.1.14 trebaju biti zadovoljeni. (b) Pročistiti koncentrat standardne otopine za provjeru za umjeravanje (npr. 2ug/l) i analizirati s istim uvjetima kao za vrijeme početnog umjeravanja. Dobivene koncentracije za svaki od analita trebaju biti unutar 30% očekivanih koncentracija, (ako je koncentracija analita izvan te vrijednosti, rezultat ne treba biti prijavljen. Ukoliko ovi uvjeti nisu zadovoljeni, moraju se poduzeti mjere za ispravak što može zahtijevati ponovno umjeravanje. Prijedlozi za mjere ispravke mogu se naći u Priručniku za rukovanje/Varian (izvor: 4) 29.14 KRITERIJI ZA PODEŠAVANJE SPEKTROMETRA MASE ZA NESTABILNE ANALIZE (primjenom p-bromofluorobenzena)

M/Z Metode 524 Metode 624,8240,8260 __________________________________________________________________

297

50 15-40 % od 95 m/z isto 75 30-80 % od 95 m/z 30-60% od 95 m/z 95 bazna vršna vrijednost isto

96 5-9 % od 95 m/z sto

173 manje od 50 % od 74 m/z isto

174 više od 50 % od 95 m/z isto

175 5-9 % od mase 174 isto

176 veće od 95 % ali manje od 101% 177 5-9 % od 176 m/z sto

od 174 m/z sto

__________________________________________________________________

29.15 IZRAČUNAVANJE I IZRAZ REZULTATA Rezultati se analize izražavaju u ug/l.


Sustav kontrole kvalitete zahtijeva da se uz svaku skupinu uzoraka analizira barem jedna standardna otopina za kontrolu kvalitete, jedan duplikat uzorka ispitivanja i jedna slijepa proba (tim redoslijedom) te da se najmanje 5 % ispitivanja sastoji od standardne otopine za kontrolu, duplikata uzorka ispitivanja i slijepe probe. Vidi odjeljak H.1.10 za detalje oko standardne otopine za kontrolu kvalitete. Slijepa proba se označava uspješnom ukoliko je analit nađen u koncentracijama ne većim od granice detekcije metode (MDL). Ukoliko je analit pronađen u slijepoj probi u koncentracijama većim od granice detekcije, ne bilježi se. . Duplikati uzorka trebaju biti u granicama navedenim u Priručniku za kvalitetu (tj. ±40% za duplikate uzorka niske razine i ±20% za duplikate uzorka visoke razine). Zamjenska standardna otopina (1,2-diklorobenzen-d4) dodaje se u svako ubrizgavanje (zajedno s unutarnjom standardnom otopinom) i tretira kao običan analit. Dobivena koncentracija unosi se u kontrolnu tablicu Priručnika za kontrolu. Vidi također odjeljak o umjeravanju instrumenata.

298

30. Mjerenje trihalometana u vodi

POMOĆU KAPILARNIH KOLONA PRIMJENOM PLINSKE KROMATOGRAFIJE/ SPEKTROMETRIJE MASE

30.1 SIGURNOSNE MJERE Otrovnost ili kancerogenost kemikalija korištenih u ovom postupku nije precizno definirana i svaku kemikaliju treba tretirati kao potencijalnu opasnost. Rukavice za jednokratnu uporabu i zaštitne naočale treba nositi kad se rukuje ovim kemikalijama a otopine treba pripremati u digestoru. Operateri GC/MS trebaju biti svjesni rizika električnih struja, cilindara za komprimirani plin, GC/MS zona zagrijavanja i sl. Važno je da operater pročita stranice o sigurnosti u Priručniku za rukovanje instrumentom.

30.2 OSPOSOBLJAVANJE Ravnatelj laboratorija osigurava da ispitivač, prije nego mu je dozvoljeno rukovanje GC/MS-om, bude osposobljen te u potpunosti upoznat s instrumentom i sadržajem priručnika (vidi izvor br. 4 do 6). 30.3 UVOD I PODRUČJE Ova se metoda zasniva na US-EPA metodi 524.2 (3. izdanje), 1989 (izvor br.. 1). Ovo je općenita metoda za identificiranje i istovremeno mjerenje četiri trihalometana, naime kloroform, bromodiklorometan, dibromoklorometan i bromoform. Metoda se primjenjuje na široki raspon organskih spojeva koji imaju dovoljno visoku hlapivost i nisku topivost u vodi kako bi bili uspješno uklonjeni iz uzoraka vode kroz postupke pročišćavanja i filtriranja. Metoda se primjenjuje za čiste vode.

30.4 NAČELO METODE Vodeni uzorak se pročišćava helijem i trihalometanom koji se oslobađa prvo se zaustavlja na tenax/silica gel/ugljenoj rešetki a potom uvodi u plinski kromatograf gdje se odvaja od ostalih tvari te identificira primjenom spektrometrije mase. 30.5 INTERFERENCIJE Zbog izuzetne osjetljivosti, metoda je podložna interferencijama i onečišćenju. Bitno je osigurati primjenu inertnih cijevi, brtvila i spojeva kao i pročišćujućih i provodnih plinova visoke čistoće. Analize laboratorijskih reagensa slijepih proba pružaju informacije o prisutnosti onečiščujućih tvari. Oduzimanje vrijednosti slijepih proba od rezultata uzorka nije dozvoljeno. Prenošenje onečišćenja u pročišćivač i filtar od prethodnih uzoraka može biti spriječeno s ispiranjem pročišćavajućeg uređaja između uzimanja uzoraka ili, u izuzetnim slučajevima, provedbom slijepe probe nakon jako onečišćenog uzorka.

30.6 UZORKOVANJE I OČUVANJE I PRIPREMA UZORAKA Svi se uzorci prikupljaju u 40-mililitarske staklene bočice s poklopcem na navoj i s PTFE obloženom pregradom a u koje je prije uzorkovanja stavljeno 25 mg askorbinske kiseline na 40

299

ml uzorka. Bočice uzorka se pune do vrha. Mjehurići zraka ne smiju proći kroz uzorak kada je bočica napunjena, niti biti zarobljeni u uzorku kada se bočica zabrtvi. Uzorci su pohranjeni na <4ºC u prostoru bez para organskih otapala. Uzorci moraju biti analizirani u roku od 4 dana od prikupljanja. Uzorci koji nisu analizirani u tom razdoblju moraju biti odbačeni i zamijenjeni (izvor br 2).

30.7 REAGENSI I MATERIJALI a) Askorbinska kiselina: AnalaR Stupanj

b) Metanol: Stupanj pesticida ili bolje c) Reagensna voda: HPLC kvaliteta reagensne vode (ROMIL). d) Kloroform: 5 000ug/ml u metanolu (Sigma). e) Bromodiklorometan: 5 000ug/ml u metanolu (Sigma). f) Dibromometan: 5 000ug/ml u metanolu (Sigma). g) Bromoform: 5 000ug/ml u metanolu (Sigma).

30.8 NORME UMJERAVANJA A. Standardne otopine za primarno umjeravanje :

1. Kloroform: 200 ul kloroforma (5 000ug/ml) je razrjeđeno na 1 000 ul s metanolom - 1 000 ug/ml.

2.Bromodiklorometan: 100 ul bromodiklorometana (5 000 ug/ml) je razrjeđen na 1000 ul sa metanolom

- 500ug/ml.

3.Dibromoklorometan: 20 ul dibromoklorometana (5 000 ug/ml)je razrjeđeno na 1 000 ul s metanolom-

100 ug/ml..

4.Bromoform: 20 ul bromoforma (5 000 ug/ml) je razrjeđeno na 1000 ul s metanolom - 100ug/ml.

B Radna standardna otopina za umjeravanje: 100ul svake primarne standardne otopine je

kombinirano i napravljeno do 1 000ul sa metanolom.

To daje radnu standardnu otopinu sa sljedećim koncentracijama:

1..Kloroform 100 ug/ml

2.Bromodiklorometan 50 ug/ml 3.Dibromoklorometan 10 ug/ml

4.Bromoform 10 ug/ml

Standardne otopine ovih koncentracija prave se neposredno prije uporabe dodavanjem potrebnog volumena radne standardne otopine do 5 ml slijepog uzorka vode u plinonepropusnoj igli.

300

Vol. radne standardne otopine Konačna koncentracija dodano do 5 ml vode CHCl3 CHBrCl2 CHBr2Cl CHBr3 ____________________________________________________ 5 ul 100 50 10 1 4 ul 80 40 8 8 3 ul 60 30 6 6 2 ul 40 20 4 4 1 ul 20 10 2 2 0.5 ul 10 5 1 1

Unutarnja i zamjenska standardna otopina: Unutarnja standardna otopina (1,2-diklorbenzena) i zamjenska standardna otopina (fluorobenzena) prisutne su s 2,0 mg/ml u metanolu. Uvedeni su u svaku standardnu otopinu i uzorak u stalnoj koncentraciji od 2 ug/l. Unutarnja/zamjenska standardna otopina razrjeđuje se faktorom 200 da bi se dobila radna otopina koncentrata od 10 ug/ul. Količina od 1 ul ove otopine u 5 ml uzorka daje koncentrat od 2 ug/ml u svakom uzorku. Podešavajuća standardna otopina p-Bromofluorobenzen (BFB) prisutna je kao 2000ug/ml. Radna standardna otopina od 10 ug/ml priprema se i 2,5 ul iste se dodaje do 5 ml slijepog uzorka vode kako bi se dobilo 25 ng po ubrizgavanju. 30.9 STANDARDNA OTOPINA ZA KONTROLU KVALITETE Standardna otopina za kontrolu kvalitete se priprema na isti način kao i radna standardna otopina koristeći istu primarnu standardnu otopinu. Ova otopina se priprema odvojeno od radne standardne otopine – obično dan nakon umjeravanja. Količina od 10 ul standardne otopine za kontrolu kvaliteta dodaje se na 5 ml uzorka slijepe vode u hermetičnoj igli neposredno prije upotrebe (= 2 ug/l). U iglu se dodaje i podešavajuća standardna otopina (H.3.8(f)) i istovremeno analizira. 30.10 OPREMA I PRIBOR

a) Spremnici za uzorke: 40-mililitarske staklene posudice s poklopcem na navoj i svaka s PTFE- gumenom pregradom. Ove posudice nabavljaju se prethodno oprane i zabrtvljene od tvrtke Alltech.

b) Sustav pročišćavanja i filtriranja: ((Tekmar LSC 2000). Sustav pročišćavanja i filtriranja

može pročišćavati uzorak određeno razdoblje i filtrirati nestabilne tvari na

tennax/silica gel/ugljenom filtru koji ih zadržava dok se ubrzano ne desorbiraju na GC koloni. Tekmar LSC 2000 je opremljen uređajem za samouzorkovanje ALS 2016, koji može primiti 16 uzoraka.

301

c). Plinski kromatograf (GC) / spektrometar mase ( MS) / sustav podataka:

Varian Star 3400/Saturn II.Star 3400 (GC) može programirati temperaturu i hladiti se na 10 OC s CO2 rashlađivačem. Saturn II (MS) može skenirati od 35 do 650 m/z, i tako pokriti raspon potreban za ovu metodu. Spojevi se prepoznaju uz pomoć pripadajućeg softvera s bazom podataka - dvije najčešće korištene su NIST-92 i Varian baza podataka organskih tvari. Kapilarna kolona koja se koristi je 30 m x 0,32 mm CP-SIL 8 low bleed/MS (Chrompak) fuzionirana silikonska kapilarna kolona s 1,0 um debljinom filma.

d) Igle: 5 ml plinonepropusna staklena igla s Luer-Lok vrhom. e) Mikro-igle: 1, 10, 100 i 500 ul veličine. f) Standardne posudice za pohranu otopine: 2-mililitarske posudice s poklopcem na navoj i svaka

obložena s PTFE.

30.11 DEFINICIJE Unutarnja standardna otopina: Čisti analit (1,2-diklorobenzen-d4) dodan otopini u poznatoj količini i korišten za mjerenje relativnih reakcija drugih analita u postupku i zamjenskih otopina koji su dijelovi iste otopine. Unutarnja standardna otopina mora biti analit koji nije sastavnica uzorka. Zamjenska standardna otopina: Čisti analit (fluorobenzen) koga je izuzetno teško naći u bilo kom uzorku i koji se dodaje uzorku u poznatom iznosu prije vađenja i mjeri se istim postupcima kojima se mjere i ostale sastavnice uzorka. Svrha zamjenskog analita je nadzor djelotvornosti metode sa svakim uzorkom. Slijepa proba terenskog reagensa: Uzorak reagensne vode tretira se na isti način kao i uzorak uključujući i izlaganje svim staklenim posudama, opremi, otapalima, reagensima, unutarnjim i zamjenskim standardnim otopinama koje su korištene s drugim uzorcima. Laboratorijska slijepa proba reagensa primjenjuje se da bi se utvrdilo je su li u okolišu područja prisutni metodni analiti ili druge interferencije. Stalna provjera umjeravanja: Otopina jedne ili više tvari (analita, zamjenskih unutarnjih standardnih otopina ili drugih ispitanih tvari) korištena da se procijeni učinkovitost instrumenta s obzirom na definirane kriterije.


302

Uzorak od 5 ml je uveden u plinski kromatograf kroz sustav za pročišćavanje i rešetke. Uzorak od 5 ml (ili standardne otopine), komu su dodane unutarnje i zamjenske standardne otopine, ubrizgava se u komoru za pročišćavanje iglom koja ima 'Luer Lock' . Uzorak se pročišćava na sobnoj temperaturi, nakon čega se prikupljene nestabilne tvari desorbiraju na GC kolonu. . Uvjeti za pročišćavanje uzorka su sljedeći:

Dijelovi uzorka su kromatografski odvojeni i identificirani spektrometrijom mase uz primjenu programa prikazanih na slici 1 i 2. Analiti su identificirani kombinacijom vremena zadržavanja postignutim na GC-u i usporedbom spektra mase dobivenim od spektara mase poznatih tvari ( GC/MS računalna baza podataka će to napraviti automatski). Koncentracija analita je isto izračunata automatski kada je datoteka umjeravanja na mjestu

30.13 UMJERAVANJE INSTRUMENTA Prije nego sto može početi umjeravanje, nužno je osigurati da je spektrometar točno podešen. Uzorka od 25 ng p-bromofluorobenzena uveden je u GC/MS korištenjem sustava pročišćavanja. Spektar je postignut između 48 i 270 m/z. Spektar treba ispuniti sve kriterije navedene u odjeljku H.1.14, a ukoliko ne, spektrometar mora biti ponovno podešen kako bi ispunio sve kriterije prije početka umjeravanja. Pročistiti srednju otopinu umjeravanja (npr. 2 ug/l). Osigurati dobru kromatografiju tražeći oštre simetrične vršne oblike, minimalnu vršnu sljedivost i dobru identifikaciju tvari spektrometrijom mase . Ukoliko je djelovanje slabo, možda je potrebno održavanje sustava. Ukoliko je djelovanje zadovoljavajuće, pročistiti ostatak standardnih otopina. Koristiti GC/MS sustav podataka da bi se postigla datoteka umjeravanja. Korelacijski koeficijent treba biti ≥0,995, zasnovano na krivulji sa 5 točaka za svaku tvar.

Provjerite MS podešavanje i inicijalno umjeravanje na početku svake osmosatne radne smjene za vrijeme koje se vrše analize na u nastavku opisani način.





Trajanje desorbiranja: 4 min.



Filtar : Tenax/Silica Gel/Charcoal

303

(a) Ubrizgati 25 ng p-bromofluorobenzena i postići spektar. Svi kriteriji podešavanja iz odjeljka H.1.14 trebaju biti zadovoljeni. (b) Pročistiti koncentrat standardne otopine za provjeru za umjeravanje (npr. 2ug/l) i analizirati s istim uvjetima kao za vrijeme početnog umjeravanja. Dobivene koncentracije za svaki od analita trebaju biti unutar 30% očekivanih koncentracija, (ako je koncentracija analita izvan te vrijednosti, rezultat ne treba biti prijavljen. Ukoliko ovi uvjeti nisu zadovoljeni, moraju se poduzeti mjere za ispravak što može zahtijevati ponovno umjeravanje. Prijedlozi za mjere ispravke mogu se naći u Priručniku za rukovanje/Varian (izvor: 4) 30.14 KRITERIJI PODEŠAVANJA KOLIČINSKOG SPEKTROMETRA ZA NESTABILNE ANALIZE (primjenom p-bromofluorobenzena)

M/Z Metode 524 Metode 624, 8240, 8260 __________________________________________________________________ 50 15-40% od 95 m/z isto 75 30-80% od 95 m/z 30-60% od 95 m/z 95 bazna vršna vrijednost isto

96 5-9% od 95 m/z isto

173 manje od 50% od 174 m/z isto

174 veće od 50% od 95 m/z isto

175 5-9% od mase 174 m/z isto

176 veće od 95% ali manje od 101% 177 5-9% od 176 isto

od 174 m/z isto

________________________________________________________________

30.15 IZRAČUNAVANJE I ISKAZ REZULTATA Rezultati se analiza iskazuju u ug/l.

304

30.16 STANDARDNA OTOPINA I PROCEDURE ZA KONTROLU KVALITETE Sustav kontrole kvalitete zahtijeva da se uz svaku skupinu uzoraka analizira barem jedna standardna otopina za kontrolu kvalitete, jedan duplikat uzorka ispitivanja i jedna slijepa proba (tim redoslijedom) te da se najmanje 5 % ispitivanja sastoji od standardne otopine za kontrolu, duplikata uzorka ispitivanja i slijepe probe. Vidi odjeljak H.2.10 za detalje oko standardne otopine za kontrolu kvalitete.

Slijepa proba se označava uspješnom ukoliko je analit nađen u koncentracijama ne većim od granice detekcije metode (MDL) vidi odjeljak H.3.18 u nastavku. Ukoliko je analit pronađen u slijepoj probi u koncentracijama većim od granice detekcije, ne bilježi se. . Duplikati uzorka trebaju biti u granicama navedenim u Priručniku za kvalitetu (tj. ±40% za duplikate uzorka niske razine i ±20% za duplikate uzorka visoke razine). Zamjenska standardna otopina (1,2-diklorobenzen-d4) dodaje se u svako ubrizgavanje (zajedno s unutarnjom standardnom otopinom) i tretira kao običan analit. Dobivena koncentracija unosi se u kontrolnu tablicu Priručnika za kontrolu. Vidi također odjeljak o umjeravanju instrumenata.

OVDJE PRESLIKATI METODU plinskog kromatografa

30.17 GRANICA DETEKCIJE METODE (MDL)

Granica detekcije metode određena je sukladno Priručniku za kvalitetu primjeno *** ug/l mješovite

standardnu otopine za umjeravanje. Granica detekcije je *****.

30.18 IZVORI

1. US-EPA Method 524.2 (Revision 3.0) 1989, J.W. Eichelberger, W.L. Buddle. Environmental Monitoring Systems Laboratory, Office of Research and Development, United States Environmental Protection Agency, Cincinatti, Ohio 45268.

2. Standard Methods for the Examination of Water and Wastewater, 19th edition, 1995, American Public Health Association, American WaterWorks Association, Water Environment Federation, section 6210 D.

3. Priručnik za kvalitetu za laboratorij XXXXXX, Republika Hrvatska. 4. SaturnII GC/MS Manual, Varian, 1992. 5. Tekmar 2000 Purge and Trap Concentrator User Manual, Tekmar, 1992. 6. Tekmar 2016/2032 Purge and Trap Autosampler User Manual, Tekmar, 1992.

305

31 Ionski kromatograf (Dionex I.C.)

Analiti - anioni: (fluorid, klorid, nitrit, nitrat, o-fosfat, sulfat) kationi: (natrij, kalij, magnezije, kalcij)

31.1 SIGURNOSNE MJERE Svi ispitivači koji provode ovo ispitivanje moraju se pridržavati rutinskih laboratorijskih sigurnosnih

mjera. Ispitivači moraju biti upoznati sa sustavom i pročitati odjeljke 2 i 3 DX-120 Priručnika za rukovanje ionskim kromatografom.

31.2 POSEBNE OPASNOSTI Sumporna kiselina H2SO4 (korištena u pripremi kationskog eluenta). Sustav pod tlakom – tlak eluenta treba biti isključen prije prekida niza. Uvijek ispustiti tlak prije prekida niza.

31.3 UVOD I OBUHVAT

Ovaj se postupak odnosi na određivanje iona fluorida, klorida, nitrita, nitrata, o-fosfata, natrij sulfata, kalija, magnezija, kalcija i amonijaka metodom kromatografske separacije.

Postupak se primjenjuje na pitku vodu, podzemne vode i čiste površinske vode. Ne primjenjuje se na efluent i slane vode.

31.4 NAČELO METODE

Postupak se zasniva na kromatografskoj separaciji u vodi otopljenih iona primjenom dualnog stupčanog sustava za katione i anione. Sustav je sličan konvencionalnom HPLC-u - uzorak je pod tlakom uveden u protok eluenta. Potom prolazi kroz kratku zaštitnu kolonu i na određenu analitičku kolonu gdje se odvija separacija ionskih vrsta. Eluent konačno prolazi kroz digitalni provodni detektor k otpadu.

31.5 INTERFERENCIJE

Bitno je osigurati da su svi reagensi i voda visoke kvalitete ( 'Analar' stupnja ili bolje ). Ispuštanje plina iz eluenta je drugi zajednički problem i može se izbjeći raspršivanjem helija prije korištenja. Onečišćenje kolone može biti u obliku jako zadržanih iona kao što su I, tranzicijski metali ili organskih tvari. O postupku čišćenja, pročitati priručnike za kolone.

31.6 UZORKOVANJE I OČUVANJE UZORAKA

Uzorci se uzimaju, premješta se i rukuje njima sukladno Priručniku za kvalitetu za laboratorij.

306

Uzorci se ispituju u roku od 30 sati od prikupljanja.

Svi uzorci moraju biti filtrirani s 0.2�m Anotop filtrom kako bi se uklonile sve čestice.

31.7 MATERIJALI, OPREMA I PRIBOR

1. Posude i čepovi za uzorke (5 ml).

2. 0.2�m 10IC Anotop filteri (Whatman)

3. 10 ml omnifix igla

Oprema i pribor

1.Dionex ionski kromatograf:

2. Stupci

1) Anioni: Ionpac�AG14 zaštitna kolona (P/N 046134)

Ionpac�AG14 analitička kolona (P/N 046124)

2) Kationi: Ionpac� CG15 zašitna kolona

Ionpac� CS12A analitička kolona

3. AS40 automatski uzorkivač

4. Dell PC (Windows95+ Peaknet)

31.8 REAGENSI

1. Priprema anionskog eluenta (eluent A)

Ukapati 7,0 ml od 0.5 M Na2CO3 plus 2.0 ml od 0,5M NaHCO3

u litrenu bocu i dopuniti do oznake. Ispustiti helij prskajući barem petnaest minuta po litri.

a. 0,5 M natrij karbonat (Na2CO3)

Otopiti 26,49 g Na2CO3 u 400 ml deionizirane vode sa specifičnim otporom od

17,8 megaoma-cm ili bolje. Razrijediti do konačnog volumena od 500 ml.

b. 0,5 M natrij bikarbonat (NaHCO3)

Otopiti 21,00g NaHCO3 u 400 ml deionizirane vode sa specifičnim od 17,8 megohm-cm ili bolje i dopuniti do 500 ml.

2. Priprema kationskog eluenta (eluent B)

a. 18mN sulfurna kiselina

307

Ukapati 18 ml od 1,0 NH2SO4 temeljne otopine u litrenu bocu i dopuniti do oznake deioniziranom vodom. Ispustiti helij prskajući barem petnaest minuta po litri.

b. N sulfurna kiselina (H2SO4)

Temeljna otopina od 1,0 N sulfurne kiseline priprema se dodavanjem 50,04g (27,2 ml) 98 % H2SO4 u litrenu bocu i dopunjava do oznake deioniziranom vodom sa specifičnim otporom od najmanje 17,8 megohm-cm ili bolje.


Temeljna anionska otopina

Pripremiti temeljnu anionsku otopinu prema postupku navedenom u nastavku, primjenom deionizirane vode. Pripremiti konačnu otopinu za umjeravanje prema dolje prikazanoj tablici 1.

Klorid 16,48 g natrij klorida(NaCl) na 1 l (10,000 PPM)

o-Fosfat 4,39 g kalij dihidrogen fosfata (KH2PO4) na 1 l (1,000 PPM)

Nitrat 14,44 g kalij nitrata (KNO3) na 1 l (2,000 PPM)

Nitrit 0,493 g natrij nitrita (NaNO2) na 1 l (100 PPM)

Fluorid 0,442 g natrij fluorida (NaF) na 200 ml (1,000 PPM)

Sulfat 7,40g natrij sulfata (Na2SO4) na 500 ml (10,000 PPM)

Tablica 1 : Anionska standardna otopina za umjeravanje

Anioni Neovisna

temeljna

otopina

Kombiniran

a

temeljna

otopina

A B C D E F

Postavka Konc. PPM ml / 500ml ml /100 ml

Tjedno 10,

0

7,5 5,0 2,0 1,0 0,5

Klorid 10 000 50 100 75 50 20 10 5

O-Fosfat 1 000 10 2,0

0

1,5 1,00 0,40 0,20 0,10

Nitrat 2 000 50 20,

0

15,0 10,0 4,0 2,0 1,0

308

Nitrit 100 20 0,4

0

0,30 0,20 0,08 0,04 0,02

Fluorid 1 000 10 2,0

0

1,50 1,00 0,40 0,20 0,10

Sulfat 10 000 50 100 75 50 20 10 5

Kationska temeljna standardna otopina

Pripremiti temeljnu kationsku standardnu otopinu prema postupku navedenom u nastavku, primjenom deionizirane vode. Pripremiti konačnu otopinu za umjeravanje prema tablici 2.

Natrij 2,54 g natrij klorida (NaCl) na 1l (1000 ppm).

Kalij 1,91 g kalij klorida (KCl) na 1l (1000 ppm).

Magnezij 3,92 g magnezij klorida (MgCl2) na 1l (1000 ppm).

Kalcij 3,67 g kalcij klorida dihidrata (CaCl2.2H2O) na 1l (1000 ppm).

Tablica 2: Kationska standardna otopina za umjeravanje

Kationi Neovisna

temeljna

otopina

Kombinirana

temeljna

otopina

A B C D E F

Postavka Konc.(ppm) ml / 250ml ml/ 100ml

Mjesečno Tjedno 25,

0

20,0 15,0 10,0 5,0 1,0

Natrij 1000 40 40,

0

32,0 24,0 16,0 8,0 1,6

Kalij 1000 25 25,

0

20,0 15,0 10,0 5,0 1,0

Magnezij 1000 25 25,

0

20,0 15,0 10,0 5,0 1,0

Kalcij 1000 100 100 80 60 40 20 4

309

31.10 ANALITIČKI POSTUPAK Ispitivač mora biti osposobljen za rukovanje Dionex ionskim kromatografom i upoznat s instrumentom i priručnicima za njegovo rukovanje prije nego mu je dopušteno rukovati instrumentom. a) Postupak pokretanja sustava

1. Uključite instrument, samouzorkivač i računalo.

2. Promijenite eluent, ukoliko je nužno, i osigurajte da su tlak i linije eluenta dobro priključene.

b) Glavni sustav – Oba eluenta A i B odmah

3. Na upravljačkoj ploči DX-120 uključite na local način.

4. Isključite ‘low pressure alarm’ (SW1-8) unutar prekidačke ploče

5. Isključite ‘column select mode’(SW3-1) unutar prekidačke ploče

6. Isključite SRS, ukoliko je potrebno.

7. Otvorite ručicu glavnog ventila.

8. Uključite pump i eluent pressure

9. Punite oba eluenta AiB pritiskom A i B tipki kolone u trajanju od barem 30 sekundi

svaki.

(Samo LCD zaslon označava koji je eluent odabran a ne tipke kolone)

10. Pridružite eluent odabranom stupcu tj, odaberite tipku kolone da se podudara s LCD

zaslonom.

11. Zatvorite ručicu glavnog ventila i pričekajte pet sekundi.

12. Uključite prekidače (SW1-8 i SW3-1).

13. Provjerite da je Flow Setting na upravljačkoj ploči na 1,2 ml/min.

14. Povećajte Peaknet-ov Main Menu.

15. Odaberite Method Icon, File Open, potom Anions 6 ili Cations6. Provjerite

konfiguraciju metode i standardne postavke instrumenta te promijenite ukoliko je

potrebno. Save i Exit.

16. Pratite osnovnu odrednicu; (vidi odjeljak C, u nastavku)

310

c) Praćenje osnovne odrednice

1. Za promatranje osnovne odrednice, omogućiti Run način i unesite datoteku (File, Load

Method), Odaberite anions6.met ili cations6.met . OK.

2. U Run načinu odaberite Run, Baseline.

3. Reakcija instrumenta se sada stalno prati na ekranu.

4. Pritisnite Total Conductivity na DX-120 da bi se provjerila provodljivost.

Osnovna bi se odrednica trebala stabilizirati nakon dvadeset minuta. Prihvatljiva reakcija osnovne

odrednice za anione je <22 �S a za katione <4�S.

d) Uređivač rasporeda

(Vidi Peaknet softver uputu za korisnike odjeljak 7-1)

Svrhe:

i) Lista uzoraka i metoda prema kojima trebaju biti automatski analizirani u nizu.

ii) Raspored se koristi i za reprocesiranje nizova podataka u datotekama .

1. Aktivirati ikone Schedule ,File, Open da se unese postojeći raspored ili new da stvori novi, vidi

dolje za tipičan primjer napravljen 23. siječnja 1998. godine, uključujući slijepi uzorak,

umjeravanje po šest točka i četiri uzorka koji počinju s brojem 2343.

2. Automatska rutina umjeravanja kontrolira se s ovog rasporeda.

Softver prepoznaje vođenje umjeravanja kao AutocalXR gdje X predstavlja točku reakcije

umjeravanja, dok R znači ‘zamijeni’ do Autocal6R.

3. Unesite sample names, method i data file and folder.

Prva četiri karaktera imena datoteke izrađuje operater a zadnja tri Peaknet pravilno povećava.

Unesite ime podatka kao ddmmXXX

311

Zadana vrijednost volumena i razrjeđivanja je 1.

4. Moguće je unijeti do šezdeset uzoraka za analizu, bez nadzora.

5. Za analize preko noći osigurajte da zadnja linija rasporeda sadrži Shutdown.met

6. File, Save As ddmmgg.

Napraviti novi raspored za svaku seriju uzoraka i ime prema formatu ddmmggXX, npr.

23019801.SCH. Za dodatne rasporede napravljene na isti datum povećati ime datoteke za jedan. Npr.23019802.SCH.

Smanjiti prozor.

Tablica 3: Uređivač rasporeda

Uzorak Metoda Podatak Volumen Razrjeđenje Komentar

Slijepo Cations6.met 23018001 1 1

Autocal1R Cations6.met 23018002 1 1 “F”

Autocal2R Cations6.met 23018003 1 1 “E”

Autocal3R Cations6.met 23018004 1 1 “D”

Autocal4R Cations6.met 23018005 1 1 “C”

Autocal5R Cations6.met 23018006 1 1 “B”

Autocal6R Cations6.met 23018007 1 1 “A”

2343 Cations6.met 23018008 1 1

2344 Cations6.met 23018009 1 1

2345 Cations6.met 23018010 1 1

2346 Cations6.met 23018011 1 1

Shutdown.met

e) Postupak analize uzorka

312

1. Unesite samouzorkivač prema rasporedu.

2. Samouzorkivač mora biti u local načinu i run je aktivan.(ukoliko run nije aktivan, samouzorkivač neće odgovarati na znak start od DX-120).

3. Aktivirajte ikonu Run.

4. File, Load Schedule i s popisa odaberite potreban raspored, odaberite OK.

5. Ispuniti obrazac na slijedeći način:

Broj omči za raspored 1 (zadano)

Početna linija # za raspored 1 (zadano)

Operater Initials

� Pohraniti sve datoteke u direktorij Browse (odaberi direktorij) OK

6. I postupak i raspored su sada uneseni.

Prije nego se nastavi, osnovna odrednica treba biti stabilna.

7. U Run načinu odaberite Run, Start da se započne analiza uzorka.OK za start Dionex.

f) Optimizacija metode

Svrhe:

i) Istražiti i prikazati detalje kromatograma.

ii) Fina podesna integracija.

iii) Dati imena vršnim vrijednostima.

iv) Ažurirajte datoteke i podatke zasnovano na novim postavkama.

1. Aktivirajte Optimise iz Main Menu.

2. File, Open Data File, odaberite datoteku i provjerite da su sve vršne vrijednosti pravilno identificirane.

3. Da bi se identificirale vršne vrijednosti, Edit, Component table i promijeniti vrijeme zadržavanja, OK.

4. Možda i integracijske postavke treba promijeniti.Operations, Adjust Integration.

313

(vidi u Peaknet priručniku za korisnike)

5. Radi uvida u rezultat odaberite File, View Report.

6. Spremiti datoteku s podacima i ažurirajte postupak.File, Save Method File, Save Data File.

7. Kad je postupak optimiziran ili promijenjen sve se datoteke s podacima moraju ponovno obraditi. File, Open Data File, odaberite datoteku, zatim File Open Method File. (Datoteke s podacima su ažurirane metodom optimiziranja.)

g) Umjeravanje

Svrhe:

i) prikazati, ispisati, izvesti skicu reakcije protiv iznosa (zajedno sa statističkom krivuljom) i ili ostacima za bilo koju sastavnicu bilo kojeg procesa.

ii) pokazati odmah učinak korištenja različitih postavki umjeravanja.

iii) dopustiti izravnu obradu tablice sastava.

iv) izračunati iznos iz reakcije ili obrnuto.

h) Serijska ponovna obrada

Svrhe:

i) proizvesti izvješće za skupine prethodno proizvedenih datoteka podataka.

ii) ažurirajte skupine datoteka podataka korištenjem preispitanih postavki obrade podataka.

iii) izračunati osnovne statistike za sastavnice otkrivene u skupini datoteka podataka.

iv) izvesti rezultate u proračunske tablice, baze podataka ili druge programe koji mogu čitati

ASCII datoteke.

1. Aktivirajte Batch ponovnu obradu

2. Odaberite Processing, Input, odaberite raspored ili datoteku za ponovnu obradu.

3. Odaberite Output i staviti kvačicu uz sklonosnu funkciju npr. Printing options.

4. Export, naimenovati izlaznu datoteku i odaberite Browse da se definira odredišna mapa, ukoliko je potrebno. (Export stvara *.CSV datoteku koju je moguće uvesti u Microsoft EXCEL) OK.

314

5. Start ili F5 za ponovnu obradu.

6. Serijski ponovno obraditi sve “autocal” datoteke da bi se osiguralo točno umjeravanje.

31.10 ISKAZ REZULTATA Rezultati se izražavaju kao što slijedi:

Tablica 4: Izraz rezultata

Ion Report format (mg/l)

Fluorid F

Klorid Cl

Nitrit N

Nitrat N

o-Fosfat P

Sulfat SO4

Natrij Na

Kalij K

Magnezij Mg

Kalcij Ca

31.12 STANDARDNA OTOPINA I PROCEDURE ZA KONTROLU KVALITETE Sustav kontrole kvalitete zahtijeva da se uz svaku skupinu uzoraka analizira barem jedna standardna otopina za kontrolu kvalitete, jedan duplikat uzorka ispitivanja i jedna slijepa proba (tim redoslijedom) te da se najmanje 5 ispitivanja sastoji od standardne otopine za kontrolu, duplikata uzorka ispitivanja i slijepe probe. Slijepa se proba označava uspješnom ukoliko nijedan znak nije veći od granice detekcije (MDL) za tu sastavnicu. Tablica kvalitete kontrole za anione i katione popunjava se za svaku seriju uzoraka. Pripremiti standardnu otopinu za kontrolu kvalitete za anione i katione kao za standard umjeravanja C.

315

Temeljna otopina za kontrolu kvalitete priprema se odvojeno od otopine za umjeravanje a te se dvije otopine pripremaju naizmjenično (tj. prvu pripremiti početkom mjeseca, drugu sredinom). Od temeljne otopine za kontrolu kvalitete pripremiti kombiniranu otopinu za kontrolu kvalitete na tjednoj osnovi ili kako je potrebno. Vidi Priručnik za kvalitetu postupaka kontrole kvalitete.

31.13 GRANICA DETEKCIJE METODE ( MDL)

Granica detekcije određena je sukladno Priručniku za kvalitetu. Granice detekcije navedene su u tablici 5.

Tablica 5: Granice detekcije metoda

Analit M.D.L. mg/l

(izračunato)

M.D.L. mg/l

(prijavljeno)

Fluorid 0,009 0,1

Klorid 0,188 1

Nitrit 0,003 0,03

Nitrat 0,014 0,1

o-Fosfat 0,020 0,04

Sulfat 0,050 0,1

Natrij 0,1 0,3

Kalij 0,12 0,3

Magnezij 0,06 0,3

Kalcij 0,10 1

Tablica 6: Standardne postavke instrumenta

Anioni Kationi

System Mode Kolona Kolona

Pump On On

316

SRS/Cell On On

Eluent Pressure On On

Column A B

Pressure Unit psi psi

Detector Parameters DX-120 DX-120

Data Collection Time 12,00 15,00

Sampling Rate 5,00 5,00

Real Time Plot scale max.

(�S)

30,00 20,00

Real Time Plot Scale

Min.(�S)

-2,00 -3,00

Integration Parameters

Peak Detection Algorithm Standard Standard

Starting Peak Width

(Seconds)

1,00 1,00

Peak Threshold 0,27 0,77

Peak Area Reject (Area

Counts)

100,000 100,000

Reference Peak Area Reject 10,00 100,000

Smoothing Parameters

Filter Type Moving average Moving Average

Tablica 7: Izvješćivanje

317

Izvješće

Print Report/Ispisati izvješće Ne Ne

Create ASCII Report File/Stvorite ASCII Izvješće Ne Ne

Print Components Found /Ispisati nalaz sastavnica Da Da

Print Missing Components /Ispisati nedostajeće

sastavnice Ne Ne

Print All Peaks /Ispisati sve vršne vrijednosti Ne Ne

Print Unknown Peaks /Ispisati nepoznate vršne

vrijednosti Ne Ne

Print Chromatogram /Ispisati kromatogram Ne Ne

Autoscale Chromatogram Maximum /Samoprocjena

kromatogramskog maksimuma

Autoscale Max. Value Delay (min)/Samoprocjena

max. odgode (min)

Da

0,00

Da

100,00

Autoscale Chromatogram Minimum /Samoprocjena

kromatogramskog minimuma

Autoscale Min. Delay (min)/Samoprocjena min. odgode (min)

Da

0,00

Da

0,00

Fill Peaks With Colour /Obojati vršne vrijednosti Ne Ne

Draw Gridlines on Chromatogram /Nacrtati mrežu

na kromatogramu Da Da

Label Peaks With Number /Označiti vršne vrijednosti brojem Ne Da

Label Peaks With Retention Times /Označiti vršne

vrijednosti vremenom zadržavanja Da Da

Label Peaks With Component Names /Označiti

vršne vrijednosti imenom sastavnice Da Da

Plot Gradient Overlay /Planirajte prekrivanje

gradienta Ne Ne

318

Gradient Size /Veličina gradijenta 50 % 50 %

Gradient Offset (min) /Nadoknada gradijenta (min) 0,00 0,00

Uključivanje primjedbi o podacima

Time Description /Vrijeme opisa

Stop Peak Detection /Prekinite otkrivanje vršne vrijednosti

0,00 0,00

Start Peak Detection /Započeti otkrivanje vršne vrijednosti 2,00 2,00

Postavke umjeravanja

Number of Levels for Calibration /Broj razina za

umjeravanje 6 6

Force Calibration Curve Through Origin

/Natjerajte liniju umjeravanja kroz ishodište Ne Da

Calibration Fit Type /Vrsta umjeravanja Linearno/Linear Linearno/Linear

Replace or Average Calibrations /Zamjenska ili

srednja umjeravanja

Zamjenska/Repl

ace

Zamjenska/Replace

External or Internal Calibration /Vanjsko ili unutarnje umjeravanje Vanjsko/Extern

al

Vanjsko/External

Calculate Unknowns by Area or Height /Izračunati nepoznanice s područjem ili visinom Područjem/Area Područjem/Area

Default Sample Volume /Zadani volumen uzorka 1 1

Default Dilution Factor /Zadani faktor razrijeđenja 1 1

Default Response Factor For Unknown Peaks

/Zadani odgovor za nepoznate vršne vrijednosti 0 0

Cal. Std. Volume /Standardni volumen umjeravanja 1 1

Amount Units /Količinske jedinice PPM PPM

319

Tablica 8: Kontrola kvalitete aniona

DIONEX TABLICA KONTROLE KVALITETE IONSKOG KROMATOGRAFA

Datum:_____________ Ispitivač______________ ANIONI

Ime spisa ___________ Ime postupka________ Br. uzorka duplikata______

Postavka Rezultat mg/l Protokol kontr. kvalit. Uspješno/N

euspje

šno

Fluorid QC standard Vidi tablicu kontrole

kvalitete

Duplikat A Znači

Duplikat B Razlika =

Slijepi uzorak <0.1

Klorid QC standard Vidi tablicu kontrole

kvalitete

Duplikat A Znači


Slijepi uzorak <1.0

Nitrit QC standard Vidi tablicu kontrole

kvalitete

Duplikat A Znači =


Slijepi uzorak <0.03

Nitrat QC standard Vidi tablicu kontrole

kvalitete

Duplikat A Znači =


Slijepi uzorak <0.1

o-Fosfat QC standard Vidi tablicu kontrole

kvalitete

Duplikat A Znači =


320

Slijepi uzorak <0.04

Sulfat QC standard Vidi tablicu kontrole

kvalitete

Duplikat A Znači =


Slijepi uzorak <0.1

Tablica 9: Tablica kontrole kvalitete kationa

DIONEX TABLICA KONTROLE KVALITETE IONSKOG KROMATOGRAFA

Datum:_____________ Ispitivač ;______________ KATIONI

Ime spisa: ___________ Ime postupka________ Br.. uzorka duplikata______

Postavka Rezultatg/l QC protokol Uspješno/N

euspje

šno

Natrij QC standard Vidi tablicu kontrole

kvalitete

Duplikat A Znači


Slijepi uzorak <0.3

Kalij QC standard Vidi tablicu kontrole

kvalitete

Duplikat A Znači =


Slijepi uzorak <0.3

Magnezij QC standard Vidi tablicu kontrole

kvalitete

Duplikat A Znači =


Slijepi uzorak <0.3

321

Kalcij QC standard Vidi tablicu kontrole

kvalitete

Duplikat A Znači =


Slijepi uzorak <1.0

OVDJE PRESLIKATI DIONEKS POSTUPAK

31.17 GRANICA DETEKCIJE ( MDL)

Granica detekcije određena je sukladno Priručniku za kvalitetu korištenjem 0,2 ug/l kombinirane otopine za umjeravanje. Granica detekcije bila je *****.

31.18 IZVORI 1. US-EPA Method 524.2 (Revision 3.0) 1989, J.W. Eichelberger, W.L. Buddle.

Environmental Monitoring Systems Laboratory, Office of Research and Development, United States Environmental Protection Agency, Cincinatti, Ohio 45268.

2. Standard Methods for the Examination of Water and Wastewater, 19th edition, 1995, American Public Health Association, American Water Works Association, Water Environment Federation, section 6210 D.

3. Priručnik za kvalitetu za laboratorij XXXXXX, Republika Hrvatska. 4. SaturnII GC/MS Manual, Varian, 1992. 5. Tekmar 2000 Purge and Trap Concentrator User Manual, Tekmar, 1992.

Tekmar 2016/2032 Purge and Trap Autosampler User Manual, Tekmar, 1992.

322

AA- Tablica kontrole kvalitete 32

TEST UČINKOVITOSTI SPEKTROMETRA ATOMSKE APSORPCIJE

Metal :

Standardna koncentracija:

Minimalna prihvatljiva apsorpcija:

Datum Ispitivač Standardna koncentracija

mg/l

Apsorpcija Uspješno/neuspješno

Vidi odjeljke G.1.13 ili G.2.13 za minimalnu prihvatljivu apsorpciju. Ne prijavljivati rezultate gdje je apsorpcija ispod minimalno prihvatljive. Kada apsorpcija za svjetiljku padne ispod minimalno prihvatljive, provjerite postavku i ponoviti analizu. Ukoliko problem ostaje i dalje, vjerojatno je greška u svjetiljci i možda ju treba zamijeniti. Kada apsorpcija za više svjetiljki padne ispod minimalno prihvatljive, vjerojatno je greška u aparatu i treba ga popraviti.

323

Bakt-10 LABORATORIJSKA TABLICA ZA BROJANJE KOLIFORMA – POSTUPAK COLILERT

Uzorak

početak Uzorak

završetak

Datum Colilert ampula br.

Ispitivač Datum isteka

Temp. inkubaroa ºC

Pozitivno brojanje izvora

Ukupno koliforma E.coli Koliformi na 100 ml

Veliki izvori Mali izvori

Veliki izvori Mali izvori

Uzorak br.

UzorakI.D.

Korišteni

volumen

uzorka

(ml)

Vrijeme

trajanja

Q-Tray 200

Q-Tray 2000

Q-Tray 2000

Q-Tray 200

Q-Tray 2000

Q-Tray 2000

Ukupno

E.coli

Komentari

Izvješće sastavio

Sustav kontrole kvalitete zahtijeva da se standardna otopina, duplikat uzorka testa i slijepi uzorak ispituju sa svakom serijom uzoraka.

.

324

Bact-11 LABORATORIJSKA TABLICA ZA BROJANJE KOLIFORMA – POSTUPAK COLILERT

Uzorak

početak Uzorak

kraj

Datum Colilert ampula br.

Ispitivač Datum isteka

Temp. inkubatora ºC Izvješće sastavio

Pozitivno brojanje izvora

Ukupno koliformi E.coli Ukupno koliformi E.coli

Q-Tray 2000

Q-Tray 2000

Br. uzork

a

I.D. uzorka

Korišteni

volumen

uzorka (ml)

Vrijeme

trajanja

Veliki izvori

Mali izvori

Q-

Tray 200

Veliki izvori

Mali izvori

Q-

Tray 200

Izračun

Rezuitat

Ukupno koli na 100ml

Izračun

Rezultat

E-Coli na 100ml

Sustav kontrole kvalitete zahtijeva da se standardna otopina, duplikat uzorka testa i slijepi uzorak ispituju sa svakom serijom uzoraka. Za komentare, koristiti poleđinu

325

PRILOG 4 Postupak uzorkovanja i obrazac točke uzorkovanja

Postupak uzorkovanja ( izvor ISO 5667)

Postupak uzorkovanja uključuje u nastavku navedeno.

• Uzorci se uzimaju s čistom i umjeravanom opremom koja je pohranjena u odgovarajućim

uvjetima.

• Odgovarajuće označavanje, s jedinstvenim referentnim brojem.

• Čim je moguće, dokaz se treba staviti u dokaznu vrećicu s odgovarajućom naljepnicom ili u

spremnik koji se potom zabrtvi.

• Uknjižbeni broj uzorka zabilježenog u inspektorovoj bilježnici.

• Ukoliko uzorak ne treba ispitati, on se zadržava na sigurnom mjestu, s ograničenjem pristupa.

• Dokaze treba odgovarajuće pohraniti u skladu s politikom pohranjivanja u odjelu.

• Detalji odlaganja trebaju biti zabilježeni u inspektorovoj bilježnici,

• Treba voditi dnevnik pohrane koji bilježi datume i vremena kada su predmeti odloženi.

• Ukoliko uzorak treba ispitati, inspektor isporučuje uzorak laboratoriju i bilježiti to u svoj dnevnik

na taj način da, npr. zabilježi točan datum i vrijeme isporuke s podacima o osobi koja je preuzela

uzorak.

• Od svake se osobe uključene u lanac odgovornosti može zatražiti da izjavu kojom objašnjava

svoju povezanost s uzorkom, potvrđujući da se uzorak nije izmanipuliran

• Bilješka u bilježnici treba jasno identificirati svaki dokaz.

• Ukoliko ne možete držati dokaz sami, npr. ako se nalazi u laboratoriju, trebate osigurati da i

mjesto gdje se drži dokaz podliježe procedurama koje osiguravaju stalnost dokaza.

327

OBRAZAC TOČKE UZORKOVANJA

Naziv tvrtke : ---------------------------------------------------------------------------------

Datum: : --------------------- Ime inspektora: -------------------------------

___________________________________________________________________________

Br. Opis točke uzorkovanja (smještaj, pristup točki uzorkovanja, itd.)

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------- ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Očekivani sastav uzoraka (u uobičajenim uvjetima / u ekstremnim uvjetima nesreće )

Tvar Naziv Razina opasnosti od toksičnosti Opasnost od požara Zabilješke

1. -------- ---------------------- -------------------- ------------ ------------------ --------------------

2. -------- ---------------------- -------------------- ------------ ------------------ --------------------

3. -------- ---------------------- -------------------- ------------ ------------------ --------------------

4. -------- ---------------------- -------------------- ------------ ------------------ --------------------

____________________________________________________________________________

Druge bilješke

PRILOG 5 Kontrolna lista slijednog inspekcijskog nadzora

328

SLIJEDNI INSPEKCIJSKI NADZOR: Kontrolna lista za inspektora

1. Jesu li uzorci s posječene lokacije ispitani od strane ovlaštenih laboratorija?

0 da

2. Jesu li analitički rezultati uzoraka vrednovani?

0 da

3. Jesu li informacije koje je poslovni subjekt podnio naknadno vrednovane?

0 da

4. Jesu li druga inspekcijska tijela izvještena putem dostavljenih inspekcijskih izvješća i/ili pisma upozorenja?

da

5. Je li naknadni inspekcijski nadzor bio planiran?

0 da

6. Je li uprava tvrtke bila izvještena?

0 Ukoliko jest, a radi se o tvrtki koja zadovoljava pravila zaštite okoliša, ista je izvještena putem:

• pisma koje navodi nalaze nadzora, sporazume, rasporede i/ili donesene odluke

• izvješća o nadzoru, priložnog uz pismo.

0 Ukoliko jest, a radi se o tvrtki koja ne zadovoljava pravila zaštite okoliša, ista je izvještena pismom upozorenja koje uključuje:

• prekršaje

• mjere koje ustanova treba poduzeti da popravi stanje zaštite okoliša i ukloni štetu u okolišu

• vrijeme potrebno za uklanjanje štete

• kazne u slučaju ponovljenih opisanih nesukladnosti

• izvješće nadzora priloženo uz pismo.

7. Je li naknadni inspekcijski nadzor planiran u suradnji s drugim nadležnim tijelima?

0 da

8. Je su li spisi ažurirani? 0 da

Izvor: EuropeAid/114824/D/SV/TR, Developing Capacity in Implementation and Enforcement of Environmental Legislation in Turkey through the IMPEL network, Inspection Manual, 2005

329

PRILOG 6 Kkontrolna lista administrativnog inspekcijskog nadzora

4.2.3 Prilog Osnovna kontrolna lista provjere

OSNOVNA KONTROLNA LISTA PROVJERA (administrativni nadzor)

A.1 Ažuriranje inspektorovih spisa o nadzoru (Spisi o nadzoru moraju biti potpuni. Moraju sadržavati sve podatke o tvrtki)

Postoji da/ne Moguće primjedbe

Spisi provjere moraju sadržavati podatke koji obuhvaćaju:

1. nedavno ishođene dozvole, uključujući moguće zahtjeve i izvješća tvrtke

2. izvješće o stručnim posjetima postrojenjima

3. prepisku

4. podatke koje tvrtka treba prijaviti temeljem svojih zakonskih obaveza

5. mapu s podacima11 (ako je korištena)

6. ostale relevantne dokumente

(npr. od drugih službi, građana, same tvrtke o njenoj upravnoj organizaciji, itd.)

A.2 Priprema/uredsko istraživanje

A.2.1 Sakupljanje i primanje podataka

11 Inspektorat može koristiti mapu s podacima radi sažimanja svih bitnih podataka o tvrtki: naziv, adresa, ime direktora, broj dozvole, itd.

330

Podaci koje treba prikupiti i zaprimiti obuhvaćaju:

• informacije iz sustava bilježenja

(npr. o tijekovima otpada kod specifičnih obrađivača i sakupljača otpada)

• informacije o posebnim izvješćima tvrtke

• službene informacije Gospodarske komore

• bitne informacije iz datoteka tvrtke (vidi A.1)

A.2.2 Prvo provjeriti točnost, potpunost i/ili izvješćivanje u vrijeme podataka

Prvo provjeriti potpunost i izvješćivanje u vrijeme prijavljenih podataka

• provjeriti jesu li sve glavne (zakonske) obaveze izvješćivanja izvršene

• provjeriti jesu li izvršene sve obveze izvješćivanja uvjetovane dozvolom

• Nasumična provjera točnosti prijavljenih podataka vezano uz obveze iz dozvole

(ovisno o veličini tvrtke, provjeriti podatke o 3 do 5 toka otpada i međusobnu podudarnost iznesenih podataka proizašlih iz obveza iz dozvole ili drugih obveza i izvora)

Provjera prijavljenih podataka uvjetovanih obvezama i kriterijima propisanim dozvolom, posebice:

• provjeriti ispunjavaju li prihvaćene tvari kriterije propisane dozvolom

• provjeriti jesu li primljeni podaci unutar godišnje

331

granice prihvata otpada kako uvjetuje dozvola (može postojati ekstrapolacija u godišnjoj informaciji na osnovi djelomičnih podataka – uzimajući u obzir aspekte utjecaja godišnjih doba – do tada, tijekom godine)

Prva procjena trebaju dati izvješća temeljena na uvjetima dozvole ili logici vezanoj za ulazne i izlazne tijekove otpada, odnosno:

• jesu li, prema mišljenju redovnog inspektora, ulazni i izlazni tijekovi tvari razumno u ravnoteži, uzimajući u obzir zalihe tvrtke

• jesu li, na osnovu saznanja o tehnološkim postupcima u tvrtki, prijavljene količine izlaznih djelomičnih tijekova u skladu s količinama prijavljenih ulaznih djelomičnih tijekova (u obzir uzeti saznanje o tehnološkim postupcima u tvrtki – u slučaju tvrtki koje se bave gospodarenjem otpadom, npr. razvrstavanjem, lomljenjem, kompostiranjem – i (procijenjen) postotak odvajanja ili količina izlaznih djelomičnih tijekova po kategoriji otpad te jesu li logično u skladu s količinama ulaznih djelomičnih tijekova po kategoriji otpad; u slučaju drugih tvrtki, znanje o korištenju sirovina i preostaloj količini otpada u specifičnim postupcima proizvodnje vrlo je važno radi donošenja valjanih zaključak).

A.3 Stručni posjet postrojenju (Posjet se sastoji od opisivanja/ažuriranja podataka o tehničkim postupcima u tvrtki, primanja informacija o upravnoj organizaciji, unutarnjim kontrolnim

mehanizmima i izvršenju jednostavnog inspekcijskog nadzora.

Primitak opisa tehničkih postupaka u tvrtki i provjera da li je ovaj opis u skladu sa stvarnošću. Ukoliko opis nije dostupan, tehnički postupak tvrtke treba opisati sam/a inspektor/ica.

Sljedeće što treba učiniti je prikazati tehničke postupke tvrtke u

332

dijagramu tijeka.

Procjenjivati trenutne zalihe otpada, sirovina i drugih tvari u m3

/ kategoriji. Temeljem trenutnih zaliha trebala bi nastati slika stanja.

(Kasnije se te ‘slike’ mogu koristiti radi uravnoteženja. Nadalje, to daje sliku o tvarima koje tvrtka prihvaća i koristi.)

Primitak najnovije organizacijske sheme.

Primitak informacija o tržišnim aktivnostima tvrtke, u obliku brošura, letaka i sl.

Provjeravanje tvrtke u svezi prihvata i isporuke otpada i drugih tvari. Provjera broja ulaznih i izlaznih tereta, obraćanjem pozornosti na:

• točno i cjelovito ispunjavanje službenih dokumenata, uključujući bilješke o pošiljki

• zadovoljavajuću provjeru koju vrši sama tvrtka kod primitka i isporuke tvari

(između ostaloga provjeriti tko i kako prihvaća/isporučuje, koji dokumenti su uključeni i tko ih potpisuj.)

• točan i cjelovit popis u upravnom (registracijskom) sustavu tvari, uključujući otpad

(ta se provjera često vrši na mosnoj vagi tvrtke, ukoliko postoji)

Izvršavanje tzv. 'provjere niza' (Tijekom te provjere odabire se oko 5'vagarinki' odnosno

dokumenata vezanih za mosnu vagu, s podacima o ulaznim i izlaznim tijekovima .Traže se i kopiraju bilješke o ukrcaju, opisi, računi i mogući rezultati analiza koji se odnose na ovih 5 dokumenata te provjerava njihova međusobna usklađenost).

A.4 Zaključci i preporuke

333

Zaključci inspekcijskog nadzora su:

Preporuke/naknadne radnje koje treba poduzeti su:

334

PRILOG 7 Kategorizacija informacija o tvrtki

Kategorizacija informacija o tvrtki (koristiti za pripremu posjeta)

1. Opće informacije

2. Pravni, tehnički i drugi zahtjevi

3. Status usklađenosti i ranije razdoblje

4. Nadzor i postupanje s onečišćenjem

1) Opće informacije

- nacrt smještaja tvrtke na lokaciji

- nacrt smještaja sustava odvodnje

- točke uzorkovanja za samopraćenje

- točke ispuštanja onečiščujućih tvari

- zemljopisni aspekti lokacije

- dijagram tehnoloških postupaka

- osoba zadužena za zaštitu okoliša

- uvjeti pristupa tvrtki;

- opis postojećih tehnoloških postupaka, popis izvora otpadne vode i emisija u zrak

- kapacitet proizvodnje (prošli, sadašnji, planirani)

- hidrološki, geološko/hidrogeološki podaci;

- promjene nastale od posljednje provjere;

- slike, video vrpce, audio zapisi, itd.

2) Pravni, tehnički i drugi uvjeti

- zakoni o zaštiti okoliša, propisi i norme

- pravila praćenja i izvješćivanja;

- posebni izuzeci od gore navedenih uvjeta

norme kakvoće površinske vode kao prodnog prijemnika

uvjeti u svezi otpada, onečišćenog zraka i sl.

3) Stanje usklađenosti i ranije razdoblje

- ranije izvješća o inspekcijskom nadzoru

- ranija prepiska između tvrtke i nadležnih službi;

- pritužbe i izvješća, studije o postupcima sanacije

- status korektivnih radnji osmišljenih povodom ranije neusklađenosti s normama

4) Nadzor i postupanje s onečišćenjem

- opis i podaci o projektnim rješenjima postojećih sustava postupanja s onečišćenjem (odnosno, pročišćavanja)

- točke ispuštanja otpadnih voda i emisija u zrak te svojstva ispuštenog onečišćenja

- vrsta i protok ispuštenih otpadnih voda i emisija u zraka

335

- programi usklađivanja

- podaci i izvješća o samopraćenju

- izvješća i studije službi nadležnih za zaštitu okoliša;

- mogućnosti laboratorija i primijenjene metode ispitivanja

- bilješke o upravljanju kvalitetom

- uspostavljeni sustavi praćenja.

336

PRILOG 8 Kontrolna lista inspekcijskog nadzora – područja

na koja treba obratiti pozornost

STAROST POSTROJENJA

1. Koje godine je postrojenje izgrađeno ili kada je nastalo posljednje veće povećanje njegova kapaciteta?

2. Postoji li plan izgradnje (industrijske, trgovačke ili stambene) većeg opsega u sljedeće 2 – 3 godine uslijed koje bi se značajno povećao protok ili opterećenje onečiščujućih tvari?

ZRAK

1. Ima li azbesta na lokaciji?

2. Ukoliko je azbest uklonjen, je li dozvolu izdao inspektorat ili drugo nadležno tijelo?

3. Odvijaju li se trenutno ili su se odvijale nakon posljednjeg nadzora preinake ili rušenja koja su uključivala ili uključuju uklanjanje ili premještanje materijala koji sadrže azbest?

Ukoliko da, koliko je otprilike azbesta (veličina, volumen, težina) uklonjeno?

4. Obavlja li tvrtka djelatnost oblaganja ili tiskarsku djelatnost?

5. Koristi li boje ili organska otapala?

6. Ukoliko se primjenjuje, koja je to vrsta nadzora onečišćenja zraka?

Ukoliko da, je li bila u funkciji?

7. Ukoliko tvrtka obavlja djelatnost oblaganja ili tiskarsku djelatnost, jesu li otapala organska ili vodena?

8. Je li bilo neugodnih mirisa?

Ukoliko da, koji postupak je uzrokovao neugodne mirise?

Opišite neugodne mirise.

9. Je li bilo (poput tamnog dima) vidljivih emisija?

• Ukoliko da, koji je postupak izvor?

10 Je li bilo fugitivnih emisija (koje nisu iz dimnjaka)?

Ukoliko da, opišite izvor.

11 Je li je postojala oprema za nadzor onečišćenja zraka?

Ukoliko da, je li bila u funkciji?

12. Jesu li svi monitori za praćenje trajnih emisija u funkciji?

Ukoliko ih ima, nabrojite sve postojeće, njihove vrste i kapacitet.

13. Rukuje li tvrtka s ili ispušta osim azbesta i neke druge za zrak opasne onečiščujuće kemikalije (živa, berilij, vinil-klorid, benzen, arsen ili radionuklid?

Ukoliko da, opišite postupak.

14. Je li za vrijeme inspekcijskog nadzora bilo neuobičajenih radnih postupaka ili pojava?

337

15. Je li je tvrtka uvrstila nove ili proširila postojeće postupke koji nisu prethodno odobreni dozvolom?

SUSTAV SABIRANJA

1 Koliko se prelijevanja dogodilo u sustavu sabiranja otpadnih voda?

2 Koliko se nakupljanja dogodilo u sustavu sabiranja otpadnih voda iz bilo kojeg razloga?

• Što su bili uzroci?

• Je su li primijenjena učinkovita rješenja da bi se to izbjeglo u budućnosti?

3. Je li postrojenje istražilo načine smanjenja infiltracije?

KOMBINIRANI PRELJEVI U SUSTAVU ODVODNJE

A. Identifikacija kombiniranih preljeva

1. Jesu li sve točke kombiniranih preljeva identificirane?

2. Posjeduje li tvrtka kartu/shemu kombiniranog sustava odvodnje koja sadrži i lokacije svih kombiniranih preljeva s ispustima?

3. Jesu li svi kombinirani preljevi s ispustima prikazani na odgovarajućoj karti po zemljopisnoj širini, dužini, uličnoj adresi?

B. Preljevi za suhog razdoblja

1. Jesu li lokacije svih preljeva za suhog razdoblja poznate posjedniku dozvole?

2. Ima li nositelj dozvole podatke o količinskim opterećenjima i protoku na svim kombiniranim preljevima za suhoga razdoblja?

3. Je li je inspekcijska služba /nadležno tijelo izvješteno o svim kombiniranim preljevima s ispustima za suhoga razdoblja?

4. Ima li neprijavljenih preljeva za suhoga razdoblja?

C. Evidencija

1. Je li je vođena o kombiniranim preljevima koja uključuje:

- lokaciju

- učestalost ispuštanja

- jačinu protoka

- režim ispuštanja

- ukupan volumen ispuštanja

- trajanje

- svojstava onečiščujućih tvari

- povezanost s evidencijom oborinskih voda

- posebni uzroci preljeva

338

- prikupljeni protok/preusmjereni protok?

2. Čuvaju li se svi podaci o protoku kombiniranih preljeva?

3. Je su li podaci točni?

D. Rad i održavanje

1. Postoji li priručnik za upravljanje i rukovanje kombiniranim sustavom odvodnje i obuhvaća li on upravljanje i rukovanje objektima vezanim za kombinirane preljeve?

2. Provodi li tvrtka svoj vlastiti nadzor nad kombiniranim sustavom odvodnje i objektima vezanim za kombinirane preljeve?

3. Jesu li ti nadzori zabilježeni? Uključuju li zabilješke rezultate različitih vrsta nadzora, datume i vrijeme, korektivne radnje poduzete u slučaju nađenih problema?

4. Postoji li redoviti dnevnik održavanja i popravaka kombiniranog sustava i preljeva? Sadrži li on vrstu problema (ili ukazuje na rutinsko održavanje), izvršeni popravak ili održavanje, datum?

E. Program usklađenosti

1. Ispunjava li nositelj dozvole program usklađenosti kombiniranih preljeva u smislu:

• primjene minimalnog nadzora preljeva,

• razvoja LTCP-a

• primjene LTCP-a?

2 Je li nositelj dozvole zatražio produženje roka?

PREGLED TVRTKE

A. Procjena rada i održavanja

1. Tvrtka ispravno rukuje s i održava jedinice za obradu/pročišćavanje.

2. Tvrtka ima energiju ili opskrbu druge vrste u pripravnosti, za izvanredna stanja.

3. Na raspolaganju je sustav uzbunjivanja u slučaju nestanka energije ili kvarova na opremi.

4. Postupci zbrinjavanja mulja su odgovarajuće i podrazumijevaju:

a. odlaganje mulja prema propisima

b. dobiveno odobrenje za odlaganje mulja.

5. Svi uređaji za pročišćavanje/obradu, osim pričuvnih, rade.

6. Tvrtka se pridržava propisanih postupaka rada i održavanja.

7. Dovoljno se mulja odlaže radi održavanja ravnoteže postupka pročišćavanja.

8. Postoji organizacijski plan (shema) rada i održavanja.

9. Plan utvrđuje programe rada.

10. Tvrtka je načinila interventan plan za nadzor pročišćavanja.

11. Postoji sustav evidencije održavanja koji uključuje:

a) situacijski plan

339

b) nacrte postrojenja

c) specifikacije gradnje

d) podatke o prethodnim održavanjima

e) troškove održavanja

f) podatke o prijašnjim popravcima

g) evidenciju popravaka opreme i pravovremenog vraćanja u pogon.

12. Odgovarajući broj raspoloživih kvalificiranih operatera .

13. Tvrtka je osmislila postupke osposobljavanja novih operatera.

14. Tvrtka održava rezervne dijelove i nabavlja zalihe.

15. Tvrtka ima datoteke s uputama za rukovanje i održavanje svakog dijela važne opreme.

16. Postoji priručnik za rad i održavanje.

17. Inspekcijska služba / nadležno tijelo je obaviješteno o svakom propustu.

Datumi ______________

18. a. Došlo je do hidrauličkog preljeva i/ili organskog opterećenja.

b. Za vrijeme nestanka električne energije, na ispustu se događa propuštanje nepročišćenog (efluenta)

c. Preljevi nepročišćene vode događali su se nakon posljednjeg nadzora.

Razlog: _______________________________________

d. Primijećeni su protoci na preljevima ili by-pass kanalima.

e. Preljevi se redovito provjeravaju.

f. Preljevi se prijavljuju inspekcijskoj službi ili nadležnom tijelu kako je navedeno u dozvoli.

B. Sigurnosna procjena

1. Tvrtka koristi nezaštićene/neograđene spremnike ulja/kemikalija.

2. Postrojenje ima ažuriranu evidenciju popravaka opreme.

3. Oprema izvan uporabe označena je oznakama s datumom.

Na snazi je pridržavanje odgovarajućih postupaka isključivanja uređaja/jedinica.

4. Tvrtka na vrijeme planira/izvodi redovna i preventivna održavanja.

5. Tvrtka osigurava osobnu zaštitnu odjeću (sigurnosne kacige, štitnike za uši, zaštitne naočale, rukavice, gumene čizme s čeličnim prstima, tekućinu za ispiranje očiju u laboratoriju).

6. raspoloživi sigurnosni uređaji u pripravnosti su:

a. aparati za gašenje požara

b. pokazatelj nedostatka kisika/eksplozivnog plina

c. samostalni aparati za disanje blizu ulaza u prostoriju s klorom

340

d. sigurnosna užad

e. pribor prve pomoći

f. ljestve za ulaz u okna ili bunare (od fiberglasa ili drvene za rad s elektrikom)

g. stošci za nadzor prometa

h. sigurnosne bove u postrojenjima s aktivnim muljem

i. Pojasevi za spašavanje u lagunama

j. Fiberglas ili drvene ljestve za elektriku

k. Pokretna dizalica

7. Postrojenje ima opće sigurnosne konstrukcije kao što su ograde oko, prekrivke preko spremnika, jama, bunara

8. Navedeni su interventni telefonski brojevi, uključujući broj inspekcijske službe i lokalne samouprave.

9. Postrojenje je čisto i bez otvorenih područja s otpadom.

10. Tvrtka ima prijenosne dizalice za uklanjanje opreme.

11. Nema preklapanja između dotoka pitke vodom i izvora vode koja nije za piće.

12. Kontrola plina/eksplozije uz pomoć ventila za smanjenje tlaka, znakovi upozorenja ‘zabranjeno pušenje’, mjerači eksplozivnosti nalaze se pokraj anaerobnih digestora, komora za uklanjanje sitnog pijeska, cijevi za provod mulja ili plina.

13. Tvrtka je zatvorila i označila sve električne strujne krugove.

14. Zaposlenici su osposobljeni za radove s električnom strujom i upoznati sa sigurnosnim procedurama.

15. Sigurnosne predostrožnosti u rukovanju s klorom kojih se treba pridržavati obuhvaćaju:

a. spremnik zraka u trajanju od 30 minuta (odobrio NIOSH)

b. sve stojeće cilindre s klorom povezane na mjestu

c. sve zaposlenike osposobljene za rukovanje s klorom

d. pribor za popravak na raspolaganju

e. detektore istjecanja klora povezane sa sustavom uzbunjivanja

f. cilindre s klorom smještene u provjetrene prostore

g. ventilator s vanjskom sklopkom

h. istaknute sigurnosne mjere predostrožnosti

i. postojeći interventan SOP i/ili RMP ili SPCC?

16. Tvrtka ispunjava sigurnosna pravila na radu obavještavajući svoje radnike o rizicima na radnom mjestu.

17. Interventni plan djelovanja pohranjen je kod vatrogasne službe te odgovarajućih interventnih službi.

341

18. Raspoloživa su sigurnosna sredstava (ispiralice za oči i tuš, digestori, odgovarajuće označavanje i pohranjivanje).

19. Znakovi naknadnog upozoravanja (zabranjeno pušenje, visoki napon, voda nije za piće, opasnost od klora, pazi gdje staješ, i izlaz).

VODA ZA PIĆE- JAVNA VODOOPSKRBA

1. Koji je izvor pitke vode koji koristi tvrtka?

Ima li tvrtka vlastiti bunar?

Koliko ljudi bunar opslužuje?

2. Uzorkuje li se i ispituje voda radi onečiščujućih tvari?

Ukoliko da, jesu li rezultati dostavljeni odgovarajućem tijelu?

VODA ZA PIĆE – PODZEMNO UBRIZGAVANJE

1. Ima li drugih ispuštanja osim sanitarnog otpada (npr. industrijski otpad) u ili na (uključujući drenažna polja) tlo? Koristi li se sustav odlaganja na lokaciji ?

Ukoliko da, opisati sustave ispuštanja i odlaganja.

2. Ima li tvrtka ima bunare (kopane, bušene…), suhe bunare, natopljena polja ili septičke sustave?

3. Primaju li komercijalni ili industrijski otpad (otpadne vode i/ili kruti), rashladnu vodu, otjecanja s krovova, iz slivnika ili parkirališnih mjesta?

Ukoliko da, opisati to.

4. Ima li tvrtka dozvolu?

Ukoliko ima, koji su uvjeti dozvole?

Ukoliko ima, djeluje li tvrtka u skladu sa dozvolom?

5. Kakvo je trenutno stanje bunara (aktivni, napušteni, vodna konstrukcija, popravak)?

6. Ukoliko su bunari neaktivni, kojega su datuma zadnji puta korišteni?

7.

Lokacija bunara _________________________ Općina ______________________

Katastar _____________________________ GPS ____________________________

(pismeni opis, znakovi, križanja ulica ili geološki opis sa zemlj. širinom/dužinom)

8. oji su od navedenih materijala bili raspoloživi:

• kartografski zapisi tvrtke

• dijagrami konstrukcija

• izvješća savjetnika

• fotografije

• analiza tekućine?

342

9. Ukupan broj bunara: _________ Broj pregledanih bunara: ________________

10. Datum prvobitne izgradnje: _____________ Datum izmjene: ______________

11. Oblikovanje i dubina odloženog otpada:

12. Podzemni izvor vode za piće. Ime:

Dubina: __________ ( ) Ograničen ( ) Neograničen

13. Dubina zidanih bunara: _____________________________

Udaljenost od lokacije: ____________________________________

Obližnje površinske vode pod mogućim utjecajem: ___________________

SVJESNOST I PRIPREMLJENOST ZA IZVANREDNA STANJA

A. Svijest

1. Je li tvrtka upoznata sa zahtjevima izvješćivanja u slučajnom ispuštanju?

2 Je li je tvrtka tijekom ove i prošlih godina imala slučajna ispuštanja materijala označenih kao opasnih iznad količina o kojima je nužno izvijestiti?

3. Ukoliko je tvrtka imala slučajna ispuštanja materijala označenih kao opasnih iznad količina o kojima je nužno izvijestiti, je li o svakom ispuštanju dostavila i pismeno prateće izvješće odgovarajućim službama?

4. Skladišti li tvrtka, ili je skladištila, opasan materijal(e) u količinama većim od granica utvrđenih za svaki opasan materijal, u bilo kojem razdoblju tekuće i prethodnih godina?

B. Pripremljenost

1. Koristi, proizvodi ili skladišti li tvrtka, u tekućoj ili je u prethodnim godinama, neke izrazito opasne tvari u količinama većim od planiranih graničnih količina?

2. Ukoliko da, je li izvijestila nadležna tijela da ispunjava uvjete o izvješćivanju te je li imenovala koordinatora za izvanredna stanja?

3. Je li tvrtka obvezna posjedovati liste s podacima o sigurnosti u svezi opasnih kemikalija?

4. Je li je tvrtka nadležnom tijelu dostavila presliku lista s podacima o sigurnosti za svaki opasan materijal uskladišten u količini iznad planirane?

5. Je li vaša tvrtka nadležnom tijelu dostavila popisa opasnih kemikalija za predstojeće godine?

POTROŠNJA ENERGIJE

1 oristi li tvrtka za svoj postupak proizvodnje održive izvore energije (npr. biomasu, energija sunca ili vjetra) kako bi ograničila CO2 i druge emisije?

343

2 ostoji li politika korištenja štedljivih svjetiljki, isključivanja električke opreme (uključujući i računala) nakon upotrebe, umjesto ostavljanja stanju pripravnosti (stand-by)?

3 li sustav grijanja noviji i sukladan najsuvremenijim normama uštede energije?

4 oliko se redovito održava sustav grijanja?

5 ostoje li na raspolaganju sredstva za ulaganje u mjere uštede energije?

6 su li poduzete mjere izolacije ili postoji li program za njihovo uvođenje?

7 li moguće u proizvodnom postupku dobiti energiju (toplinsku ili drugu) iz otpada?

8 ma li u blizini tvrtki koje stvaraju gomile (toplinskog) otpada koji se može koristiti za proizvodnju energije ?

9 Koja rješenja tehnološkog postupka mogu izazvati pad potrošnje energije?

1 Može li energija nastala sada tijekom proizvodnog postupka biti uporabljena kao izvor energije za tvrtku?

EKOLOŠKA PROCJENA

1. Ima li dokaza o utjecajima na okoliš koji nisu obrađeni? Mogući primjeri uključuju:

• dodatni dokazi o izlijevanju, istjecanju

• oštećenja vegetacije okolnog područja

• neugodni mirisi u okolnom području

• susjedstvo pokriveno “prašinom”

• voda slabe kakvoće u potocima kraj postrojenja

2. Je li bilo slučajeva prekomjernog profesionalnog izlaganja koji su trebali biti prijavljeni nadležnom tijelu?

FINANCIJE

1 Jesu li sredstva namijenjeni poboljšanju zaštite okoliša odvojena od drugih sredstava tvrtke?

2 Jesu li sredstva dostatna za odgovarajući rad postrojenja?

3 Jesu li sredstva dostatna za odgovarajuće preventivno održavanje postrojenja?

4 Postoje li sredstva namijenjena za neophodna poboljšanja, proširenja?

5 Postoje li sredstava namijenjena za kapitalna/velika poboljšanja?

6 Nalaze li se sredstava za izmjenu opreme na posebnom računu?

7 Kolika su financijska sredstava na raspolaganju za poboljšanja, proširenja, rekonstrukciju?

OPSKRBA GORIVOM

1. Je li ugrađena oprema za sprječavanje izlijevanja i prelijevanja?

2. Jesu li spremnici goriva vozila često prepuni?

3. Jesu li poduzeti koraci da se prostor za opskrbu gorivom zaštiti od kiše?

4. Je li kretanje po prostoru za opskrbu gorivom ograničeno?

344

5. Jesu li na prostoru za opskrbu gorivom u odvode oborinske vode ugrađeni separatori za ulje/vodu ili mastolovi?

6. Čisti li se prostor za opskrbu gorivom mlazovima vode iz crijeva ili pranjem?

7. Nadzirete li naftne mrlje?

8. Poznaju li zaposlenici načine smanjenja onečišćenja oborinske vode na postajama za gorivo?

9. Gdje se odvodi voda s prostora za opskrbu gorivom?

10. Je li neki od odvoda povezan s bunarom?

MJERENJE PROTOKA

A. Općenito

1. a. Primarni mjerači protoka odgovarajuće ugrađeni i odražavani.

b. Mjerenje protoka na svakom ispustu.

c. Postoji li ravna dužina cijevi ili kanala odgovarajućeg promjera prije i poslije mjerača protoka?

d. Ukoliko se koristi magnetski mjerač protoka, nalazi li se u neposrednoj blizini izvor električne buke?

e. Je li magnetsko brojilo pravilno uzemljeno?

f. Je li zadovoljen uvjet pune cijevi?

2. a. Uredno vođene bilješke o protoku.

b. Datoteka sadrži sve dijagrame.

c. Svi podaci umjeravanja uneseni u dnevnik.

3. Izmjeren stvarni protok ispusta.

4. Protok efluenta izmjeren nakon svih linija povrata.

5. Pravilno rukovanje i održavanje sekundarnih uređaja (totalizator, snimač, itd.).

6. Rezervni dijelovi na zalihi.

7. Opterećenja efluenta izračunato uz pomoć protoka efluenta.

B. Dovodni cjevovodi

1. Dovodni cjevovod za ulazni protok dobro je raspoređen u kanalu, bez turbulencije, isparavanja ili drugih smetnji.

2. Relativno ujednačene brzine na mjestu poprečnog presjeka na ulazu.

3. Dovodni cjevovod čist i bez otpada i naslaga.

4. Sve dimenzije dovodnog cjevovoda točne i ujednačene.

5. Bočne stjenke dovodnog cjevovoda okomite i glatke.

6. Strane grla dovodnog cjevovoda okomite i paralelne.

7. Pročelje cjevovoda izmjereno na odgovarajućem mjestu.

8. Mjerenje pročelja dovodnog cjevovoda svedeno na nulu do krune cjevovoda.

345

9. Dovodni cjevovod je odgovarajuće veličine radi mjerenja omjera postojećeg protoka.

10. Dovodni cjevovod funkcionira u uvjetima slobodnog protoka u postojećem omjeru protoka.

11. Dovodni cjevovod potopljen pod određenim uvjetima protoka.

12. U dovodnom cjevovodu nepromjenjivi slobodan protok.

C. Preljevi

1. Koje tipove preljeva koristi tvrtka?

2. Potpuno u ravnini .

3. Dno u nagibu, a vrh i rubovi oštri i čisti.

4. Nizvodni rub nakošen pod kutom od 45°.

5. Slobodan pristup zraku ispod niše preljeva.

6. Uzvodni preljevni kanal pravocrtan za barem četiri puta razine vode i bez smetnji.

7. Bočni zidovi preljeva dovoljno udaljeni od zidova kanala.

8. Područje pristupnog kanala dovoljno za uzvodnu udaljenost.

9. Ukoliko ne, je li brzina pristupa prevelika?

10. Zaposlenici tvrtke propisno su obavili glavna mjerenja.

11. Nema istjecanja oko preljeva.

12. Zaposlenici primjenjuju odgovarajuće tablice protoka.

D. Drugi uređaji vezani za protok

1. Vrste primijenjenih mjerača protoka.

2. Koji su najčešći problemi s mjeračem protoka s kojima se susreo operater?

3. Izmjereni protok otpadnih voda: ___

E. Umjeravanje i održavanje

1. Totalizator protoka propisno umjeravan.

2. Učestalost rutinskog inspekcijskog nadzora koga obavljaju ovlašteni operateri:

3. Učestalost nadzora održavanja kog obavljaju zaposlenici tvrtke

_______ /godina.

4. Vodi li se evidencija umjeravanja mjerača protoka? Učestalost umjeravanja mjerača protoka: ________/mjesec

5. Je li oprema za mjerenje protoka odgovarajuća za očekivani omjer brzina protoka?

6. Je li učestalost umjeravanja odgovarajuća?

OPĆENITO

1 Postoji li politika tvrtke u svezi sprečavanja onečišćenja u pisanom obliku?

2 Provodi li se trenutno program sprječavanja onečišćenja ?

346

3 Je li neka osoba imenovana za nadzor uspješnosti provedbe programa?

4 Postoje li inicijative uprave/zaposlenika i programi poticaja vezanih za sprječavanje onečišćenja?

5 Postoje li kružoci (otvoreni forumi između zaposlenika i nadglednika) za iznalaženje mogućnosti sprječavanja onečišćenja?

6 Postoji li otvorenost za prijedloge zaposlenika u svezi rješenja za sprječavanje onečišćenja?

7 Je li tvrtka ranije provodila procjenu sprečavanja onečišćenja?

8 Je li je tvrtka primijenila bolje troškovno računovodstvo i raspodjelu troškova kako bi omogućila poticaje za smanjenje količine otpada ili potrošnje resursa?

9 Je li je izvršen točan obračun troškova za sva područja proizvodnje i tijekove otpada?

10 Jesu li režijski troškovi (energija, voda) te troškovi zbrinjavanja (obrade i odlaganja) otpada pridruženi upravo proizvodnim postupcima koji stvaraju otpad?

DOBRE RADNE PRAKSE

1. Rade li se redovito bilance materijala za postrojenja?

2. Rade li se odvojeno za svaki predmetni materijal?

3. Vodi evidencija za svaku vrstu otpada, dokumentirajući podatke o izvoru (podrijetlu) i odlaganju?

4. Jesu li operaterima dostavljeni svi detaljni priručnici i upute za rad?

5. Jesu li su sve funkcije operaterovog posla jasno definirane?

6. Jesu li operaterima ponuđeni redoviti programi osposobljavanja?

7. Je li tvrtka uvrstila sprječavanje onečišćenja u nadzor i upravljanje putem:

• bližeg nadzora radi poboljšanja proizvodne učinkovitosti i smanjenja nasumičnog stvaranja otpada (povećana mogućnost za rano otkrivanje grešaka)?

• upravljanja u skladu s ciljevima koji su definirani i ostvarivi za smanjenje količine otpada (bolja koordinacija između različitih dijelova iste aktivnosti)?

• planiranja proizvodnje kako bi se smanjila učestalost čišćenja?

8. Ima li tvrtka sustav upravljanja okolišem (ISO14001, EMAS)?

9. Je li postrojenje poboljšalo planiranje i program proizvodnje s kojima obuhvaća:

• povećanja veličina serija;

• namjenu opreme za samo jedan proizvod;

• promjenu serijskog niza kako bi se smanjila učestalost čišćenja?

10. rši li se korektivno održavanje, kao sto je vraćanje kontrolnih ventila u početno stanje ili prilagođavanje temperature tehnološkog postupka, kako bi se povećala učinkovitost i spriječio gubitak sirovina u tijekovima otpada?

11 abranjuje li tvrtka operaterima da zaobiđu sigurnosne sklopke i sustave uzbunjivanja, ili da značajno promjene podešene postavke bez ovlaštenja?

347

12 Jesu li na spremnike i opremu ugrađeni uređaji za uzbunjivanje uslijed prelijevanja i kvarova?

DOBRO GOSPODARENJE

obro upravljanje znači održavanje čiste, uredne radne okoline. U tom smislu:

1. održava li tvrtka skladišni prostor s kemikalijama čistim i urednim?

2. uklanja li izlijevanja što prije?

3. održava li podove suhim i čistim koristeći metle i/ili usisavače?

4. osigurava li prohodnost staza za hodanje, bez spremnika koji ga zakrčuju?

5. smanjuje li količinu nakupljenih tekućih i krutih kemikalija na tlu ili podu?

6. potiče zanimanje zaposlenika za dobrim gospodarenjem?

POHRANJIVANJE TEKUĆINA U SPREMNIKE

1. Sadrže li spremnici opasne tekuće opasne materijale, opasan otpad ili ulje?

2. Je su li operatori osposobljeni za rad prema propisanim procedurama te djelovanje u sukladno sigurnosnim uvjetima?

3. Ima li tvrtka mjere zaštite protiv slučajnih ispusta?

4. Nadziru li se spremnici i provjerava li je njihova ispravnost redovito?

5. Jesu li spremnici zaštićeni ili okruženi sekundarnim sustavom tankvane?

RUKOVANJE MATERIJALIMA

1. Je li kakvoća sirovina provjerena prije nego je prihvaćena od nabavljača?

2. Pridržava li se tvrtka tijekom prijenosa materijala propisanih postupaka?

3. Ispituje li se djelotvornost materijala s prekoračenim rokom valjanosti prije no što ih se zbrine?

4. Pregledavaju li se prije preuzimanja spremnici i kontejneri radi oštećenja?

5. Jesu li su svi spremnici nakon uporabe ponovo odgovarajuće zabrtvljeni?

6. Jesu li spremnici potpuno ispražnjeni prije čišćenja ili odlaganja?

7. Odvaja li tvrtka odvaja svoj otpad koliko je to moguće?

• Kruti otpad od tekućeg?

• Neopasni od opasnog?

• Odvajanje po vrsti onečiščujuće tvari?

• Različite vrste krutog otpada kako bi se poboljšalo recikliranje/ponovna uporaba?

• Različite vrste otapala, otpada od sredstava za čišćenja i maziva (npr. organska otapala od mineralnih ulja)?

INVENTAR MATERIJALA

1. Postoji li sustav nadzora inventara osmišljen radi sprječavanja propadanja materijala na zalihama (načelo 'prvi zaprimljeni- prvi izdani' radi sprječavanja isteka roka valjanosti)?

348

2. Vraćaju li se zastarjele sirovine dobavljaču?

3. Pokušava li tvrtka nabavljati manje pošiljke materijala koji se ne koristi redovito kako bi se izbjeglo uklanjanje velikih količina zastarjelih, neupotrijebljenih materijala?

4. Je li tvrtka pokušala nabavljati veće pošiljke materijala koji se redovito koristi kako bi smanjila broj malih spremnika koji se moraju čistiti i (kasnije) uklanjati?

5. Ima li postrojenje:

inventarne popise opasnih kemikalija;

datoteke sa sigurnosnim podacima o materijalu?

6. Jesu li svi spremnici opasnih kemikalija unutar postrojenja označeni naljepnicama i oznakama koje navode:

- identifikaciju opasne kemikalije ili kemikalija;

- odgovarajuće upozorenje na opasnost?

7. Je li tvrtka preispitala svoju potrebu za svakom sirovinom?

8. Može li tvrtka, gdje je to moguće, koristiti materijale koji ne zadovoljavaju ugovorenu specifikaciju?

ZAMJENA MATERIJALA

1. Bi li tvrtka mogla preinačiti ili posve promijeniti zadani tehnološki postupak kako bi koristila rashlađivače na bazi vode, odnosno fluide na bazi vode umjesto bazi ulja?

2. Može li se čišćenje otapalima biti zamijenjeno s manje toksičnim, kao što su:

• suhi postupak (npr. kuglično ili pješčano rasprskavanje ili drugi abraziv);

• parno čišćenje;

• kriogensko;

• čišćenje kaustičnim sredstvima?

3. su li ne-klorinirana otapala zamijenjena kloriniranima?

4. su li svi dijelovi obrisani kako bi se uklonilo ulje i nečistoća prije čišćenja otapalima?

5. rati li se gubitak svojstva čišćenja otapala prije no ga se zamijeni?

6. su li kemikalije u ponovnoj uporabi ili se recikliraju?

7. li na lokaciji ugrađena destilacijska jedinica za povrat i ponovnu uporabu otapala?

8. li uporaba otapala standardizirana?

UPORABA MATERIJALA

1. li tvrtka identificirala sav materijal korišten pri radu i održavanju postrojenja?

2. li tvrtka identificirala materijale koji bi mogli biti zamijenjeni manje otrovnima?

3. oristi li tvrtka ponovno, ili reciklira, neke od uporabljenih materijala?

349

4. li tvrtka ispitala načine smanjenja korištenja kemikalija bez ugroze preventivnog održavanja ili obrade?

VANJSKO SKLADIŠTENJE

1. Jesu li materijali zaštićeni od oborinske vode i otjecanja?

2. Jesu li hrpe soli zaštićene od kiše?

3. Je li spriječen dotok oborinske vode i njen kontakt sa zalihama na skladištu te prostorima za ukrcaj i iskrcaj?

LJUDSKI RESURSI

2. reispitati ljudske resurse, njihovu osposobljenost i svjedodžbe/uvjerenja.

• Ima li ih dovoljan broj?

• Posjeduju li svi odgovarajuće svjedodžbe/uvjerenja i jesu li prošli periodična osposobljavanja?

• Zadovoljavaju li, ili prekoračuju, sve svjedodžbe/uvjerenja potrebne razine?

• Koliko ih je ispod potrebne razine?

2. Koliki je postotak proračuna tvrtke namijenjen osposobljavanju?

PESTICIDI

1. Proizvodi li tvrtka pesticide?

• Ukoliko da, je li dozvola odgovarajuća?

2. Primjenjuje li tvrtka pesticide?

• Ukoliko da, koji je registracijski broj pesticida?

3. Gdje se čuvaju pesticidi?

PROJEKTI SPRJEČAVANJA ONEČIŠĆENJA

1. Ima li tvrtka program ili strategiju sprječavanja onečišćenja?

2. Je li tvrtka provela unutarnju reviziju o prikladnosti svojih postupaka održavanja, rada, financiranja i osposobljavanja operatera?

3. Uključuje li program zaštite okoliša tvrtke komponentu sprječavanja onečišćenja ili specifične projekte sprječavanja onečišćenja?

4. Ima li tvrtka projekte sprečavanja onečišćenja s ciljem na smanjenja odlaganja/emisija toksičnog/opasnog otpada?

PREVENTIVNI PROGRAM ODRŽAVANJA

1 ma li tvrtka u pisanom obliku program preventivnog održavanja za sve bitne dijelove opreme, posebice što se tiče upravljanja otpadom (otpadnom vodom) i emisijama?

2 avodi li program preventivnog održavanja učestalost intervala, vrstu maziva, izmjenu filtra, vrstu popravka i druge mjere preventivnog održavanja nužne za svaki dio opreme ili svaki odjeljak sustava smanjenja onečišćenja?

3 su li ovi zadaci preventivnog održavanja, kao i problemi s opremom i smanjenjem onečišćenja zabilježeni, pohranjeni u datotekama te preispitani kako bi se pravilno procijenile buduće potrebe

350

za održavanjem?

TEHNOLOŠKI POSTUPCI

1. rimjenjuju li se u postupcima koji koriste vodu ili stvaraju otpadnu vodu (npr. čišćenjem i ispiranjem) mjere očuvanja, ponovne oporabe i recikliranja vode?

2. li se pokušalo bilo koji opasni materijal korišten u tehnološkom postupku zamijeniti s drugim materijalom?

3. su li primijenjene tehnike za povećanje životnog vijeka kupki u tehnološkom postupku?

4. eciklira li se, ponovo uporabljuje ili uporabljuje otpad na neki način?

5. su li učinjene neke preinake na opremi ili u tehnološkom postupku koje povećavaju učinkovitost uporabe materijala, smanjujući time količine nastalog otpada?

6. adrže li tehnološki postupci detektore čija je zadaća upozorenje zaposlenicima u slučaju kvara uslijed kojega bi mogle nastati prekomjerne količine otpada?

VODA ZA ISPIRANJE

1. su li prekomjerna ispiranja preispitana i uklonjena?

2. rikuplja li se, ponovo pročišćava i ponovno uporabljuje voda za ispiranje?

3. oriste li se omekšivači vode samo kada je to nužno?

MULJ

1 Ima li postrojenje dostatan kapacitet za obradu, skladištenje i odlaganje mulja?

2 Koliki je postotak metana zahvaćen i ponovno uporabljen?

3 Je li postrojenje istraživalo načine povećanja količina zahvaćenog i ponovno uporabljenog plina?

4 Je li postrojenje istražilo načine smanjenja količine kemikalija korištenih za isušivanje mulja?

IZLIJEVANJA I ISTJECANJA

1. Ima li tvrtka kapacitet za skladištenje nafte bilo u podzemnim ili nadzemnim spremnicima?

• Ukoliko da, koliko litara?

2. Koju vrstu sekundarne tankvane primjenjuje tvrtka?

3. Ima li sekundarna tankvana nedostataka (pukotine, lomovi, otvorene pregrade)?

4. Je li podesno držati cjelokupan sadržaj u najvećem spremniku?

5. Ima li tvrtka plan sprječavanja izlijevanja koji je pripremio i odobrio ovlašteni inženjer?

• Ukoliko da, kada je zadnji puta ažuriran?

6. Jesu li nakon posljednjih izmjena plana nastale značajnije preinake u načinu skladištenja nafte?

7. Kada nastane izlijevanje, koje se metode čišćenja koriste?

8. Bi li druge metode čišćenja omogućile izravnu ponovnu uporabu ili recikliranje vode?

9. Postoje li preventivne procedure održavanja osmišljene radi smanjenja mogućnosti kvara opreme, nedjelotvornosti, izlijevanja ili istjecanja.

SKLADIŠTENJE

351

1. Postoje si posebno određeni prostori za skladištenje materijala?

2. Jesu li skladišni prostori čisti i organizirani?

3. Jesu li spremnici smješteni na način da omogućavaju vizualnu provjeru ima li hrđe i/ili istjecanja?

4. Jesu li spremnici posloženi tako da su smanjenje mogućnosti oštećenja, puknuća ili lomljenja?

5. Je li razmak između nekompatibilnih i različitih vrsta kemikalija dovoljan da se spriječi unakrsno onečišćenje?

6. Postoji li osoba odgovorna za održavanje skladišnog prostora?

7. Je li smještajno rješenje postrojenja takvo da su kretanja vozila na području skladištenja materijala svedena na najmanju mjeru?

8. Je li uskladištena roba zaštićena od oštećenja, onečišćenja ili izloženosti vremenskim uvjetima?

9. Nadziru li se rutinski svi skladišni spremnici za slučaj istjecanja?

10. oPostoje li u skladišnom prostoru tankvane, s rubnicima i pregradama, radi zadržavanja istjecanja i ograničenja veličine područja onečišćenog izlijevanjem?

11. Jesu li u podzemne spremnike ugrađeni sustavi za otkrivanje istjecanja?

12. Koriste li se za nadzor HOS-a spremnici s plutajućim poklopcem?

13. Primjenjuju li se zaštitni ventili na spremnicima s fiksnim poklopcem?

14. Koristi li postrojenje sustav za povrat pare?

TOKSIČNE TVARI - PBC (poliklorirani bifenili)

1. Je li tvrtka koristila ili koristi električnu opremu s PCB-om?

• Ukoliko da, koje se vrste i količine nalaze na lokaciji?

• Ukoliko da, je li ispitana i koji su bili rezultati?

2. Ima li tvrtka skladišni prostor za opremu s PCB-om radi daljnjeg zbrinjavanja ili ponovne uporabe?

• Ukoliko da, opišite skladišni prostor (betonski blok, zidovi, krov, rubovi).

3. Je li oprema s PCB-om označena naljepnicama/oznakama?

4. Ima li električne opreme s PCB-om kod koje postoji istjecanje?

• Ukoliko da, opišite.

5. Ima li tvrtka hidraulične sustave?

• Ukoliko da, ima li neki od njih istjecanje?

• Ukoliko da, kada je ispitan i kakvi su bili rezultati?

OSPOSOBLJAVANJE

1. Postoje li službeni programi osposobljavanja zaposlenika za rukovanje sirovinama, sprječavanje izlijevanja, upoznavanje s propisnim tehnikama skladištenja i postupcima postupanja s otpadom?

352

2. Jesu li neki zaposlenici osposobljeni za tehnike sprječavanja onečišćenja?

3. Koliko često i tko pruža osposobljavanje?

UČINKOVITOST PROČIŠĆAVANJA

1. sporediti stvarni protokom otpadnih voda na ulazu s protokom predviđenim projektnim rješenjem. Kada će stvarno ulazno hidraulično opterećenje prekoračiti opterećenje planirano projektnim rješenjem?

2. li tvrtka započela planirati proširenja i njihovo financiranje dovoljno unaprijed da izbjegne opterećenje postojećih tehnika smanjenja?

3. li je tvrtka razmotrila mjere za smanjenje onečišćenja koje uzrokuje?

4. sporediti konvencionalna opterećenja onečišćenjem s opterećenjem planiranim projektnim rješenjem. Kada će stvarna opterećenja prekoračiti planirana?

5. regledati operativne zabilješke. Tijekom koliko mjeseci su koncentracije ili opterećenja bila više od 90 posto od graničnih vrijednosti utvrđenih dozvolom?

6. oliko su puta (u prošloj godini) dozvoljene granične vrijednosti prekoračene?

7. oje su se vrste prekršaja dogodile u zadnjih 5 godina?

• Ponavljaju li se neki?

• Što su bili uzroci?

8. oliko se puta postupilo zaobilazeći propisano? Što su bili uzroci?

9. su primijenjena učinkovita rješenja kako bi se spriječila buduća ponavljanja?

10. oji bi to budući regulatorni ili dozvolbeni zahtjevi mogli uvjetovati preinake na postrojenju ili u tehnološkim postupcima?

11. Može li tvrtka trenutno udovoljiti predviđenim budućim normama kakvoće vode i zraka, ili graničnim vrijednostima ispuštanja efluenta ili emisija?

12. li je tvrtka preispitala načine povećanja operativne učinkovitosti?

PODZEMNI SKLADIŠNI SPREMNICI

1. Postoje li podzemni skladišni spremnici?

• Ukoliko da, koliko ih je?

2. Što sadrže (otpad, kemikalije, drugo)?

3. Koji se način otkrivanja istjecanja primjenjuje? Kada je posljednji put primijenjen?

4. Ima li dokaza o istjecanju, izlijevanju, oštećenim cijevima, prekinutim opskrbnim/ispusnim vodovima, ili istjecanju na spojevima crpki ili ventila?

• Ukoliko da, upisati mjesto i sastaviti opis.

5. Jesu li spremnike preporučila ovlaštena tijela? Datum preporuke? Datum postavljanja spremnika?

VOZILA

A. Održavanje i popravak

353

1. Obavlja li održavanje koje uključuje čišćenje vozila i/ili dijelova opreme (uključujući motor, prijenosnik, kočnice i druge dijelove) na licu mjesta?

2. Uključuje li čišćenje uporabu otapala ili površinskih aktivnih tvari?

3. Je li tvrtka razmatrala mogućnost uporabe neotrovnih ili manje otrovnih tvari za čišćenje ili otapala?

4. Jesu li radne površine i izlijevanja oprani ili isprani vodom iz crijeva?

5. Jesu li ili materijali oprani ili izliveni u odvod?

6. Jesu li su uljni filtri posve isprani prije recikliranja ili odlaganja?

7. Provjerava li se ima li na pristiglim vozilima i opremi nekontroliranog istjecanja ulja i tekućina?

8. Jesu li oštećena vozila ili oprema zadržani na lokaciji?

9. Reciklira li tvrtka neke od tekućina ili dijelova vozila?

10. Može li tvrtka smanjiti broje raznih otapala koje koristi?

11. Razvrstava li se otpad?

12. Koristi li tvrtka reciklirane proizvode?

B. Bojanje

1. Stavljaju li se boje na vozila ili drugu opremu na lokaciji?

2. U postupku pripreme za bojanje, uklanja li se stara boja fizički (brušenjem i sl.) ili kemijski (otapalom za uklanjanje boje)?

3. Prije nanošenja nove boje, pripremaju li se površine kemijskim putem (zaštitni sloj, jetkanje, čišćenje, itd.)?

4. Jesu li poduzete mjere za sprečavanje da ostaci boje onečiste otjecanja oborinske vode?

5. Zadržava li se otpad od brušenja?

6. Pregledavaju li se dijelovi prije bojanja?

7. Koristi li tvrtka opremu za bojanje koja stvara malo otpada?

8. Jesu li zaposlenici osposobljeni za pravilno rukovanje opremom za prskanje?

9. Reciklira li tvrtka boju, razrjeđivač boje ili otapala?

10. Razvrstava li se otpad?

11. Može li tvrtka smanjiti broj otapala koje koristi?

12. Uporabljuje li tvrtka reciklirane proizvode?

C. Pranje

1. Je li razmatrala uporabu biorazgradivih deterdženata bez fosfata?

2. Peru li se vozila, oprema ili dijelovi na otvorenoj zemljanoj površini?

D. Ukrcaj i iskrcaj materijala

1. Jesu li cisterne i vozila za isporuku materijala smješteni na mjesta gdje se izlijevanja ili istjecanja mogu zadržati pod nadzorom?

354

2. Provjerava li se oprema za ukrcaj/iskrcaj redovito radi otkrivanja istjecanja?

3. Jesu li prostori za ukrcaj i iskrcaj natkriveni kako bi se spriječilo izlaganje oborinama?

4. Jesu li prostori za ukrcaj/iskrcaj takvi da sprečavaju dolaz oborinska vode?

5. Provjeravaju li se cjevovodi rutinski radi otkrivanja nekontroliranog istjecanja?

6. Postoje li sustavi uzbunjivanja koji zaposlenike upozoravaju u slučaju potencijalnih problema kao što je visoka razina u prijemnim spremnicima ili nepravilan tlak prijenosnim cjevovodima?

7. Ondje gdje je moguće (posebno gdje su prijenosni cjevovodi dugi i zakopani), jeli li cjevovod opremljen mjeračima protoka kako bi se osiguralo da je iskrcana količina podjednaka ukrcanoj?

OTPAD

A. Upravljanje otpadom

Koje tijekove otpada nastaju u tvrtki? Kolika količina?

2. Zašto se to smatra "otpadom"?

3. Iz kojih tehnoloških postupaka ili aktivnosti potječu ti tijekovi otpada?

4. U kom omjeru nastaje svaki od tih tijekova otpada?

5. Koji je otpad opasan a koji ne? Koja ga svojstava čine opasnim?

6. Kako se trenutno gospodari otpadom?

7. Koji korišteni ulazni materijali uzrokuju tijekove otpada u nekom tehnološkom postupku ili dijelu postrojenja?

8. Koliko je postupak učinkovit? Koliko se ulaznog materijala:

koristi u postupku;

ispušta u vodu ili zrak, ili odlaže na tlo;

uništeno ili mu nema traga?

9. Koje se vrste nadzora postupka primjenjuju da bi se poboljšala njegova učinkovitost?

10. Nastaje li nepotreban otpad miješanjem opasnog otpada koji se inače reciklira ili oporabljuje s ostalim otpadom iz postupka?

11. Koje se vrste ekonomičnih postupaka primjenjuju bi se ograničila količina nastalog otpada?

12. Je li tvrtka pripremila plan ili strategiju sprječavanja onečišćenja?

B. Opasan otpad

1. Stvara li tvrtka opasan otpad, ili na neki način njime rukuje?

2. Postoje li spremnici opasnog otpada, odlaganje na tlo, lagune, jedinice za obradu? Otprilike, koliko od svake stavke?

3. Jesu li neke od jedinica koje sadrže ili obrađuju opasan otpad (spremnici, pregrade, cjevovodi, itd.) u lošem stanju, neoznačene, otvorene, napuknute, zahrđale ili u bilo kom sličnom stanju koje dopušta potencijalno ispuštanje opasnog otpada?

355

Ukoliko da, opišite ih.

4. Postoje li trenutna ispuštanja ili dokazi o prošlim ispuštanjima?

Ukoliko da, opišite otpad (npr. tekući, mulj, itd.), količinu i mjesto.

5. Ima li tvrtka kotao ili industrijsku peć koji sagorijevaju opasan otpad?

6. Ima li na lokaciji spaljivanja opasnog otpada?

7. Ima li tragova izlijevanja, istjecanja, ispuštanja opasnog otpada?

Ukoliko ima, navedite mjesto i opis.

8. Ukoliko tvrtka stvara opasan otpad:

- je li izdala priopćenje o djelovanju opasnog otpada;

- koja je količina (kilogrami/mjesec) nastalog opasnog otpada?

- kako je nastao?

9. Koja je bila osnova (tj. stečeno znanje o postupku i otpadu) za određivanje stvara li tvrtka, ili rukuje, opasnim otpadom? Tko je to odredio?

10. Ima li tvrtka preslike otpremnih dokumenata za opasan otpad? Nabavite kopije mjesečnih (ili za drugo vremensko razdoblje) otpremnih dokumenata.

C. Industrijski otpad

1. Je li tvrtka razmatrala načine smanjenja otpada na lokaciji?

2. Je li tvrtka razmatrala smanjenje otpada BMP-a?

3. Provjeravaju li se često područja gospodarenja industrijskim otpadom kao i vanjska proizvodna područja radi izlijevanja i istjecanja?

4. Jesu li područja gospodarenja industrijskim otpadom kao i vanjska proizvodna područja natkrivena, zatvorena ili ograđena?

5. Jesu li vozila koja se koriste za prijevoz otpada do odlagališta ili centara za gospodarenje otpadom opremljena opremom koja sprječava izlijevanje?

6. Koristi li tvrtka sustave utovarivanja koji smanjuju izlijevanja i fugitivne emisije poput prašine ili maglice na najmanju mjeru?

7. Je li onemogućeno razvlačenje naslaga i otpada s lokacije?

8. Je li otjecanje oborinske vode s odlagališta smanjeno na najmanju mjeru?

VODA

1. Koristi li tvrtka vodu u proizvodnji?

2. Ukoliko da, ispušta li tvrtka tehnološku otpadnu vodu, rashladnu vodu, oborinsku vodu, ili neko drugo zagađivalo u prirodni prijemnik, sustav javne odvodnje ili ispodpovršinski sustav za odlaganje (npr.. septičku jamu, itd.)?

Ukoliko da, opišite svako ispuštanje.

3. Ima li tvrtka dozvolu za svako od tih ispuštanja?

356

Ukoliko ima, koji su uvjeti dozvole?

Ukoliko ima, je li tvrtka u skladu s dozvolom/ama?

4. Pročišćava li tvrtka svoje otpadne vode prije ispuštanja?

Ukoliko da, kako? (Koje sustave koristi?)

5. Je li efluent iz uređaja za pročišćavanje otpadne vode čist i bez krutina?

6. Izgleda li da oprema funkcionira dobro, čista je i dobro održavana?

7. Ima li neugodnih mirisa?

Ukoliko da, opišite.

8. Ima li tvrtka odvode u razini površine tla?

Ukoliko da, koji se materijali izlijevaju u njih?

9. Gdje završava voda iz odvoda u razini površine tla (na uređaju za pročišćavanje, u sustavu javne odvodnje ili izravno u prijemniku, septičkoj jami, suhom bunaru…)?

10. Na koji se način zbrinjava mulj otpadne vode?

MOČVARE

1. Ima li u blizini tvrtke močvarnih područja s vegetacijom svojstvenom takvim područjima (trska, rogoz, šaš) koje je narušeno odlaganjem,,, odbacivanjem ili gomilanjem otpada?

2. Dopušta li ikoja od dozvola koje posjeduje tvrtka ovakvo postupanje?

Ukoliko da, koji su uvjeti dozvole?

357

PRILOG 9 Kontrolna lista za pisanje bilješki

Kriteriji za procjenu kontrolne liste za pisanje bilješki Provjerite uključuju li bilješke:

• datum

• vrijeme

• mjesto

• prisutne ljude

• sva ključna vremena ( vrijeme i trajanje stanke)

• druge podatke bitne za kontekst; ima li neverbalnih komunikacija?

• sve bitne činjenice, bez pretpostavki

• kronološki red

• nepostojanje brisanja

• nepostojanje iskinutih listova

• nepostojanje praznih mjesta

• nepostojanje prepisivanja preko

• precrtavanje koje može vršiti samo sastavljač bilješki/ispitivač ostavljajući svoje inicijale

• nepostojanje pisanja po rubovima

• jasne reference o dokazima/dokumentima/predmetima

• označene dokaze

• sva pitanja/komentare/odgovore

• potpis i datum na dnu svake stranice

• vrijeme početka i kraja bilježenja

• podatak gdje (na kom mjestu) su bilješke napravljene

• naznaku da je izvršena provjera ima li grešaka

• jasan, jednostavan, jednoznačan jezik

• opis dokaza, njihov broj, osoba koja ih načinila

• gdje su nađeni, odakle potiču, jesu li kopirani

• gdje su smješteni na sigurno

• izbjegavanje uporabu kratica

• izbjegavanje okvirnih procjena

358

• isticanje ključnih riječi

• izbjegavanje znakova poput strelice/crtice

• bilješke koje trebaju biti u stanju osvježiti pamćenje

• ime osobe koja je pisala bilješke

• drugi komentare.

359

PRILOG 10 Kontrolna lista za snimanje fotografija

Kontrolna lista za fotografije izrađene na papiru

• Mora vjerno predstavljati prizor.

• Pomaže u postupku protiv prekršaja.

• Provjerite ispravnost opreme.

• Dolaskom na lokaciju, pokažite ovlaštenje i izvijestite osobu za kontakt na licu mjesta da namjeravate fotografirati, upitajte ima li s tim u svezi kakvih primjedbi.

• Fotografirajte objekt obrade u kontekstu lokacije, krajobraza, veličine itd.

• Istodobno zabilježite pojedinosti o vremenu svoje aktivnosti, predmetu fotografije

• Neprekidno brinite o zaštićenosti fotografske opreme.

• Naslov opisuje prizor.

• Bez korištenja optužujućih riječi.

• Film odnijeti na razvijanje priznatom stručnjaku i zabilježite datum.

• Ostanite uz fotografije tijekom postupka razvijanja.

• Moguće je tražiti izjavu od osobe koja je razvila fotografije,

• Izjava sadrži ime i adresu osobe koja je razvila fotografije.

• Negativi ostaju na sigurnom kod osobe koja je fotografirala.

• Označene brojevima.

• Reference na kartu.

• Reference na plan.

• Reference naznačene dnevniku inspektora.

• Reference naznačene u izjavi.

• Uvezano u knjigu.

• Potpisano.

• Neiskorištene fotografije trebaju biti spremljene u pismohranu kao neiskorišteni materijal.

• Četiri kopije i negative treba donijeti na sud.

360

PRILOG 11 Kontrolna lista za digitalne fotografije

Kontrolna lista za izradu digitalnih fotografija

• Provjerite jesu li baterije napunjene, memorijska kartica prazna i formatirana.

• Osigurajte da memorijska kartica ima dovoljan kapacitet posebice ukoliko se prije vraćanja u ured planira nekoliko stručnih posjeta postrojenjima.

• Ponijeti punjač baterija, ukoliko je neophodno.

• Namjestiti podesive postavke sukladno priručniku za rukovanje kamerom i osposobljenosti, npr. Postavku za točan datum i vrijeme.

• Provjerite ispravnost opreme.

• Provjeriti format datoteke, i postavke slike,

• Dolaskom na lokaciju, pokažite ovlaštenje i izvijestite osobu za kontakt na licu mjesta da namjeravate fotografirati, upitajte ima li s tim u svezi kakvih primjedbi.

• Fotografirajte objekt obrade u kontekstu lokacije, krajobraza, veličine itd.

• Istodobno zabilježite pojedinosti o vremenu svoje aktivnosti, predmetu fotografije

• Neprekidno brinite o zaštićenosti fotografske opreme.

• Povratkom u ured, ili što je moguće prije, kopirajte digitalne slike sa memorijske kartice kamere na CD. Inspektor koji je fotografirao treba napraviti glavni CD. Ukoliko je potrebna pomoć, kontaktirajte osobu na koju su vas uputili na mjestu pohrane CD-a.

• Ne otvarajte slike prije prijenosa,

• Ne vršite promjene na izvorniku.

Kontrolna lista za prijenos digitalnih fotografija

• Unesite serijski broj CD-a (urezan broj na unutrašnjoj strani magnetne jezgre) u Registar CD-a s digitalnim fotografijama i ispišite pojedinosti koje uključuju:

• datum nastanka,

• boj CD-a

• pojedinosti o slučaju,

• reg. br.,

• datum posjeta,

• ime inspektora,

• potpis tvorca.

361

• Sačuvajte drugu kopiju svih digitalnih slika na točno određeni 'drive'. Sve ostale kopije trebaju načiniti iz ove radne kopije,

• Prije no se reformatira kamera i memorijska kartica i izbrišu sve fotografije, provjerite jeste li uspješno načinili izvornik i radne kopije.

• Kompaktne diskove treba zadržati u sefu zajedno s registrom. Svako vađenje CD-a iz sefa treba zavesti u registar kao dio postupka kontrole sljedivosti fotografije.

• Kada pišete memo o posjetu postrojenju, uvrstite i referencu na brojeve fotografija i predmet.

• Sve kopije potrebne za javnost, uredsku datoteku, unutarnje i rasprave odbora, itd., treba načiniti od kopije, ne od izvornika.

• "Izvornik" se zadržava za uporabu u sudskom postupku.

362

PRILOG 12 Kontrolna lista za sastavljanje izjave svjedoka

Kontrolna lista za izjavu svjedoka Pojedinosti o svjedoku

Ime

Adresa (u građanskom postupku)

Zanimanje

Jezik

• U prvom licu

Raspored

• Margine

• Dvostruki razmak ili jedan i pol

• Kratke rečenice

• Stavci

• Sažeto

• Provjereno za greške

Brojčani iznosi, brojevi

Koristiti za sve brojeve/datume

Broj stranice i stavka

Odbrojeno po redu

Dno stranice, za brojeve stranica (u građanskom postupku)

Vrh stranice (u kaznenom)

Prilozi/dokazi

- Informacije uključene da podupru izjavu

- Unakrsne reference

Struktura

Jasna

Logička

Činjenice odvojene od pretpostavki/mišljenja/vjerovanja

Gramatički ispravan jezični izričaj

Funkcija i tema

• Utvrđene teme

• Utvrđene činjenice/poduprte dokazom

363

• Izbjegnute pretpostavke/zaključci

Teorija slučaja

• U skladu s izjavom svjedoka

• U skladu s drugim izjavama/dokazima

• U skladu s predloženim usmenim svjedočenjem

Priprema za unakrsno ispitivanje

• Uključivanje svih najjačih točaka

• Suočavanje sa slabostima

• Izbjegavanje slabosti

Izvor sadržaja

• Utvrditi dokaz prema izvoru

• Činjenice prikupljene putem razgovorima, istrage, pokusa, dokumenata i istraživanja

• Pretpostavke/zaključci/saznanja/vjerovanje

• Činjenice prikupljene od stranaka i drugih koji su radili na prikupljanju informacija.

• Stručno mišljenje – utemeljenje činjenica

Izmjene

• Unesene izmjene potpisane inicijalima

Dokazi

• Drže se odvojeno

• Pravilno označavaju

• Temeljito se ukazuje na njih

Potvrda (u kaznenom):

Potpis i datum:

Izjava o istinitosti iskaza (civil):

Potpis i datum:

364

Ostali komentari:

365

PRILOG 13 Inspekcijski nadzor sigurnosnih uvjeta na lokaciji

OBRAZAC

inspekcijskog nadzora sigurnosnih uvjeta na lokaciji

Ime tvrtke : ------------------------------------------------------------------------- Datum dozvole : -------------------------------------------------------------------------

Ime osobe za kontakt u svezi sigurnosti (ime) : -------------------------------------------------------------------------

Razgovor s tvrtkom (datumi): ------------------------------------------------------------------------

Opis tvrtke (sastavlja ga stručnjak za sigurnost u tvrtki, ili uz njegovu pomoć)

…………………………………………………………………………………………………………………

…………………………………………………………………………………………………………………

…………………………………………………………………………………………………………………

(*) Interni propisi o sigurnosti ٱ (*) Dijagram toka proizvodnog postupka ٱ (*)Karta ٱ

Pripremni posjet postrojenju ٱ zabrana pušenja

zaštitna obuća ٱ

čizme ٱ .………………………………………………………………………

filtar za prašinu ٱ .………………………………………………………………………

filtar za plin ٱ .………………………………………………………………………

zaštitna odjeća ٱ .………………………………………………………………………

zaštitne naočale/maske ٱ .………………………………………………………………………

zaštitne rukavice ٱ .………………………………………………………………………

štitnici za uši ٱ .………………………………………………………………………

366

Plan kretanja unutar tvrtke, uključujući izlaze u slučaju nužde

………………………………………………………………………………………………………………..

………………………………………………………………………………………………………………..

………………………………………………………………………………………………………………..

………………………………………………………………………………………………………………..

Prikazano na karti ٱ

Što činiti u slučaju nesreća

………………………………………………………………………………………………………………..

………………………………………………………………………………………………………………..

………………………………………………………………………………………………………………..

………………………………………………………………………………………………………………..

Osobna higijena

………………………………………………………………………………………………………………..

………………………………………………………………………………………………………………..

(*) tvrtka treba osigurati

priruČnik za inspekcijski nadzor ippc postrojenja za...ecena kratica za mrežu predstavnika...

Documents