priruČnik za sudaČke pripravnike

1

PRIRUČNIK ZA SUDAČKE PRIPRAVNIKE

Tibor Lovrenčić, dipl.ing, Dubravka Reicher, prof., Mladen Ercegović, Davor Javor, mr.sci., Dr.sc.Nikša Lemo, dr.vet.med.


2 3


Autori: Tibor Lovrenčić, dipl.ing, Dubravka Reicher, prof., Mladen Ercegović, Davor Javor, mr.sci., Dr.sc.Nikša Lemo, dr.vet.med.

Nakladnik: Hrvatski kinološki savezZa nakladnika: Predsjednik Damir Skok, dr.vet.med.Urednik: Igor Ilić, dipl.oec.Tehnički urednik: Igor SelimovićLektor: Vojna Medvedec, prof.Prijelom: Iggy ArtTisak: KERSCH OFFSET ZAGREBNaklada: 300 komadaZagreb, ožujak 2006.

Poštovani ljubitelji pasa, kinološki stručnjaci,

U skladu s promjenama Pravilnika o stručnom radu i danim obećanjima, pred nama je iznimno kvalitetan priručnik za kinološke pripravnike.

Usudio bih se reći da će ovaj priručnik biti od koristi ne samo kinološkim pripravnicima, već i kinološkim sucima kao podsjetnik i izvor informacija u svakodnevnom radu i suđenju. Kinološki entuzijasti i uzgajivači pronaći će vrijedne i potrebne informacije koje su do sada morali tražiti na različitim mjestima.

Rado bih zahvalio svim članovima Povjerenstva za kadrove i priredbe na donošenju priručnika, a posebno autorima, koji su nam poklonili svoje vrijeme i bogato stručno znanje. Riječ je o uistinu velikom koraku naprijed u smislu daljnje edukacije budućih kinoloških stručnjaka i siguran sam da će vrlo brzo donijeti i konkretne rezultate.

Na priručniku će se zasnivati ispiti za kinološke suce i posebna lista pitanja. Naravno, uz dobro poznavanje priručnika svaki kinološki sudac treba stjecati puno šira znanja. Svatko od nas samostalno dolazi do dodatnih saznanja prateći stručnu literaturu i stječući neprocjenjiva svakodnevna iskustva u uzgoju, suđenju i razmjeni informacija s kolegama.

Uz kinološke temelje, koje donosi priručnik, a koje svaki kinološki sudac i stručnjak mora u potpunosti poznavati, osobito je bitno i posebno specifično znanje o pojedinoj pasmini, pasminskoj grupi ili radu sa psima. Danas u svijetu postoji iznimno velik broj publikacija o pojedinim pasminama, a do svih informacija može se doći i preko interneta. Isto tako iskustvo i znanje pojedinaca u Hrvatskoj i svijetu može pridonijeti boljem poznavanju specifične problematike pasmina ili grupa.

Želio bih da u ovoj stručnoj publikaciji uživate i steknete korisna znanja koja će Vam biti od koristi u Vašoj kinološkoj karijeri.

Srdačan kinološki pozdrav,

Predsjednik HKS-aDamir Skok, dr.vet.med

2 3

SADR�AJ

UVODNIK 2

POVIJEST HRVATSKE KINOLOGIJE 5I - POČECI ORGANIZIRANE HRVATSKE KINOLOGIJE 5II - PERIOD NAKON I. SVJETSKOG RATA 5III - PERIOD NAKON II. SVJETSKOG RATA 5IV - ISTAKNUTI KINOLOZI 6V - HRVATSKA KINOLOGIJA UOÈI I NAKON DOMOVINSKOG RATA 6

POVIJEST I ULOGA FCI-a 8POTREBA ZA STVARANJEM MEÐUNARODNE ORGANIZACIJE 8POVIJEST FCI-a 8FCI DANAS 8USTROJ (TIJELA FCI-a) 9CILJEVI FCI-a 9Odnosi s KC-om i AKC-om 9Ostale meðunarodne organizacije (UKC, IHC, ABDA i dr.) 10 FCI pravilnici 10O standardima - aktualno stanje 10O sucima 10

STATUT HRVATSKOG KINOLOŠKOG SAVEZA 11Opæe odredbe 11Naziv i sjedište 11Ciljevi i djelatnosti 11Članice Saveza - prava i obveze 11Organizacija i tijela Saveza 12Skupština 12Izvršni odbor HKS-a 12Predsjednik HKS-a 12Povjerenstva i radna tijela HKS-a 12Nadzorni odbor 13Stegovni tu�itelj i stegovni sud 13Priznanja i odlikovanja HKS-a 13Sredstva Saveza i materijalno-financijsko poslovanje 13Javnost rada 13Administrativno-tehnièki poslovi 13Tajnik HKS-a 14Kinološki tisak 14Statut, opæi akti i njihove izmjene i dopune 14

KAKO SUDITI? 15ZAŠTO SUDITI? 15GDJE SUDITI? 15DOBRO SUDITI 16STANDARD 16RAZREDI NA IZLO�BAMA 16SUÐENJE 16OCJENE 17NASLOVI I KANDIDATURE 17PRVAK RAZREDA MLADIH PASA 17CAC-HR i REZERVNI CAC-HR 17CACIB i REZERVNI CACIB 18PRVAK PASMINE - BOB 18 OCJENJIVAČKI KRUG 18 ANATOMIJA, KRETANJE, BOLESTI I GENETIKA PASA 19PRIKAZ DIJELOVA TIJELA PSA 20PRIKAZ MUSKULATURE PSA 21KOSTUR PSA 22

KOŠTANI SUSTAV 23

OSOVINSKI KOSTUR 23KRALJEŠNICA,REBRA (costae), PRSNA KOST (sternum), GLAVA

PRIVJESNI KOSTUR 24PREDNJA NOGA, STRA�NJI EKSTREMITET

4 5

SADRŽAJ

STAVOVI I KRETANJE 25STAVOVI PREDNJIH NOGU, STAVOVI STRA�NJIH NOGU, DOŠAPLJA I DONO�JA

ZAGRIZI I ZUBALA KOD PSA 26

PROCJENJVANJE OBLIKA OKA 27

KRETANJE PASA 28

ZARAZNE BOLESTI PASA 35TUBERKULOZA, BRUCELOZA, NOKARDIOZA, SALMONELOZA, AKTINOMIKOZA, BOTULIZAM, LEPTOSPIROZA, BJESNOÆA, ŠTENEÆAK, PARVOVIROZA, ZARAZNI HEPATITIS PSA, HERPES PSA, PAPILOMATOZA, KORONAVIRUSNI ENTERITIS PASA, ROTAVIRUSNA INFEKCIJA PASA, BOLEST AUJESZKOGA, DERMATOMIKOZE

PARAZITARNE BOLESTI PASA 38BABEZIOZA (PIROPLAZMOZA), SARKOCISTOZA, STRONGILOIDOZA, TOKSOKAROZA,TRAKAVIÈAVOST, ŠUGA, DEMODIKOZA

GENETIKA I GENETSKE BOLESTI 39

UVODNI POJMOVI 39GAMETA, ZIGOTA, HAPLOIDNO, DIPLOIDNO, GENOTIP, FENOTIPHOMOLOGNI KROMOSOMI, ALELI, DOMINANTNO, RECESIVNO, DOMINANTAN HOMOIGOT, RECESIVAN HOMOZIGOT, HETEROZIGOT, POLIGENIJA, POLIFENIJA MENDELOVA PRAVILA 41MENDELOVO PRAVILO UNIFORMNOSTI F1 GENERACIJE, MENDELOVO PRAVILO NEZAVISNE SEGREGACIJE KROMOSOMA, MENDELOVO PRAVILO SLOBODNE KOMBINACIJE GAMETA, HARDY – WEINBERGOV ZAKON, INTERMEDIJARNO KRI�ANJEGENOTIPSKO ODREÐIVANJE SPOLA, GENSKA KARTA, SPOLNO VEZANA SVOJSTVA, MUTACIJE, MUTACIJE GENOMA, MUTACIJE KROMOSOMA, MUTACIJE GENA

GENETSKE (NASLJEDNE) BOLESTI PASA 43 -PROBAVNI SUSTAV – 43MEGAESOPHAGUS -ENDOKRINI SUSTAV - 43ATROFIJA GUŠTERAEHYPOTHYROIDISAM- KOŠTANI SUSTAV - 43DISPLAZIJA KUKOVADISPLAZIJA LAKATNOG ZGLOBACALVE – PERTHES-ova BOLESTLUKSACIJA PATELEAHONDROPLAZIJA I HONDRODISTROFIJAPANOSTEITIS- SPOLNI SUSTAV- 44KRIPTORHIZAM- KO�A I DLAKA – 44DEMODIKOZAALOPECIASEBORRHEAUMBILIKALNA HERNIJA- IMUNOLOŠKI SUSTAV – 45ATOPINI DERMATITISSISTEMSKI LUPUS ERYTHEMATOSUS (SLE) -BOLESTI OKA- 45KATARAKTAECTROPIAENTROPIA- SRCE – 46INSUFICIJENCIJA MITRALNIH ZALISTAKA- PROMJENE U PONAŠANJU – 46RAGE SINDROM- �IVÈANI SUSTAV – 46HYDROCEPHALUSEPILEPSIJA

4 5

Tibor Lovrenčić, dipl.ing.

I - POČECI ORGANIZIRANE HRVATSKE KINOLOGIJE

Kinološka aktivnost u jednoj zemlji počinje držanjem i uzgojem čistokrvnih pasa, a to je uvijek prije početka organiziranog kinološkog rada, to jest od osnivanja registrirane kinološke organizacije.

Počeci organizirane kinologije u Hrvatskoj datiraju iz vremena kad je Hrvatska još bila dio Austro-Ugarske dr�ave, odnosno 1891. godine. U Zagrebu je 1881. godine osnovano Opće hrvatsko društvo za obranu lova i ribarstva, a gore navedene godine 1891. društvo se učlanjuje u austrijsko društvo za čistokrvne pse u Beču. 1897. godine tadašnje Lovačko društvo osniva Komisiju za rodovnu knjigu, koja podatke o čistokrvnim psima iz Hrvatske i Slavonije šalje u uustrijsku temeljnu knjigu za čistokrvne pse.U Vrbovskom u Gorskom kotaru odr�ana je 20.-30. rujna 1894. regionalna izlo�ba domaćih �ivotinja na kojoj je bilo pokazano 10 istarskih goniča što je nazvano “mala izlo�ba lovačkih pasa “, iako to nije bila ni smotra ni izlo�ba u današnjem smislu, jer tada nije bilo ni kataloga prikazanih pasa, a ni ocjenjivanja.Prva prava izlo�ba pasa s katalogom i ocjenjivačkom komisijom odr�ana je u Zagrebu od 5.-7. rujna 1906. u okviru velike Hrvatsko-Slavonske zemaljske gospodarske izlo�be na kojoj su bila izlo�ena 103 psa raznih pasmina.Dan iza izlo�be 8. rujna odr�ana je na prostoru izlo�be prva utakmica pasa jamara u umjetnom rovu, a istog dana u lovištu u Stupniku odr�ana je utakmica pasa ptičara, prema tada va�ećim propisima austrijskog društva za gajenje pasa.Godine 1912. odr�ana je u Osijeku prva utakmica međunarodnog značaja za ispitivanje redarstvenih i ratnih pasa, a 1913. u Zagrebu se organizira, u okviru Zagrebačkog zbora, izlo�ba s 80 pasa.

II - PERIOD NAKON I. SVJETSKOG RATA

Za vrijeme l. svjetskog rata u kojem je Hrvatska u okviru Austro-Ugarske države ratovala na strani Trojnog saveza praktički prestaje kinološka aktivnost. Austro-Ugarska poražena u ratu se raspada, a Hrvatska 1918. ulazi u Kraljevinu Srba Hrvata i Slovenaca. U novoj državi kinološka aktivnost najjača je u Sloveniji, pa je 1. listopada 1925. u Ljubljani osnovan Jugoslavenski kinološki savez.JKS je 25.2.1929. primljen kao pridruženi, a 2.4.1936. kao federativni član FCI-a.Ondašnji Savez lovačkih društava osniva 1926. kinološku sekciju za Hrvatsku i Slavoniju, koja se iste godine učlanjuje u JKS. Godine 1926. u Zagrebu je 10. listopada odr�ana izlo�ba pasa o kojoj na�alost nema pobli�ih podataka.1927. osnovana je u Zagrebu kinološka organizacija Društvo prijatelja pasa - DPPZ, koje se je kasnije preimenovalo u Kinološko društvo. Ono 1932. izdaje prvi kinološki časopis u Hrvatskoj pod nazivom “Naši psi”. Iste 1932. godine 30.4. - 1.5. odr�ana je u Zagrebu 1. međunarodna izlo�ba pasa svih pasmina.Za vrijeme 2. svjetskog rata 1941.-1945. dolazi u svim segmentima društvenih aktivnosti do stagnacije, umanjenog i ote�anog rada pa tako i u kinološkim organizacijama. Slovenija, gdje je bilo sjedište Jugoslavenskog kinološkog saveza pripojena je Njemačkoj, a kinološke veze i suradnja na prostoru podijeljene dr�ave potpuno su prestale. U Hrvatskoj, iako u vrlo teškim uvjetima kinološka djelatnost nije potpuno stala, postojala je organizacija, ali arhiva i dokumenti nisu sačuvani.

III - PERIOD NAKON II. SVJETSKOG RATA

Iza rata ponovni počeci kinološkog rada vezani su uz Lovački savez, a prva smotra pasa održana je u Zagrebu 25.7.1948. na igralištu nogometnog kluba Građanski u Miramarskoj cesti.28.8.1948. osnovano je u Zagrebu Kinološko udru�enje Hrvatske.29. - 30. 10 1949. održana je u Zagrebu “Prva državna izložba pasa svih pasmina” na prostoru Zagrebačkog velesajma u Savskoj cesti, današnji Tehnički muzej, a prijavljeno je bilo 350 pasa u 38 pasmina.Upravni odbor Kinološkog udruženja Hrvatske počinje 1950. izdavati “Okružnicu Kinološkog udruženja Hrvatske” sa svrhom obavještavanja članova o radu udruženja i pomoći uzgajačima i članovima. Objavljivane su prijave parenja i legla, te najavljivane priredbe u zemlji i inozemstvu itd.

POVIJEST HRVATSKE KINOLOGIJE

6 7

Iste godine 1950. 9. siječnja osnovana je sekcija sudaca i sudačkih pripravnika.1950. godina bila je godina intenzivnog razvitka kinološke organizacije. Te godine osnovane su sekcije za četiri osnovne grupe pasa. Osnovane su sekcije za ptičare, jamare, goniče i nelovačke pse.U travnju 1952. umjesto “Okružnice”, Kinološko udruženje Hrvatske tiska mjesečno “Kinološke vijesti” otisnute skromno na jednom arku papira. Povodom prvog broja “Kinoloških vijesti” Upravni odbor “se nada da će Kinološke vijesti ... jednog dana prerasti u pravi stručni časopis”, pa 1.7.1953. počinje izlaziti časopis “Moj pas”, koji je i danas glasilo Hrvatskog kinološkog saveza.Razvitkom kinološkog rada, povećanjem broja pasmina i pasa, 1954. umjesto sekcija za grupe pasa osnovani su klubovi. Osnovan je Klub ptičara, Klub jamara i Klub za sportske pse, koji se je kasnije preimenovao u Klub za njemačke ovčare i ostale sportske pse, a godinu dana kasnije, to jest 1955. osnovan je Klub za goniče, a iz kluba za sportske pse odvojili su se vlasnici i uzgajači boksera i osnovali Klub za boksere.1955. u Klubu za sportske pse donesen je Pravilnik o uzgoju njemačkih ovčara i uvedeni su obvezni uzgojni pregledi, a napravljena je za sve pse kartoteka s oznakama nasljednih osobina. U klubu su održavani tečajevi za obuku pasa, a 1958. održan je u Zagrebu prvi ispit rada službenih pasa po pravilima FCI-a.1962. redakcija časopisa “Moj pas” izdala je “Priručnik o školovanju ptičara i jamara za vodiče i dresere”.1963. dr. Oto Rohr napravio je prvi prijedlog za tekst standarda hrvatskog ovčara.23.3.1966. FCI je u Hrvatskoj uzgojenu kuju - njemačku ovčarku Juttu od Laudare JRSp 2537, proglasio prvim našim međunarodnim prvakom u ljepoti.Nakon što je 1953. Jugoslavenski kinološki savez preseljen iz Ljubljane u Beograd, tamo se vodila rodovna knjiga centralno za sve tadašnje republičke kinološke saveze, a od 1969. Kinološki savez Hrvatske počeo je voditi paralelno svoju rodovnu knjigu za sve pasmine na svojem području.1980. u Umagu je održano Svjetsko prvenstvo u radu pasa ptičara, čiji organizator je bio Brazil.1982. Kinološki savez Hrvatske donio je prvi Pravilnik o stručnom radu za športsku kinologiju, pa su uvedeni uzgojni pregledi za sve pasmine sportskih pasa.1985. u Umagu je od 17.-19. 10 odr�ano 8. Prvenstvo svijeta u lovu.

IV - ISTAKNUTI KINOLOZI

Uz imena kinologa koja su navedena u ovom kratkom pregledu hrvatske kinologije pa�nju zaslu�uju i drugi kao Stjepan Romić, koji je veliki dio života proveo kao veterinar na području Slavonije, gdje je detaljno proučavao hrvatske ovčare i o tome izdao publikaciju. Značajno je i ime Stjepana Mikuleka, zagrebačkog obrtnika, dugogodišnjeg i doživotnog predsjednika Kluba ptičara koji ga je učinio jakim i aktivnim klubom. Isto tako je nužno zabilježiti i ime Franje Strunjaka, jednog od najboljih poznavatelja goniča i dugogodišnjeg predsjednika Kluba goniča, kojeg su zbog neospornih zasluga na afirmaciji i popularizaciji goniča svojevremeno nazvali i „ocem goniča“.Ime mr.sc. vet. Ratimira Orbana treba upamtiti, jer je njegovom zaslugom i trudom sačuvan velik dio saznanja o povijesti kinologije u Hrvatskoj, a značajna su i njegova istraživanja o povijesti autohtonih goniča i posebno dalmatinskog psa.

V - HRVATSKA KINOLOGIJA UOČI I NAKON DOMOVINSKOG RATA

Političke prilike i zbivanja u svijetu i kod nas naviještali su dramatične događaje, a za dolazeće vrijeme u hrvatskoj kinologiji značajno je da je na redovnoj skupštini Kinološkog saveza Hrvatske 2.9.1990. za predsjednika izabran Marko Medar, dipl. ing.

24.3.1991. donesena je odluka o promjeni naziva, pa se Kinološki savez Hrvatske od tog dana zove Hrvatski kinološki savez. 11.9.1991. Hrvatski kinološki savez donosi odluku o razdru�ivanju od Jugoslavenskog kinološkog saveza.28.-30.9.1991. reprezentacija Hrvatske prvi put samostalno nastupa na 13. Svjetskom prvenstvu u radu pasa ptičara u Alessandriji u Italiji. Prvi put u povijesti na jednom svjetskom kinološkom natjecanju na pobjednički jarbol podignuta je hrvatska zastava. Gospodin Hari Herak s njemačkim kratkodlakim ptičarom Eros di San Forano postaje naš prvi prvak svijeta, a hrvatska reprezentacija je ekipni prvak svijeta u natjecanju kontinentalnih ptičara u radu.5.4.1992. u vrijeme Domovinskog rata u Zagrebu je odr�ana 1. nacionalna izlo�ba pasa pod nazivom “Za Hrvatsku”. Cjelokupni prihod izlo�be dodijeljen je postrojbi za rad sa psima Vojne policije hrvatske vojske.6.6.1992. izdana je prva nova hrvatska rodovnica Hrvatskog kinološkog saveza.

6 7

3. - 6.9.1992. reprezentacija Hrvatske nastupila je prvi puta na 3. Svjetskom prvenstvu u radu slu�benih pasa.5.9.1992. Hrvatski kinološki savez primljen je na skupštini FCI-a u Zurichu kao pridruženi član, pa je tako već 17.-18.4. 1993. održana u Zagrebu prva međunarodna izložba pasa svih pasmina nakon osamostaljenja. Prijavljeno je bilo 1336 pasa. 10.1.1994. uvedeno je obvezno tetoviranje čistokrvnih pasa.19.3.1995. Hrvatska pošta je izdala slijed od tri prigodne marke s motivima hrvatskih autohtonih goniča, istarskog kratkodlakog i oštrodlakog, te posavskog goniča. Posebno su izdane i marke s likom dalmatinskog psa i hrvatskog ovčara.30.5.1995. Godišnja skupština FCI-a u Bruxellesu jednoglasno je primila Hrvatski kinološki savez u punopravno članstvo. Na Svjetskoj izložbi održanoj uz skupštinu FCI-a Hrvatski je kinološki savez predstavila velika i vrlo zapažena skupina naših autohtonih goniča, koju su predveli izlagači u narodnim nošnjama. Rezultat te masovne prezentacije autohtonih goniča bili su brojni osvojeni naslovi svjetskih prvaka.U rujnu 1995. na Europskom kupu za goniče u Italiji nastupila je prvi put hrvatska reprezentacija i osvojila ekipno 1. mjesto.20.-23.3 1996. odr�an je u Umagu Kup nacija “Za mir i prijateljstvo” - FITASC s preko 500 sudionika, a ekipa hrvatske osvojila je 3. mjesto. 12. 11.1996. Izvršni odbor FCI-a na, sjednici u Kopenhagenu donio je zaključak da se autohtonost i patronat nad standardom posavskog goniča dodijeli Hrvatskoj, to jest da je posavski gonič hrvatska autohtona pasmina. 13.-14.10.1997. Hrvatska je ponovno domaćin jedne važne kinološke priredbe. U Umagu je održano Svjetsko prvenstvo u radu pasa ptičara i kup sv. Huberta.30.5.1999. va�an je datum za Hrvatsku, jer je Izvršni odbor FCI-a na svojoj sjednici u Mexico Cityju toga dana donio odluku da se Hrvatskoj priznaju istarski kratkodlaki i istarski oštrodlaki gonič i dalmatinski pas kao njezine autohtone pasmine, i da joj se dodjeljuje patronat nad standardima tih pasmina.18.-19.11.2000. Hrvatski kinološki savez organizator je dviju velikih međunarodnih CACIB izložbi, od kojih je jedna “Srednjoistočno europski kup”, a na svakoj je izloženo oko 1500 pasa.Svjetsko prvenstvo u radu pasa ptičara i Kup Sv. Huberta ponovno se 25.-27.10.2002. odr�ava u Hrvatskoj, ovaj put u lovištima okolice Zadra.Pas pasmine American Staffordshire Terrier Milwaukee de Ngorong-ngorong u vlasništvu državljana Republike Hrvatske postigao je veliki međunarodni uspjeh osvojivši BIS na Europskoj izlo�bi pasa u Bratislavi 3.-5.10.2003. i time postao prvi hrvatski pas koji je osvojio BIS na nekoj FCI europskoj izlo�bi.6.10.2003. Skupština Europske sekcije FCI-a dodijelila je Hrvatskom kinološkom savezu organizaciju Europske izlo�be u 2007. godini.21.1.2004. umro je dugogodišnji predsjednik Hrvatskog kinološkog saveza ing. Marko Medar. U analima Hrvatskog kinološkog saveza ostat će zapisano uz ostalo, da je za vrijeme njegova mandata Hrvatski kinološki savez postao samostalna od FCI-a priznata organizacija, da se je Hrvatskoj priznala autohtonost njezinih goniča i dalmatinskog psa i da je Hrvatski kinološki savez zauzeo značajno mjesto među članicama FCI-a.7.6. 2004. Predsjednik Hrvatskog kinološkog saveza dr.vet.med. Damir Skok izabran je na sjednici FCI-a u Barceloni za člana Generalnog komiteta Europske sekcije FCI-a.27.6.-2.7.2005. Članovi hrvatske ekipe spasilačkih pasa; Mirela Bosnar, Sara Mareković, Tanja Janeš i Tibor Lugar s vođom Anom Viller postali su svjetski prvaci na Il. Svjetskom prvenstvu za spasilačke pse održanom u La Grande Motte u Francuskoj.18.10.-22.10.2005. gospodin Hari Herak s njemačkom ptičarkom Rinom Pradelinensis na Svjetskom prvenstvu u radu pasa ptičara u Vildbjergu u Danskoj postao je pojedinačni svjetski prvak. 22.2.2006. na sjednici generalnog komiteta FCI-a u Madridu prihvaćen je standard i provizorno priznata šesta hrvatska autohtona pasmina tornjak pod nazivom Bosanskohercegovački-hrvatski pastirski pas tornjak, a patronat nad standardom Hrvatska dijeli s Bosnom i Hercegovinom.

8 9

Dubravka Reicher, prof.

Za opći lik suca smatra se značajnim poznavanje povijesnih kinoloških činjenica. Isto tako je za korektno vršenje njegove sudačke funkcije nužno poznavanje FCI standarda i pravilnika za suce i izložbe. Sudac će u svom okruženju biti tretiran kao osoba poštovanja, ali i stručnosti, pa će često od strane uzgajača biti stavljen pred kušnju da pojasni neke stvari, a zato je za njega poželjno poznavanje uzgojnog pravilnika FCI-a. Kad vidimo koliko se često funkcija suca isprepliće s aktivnostima FCI-a nameće se potreba, da se nešto napiše i o toj organizaciji.

POTREBA ZA STVARANJEM MEÐUNARODNE ORGANIZACIJE

Prema podacima uzetim iz zapisa mr.vet.med. Ratimira Orbana, a objavljenim u časopisu MOJ PAS tijekom 1992. godine može se dobiti prilično dobra slika kinoloških zbivanja u Hrvatskoj do godina osnivanja FCI-a. Na osnovu ovih podataka iz relativno male, a politički i ekonomski neistaknute Hrvatske možemo pretpostaviti kolika je tek dinamika kinoloških zbivanja postojala u bogatijim i jačim zemljama Europe u to vrijeme. Potrebe uzgoja, međunarodnog priznavanja papira o podrijetlu i čistokrvnosti psa, uspoređivanje vrijednosti pasa po obliku ili radnim sposobnostima na međunarodnoj razini stvorili su potrebu da se ta pitanja u različitim zemljama međusobno ujednače. Tako je stvorena ideja o međunarodnoj organizaciji čije bi propise poštivale sve zemlje članice.

1. potrebe uzgajanja2. razmjena i promet pasa 3. natjecanja u obliku i radu pasa od međunarodnog značenja

POVIJEST FCI-a

Međunarodna kinološka organizacija pod nazivom Fédération Cynologique Internationale - FCI osnovana je 22. svibnja 1911. godine sa ciljem da promovira i štiti kinologiju i čistokrvne pse na načine koje smatra potrebnim.Zemlje osnivači su bile:- Njemačka (Kartell für das Deutsche Hundewesen und Die Delegierten Kommission)- Austrija (Osterreichischer Kynologenverband)- Belgija (Société Royale Saint-Hubert)- Francuska (Société Centrale Canine de France)- Nizozemska (Raad van Beheer op Kynologisch Gebied in Nederland)Tijekom I. svjetskog rata organizacija je nestala, ali su je 1921. ponovo oformili Société Centrale Canine (Francuska) i Société Royale Saint-Hubert (Belgija).

FCI DANAS

Fédération Cynologique Internationale - FCI je svjetska kinološka organizacija. Broji 80 članica i ugovornih partnera (jedna zemlja je jedna članica), koje svaka izdaju svoje rodovnice i obrazuju svoje suce. FCI osigurava međusobno priznavanje rodovnica i sudaca između zemalja članica. Sjedište je na adresi:Secrétariat Général de la FCI, Place Albert 1er, 13B - 6530 THUIN, BELGIQUE

Standardi i pasmine

Formalno FCI priznaje 332 pasmine. Taj broj nije realan, zato što se pod određenim standardom, odnosno brojem standarda, često skriva i više pasmina kao npr. kod belgijskih ovčara, jazavčara, pudla, šnaucera itd. Svaka od tih pasmina je “vlasništvo” određene, matične zemlje. Zemlja “vlasnica” piše standard pasmine (opis idealnog tipa te pasmine) u suradnji s Komisijom za standarde i Znanstvenom komisijom, a prevođenje i ažuriranje standarda provodi FCI. Ovi standardi predstavljaju osnovu po kojoj suci procjenjuju pse prilikom suđenja u zemljama članicama FCI-a.

POVIJEST I ULOGA FCI-a

8 9

Neki su standardi, koji su svojevremeno bili priznati, u međuvremenu ukinuti jer su pasmine izumrle. To su najčešće slučajevi koji se odnose na neke lovne pasmine izumrle tijekom II. svjetskog rata. - Kalendar međunarodnih zbivanjaSvaka zemlja članica organizira međunarodne izložbe, kao i radne ispite. Rezultati se šalju u ured FCI-a gdje se kompjuterski obrađuju i pohranjuju. Kada pas sakupi određen broj rezultata u vidu kandidatura dobiva naslov međunarodnog prvaka u ljepoti ili radu. Te naslove potvrđuje FCI.Kako ne bi došlo do preklapanja datuma u organizaciji međunarodnih priredbi od strane članica, FCI koordinira i odobrava datume za sve međunarodne manifestacije.- Imena uzgajačnicaDodatno, preko svojeg nacionalnog matičnog saveza svaki uzgajač može zaštititi ime svoje uzgajačnice.- Bilten FCIFCI izdaje tromjesečnik na četiri službena jezika FCI-a (francuski, engleski, njemački i španjolski).- Popis međunarodnih sudaca zemalja članicaIsto tako, FCI ima evidenciju svih sudaca zemalja članica.

USTROJ (TIJELA FCI-a)

Glavno odlučujuće tijelo FCI-a je Generalna skupština, koja zasjeda svake godine. Između zasjedanja FCI-jem rukovodi Izvršni odbor i Predsjedništvo. U radu FCI-ja učestvuju razne komisije od kojih su neke obvezne (Komisija za standarde, Znanstvena komisija i Pravna komisija), a postoji i cijeli niz neobveznih komisija koje pomažu u rješavanju specifičnih problematika (Komisija za goniče, za ptičare, za ovčarske pasmine i dr.)

CILJEVI FCI-a

Pregled glavnih FCI aktivnosti:- Unos u kompjutore rezultata međunarodnih izložbi na kojima se dodjeljuje slijedeće kandidature: CACIB - Certificat d’Aptitude au Championnat International de Beauté(kandidatura za međunarodnog prvaka u ljepoti)kao i različitih radni ispita s dodjelom kandidatura CACIT - Certificat d’Aptitude au Championnat International de Travail(kandidatura za međunarodnog prvaka u radu)CACIL - Certificat d’Aptitude au Championnat International des Courses de Lévriers(kandidatura za međunarodnog prvaka u trkama hrtova) CACIOB - Certificat d’Aptitude au Championnat International d’Obéissance(kandidatura za međunarodnog prvaka u poslušnosti)CACIAG - Certificat d’Aptitude au Championnat International d’Agility(kandidatura za međunarodnog prvaka u agilityju)- Međunarodna zaštita imena uzgajačnica.- Potvrđivanje osvojenih titula međunarodnih prvaka u ljepoti, radu, poslušnosti, agilityju i trkama.- Ažuriranje i prevađanje standarda pasmina na četiri jezika (francuski, engleski, njemački i španjolski).- Vođenje evidencije međunarodnih sudaca, koji mogu dodjeljivati kandidature CACIB na međunarodnim izložbama.- Prevođenje i ažuriranje različitih međunarodnih pravilnika.- Donošenje kalendara međunarodnih izložbi.- FCI vodi razne statistike vezano za broj legala i štenadi, te osvojene naslove međunarodnih prvaka.

Suprotno popularnom mišljenju FCI ne vodi rodovnu knjigu i ne izdaje rodovnice. Isto tako nema podataka o adresama uzgajača. Takvi podaci se mogu dobiti samo od nacionalnih saveza koje priznaje FCI.

Odnosi s KC-om i AKC-om

Kennel Club (KC) je nacionalni kinološki savez Velike Britanije, a American Kennel Club (AKC) kinološka organizacija Sjedinjenih američkih država. Radi se o vrlo starim i jakim kinološkim organizacijama, i one su obje u posebnom odnosu prema FCI-ju. One nisu članice niti ugovorni partneri, već kinološki savezi s kojima FCI ima postignute dogovore o međusobnom priznavanju rodovnica, kinoloških sudaca, zajedničkih pasmina i dr. Dogovori između ove tri najznačajnije kinološke organizacije svijeta vode se permanentno radi olakšavanja međunarodne suradnje.

10 11

Ostale međunarodne organizacije (UKC, IHC, ABDA i dr.)

Postoje i druge međunarodne organizacije koje smatramo, ili disidentskim, ili se njihovi papiri ne priznaju, a koje su nastale u pojedinim zemljama iz različitih razloga. Neke od njih su prilično jake i provode organizaciju izložbi i drugih manifestacija. Njihove rodovnice, kao ni rezultati s priredbi, ne priznaju se, a to znači da ti psi ne mogu sudjelovati na manifestacijama FCI-a, niti se može s njima uzgajati. Na žalost, neki budući vlasnici pasa nisu s time upoznati, pa se događa da u inozemstvu nabave psa s rodovnicom koju ne priznaje FCI, a istim slijedom ni HKS.

FCI pravilnici

U skladu sa svojim ciljevima i glavnim aktivnostima, a kao rezultat rada svojih komisija FCI je izdao niz pravilnika, kojima se uređuju kinološke aktivnosti. Ovi pravilnici pokrivaju cijeli raspon djelatnosti međunarodnih kinoloških organizacija i obavezne su ih primjenjivati sve zemlje članice. U najvažnije spadaju pravilnici o izložbama, o sucima, uzgojni, o naslovima prvaka, te cijeli niz radnih pravilnika (za goniče, ptičare, hrtove, te poslušnost, traganje, agility i dr.)

O standardima - aktualno stanje

Pred desetak godina pokrenuta je od strane FCI-a inicijativa da se svi standardi unificiraju. Naime, postojala je velika razlika u obliku i sadržaju pojedinih standarda. Ta akcija još nažalost nije privedena kraju. Oni standardi koje se dogovorno s matičnim zemljama uspjelo modernizirati i unificirati, prevedeni su na slu�bene FCI jezike i stavljeni na internet stranice FCI-a.

O sucima

S obzirom da sve članice FCI-a međusobno priznaju suce neophodno je bilo koordinirati naobrazbu sudaca i ostala pitanja vezana uz suđenje, pa je to učinjeno pravilnikom o sucima, kao i pravilnicima o kinološkim manifestacijama. HKS je tijekom 2005. godine uskladio svoje pravilnike, prvenstveno Pravilnik o stručnom radu s aktualnim pravilnicima FCI-a.

10 11

Mladen Ercegoviæ

Opće odredbe

Hrvatski kinološki savez (HKS) je središnja kinološka udruga, u koju se zbog razvitka kinologije u Hrvatskoj, njene promid�be, a poglavito uzgajanja, školovanja, ocjenjivanja i zaštite čistokrvnih pasa, te osposobljavanja stručnog kinološkog kadra, učlanjuju kinološke udruge, koje djeluju na području za koje su registrirane pri nadležnom tijelu, kao i druge udruge s istim interesima.HKS predstavlja kinologiju Hrvatske u svijetu i kod nas, te djeluje na razvoj kinologije na cijelom području Republike Hrvatske u skladu sa Zakonom, moralom i kinološkom etikom. HKS je udruga s pravima i obvezama koje za nju proizlaze iz Zakona, Statuta HKS-a (u daljem tekstu: Statuta) i općih akata, a koje je stekao upisom u Registar udruga pri nadležnom tijelu državne uprave. HKS je pravna osoba.U ostvarivanju svojih ciljeva i zadataka HKS surađuje s drugim organizacijama i zajednicama, državnim upravnim tijelima, institucijama, zavodima i stručnim udrugama.

Naziv i sjedište

Naziv Saveza je Hrvatski kinološki savez, skraćeno HKS. Sjedište Saveza je u Zagrebu, Ilica 61. HKS zastupaju njegov predsjednik i tajnik.Znakovlje HKS-a su amblem, zastava i pečat. Amblem HKS-a je okrugao, u sredini su glave pasa: posavskog goniča i hrvatskog ovčara, a rubom kruga ispisan je tekst: Hrvatski kinološki savez Zagreb.Zastava HKS-a je dimenzije 2 x 1 metar plave boje, na kojoj se u sredini nalazi amblem HKS-a. Pečat HKS-a je okrugao, u sredini su glave pasa: posavskog goniča i hrvatskog ovčara, a rubom kruga ispisan je tekst: Hrvatski kinološki savez Zagreb.HKS je član Međunarodne kinološke federacije (FCI).

Ciljevi i djelatnosti

Osnovni cilj HKS-a je unapređenje kinologije u Republici Hrvatskoj. HKS podstiče i koordinira aktivnost svojih članica u ostvarivanju zajedničkih ciljeva i djelatnosti. HKS predlaže donošenje propisa koji se odnose na kinološku djelatnost, te preko članica koordinira i usklađuje prijedloge za donošenje propisa jedinica lokalne uprave i samouprave, koji se odnose na kinološku djelatnost; surađuje s Hrvatskim lovačkim savezom, s nadležnim državnim tijelima i službama radi unapređenja upotrebe pasa za potrebe tih tijela; daje opće i stručne smjernice za razvitak kinologije u Republici Hrvatskoj; radi na unapređenju kinološke kulture, morala i etike; predlaže FCI-u donošenje novih, te izmjene postojećih standarda domaćih pasmina pasa; potiče organiziranje međunarodnih priredbi; radi na unapređivanju domaćih pasmina pasa; osposobljavanju i stručnom usavršavanju kinoloških kadrova; vodi posebnu brigu o uzgajateljima pasa kao osnovnim nositeljima razvoja kinologije; vodi evidenciju o svim ocijenjenim čistokrvnim psima u Republici Hrvatskoj; izdaje rodovnice pasa; podstiče, koordinira i financira znanstvenu i stručnu djelatnost iz oblasti kinologije; vodi Rodovnu knjigu za Republiku Hrvatsku, i o stanju izvještava FCI. Vodi sve evidencije propisane Pravilnikom HKS-a o stručnom radu; izdaje kinološki časopis, knjige, standarde, pravilnike i drugo; propagira kinologiju preko tiska, drugih medija i ostalih načina za kontakte s javnošću, ističući domaće pasmine pasa; sudjeluje u radu skupštine FCI-a i drugih organa FCI-a preko svojih delegata; organizira kinološke priredbe i provođenje lovačkih ispita; organizira stručne ispite za svoje kadrove, te obavlja i druge zadatke od interesa za unapređenje kinologije, a prema svom Statutu.

Članice Saveza - prava i obveze

Članice HKS-a mogu biti kinološke udruge koje djeluju na području za koje su registrirane. Članicama HKS-a mogu postati i druge pravne osobe kod kojih postoji interes za ostvarivanje ciljeva utvrđenih Statutom. Prava i obveze članica regulirane su Statuom. Pasminski klub je kinološka udruga koja je osnovana s ciljem unapređenja cjele (FCI) skupine pasa ili pojedine pasmine unutar (FCI) skupine. O prijemu takve udruge za članicu HKS-a odluku donosi Izvršni odbor HKS-a, nakon utvrđivanja potrebnih uvjeta navedenih Statutom.

STATUT HRVATSKOG KINOLOŠKOG SAVEZA

12 13

Članice HKS-a i njezini članovi odgovaraju za povrede Statuta i drugih općih akata i odluka HKS-a i njegovih tijela, povrede prava drugih članova u HKS-u, kao i narušavanja ugleda HKS-a. Ako članica Saveza svojom krivnjom, ili u nepažnji uzrokuje štetu HKS-u ili trećoj osobi, dužna ju je nadoknaditi. Odluku o stegovnoj odgovornosti, naknadi štete i isključenju članice ili njezinog člana donosi Stegovni sud HKS-a. Na odluke Stegovnog suda članica ili njezin član ima pravo žalbe Izvršnom odboru Saveza u roku petnaest dana od dana primitka odluke. Odluka Izvršnog odbora je konačna.

Organizacija i tijela Saveza

Najviše tijelo upravljanja HKS-a je skupština HKS-a. Izvršni odbor vodi sve poslove HKS-a između dvije skupštine. Nadzor nad radom, zaštitom zakonitosti poslovanja i obvezama HKS-a obavlja Nadzorni odbor. Stegovni sud je tijelo Skupštine koje vodi postupke i izriče mjere radi povreda dužnosti i obveza kinoloških sudaca i članica Saveza i njezinih članovaSkupšina HKS-a i IO HKS-a donose odluke, pravilnike i druge opće akte. Skupština i IO mogu donositi preporuke za rad članica.

Skupština

Skupštinu čine zastupnici članica HKS-a. Svaka članica izabire po jednog zastupnika, kome izdaje punomoć ovjerenu potpisom predsjednika i pečatom. Zastupnički mandat traje četiri godine. Članica HKS-a može opozvati svog zastupnika i prije roka na koji je izabran. Skupšina se saziva jednom godišnje (redovna skupština), a kao izvanredna prema potrebi. Izborna skupština saziva se svake četiri godine i na njoj se vrši verifikacija mandata zastupnika, izbor predsjednika i tijela HKS-a. Sjednice Skupšine su javne. Javnost rada osigurava se na način da Skupštini prisustvuju zastupnici, pozvani gosti i akreditirani novinari.Skupština donosi, mijenja i dopunjuje Statut HKS-a i opće akte, utvrđuje politiku HKS-a vezanu za ciljeve i zadatke, posebno uz razvoj i unapređenje kinologije, donosi plan i program rada HKS-a, donosi godišnje, srednjoročne i dugoročne planove, bira i opoziva predsjednika HKS-a, te članove Izvršnog i Nadzornog odbora i Stegovnog suda; raspravlja i odlučuje o inicijativama i prijedlozima zastupnika, donosi godišnji financijski plan i usvaja završni račun za proteklu godinu, te razmatra i druga pitanja važna za ostvarivanje ciljeva i zadataka HKS-a.

Izvršni odbor HKS-a

Izvršni odbor je izvršno tijelo HKS-a i najviše tijelo upravljanja između dvije sjednice Skupštine. IO izvršava odluke i zaključke Skupštine, vodi poslovanje HKS-a, donosi Poslovnik o radu IO, Pravilnik o stručnom radu Saveza, Pravilnik o uzgoju čistokrvnih pasa, pravilnike o radu odbora i povjerenstava, te obavlja druge poslove određene Zakonom, Statutom i drugim općim aktima HKS-a. IO se sastoji od devet članova. Članove IO na prijedlog predsjednika HKS-a bira Skupština HKS-a. Mandat članova IO traje četiri godine.IO radi i odlučuje na sjednicama. Sjednice IO održavaju se prema potrebi, a najmanje jednom u dva mjeseca. Sjednice IO saziva predsjednik HKS-a. Odluke IO su punovažne ako je sjednici nazočna većina od ukupnog broja članova IO, a odluka je donijeta ako je za nju glasovala većina od ukupnog broja članova IO.

Predsjednik HKS-a

Predsjednik HKS-a zastupa i predstavlja HKS. Predsjednika bira Skupština za razdoblje od četiri godine. Ista osoba mo�e biti ponovno izabrana za predsjednika. Predsjednik je po svojoj funkciji predsjednik IO HKS-a. Predsjednik je materijalno-financijski naredbodavac i odgovoran je za materijalno-financijsko poslovanje HKS-a. Predsjednik ima pravo uz suglasnost ostalih članova IO zamijeniti do jedne trećine članova IO. Na odluke IO protivne Statutu predsjednik ima pravo veta. Predsjednik za svoj rad odgovara Skupštini. Povjerenstva i radna tijela HKS-a

Radi obavljanja određenih stručnih poslova, donošenja zaključaka i odluka, te davanja stručnog mišljenja IO imenuje stalna i povremena stručna povjerenstva. Stalna povjerenstva su: 1. Povjerenstvo za kadrove i priredbe2. Povjerenstvo voditelja rodovnih knjiga3. Povjerenstvo za uzgoj i rad lovnih pasa4. Povjerenstvo za uzgoj sportskih pasmina pasa

12 13

5. Povjerenstvo za rad sportskih pasmina pasa 6. Povjerenstvo za agility7. Povjerenstvo za spasilačke pse8. Povjerenstvo za odlikovanja9. Povjerenstvo za autothtone pasmine10. Povjerenstvo za znanstveni rad

Sastav, ovlasti i način rada povjerenstava uređuju se posebnim općim aktima (pravilnicima).

Nadzorni odbor

Nadzorni odbor je nadzorno tijelo Skupštine koje kontrolira zakonitost rada i financijskog poslovanja HKS-a. NO ima tri člana. Članove NO bira Skupština. Mandat članova NO traje četiri godine. NO ima predsjednika kojeg između sebe biraju članovi na konstituirajućoj sjednici. Članovi NO ne mogu biti članovi drugih tijela HKS-a, osim Skupštine.

Stegovni tu�itelj i stegovni sud

Stegovni tu�itelj HKS-a prima zahtjeve za pokretanje stegovnih postupaka. Stegovnog tužitelja imenuje IO na vrijeme od dvije godine. Stegovni tužitelj može od tijela i članica HKS-a, a po potrebi i drugih fizičkih i pravnih osoba zatražiti podatke potrebne radi podnošenja stegovne optužnice. Nakon prikupljanja dokaza stegovni tužitelj donosi odluku da stegovnu prijavu odbaci kao neutemeljenu, ili da Stegovnom sudu podnese stegovnu optužnicu. Stegovni sud izborni je sud HKS-a koji vodi stegovni postupak, i izriče kazne zbog povreda članskih obveza i dužnosti. Stegovni sud ima tri člana i tri zamjenika, koje bira Skupština HKS-a, a njihov mandat traje četiri godine. Predsjednika Stegovnog suda između sebe biraju članovi na konstituirajućoj sjednici. Stegovni sud u svom radu postupa prema Pravilniku o stegovnoj odgovornosti Saveza.

Priznanja i odlikovanja HKS-a

HKS ustanovljuje priznanja i odlikovanja, koja se dodjeljuju za zasluge na području kinologije, a način njihova ustanovljavanja, predlaganja i dodjele propisuje se Pravilnikom o dodjeli priznanja i odlikovanja HKS-a.

Sredstva Saveza i materijalno-financijsko poslovanje

Za svoje obveze HKS odgovara svojom cjelokupnom imovinom. Imovinu HKS-a čine nepokretne i pokretne stvari, materijalna prava i novčana sredstva kojima HKS raspolaže. Imovinom HKS-a raspolaže Skupština, odnosno IO u skladu s odredbama zakona, Statuta i dobivenih ovlasti. Ostvarena dobit koristi se za ostvarivanje ciljeva HKS-a. Izvori sredstava HKS-a su članarina i doprinosi članica, prihodi od djelatnosti HKS-a, dobrovoljni prilozi i darovi, dotacije, te ostali prihodi.

Javnost rada

Rad HKS-a je javan. Javnost njegova rada osigurava Predsjednik, odnosno IO i to objavljivanjem izvještaja o radu HKS-a i njegovih tijela, iznošenjem podataka o radu HKS-a u stručnom i informativnom časopisu HKS-a, i u drugim sredstvima javnog priopćavanja upoznavanjem javnosti o poslovima kojima se bavi HKS, objavljivanjem podataka o materijalno-financijskom poslovanju i drugom poslovanju HKS-a. Izjave kojima se tumače službeni stavovi ili zaključci o radu HKS-a daje Predsjednik, a u njegovoj odsutnosti dopredsjednik ili član IO kojeg ovlasti predsjednik.

Administrativno-tehnički poslovi

Stručno administrativne poslove za potrebe HKS-a obavljaju djelatnici HKS-a. Na djelatnike HKS-a ne mogu se prenositi prava, ovlaštenja, odgovornosti i poslovi o kojima odlučuju tijela HKS-a, s izuzetkom Tajnika HKS-a. Predsjednik HKS-a rukovodi radom djelatnika i daje pojedinačna zaduženja za rješavanje poslova i zadataka, određuje plaću, zaključuje ugovore o radu kojima se uređuju međusobna prava i obveze između HKS-a kao poslodavca i djelatnika kao posloprimca.

14 15

Tajnik HKS-a

Tajnik HKS-a je osoba koja je ugovorom o radu zasnovala radni odnos za obavljanje poslova koji se sastoje u: pripremanju materijala za sjednice IO, prisustvovanju sjednicama IO, vođenju evidencije o prisutnosti članova IO na sjednicama, vođenju popisa članica HKS-a, organiziranju vođenja zapisnika, praćenju provođenja zaključaka IO, NO, povjerenstava i radnih skupina, te ostalih poslova utvrđenih Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u HKS-u. Tajnik HKS-a pridruženi je član voditeljima Rodovne knjige, i kao takav usko surađuje na davanju podataka o rasplodnjacima voditeljima uzgoja odn. uzgojnim povjerenstvima članica HKS-a.

Kinološki tisak

Promidžba kinologije provodi se putem glasila “Moj pas” te drugih javnih glasila. Glasilo “Moj pas” ima glavnog i odgovornog urednika, čiji mandat traje četiri godine, a imenuje ga i razrješuje dužnosti IO HKS-a na prijedlog Predsjednika. Glavni i odgovorni urednik odgovoran je za informacije objavljene u glasilu “Moj pas”. Izdavačka djelatnost HKS-a odvija se u sklopu programa njegova rada i predviđenih financijskih sredstava.

Statut, opći akti i njihove izmjene i dopune

Statut HKS-a donosi Skupština HKS-a na prijedlog Izvršnog odbora, na način i po postupku utvrđenom Statutom i Poslovnikom o radu Skupštine HKS-a. Statut HKS-a smatra se odobrenim i punovažećim, kad ga prihvati natprosječna većina prisutnih zastupnika na Skupštini.Inicijativu za izmjene i dopune Statuta i općih akata može dati jedna trećina članova IO, trećina članica HKS-a podnošenjem prijedloga IO-u, čija je dužnost da ga uz svoje mišljenje pripremi i iznese pred redovnu ili izvanrednu Skupštinu HKS-a, te tijela uprave nadležna za nadzor nad radom udruga.

14 15

mr. sci Davor Javor

ZAŠTO SUDITI?

To je pitanje na koje bi svatko sebi trebao iskreno odgovoriti prije nego što uopće krene u školovanje koje će mu jednog dana omogućiti da postane kinološki sudac. Razlozi zbog kojih su ljudi postali kinološki suci su različiti, ali samo je jedan pravi. Cilj kinološkog suca mora biti boljitak pasmine, ili pasmina, koje je ovlašten suditi i koje sudi. To je lako reći i u principu postoji dobra namjera, ali da bi kinološki sudac zaista mogao doprinjeti razvoju pasmine u pravom smjeru potrebno je puno znanja i puno iskustva. Kinološka literatura nije uvijek dostupna na hrvatskom jeziku, dakle osnovni preduvjet je poznavanje barem jednog svjetskoj jezika na kojem se može doći do pravih informacija. Potrebno je puno čitati, pratiti stručnu literaturu i moderne trendove, ali samo čitati nije dovoljno. Sate i sate treba provesti gledajući snimke raznih izložbi, razgovarati o pasmini s ljudima koji su dobri poznavatelji iste, putovati na izložbe pasa i upijati znanje od iskusnih sudaca. Razgovarati s uzgajivačima, i po mogućnosti posjetiti njihove uzgajivačnice važna je karika u procesu edukacije kinološkog suca. No ono najvažnije, što ne mogu zamijeniti ni knjige ni kazete, je neposredan kontakt s pasminom.

Kada jednog dana sudac uđe u ocjenjivački krug mora suvereno vladati standardom pasmine, ali i puno više od toga, mora pasminu poznavati u dušu. U suca su uprte oči izlagača, publike oko ringa, ali i onih, koji su taj dan ostali kod kuće, no zanimaju ih njegove odluke. Sudačka odluka , bilo da se radi o ocjeni, plasmanu ili kandidaturi za neke uzgajivače će biti putokaz u kojem smjeru treba ići. Suci su ti koji kanaliziraju uzgoj, i na indirektan način vode pasminu u budućnost. Upravo zbog toga, uz sva ostala znanja, ključno je poznavanje detalja standarda. Na temelju standarda pasmine moraju se temeljiti sve sudačke odluke. Standard je jedinstven u svim zemljama FCI-ja i svaki sudac dužan je suditi tako da pse uspoređuje s idealnim predstavnikom pasmine, a koji je opisan standardom. To nije uvijek lako, jer idealnih pasa nema, ali uvijek treba uzimati u obzir sve ono dobro i sve ono loše na pojedinom psu prije donošenja odluke. Kod suđenja nema i ne smije biti kompromisa, nego sudac uvijek mora na prvo mjesto staviti dobrobit pasmine koju sudi, i težiti prema zdravim psima koji su čim bliže idealnom psu opisanom u standardu.

I zato ako se odlučite postati kinološki sudac morate biti sigurni, da će vaše znanje i iskustvo doprinjeti boljitku pasmine. Da bi vaša odluka imala težinu morate iza sebe imati rezultat, vaša odluka mora biti bazirana na čvrstim temeljima, jer i vaša odgovornost je velika. U ring je bolje ne ulaziti, dok niste sasvim sigurni da imate što dati pasmini koju sudite.

GDJE SUDITI?

Sudac može suditi samo na manifestacijama pod zaštitom HKS-a i/ili FCI-a, ili koje organiziraju zemlje članice FCI-a, ili zemlje partneri FCI-a. Ne smije suditi na manifestacijama koje ne priznaje FCI, osim ako nisu organizirane u zemljama koje ne potpadaju pod područje djelovanja FCI-a (zemlje koje nisu članice niti partneri FCI-a). No, i u tom slučaju potrebno je ishoditi pismenu suglasnost od HKS-a.Sudačko iskustvo treba početi stjecati na manjim priredbama, koje nikako ne treba potcjenjivati, to su priredbe na kojima se „peče zanat“! Manji broj pasa i manje konkurencije su prava prilika za mladog suca. Iluzorno je za očekivati da će mladi sudac imati iskustvo i brzinu iskusnog internacionalca, i baš zato treba početi na priredbama gdje ostaje više vremena, i gdje se može polako i detaljno suditi. Na velikim međunarodnim izložbama vremena za ocjeniti psa je vrlo malo, tek nekoliko minuta. U tih nekoliko minuta sudac mora pokazati što zna, mora vidjeti prvenstveno sve ono dobro na psu, a tek onda i ono loše. Svi bi htjeli suditi velike izložbe kao što su svjetska ili europska prvenstva ili velike specijalne izložbe, ali do takvih suđenja je dugi put. Svaka izložba nosi nešto novo, i uvijek se nešto novo nauči. Mladi sudac mora imati normalni i prirodni razvojni put, sve drugo je kontraproduktivno.Kada uđete u ring puno očiju će biti uprto u vas i pažljivo će pratiti što i kako radite. Svaki pas mora imati jednak tretman, a komunikacija s izlagačima treba biti svedena na minimum. Uvijek trebate imati na umu da su izlagači na izložbu došli po vaše mišljenje, i još su za to platili, a ne vi po njihovo. U svakoj situaciji sudac se mora nametnuti znanjem i potpuno vladati ocjenjivačkim krugom, sudac mora biti autoritet, i u skladu s time se treba i ponašati.

KAKO SUDITI?

16 17

DOBRO SUDITI

Za dobro suđenje uz iskustvo, znanje, „sudačko oko“ potrebno je i apsolutno poštenje i iskrenost. Suđenje pasa nije utrka na sto metara ili skok u dalj, pa da je evidentno tko je pobjednik, ovdje odluku donosi čovjek sa svim svojim vrlinama i manama. Koliko god se mi svi trudili biti objektivni, čovjek uvijek u sebi ima i dozu subjektivnosti. Baš zbog toga u ringu se mora zaboraviti na prijatelje i „prijatelje“, velika i mala imena izlagača i uzgajivača, i uvijek i svuda gledati samo psa. Gledati psa i njega uspoređivati sa standardom. To je jedini ispravan put. I ovdje treba dodati da je svako suđenje novi početak; psi su živa bića koja se s vremenom mjenjanju, i ako je sudac jednom dao prednost jednom psu to zaista ne znači da će i drugi puta biti isto. Na početku svakog novog suđenja svi imaju iste šanse i svi kreću s iste startne pozicije.

STANDARD

Svaka pasmina priznata od FCI-ja ima svoj službeni standard, u principu se radi o dvije ili tri stranice teksta na kojim je opisan idealan predstavnik pasmine. Dakle standard opisuje kako bi idealan pas u nekoj pasmini trebao izgledati. Idealnih pasa nema, tako da je posao suca da ocijeni koliko je pojedini pas blizu idealu, dakle blizu standardu. Standard pasminu opisuje dosta detaljno, ali uvijek postoji prostor za različite interpretacije standarda i upravo je fascinantno kako se u tumačenjima i analizama standarda važe svaka riječ. Po nivou detalja standardi se prilično razlikuju, nisu uniformni, neki zaista precizno definiraju svaki detalj na psu, a neki standardi ostavljaju dosta prostora za različite interpretacije. Sudac mora poznavati standard pasmine koju sudi do detalja. Nije problem naučiti napamet tih par stranica, ali je problem standard zaista razumjeti, za što je potrebno puno vremena, razgovora, diskusija s kolegama, čitanja knjiga i onda se je opet potrebno vratiti na sam tekst standarda. Pojedine pasmine imaju različite standarde priznate od raznih kinoloških organizacija. Hrvatska je član FCI-ja i kod nas vrijede samo službeni standardi FCI-ja.

RAZREDI NA IZLOŽBAMA

Psi i ženke ocjenjuju se odvojeno, i natječu se za osvajanje kandidatura za nacionalne i međunarodne prvake u razredima posebno za ženke i posebno za mužjake. Na izložbama u Hrvatskoj psi se dijele te ocjenjuju u slijedećim razredima:

1. RAZRED ŠTENADI za pse od 3 – 6 mjeseci2. RAZRED NAJMLAÐIH za pse od 6 - 9 mjeseci 3. RAZRED MLADIH za pse od 9 - 18 mjeseci4. RAZRED MEÐURAZRED za pse od 15 – 24 mjeseci5. RAZRED OTVORENIH za pse iznad 15 mjeseci 6. RAZRED RADNIH PASA za pse iznad 15 mjeseci s priznatim položenim ispitom 7. RAZRED PRVAKA - u ovaj razred mogu se prijavljivati psi kojima je priznat naslov internacionalnog ili nacionalnog šampiona u ljepoti zemlje priznate od FCI-a ili zemlje ugovornog partnera FCI-a. 8. RAZRED VETERANA za pse starije od 7 godina

SUÐENJE

Prva stvar koju sudac mora imati na umu je da sudi „pozitivno“. Što to znači? Ne tražite na psu greške; takav pristup je pogrešan. Psa treba promatrati u svijetlu toga što može dati za napredak pasmine, dakle što može dati u uzgoju. Dakle na psu pokušajte pronaći ono dobro, ono pozitivno na njemu, tražite vrline, a ne mane. Jako je važan opći dojam, i to je ono prvo i osnovno što sudac primjećuje na psu, dakle kombinacija tipa, kretanja, proporcija , kondicije, konstitucije, naravi itd. Sve to čini opći dojam. Nakon što ste o psu stekli opći dojam i procijenili njegovu tipičnost, tek tada idemo prema detaljima. Psi se ocjenjuju u stavu i u kretanju, uobičajeno je prvo cijeli razred pasa pogledati u stavu, a onda i u kretanju; tek nakon toga pristupamo pojedinačnom ocjenjivanju pasa. Mali psi se ocjenjuju na stolu. Sudac sa psom uspostavlja kontakt, i to je već jedan test naravi, pas se mora dati pregledati bez problema. Pregled psa uobičajeno počinje od glave, pa onda dalje idemo prema vratu, ramenima, prednjim kutevima, leđima, stražnjim kutevima, tijelu, nogama itd. Posebno je važno rukama preći preko pasa s bujnom dlakom, koja može puno toga sakriti. Dlaka se posebno evaluira. Dok prelazite rukama po psu stjećete i dojam o njegovoj kondiciju i konstituciji. Sudac je dužan pregledati i zubalo. Nakon što je završen pregled psa u stavu na redu je suđenje psa u kretanju. Sudac mora detaljno pogledati psa na način da se pas kreće od njega i prema njemu, na taj način provjerava se koliko je kretanje prednjih

16 17

i stražnjih nogu u skladu sa standardom. Kada psa zaustavite obratite pažnju na stavove nogu koji opet moraju biti u skladu sa standardom. Psa morate ocijeniti u kretanju i dok ga gledate sa strane. Tada gledate iskorak, položaj glave i vrata, leđnu liniju, nošenje repa i opet sve mora biti u skladu sa standardom. Najčešće suci pse ocjenjuju dok idu direktno od vas i prema vama, u “trokut” i u “krug”.

Tipični načini kretanja pasa u ocjenjivačkom krugu

OCJENE

Na priredbama odobrenim od HKS-a svaki pas dobiva pisanu ocjenu. Ocjenu sudac diktira dok sudi psa i treba sadržavati opis psa s istaknutim vrlinama i manama pojedinog psa. Nakon opisa psa sudac daje ocjenu. U razredu štenadi i najmlađih pasa na ocjenskoj listi nakon opisa psa umjesto bilo koje druge ocjene stavlja se jedna od opaski “vrlo perspektivan”, “perspektivan”, “zadovoljava” ili “ne zadovoljava”. U tim razredima ocijenjeni psi se svrstavaju od 1. - 4. U ostalim razredima, dodjeljuju se, bez obzira na starost i broj pasa za ocjenjivanje, sljedeće ocjene: “odličan”, vrlo dobar”, “dobar”, “dovoljan” ili “nedovoljan”. Obavezno je svrstavanje od 1. - 4. u svakom izložbenom razredu, ukoliko je pas ocjenjen najmanje ocjenom vrlo dobar. Može se dogoditi da pas ostane i neocjenjen, to se događa u slučaju da se ne može dodijeliti niti jedna prije navedena ocjena. To je npr. slučaj kada pas ne trči, stalno skače na izlagača ili želi izaći iz kruga, tako da se ne može ocijeniti hod i kretanje, ili ako pas stalno izbjegava suca, pa npr. nije moguće pregledati zubalo, tijelo, dlaku, rep ili testise, ili ako se na privedenom psu ustanove tragovi zahvata ili postupka za pokušaj zavaravanja. Isto vrijedi ako sudac osnovano sumnja da je na psu napravljen operativan zahvat, koji otklanja prvobitno stanje (npr. korekcija kapka, ušiju, repa), ili ako sudac ustanovi za njega sumnjivi nalaz. Razlog za kvalifikaciju «bez ocjene» treba biti naveden u sudačkom izvještaju.

NASLOVI I KANDIDATURE Prije nego što navedemo uobičajene kandidature važno je naglasiti da je dodjela istih u nadležnosti suca i dodjeljuje se u ringu, konačna potvrda u nadležnosti je nacionalnih saveza ili FCI-a. Sudac mora procijeniti dali pas zavređuje pojedinu kandidaturu i po tome se ravnati, dakle uvijek se morate pitati dali pas kojem ćete dodijeliti kandidaturu za nacionalnog ili internacionalnog prvaka u ljepoti zaista dovoljno kvalitetan da postane prvak. Ako ste sigurni da je, tek u tom slučaju dodijelite kandidaturu. Postoje poprilične razlike u načinu dodjele kandidatura između pojedinih zemalja, no mi ćemo se ovdje koncentrirati na Hrvatsku.

PRVAK RAZREDA MLADIH PASA

Naslov prvaka razreda mladih pasa može biti dodijeljen samo u razredu mladih pasa i to najboljem psu koji je ocijenjen ocjenom “odličan” , odvojeno za mužjake i ženke. Dodjela naslova “Prvak razreda mladih” nije obavezna i diskrecijsko je pravo suca.

CAC-HR i REZERVNI CAC-HR

Na internacionalnim, nacionalnim, te na specijalnim izložbama, koje su pod zaštitom HKS-a, sudac može dodijeliti kandidaturu za prvaka Hrvatske u ljepoti – CAC HR i to prvoplasiranom s odličan ocijenjenom mužjaku i ženki u

18 19

slijedećim razredima: međurazred, otvorenih, radnih i prvaka.Rezervnu kandidaturu Rezerva CAC HR sudac može dodijeliti drugoplasiranom s odličan ocijenjenom mužjaku i ženki u slijedećim razredima: međurazred, otvorenih, radnih i prvaka.

Potvrda te kandidature je u nadležnosti HKS-a, a priznaje se ako su ispunjeni slijedeći uvjeti:1. Pas na dan izložbe mora biti star najmanje 15 mjeseci2. Mora imati priznati dokaz o podrijetlu (rodovnicu) izdan od jedne kinološke organizacije koju priznaje FCI3. U rodovnici moraju biti za oba roditelja upisane najmanje tri potpune generacije.

Ako pas kojemu je dodijeljen CAC ne bi zadovoljavao gore navedene uvjete, te ukoliko je već proglašen Prvakom Hrvatske u ljepoti, kandidatura Rezerva CAC priznaje se kao CAC za proglašenje Prvaka Hrvatske u ljepoti.

CACIB i REZERVNI CACIB

Na međunarodnim izložbama koje štiti FCI dodjeljuje se CACIB - kandidatura za međunarodnog prvaka u ljepoti. Za takvu kandidaturu natječu se zajedno najbolji psi koji su ocijenjeni ocjenom “odličan” 1. – CAC-HR iz razreda: međurazred, otvorenih, radnih i prvaka. Svakoj pasmini ili varijetetu shodno važećoj nomenklaturi FCI-a, sudac je ovlašten, ali nije obavezan dodijeliti CACIB. CACIB se dodjeljuje posebno za mužjake i posebno za ženke.

Sudac je ovlašten, ali nije obavezan dodijeliti Rezerva CACIB slijedećem po obliku istaknutom psu. Za tu kandidaturu natječu se psi s osvojenom titulom CAC HR iz preostalih razreda, te pas s osvojenom kandidaturom Rezerva CAC HR pod uvjetom da dolazi iz razreda u kojem je pas s kandidaturom CAC HR osvojio kandidaturu CACIB. Potvrda te kandidature slijedi od FCI-a putem HKS-a, ako su ispunjeni slijedeći uvjeti:1. Pas na dan izložbe mora biti star najmanje 15 mjeseci2. Mora imati priznati dokaz o podrijetlu (rodovnicu) izdan od jedne kinološke organizacije koju priznaje FCI3. U rodovnici moraju biti za oba roditelja upisane najmanje tri potpune generacije.

Ako pas kojemu je dodijeljen CACIB ne bi zadovoljavao gore navedene uvjete, te ukoliko je već proglašen Međunarodnim prvakom u ljepoti, FCI će kandidaturu Rezerve CACIB priznati kao CACIB za proglašenje Međunarodnog prvaka u ljepoti. Prijedlog za dodjelu kandidature CACIB donosi sudac, a potvrđuje ih FCI.

PRVAK PASMINE – BOB

Dodjela naslova Prvak pasmine uobičajeno predstavlja kraj suđenja pasmine u krugu i pas koji osvoji BOB nastavlja takmičenje za najljepšeg psa FCI grupe i eventualno za najljepšeg psa izložbe. Za ovaj naslov natječu se:Na međunarodnoj izložbi: CACIB mužjak, CACIB ženka, Prvak razreda mladih mužjak, Prvak razreda mladih ženka, te prvoplasirani odlično ocijenjeni mužjak i ženka iz razreda veterana. Na nacionalnoj i specijalnoj izložbi – svi mužjaci i sve ženke s osvojenim titulama CAC HR, Prvak razreda mladih mužjak i ženka, te prvoplasirani odlično ocijenjeni mužjak i ženka iz razreda veterana.Samo jedan sudac izabire Prvaka pasmine-pobjednika pasmine i apsolutno ne smije biti preferiranja mužjaka ili ženki, mladih ili zrelih pasa.Prije izbora najljepšeg psa pasmine sudac izabire najljepšeg mladog psa pasmine između prvaka razreda mladih mužjaka i ženki.

OCJENJIVAČKI KRUG

Dogoditi će vam se da sudite u zaista različitim uvjetima, na otvorenom i u dvoranama, na najrazličitijim površinama, s vremenom i u različitim dijelovima svijeta, u različitim kulturama. Idealan „ocjenjivački krug“ bi trebao biti dovoljno prostran, pravokutnog oblika, smješten na podlozi koja je ravna i na kojoj se psima na kliže. Ocjenjivački krug neće uvijek biti idealan, nekada će biti premalen, nekada neodgovarajućeg oblika ili podloge, ali svakom psu se mora omogućiti da pokaže najbolje od sebe i u stavu i u kretanju. Sudac se treba prilagoditi svakoj situaciji i organizirati krug, tako da se omogući jednaki tretman za sve pse. Uvijek i u svakoj situaciji sudac je taj, koji mora vladati situacijom u krugu. U ocjenjivačkom krugu će se osim suca nalaziti i zapisničar, voditelj kruga, eventualno sudac pripravnik i prevoditelj, te izlagači sa psima. Na početku ocjenjivanja sudac će osoblju u krugu dati upute što i kako raditi.

18 19

Uvodna riječ

Kada sam započeo pisati dio skripte vezane za anatomiju, kretanje , bolesti i genetiku pasa imao sam mnogo problema pronaći «dubinu» teksta; tj. koliko ući u sagledavanje građe pasa, kretanje, poznavanje zaraznih bolesti i osnove genetike.

Zato odmah na početku , da ohrabrim buduće čitatelje ove skripte, te one koji će biti malo obeshrabljeni dijelom skripte s kojim se nisu prije susretali, ističem kako su u slijedećem tekstu istaknute osnove iz svakog područja. Nipošto nemojte zaboraviti da kinološki suci ne trebaju, tj. najčešće nisu veterinari, tako da na početku učenja o psima, te na putu da se postane kinološki sudac svi imaju jednake šanse da savladaju gradivo, koje će im pomoći u daljnjem radu.

Pošto smo se slo�ili da kinološki suci ne moraju biti veterinari sigurno ćemo se složiti i u činjenici, da kinološki suci najčešće poznaju specifičnosti građe pojedinih pasmina bolje od veterinara. Za takvu razinu znanja vrlo je bitno poznavanje građe psa i kako taj sklad utječe na gibanje psa.

Zašto? Vrlo jednostavno, jednog dana kada kinološki sudac uđe u ring, posao će mu biti procijeniti građu svakog pojedinog psa u ringu.

Kako? Poznavat će građu pasa, anatomiju i biomehaniku, te standard svake pasmine, koji detaljno opisuje građu i kretanje pasa.

Zato, primimo se posla i krenimo s anatomijom.

Dr.sc. Nikša Lemo dr.vet.med.

ANATOMIJA, KRETANJE, BOLESTI I GENETIKA PASADr.sc. Nikša Lemo dr.vet.med.

20 21

1. N

OS

2. N

OSN

IK3.

ČE

ON

I USJ

EK

- S

TO

P4.

ČE

LO5.

TJE

ME

6. N

JUŠK

A7.

USN

ICE

8. U

ŠI9.

ZA

TIL

JAK

10. V

RA

T11

. GR

LIŠT

E12

. GR

EB

EN

13. L

EÐ

A14

. SLA

BIN

E15

. SA

PI16

. KO

RJE

N R

EPA

17. R

EP

18. G

RU

DI

19. L

OPA

TIC

A20

. NA

DLA

KT

ICA

21. L

AK

AT

22. P

OD

LAK

TIC

A23

. ZG

LOB

ŠA

PE24

. PR

ED

NJE

DO

ŠAPL

JE25

. PR

ED

NJE

ŠA

PE26

. BU

TIN

E27

. KO

LJE

NO

28. P

OT

KO

LJE

NIC

A29

. PE

TA

30. S

KO

ČN

I ZG

LOB

31. Z

AD

NJE

DO

ŠAPL

JE32

. ST

RA

ŽN

JE Š

APE

PR

IKA

Z D

JEL

OV

A T

IJE

LA

PSA

12

3

45

6

7

11

12

13

14

15

16

20

21

8

17

9

18

10

19

22

23

2425

26

27

28

3231

29

30

20 21

PR

IKA

Z M

USK

UL

AT

UR

E P

SA

1. M

.LE

VAT

OR

NA

SOLA

BIA

LIS

2. M

. OR

BIC

ULA

RIS

OC

ULI

3. M

. ZYG

ON

AU

TIC

US

4. M

. FR

ON

TA

LIS

5. M

. BR

AC

HO

CH

EPH

ALI

CU

S6.

M. T

RA

PESI

US

7. M

. IN

FRA

SPIN

AT

US

8. M

. LA

TIS

SIM

US

DO

RSI

9. M

. GLU

TE

US

SUPE

RFI

CIA

LIS

10. M

. GLU

TE

US

SUPE

RFI

CIA

LIS

11. M

. SE

MIT

EN

DIN

OSU

S12

. M. B

ICE

PS F

EM

OR

IS13

. M. A

BD

UC

TO

R C

RU

RIS

CA

UD

ALI

S14

. M. G

AST

RO

CN

EM

IUS

15. M

. FLE

XO

R D

IGIT

OR

UM

SU

PER

FIC

IALI

S16

. M. P

ER

ON

EU

S LO

NG

US

17. M

. FLE

XO

R D

IGIT

OR

UM

PR

OFU

ND

US

18. M

. EX

TE

NSO

R D

IGIT

OR

UM

LO

NG

US

19. M

. TIB

IALI

S C

RA

NIA

LIS

20. M

. TE

NSO

R F

ASC

IAE

LA

TA

E21

. M. S

AR

TO

RIU

S22

. M. O

BLI

QU

US

AB

DO

MIN

IS E

XT

ER

NU

S23

. M. P

EC

TO

RA

LIS

PRO

FUN

DU

S24

. MM

. IN

TE

RC

OST

ALE

S E

XT

ER

NI

25. M

. TR

ICE

PS B

RA

CH

II26

. M. F

LEX

OR

CA

RPI

ULN

AR

IS27

. M. M

. EX

TE

NSO

R C

AR

PI U

LNA

RIS

28. M

. EX

TE

NSO

R D

IGIT

OR

UM

CO

MM

UN

IS29

. M. E

XT

EN

SOR

CA

RPI

RA

DIA

LIS

30. M

. EX

TE

NSO

R C

AR

PI O

BLI

QU

US

31. M

. DE

LTO

IDE

US

32. I

NT

ER

SEC

TIO

CLA

VIC

ULA

RIS

33. M

. OM

OT

RA

NSV

ER

SAR

IUS

34. M

. ST

ER

NO

CE

PHA

LIC

US

35. M

. PA

RO

TID

OA

UR

ICU

LAR

IS36

. M. M

ASS

ET

ER

37. M

. OR

BIC

ULA

RIS

OR

IS38

. M. O

BLI

QU

US

AB

DO

MIN

IS IN

TE

RN

US2

34

5

6

7

11

12

1314

1516

20

21

8

17

9

18

10

19

22

2324

25

26

2728

1

31

29 30

32

34

35

36

33

37

6

38

31

22 23

KO

STU

R P

SA

1. G

OR

NJA

ČE

LJU

ST2.

DO

LJN

JA Č

ELJ

SUT

3. K

OST

I LIC

A4.

LU

BA

NJS

KI D

IO5.

JAG

OD

IČN

E K

OST

I6.

ZA

TIL

JNA

KO

ST7.

VR

AT

NI K

RA

LJE

ŠCI

8. L

OPA

TIC

A9.

PR

SNI K

RA

LJE

ŠCI

10. S

LAB

INSK

I KR

ALJ

EŠC

I11

. KR

IŽN

I KR

ALJ

EŠC

I12

. RE

PNI K

RA

LJE

ŠCI

13. Z

DJE

LIC

A14

. KU

K15

. VR

H S

JED

NE

KO

STI

16. B

ED

RE

NA

KO

ST17

. IV

ER

18. P

OT

KO

LJE

NIČ

NE

KO

STI

19. S

KO

ČN

I ZG

LOB

20. Z

AST

OPA

LNE

KO

STI

21. P

RST

I22

. NA

DLA

KT

IČN

A K

OST

23. L

AK

AT

NI Z

GLO

B24

. PO

DLA

KT

IČN

E K

OST

I25

. ZA

PEŠČ

AJN

E K

OST

I26

. KO

STI P

EST

I27

. RE

BR

A28

. PR

SNA

KO

ST29

. VR

H P

RSN

E K

OST

I

2

3

4 5

6

7

1112

13

1415

16

2021

8

17

9

18

10

19

22

23

24 2526

27

28

1

29

22 23

KOŠTANI SUSTAV

Sve kosti zajedno tvore kostur (skeleton).Kostur se dijeli na:- osovinski kostur: kralješnica, rebra, grudna kost i kosti glave;- privjesni kostur: kosti prednjeg i stra�njeg ekstremiteta;- utrobne kosti: os penisPrema obliku koji je prilagođen funkciji kosti se dijele na:- duge, cjevaste kosti, koje dolaze na udovima distalno od lopatice, odnosno kukovlja.- plosnate kosti građene od dvije čvrste ploče, vanjske i unutarnje, između kojih je tek nešto koštane tvari.

OSOVINSKI KOSTUR

KRALJEŠNICA

Kralješnica (columna vertebralis) sastoji se od niza kralješaka, koji su međusobno zglobno i ligamentima povezani u funkcionalnu cjelinu.Prema području tijela razlikuju se:- vratni kralješci (vertebrae cervicales)- prsni kralješci (vertebrae thoracicae)- slabinski kralješci (vertebrae lumbales)- kri�ni kralješci (vertebrae sacrales)- repni kralješci (vertebrae caudales)Vratni dio kralježnice čini 7 kralježaka. Prvi vratni kralježak, nosač (atlas), uzglobljuje se kranijalno sa zatiljnom kosti glave, a distalno s drugim vratnim kralješkom, obrtačom (axis). Ta dva kralješka olakšavaju gibanje glave. Posljednji vratni uzglobljuje se s prvim prsnim kralješkom.Prsni dio kralježnice čini 13 kralježaka. Prsni kralješci s rebrima i prsnom kosti oblikuju prsni koš (thorax). Posljednji prsni uzglobljuje se s prvim slabinskim kralješkom.Slabinski kralješci učvršćuju slabinsko područje i pružaju nužnu stabilnost za prijenos lokomotorne snage stražnjih udova. Oni su pričvrsne točke trbušnih, leđnih i slabinskih mišića, te tako pomažu nositi organe utrobe. Ima ih 7. Posljednji slabinski kralježak uzglobljuje se na križnu kost.Križni kralješci međusobno su srašteni u križnu kost (os sacrum). Okoštavanje i međusobno sraštavanje susjednih kralježaka nastupa u dobi od godine i po. Križnu kost sačinjavaju 3 kralješka. Na križnu kost nastavlja se repni dio kralježnice.Broj repnih kralješaka je različit, 20 do 23.

REBRA (costae)

Broj pari rebara jednak je broju prsnih kralješaka. Rebra oblikuju postranu stijenku prsnog koša. Dorzalno se uzglobljuju s kralješcima, a ventralno se hrskavični dio veže za grudnu kost – prava nosilna rebra ili se hrskavični dio veže za hrskavicu susjednog rebra – lažna, dišna rebra. Lažna rebra tako oblikuju rebreni luk. Ta rebra mogu završavati i slobodno u trbušnoj stijenci, ne vežući se za hrskavicu susjednog rebra pa ih zovemo lebdeća, plutajuća rebra. Omjer pravih i lažnih pari rebara je 9:4.

PRSNA KOST (sternum)

Prsna kost je smještena ventralno i podu�no na prsnom košu.

GLAVA

Lubanju čine sve kosti glave zajedno, a dijele se u dvije skupine: lubanjske kosti koje zatvaraju lubanjsku šupljinu i

24 25

kosti lica, koje oblikuju nosnu i usnu šupljinu.Lubanjske kosti: zatiljna, međutjemena, tjemena, klinasta, čeona, sitasta, sljepoočna kost i ralo.Kosti lica čine koštanu podlogu nosne i usne šupljine, a podupiru ždrijelo, grkljan i korijen jezika. To su: nosna kost, suzna kost, jagodična kost, gornja čeljust, sjekutićna kost, nepčana kost, krilasta kost, kost ventralne nosne školjke, donja čeljust i jezična kost.Zatiljna kost (os occipitale) tvori kaudalnu stijenku lubanjske šupljine. Kaudalno na njoj se nalazi veliki otvor, koji povezuje lubanjsku šupljinu s kralježniènim kanalom kroz koji prolazi kralježnična moždina. Uzglobljuje se s prvim vratnim kralješkom.Međutjemena kost (os interparietale) je malena kost oblika klina, smještena između zatiljne i tjemene kosti.Tjemena kost (os parietale) oblikuje svod lubanjske šupljine.Klinasta kost (os sphenoidale) oblikuje rostralni dio baze lubanje, smještena je između zatiljne kosti kaudalno i sitaste kosti rostralno.Čeona kost (os frontale) sudjeluje u oblikovanju medijalne stijenke očnice. Rostralno se veže na nosnu kost.Sitasta kost, rešetnica (os ethmoidale) smještena je između nosne i lubanjske šupljine. Sastoji se od niza ploča.Sljepoočna kost (os temporale) izgrađuje veći dio lateralne stijenke lubanjske šupljine. Uzglobljuje se s donjom čeljusti, te se spaja s jezičnom kosti. U njoj su smješteni srednje i unutarnje uho.Ralo (vomer) je kost koja je smještena medijano na dnu nosne šupljine.Nosna kost (os nasale) je smještena rostralno od čeone kosti, te tvori dio lateralnih stijenki i hrbat nosa.Suzna kost (os lacrimale) je jednim dijelom smještena na licu ispred očnice, a drugim dijelom u očnici.Gornja čeljust (maxilla) čini podlogu mnogim mišićima, tvrdom nepcu, te su u njoj usađeni zubi.Sjekutićna kost (os incisivum) s nosnom kosti tvori podlogu ulaza nosne šupljine, oblikuje podlogu tvrdog nepca, te posjeduje niz zubnica za smještaj sjekutića.Nepčana kost (os palatinum) tvori kaudalni dio koštanog nepca kao podlogu tvrdog nepca.Krilasta kost (os pterygoideum) utisnula se između klinaste i nepčane kosti.Donja čeljust (mandibula) je jedina kost glave koja se zglobno veže, te je to razlog njene pokretljivosti. Uzglobljuje se sa sljepoočnim kostima. U nju se usađuju zubi.Jezična kost (apparatus hyoideus) smještena je između grana donje čeljusti, jezika i grkljana.

PRIVJESNI KOSTUR

PREDNJA NOGA

Prednju nogu sačinjavaju lopatica, nadlaktična kost, podlaktične kosti, zapeščajne kosti, kosti pesti i prsti.Lopatica (scapula) smještena je uz kraniolateralnu stijenku prsnog koša te ju okolni snažni mišići i vezivno tkivo vežu uz kralješnicu, rebra i prsnu kost. Plosnata je i trokutasta. Distalno se uzglobljuje s nadlaktičnom kosti u ramenom zglobu (articulatio humeri).Nadlaktična kost (humerus) snažna je i masivna. Proksimalno se uzglobljuje s lopaticom, a distalno s podlaktičnim kostima u lakatnom zglobu (articulatio cubiti).Podlaktične kosti čine palčana kost (radius) s kraniomedijalne strane i lakatna kost (ulna) s kaudolateralne strane. Između podlaktičnih kostiju razvijeni su proksimalni i distalni zglob (articulatio radioulnaris), što omogućuje rotacione kretnje, supinaciju i pronaciju. Palčana kost je snažna i duga. Proksimalni okrajak lakatne kosti uzdiže se iznad palčane kosti u lakatnu kvrgu. Distalno se podlaktične kosti uzglobljuju sa zapeščajnim kostima.Zapeščajne kosti (ossa carpi) složene su u dva reda, proksimalni i distalni. U proksimalnom redu nalaze se 3, a u distalnom 4 zapeščajne kosti. Na zapeščajne kosti vežu se kosti pesti.Kosti pesti (ossa metacarpalia), ima ih 5, distalno se uzglobljuju s proksimalnim člancima prstiju.Prste prsnog uda (ossa digitorum manus) čine tri članka, osim prvog prsta, koji ima samo prvi i treći članak. Kod pasa je razvijeno svih 5 prstiju.

STRA�NJI EKSTREMITET

Kosti pojasa zdjeličnog uda povezuju križnu kost sa zdjeličnim udom. Razvijene su tri kosti pojasa sraštene u zdjelicu (pelvis) fibrohrskavičnom vezom, koja u izvjesnoj dobi okošta. Kosti pojasa su crijevna kost (os ilium), sjedna kost (ischii) i sramna kost (os pubis). Sve tri kosti stapaju se u zglobnoj udobini u koju ulazi glava bedrene kosti, te se oblikuje bočni zglob, kuk (articulatio coxae).Bedrena kost (os femoris) je duga, sna�na i najmasivnija kost u cijelom kosturu. Distalno se bedrena kost uzglobljuje

24 25

s iverom i goljeničnom kosti, te zajedno čine koljeni zglob (articulatio femorotibialis). Iver (patella) je sezamoidna kost koja je posebnim ligamentima vezana za bedrenu i goljeničnu kost.Potkoljenične kosti (ossa cruris) sastoje se iz dvije duge kosti, goljenične (tibia) i lisnjače (fibula). Goljenična kost i lisnjača uzglobljene su proksimalno i distalno (articulatio tibiofibularis proximalis i articulatio tibiofibularis distalis). Distalno se potkoljenične kosti uzglobljuju sa zastopalnim kostima.Zasopalne kosti (ossa tarsi) postavljene su u tri reda, ima ih 7. Distalno se nastavljaju kosti stopala.Pas ima 5 zastopalnih kostiju (ossa metatarsalia), koje se uzglobljuju s prstima (ossa digitorum pedis). Za razliku od prednjeg ekstremiteta na stra�njem prvi prst (peti prst ili čaporak) mo�e ponekad izostati, ovisi o standardu pasmine kod nekih pasmina je po�eljan, dok kod nekih pasmina dovodi do diskvalifikacije psa. Ostali prsti građeni su od tri članka, a prvi ukoliko se pojavi samo od dva.

STAVOVI I KRETANJE

Promatranje stavova i kretanja pasa od neprocjenjive je važnosti za određivanje kvalitete pojedinog psa; upravo suci na izložbama stavovima i kretanju pridaju najviše značenja; tj. najviše vremena i koncetracije se potroši na njihovom procjenjivanju. U ocjenskim listama također se detaljno opisuju uočene greške u stavu i kretanju, ili uočene dobre osobine. Za pravilne stavove i kretanje neophodna je pravilna građa psa, i svi nedostaci porizlaze iz nepravilne građe psa. Iskustvo se stječe godinama, te iskusan sudac već po građi psa može procijenti kako će se taj pas kretati. Svakako mora se naglasiti i da idealno građeni pas (ako ga ima) može imati vrlo loše kretanje, jer uz dobru građu, koja se može uočiti u stavu može se kriti odreðeni problemi u ligamentima, zglobovima , mišićju ili lošem temperamentu, koji će činiti nesklad u kretnjama lijepog psa.

STAVOVI PREDNJIH NOGU

U hrvatskom jeziku nema riječi koja bi zamijenila englesku riječ «front». Najčešće se kod nas koriste izrazi: prednji stavovi i prednji kutovi, dok riječ «front» može objedinuti oba izraza.Stavovi se procjenju kad pas slobodno stane pred sucem koji ga ocijenjuje. Svako namještanje psa i njegovi prednjih nogu pred sucem mo�e promijenti sliku stavova. Svakako se preporuča, osim promatranja, prolaženje rukom po prednjim ektremitetima kako bi se uočili eventualni nedostaci koje vodič prikriva namještenjam psa ili visoko podignutom ogrlicom, koja vješa psa (manje pasmine pasa kod pregleda na stolu). Kod dugodlakih pasmina za pravilnu procjenu stavova neophodan je detaljan pregled pipanjem (palpacijom) prednjih nogu.

PREDNJI STAVOVI: a) pravilan stav b)uzak stav prednjih nogu c) izbačeni latovi s krivim došapjem d) široki stavovi prednjih nogu

STAVOVI STRA�NJIH NOGU

Kao i stavovi prednjih nogu procijenjuju se i stavovi stra�njih nogu. Pas stane pred suca koji ga promatra;

A B C D

26 27

kod procjene stra�njih stavova potrebno je pokrenuti psa, te ga promatrati od straga, tada je dojam cijelokupan. Posebna pozornost posvečuje se dugodlakim pasminama kod pregleda.

STRA�NJI STAVOVI: a) pravilan stav b) uvrnuti skočni zglobovi – kravlji stav c) izbačeni skočni zglobovi d) uzak stav stražnjih nogu

DOŠAPLJA I DONO�JA

Ovim se izarzima označavaju prednje i stražnje šape, tako da kod opisa nemamo potrebu naglažavati dali je nešto naprijed ili natrag. Kod opisivanja šapa neophodno je dobro poznavanje pasmine kojoj se sudi, jer tu su pasminske specifičnosti vrlo izražene, te što je za neku pasminu vrlina vrlo često kod druge pasmine mo�e biti teški nedostatak.

DOŠAPLJA PSA: a) pravilno došaplje sa skupljeni kratkim prstima (mačja šapa) b) blago spušteno došaplje (kod nekih pamina karakteristično i poželjno!) s nešto dužim prstima (žličato došaplje) c) spušteno i mekano došaplje d) rašireni prsti

ZAGRIZI I ZUBALA KOD PSA

Idealno zubalo broji 42 zuba kod psa i to raspoređeno slijedećim nizom; gronja čeljust- 6 sjekutića (incizivi) , 2 očnjaka, 4 predkutnjaka (predmolara) i 2 kutnjaka (molara), doljnja čeljust – 6 sjekutića, 2 očnjaka, 4 predkutnjaka i 3 kutnjaka.Svaki višak zubi mijenja formulu zubala i smatra se nedostatkom. Također je važno paziti i na kvalitetu zubala. Manjak u zubalu procjenjuje se za svaku pasminu posebno, te je potrebno poznavanje standarda pasmine. Isto vrijedi za poznavanje zagriza, ZA PROCJENJIVANJE ZAGRIZA NEOPHODNO JE POZNAVANJE STANDARDA PASMINE.

A B C D

A B C D

26 27

ZAGRIZI: a) klještasti zagriz b) škarasti zagriz c) predgriz d) podgriz

PROCJENJVANJE OBLIKA OKA

Kapci očima daju oblik, te se kod procjene oka posvečuje pažnja obliku oka, te koliko kapci priliježu na očnu jabučicu. Standard najčešće opisuje dozvoljene forme, tako da nepriležeći kapci kod nekih pasmina nisu nedostatak.

OBLICI OKA: a) bademasto oko b) usko i koso oko c) ovalno oko (okruglo) d) istaknut treći očni kut ( trokutasto oko)

A B C D

a) klještasti zagriz b) škarasti zagriz

c) predgriz d) podgriz

28 29

KRETANJE PASA

Nijedan pas se nemo�e pravilno procjeniti ni ocjeniti, ako nije pregledan u kretnjama, i to gledano sa strane, te sprijeda i straga. Nakon općeg pregleda psa, promatranjem kretanja može se donjeti ključna odluka u izložbenom krugu kada sudac dvoji između dva ili više pasa.

Za procjenjivanje kretanja pasa neophodno je poznavanje građe psa i biomehanike, tj. kako ta građa uslovljuje kretanje. Psi se mogu kretati na nekoliko različitih načina. Prvo je hodanje. Jednostavno psa pustite da hoda i promatrajte ga. Obratite pozornost na kordinaciju prednjih i stražnjih nogu, neka je to kretanje sporo, ukoliko ste početnik, da uočite pojedinačne pokrete prednjih i stražnjih nogu. Kada se prednja šapa spusti na zemlju promatra se suprotna noga i stra�nje noge. Nakon što se neko vrijeme promatra psa dok hoda pokušajte osim na noge obratiti pažnju i na držanje psa za vrijeme hodanja; kako drži vrat i glavu, leđnu liniju, te rep. Nakon nekoliko minuta gledanja psa dok hoda, pustite psa da potrči u kasu. Naravno i za prvu i drugu vje�bu vam je neophodan vodič, koji će vam prezentirati psa. Dok pas trči pokušajte sve ono što ste vidjeli dok pas hoda uočiti i u kretnjama dok trči; neka vam slika psa koji trči pred vama bude jedan usporeni film koji analizirate dok ga gledate u tim sekundama, jer u izložbenom krugu svaki sudac prosječno gleda psa 90 sekunda pojedinačno, a to je vrlo kratki vremenski period da se donese zaključak, ako nemate veliko iskustvo u izlo�benom ringu.

Istu stvar mo�ete napraviti s video projekcijom. Nabavite ili snimite nekoliko pasa u kretnjama i pustite film da ide usporeno (slowmotion), koliko god imali malo iskustva, kada pustite video traku kod nekoliko različitih pasa iz iste pasmine uočit ćete i razlike u kretnjama (koje su vjerojatno posljedica različite građe). Pripazite na sljedeće stvari; nije bitna brzina psa u kretnjama ako to pas nadoknađuje većom frekvencijom koraka a time su mu koraci kraći i nekvalitetniji, također nemojte da vas zavaraju hiperaktivni psi u ringu, koji svojim temperamentom često ne pokažu pravilne kretnje, ni položaj trupa (naginju se naprijed ili sa strane tako da je takav pas uvijek u borbi s ravnotežom u ringu). Pas za vrijeme procjene kretanja mora biti uz vodiča, miran u tijelu za vrijeme kretanja, te odavati dojam pune iskordiniranosti ekstremiteta i trupa. Svako odstupanje od navedenog ne dozvoljava pravilnu procijenu kretanja psa. Ukoliko jednog dana kad budete u ringu nešto niste vidjeli, ili bi željeli vidjeti još jednom, slobodno zamolite vodiča psa da ponovi kretanje, te mu dajte upustvo u kojem smjeru da se kreće i što želite vidjeti od dotičnog psa.

Kretanje uvelike ovisi o kutevima psa. Što su kutovi? To su odnosi između dvije zamišljene linije koje prolaze kroz dvije susjedne kosti koje su uzglobljuju. Prednji kut sačinjavaju lopatica i nadlaktica, a kut se zatvara u ramenom zglobu, dok stražnji kut čine zdijelične kosti i bedrena kost koje su uzglobljuju u kuku. Kod prednjih kuteva taj se raspon kreće od 90-120, i smatra se što je zatvoreniji kut time je veæa mogučnost da prednji korak bude duži (90-100), i obrnuto , što je taj kut veći tim je iskorak kraći (120). Kod stražnjih kuteva slična je stvar , samo što otvoreniji kut može biti i 130 do 135; kod zatvorenih stra�njih kuteva i dovoljno dugih podkoljenica korak stra�nje noge je izrazito dug i ide znantno naprijed.

PRIKAZ KRETANJA PSA - pas se kree u izrazito izdašnom kasu

28 29

A

B

a) pas s odličnim kutovima i izdašnim kretnjama

b) pas s nešto otvorenijim kutovima, iskordiniranim ali nešto kraćim koracima

PRIKAZ KRETANJA PSA

30 31

Psi se mogu kretati na nekoliko različitih načina. Te karakteristike su vrlo često pasminske.

HOD

KAS

30 31

BRZI KAS

SPORI GALOP

GALOP

32 33

DEVIN HOD – obje noge iste strane tijela se paralelno kreću

Procjenjivanje kretanja sprijeda i straga jednako je važno kao i gledanje sa strane. Uočava se kordinacija psa, odnos kretanja spram trupa, te pložaji došaplja i donožja za vrijeme kretanja. Pasmine s kratkim i dugim nogama nemaju isto kretanje, kada se prosuđuje sprijeda i straga. Psi dugih nogu ( psi normalne građe) došaplje i donožje spuštaju prema zamišljenoj liniji koja prolazi kroz trup, nikad ne prelaze tu liniju čitavom šapom u noramlnom kasu. U ubrzanom kasu psi šapama gaze po toj liniji, jer na taj način drže točku težišta u ravnoteži. Pasmine kratkih nogu (korgi, baset) spuštaju šape znatno šire, te se takvo kretanje naziva paralelnim hodom, tj. kad se gleda psa sprijeda ili straga tada se uočava da su prednje ili stražnje noge gotovo paralelne u pokretima.

KRETANJE SPRIJEDA

KRETANJE STRAGA

32 33

KRETANJE SPRIJEDA U BRZOM KASU, šape se spuštaju po zamišljenoj liniji

34 35

PARALELAN HOD

34 35

ZARAZNE BOLESTI PASA

TUBERKULOZA

Tuberkuloza je kronična bakterijska zarazna bolest, kojoj je karakteristika lokalni ili lokalizirani proces. Pas se inficira od bolesnih pasa, od ostalih bolesnih životinja najčešće uzimajući zaraženo meso, ili od tuberkuloznog čovjeka s kojim živi u prisnom kontaktu. Ova je bolest relativno učestala kod pasa.Klinički se manifestira općim simptomima kao što su mršavljenje, promijenjen apetit, povišena temperatura i slabost. Ostali simptomi vezani su za organ na kojem je lokalizirana tuberkuloza, pa tako razlikujemo tuberkulozu pluća, pluća i pleure, potrbušnice, mezenterijalnih limfnih čvorova, potkožnih limfnih čvorova, kože te zglobova i kosti. Ako se tuberkuloza jednom utvrdila, tuberkuloznog psa treba što prije eutanazirati, jer je izvor infekcije ne samo za pse i druge životinje, nego i za čovjeka.Bolest se u nekontroliranim uvjetima lako i često širi sa životinja na čovjeka, pa je vrlo značajna zoonoza. Čovjek se zarazi udišući kontaminiranu hranu i kapljice.

BRUCELOZA

Bruceloza je bakterijska zarazna bolest. U kuja se očituje pobačajima, a u spolno zrelih muških životinja gnojnonekrotičnom upalom testisa. Bruceloznoga psa treba eutanazirati, jer predstvlja opasan izvor infekcije.Bruceloza psa je potencijalna zoonoza, osobito vlasnika pasa, ali i ljudi koji se bave psima.

NOKARDIOZA

Nokardioza je sporadična, kronična, rijetko akutna bakterijska bolest. Očituje se tvorbom gnojnih čvorića i apscesa, koji se primarno pojave na koži i plućima, odakle se mogu proširiti na limfne čvorove i unutrašnje organe. Uobičajeni znakovi su temperatura, dišne smetnje i mršavljenje. Kod diseminirane nokardioze pojave se simptomi specifični za lokalizaciju procesa, kao npr. živčani znakovi. Štenad najčešće vrlo brzo ugiba sa znakovima teške pneumonije i krvavim iskašljajem. U odraslih pasa obzirom na kroničnost ove bolesti prognoza je vrlo nepovoljna.

SALMONELOZA

Salmoneloza je bakterijska bolest od koje psi relativno često oboljevaju. Psi se inficiraju preko glodavaca, te kontaminiranim mesom. Oboljeli psi pokazuju znakove teškog septikemijskog stanja, te teškog gastroenteritisa. Psi bolesni od salmoneloze opasan su izvor infekcije za čovjeka, stoga bi ih trebalo eutanazirati, iako to nije predviđeno zakonom. Feces i kontaminirani predmeti značajni su izvori infekcije, osobito za djecu.

AKTINOMIKOZA

Aktinomikoza pasa je bakterijska kronična lokalizirana bolest, koja se u pasa javlja sporadično. Uzročnik obično ulazi u oraganizam preko rana, ali i lizanjem kožnih ozljeda. Infekcija može nastati i udisanjem. Bolest se najčešće očituje promjenama na koži i u prsnim organima. Kod kožnog oblika čvorići ili apscesi iz kojih se cijedi gnoj najčešće se pojave na nogama, licu i vratu. Prsni oblik rezultira općom klonulosti, otežanim disanjem, mršavljenjem i temperatutom. Infekcije u trbuhu su vrlo rijetke, a obilježene su upalom potrbušnice, letargijom, anoreksijom, nadmom, povraćanjem i proljevom.Čovjek se može u rijetkim slučajevima inficirati, ako ga ugrizu pas ili mačka.

BOTULIZAM

Botulizam je alimentarna intoksikacija neurotoksinom kojeg stvara bakterija, namnožavajući se u neprimjereno konzerviranoj hrani. Simptomi bolesti su povraćanje, bol u trbuhu, oštećenje vida, živčani simptomi i poremećaji sekrecije i motorike. Smrt nastupi zbog paralize disanja.

36 37

LEPTOSPIROZA

Leptospiroza je septikemijska zarazna bolest karakterizirana simptomima septikemije, hemoragične upale želuca i crijeva, degenerativnim promjenama na bubrezima i uremijom, uzrokovana bakterijom. Psi se inficiraju međusobno onjuškivanjem spolovila i mjesta na kojima uriniraju, a osobito koitusom. Moguća je infekcija i kontaminranom vodom, jer psi rado plivaju i piju vodu u prirodi, stoga su najviše ugroženi lovački psi. Nastup bolesti je nagao. Životinja je vrlo slaba, nevesela, ne jede, obično povraća, u početku dolazi do začepa, a kasnije može nastupiti i proljev. Temperatura je povišena, često se javi i žutica, te simptomi teške upale jetre i bubrega. Sluznice su zacrvenjene, iz očiju se cijedi iscjedak. Iz ustiju se širi neugodan miris po urinu. U toku bolesti javljaju se i simptomi dehidracije. Bolesnog psa treba što prije liječiti. Psi se zaštićuju vakcinacijom. Leptospiroza pripada u najraširenije zoonoze. Čovjek se najčešće inficira preko mokraće psa, bilo izravno, ili posredno preko kontaminiranog okoliša. Leptospiroza se u čovjeka očituje različitim kliničkim simptomima, koji mogu biti relativno blagi, ali dugo traju. Slični su simptomima gripe i redovito ih prati povišena tjelesna temperatura. Kod teškog oblika bolesti promjene su izražene na središnjem žvčanom sustavu, jetri (žutica) i bubrezima uz vrlo naglašene probavne poremećaje.

BJESNOĆA

Bjesnoća je akutna zaraza uzrokovana virusom. Prenosi se ugrizom bolesnih životinja ili kliconoša. Kod urbane bjesnoće psi i mačke ključna su karika prijenosa, a završna su čovjek i životinje. Kod silvatičkog oblika virus šire lisice, vukovi i jazavci, te s njih virus prelazi na psa ugrizom, a posebno su ugroženi lovački psi. Inkubacija je duga, od 2 do 8 tjedana. Bolest se manifestira u dva oblika; agresivna i tiha bjesnoća, te traje 1 do 7 dana. Agresivan oblik ima izražena tri stadija bolesti – prodromalni, ekscitacijski i paralitički. Psi u prodromalnom stadiju promijene ponašanje, plašljivi su, nemirni, neposlušni, skrivaju se, grizu okolne predmete, otežano gutaju i sline. To stanje traje pola do tri dana. U stadiju ekscitacije nemir se pojača, pa psi lutaju bez cilja, napadaju ljude i životinje, mogu se zapaziti već i pareze pojedinih živaca, glas je promukao, gutanje otežano, a slinjenje obilno. Ovaj stadij traje dan ili dva. U paralitičkom stadiju pas postane mirniji, pojavi se paraliza mišića donje vilice, jezika i očiju, pas se više ne može kretati, te smrt uslijedi nakon 3 do 4 dana paralitičkog stadija. Kod tihe bjesnoće izostaju prva dva stadija, pas jako slini, gleda preplašeno i ugiba za 2 do 4 dana. Poznati su i atipični oblici bjesnoće u psa sa slikom gastroenteritisa, a tek prije smrti pojavi se paraliza. Lječenja nema! Svi psi stariji od 3 mjeseca obavezno se vakciniraju, te revakciniraju svake godine.U čovjeka se mora posumnjati da je zaražen virusom bjesnoće pri izravnu dodiru (ugriz, ogrebotina) sa životinjom neprirodnog ponašanja ili sa slinom takve životinje. Sumnja postoji i pri ugrizu nepoznate životinje. Zdravstvenu potvrdu o životinji koja je ugrizla čovjeka daje veterinar na osnovi promatranja. Budući da je uklanjanje virusa s mjesta infekcije fizikalnim i kemijskim načinom vrlo djelotvoran mehanizam zaštite, rane treba odmah temeljito isprati tekućom vodom i sapunom.

ŠTENEĆAK

Štenećak je virusna zarazna bolest, koja se očituje upalnim promjenama na sluznicama očiju, te dišnog i probavnog sustava. Često je zahvaćen i središnji živčani sustav. Sekundarne bakterijske infekcije otežavaju i kompliciraju klinički tok bolesti. Glavni izvor zaraze su inficirane životinje, te se zaraza širi i posredstvom zaraženog okoliša. Ovo je bolest uglavnom mladih pasa. U gradovima većina pasa preko 6 mjeseci starosti prirodno je imuna nakon preboljenog blagog ili asimptomatskog štenećaka. Obzirom na jače izražene pojedine kliničke simptome govorimo o kataralnom, kožnom, crijevnom, plućnom ili nervnom štenećaku. Kataralni oblik očituje se katarom želuca i crijeva uz proljev i povraćanje, te upalom gornjih dišnih puteva. Na koži oboljelih životinja u gotovo polovici slućajeva pojavi se crvenilo, osobito na unutrašnjoj strani bedara, po trbuhu, skrotumu, a rjeđe na drugim mjestima. Kod kožnog oblika prvo se pojave crvene mrlje, a potom mjehurići, sve do krasta koje brzo otpadaju. Tvrdokorni proljev i povraćanje istaknuti su simptomi crijevnog oblika bolesti. Plućni oblik očituje se bronhopneumonijom, koja često završava smræu (letalno). Nervni oblik manifestira se grčevima, koji u punom zamahu daju sliku epilepsije. Kod ove zaraze od izuzetne je važnosti profilaksa, pa se tako u urbanim sredinama sva štenad vakcinira.

PARVOVIROZA

Parvovirusna infekcija pasa virusna je bolest koja se klinički očituje povraćanjem, proljevom, jakom dehidracijom i visokom smrtnošæu osobito u štenadi. Bolestan pas je glavni izvor infekcije; virus se izlučuje izmetom, ali i mokraćom i slinom. Tako se bolest prenosi izravnim dodirom s bolesnom životinjom, ili posredno preko predmeta i prostorija uprljanih izmetom. Bolest se klinički očituje u 2 oblika, kao enteritis u štenadi odbijene od sise i u odraslih pasa, te

36 37

kao miokarditis u štenadi u dobi od 4 do 8 tjedana. Kod enteritisa prvi klinički znak je povraćanje praćeno anoreksijom i depresijom. Obično se 12 do 24 sata nakon povraćanja pojavljuje proljev. Temperatura u odraslih pasa ostane u fiziološkim granicama ili ćak padne ispod doljnje granice. Uginuće većinom uslijedi zbog gubitka vode i elektrolita. Prognoza nije sigurna. Kod miokarditisa štenad može naglo uginuti bez prethodno vidljivih znakova bolesti. Smrtnost je u tom obliku visoka. Štenad se preventivno zaštićuje vakcinacijom.

ZARAZNI HEPATITIS PSA

Zarazni hepatitis je virusna, akutna zarazna bolest. Bolest se uglavnom očituje pomućenjem senzorija, gubitkom apetita i temperaturom. Bolest se širi kontaktom. Razlikujemo 4 klinička oblika bolesti. U perakutnom obliku smrt nastupa unutar 24 sata, uz povišenu temperaturu. Akutni oblik traje 6 do 10 dana uz temperaturu, gubitak apetita, apatiju, upalu tonzila i bolnost na palpaciju trbuha. Nakon 8 do 10 dana može se naći zamućenje rožnice. Rjeđe bolest završava smræu. Blagi oblik očituje se umjerenom temperaturom, apatijom i gubitkom apetita. Latentni (skriveni) oblik ne očituje se kliničkim znakovima. Psi se profilaktički štite vakcinacijom.

HERPES PSA

Herpes psa je virusna akutna zaraza pasa. Štenad od samo nekoliko dana pokazuje probavne, dišne i živčane simptome, te ugine nakon 7 do 10 dana. U odraslih pasa bolest se očituje rinotraheitisom, koji završava ozdravljenjem za petnaestak dana. Izvori infekcije su bolesni i latentno inficirani psi. Virus se iz organizma izlučuje bronhijalnim i trahealnim sekretom i fecesom.

PAPILOMATOZA

Papilomatoza je virusna bolest koja se prenosi kontaktom zdravih i inficiranih pasa. Papilomi se nađu po usnoj sluznici u području usana, jezika, lica, nepca i ždrijela kao tumori veličine zrna konoplje do graška. Stožastog su oblika, krvavi, nalik na cvijetaèu, resasti ili vise na peteljci. Oboljeli psi su uglavnom asimptomatični.

KORONAVIRUSNI ENTERITIS PASA

Koronavirusni enteritis pasa očituje se letargijom, anoreksijom i rijetkim kašastim proljevom. Bolest počinje iznenada jakim povraćanjem, koje u tipičnom slučaju prestaje već drugoga dana. Brzo se pojave znakovi dehidracije, naročito u štenadi. Bolest traje 4 do 8 dana i većinom završi potpunim spontanim ozdravljenjem. Smrtnost nije velika. Feces je najvažniji izvor infekcije, a bolest se prenosi i kontaktom. Obole psi sve dobi.

ROTAVIRUSNA INFEKCIJA PASA

Rotavirusna infekcija u starijih pasa uglavnom je važna samo kao sekundarna infekcija uz primarnu infekciju parvovirusom ili koronavirusom. Klinički znakovi su blaži, proljev je kratkotrajan, a opće stanje neporemećeno. No infekcija u mlade štenadi očituje se teškim krvavo sluzavim proljevom, a u prvome tjednu života i ugibanjem.

BOLEST AUJESZKOGA

Bolest Aujeszkoga akutna je virusna zaraza. Očituje se groznicom, životinja iznenada promjeni držanje, snuždi se, ne reagira na zov, odbija hranu, zavlači se u kut, apatična je, ali katkad i vrlo nemirna, pojavljuje se jaka žeđ i proljev, jakim lokalnim svrbežom i motoričkim smetnjama, koje završavaju paralizom neposredno prije uginuća. Bolest je poznata još i pod imenom lažna bjesnoća. Psi se inficiraju uzimanjem sirovog svinjskog mesa i iznutrica.

38 39

DERMATOMIKOZE

Dermatomikoze su gljivične infekcije kože. Očituju se bezdlačnim područjima okruglog ili ovalnog oblika. U pasa nije uobičajena generalizirana dermatomikoza, a ako nastane onda je posljedica imunosupresije.

PARAZITARNE BOLESTI PASA

BABEZIOZA (PIROPLAZMOZA)

Bolest uzrokuje protozoarni parazit, kojeg prenose krpelji. Češće je akutnog toka, a očituje se temperaturom, opsežnim propadanjem eritrocita, anemijom, žuticom, a katkad i krvlju u mokraći. Krpelji uštrcaju parazita 48 do 72 sata nakon početka sisanja na nosiocu.

SARKOCISTOZA

Pas se, kao konačni nosioc, invadira konzumiranjem mesa invadiranih posrednika. Uzročnik je protozoarni parazit. U psa ovi nametnici obično ne uzrokuju nikakve smetnje. Psi izmetom izlučuju uzročnika, te se posrednici invadiraju vodom ili hranom zagađenom izmetinama. Invazija u pasa može se spriječiti, tako da se �ivotinje ne hrane sirovim mesom.

STRONGILOIDOZA

Strongiloidoza je bolest podmlatka u prvim mjesecima života, uzrokovana oblićem. Odrasle životinje malokad obole od kliničkog oblika, ali su izuzetno važne kao parazitonoše i izvor invazije. Bolest se manifestira proljevom, dišnim smetnjama, katkad ekzemima, te zaostajanjem u rastu. Zbog profuznog i dugotrajnog proljeva u štenadi dolazi do dehidracije, katkad završava i smræu. Pojava ove bolesti u nastambi znak je loših zoohigijenskih uvjeta. Svakodnevno uklanjanje izmeta iz nastambi znatno će smanjiti izvor invazije.

TOKSOKAROZA

Uzročnik bolesti u pasa je glista dugačka 10 do 18 cm. Psi se ovom glisom invadiraju uzimajući hranu ili vodu kontaminiranu jajašcima u kojima je razvijena invaziona ličinka. Štenad se invadira i intrauterino, te preko mlijeka. Manifestira se tako da mlade životinje zaostaju u rastu, sluznice su blijede, povremano se pojavljuje proljev, povraćanje, začep i grčevi. Uz glistavost često se pojavljuje i rahitis.

TOKSASKAROZA

Uzročnik toksaskaroze je glista veličine 6 do 10 cm. Psi se također invadiraju hranim ili vodom kontaminiranom jajašcima. Manifestira se kao i toksokaroza.

TRAKAVIČAVOST

Razlikujemo dvije vrste trakavica, velike tenije od kojih su neke duže i od metra, te mala pasja trakavica Echinococcus granulosus dugačka je samo do 5 mm. Psi se invadiraju nekim vrstama trakavica hraneći se sirovim mesom posrednika u kojima se nalazi ličinka. Invaziona se ličinka nekih vrsta trakavica nalazi u buhama, pa se psi invadiraju ukoliko progutaju buhu. Pas će se invadirati trakavicom Echinococcus granulosus ukoliko pojede iznutrice prenosioca, koje na sebi imaju ehinokokni mjehur. Simptomi ne moraju biti izraženi. Pri jačim invazijama opažaju se mršavljenje, proljev, gruba dlaka, analni svrbež i dr. Trebalo bi redovito provoditi dehelmintizaciju pasa. Echinococcus granulosus vrlo je opasna za čovjeka koji se može invadirati izravnim kontaktom sa psom, koji na dlaci ima sasušene trakavičje članke ili jajašca.

38 39

ŠUGA

Uzročnici šuge u pasa su grinje iz roda Sarcoptes i Otodectes. Sarkoptoza počinje u pazušnom području, na unutrašnjoj strani bedara, te oko skrotuma ili na glavi. Ove grinje parazitiraju u koži, gdje se hrane limfom i mladim epidermalnim stanicama, što rezultira ko�nim zadebljanjima u naborima i jakim svrbe�om. Šugarac Otodectes parazitira u uhu i na unutrašnjoj strani uške, te uzrokuje upalu uha.

DEMODIKOZA

Uzročnik demodikoze je također grinja, no ova se grinja nalazi i u dlačnim folikulima zdravih pasa. Bolest nastane tek njihovim pretjeranim razmnožavanjem. Za pojavu demodikoze najznačajnija je genetska predispozicija, kao i pasminska predispozicija, pa bi svi psi kod kojih je bolest dokazana trebali biti izlučeni iz uzgoja. Najčešće se razvije u pubertetu. Bolest može biti lokalizirana na manjoj površini kože, ali i zahvatiti veća područja. Liječenje je dugotrajno i mukotrpno, te često i bezuspješno.Dermatomikoze se lako šire, te 80% dermatomikoza čovjek stekne od životinja.

GENETIKA I GENETSKE BOLESTIKemijska osnovica gena su nukleinske kiseline. To su velikomolekulski organski spojevi sastavljeni od mnoštva nukleotida. Razlikujemo dvije vrste nukleinskih kiselina, ribonukleinska kiselina (RNA) i deoksiribonukleinska kiselina (RNA). Mnoštvo kombinacija svih sastavnih djelova DNA čini osnovicu u nasljeđivanju. Jajašce i spermij prolaze tijekom svoga razvoja kroz nekoliko faza dozrijevanja i pripremanja za oplodnju, te prenošenje svojstava roditelja. Dok je svako svojstvo u stanicama živog bića određeno parom gena na paru kromosoma, dotle spolne stanice u svom razvoju razbijaju taj par i u trenutku spajanja muške i ženske spolne stanice donose po jedan gen za svako svojstvo. Tek nakon oplodnje, kada su roditeljski geni u procesu razvoja oplođene jajne stanice spoje u nove parove, određena su svojstva novog organizma, novog bića.Pas ima 39 parova kromosoma

UVODNI POJMOVI

GAMETA

Jajašca i spermije zovemo gametama. One imaju polovičan broj kromosoma (N), a time i polovičan broj svih svojih alelnih parova gena zigote.

ZIGOTA

Oplođeno jaje nazivamo zigotom. Dakle, spajanjem gameta mužjaka i ženke (spermija i jajašca) nastaje novi organizam ili zigota. Svaka zigota ima diploidan broj kromosoma, upravo zato gamete imaju polovičan broj kromosoma.N + N= 2N

HAPLOIDNO

To je oznaka u genetici za stanice koje imaju polovičan broj kromosoma u svojoj jezgri. Upravo to je slučaj s gametama, kako je gore opisano.

DIPLOIDNO

To je oznaka za stanice koje imaju diploidan (dvostruk) broj kromosoma. Diploidan broj kromosoma ima zigota, kao što je također gore opisano.

GENOTIP

Svi kromosomi, sa svim genima jedne zigote čine genotip, genom te zigote. Svaka jedinka ima određeni broj

40 41

kromosoma – zakon o konstantnosti broja kromosoma svake vrste. Na kromosomima nalaze se alelni parovi gena.

FENOTIP

Fenotip je produkt genotipa i utjecaja okoliša.

HOMOLOGNI KROMOSOMI

To su parovi kromosoma koji su jednaki po obliku, veličini i imaju jednak pravocrtni raspored gena za ista svojstva

ALELI

Alelomorfni par gena (aleli) su parovi gena na homolognim kromosomima za isto svojstvo. Dakle na homolognim kromosomima nalaze se aleli za isto svojstvo. Postoje tri mogućnosti alela: dominantan homozigot, recesivan homozigot i heterozigot.

DOMINANTNO

Pojam dominantno odnosi se na dominantan gen. Gen je osnovna jedinica nasljeđivanja, kojeg najčešće označavamo sa slovima abecede. Tako velika slova abecede označavaju dominantan gen (A, B, C, D,...).Npr. – kratka dlaka - crna boja dlake

RECESIVNO

Također se ovaj pojam odnosi na gen, a označava se malim slovima abecede (a, b, c,...).Npr. – duga dlaka - smeđa boja dlake

DOMINANTAN HOMOIGOT

To je jedan ili više alelnih parova gena koji za jedno ili više svojstava imaju oba dominantna gena (npr. AA; AABB; AABBCC;...).

RECESIVAN HOMOZIGOT

To je jedan ili više alelnih parova gena koji za jedno ili više svojstava imaju oba recesivna gena (npr. aa; aabb;aabbcc;...).

HETEROZIGOT

To je također jedan ili više alelnih parova gena koji za jedno ili više svojstava imaju u svakom alelnom paru jedan dominantan i jedan recesivan gen (npr. Aa; AaBb; AaBbCc;...)

POLIGENIJA

To je pojava u genetici kada je više alelnih parova gena odgovorno za jedno svojstvo. Oni nemaju odnos dominantan – recesivan. Njihov fenotipski izražaj može biti vrlo različit, a ovisi o interakciji njihovog djelovanja.Npr. poligeno se nasljeđuje kvaliteta i boja krzna.

POLIFENIJA

Polifenija je pojava u genetici kada je jedan alelni par gena zadu�en za više fenotipova.Npr. nasljeđivanje gluhoće, ustanovilo se da je gluhoća vezana za neki gen, ali još se nije u potpunosti razjasnilo o kojem se genu radi.

40 41

MENDELOVA PRAVILA

MENDELOVO PRAVILO UNIFORMNOSTI F1 GENERACIJE

To pravilo ka�e da su potomci F1 generacije svi po fenotipu jednaki (uniformni), a po genotipu heterozigoti. Uvijek ako kri�amo roditelje genotipa dominantan homozigot s recesivnim homozigotom imamo pravilo uniformnosti F1 generacije.

P: AA x aaG: A --------- aF1: Aa

MENDELOVO PRAVILO NEZAVISNE SEGREGACIJE KROMOSOMA

To pravilo govori o tome da se kromosomi nezavisno segregiraju (odvajaju) u gamete. Nezavisna segregacija kromosoma znači da kromosomi koji imaju na sebi dominantne gene za neka svojstva nemaju nikakvu prednost pred kromosomima koji nose na sebi recesivne gene za neka svojstva da dođu u gametu. Dakle svi kromosomi sa svim genima imaju jednaku mogućnost da dođu u gametu.

P: AA P: Aa P: aa P: AaBb P: AaBBG. A G: A G: a G: AB G: AB a Ab aB aB ab

MENDELOVO PRAVILO SLOBODNE KOMBINACIJE GAMETA

Pravilo slobodne kombinacije gena ka�e da se svaka gameta jednoga roditelja mo�e slobodno spojiti s bilo kojom gametom drugog roditelja, naravno za isto svojstvo. Drugim riječima ovo pravilo ukazuje na jednakovrijednost svih gameta. Gamete koje imaju dominantne gene za neka svojstva koja pratimo nemaju nikakvu prednost ili jakost pred gametama koje imaju recasivne gene.

P: Aa x AaG: A A a a

HARDY – WEINBERGOV ZAKON

Ovaj zakon kaže da frekvencija ili učestalost određnog gena ostaje konstantna kroz generacije, ako nema vanjskih utjecaja koji uzrokuju promjenu genotipa. Promjenu genotipa uzrokuju: mutacije, emigracije, imigracije, izolacije. Tim utjecajima mijenja se učestalost gena kroz generacije.

INTERMEDIJARNO KRI�ANJE

Ako geni u alelnom paru nisu u odnosu dominantan – recesivan, govorimo o intermedijarnom (jednakovrijednom) odnosu gena i njihovom jednakovrijednom doprinosu u fenotipu. Svaki gen unutar genotipa jednako doprinosi izra�ajnosti u fenotipu.

42 43

GENOTIPSKO ODREÐIVANJE SPOLA

Kod genotipskog određivanja spola, potomak je određen kombinacijom spolnih kromosoma. Kod sisavaca postoje X i Y kromosomi: mužjak je XY, a ženka XX. Tako spol u sisavaca određuje mužjak koji ima dvije različite gamete, te za njega kažemo da je heterogametičan. Za ženku kažemo da je homogametična.

GENSKA KARTA

Genska karta nam predstavlja sve kromosome i na njima mjesta svih alelnih parova gena jedne zigote (jedinke, organizma). Imajući gensku kartu imamo poznata sva mjesta svih gena, a time i njihovu zastupljenost u fenotipovima.

SPOLNO VEZANA SVOJSTVA

Spolni kromosomi su različite veličine, te na sebi nemaju jednak broj gena. Tako je spolni kromosom Y manji i relativno prazan (nema na sebi puno gena). Spolni X kromosom ima na sebi puno gena. Od tuda je pojava da se neki geni nalaze na X kromosomu, a Y kromosom ih nema (odnosno nema alelnog para).

MUTACIJE

Mutacije su bilo koje promjene u genetskom materijalu i one se nasljeđuju, a možemo ih promatrati na razini genoma, kromosoma i gena. One se očituju u tjelesnim defektima ili bolestima koje se tada rasplođivanjem dalje prenose na potomstvo i šire u pasmini. Smatra se da se takve pogreške učestalije javljaju kod uzgoja u srodstvu. Tako su i učestalije kod onih pasmina koje su nastale od malog broja praroditelja, zbog čega je izbor gena vrlo uzak, a to znači da se ovako nastale mane i bolesti učestalije prenose na potomstvo. Pasminama koje su nastale na ovaj način znanstvenici predviđaju relativno kratak vijek, odnosno brzo će se nakupiti toliko pogrešaka, da će cijela pasmina degenerirati i početi odumirati. Neke od mana iskorištene su za stvaranje novih pasmina s nekim karakterističnim novonastalim obilježjem. Primjerice brachiocephalični psi gdje se iskoristila mana hondrodistrofije. No kod tih pasa vrlo često se i klinički manifestiraju bolesti koštanog sustava. Dolazi do okoštavanja hrskavica koje nikada ne bi smijele okoštati i naravno to manifestira i klničkim simptomima, otežava život takvim psima i u konačnici skrati im životni vijek.

MUTACIJE GENOMA

Mutacije genoma izazivaju promjenu broja kromosoma gdje dolazi do povećanja ili smanjenja njihovog broja.

MUTACIJE KROMOSOMA

Promjene promatrane na razini kromosoma mogu biti slijedeće:1. Delecija ili deficijencija - mutacija kromosoma kada nestane dio kromosoma.2. Translokacija – mutacija kromosoma kod koje dolazi do premještanja jednog dijela kromosoma na drugo mjesto u genomu.3. Duplikacija – dolazi do odvajanja jednog alela za neko svojstvo s jedne kromatide kromosoma, te se taj alel ve�e za drugu kromatidu istog kromosoma.4. Inverzija – događa se unutar jednog kromosoma gdje jedan skup gena rotira za 180°. Npr. kromosom s genima rasporeda ABCD mo�e se promijeniti u raspored ABDC.

MUTACIJE GENA

Mutacije gena su promjene kemijske strukture DNA.

42 43

GENETSKE (NASLJEDNE) BOLESTI PASA

-PROBAVNI SUSTAV –

MEGAESOPHAGUS

Mehaesophagus je generalizirano proširenje jednjaka te njegov hipomotilitet. Posljedica ove bolesti je da psi povraćaju hranu i vodu kroz nos. Nije poznato nasljeđuje li se dominantno ili recesivno. Bolest se manifestira u dobi od 6 mjeseci. Prognoza urođenog megaesophagusa je vrlo loša. Česte su posljedićne komplikacije poput aspiracione upale pluća, te je smrtnost vrlo velika. Pasmine kod kojih se najčešće javlja su irski seter, njemački ovčar, labrador retriver, šar-pei, njufaundlander, patuljasti šnaucer i foksterijer.

-ENDOKRINI SUSTAV -

ATROFIJA GUŠTERAČE

To je kronična, primarno neupalna bolest gušterače. Ustanovljena je kod velikog broja mladih njemačkih ovčara. Ova pasminska dispozicija upućuje na genetske faktore. Gušteraća u bolesnih ovčara normalno je dugačka, ali vrlo tanka i prozirna sa znatno reduciranim žljezdanim parenhimom. Simptomi nastaju zbog kronične egzokrine insuficijencije žlijezde. Javlja se karakterističan trijas simptoma: mršavost usprkos povećanom apetitu, te promjena u količini i kakvoći fecesa. Psi često defeciraju, a ekskrementi su obilni, kašasti i masni (nedostatak gušteraćinih enzima rezultira neprobavljenim sastojcima hrane u fecesu). Može doći i do promjena na koži i dlaci, koža je suha i pojačano se ljušti, a dlaka bez sjaja i lomljiva.

HYPOTHYROIDISAM

Ovo je bolest kod koje štitnjača ne proizvodi dovoljno hormona tiroksina. Kako bi se organizam obranio od toga i prilagodio dolazi do kompenzatornog povećanja broja stanica štitnjače i naravno povećanja same štitnjače. No niti na taj naćin štitnjača ne uspije proizvesti dovoljno tiroksina. Nakon duljeg vremena dolazi i do atrofije te smanjenja štitnjače. Bolest se manifestira najčešće u dobi od 2 godine. Nije poznat način nasljeđivanja. Simptomi su sljedeći: životinja se jako deblja, bez da uzima prekomjerno hranu; postane jako troma, dlaka je suha, neuredna i ispucala, te je karakteristična pojava tzv. štakorast rep (gubitak dlake na repu), u mužjaka smanjena je proizvodnja sperme te im je smanjen libido. Najučestalije se javlja kod labrador retrivera, zlatnog retrivera, jazavčara, koker španijela, boksera i dobermana.

- KOŠTANI SUSTAV -

DISPLAZIJA KUKOVA

Bolest je razvojna anomalija, pri čemu dolazi do loše prilagodbe glave bedrene kosti uz acetabulum, zbog čega glava bedrene kosti ima abnormalnu pokretljivost u acetabulumu. Bolest najčešće zahvaća oba zgloba. Progresivnog je toka, pa se promjene osim na acetabulumu mogu u kasnijoj fazi očitovati na zglobnoj čahuri, te na glavi i vratu bedrene kosti i pripadajućim ligamentima. Bolest se javlja u većih i velikih pasmina pasa (teški planinski pastirski psi, doge i dogoliki psi, ovčarski psi...). Oboljeli psi isključuju se iz uzgoja. Simptomi ovise o stupnju deformacije u samom zglobu i oko njega, pa je sukladno tome izražena jača ili slabija hromost (šepanje). Bolest je poligenog porijekla. Dijagnostika displazije provodi se rendgenskom pretragom kukova. FCI procjena displazije kukova: psi bez rendgenski uočljivih promjena na kukovima označavaju se slovom A; vrlo blagi stupanj dobiva oznaku B; nešto jači C; još jači D, te najjači E1 i E2 koji su ujedno i eliminacijski za uzgoj.

DISPLAZIJA LAKATNOG ZGLOBA

To je razvojna anomalija, pri kojoj izostaje koštano spajanje ankonealog izdanka ulne s njegovim hrskavičnim prihvatištem na ulni. Nastaje kod pasmina većih i velikih pasmina pasa (najveći rizik uočen je kod bernardinaca, njemačkih ovčara, ali i kod baseta) na jednom ili oba lakta. Oboljele životinje hramlju (šepaju), uz skraćenje koraka prema naprijed, te se hromost pojačava s aktivnošću. Kao i displazija kukova i displazija lakta je poligenog porijekla.

44 45

CALVE – PERTHES-ova BOLEST

Ova bolest uvelike sliči displaziji kukova s razlikama: pojavljuje se u malih pasmina pasa, najčešće je unilateralna, te su promjene značajnije na glavi bedrene kosti nego na acetabulumu. Nasljeđuje se recesivno.

LUKSACIJA PATELE

Dolazi do iskliznuća patele (ivera) u stranu, vanjsku ili prema unutra. Posljedica je ukoćenost akcije bedrenog mišića, dolazi do ukrućenja zgloba, te psu otežava kretanje. Pojavljuje se iznenada. Puno je češće medijalno iskliznuće patele od lateralnog; češće se javlja u kuja i čak 12 puta je češće u malih pasmina pasa nego u velikih. Nasljeđuje se poligeno i najčešće se ispolji u starosti od 1 godine. Predisponirane pasmine su foksterijer, mali i patuljasti pudl, čivava, njemački špic, te patuljasti pinč.

AHONDROPLAZIJA I HONDRODISTROFIJA

Zaostajanje u rastu diafiza cjevasth kostiju uz istovremeno bujanje hrskavica na epifizama dovodi do patuljastog rasta jedinke. Nasljeđuje se vjerojatno recesivno, još uvijek se ne može tvrditi sa sigurnošću. Mogu biti zahvaćene sve cjevaste kosti ili samo pojedine, od kojih su najčešće one na ekstremitetima. Proces je uvijek bilateralan i simetričan.

PANOSTEITIS

To je bolest kostiju kod koje dolazo do koštane proliferacije. Vrlo je bolna i najčešće traje 2 do 5 mjeseci no može trajati i do 18 mjeseci. Najčešće zahvaćene kosti su nadlaktiva, podlaktične kosti, bedrena kost i potkoljenićne kosti. Karakteristično je da se često bolest seli s noge na nogu, a pas šepa na onu nogu koja je zahvaćena. Nije poznat način nasljeđivanja. Najčešće se manifestira u dobi od 6 do 8 mjeseci. Češća je u velikih pasmina pasa i to u njemačkih ovčara, dobermana, zlatnih retrivera, labrador retrivera, rotvajlera i baseta.

- SPOLNI SUSTAV-

KRIPTORHIZAM

Pod kriptorhizmom podrazumjevamo pojavu kada se testis u svojem razvoju ne spusti u skrotum, pa testis zaostaje u trbušnoj šupljini. Mo�e biti jednostrani i obostrani. Ukoliko je posrijedi obostrani kriptorhizam, takvi psi nisu sposobni za rasplod. Pri jednostranom kriptorhizmu, iako je jedan testis normalno razvijen, zbog mogućnosti prenošenja na potomstvo takve pse isključujemo iz uzgoja.

- KO�A I DLAKA –

DEMODIKOZA

Uzročnik bolesti je grinja, no bolest se razvija samo u genetski predisponiranih pasa, kod kojih zakaže imunološki odgovor. Naime ta grinja nalazi se u koži svih pasa, ali ne uzrokuje bolest, jer dolazi u uravnoteženoj količini. Kod genetski predisponiranih pasa ta se grinja prekomjerno razmnoži i uzrokuje bolest. Bolest često počinje na glavi pojavom bezdlačnih područja, te se širi po vratu i prsima. Može se i generalizirati. Karakteristično je također da nema izraženog svrbeža.

ALOPECIA

Genetski uvjetovane alopecie, odnosno bezdlačna područja, uzrokovane su abnormalnostima na dlačnim folikulima. Dolazi do gubitka samo pigmentirane dlake, dok nepigmentirana i vrlo slabo pigmentirana dlaka nisu pogođene. Ova bolest najčešće se javlja kod neuobičajenih boja dlake kao što su plava i svijetlo žučkastosmeđa i to kod slijedećih pasmina: dobermana, bernskog planinskog psa, èivave, èau-èau, irskog setera, pinčeva, salukija, srednjeg pudla, vipeta, jorkširskog terijera, šetlandskog ovčara ... Nasljeđuje se recesivno: Opisane promjene manifestiraju se u dobi od oko 6 mjeseci.

44 45

SEBORRHEA

Seboreju, koja je genetski uvjetovana, nazivamo primarnom seborejom. Kao i kod stečene dolazi do hiperprodukcije loja u lojnim žlijezdama kože. Postoje dva oblika seboreje; suha i masna (vlažna) seboreja. Puno je češći masni oblik, a postoje i slučajevi da su na jednom psu prisutna oba oblika. Dlaka i koža kod seboreičnih pasa su izrazito masne i neugodnog mirisa, te je vrlo često prisutna i komplikacija - seboreična upala uha. Kod suhe seboreje dlaka i koža prekrivene su suhim ljuskicama loja. Bolest je kroničnog tijeka. Nije poznat način nasljeđivanja. Simptomi se uoče u starosti do jedne godine. Ova bolest najčešće se javlja kod američkih koker španijela, engleskih špringer španijela, baseta, te rijeđe irskih setera, jazavčara, dobermana,...

UMBILIKALNA HERNIJA

Pupčana hernija (kila) očituje se kao otečenje različite veličine, bezbolno, netemperirano, mekano fluktuirajuće i ograničeno od okoline u području pupka. Radi se zapravo o trbušnim organima (crijevima) koji su ispali pod kožu kroz otvor na trbušnim mišićima. U lakšim slučajevima to otečenje može se rukom reponirati, no ukoliko dođe do komplikacije i sadržaj hernije se uklješti dolazi i do poremetnje općeg stanja životinje. Urođena kila manifestira se do šestog mjeseca starosti. Nasljeđuje se recesivno ili poligeno.

- IMUNOLOŠKI SUSTAV –

ATOPIČNI DERMATITIS

Atopični dermatitis je alergijska reakcija na koži pasa uzrokovana imunološkom preosjetljivosti na različite čimbenike i alergene iz okoliša. Psi se jako češu, bez vlasnicima vidljivog razloga, koža je na pojedinim mjestima (najčešće područje trbuha i unutrašnja strana bedara) izrazito zacrvenjena, ponekad čak i s uzignutim područjima. Ta promijenjena mjesta mogu biti i temperirana, te može doći i do ispadanja dlake. Dugoročno dlaka čak i počne mijenjati boju. Česte su sekundarne infekcije kože na tim promijenjenim mjestima. Do danas još nije poznato kako se nasljeđuje, a simptomi se ispolje do jedne godine starosti.

SISTEMSKI LUPUS ERYTHEMATOSUS (SLE)

SLE je bolest imunološkog sustava kod koje imunološki sustav napada vlastite organe. Uzrok tome još nije poznat, zna se samo da je bolest nasljedna. Simptomi se mogu razviti jako sporo ili izrazito naglo. Na ko�i pasa pojave se lezije, promijeni se krvna slika, dolazi do disfunkcije organa, povisi se tjelesna temperatura, artritis, psi oslabe, te se mogu pojaviti i živčani napadaji. Nije još utvrđen način nasljeđivanja. Bolest se manifestira do devete godine života. Pasmine kod kojih je primjećeno učestalije pojavljivanje su šetlandski ovčar, škotski ovèar i afganistanski hrt.

-BOLESTI OKA-

KATARAKTA

Mrena (katarakta) očne leće vrlo je često oboljenje u pasa. Mrena može biti genetski uvjetovana ili može nastati zbog poremećenog metabolizma očne leće. Možemo ju definirati kao zamučenje oćne leće. Nasljedne mrene javljaju se uglavno relativno kasno, u dobi od 3 do 7 godina, pa predstavlja veliki problem, jer su psi u toj starosti već dali potomke.

ECTROPIA

Ectropija je defekt kod kojeg dolazi do preokretanja, rotacije očnog kapka prema van.To rezultira abnormalnoj izloženosti oka iritaciji izvana. Posljedično takvi psi najčešće boluju od bakterijskih konjunktivitisa, alergija, suhog keratokonjunktivitisa, te su skloniji ozljedama očne jabučice. Nasljeđuje se poligeno. Ispolji se u dobi do 6 mjeseci. Najčešća je u sljedećih pasmina: baseta, bladhaunda, boksera, engleskog buldoga, klamber španijela, engleskog i američkog koker španijela, gordon setera, labrador retrivera, špringer španijela, ši-cua, ....

46 47

ENTROPIA

Entropija je zavrtanje-preokretanje očnog kapka prema unutra. Tako uvrnut kapak iritira površinu oka (rožnicu). Psi češu oči, osjetljivi su na svjetlo, te stalna iritacija uzrokuje ozljede rožnice. Nasljeđuje se također poligeno, a primjeti se najčešće u dobi do 1 godine. Pasmine kod kojih se pojavljuje su: akita, amerièki stafordski terijer, pekinezer, engleski buldog, ši-cu, jorkširski terijer, stafordski bulterijer, dalmatinski pas, rotvajler, sibirski haski, mađarska vižla, vajmaraner, bladhaund, španijeli, gordon seter, zlatni retriver, irski seter ....

- SRCE –

INSUFICIJENCIJA MITRALNIH ZALISTAKA

Zalisci između lijeve pretklijetke i klijetke su promijenjeni, te se ne zatvaraju u potpunosti pri kontrakciji srca. Posljedično tome dolazi do vraćanja krvi iz lijeve klijetke u pretklijetku. Ove promjene česte su kod starih pasa, no kad se radi o genetskim uzrocima bolest se razvije već do jedne godine starosti. Srce je u mogućnosti godinama kompenzirati ovaj nedostatak, no nakon nekoliko godina počinje se primjećivati brzo umaranje psa, te poteškoće u disanju i dišni šumovi (zbog nakupljanja tekućine u plućima). Nije još poznat način nasljeđivanja. Učestalije se javlja kod kavalir king Charles španijela, kern terijera, patuljastog i srednjeg pudla, bulterijera, te rijeđe kod patuljastog pinča, boston terijera, vipeta, pekinezera, jazavčara, bigla, papijona, ...

- PROMJENE U PONAŠANJU –

RAGE SINDROM

To je naziv za nekarakteristično ponašanje psa. Pas iznenada napada pse ili ljude bez da je ičim izazvan i bez ikakvog vidljivog razloga. Napadi su nepredvidivi, te se nakon nekog vremena pas ponovo počne normalno ponašati. Žrtve su najčešće vlasnici i članovi obitelji. Vrlo je teško postaviti pravilnu dijagnozu, jer se psi često agresivno i asocijalno ponašaju zbog nekih trauma, lošeg odnosa vlasnika prema njima ili loše i nepravilne socijalizacije. Nije poznat način nasljeđivanja i bolest se ispolji do treće godine starosti psa. Smatra se da se učestalije pojavljuje kod engleskih koker španijela, bernskog planinskog psa, bulterijera, engleskog špringer španijela, zlatnih retrivera, te pirinejskog planinskog psa.

- ŽIVČANI SUSTAV –

HYDROCEPHALUS

Hydrocephalus je bolest kod koje dolazi do nakupljanja cerebrospinalne tekućine u šupljinama mozga, te ona vrši jak pritisak na sam mozak. Kod oboljelih pasa glava je povećana, frontalna regija izbočena, izbijaju teški poremećaji svijesti, konvulzije, a uslijed pritiska i atrofija mozga postaje sve izraženija. Nasljeđuje se poligeno. Manifestira se već do 3 mjeseca starosti, te mnogo štenaca i vrlo brzo ugine. Najučestaliji je kod malih pasmina pasa: kern terijera, èivave, maltezera, manèester terijera, toy pudla, jorkširskog terijera, te brachiocephaličnih pasa: boston terijera, engleskog buldoga, lasa apso, pekinezera i ši-cua.

EPILEPSIJA

Epilepsija je karakterizirana povremenim napadajima koji nastaju zbog prekomjerne moždane električne aktivnosti. U pasa s urođenom epilepsijom prvi napadaj se javi u dobi između 1 i 5 godina. Postoje dva tipa napadaja; generalizirani i parcijalni. Kod generaliziranog u prvoj toničkoj fazi, dolazi do grčenja cjelokupne skeletne muskulature istovremeno, životinja grčevito leži s ispruženim nogama i zabačenim vratom, psi često sline, uriniraju ili defeciraju. Slijedi druga klinička faza, gdje dolazi do ritmičnih pokreta nogu (kao da pas trči). Nakon što napadaj završi životinja ustaje i ponaša se normalno ili pokazuje znakove dezorijentacije, trči ili hoda besciljno po kući i slično. Ponekad jedna od faza napadaja može i izostati. Kod parcijalnog napadaja pogođen je samo dio mozga, pa će i manifestacija napadaja ovisiti o tome koji dio je pogođen, odnosno dolazi do grčenja samo nekih skupina mišića. Bolest se može javiti kod svih pasmina, ali uočena je učestalija pojava kod bigla, jazavčara, labrador retrivera, zlatnog retrivera, škotskog ovèara, ...

46 47

BILJEŠKE:

48 49

BILJEŠKE:

priruČnik za sudaČke pripravnike

Documents