PREDAVANJA IZ POLEMOLOGIJE:

POLEMOLOGIJA: Polemologija je nauka o konfliktima, ratu, uzrocima, i posljedicama. Spada u skupinu društvenih nauka. U vezi je sa Sociologijom i Politologijom. Nauka o konfliktima, ratu kao najizraženijem konfliktu o njihovim uzrocima i posljedica. Njeno istraživačko polje je u vezi sa naukama kao što su Sociologija. Plemenonos-način sukobljavanja, logos-znanje, nuka, mišljenje. Logos izvorno je govor. Konflikt je izraz grčkog porijekla. Konflikt znači sud sporenje. Interesi sprovode sukobe. Konflikt je oznaka svih sukoba u društvu. Nauke nisu temeljene na pojmovima.KONFLIKTI:Nema ne konfliktnih društava. Takmičenje jeste takmičenje u društvu. Konflikt jeste način življenja društva. Konflikti se dijele na: 1.Društveno neophodne (društveno potrebni), 2. Društveno nepotrebne (visokog i niskog intenziteta). Društvena moć podrazumijeva ukupne potencijale jednog društva (teritoriju, stanovništvo, prirodni resursi).Društvena sila je djelatna društvena moć. Da proizvodi promjene u društvu i prirodi. Političke, vojne, ekonomski i drugi oblici sile koji proističu i čine društvenu silu. Politička sila podrazumijeva sposobnost pojedini elemenata društva da proizvode političke promjene, a u međunarodnom planu uticala ne međunarodne odnose. Vojna sila podrazumijeva ukupne potencijale tog društva koje ono može upotrijebit u oružanoj borbi u ratu. Vojna sila je osnovni element političke sile.SUN CU VU:Kineski pisac i vojskovođa. Oko 500 godina prije nove ere napisao je djelo Vještina ratovanja. Vještina ratovanja je od životne važnosti po državu i star život i smrt, put do sigurnosti. Pet stalnih faktora ratne vještine su: moralni zakoni, nebo, zemlja, komandant, metoda i disciplina. Pod moralnim zakonom se podrazumijeva potpuna jednodušnost naroda i vladara, neprikosnovene poslušnosti. Nebo podrazumijeva vrijeme kao noć i dan, hladnoću i vrućinu i kao godišnje doba. Zemlja predstavlja odstojanja, velika i mala, otkriveno zemljište i uske prelaze izgleda na život ili pogibiju. Komadant predstavlja otjelovljenje vrlina mudrosti, iskrenosti, dobrote i tačnosti. Metoda i disciplina predstavlja redoslijed dostojanstva među starješinama odnosno podjelu vojske na jedinice i nadzor nad izdajnicima. Osnovne taktike su: svako vođenje rata počiva na obmani, samo se munjeviti rat isplati, neka vaš cilj bude pobjeda, a ne dugotrajni pohodi. Ako pljačkate jednu zemlju razdijelite plijen među svojim ljudima, ako osvojite nove teritorije, razdijelite zemljište u korist vojske. Vojskovođa odlučuje o sudbini naroda. Čovjek od kojeg zavisi da li će nacija živjeti u miru ili opasnosti. General je bedem države. Važna taktička određenja su: metoda general predviđa snadbjevanje vojske na račun neprijatelja, najveći uspjeh ne sastoji se u tome da pobijedimo neprijatelja u svim bitkama, već da otpor neprijatelja savladamo bez borbe, ne opsjedaj utvrđene gradove ako se to ikako može izbjeći, pobijedit će onaj koji ima vojničko znanje i kome njihov vladar ne smeta u poslu. Nesreće prouzročene greškama generala su: bjekstvo, neposlušnost, rasulo, slom, dezorganizacija i poraz.PLATON:Živio oko 427-347 godine prije nove ere. Grčki filozof, rođen i živio u vrijeme peloponeskih ratova. Podjela sukoba i ratova. Međusobni sukobi Helena-pustošenje polja i paljenje kuća-zločin i nepatriotizam. Pobjednici pobijeđenima nekada uzimaju ljetinu. Krivica za neslaganje je manjeg broja građana, a ne većine. Demokracija je vladavina naroda. Rat je za državu i pojedinca izvor i povod za zlom. Napisao je djelo Država. Povod za rat je bilo siromaštvo. Porodica koja neće imati više djece nego što im imetak dopušta. Vojnički zanat je vještina koja je djelom prirodni dar, a zar sami građani nisu u stanju da to čine. Oni koji se bave vojničkim zanatom su čuvari države. Davanje superiornosti vladajućoj klasi koja se ne može dovesti u sumnju.ARISTOTEL:Sagledavao je realno stanovište o državi. Čovjek je bio politička životinja. Najgora država za njega bila je demokracka država, a to je vladavina širokih masa. Za Aristotela je država savršeno ljusko društvo. Gdje se država smatra organizmom. Država je ljusko društvo koje je postalo aritaktično društvo i koja posjeduje društvene potrebe. Te da omogući bolji živo ljudima koji žive u njoj. Aristotel je razlikovao šest načina uređenja i razlikovao je dobra i loša. Kralj je vladao u skladu sa zakonima dobra. Aristokracija je vladavina onih koji se odlikuju najvećim intelektualnim veličinama i načelima. Republika je vladavina sa najizraženijim oblicima pravne jednakosti među građanima. Ovo su dobri oblici vladavine. Tiranija je izvrgnuće kraljevstva. Oligarhija je izvrgnuće vladavine najbogatiji u

1

vladavini najbogatijih. Aristotel ratove dijeli na pravedne i nepravedne. Gruba vrsta rata je obrambeni rat za polis. Odbrabeni rat je treće vrsta rata. Aristotel kaže da nijedno uređenje države nije idealno, a najidealinije je ono koje opstaje. Sila se primjenjuje na početku ili kasnije. Obmana je kada se narod postanke da pokrene revoluciju. Nakon što svrgnu postojeću vlast i potpuno završe u krvi. Druga vrsta omane je kad se pobuni da podrži neku vlast. Oligarhija može da propada. Cijela Aristotelova teorija o konfliktima je ekonomska. Što je građanski rat? Najbolji oblici državnog uređenja. Kako dolazi do njene promjene. Nije se slagao sa Platonovom teorijom. TIKIDID: Biografski podaciTukidid je živio je od 460. Do 406. godine p.n.e. bio je atenski mornarički oficir.otpušten je iz vojske i protjeran iz Atene Prvi Peloponeski rat počeo je 457. i trajao do 451. godine nakon čega je sklopljen 30 – godišnji mirovni sporazum između Sparte i Atene.Drugi Peloponeski rat počeo je 431. godine i trajao do 404. godine p.n.e. Poraz i propast AteneUzroci Peloponeskog rata Potresi u zemlji, suša i glad“To su bili potresi, koji su i zahvatili veoma veliki dio zemlje i bili izvanredno žestoki...zatim negdje velika suša i odatle strašna glad i kužna bolest, koja je mnogo naškodila i uništila veliki dio ljudi. To je naime sve u ovome ratu zajedno provaliloAtenjani postali moćni i zadavali su strah Lakedemonjanima te ih natjerali u rat ;Drugi uzrok ratu je neprijateljstvo između Atene i Korinta koje je započelo kad je grad Epidamno bio u nevolji jer su ga napadali barbari. Epidamno je poslao poziv za pomoć na otok Kerkiru koji im nije želio pomoći. Tukidid o ratuBolje od rata je mirno rješavanje sukoba putem suda. Rat je “nasilje jačeg nad slabijim” jer kome je moguće “upotrebljavati silu taj ne traži nikakav sudbeni postupak”. Pripremanje za rat kao osiguranje mira. Koristi od rata: osvajanje plodne zemlje, zauzimanje morske obaleAPIJAN:Napisao djelo Rimski građanski ratovi. Rimski historičar. Dubina historijskog pravosuđa. Ratovi su borba za prevlast i tiraniju. Ratovi Rimskog carstva su trajali po 400 i 500 godina. Kroz cjelu historiju smo imali padove i poboljšanja carstva. Rimsko carstvo je nastalo na osvajanjima. Sva carstva su bila sposobna da se održavaju. Danas evropska nauka se temelji na tim činjenicama o razvoju nauke u rimskom carstvu. Cezar na samrti govori zar i ti sine brute. U borbama za vlast se krvna srodstva neuvažavanju. Građanski rat je klasična borba za vlast. Aurelije Agustin je napisao djelo O državi božjoj. Ovo djelo je teološka rasprava. Teološki aspekt govori o dvije države, a to su: božja koja je uređena i svjetovna koja govori da nije uređena i da vlada nered.TOMAS MOR:On je slobodno mislio i skončao život prije smrti jer je se bavio politikom. Pisao je o utopiji. Zamislio je državu na ostrvu. Da bi utopija opstala mora se braniti i koristiti silu. Tri su situacije kad će se braniti, a to su: samog sebe braniti, pomoći susjedu u odbrani, previše naseljenoj teritoriji.TOMAS ROBERT MALTUS:On je bio teolog i ekonomist u Engleskoj. Djelo koje je napisao je Esej o stanovništvu koji govori o populaciji na zemaljskoj kugli. Sredstva za život se povećava po aritmetičkoj sredini, a povećanje stanovnika po geometrijskoj sredini. Ratovi su dobri u tom što veliki broj ljudi umire, a bolje je onima koji ostaju jer će imati više sredstava za život. Ostavila je trag u svoje vrijeme na ovu teoriju i sve druge teorije poslije. Ima društava koja dobro žive. Nije vidio dalje od Engleske. Propagirao rat dovodeći u ravan broj stanovnika i broj sredstava za život.TOMAS HOPS:Bavio se politikom. Njegovo djelo je Levijatan-simbolika. Knjiga govori o državi. Država mora biti snažna. Čovjek je čovjeku vuk. Svi ljudi su po prirodi jednaki. Iz te jednakosti proizlazi zloba, a i borba među ljudima. Ako se ne uredi država, došlo bi do rata svako protiv svih. Ljudi su suvereni. Da bi se ljudi trebali odreći djela suvereniteta i dati ga državi kako bi uređivali odnose među ljudima. Što ko kome smije, a ko kome ne smije. Suvereni su jer je to njihovo prirodno pravo.

2

NIKOLO MAKIJAVELI (1469-1527)Rođen u Firenci u porodici gradskog notaraFilozof, kroničar, historičar, diplomata i političarNajznačajnije djelo “Vladalac” (1513)Borac za ujedinjenje tadašnje ItalijeDjelo “Vladalac” predstavlja skup političko-pravnih savjeta vladaru o vođenju države, vojske, rata... Istaknuti predstavnik apologeta rata; Rat podrazumijeva kao posljedicom čovjekove prirode, jer ljudi će uvijek biti zli ako ih neka nužda ne natjera da budu dobri. Monarhije kao oblik vladavine lakše zadržati nego zadobivene države, jer vladalac ne mijenja sistem uprave svojih predstavnika; Mješovite vladavine; zadržati postojeće lozu vladara; ne mijenjati zakone; napljačkati zauzeta područja itd. Primjer mješovite vladavine nalazi u Darijevoj kraljevini koju je Alexandar zauzeo, poslije njegove smrti, nije se pobunila protiv Aleksandrovih nasljednika vlasti; U osvojenim gradovima ili pokrajinama prije nego što su osvojeni, bili su na snazi posebni zakoni. Makijaveli navodi tri načina da se održi vlast: 1.) Prvi je njeno upropaštavanje;2.) Drugi, preporučuje vladaru odlazak u osvojenu državu da tamo živi i3.) Treći, da se ne remeti njeni zakoni, nametne plaćanje danka i postavi i obrazuje prijateljska vlada Makijaveli navodi da vladari koju su zadobili prijestolje tuđim oružjem ili srećom, vrlo brzo“popnu”naprijestolje, ali se teško održavaju, što zavisi od onih koji su ga podržali. Makijaveli navodi primjer kako se treba mjeriti snaga jedne vladavine i to: sami se mogu na vlasti održati samo oni koji imaju dovoljno ljudstva ili novca da bi sakupili snažnu vojsku i odbranili Jedan od savjeta za borbu dobrog vladara Makijaveli vidi kroz dva načina:PRVI je Zakonima; DRUGI je SILOM,Prvi savjet je pripisao ljudima a drugi namijenio zvijerima na osnovu čega zaključuje: VLADAR MORA NEOPHODNO DA BUDE ČOVJEK I ZVJER.Vladar mora znati da se uvuče u kožu i lisice i lava. Treba biti lisica i prepoznati zamke, i lav i plašiti vukove. Vjerni vladaoci su izgubili mnogo, jer nisu bili rđavi i vjerovali da su svi ljudi anđeli.Treba umjeti igrati svoju ulogu , pa biti pritvoren i dvoličan, a ljudi su bezazleni i navikli su da se okreću potrebama i pokoravaju okolnostima, pa će varalica naći onoga ko će biti prevaren Savjet vladarima:Vladari sem da nemaju drugog cilja osim ratom i zakonom za sebe i državu steći korist Makijaveli poručuje: NE BIRATI SREDSTVA DO CILJA. Makijaveli navodi da budući vladaoc treba da bude: moćan, hrabar i vješt na bojnom polju, efikasan i lukav političar. Narod vladaru treba da bude prijatelj. Makijaveli smatra da tiraniju stvara narod ili velikaši. Težnje naroda su mnogo časnije, dok težnje velikaša su upravljanje da tlače narod. Vladara trebaju da okružuju dobri ministri, jer su oni ogledalo njegovog duha, sposobni, vjerni, mudri.Makijavelizam:Makijavelizam je nastao na osnovu stavova Makijevelija i postao teorijom za kritiku odmah od 16 stoljeća. Makijavelizam u političkoj i društvenoj pragmatici podrazumijeva moralnu nedosljednost, političku prevrtljivost, državno lukavstvo i pravnu dvoličnost. Tipovi vladavina:Zagovornik crkvenog uređenja države, jer se u njima vlast osvaja “sposobnošću i srećom, a održavaju bez jednog i drugog je počivaju na drevnim vjerskim ustanovama. Poslušnost podanika “crkvenim vladaocima”O Vojsci:“Dobri zakoni i dobra vojska” kao temelji dobre države,Makijaveli navodi 4 oblika vojske kojom vladalac brani svoju državu:NAJMLJENA VOJSKA, POMOĆNA VOJSKA;MJEŠOVITA VOJSKA i SVOJA VOJSKA NAJMLJENA I MJEŠOVITA VOJSKA je plaćenička vojska i opasna jer vladar nikada neće biti bezbjedan, niti ćemo mu vlast biti čvrsta.POMOĆNA VOJSKA je ona vojska koju vladar zatraži od vladara druge države i upotrijebi u svoj interes. Ona može da bude dobra i korisna za onog koje šalje, ali opasna za onog koje je zove, ako bude poražena izgubljen si, ako pobjedi postaješ njen zatočenik.

3

SVOJA VOJSKA čiji je zagovornik Makijaveli, je ona vojska koju vladalac države stvori od svog naroda za odbranu države i svoje vlasti jer “pobjeda tuđom vojskom, nije prava pobjeda... lakše izgubiti sopstvenom vojskom nego dobiti tuđom”.Zagovarao je “švicarski model odbrane” koji je uspostavljen na “narodnoj vojsci i vlastitom oružju”. “NIŠTA NIJE TAKO NEVAŽNO I NESTALNO KAO GLAS O MOĆI KOJA NIJE SOPSTVENOM SNAGOM STEČENA” Vladaoca ne smije ništa drugo da zaokuplja osim načina ratovanja, vojne organizacije i discipline tj. “kada vladaoci više misle na uživanje nego na vojsku, gube državu”.Upoznati svoju zemlju, proučavati historiju, razmišljati o postupcima velikih vladara, ne gubiti vrijeme u miru. Ovo iskustvo pomaže vladaocu da “nađe neprijatelja”. HASAN KAFIJA PRUŠČAK“TEMELJI MUDROSTI O UREĐENJU SVIJETA” (1596)O AUTORUHasan Kafija Pruščak (1544-1615/16) rođen u Pruscu – Bosna i Hercegovina.Kadija i učitelj u Pruscu, školovao se u Stambolu.Najznačajniji Bošnjački mislilac (16 i 17 st.) u Osmanskom carstvu.Autor je 17 djela, Temelji mudrosti. (1596)Veliko ratno iskustvo, učesnik bitke kod Jegra (1596)Temelji mudrosti o uređenju svijeta: Napisano u vrijeme prvih kriza koje su zahvatile Osmansko carstvo, da bude od “pomoći vladarima, uputa vezirima, uzor mudracima i potpora siromasima” Predstavlja teorijsku i političku misao o politici, državi, vojnoj sili i ratu, uz obilje savjeta i formula za uspostavom pravednijeg stanja u državi, na osnovama islamske doktrine i poštivanja šerijatskih kodeksa. “Naglašavajući i kritikujući tradicionalizam osmanlijskog vladanja i prve poraze moćne imperije O povodu uređenju svijeta:PRVI TEMELJ: O Uredbi države i njezinu trajanju;DRUGI TEMELJ: O savjetovanju, blagostanju, mišljenju i razmišljanju;TREĆI TEMELJ: O upotrebi ratnih sprava i o ratu, o uredbi i oduševljavanju vojske;ČETVRTI TEMELJ: O uzrocima pobjede, o božjoj pomoći i o povodima propasti (Bog nas sačuvao)Kad je Bog odredio opstanak ljudskog roda, odredio je udruživanjem i uzajamnim radom.Pozivajući se na prve mudrace i učenjake ljude svrstava u 4 staleža: Jedne je odredio za sablju, druge za pero, treće za poljodjelstvo, četvrte za obrt i trgovina, a nad svima dadoše upravu državi.U prvi stalež spadaju: vladari, carevi, njihovi namjesnici i ostali vojnici (ratnici) zaduženi za nadziranjem svih staleža, njihove zaštite pravednošću i valjanom politikom, te vođenje borbe radi odbrane od neprijatelja. U drugi stalež spadaju: učenjaci, mudraci i ostali dobri i pobožni ljudi(čuvati Božje zapovjedi, davati mišljenja i savjete, obećavati vjeru i vjerske obrede) U treći stalež spadaju: poljodjelci i vrtlari (raditi i skrbiti za životne namjernice, obrađivati polja, vrtove). U četvrti stalež: obrtnici i trgovci ( zanatske usluge, nabavljati robu). Svi trebaju da ustraju u svom poslu, u protivnom nastaje “nered i zbrka”.Primjere gdje su oficiri zanemarili svoje funkcije, pa su drugi staleži išli u borbu.Prvi temelj: O uredbi države i njezinu trajanjuDržavni je stub pravda i dobra uprava (valjana politika).Kur’an: “Bog zapovijeda, da se pravo radi i dobro čini”; “Pravda je dio vjere i moć vladara”“Bog ne mijenja ništa u jednom narodu, dok se sam narod ne izopači”Izrekao niz mudrih riječi: “Najbolji vladar, koji dobro radi i misli i pravdu kroji vojnicima i podanicima” “Kad zli zavladaju, dobri propadaju; kad se niski digne, visoki se ponize, kad baraba dođe do vlasti, odlični ljudi moraju propasti”. “Ne gledaj vladara nego na njegova ministra, pa ćeš znati, ko vlada. Poziva se na pojedine autore i vojskovođe kako bi ukazao na premoć lukavstva i “pameti” u borbi, u ratu, (Pametnom idejom čitavoj vojsci možeš kičmu slomiti. Nužno je jednom vladaru da bude široke ruke, jer se narod nekome pokorava samo radi svjetske koristi. “Ko čuva svoju imovinu gubi ljude” tj. Kada vladar škrtari, čuvajući blagajnu i imetak od vojske time gubi njenu naklonjenost i “susteže latiti mača”;Tri stvari nose propast jednoj državi:1.) Kad razum vladara zavladaju strasti i uživanja;2.) Kad se pojavi zavidnost među ministrima radi neusuglašenih mišljenja i 3.) Kad vojnici neće, da se biju s neprijateljem i za vrijeme boja ne slučaju zapovjedi;

4

Uzroci slabljenja Osmanskog carstva:Zanemarivanje pravde i vođenja valjane politike, zato što se državni poslovi ne povjeravaju ljudima sposobnim za njih; Nemaran odnos prema savjetovanju, razmjeni mišljenja i planiranja (oholosti i uobraženosti velikaša i izbjegavanje druženja sa učenjacima i mudrim ljudima. Indolentnost i rukovođenje vojskom i upotrebi oružja i ratne opreme za vrijeme borbe s neprijateljem, a uzrok je u tome što se vojnici ne boje starješina. Lakomosti na mito i sklonost ka ženama.Drugi temelj: O savjetovanju, blagoslovu, mišljenju i razmišljanjuVladari i njegovi ministri trebaju da traže savjete od stupova države: učenjaka, mudraca i iskusnih ljudi, a ne da budu apsolutna u svome mišljenju. Hadis veli: “Ko se savjetuje, taj pobjeđuje”.“Mišljenje jednog čovjeka nije mišljenje”, “Povjeri tajnu jednome a savjetuj se sa hiljadu”Hadis veli: “Rat je varka (taktika)” Ako ne možeš (junački) pobijediti, posluži se varkom.“Više se uzdaj u ratnu vještinu i junaštvo i u opreznost nego u navalu. Varka u ratu više koristi nego junaštvo. Spomenute lijepe riječi i dobre pouke upućuju, da je izmjena misli i savjetovanje najnužnija potreba i najodabranija vrlina. Indijski filozof: “Može se postići mišljenjem, što se postizava silom i vojskom”. Kažu da je prava misao bolja zaštita, nego li snažna ruka.”Treći temelj: O upotrebi ratnih sprava i o ratu, o uredbi i oduševljavanju vojskeKur’an: “O pravovjerni, posvetite pažnju!” tj. Budite budni i oprezni (prema neprijatelju). Nemarnost vojskovođe vidi u ne pregledanju vojske, a to mu je dužnost. Nepoštivanje vojnog opreza naveo je u Bosni. Pregledanje vojske, isprobavanje i nabavljanje oružja, obuka u upotrebljavanju-osloni su u ratu i na mejdanu. Pruščak ukazuje na trajno usavršavanje ratne tehnike i opreme, kako kaže “naša vojska ne samo da ne mari, da to oružje nabavi i upotrijebi, nego neće se služiti ni starim oružjem”. Oduševiti vojsku za rat (Kur’an: “oduševljavaj pravovjerne za rat”). Strpljivost, kao moralna vrlina i mjera mudrosti za Pruščaka je značajna dimenzija svake valjane vojne doktrine Pruščak rat vidi kao praktično sredstvo kojim se razlikuju državna snaga i moć. Četvrti temelj: O uzrocima pobjede, o božjoj pomoći i o povodima propastiVažan uvjet pobjede, po Pruščaku, jeste velekodušje vladara i njegova čvrsta odluka, da drži vojsku obećanjem, dobročinstvom i nagradom. Progonom i kaznom treba prijetiti bjeguncima (bježanje iz bitke poglavito na Balkanu) Povlačenje sa bojišta odobrava samo radi taktičkih razloga, time ukazuje na nered u vojsci, odmetništvo, prljanje časti muslimana... Zaključna riječ o miru i ugovoruGovoreći o miru i ugovoru o njemu, poziva se na Alahove riječi: Kur’an: “Mir je bolji”(od neprijateljstva). Rat je potištenost i jad a mir je sloboda i veselje tj. rat je tegoban i gorak, a mir sigurnost i sreća. “Najveća je pogreška zaratiti na onoga, koji traži mir” jer u Kur’anu stoji(nepoštivanje ugovora):”Zaista će se za ugovor odgovarati na sudnjem danu. IBN HALDUN:Rođen je u Tunisu 1332. a umro u Kajru 1406. godine. Potiče sa prostora Arapskih zemalja. Bio je političar, diplomata, predsjednik, načelnik, vojskovođa. Napisao je djelo Mukadima. Ovo je djelo ostavio za svog života i govori u njemu o vještini ratovanja. Predsjednik društva kroz dvije kategorije nomadi i sjedioci (grčki) ljudi. Asabiju definira kao povezanost u društvu. Jačina povezanosti ovisi o ishodu rata. U nomadima pravdu dijeli vođa i ima uticaj. Kod sjedioca pravdu dijeli policija, vojska i svi organi koji su za to zaduženi. Sjedilačka društva rijetko nose oružje, a nose ako im je bilo potrebno. Takva društva nisu sebi smjela dozvoliti takav prekršaj. Podijelio je ratove na pravedne i nepravedne. Ratovi koji su vođeni bili su iz: zavisti, zlobe, praljkaški ratovi, sveti rat, ratovi protiv ocepljenja.

5