POVRĆE: Usvajanje hraniva iz

zemljišta

Sa početkom proljeda počinju i prvi radovi u vodnjacima, povrtnjacima i zaštidenim

prostorima. Jedna od obaveznih mjera koja se vrši na proljede je osnovna gnojidba

kojom de se osigurati primarni izvor hraniva za prve faze vegetacije. Pravilna gnojidba

jedan je od uslova dobrog ukorjenjivanja biljki, što je temelj za njihov rast, razvoj i

plodonošenje.

Da bi se biljkama obezbijedile dovoljne količine hrane, neophodno je znati sadržaj

hranivih materija u zemljištu prije đubrenja. Do ovih podataka se dolazi putem

hemijske analize zemljišta koje precizno pokazuju količinu dostupnih hraniva. Na

osnovu tih podataka utvrđuje se koliko je hraniva potrebno dodati, uzimajudi u obzir i

kulturu koja de se uzgajati.

Svaka biljna vrsta ima specifične i karakteristične zahtjeve u pogledu mineralnih

materija. Tako, na primjer, vrste iz porodice Solonaceae spp. (krompir, paradajz,

paprika) su poznate kao kalijumove biljke jer im je u toku vegetacije najviše potrebno

tog elementa.

Dinamika usvajanja mineralnih materija zavisi od kulture koja se uzgaja, količine

dostupnih hraniva, pH vrijednosti zemljišta i faze razvoja biljke.

Svaka faza u razvoju biljke nosi određene specifičnosti, kako u procesima koji se

odvijaju u samoj biljci, tako i u potrebama za mineralnim materijama.

Kada je u pitanju uzgoj

paradajza najvede iznošenje

kalija, azota i fosfora je u

periodu od 30-45 dana

nakon sjetve. U tom periodu

biljke dnevno iznesu i do

300 mg kalija po biljci, 250

mg magnezija, 250 mg

fosfora, 200 mg azota i 110

mg kalcija. Jedna biljka

paradajza u toku vegetacije

može iznijeti iz zemljišta i

50% više kalija u odnosu na Slika 1. Iznošenje hraniva- paradajz (Solanum

lycopersicum)

Usvajanje mineralnih materija usko je povezano sa stvaranjem suhe materije u

biljci. Paprika mora apsorbovati više hraniva od paradajza da bi formirala jedinicu

suhe materije. Najveda koncentracija azota, fosfora i kalija u biljci je u listovima,

potom u plodu i stablu. Sadržaj kalcija i magnezija najvedi je u lišdu i za prinos od

1000 kg biljka paprike iznese 1,23 kg kalcija i 1,16 kg magnezija. Vedina usvojenog

kalija ugrađuje se u plodove. Na slici 2. prikazane su količine azota, fosfora i kalija

koje biljke paprike izvuku po jedinici prinosa i u toku vegetacije.

Slika 2. Iznošenje hraniva – paprika (Capsicum annuum)

Krompir je kultura koja iznosi velike količine hraniva iz zemljišta i njihovo usvajanje

povedava se tokom vegetacije. Usvajanje hraniva je složen proces i uslovljen je

đubrenjem, klimatskim faktorima i osobinama zemljišta. Kalij je glavni element koji

određuje kvalitet i količinu prinosa krompira kroz uticaj na najznačajnije metaboličke

procese u biljci. Kalij utiče na:

nastanak, translokaciju i skladištenje ugljikohidrata,

reguliše osmotski pritisak u delijama,

poboljšanje učinkovitosti azota,

kvalitet krtola,

smanjuje osjetljivost krtola na promjene boje ( unutarnje modrice, crne tačke,

promjenu boje sirove krtole i nakon kuhanja),

poboljšava prerađivačke karakteristike krtola ( smanjuje sadržaj redukujudih

šedera),

sadržaj skroba u krtolama.

Krompir koji se uzgaja u zemljištu u kojem su prisutne dovoljne količine kalija koristi

manje vode po jedinici biljne mase, te lakše podnosi periode suše. U toku vegetacije

krompir iz zemljišta iznese 692-791 kg/ha kalija. Na slici 3 prikazano je koliko pojedinih

elemenata krompir izvuče iz zemljišta u toku vegetacije, a u tabeli 1 uticaj kalija na

pojedine parameter kvaliteta krtola.

Slika 3. Iznošenje hraniva- krompir (Solanum

tuberosum)

Tabela 1. Uticaj pojedinih elemenata na parametre kvaliteta krompira

Patlidžan je biljka duge vegetacije sa bujnom nadzemnom masom koja izvlači

vede količine hraniva iz zemljišta. 100 kg ploda iz zemljišta izvuče 316 kg azota, 18

kg fosfora i 213 kg kalija.

Krastavac je kultura koja ima mali sadržaj suhe materije u plodu, oko 4%, dok

ostatak ploda čini voda (96%). Na slici 3 prikazano je iznošenje hraniva po toni

ploda krastavca.

Slika 4. Iznošenje hraniva- krastavac (Cucumis sativus)

88% korijena špinata razvija se do 30 cm dubine zemljišta i u toj zoni trebaju

biti prisutna sva potrebna hraniva. U toku vegetacije špinat iz zemljišta iznese

do 55 kg/ha azota, 12,5 kh/ha fosfora i do 160 kg/ha kalija.

Slika 5. Iznošenje hraniva iz zemljišta- špinat (Spinacia oleracea)

Salata ima vede zahtjeve za kalijem u odnosu na druge mineralne materije. Sadržaj

kalija je značajan radi smanjenja propadanja oboda listova. Kod usklađenog

sadržaja kalija i kalcija u zemljištu postiže se veda otpornost biljki na bolesti i

štetočine. Zbog kratkog vegetacionog perioda salata ima nešto manje zahtjeve za

hranivima, u odnosu na ostale povrtne kulture. Za uzgoj salate od presudnog

značaja je sadržaj azota u zemljištu. Povedan sadržaj ovog elementa ima negativan

uticaj na kvalitet glavica, odnosno dolazi do deformacije listova, njihovog

zadebljavanja i tamnjenja. Listovi salate postaju grubi i skraduje im se period

skladištenja.

Nedostatak azota, također ima negativan uticaj na razvoj salate, što se ogleda u

usporavanju rasta I razvoja, pojave hloroza na donjim listovima, a kod vedeg deficita

azota izostaje formiranje glavica. Na slici 6 prikazano je koliko hraniva salata iznese u

toku vegetacije i za 10 tona prionosa.

Slika 6. Iznošenje hraniva-

salata (Lactuca sativa)

Sadržaj azota u zemljištu ima uticaj na porast i kvalitet glavica kupusa više nego

ijedan drugi element. Najvede iznošenje azota je u fazi zatvaranja rozete. Osim azota

povedane su potrebe i za kalijem. Kvalitet glavica kupusa određen je njihovom

zbijenošdu, a to je uslovljeno izbalansiranim sadržajem azota, kalija i fosfora u

zemljištu. U uslovima povedanog sadržaja azota glavice su slabo zbijene, rastresite i

lošijeg kvaliteta. Takve glavice se teže i skladište. Na slici 7 prikazane su količine

hraniva koje kupus iznese iz zemljišta u toku vegetacije.

Slika 7. Iznošenje hraniva- kupus (Brassica oleracea)

Karfiol u toku vegetavije sa površine od jednog hektara iznese:

N- 175-200 kg,

P- 60-80 kg,

K- 210-300 kg,

Ca- 38-115 kg,

Mg- 10-35 kg.

Za prinos od jedne tone karfiola potrebno je: 8,5 kg azota, 2,6 kg fosfora, 8 kg kalija, 0,8

kg magnezija.

Kod uzgoja rotkve prihranu azotom treba vršiti u nekoliko navrata kako bi se izbjegla

pojava spužvastog tkiva i nagli porast. Najviše azota rotkva usvaja četiri sedmice nakon

nicanja.

U uslovima suviška azota u zemljištu kvalitet korijena rotkvica se smanjuje. Previše

azota dovodi do pojave izduženog i tankog korijena, promijene okusa i smanjenja

sadržaja antioksidanasa u zrelim rotkvicama. Jedna tona rotkvica iz zemljišta izvuče: 2,5

kg azota, 0,8 kg fosfora, 4,5 kg kalija,0,3 kg magnezija. Na slici 8 prikazano je iznošenje

hraniva iz zemljišta u toku vegetacije za rotkvu i rotkvicu.

Slika 8. Iznošenje hraniva- rotkva rotkvica (Raphanus spp.)

Celer je kultura koja ima dugu vegetaciju zbog čega iznosi dosta hraniva iz zemljišta, a

naročito je osjetljiv na nedostatak kalcija.

Dostupne mineralne materije u zemljištu imaju veoma značajan na hemijski sastav

korijena mrkve. Azot utiče na sadržaj vitamina A, dok kalij utiče na povedanje

sadržaja šedera i vitamin C. Fosfor je značajan za rast i razvoj mrkve, ali ne utiče

značajno na hemijski sastav.

Slika 9. Iznošenje hraniva- celer (Apium graveolens) i mrkva (Daucus carota)

Korjenasto povrde je osjetljivo na nedostatak bakra , što dovodi do pojave šupljina u

sredini korijena ili odumiranja rozete lišda.

Optimalan sadržaj azota značajan je za ekonomičnu proizvodnju luka. Azot utiče na

prinos i kvalitet lukovica, dozrijevanje, skladištenje, ali i na jačanje biljki i njihovu

otpornost prema bolestima. Nedostatak azota utiče na smanjenje prinosa i veličinu

lukovica. Nedostatak fosfora dovodi do slabijeg razvoja luka i kržljanja lukovica.

Slika 10. Iznošenej hraniva- luk (Allium cepa)

Mahunarke su poznate kao biljke koje žive u simbiozi sa kvržičnim bakterijama

koje vrše fiksaciju elementarnog azota iz vazduha u amonijačni oblik. Na ovaj

način one zadovoljavaju vedinu svojih potreba za azotom, međutim, mogu biti

osjetljive na nedostatke fosfora i kalija.

Po kilogrmu zrna grašak iznese iz zemljišta:

N- 0,034 kg,

P- 0,0041 kg,

K- 0,0115 kg.

Najvede potrebe za hranivima su na početku vegetacije. Na slici 11 prikazane su

potrebe za hranivima graška i graha.

Slika 11. Iznošenje hraniva – grah (Phaseolus vulgaris) i grašak (Pisum sativum)

Kod intenzivne poljoprivredne proizvodnje česta je pojava gomilanja mineralnih

materija u zemljištu u oblicima koji nisu pristupačni biljkama, odnosno u oblicima

koje biljka ne može usvojiti. U tom slučaju dolazi do zaslanjivanja ili

zakiseljavanja zemljišta čime se smanjuje njegova plodnost i produktivnost. To

također dovodi i do smanjenja mikrobiloške aktivnosti zemljišta, što uzrokuje

sporiju razgradnju organske materije i njenu transformaciju u mineralne

materije. Da bi se to izbjeglo potrebno je izvršiti hemijsku analuzu zemljišta, i to

nakon 5 godina uzastopne obrade. Osim toga, potrebno je primjenjivati i

biostimulatore zemljišta, koji de potadi mikrobiološku aktivnost zemljišta I ubrzati

razgradnju organske materije.

U ovu svrhu poželjno je koristiti peletirano organsko đubrivo Bio Can pelet.