pm gallery 2010 / 2011

1 / / G A L E R I J A P M / / 2 0 1 0 / 2 0 1 1 / / P M G A L L E R Y


I

I

I


GALERIJA PM/ P M G A L L E RY

2010/2011


I

I

I


SADRŽAJ / CONTENT

07. Uvodnik / IntroductionProšireni mediji / Expanded mediaTekst / Text by: Josip Zanki

2010.12. VLADIMIR GUDAC

20. MARIJAN CRTALIĆ

28. SLOUGHT U TRANZITU / SLOUGHT IN TRANSIT

36. TONKA MALEKOVIĆ 44. ANA HOFFNER

50. LINE_SOURCE

2011.58. NA POLA PUTA / HALFWAY

66. MIRON MILIĆ

72. UMJETNOST U SLUŽBI .. / ART IN THE NAME OF ..

78. TAMNA TVAR / DARK MATTER


I

I

I


Prošireni mediji

Jednom sam postavio pitanje povjesničaru umjetnosti Marku Gisbournu o mogućnosti određivanja različitih značenja pojma slikar. Odgovorio mi je da se unutar takozvanog novog slikarstva, koje se u Njemačkoj afirmiralo nakon pojave Nea Rauscha dogodila vrlo stroga podjela u značenjima. Ako se netko deklarira kao slikar to podrazumijeva romantičarski statement koji rečenog umjetnika smješta u pred moderno, neoklasicističko doba. Slikarstvo koje nastaje nakon dekonstrukcije postmoderne polazi od drugačijih koncepcija i idejnih premisa. Takav se autor definira kao umjetnik koji se izražava u mediju slikarstva. Transformacija se okvira definiranog riječju vještina (tehnika) u kompleksni pojam medija dogodila u početku vremena spektakla. Upravo je to vrijeme koje se zasniva na beskonačnoj potrošnji zahtijevalo stalnu komunikaciju i distribuciju informacija, onu koja se odvija putem različitih medija znanstvene ili kulturološke prirode. Umjetnički su mediji postali sredstvo komunikacije između umjetnika i potrošača umjetničkih djela, onih koji ga opserviraju u galerijama i onih koji ga kupuju na aukcijama ili u umjetničkim studijima. Pišući o Spektakularnom vremenu Guy Debord tvrdi: “Tako se u sve moćnijoj ekonomiji usluga i slobodnog vremena može pojaviti formula sve je uključeno u cijenu, bilo da je riječ o spektakularnom živom okruženju, kolektivnom turističkom pseudoputovanju, pretplati na potrošnju kulturnih dobara ili prodaji same društvenosti u obliku uzbudljivih razgovora i susreta sa slavnim ličnostima”. Od 1967 godine kad je Debord napisao ove proročanske riječi transformacija cjelokupne kulture u robu koja ima veliku tržišnu vrijednost

Expanded media

I’ve once asked art historian Mark Gisbourne a question about the possibility of defining the various meanings of the word painter. He said that, within the so-called new painting, which asserted itself in Germany after the appearance of Neo Rausch, the was a very strict division of meanings. If someone declares himself a painter, that implies a romanticist statement, which puts the said artist in premodern, neoclassical age. Painting that came about after the deconstruction of postmodernism comes from different concepts and ideas. Such an artist defines himself as an artist who expresses himself through the media of painting. The transformation of the framework defined by the word skill (technique) into a complex media term occurred at the beginning of the time of spectacle. This very time, based on endless consumption, demanded continuous communication and distribution of information vis various media of scientific or culturological nature. Art media have become the means of communication between artists and the consumers of artworks, those who observe them in galleries and those who buy them at auctions or in art studios. Writing about the Time of Spectacle, Guy Debord claims; “So the formula all inclusive can appear in the increasingly powerful service and leisure economy, whether it be a spectacular living environment, a collective tourist pseudo-trip, a subscription to the consumption of culture or the sale of sociability itself in the form of exciting conversations and encounters with celebrities”. Since 1967, when Debord wrote


I

I

I


dovedena je do savršenstva. Američki je teoretičar Richard Florida 2002 godine objavio programsku knjigu The Rise of the Creative Class. And How It’s Transforming Work, Leisure and Everyday Life. Upravo posljednje desetljeće možemo pratiti ne samo razvoj kreativne klase, već razvoj čitave kreativne industrije. Studiji kreativne industrije sigurnim koracima zamjenjuju klasične Umjetničke akademije, a klasteri kreativne industriji postaju osnova rada neprofitnih organizacija, muzeja, festivala, umjetničkih organizacija i slobodnih pojedinaca. Etnografske zbirke postaju dio agro turizma, performansi dio estetike uličnih događanja i novog cirkusa a znanstvena izlaganja se u maniri stand up komedije izvode u kino dvoranama. Upravo u takvom svijetu mogućnost ikakve promjene ili revolucije nestaje te ustupa mjesto sveprisutnom simulakrumu, novoj i poboljšanoj realnosti. Ideja je proširenih medija nastala kao otpor nasljeđu akademizma i neoklasicizma koje je u kulturi Socijalističke Jugoslavije preživjelo kratkotrajni socrealizam i državnu avangardu. Upravo je zbog toga danas više nego ikada prije potrebno redefinirati pojam medija kao takvog, pojam proširenih medija, ali i društveni i politički kontekst u kojem je koncept galerije PM nastao te se kroz više desetljeća razvijao. Jer upravo su dva elementa na kojima se bazira medij, a to su komunikacija i distribucija informacija osnova za koncept autonomističkih otpora. Ne samo u utopijskim društvenim grupama, već i u radikalnoj umjetnosti. Ako se veličina umjetnosti vidi samo u sumrak života, onda je redefiniranje medija moguće jedino kada značenje i povijesno vrijeme medija samog dođe do vlastitog kraja.

Josip Zanki

these prophetic words, the transformation of the whole culture into goods with high market value has been brought to perfection. In 2002, American theorist Richard Florida published the programmatic book The Rise of the Creative Class. And How It’s Transforming Work, Leisure and Everyday Life. During the last decade, we have been able to map the development of not only the creative class, but of an entire creative industry. Studies of creative industry are sure-footedly replacing classic Art Academies, and clusters of creative industry are becoming the basis for the work of non-profit organizations, museums, festivals, art organizations and freelancers. Ethnographic collections are becoming part of agritourism, performances part of street event and new circus aesthetics, and scientific lectures in the form of stand-up comedy are being performed in cinemas. In such a world, the possibility of any change or revolution disappears, and is replaced by the ubiquitous simulacrum, the new and enhanced reality. The idea of the expanded media came about as a resistance to the heritage of academism and neoclassicism, which survived the short-lived socialist realism and state avant-garde in the culture of the Socialist Yugoslavia. That is why, today more than ever, it is necessary to redefine the term medium as such and expanded media in particular, as well as the broader social and political context, within which the concept of Galerija PM came about and has developed through the decades. Because the medium is based on two elements, communication and distribution of information, as a basis for a concept of autonomist resistance. Not only in utopian social groups, but also in radical art. If the greatness of art can only be seen at the twilight of life, then the redefining of media is possible only when the significance and historical time of a medium comes to its end.

Josip Zanki


I

I

I


2 0 1 0


I

I

I

MACLURIZACIJA / MACLURISATION

Maclura pomifera je znanstveni naziv za biljku, drvo koje naraste u visinu od oko 5-6 metara. Na granama ima trnolike izrasline, listovi su tamnozeleni, kompaktni u naznakama srcoliki a u kasno ljeto pojavljuju se na tim granama ok-rugli kvržičasti zeleni plodovi koji sazrijevaju do kasne jeseni i dosižu veličinu promjera od 1o do 25 centimetara. Ti plodovi otkinuti sa grane na mjestu peteljke luče bijelu tekućinu koja se lijepi za prste. Iz Kanade donesena biljka ma-clure, trebala je biti ukrasna živica ili ograda ali je ubrzo zaboravljena i ostavljena da na poje-dinim mjestima raste i proizvodi svoje ni štetne niti za čovjeka korisne plodove.Krajem ratne 1993. godine sasvim nenadano naišao sam na jednoj cesti na veću količinu plodova koji su popadali sa stabala i fascini-ran izgledom, zagonetnošću i asocijacijama kojeg pobuđuje svojim izgledom (od meteora do mozga) plod maclure postao je moj trajni suputnik, paralelni svijet, nešto konstantno što je uz sve ostalo neprestano prisutno i uz čiju pomoć mogu formulirati vlastiti hod u prostoru i vremenu.

Maclura pomifera is the scientific name of a plant growing to 5-6 metres tall. Its branches are covered in thorn-like bumps; its leaves are dark green, compact and heart – shaped. In late summer, round bumpy green fruit grows on these branches, which then ripens till late autumn, reaching the size of 1 to 25 cm in di-ameter. When the fruit is separated from the petiole, a white sticky juice is secreted. Origi-nally brought from Canada, the purpose of the plant was rather practical. It was namely sup-posed to grow into a hedge. However, it was soon forsaken and left to grow its fruit which was neither harmful nor beneficent to humans. By the end of the war year, 1993, I accidentally came across a larger amount of fruit which had fallen off a tree and was scattered on the ground. Fascinated by its shape, mystery and many associations it awoke (such as meteor or even human brain); the maclura fruit has ever since been my constant companion; a parallel universe; an everlasting matter that is always present among other things. It has enabled me to define my own course in timespace.

25.02.2010. – 25.03.2010.

VLADIMIR GUDAC


I

I

I

Tijekom 1994. godine započeo sam rad na nizu nazvanom Maclura pomifera festiva, u kojem su uspostavljeni parametri budućeg razvoja projekta: fotografije, video filmovi, instalacije, tekstovi, gipsani odljevi, reljefi, slike-macluro-typije, grafike, suveniri. U toj fazi bavio sam se i Macluromodom kao plasiranjem nadolazećih modnih trendova, što je bio logičan nastavak festivala koji je macluru učinio općepoznatom a u svijetlu plasiranja brenda na domaće i i strano, posebno talijansko tržište. Slogan koji je tada bio primjeren bio je onaj općepoznati “da će u budućnosti svatko biti slavan 15 minuta”. Nakon toga uslijedila je ekstremna faza nazvana Macluromanija. U tom je kontek-stu osviještena spoznaja da umjetnik imajući svoj simbol i temu ulazi u fazu manije koja se transformira u fobiju i završava u paranoji. Slo-gan koji je tada, 1997. godine postao aktualan, kao spas od ludila glasio je: U skoroj budućnosti svatko će biti 15 minuta anoniman.

During 1994, I have begun my work on a set called Maclura pomifera festiva. This has set the basis for future projects, including photographs, videos, installations, texts, plaster casts, reliefs, maclurotypia photographs, graphics and souve-nirs. This stage of the project has also enabled me to study the Macluro-fashion within the framework of placing future trends. This was a logical sequence of the festival which has made maclura globally known. The event was in the light of placing the trend at the domestic and international (especially Italian) market. The slogan used was worded as follows: “everyone will get his/her 15 minutes of fame in the fu-ture”. The next stage that followed was a rather extreme one and it was called Macluromania. This stage awoke the awareness that the artist, possessing his/her symbol and theme enters a state of mania, transforming into phobia and finally ending in paranoia. The, back in 1997 used slogan represented a form of a salvation from madness: “In the near future, everyone will be anonymous for 15 minutes”.


I

I

I

Layouts for the new cycle appeared during the final, public, maclura-based work presentation in 1998, which was placed in the design section. Working title of the new stage was Maclurocilli, which is the name of the universal medicine. The medicine is still in the laboratory-exper-imental stage, and even though some inter-esting results have been achieved, it still has not been clinically tested. Since this is a stage requiring more time to develop, because this is a universal medicine we are talking about, this segment is not ready for public presenta-tion yet. In the meantime, a set of fortunate events has enabled maclura to be included in current world globalisation trends. Thus, a new branch of Maclurosophy has been established, which has been given the name of Maclurisation. The significant thesis about the end of history, set up by Francis Fukojama, is being demystified in this field, where various places of the world are coming together. If world affairs were not that tragic, the thesis would even be funny. But it is not. The history of the world is just about to begin.

Vladimir Gudac

Na posljednjem javnom predstavljanju rada sa maclurom 1998. u dvodijelnoj instalaciju u odjeljku koji se bavio dizajnom, pojavile su se naznake za otvaranje novog ciklusa pod radnim nazivom Maklurocil, što je naziv za univerzalni lijek. Lijek je još u laboratorijsko-eksperimentalnoj fazi pa iako su se već pojavili neki zanimljivi rezultati, još uvijek nije klinički ispitan. Budući da će ta faza trajati nešto duže, jer ipak radi se o univerzalnu lijeku, taj seg-ment još nije spreman za javnu prezentaciju.U međuvremenu, sklop sretnih okolnosti omogućio je uključenje maclure u aktualne sv-jetske globalizacijske trendove. Tako je nastao novi ogranak u sveopćoj maklurosofiji, nazvan Maklurizacija.U ovom se području djelovanja na licu mjesta (raznih krajeva svijeta) demistificira znamenita teza Fransisa Fukojame o kraju povijesti. Da stanje u svijetu nije tako tragično ta bi teza bila čak i šaljiva ali baš i nije.Povijest svijeta tek počinje.

Vladimir Gudac


I

I

I

VLADIMIR GUDACBorn in Opatija in 1951. Graduated from the School of Applied Arts in Zagreb and in 1979, from the Faculty of Arts (History of Art/Theory of Literature). He acted as director of the Stu-dent Center Gallery from 1980-1990. Together with Dubravko Budic, he was a founder and member of the Group TOK. He is active in inter-disciplinary research of the media through pho-tography, video, installation and performance. He is also an art critic. Gudac is a professor at the Academy of Applied Arts in Rijeka. He lives and works in Zagreb and Rijeka.

VLADIMIR GUDACRođen u Opatiji 1951. godine. Završio školu za primijenjenu umjetnost u Zagrebu. Diplomirao na Filozofskom fakultetu (povijest umjetnosti/komparativna književnost) u Zagrebu 1979. godine. Voditelj Galerije Studentskog centra od 1980-1990. godine. Zajedno s Dubravkom Budićem bio je osnivač i član grupe TOK. Bavi se interdisciplinarnim istraživanjima medija koristeći se fotografijom, videom, instalacijom i performansom. Piše likovne kritike. Predavač je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Živi i radi u Zagrebu i Rijeci.


VLADIMIR GUDAC


I

I

I

MARIJAN CRTALIĆ

RIBE, BOMBE I KULTURNA BAŠTINAFISH, BOMBS AND CULTURAL HERITAGE

The exhibition is part of my Invisible Sisak proj-ect and it is a journey to the underwater world of the River Kupa in the centre of Sisak. The re-mains of ancient cities now have new residents: fish, crabs, snakes, seaweed…Their undisturbed harmony is ruined by people of Sisak: they hunt (il)legally, pollute the water and destroy archaeological sites. They throw trash into the river, but also bombs and ammunition from the recent war. For underwater population the war has never ended…

Izložba je dio mog projekta Nevidljivi Sisak i izlet je u podvodni svijet rijeke Kupe u cen-tru grada Siska. Ostaci pradavnih gradova imaju nove stanovnike: ribe, rakove, zmije, alge… Njihov nepomućen sklad narušavaju današnji Siščani: (ne)legalno love, zagađuju vode i uništavaju arheološke lokalitete. U ri-jeku odlažu smeće, ali i bombe i municiju iz nedavnog rata. Za podvodno stanovništvo rat nikad nije prestao…

06.04.2010. – 28.04.2010.


I

I

I

The Kupa bed, from its delta with Odra arms and the remains of Roman bridge, then down-stream to the city centre, is rich in remains from stilt house village Segestica (1st century B.C.). The size and importance of this village is best witnessed by a century-long defence of its inhabitants Segestans and Celts from the Romans. In the very centre of the city, the riv-erbed contains the remains of workshops and mints, weapon and jewellery factories and other objects from antic Siscia (1st – 5th cen-tury). The sites were destroyed by a centuries-old trenching of waterways, as well as the (il)legal unprofessional explorations. A bunch of archaeological material, except the one in pri-vate collections, ended up in the museums of Budapest, Vienna, Zagreb…and maybe some larger amounts have also been incorporated in various city areas, industrial areas, etc. The Kupa bed changes under the influence of river currents and water levels. In 2008 Kupa revealed the remains of wooden stilt house wall, and the peak was the discovery of a Celtic dugout boat, the so-called monoxylon. During low water levels those objects are in the shal-low water, and the boat is covered in large stones! River turbulences, as well as swimmers, have already significantly damaged the given findings. For the next summer I have arranged the arrival of Zagreb hydro-archaeologists.

Dno Kupe, od njenog ušća s Odrom i ostacima rimskog mosta pa nizvodno do gradske jezgre bogato je ostacima sojeničnog naselja Segestice (1. st. pr.n.e.) o čijoj veličini i značaju najbolje govori povijesna činjenica stogodišnje obrane njenih stanovnika Segestana i Kelta od Rimljana. Dno u najužem centru grada sadrži ostatke radionica i kovnica novca, oružja, nakita i ostalih predmeta antičke Siscie (1.- 5. st.). Lo-kaliteti su uništeni višestoljetnim prokapanjem plovnog puta kao i (ne)legalnim nestručnim istraživanjima. Gomila arheološke građe, osim u privatnim zbirkama, završila je u muzejima Budimpešte, Beča, Zagreba… a možda su i veće količine ugrađene u razne gradske površine, in-dustrijske zone i sl. Izgled kupskog dna mijenja se djelovanjem riječnih struja i promjenama vodostaja. 2008. god. Kupa je otkrila ostatak drvenog sojeničnog zida, a vrhunac je bio otkriće keltskog čamca izdubljenog u deblu, tzv. monoksil. Ti objekti, za malog vodostaja su u plićaku, a čamac je nasut i velikim kamenjem! Riječne turbulen-cije, a i kupači već su bitno oštetili navedene nalaze. Dogovorio sam za iduće ljeto dolazak zagrebačkih hidroarheologa.


I

I

I

A large number of fish, crabs, and especially snakes, are the indicators of water purity. Dur-ing the war there were hundreds of snakes, and now I can see only few of them a year! Subur-ban factory pollutants entered into operation, as well as river sewage outfall in the very cen-tre of the city! Fishing is done in all possible (il)legal ways (nets, trawl nets, sonars, underwater guns…), and there is virtually no control over it. There are also swimmer who terrorize day and night with their loud turbo-folk music, noise and, for Sisak youth the most favourite activity, criminal behaviour. Luckily they are leaving due to the algal bloom! My most shocking discovery (some 15 years ago) were discarded bombs and ammunition from the New Bridge in Sisak (on the Pogore-lac Beach, in the very centre of the city)! I re-ported it to the police multiple times, but the reaction followed only in 2008 after publishing my underwater photographs in the media. They sent divers who found and took out the major-ity of it, but not all, and even some new ones appeared! The same summer a massive anchor from the mid-last century disappeared from the riverbed and it was probably melted down already. The perpetrators are known, but the re-sponsible “authorities” do nothing! Kupa in Sisak has not been photographed and recorded yet, and the majority of it is absolutely unknown to the profession and public. With this exhibition, I would like to encourage individuals and institutions to a greater involvement in the protection of rivers and their content.

Marijan Crtalić

Veliki broj riba, rakova, a naročito zmija poka-zatelji su čistoće. U vrijeme rata, zmija je bilo na stotine, a sada ih viđam nekoliko godišnje! Proradili su prigradski tvornički zagađivači kao i riječni kanalizacijski odvodi u najstrožem grad-skom centru! Izlov ribe vrši se na sve moguće (ne)legalne načine (mreže, parangali, sonari, podvodne puške…), a nadzora praktički nema. Tu su i kupači koji danonoćno teroriziraju glas-nom turbo-folk glazbom, vikanjem i sisačkoj mladeži omiljenim kriminalnim ponašanjem. Sreća je da odlaze zbog sve većeg porasta populacije algi!Moje najšokantnije otkriće (prije 15tak godina) bile su odbačene bombe i municija sa sisačkog Novog mosta (na kupalištu Pogorelac uz sami centar grada)! Prijavljivao sam to policiji više puta, ali reakcija je uslijedila tek 2008. po ob-javi mojih podvodnih fotografija u medijima. Poslali su ronioce koji su našli i povadili većinu, ali ne sve, a pojavile su se i nove! Istog ljeta s dna je nestalo i već je vjerojatno pretopljeno masivno sidro iz sredine prošlog st. Počinioci se znaju, ali mjerodavni „organi“ ne poduzimaju ništa!Kupa u Sisku do sada nije snimana, a i velikim dijelom je apsolutno neistražena i nepoznata struci i javnosti. Ovom izložbom želim potak-nuti pojedince i institucije na veći angažman oko zaštite rijeka i njihovih sadržaja. Marijan Crtalić


I

I

I

MARIJAN CRTALIĆ............................................................. I was born in 1968 in Sisak, Croatia. In 1992 I received a graduate degree in painting from the Academy of Fine Arts in Zagreb. After my stud-ies, I began exploring media such as video, pho-tography, performance etc. My work develops from my personal relation to myself and the interaction with my surroundings. The direction my work takes – whether it involves a docu-mentary or symbolic approach to the matter - depends on my own experience in a specific spatial-situational context. Different situations produce different types of expression, ranging from an analytical-investigative approach to the intuitive-emotional, more or less symbolic artistic reaction. In any case, the common de-nominator behind all my activities is a social, engaged questioning and artistic (re)action aiming for a critical insight into specific social issues, especially those in which I am also per-sonally involved.

MARIJAN CRTALIĆ............................................................. Rođen sam u Sisku u Hrvatskoj. 1992. go-dine diplomirao sam slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Nakon studija počeo sam istraživati različite medije poput vi-dea, fotografije, performansa, itd. Moj rad proi-zlazi iz mog vlastitog odnosa prema sebi i in-terakcije s okolinom. Smjer u kojem se moj rad razvija – bilo da uključuje dokumentaristički ili simbolički pristup temi – ovisi o mom vlastitom iskustvu u određenom prostorno-situacijskom kontekstu. Različite situacije izazivaju različite oblike izražavanja, od analitičko-istraživačkog pristupa, do intuitivno-emocionalne, više-manje simboličke umjetničke reakcije. U svakom slučaju, zajednički nazivnik koji stoji iza svih mojih aktivnosti jeste društveno, angažirano propitivanje i umjetnička (re)ak-cija koja za cilj ima kritički uvid u određena društvena pitanja, pogotovo ona u koja sam i sam uključen.


MARIJAN CRTALIĆ


I

I

I

SLOUGHT U TRANZITU / SLOUGHT IN TRANSIT

Slought in Transit / Slought u tranzitu, jedan je u nizu javnih programa Slought Fondacije iz Philadelphije (SAD) s ciljem promicanje kulture dijaloga i institucionalne razmjene. Posljednji nastavak bit će predstavljen u Domu Hrvatske udruge likovnih umjetnika, a održat će se od 5. – 7. rujna, 2010. Program uključuje radionice s umjetnicima, kustosima, uključujući i arhi-tekte: Katherine Carl, Aaron Levy, Armin Linke, Osvaldo Romberg, Srđan Jovanović Weiss (vidi dolje), i druge, uz popratnu instalaciju u Galeriji PM koja predstavlja aktivnosti Slought Fon-dacije. Ovaj program omogućen je zahvaljujući velikodušnoj potpori zaklade Trust for Mutual Understanding, New York i suradnji s Virtual-nim muzejom avangarde koji pomaže njegovu koordinaciju.

07.09.2010. – 29.09.2010.

Slought in Transit is an ongoing series of public programs promoting cultural dialogue and in-stitutional exchange. The latest installment will be presented at the Home of Croatian Associa-tion Visual of Artists, in Zagreb, Croatia, and will take place from September 5-7, 2010. It will include public programs with artists, curators, and architects including Katherine Carl, Aaron Levy, Armin Linke, Osvaldo Romberg, Srdjan Jo-vanovic Weiss (see below), and others, with a companion installation in the Home of Croatian Association Visual of Artists exploring the activ-ities of the Slought Foundation in Philadelphia. This program has been made possible through the generous support of the Trust for Mutual Understanding, New York and is presented in collaboration with the Virtual Museum of the Avant-garde, which is assisting in its coordina-tion.


I

I

I

U duhu konceptualnih informativnih izložbi iz ranih 1970-ih, Slought in Tranzit ima oblik arhivskog istraživanja i pregleda dosadašnjih aktivnosti Slought Fondacije o suvremenoj umjetnosti, arhitekturi i društvenoj teoriji. Uz video dokumentaciju ovih programa koji su uključivali umjetnike poput Petera Weibela, Gary Hilla, Dennis Oppenheima, Werner Her-zoga, te Vita Acconcija uz plakate, publikacije i niz živih diskurzivnih događanja, u mješavini umjetnosti, kulture i politike zagrebačkoj ja-vnosti predstavit ćemo prepoznatljiv identitet Slought fondacije.Događaji uživo organizirani su u sklopu projekta u Zagrebu. Fokusirani su na pitanje “političkog obrazovanja” i istražuju načine na koji se grad Zagreb može shvatiti kao političku školu u or-ganizaciji povjesničarke umjetnosti Katherine Carl, oni uključuju:5.9.2010. nedjelja / predavaonica HDLU 13:00: razgovor Maroja Mrduljaša i Srđan Jovanović Weissa na temu kontinuitet modern-izma 19:00: diskusija s Darkom Fritz o Novim ten-dencijam, i Ivom Radom Janković o Ivanu Kožariću i Gorgoni, moderira Katherine Carl

In the spirit of the conceptual information shows of the early 1970s, the exhibition component of Slought in Transit at the Home of Croatian Association Visual of Artists takes the form of an archival exploration revisiting past programs at Slought Foundation about contemporary art, architecture, and social theory. Juxtapos-ing video documentation of these projects with artists such as Peter Weibel, Gary Hill, Dennis Oppenheim, Werner Herzog, and Vito Acconci alongside posters, publications, and a series of live discursive events, we communicate Slought Foundation’s signature mix of art, culture, and politics to the public of Zagreb.Live events have been organized in conjunction with the project in Zagreb. They revolve around the question of “Political Education,” and ex-plore the way in which the city of Zagreb can be thought of as a political school. Organized by Katherine Carl, they include:

5.9.2010. Sunday / Home of Croatian Associa-tion Visual of Artists lecture hall1pm: Conversation between Maroje Mrduljas and Srdjan Jovanovic Weiss on Continuing Mod-ernism 7pm: Discussion with Darko Fritz on New Ten-dencies, and Iva Rada Jankovic on Ivan Kozaric and Gorgona, moderated by Katherine Carl


I

I

I6.9.2010. ponedjeljak / polazak iz HDLU 11:30: Foto safari s berlinskim fotografom Armin Linkeom u napuštenoj političkoj školi u blizini Kumrovca. Kontakt za informacije [email protected]. utorak / predavaonica HDLU17:00: Prezentacije i okrugli stol na pitanje: kako grad Zagreb može generirati političko obrazovanje danas i povijesno kroz umjetnost i dizajn? U dijalogu s Brankom Franceschi o Vir-tualnom muzeju avangarde, Osvaldom Rom-bergom o gradovima kao mjestima političkog obrazovanja, te Aaron Levyiem o Perpetual Peace Project / Projektu trajnog mira.O Slought fondaciji i ideji projekta Slought u tranzituFilozofi, teolozi i znanstvenici kroz povijest su ozloglasili znatiželju i bilo kakvu naklonost eksperimentu, kao nedostatak specijalizacije, neku vrstu intelektualne ispraznosti i uzalu-dnosti. Slought Fondacija u potpunosti se su-protstavlja ovakvoj konceptualizaciji, zalažući se umjesto toga za znatiželju kao kustosku metodologiju. Znatiželja, za nas, podrazumi-jeva otpor prema uvriježenoj hijerarhiji, njego-vanje neslaganja, i odvraćanje od uobičajenog oblika razmišljanja. Upravo ćemo ovaj duh ra-doznalosti popularizirati kroz projekt “Slought u tranzitu” i njemu pripadajuće programe.

6.9.2010. Monday / depart from Home of Croa-tian Association Visual of Artists 10am: Photo safari with Berlin-based photog-rapher Armin Linke to an abandoned political school near Kumrovec. Contact for information [email protected]. Tuesday / Home of Croatian Associa-tion Visual of Artists lecture hall5pm: Presentations and roundtable discussion reflecting on the question: how does the city of Zagreb generate political education today and historically through art and design? In dialogue with Branko Franceschi on Virtual Museum of the Avant-garde, Osvaldo Romberg on broader questions of cities as sites of political educa-tion, and Aaron Levy on the Perpetual Peace ProjectOn Slought Foundation and the idea of Slought in TransitPhilosophers, theologians and scientists have historically maligned curiosity, and the experi-mental disposition more generally, as a lack of specialization, a sort of intellectual futility or vacuousness. At Slought Foundation, we have diverged from this conceptualization, arguing instead for curiosity as a curatorial methodolo-gy. Curiosity, for us, entails a resistance towards entrenched hierarchies, the fostering of dissent, and the discouragement of habitual forms of thinking. It is this spirit of curiosity that we hope to convey through the Slought in Transit project and its associated programs.


I

I

I

Catherine Liu, in her essay ‘Auditions for the Future,’ in Rrrevolutionnaire: Conversations in Theory, (Slought Books, 2006), similarly argues that “What Slought has done is something civic-minded-if that sounds terribly pedestrian, it is, in the most literal sense of the term. Its location does promise something to the flâneur of Walnut St., the curious person just out for a walk. This aleatory encounter with something anachronistic like a ’society’ or ‘academy’ or a cult takes place in a white cube space meant for the display of contemporary art. Theory has proven disappointing not because it has not necessarily led to great social, political or cultural change, but because it seems to have been fully institutionalized. But there is still the possibility that something happens within this way of thinking and talking that is both expan-sive and explosive when it addresses the insta-bility and the historicity of the institutions in which it finds itself precariously at home.”History of the Slought in Transit ProjectSlought in Transit has previously trav-eled to Galerie Heike Curtze, Berlin and Zone:Contemporary Art, New York (2007), la maison rouge, fondation antoine de galbert, Paris (2008), Bezalel Academy of Arts and De-sign in Tel Aviv and Jerusalem, and Kasa Galeri, Sabancı Üniversitesi, Istanbul (both 2010). Each articulation is accompanied by a limited-edition hardcover publication, published in con-junction with the institutional affiliate.Exhibition was made possible thanks to the grant by Ministry of Culture Republic of Croatia and Trust for Mutual Understanding

Catherine Liu, u svom eseju Audicije za budućnost u knjizi Rrrevolutionnaire: Razgo-vori o teoriji, (Slought Books, 2006), tako tvrdi da je “Slought učinio nešto po samom duhu građansko - i iako to zvuči užasno prizemno, u doslovnom smislu upravo tako i jest. Njego-va pozicija ništa ne obećava uobičajenim obožavateljima Walnut St., znatiželjnim oso-bama raspoloženim samo za šetnju. Ovaj neizvjestan susret s nečim anakronim poput ‘društva’ ili ‘akademije’ ili kulta odvija se u bijeloj kocki prostora namijenjenog predstav-ljanju suvremene umjetnosti. Teorija se doka-zala razočaravajućom ne samo zato što nije nužno dovela do velike društvene, političke ili kulturne promjene, nego zato što se očito u pot-punosti institucionalizirala. No, još uvijek post-oji mogućnost da se u sklopu ovakvog načina razmišljanja i govora dogodi nešto široko po zamahu i eksplozivno kada se u pitanje dovedu nestabilnosti i povijesnost ustanova u kojima se teorija opasno udomaćila.“Povijest projekta Slought u tranzituSlought u tranzitu, već je prije putovao u Galeriju Heike Curtze, Berlin i Zona: suvremena umjetnost, New York (2007), La Maison Rouge, Fondation Antoine de Galbert, Paris (2008), Be-salel akademiju umjetnosti i dizajna u Tel Avivu i Jeruzalemu, te Galeriju Kasa, Sabanci Üniver-sitesi, Istanbul (2010).Izložba je omogućena sredstvima Ministarstva kulture RH i Trust for Mutual Understanding


SLOUGHT U TRANZITU / SLOUGHT IN TRANSIT


I

I

I

TONKA MALEKOVIĆ

MJESTO UMJETNIKA / PLACE OF AN ARTIST

Place of an Artist is a situation constructed for thirty performers, the PM Gallery and the audi-ence. The performing collective moves in a bal-anced tempo reacting to the circular space of the PM Gallery, which serves as the only marker. Sound finds its base in footsteps, and lighting in the communication between white, undefined surfaces, clear black surfaces and performing bodies. In this case, space is only a tempora-ry statement and one of the possible symbolic pillars.

Mjesto umjetnika je konstruirana situacija za trideset izvođača , Galeriju PM i publiku. Izvođački kolektiv se kreće ujednačenim tem-pom reagirajući na kružni prostor Galerije PM, koja služi kao jedini orijentir. Zvuk nalazi svoj oslonac u koracima, a svjetlost u komunikaciji između bijelih, neodređenih ploha, jasnih crnih površina i izvođačkih tijela. Prostor je u ovom slučaju samo prolazna tvrdnja i jedan od mogućih simboličkih oslonaca.

02.10.2010. – 12.10.2010.


I

I

I

Accordin to Perec, The space in which we live is not continuous, not infinite, not homogeneous, not isotropic. But do we know where space is torn down, where space curves, where space disconnects and where space clenches? We might notice that there are cracks, gaps, points of friction. We sometimes vaguely are aware that something is stuck, that it breaks loose or that it collides. But we seldom try to learn more about it and usually wander from one spot to another, from one space into another, without noticing, taking account of the course of space …1 Each of our everyday gesture is thus, con-sciously or unconsciously, inscribed into the spatial coordinates, creating innumerable situ-ational combinations. But what happens when one of these situations is emphasized through an artistic strategy? Possible answer comes in the form of a temporary micro-situation for a specific gallery-quality spatial location created by Tonka Maleković. In this case, gallery is an empty space where the author emphasizes its existing character-istics guided by the principle of cost-effective-ness (using the minimum resources). By strip-ping and reducing the gallery to spatial scenery the body and its physical environment become visible, and focus is placed on something else: social component of space use and the rela-tion created between the performers, with the audience and on the performer-audience level.

1 In 1974, in his book Species of Spaces, French writer and sociologist Georges Perec played the game of a semantic structure of spatial languages in which he operates, starting from deconstruction of the space of the page that professionally defines him, through personality, but also the inveteracy of resi-dential to public urban movements, rural gaps and in-terrelations. Georges Perec, Vrste prostora, biblioteka “Psefizma”, Meandar, Zagreb, 2005, 5

Po Perecu, Prostor u kojem živimo nije ni neprekidan ni beskrajan ni homogen ni izotro-pan. No znamo li točno gdje se lomi, gdje se savija, gdje se prekida i gdje se spaja? Nejasno osjećamo pukotine, zjevove, točke trenja; kat-kad imamo neodređen dojam da na mjestima zapinje, puca ili da se sudara. Rijetko želimo saznati nešto više i najčešće prelazimo s jed-nog mjesta na drugo, iz jednog prostora u drugi, a da se i ne sjetimo izmjeriti prostorne razmake ili o njima voditi računa... 1

Svaka naša svakodnevna gesta se tako, svjes-no ili nesvjesno, upisuje u prostorne koordinate, stvarajući nebrojene situacijske kombinacije. No, što se događa kada se neka od tih situacija podvlači kroz umjetničku strategiju? Mogući odgovor donosi privremena mikro-situacija za specifičnu prostornu lokaciju galerijskog predznaka autorice Tonke Maleković. Galerija je u ovom slučaju ispražnjen pros-tor, čije postojeće karakteristike autorica pod-crtava, vodeći se principom ekonomičnosti (korištenja minimalnih sredstava). Ogolja-vanjem i svođenjem galerije na prostorne kulise vidljivim postaje tijelo i njegovo pros-torno okruženje, te je fokus stavljen na nešto drugo: socijalnu komponentnu korištenja pros-tora i relaciju koja se stvara između izvođača, kod publike te na liniji izvođač-publika.

1 Francuski pisac i sociolog Georges Perec je davne 1974. godine u svojoj knjizi Vrste prostora zai-grao semantičku strukturu prostornih jezika u kojima djeluje, počevši od dekonstrukcije prostora stranice koja ga profesionalno određuje, preko osobnosti, ali i uvriježenosti stambenog do javnih urbanih kretanja, ruralnih procijepa i međurelacija. Georges Perec, Vrste prostora, biblioteka “Psefizma”, Meandar, Zagreb, 2005, 5.


I

I

I

Umjetnička akcija time nadilazi galerijski pros-tor i pretvara se u socijalno-doživljajni eksperi-ment koji se nadovezuje na prolazne, kontinu-irane, fludine geste i socijalna iskustva više nego na materijalne predmete koje galerijski prostor nerijetko proizvodi. I kroz taj proces neizbježno je zapitati kako se danas umjet-nici kreću tj. sudjeluju u sustavu umjetnosti i društveno-ekonomskom sustavu uopće?

U akciji Mjesto umjetnika, galerijski kontekst, po modernističkim principima utjelovljen, op-staje kao nužna tehnička i infrastrukturna ku-lisa, okvir rada suvremenog umjetnika, anes-tezirano područje za produkciju i demonstraciju radova. No, istovremeno se pokušava, sizifo-vskim trkom, utjecati na njegov monumental-izam. Uvodeći pokretalačko zrnce fragilnosti i otvorenosti, akcija dijagnosticira kratkotrajne momente sinhronizacije među izvođačima, blokovsko sučeljavanje s mogućom publikom, neizvjesnost anticipiranog ishoda, te neposto-janje čvrste i jedinstvene platforme sposobne za borbu za svoja prava.Svi mi, negdje u sebi, ili barem u počecima djelovanja, mislimo kako treba promijeniti svi-jet. Ciljamo oslobađajuću promjenu u društvu, u kojemu se nerijetko osjećamo zatvoreni, nemoćni i prekaritetne pozicije. Znajući da je promjena jedino moguća kroz specifični niz ak-cija i konstruiranih situacija, tragamo za njima, hvatajući se u koštac s nemogućnostima.

Ivana Meštrov

Artistic action thus goes beyond the gallery space and turns into a social-experiential exper-iment that builds on the temporary, continuous, fluid gestures and social experiences, more than on material objects that a gallery space often produces. And through that process one has to wonder how do artists today move through, i.e. how do they participate in the system of art and social-economic system in general?

In the action Mjesto umjetnika, the gallery context, embodied according to modernist principles, survives as necessary technical and infrastructural scenery, the framework for the contemporary artist, anesthetized space for production and demonstration of works. But, at the same time, there is an attempt to influence its monumentality that happens in a Sisyphean pace. By introducing the actuating crumb of fragility and openness, the action diagnoses short moments of synchronisation among the performers, block-like confrontation with the possible audience, uncertainty of anticipated outcome, and the lack of a solid and unique platform capable of fighting for its rights. All of us think, for ourselves, or at least at our beginnings, that the world needs to be changed. We tend to move towards a liberating change in the society, in which we often feel imprisoned, helpless and in precarity. Knowing that change is possible only through a specific number of actions and constructed situations, we search for those, coping with the impossibilities.

Ivana Meštrov


I

I

I

TONKA MALEKOVIĆ Diplomirala je 2006. na Alu u Zagrebu, u klasi prof. A. Kuduza. Od 2003. izlaže na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Dobitnica nekoliko nagrada (Essl CEE, 2007; Zagrebački Salon 2009.; HDLU-ove Nagrade mladom um-jetniku, 2010., finalistica nagrade Radoslav Putar 2010). Boravila na umjetničkim rezidencijama: DE-FAULT, Lecce; C.I.A. Pariz, KulturKontakt Aus-trija, Beč; Temporary City, Pečuh; CHIOSC, Kishinev; P.A.C.T. Zollverein, Essen. Članica HDLU-a, HZSU-a i Udruge za suvremenu um-jetnost, Slobodne veze. 2012. u suradnji s plesnim studiom Liberdance u Zagrebu, pokreće Haustor-galeriju Liber-SPACE, prostor za provociranje privre-mene forme.Živi i radi u Zagrebu.

TONKA MALEKOVIĆ She has graduated from the Academy of Fine Arts in Zagreb in 2006, in the class of prof. A. Kuduz. Since 2003 she has been exhibiting at numerous exhibitions in Croatia and abroad. She has won several awards (Essl CEE, 2007, Zagreb Salon 2009; Award to the Young Artist, Croatian Association of Artists 2010, Radoslav Putar Award fina-list 2010). She was artist in residence at: DEFAULT, Lecce; C.I.A. Paris, Kul-turKontakt Austria, Vienna; Temporary City, Pech; CHIOSC, Kishinev; P.A.C.T. Zollverein, Es-sen. She is a member of the Croatian Associa-tion of Artists, Croatian Freelance Artists' As-sociation and Slobodne veze, Association for Contemporary Art.In 2012, in collaboration with Liberdance Dance Studio from Zagreb she founded Haustor Gal-lery LiberSPACE, space to provoke a transient form. Lives and works in Zagreb.


TONKA MALEKOVIĆ


I

I

I

ANA HOFFNER

Ana Hoffner u performativnom radu Was ist kunst? otkriva porijeklo pojave u suvremenoj umjetnosti nazvane lecture performance gdje predstavlja medij koji sama ekstenzivno ko-risti i prije razotkrivanja njegovog porijekla. Parafrazirajući autoricu - lecture performance - forma dovoljno recentna da njen prijevod zvuči u najmanju ruku nezgrapno - perfor-mans predavanje - nastaje zbog nedostatnosti osobnog / biografskog kao jedinog elementa umjetničkog/performerskog izraza te se tako uz osobnu ispovijest uključuje i istraživanje. Amalgam koji time nastaje sadržava legitimitet znanstvenog rada, pa se time bolje uklapa u suvremeni, kapitalistički oblik proizvodnje. Ovu metodu koristi u sva četiri rada izložena na izložbi This is not walking, it’s a getaway. Time, osim što strategiju reanactmenta (ponovnog izvođenja) koristi kako bi se referirala na po-vijesne performanse, ona citira i vlastiti rad te tako perpetuira trenutak sadašnjosti.

Ana Hoffner in her performative work “Was ist Kunst?” reveals the genealogy of the con-temporary art phenomenon, the lecture per-formance, that she herself extensively utilizes even prior to revealing it’s origin. Paraphrasing the artist, lecture performance emerges as a medium resolving the insufficiency of the per-sonal/biographical as the sole element of ar-tistic/performing expression by adding research to personal confessions. The amalgam that emerges possesses the legitimacy of a scien-tific work and thus fits better the contemporary, capitalist mode of production. Ana employs this method in all four works exhibited at the “This is not Walking, it’s a Getaway” exhibition in the PM Gallery. Thereby, other than using the strat-egies of reenactment to quote historical per-formances, she quotes her own work and thus perpetuates the present moment.

26.10.2010. – 02.11.2010.


I

I

I

Kroz niz performansa većinom naslovljenih pre-ma originalnim nazivima radova koje parafra-zira, I’m too sad to tell you, Bosnian Girl!; Was ist Kunst - a Product of Circumstances?; Move-ment, Privatised; Transitional Europe, Ana nas polaganim uvođenjem, koristeći teoretski dis-kurs, umiruje uvjeravajući nas kako smo puki/e promatrači/ice dok nas ništa, osim prethodnog iskustva njezinih radova, ne može pripremiti na intenzitet koji slijedi.

Radeći razliku između performativne prakse i performativiteta, Ana se nadovezuje na rane performanse pristupajući publici kao emancipi-rani objekt koji govoreći postaje subjektom. No ona nije benigni subjekt zapada kao primjer-ice Bruce Nauman koji predstavlja civilizirani otpor heteronormativnim pravilima tadašnjeg društva, ona koristi strategije agresivnog subjekta istoka koji grize, šamara, namjerno ugrožavajući sebe i druge. Kroz temeljitu analizu, politički se i emotivni naboj intenzivira do vrhunca kada Dr. Jackley postaje Mr. Hyde a Ana preuzima ulogu opasnog istoka koji, kako kaže, rušenjem Berlinskog zida nestaje iz političkog diskursa ali ne i iz svijesti ljudi, čak i onih koji to nikada ne bi priznali.

Anin rad je refleksivan ali ne i didaktički jer usprkos informativnosti propušta mnoge poveznice koje vode slijed misli i očekuje ra-zumijevanje odnosno zadržava pravo na povlačenje od komunikacije. Koristeći, kao svoj materijal, gotova umjetnička djela Ana osim funkcije umjetnice koju ostvaruje kroz izved-bu i kontekstualizaciju istih preuzima i ulogu kritičarke umjetnosti i društva.

Iva Kovač

By titling most of her work according to the originals she is paraphrasing: “I’m too sad to tell you, Bosnian Girl!”, “Was ist Kunst - a Prod-uct of Circumstances?”, “Movement, Privatized”, “Transitional Europe”, Ana assures us, using theoretical discourse, that we are mere view-ers which nothing, apart from prior experience of her work, could prepare us for the intensity that follows.

Differentiating performative practices and performativity, Ana draws from early perfor-mances by approaching the public as an eman-cipated object who by speaking becomes a sub-ject. But she is not a benign Western subject as Bruce Nauman is, who presents the civilized resistance to heronormativity of his times. Ana strategically represents the aggressive subject of the East who bites, smacks, purposely en-dangering itself and others. Thorough substan-tial analysis, the political and emotional tension intensifies culminating in Dr. Jackleys trans-formation to Mr. Hyde. Ana takes up the role of the notorious East who, as she exemplifies, disappears from the political discourse with the collapse of the Berlin Wall, but does not disap-peare from the minds of the people, even those who never confess.

Ana’s work is reflexive but not didactical since she omits many of the links which revel her thought flow and therefore implies understand-ing or withdraws from communication. Utilizing existing artworks as her material, Ana presents herself not only as an artist but also takes up the role of an art critic and social critic.

Iva Kovač


I

I

I

ANA HOFFNER . She is an artist and theoretician working in the fields of queer and postcolonial/migratory poli-tics. Hir interest lies in creating conditions for recognizability of non-normative forms of life through a performative practice consisting of re-enactment and lectureperformance. Ana Hoffner researches currently as a candidate of the PhD in Practice program and a lecturer at the Academy of Fine Arts Vienna. Artistic research projects: Reenacting Intervention – Intervening in Reenactment/PhD in Practice; Queer Perspectives in and on Europe/Künstler-haus Büchsenhausen. Last publication: “Was ist Kunst - a Product of Cir-cumstances?” in: Private Investigations, Ed.: An-drei Siclodi, Büchs’n’Books, Volume 3, Innsbruck.Upcoming performance: „Wissensdramatisierung – Sprechstück“, Critical Voices, Platform3/Munich, Künstlerhaus Stuttgart

ANA HOFFNER Umjetnica i teoretičarka koja djeluje na polju queera i postkolonijalne/migracijske politike. Područje njenog interesa leži u stvaranju uvjeta za prepoznavanje nenormativnih oblika života kroz performativnu praksu koja se sastoji od strategija ponovnog izvođenja performansa (reenactment) i performansa-predavanja. Ana Hoffner trenutno se bavi istraživanjem kao kandidatkinja istraživačkog programa doktorskog studija te predavačica na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču.Umjetničko-istraživački projekti: Reenacting Intervention – Intervening in Reenactment/PhD in Practice; Queer Perspectives in and on Europe/Künstlerhaus BüchsenhausenNajnovija publikacija: “Was ist Kunst - a Product of Circumstances?” u: Private Inves-tigations, Ur.: Andrei Siclodi, Büchs’n’Books, Volume 3, Innsbruck.


ANA HOFFNER


I

I

I

The original meaning of the word line can be traced back to “linen twine” (Latin: linum). Us-age of the noun goes far beyond its basic geo-metrical designation of a straight line or curve in mathematics, its connotations also spread to encompass ancestral lineage, a military bound-ary or a travel route, to name a few. The term hard-line can generally be heard within a po-litical context. This exhibit is titled Line_Source and presents six Austrian ways of using lines as designing elements in art. An exchange be-tween the Künstlerhaus Wien and the HDLU Za-greb, this show displays an artistic focus upon the spatial and sculptural dimensions of a line.

LINE_SOURCE

Riječ linija (line) proizlazi iz latinske riječi linum koja označava konopac od lana. Linija, osim svog izvornog značenja i prevladavajuće prim-jene u geometriji kao ravne linije ili krivulje, se u različitim jezicima tumači na najrazličitije načine. Tako se ova izložba bavi mogućim značenjima riječi linija no zbog jezične uglav-ljenosti fraza na koje se autorica kataloškog teksta osvrće je velik dio fraza neprevodiv na hrvatski. Tako primjerice, kao moguće načine iščitavanja, navodi pojmove kao što su genealoške linije, vojne granice (linije), putevi (linije) kretanja, ili oblik stroge vladavine koji se izražava kroz neprevedivu frazu Hardline. Izložba naslovljena Line_Source predstav-lja šest autorica i autora iz Austrije i njihovu upotrebu linije kao dizajnerskog elementa u umjetnosti. Izložba je razmjena Künstlerhaus-a iz Beča i Hrvatskog društva likovnih umjetnika iz Zagreba, a dokumentira fokus umjetnika/ica na prostorne i skulpturalne dimenzije linije.

03.12.2010. – 23.12.2010.

Künstlerhaus Wien


I

I

I

Sculptor Judith P. Fischer uses elastic cords for her installation, sometimes towering them up to “Bouted Chaos”, yet then switching to consoli-date them into geometric configurations.

Christian Eisenberger recycles packaging ma-terial in his Architectural Model, a work made from the box of a table from a Swedish furni-ture company.

Net-like qualities also emerge from Tobias Gossow’s pieces, architectural drawings set on monochromatic panels.

Uwe Hauenfels’ Lévitation series is based upon highly technical materials – the extruded metal used in the structural engineering of skyscrapers.

Judith P. Fischer u svojim instalacijama ko-risti elastične kablove gomilajući ih u Zamršeni kaos kako bi ih umirila u geometrijskim kon-figuracijama.

Christian Eisenberger u svojim Arhitektonskim modelima reciklira pakirnu ambalažu koristeći kutije švedske tvornice namještaja.

Iz arhitektonskih crteža na monokromatskim panelima Tobiasa Gossowa izranjaju zapleteni umreženi svjetovi.

Uwe Hauenfels se u seriji Levitacija ko-risti tehnološki sofisticiranim materijalima - odbačenim metalom koji se koristi u gradnji nebodera.


I

I

I

Martin Pohl dozvoljava svojim slikama da prelaze u strukture u kojima se horizontalno kretanje njegovih piktoresknih gesti prekida dinamikom boja i linija koje time nastaju.

Kada Regina Hadraba vuče linije preko trans-parentnih ploča ili preko knjiga koje sama uv-ezuje, rijetko se limitira na samo jednu liniju.

Kustosica izložbe je Theresia Hauenfels a iz-ložba je omogućena uz potporu Austrijskog kulturnog foruma Zagreb i Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Zagreba.Ravnatelj Künstlerhaus-a u Beču i umjet-nik, Peter Bogner, prisustvovati će otvorenju izložbe 3. prosinca 2010. u 19 sati.

prema tekstu Thersie Hauenfels

Martin Pohl allows his pictures to run into struc-tures in which the horizontal movements of his picturesque gestures are intercepted by the dy-namics of the colors and their self-made lines.

When Regina Hadraba draws her lines across transparent plates or through book objects she has bound herself, it is rarely limited to only a single line.

The exhibit is curated by Theresia Hauenfels and supported by the Austrian Cultural Forum in Za-greb. The artists and the director of the Künstler-haus Wien, Peter Bogner, will be present at the opening on December 3rd, 2010.

according to txt by Thersie Hauenfels


LINE_SOURCE


I

I

I


2 0 1 1


I

I

I

NA POLA PUTA / HALFWAY

Halfway is a place equal distance between two points, an interspace, visible or invisible. Differ-ent cultures from different parts of Europe met in that interspace. The place of meeting was Vi-enna; the place of happening is Zagreb. Three artists from Zagreb are playing host to three artists from abroad. The reason for the meeting is only one, and it has surely nothing to do with tourism. Halfway is a term, which I link with life.We met in Vienna, a city halfway between Co-penhagen (Christian Falsnaes) and Istanbul (Ar-dan Özmenoğlu), which also presents the tip of Eastern Europe. If was free to take this point briefly and move it to Zagreb.The circular space of the Galerija PM reminds us of a compass, which enables us to get our bearings in a foreign space and directs us to our desired destination. In this story, it symbolizes a whirlpool in which various cultures fluctuate, directed toward new, future meetings and co-operation.

Na pola puta je mjesto jednako udaljeno između dvije točke, međuprostor, vidljiv ili nevi-dljiv. U tom međuprostoru srele su se različite kulture iz različitih dijelova Europe. Mjesto upoznavanja je Beč a mjesto zbivanja Zagreb.Dvije umjetnice i umjetnik iz Zagreba ugošćuju dva inozemna umjetnika i umjetnicu. Ra-zlog susreta je samo jedan, a taj nikako nije turistički. Na pola puta je naziv koji vezujem uz život. Upoznali smo se u Beču, gradu na pola puta između Kopenhagena (Christian Falsnaes) i Istanbula (Ardan Özmenoğlu), koji se ujedno predstavlja kao špica Istočne Europe. Uzela sam si za pravo da na kratko pomaknem tu točku i premjestim ju u Zagreb.Kružni prostor Galerije PM podsjeća na kompas koji u stranom prostoru osigurava snalaženje te nas usmjerava prema željenoj destinaciji. U ovoj priči on simbolizira vrtlog u kojem fluktu-iraju različite kulture usmjerene prema novim, budućim susretima i suradnjama.

02.06.2011. – 12.06.2011.


fotografije / photos by: B. Cvjetanović


I

I

I

Aldo Giannotti was born in Genoa, but he has been living and creating in Vienna for a decade. Giannotti’s artistic work is well known to the pro-fession and public in Italy and Austria, but also in the rest of Europe. His site specific spatial instal-lations and interventions often take on the social contexts of the community they are presented in, but also the community Giannotti comes from. In Zagreb he is presented by a video work titled Mascalet. Mascalet is a name for a kind of fire-cracker, but it also refers to the hind part of old canons, while the origin of the word comes from the word macho. In a six-minute video projection, Giannotti records a situation where people stand and watch a well-known celebra-tion in Valencia accompanied by the loud noise of fireworks. Choosing a special point of view, Giannotti achieves the impression as if the audi-ence is faced with war. In this story, the author “isolates” a moment when people of a country are enjoying the festival, while, putting the situa-tion in the context of recent Croatian history, the same scene provokes and evokes memories of the Homeland War. Danish artist Christian Falsnaes was born in Co-penhagen; he has been living and creating be-tween Vienna and Copenhagen for the last five years. In his narrative performances, Falsnaes almost always includes the audience, who at the same time participate in the creation of the art-ist’s work. The whole story leaves no one indif-ferent and stimulates the questioning of our own position within the society and the community we live in. Falsnaes’ video installation titled There and back is actually a document of an earlier installation and performance in a gallery during the opening of the artist’s exhibition. The installation is made up of elements resembling parts of theatre scen-ery. Through these elements, Falsnaes introduc-es and leads the audience present at the opening into a previously constructed story, which speaks about the ways in which “hero myths” affect our decoding of narration, male identity and the Western cultural history, and explores the struc-tures and iconographies of various hero cults. In his story, Falsnaes uses references form mythol-ogy and computer games.

Aldo Giannotti rođen je u Genovi, ali već jedno desetljeće živi i stvara u Beču. Umjetnički rad Giannottia dobro je poznat austrijskoj i talijan-skoj, ali i široj europskoj struci i publici. Njegove site specific prostorne instalacije i intervencije često preuzimaju socijalne kontekste sredine u kojoj se prezentiraju ali i sredine iz koje Gianotti dolazi.U Zagrebu se predstavlja video radom Mas-calet. Mascalet je naziv za jednu vrste petarde, ali se istovremeno odnosi na stražnji dio starih topova, dok se izvor riječi krije u riječi macho. U šest minuta video projekcije Giannotti bilježi situaciju u kojoj ljudi stojeći promatraju pozna-tu proslavu u Valenciji uz snažnu buku vatro-meta. Izabirući posebnu točku gledišta, Gian-notti postiže dojam kao da je publika suočena sa ratom. Autor u ovoj priči «izdvaja» trenutak u kojem ljudi jedne zemlje uživaju u festivalu dok, postavljajući situaciju u kontekst hrvatske bliske povijesti, isti prizor izaziva i pobuđuje sjećanja na domovinski rat. Danski umjetnik Christian Falsnaes rođen je u Kopenhagenu, živi i stvara na relaciji Beč- Ko-penhagen posljednjih pet godina. Falsnaes nar-ativnim performansima gotovo uvijek uključuje publiku koja istovremeno sudjeluje u kreiranju umjetnikovog rada. Cijela priča nikoga ne os-tavlja ravnodušnim i potiče na propitivanje vlastitog položaja unutar društva i sredine u kojoj živimo.Falsnaesova video instalacija pod nazivom There and back zapravo je dokumentacija ranije izvedene instalacije i performansa u galerijskom prostoru za vrijeme otvorenja um-jetnikove izložbe. Instalaciju čine elementi koji nalikuju na dijelove kazališne scenografije. Kroz te elemente Falsnaes uvodi i provodi publiku prisutnu na otvorenju u unaprijed iskonstruira-nu priču koja govori o načinima na koje «mitovi heroja» utječu na naše dekodiranje naracije, muški identitet i zapadnu kulturnu povijest, te istražuje strukture i ikonografije različitih hero-jskih kultova. Falsnaes kroz priču poseže za ref-erencama iz mitologije i kompjuterskih igrica.


I

I

I

Ardan Özmenoğlu is an artist from Istanbul, and we met at the KulturKontakt artist residency in Vienna, where Özmenoğlu was the first Turkish artist stay at the residency. Özmenoğlu is recognizable by her post-it paper prints, which she uses to create paintings and spatial installations, but also by her sculptures made of fragile materials like glass and tree branches, with which she wants to point out the transience of sculpture or painting. Her art is based on the process of repetition, through which she explores the process of the con-sumption of a painting, history and permanence in opposition to mass production, ritual and the following of mental state.

She divides our consumption of paintings into two independent, but still complementary im-pulses, and through some of her works she provides social commentary by repetition, and in others she evokes the feeling of ritual and a more personal space for contemplation and reflection.

Maja Rožman intervenes into and onto the space of the gallery by drawing a black line inside the ring of the PM gallery. Through this intervention, Rožman makes visible in space the border left by the flow of the line at the moment of the closing of the circle. The combination of the visible (leaving a trace) and the invisible (the moment of the transience of time in the making of a trace) , in this case, talks about the impossibility of recycling time, but the possibil-ity of recycling the material, which is created in a period of time. With this idea in mind, Rožman puts web addresses, i.e. links where existing photographs put on a server can be found, on the gallery wall. In that way, the artist recycles the extant, stimulating the visitors to create a fictitious image in the interspace between the gallery and the PC, between the real and virtual.

Ardan Özmenoğlu je umjetnica koja dolazi iz Istanbula, a srele smo se na umjetničkoj rezi-denciji KulturKontakt u Beču gdje je Özmenoğlu bila prva turska umjetnica koja je na toj rezi-denciji i boravila. Özmenoğlu je prepoznatljiva po svojim grafi-kama na post-it papirićima iz kojih stvara slike i instalacije u prostoru, ali i svojim skulptura-ma od krhkih materijala poput stakla i grana drveća kojima želi istaknuti prolaznost skulp-ture ili slike. Temelj njezine umjetnosti stoji na procesu ponavljanja kroz koji istražuje proces konzumacije slike, povijest i trajnost nasu-prot masovne proizvodnje, rituala i pračenja psihičkog stanja.

Istraživanja naše konzumacije slika dijeli na dva neovisna ali ipak komplementarna impulsa te kroz neka svoja djela repeticijom nudi so-cijalni komentar, a u drugima opet dočarava osjećaj rituala i više osobni prostor za kontem-placiju i promišljanja.Na ovoj izložbi Özmenoğlu sigurno nije ni jedno od navedenog izostavila. U prostor galerije unosi istočnjačku kulturu na način da pre-poznatljivim ornamentima otvara prostor za asocijaciju ali i poziv na meditaciju.

Maja Rožman intervenira u i na prostor galerije ocrtavajući crnu liniju unutar središnjeg prste-na galerije PM. Kroz tu intervenciju Rožman čini vidljivom granicu u prostoru koju ostavlja tok linije u momentu zatvaranja kruga. Spoj vidljivog (ostavljanje traga) i nevidljivog (tre-nutak prolaznosti vremena u nastajanju traga) u ovom slučaju govori o nemogućnosti reciklaže vremena, ali mogućnosti reciklaže materijal-nog, koje nastaje u nekom vremenskog razdo-blja. S istom idejom Rožman na zidu galerije postavlja web adrese, tj. linkove na kojima se mogu pronaći već postojeće fotografije postav-ljene na određenom serveru. Na taj način um-jetnica reciklira postojeće, potičući posjetitelje da stvore fiktivnu sliku u međuprostoru od galerije do osobnog računala, između stvarnog i virtualnog.


I

I

I

Igor Juran se, dugo promatrajući dva nebodera sa svoje terase, odlučio virtualno katapultirati i proputovati tu, za njega mističnu, putanju. Ju-ranov rad u nastajanju nosi obilježja intimnog mita te kroz njega naglašava razliku između individualne i kolektivne, doživljajne i činjenične spoznaje. Ne zaobilazi ni fenomene koji se u sadašnjosti množe od početka postojanja in-ternet stranice "google maps", mjesta gdje ljudi iz cijelog svijeta otkrivaju neku novu za-nimljivost na površini zemlje a koja je vidljiva samo iz satelita. Juran tako pokreće proces u kojem ponavlja otkrivanje svijeta te video ra-dom pravocrtno započinje svoje hipotetsko putovanje određeno linijom od njegove terase i međuprostora između dva nebodera koja tvore svojevrsni «nišan». Cilj ovog rada je povratak u početnu poziciju sa zatvaranjem kruga oko planeta Zemlje po zadanoj putanji.

Okupljajući umjetnike u ovu avanturu nazvanu Na pola puta primjećujem kako su svi umjetnici koji dolaze rođeni u lučkim gradovima (Istam-bulu, Kopenhagenu, Genova).Kroz projekciju animacije i 2D instalaciju u prenesenom značenju vizualiziram njihovo put-ovanje u Zagreb.Postavljam si pitanje kada je to putovanje ust-vari započelo te da li se kao početak tog put-ovanja može uzeti i trenutak kada se prije točno godinu dana u Beču rodila ideja za ovu izložbu. Taj međuprostor između dvije određene točke na kraju se pretvara u niz različitih životnih rad-nji koje su dio iščekivanja ponovnog susreta i zaokupljaju moj rad.

Tea Hatadi

Igor Juran looked at two skyscrapers from his terrace and decided to virtually catapult him-self and travel this, for him mystical, trip. Ju-ran’s work in progress has characteristics of a personal myth, and through it he stresses the difference between individual and collec-tive, sensory and factual cognition. He does not shirk phenomena multiplying today since the creation of the website “Google Maps”, the place where people the world over are discover-ing some new interesting thing on the Earth’s surface, which is visible only from a satellite. Thus, Juran starts a process in which he repeats the discovery of the world and in his video work, her starts a hypothetical journey in a straight line from his terrace and the interspace be-tween two skyscrapers, which form a kind of “target sight”. The goal of this work is the re-turn to the starting position by closing a circle around the world along the set line.

While bringing together the artist for this ad-venture called Halfway, I notice that all of the artists that are coming were born in port cities. (Istanbul, Copenhagen, Genoa). Through animation projection and 2D installa-tion, I metaphorically visualize their journey to Zagreb. I ask myself the question when this journey re-ally began and whether the moment exactly a year ago in Vienna when the idea for this ex-hibition was born could be considered the be-ginning of this journey. This interspace between two specific points in the end transforms into a series of life actions, which are a part of waiting to meet again and which occupy my work.

Tea Hatadi


NA POLA PUTA / HALFWAY


I

I

I

MIRON MILIĆ

17.06.2011 – 03.07.2011.

Strah od napada pojedinih divljih životinja na ljude stoljećima je u narodnoj i znanstvenoj lit-eraturi od tih životinja stvarao utjelovljenje zla i nesreće. Nerijetko su se ljudima, kako bi sliko-vitije opisali prepredenost i svirepost ponekih ljudi, pridavala životinjska imena ili osobine. Tijekom vremena, pojedine su životinje došle na toliko loš glas da im je pretjeranim izlovlja-vanjem ili pukim istrebljivanjem prijetio potpuni nestanak iz njihovih staništa. Vuk, tigar, jaguar i medvjed su možda na-jpoznatiji primjeri ljudskog bezumlja i želje za uništavanjem svega što se ne da pripitomiti.Crteži iz ove serije su zamišljeni kao hommage životinjama koje, za razliku od većine drugih životinja, nemaju u potpunosti strah pred ljudi-ma i ne prezaju napasti ih, a ponekad ih i ubiti.

For centuries, in folk and scientific literature, the fear of wild animals attack depicted those animals as embodiment of evil and misfortune. People were often given animal names and characteristics in order to depict them as cun-ning and truculent. Over time, some of the animals became so no-torious that they were in danger of complete disappearance from their habitat due to exces-sive hunting or extermination. Wolf, tiger, jaguar and bear are perhaps the most famous examples of human madness and desire to destroy everything that cannot be tamed. Drawings from this series were designed as homage to animals that, unlike the majority of other animals, do not fear people completely and do not hesitate to attack, and sometimes even to kill them.

STJERANI U KUT / CORNERED


I

I

I

Nije riječ o glorifikaciji sirove snage, odmazde za ljudska djela ili lude odvažnosti tih bića, već prikaz njihove ljepote i urođenog otpora koji usko korespondira sa slobodarskim navadama ljudi. One su svojevrsni „kontra-evolucionari’“ jer svojim ponašanjem prkose potpunoj domi-naciji i razvoju čovjeka kao jedinog vladara planete. Kažem svojevrsni zato što za raz-liku od ljudi koji se bore protiv korumpiranog i nehumanog sistema tijekom cijele povijesti čovječanstva, i kojima ponekad i uspije svrg-nuti despotsku i uspostaviti miroljubiviju i pravičniju vlast, one su osuđene na propast ako se usprkose ljudskoj dominaciji.

Antropomorfni aspekt je u tekstualnim poru-kama koje se nalaze na crtežima i koji o subjektima stvara „namjerno lošu“ sliku izjednačavajući ga tako s čovjekom kojemu je možebitno osveta i zloća prirođena. Nihove su izjave i prijetnje uzaludne, tragi-komične, „izgovorene“ iz straha i samoobrane, no sve-jedno imaju težinu i stvaraju situaciju u ko-joj o pojedinoj životinji ne razmišljamo kao o agresoru, već kao o veličanstvenoj životinji koja više nema kamo i to je sve što joj preo-staje.

Pozadina, riješena bilo kakve reminiscen-cije njihova prirodnog okoliša koji im daje sigurnost i skrovište sugerira to, ali jednako naglašava temperament i tjelesne značajke svake životinje.

Dobrim je dijelom to dječja fasciniranost blještavo obojanim svijetom divljine gdje one nikada nisu postale stvarnim bićima, već su ostale protagonisti dokumentarnih filmova i šarenih knjiga o prirodi.

It is not about the glorification of raw power, retribution for human actions or insane audaci-ty of those creatures, but about the demonstra-tion of their beauty and inborn resistance that closely correspond to the libertarian habits of people. They are a kind of “counter-evolution-ists” because with their behaviour they defy the complete domination and the rise of man as the sole master of the planet. I say “a kind of” because, unlike people who have been fighting the corrupted and inhuman systems throughout the history of humankind, and who sometimes managed to overthrow a despotic and estab-lish a peaceful and fair government, they are doomed to fail if they try to defy the human domination.

Anthropomorphic aspect can be found in textual messages in the drawings and it creates an “in-tentionally bad” image of the subjects, equating them with the man who has innate potential vengeance and wickedness in him. Their state-ments and threats are in vain, tragi-comic, “ut-tered” out of fear and for self-defence. How-ever, they still have their meaning and create a situation in which we do not see a specific animal as the aggressor, but as a magnificent animal that has nowhere to go and that is all it can do.

Background, striped off of any reminiscence of their natural habitat which provides them safety and shelter, suggests all that, but also emphasizes temperament and physical charac-teristics of each animal.

It is mainly a childlike fascination with brightly coloured world of wilderness where they never became real creatures, but remained the pro-tagonists of documentaries and colourful books on nature.


I

I

I

MIRON MILIĆ........................................................................... Rođen 1980. godine u Vinkovcima.Diplomirao 2006. godine u klasi prof. Miro-slava Šuteja na Grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti. Od 2002. godine inten-zivno se bavi crtežom. Izlaže u zemlji i ino-zemstvu; sa svojim radovima sudjeluje na «Black box at ARCO» u Madridu [2006.], na «Vienna Art Fair» u Beču [2007.], «Hrvatskom trijenalu crteža» u Gliptocei, Zagreb [2008.] a samostalno je predstvaljen na izložbi ‘’Novi crteži’’ u Galeriji Greta [2012.] i izložba auto-portreta u suradnji s njemačkim umjetnikom Nicolajem Dudekom u Galeriji SC [2012.]. www.wooloo.org/miron.milic

MIRON MILIĆ........................................................................... Born in 1980 in Vinkovci, Croatia.Graduated in 2006 from the Department of Graphics, Academy of Fine Arts, in the class of prof. Miroslav Šutej. Since 2002 he has been engaged with drawing. He has been exhibiting in Croatia and abroad; he participated at «Black box at ARCO» in Madrid [2006], at «Vienna Art Fair» in Vienna [2007], «Croatian Triennial of Drawing» in Gliptoteka, Zagreb [2008], and had the following solo exhibitions: «New Draw-ings» in Greta Gallery [2012] and exhibition of self-portraits in collaboration with the German artist Nicolaj Dudek in the SC Gallery [2012]. www.wooloo.org/miron.milic


MIRON MILIĆ


I

I

I

UMJETNOST U SLUŽBI... / ART IN THE NAME OF…

Izložba Umjetnost u službi… predstavila je umjetnike i umjetnice post-konceptualističkih usmjerenja čiji radovi aktivno preispituju društveni, ekonomski i politički kontekst u ko-jem ostvaruju komunikaciju. Naslov izložbe sugerira umjetnost koja prepoznaje svoje djelovanje kao određeno širim društvenim, ekonomskim i jezičnim kontekstom, nasuprot praksama temeljenim na ideji autonomije umjetničkog djela i snazi umjetničke osobnosti kao pokretača značenja. S druge pak strane, kao što se pokušalo naznačiti naslovom izložbe, kritičke prakse rezultat su materijalističkih međuodnosa, institucionalnih okvira, kao i in-stitucionaliziranih van-institucionalnih idioma koji određuju njihove pozicije i strategije.SIZ ili Samoupravna interesna zajednica je udruženje autora i autorica koji/e kolektivno pristupaju tržištu umjetnosti.

The exhibition Art in the name of… presents art-ists from post-conceptual backgrounds whose works actively questions social, economical and political contexts in which they achieve com-munication. The title of the show suggests art that recognizes it’s affect as conditioned by the wider social, economical and linguistic context, as opposed to practices based on the idea of autonomy of the artwork and the strength of the artistic personality as the initiator of mean-ing. On the other hand, as stressed by the title of the show, critical practices are the result of the materialistic interrelationship, institutional frames as well as extra-institutional idioms which define their positions and strategies.SIZ or the Self-managed interest community is an association of authors who are approaching the art market collectively.

26.09.2011. – 14.10.2011.

Siniša Labrović Bez naziva; Janez Janša, Janez Janša i Janez Janša PB0241858, PB0241891, PB0243172; Oliver Ressler Elections are a Con i What is Democracy; ABS Dekonstrukcija Dana mladosti Zvonimirom Bobanom; Tomislav Brajnović Zakon ljubavi i knjiga života; Slaven Tolj Ja sam opasan. Ubijte me pred očima moje djece; Cesare Pietroiusti Pensiero Unico; Nemanja Cvijanović Za dom spremni - IKEA; Milijana Babić Lijepa naša

Umjetnost u službi... izložbeni postav


I

I

I

Materijalistički determinirana društvenom stvarnosti u kojoj egzistira, Galerija SIZ, odlučila se suočiti sa problemom financiranja umjetničke djelatnosti na idejnoj i praktičnoj razini. Na tragu povijesnih avangardi, kojima zbog efemernosti velikog dijela umjetničke proizvodnje nestaje konkretan objekt trženja (na što se tržište kontinuirano dovitljivo prilagođava), SIZ promišlja samu ekonomsku razmjenu umjetničkih dobara i propituje nove društvene okvire koji nastaju promjenom eko-nomskih modela.Na idejnom nivou, tematizirajući umjetničko tržište, SIZ se definira preko u ekonomiji odbačenog, a umjetnički nikad relevantnijeg, modela funkcioniranja. Kolektivno udruživanje ravnopravnih pojedinaca i pojedinki u svrhu zajedničkog istupanja u javnost ili na tržište, preuzeto je kao model, ali i kao ime udruženja*. Naglašavajući kolektivističke modele orga-nizacije, a bez jasno zacrtanog financijskog plana, SIZ, u svoj svojoj potencijalnosti da izađe iz sfere umjetnosti u ekonomsku sferu, ipak ostaje umjetnički projekt. Sličan pristup možemo iščitati i u Ugovoru Sanje Iveković i Dalibora Martinisa koji, predlažući reguliranje odnosa umjetnika/ica i institucija u kulturi, čine manifestnima određene umjetničke pozicije prije nego li zaista plasiraju pravni dokument koji služi u van umjetničke svrhe.

Iva Kovač / Elvis Krstulović

Materialistically grounded in social reality, SIZ Gallery, has chosen to confront the problem of financing artistic practice on the ideal and prac-tical level. Drawing from historical avant-garde, which has due to mostly ephemeral artistic practices experienced the dissolution of the concrete art object that can be marketed (to which the art market has continuously adapted) SIZ considers the economical exchange of artis-tic goods and questions new social frames that grow from modified economical models.On the level of ideas, discussing the art mar-ket , SIZ defines itself through the economically discarded but artistically never more relevant model. Collective affiliation of equal individuals made in order to jointly approach the public and the market is the modus operandi as well as the associations name*. By emphasizing the collec-tivistic aspects of the organization, but without strictly outlining financial plans, SIZ, in all it’s potentiality to shift from the artistic to the eco-nomical sphere nevertheless stays an art proj-ect. A similar approach can be seen from the so called Agreement [Ugovor] drafted by Sanja Iveković and Dalibor Martinis who when sug-gesting the ways of regulating the relationship of artists and cultural institutions manifest spe-cific artistic positions more than place a valid legal document that serves for extra artistic reasons.

Iva Kovač / Elvis Krstulović


I

I

I

Izložba ukljućuje radove od: ABS-a, Mili-jane Babić, Tomislava Brajnovića, Nemanje Cvijanovića, Janez Janše, Janez Janše i Janez Janše, Siniše Labrovića, Cesare Pietroiustia, Oliver Resslera i Slaven Tolja.

* Samoupravne interesne zajednice bile su kolektivi okupljeni oko ekonomskih interesa kako bi zajednički istupile na Jugoslavensko plansko tržište. Umjetnik i kustos Nemanja Cvijanović 2009. godine osniva Galeriju SIZ kako bi primijenio principe organizacije produk-tivne klase na suvremeni koncept kreativne klase. Umjetnici/ice, dizajneri/ice i udruga članovi/ice SIZa su ABS, Art Fun Club, Milijana Babić, Tomislav Brajnović, Nemanja Cvijanović, Drugo more, Igor Grubić, Janez Janša, Janez Janša i Janez Janša, Iva Kovač, Elvis Krstulović, Siniša Labrović, Cesare Pietroiusti, Oliver Ressler, ŠKART i Slaven Tolj.

The exhibition includes works from: ABS, Mili-jana Babić, Tomislav Brajnović, Nemanja Cvijanović, Janez Janša, Janez Janša i Janez Janša, Siniša Labrović, Cesare Pietroiusti, Oliver Ressler i Slaven Tolj.

* Self-managed interest community were col-lectives gathered on economical basis in order to stand jointly and strengthen their position inside the Yugoslav planned economy. The artist and curator, Nemanja Cvijanović, estab-lished SIZ Gallery in 2009 in order to apply the principles of organization of the ‘produc-tive classes’ to the developing concept of the ‘creative classes’. Artists, design groups and an NGO constituting SIZ are ABS, Art Fun Club, Milijana Babić, Tomislav Brajnović, Nemanja Cvijanović, Drugo more, Igor Grubić, Janez Janša, Janez Janša and Janez Janša, Iva Kovač, Elvis Krstulović, Siniša Labrović, Cesare Pietroi-usti, Oliver Ressler, ŠKART i Slaven Tolj.


UMJETNOST U SLUŽBI. . . / ART IN THE NAME OF…


I

I

I

TAMNA TVAR / DARK MATTER

A project of the Department of Animated Film and New Media, project managers Nicole Hewitt and Ana Hušman

Besides the students from the Department of Animated Film and New Media, people who also participated in the project areMladen Stilinović / artist talk and student con-sultations Sonja Pregrad / manager of the Telepathic Workshop for Body and Mind Petar Milat / seminarEdi Werft / Collective Drumming 2 manager Ivan Slipčević / sound workshop manager Ivan Marušić ‚Äì Klif / video feedback workshop manager

Projekt Odsjeka za Animirani film i Nove medije, voditeljice projekta Niole Hewitt i Ana Hušman

U projektu su sudjelovali osim studenata Odsjeka za animirani film i nove medije Mladen Stilinović / artist talk i konzultacije sa studentimaSonja Pregrad / voditeljica telepatske radionice za tijelo i duhPetar Milat / seminarEdi Werft / voditelj Kolektivnog bubnjanja 2Ivan Slipčević / voditelj radionice za zvukIvan Marušić – Klif / voditelj radionice video feedbacka

25. / 26.11.2011.


fotografije / photos by: Žižić


I

I

I

studenti koji su sudjelovali:Iva BožićAlina JantolLucija BuzančićVilma Valentina RavlićMarko BelićLaura BarićAntonija BačićMartina BastalićKatarina JukićRoko CrnićLuana LojićPaula KonjušićKaterina DudaDorotea KraševacStela LebošAlenka CindrićLucija MrzljakMatija DjanesićDamir ŽižićHrvoslava BrkušićBojan MuckoDejan GotićMarija GolubVanja BabićAnton SvetićVida GuzmićLuka SmetiškoTihana MandušićNikolina ButoracLjerka Kujundžić

participating students:Iva BožićAlina JantolLucija BuzančićVilma Valentina RavlićMarko BelićLaura BarićAntonija BačićMartina BastalićKatarina JukićRoko CrnićLuana LojićPaula KonjušićKaterina DudaDorotea KraševacStela LebošAlenka CindrićLucija MrzljakMatija DjanesićDamir ŽižićHrvoslava BrkušićBojan MuckoDejan GotićMarija GolubVanja BabićAnton SvetićVida GuzmićLuka SmetiškoTihana MandušićNikolina ButoracLjerka Kujundžić


I

I

I

About the Dark Matter

Inspired by Gregory Shollette’s text on Dark Matter where the author problematizes power relations, visibility and mass in visual arts, we propose a project in which students and art-ists of the younger generation explore the re-lationships between visible and invisible, mass expanding, selection process and construction of the discourse of originality and eliteness in which the lack of visible names produces the system of demand and valorisation within the institutions, museums, galleries and the entire apparatus that supports the system of elimina-tion. By studying a wide range of artistic and cultural practices from the academic to the so-called amateur ones (DIY, knitting, playing music, writ-ing, etc.) students will problematize the notions of evaluation of an artwork and work as such (art, hobby, craft, profession, popular culture, amateurism). The exhibition space will func-tion as the space of creation, exhibition, so-cialization, education, lecturing, exchange and reflection. The project will be implemented in the form of a short residency where the partici-pants will occupy the space of Karas Gallery for ten days and organize workshops, discussions, lectures, screenings. The exhibition is conceived as “work in progress”, which means that the participants will form and change the exhibition on the spot.

O tamnoj tvari

Inspirirani tekstom Gregory Sholletta o Tam-noj tvari gdje autor problematizira odnose moći, vidljivosti i mase u likovnoj umjetnosti, predlažemo projekt u kojem studenti i umjetni-ci mlađe generacije istražiuju odnose vidljivog i nevidljivotg, širenja mase, proces selekcije i konstrukcije diskursa originalnosti i elitnosti u kojem oskudnost vidjlivih imena proizvodi sistem potražnje i valorizacije unutar instituci-ja, muzeja, galerija i cjelokupnog aparata koji podržava sistem eliminacije.Proučavajući široko područje likovne i kulta-ralne prakse od akademskog do tzv. amatersk-og (uradi sam, pletenje, sviranje, pisanje, itd.) studenti će problematizirati pojmove evaluacije umjetničkog rada i rada kao takvog (umjetnost, hoby, zanatstvo, profesija, popularna kultura, amaterizam). Izložbeni prostor funkcionirati će istovremeno kao prostor stvaranja, izlag-anja, druženja, educiranja, predavanja, razm-jene i razmišljanja. Projekt će se realizirati u obliku kratkog residency-a gdje će sudionici zauzeti prostor galerije Karas na deset dana te održavati radionice, diskusije, predavanja, projekcije. Izložba je koncipirana kao “work in progress”, što znači da će sudionici formirat i mijenjat postav na licu mjesta.


TAMNA TVAR / DARk MATTER


I

I

IOva izložba je proizašla iz španjolskog sudjelovanja na XXV Aleksandrijskom bien-nalu. Zahvaljujući zajedničkom radu dvoje kustosa, Antonije Muñoz i Manuela Romera, njome se predstavlja zajednički projekt u kojem su združeni radovi dvojice relevant-nih španjolskih umjetnika: Valerijana Lopeza i Romula Roya.

Središnja tema Aleksandrijskog biennala bila je potraga za posljedicama koje glo-balizirani svijet u krizi ostavlja na aktualni umjetnički izričaj. U tom smislu, ovdje pred-stavljena djela dvojice umjetnika, koja su bila izložena i u španjolskom paviljonu na spomenutom biennalu, dubinski proučavaju najaktualnije teme kao što su ugnjetavanje torturom, dvostruko lice ilegalne imigracije, dramatika rata i njegove posljedice.

Ovaj projekt je sadržajno i izričajno cjelovit i njime se potvrđuje kvaliteta španjolskog nastupa u Aleksandriji koji je bio nagrađen dvjema nagradama: nagradom žirija za djelo Top splav Valerijana Lopeza i počasnom medaljom biennala dodijeljenom kustosu Manuelu Romeru. Zbog svega toga, smatramo da je potrebno predstaviti svijetu ovaj zanimljivi projekt putem međunarodne putujuće izložbe.

U VRTLOGU SJENA / IN THE VORTEX OF SHADOWS

17.12.2011. – 02.01.2012.

Ova izložba je proizašla iz španjolskog sudjelovanja na XXV Aleksandrijskom bien-nalu. Zahvaljujući zajedničkom radu dvoje kustosa, Antonije Muñoz i Manuela Romera, njome se predstavlja zajednički projekt u kojem su združeni radovi dvojice relevant-nih španjolskih umjetnika: Valerijana Lopeza i Romula Roya.

Središnja tema Aleksandrijskog biennala bila je potraga za posljedicama koje glo-balizirani svijet u krizi ostavlja na aktualni umjetnički izričaj. U tom smislu, ovdje pred-stavljena djela dvojice umjetnika, koja su bila izložena i u španjolskom paviljonu na spomenutom biennalu, dubinski proučavaju najaktualnije teme kao što su ugnjetavanje torturom, dvostruko lice ilegalne imigracije, dramatika rata i njegove posljedice.

Ovaj projekt je sadržajno i izričajno cjelovit i njime se potvrđuje kvaliteta španjolskog nastupa u Aleksandriji koji je bio nagrađen dvjema nagradama: nagradom žirija za djelo Top splav Valerijana Lopeza i počasnom medaljom biennala dodijeljenom kustosu Manuelu Romeru. Zbog svega toga, smatramo da je potrebno predstaviti svijetu ovaj zanimljivi projekt putem međunarodne putujuće izložbe.


I

I

I


Impresum

Nakladnik / PublisherHrvatsko društvo likovnih umjetnika / Croatian Association of ArtistsTrg žrtava fašizma b.b., 10 000 [email protected], www.hdlu.hr

Za nakladnika / For the publisher Josip Zanki, predsjednik/ president

Upravni odbor HDLU / Executive board of HDLU Josip Zanki (predsjednik / president), Tomislav Buntak (dopredsjednik / vice president), Fedor Vučemilović (dopredsjednik / vice president), Gordana Bakić Vlahov, Ivan Fijolić, Koraljka Kovač Dugandžić, Anita Kuharić Smrekar

Umjetnički savjet Galerije PM 2010 / Artistic board of PM Gallery 2010 Ana Dević, Ivan Fijolić, Marko Golub, Vladimir Gudac, Jasna Jakšić, Ana Hušman

Umjetnički savjet Galerije PM 2011 / Artistic board of PM Gallery 2011 Iva Kovač, Ivan Fijolić, Nataša Bodrožić

Ravnateljica / Director Gaella Alexandra Gottwald

Urednice / Editors Iva Kovač, Tea Hatadi

Predgovor / Preface Josip Zanki

Stručne suradnice / Associates Ivana Gabrić, Iva Kovač

Grafičko oblikovanje / Design Martina Mezak

Tisak / Printed by Cerovski Print Boutique

Naklada / Copies 500

Program Galerije Prošireni mediji ostvaren je zahvaljujući novčanoj potpori Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Gradskoga ureda za kulturu, šport i obrazovanje Grada Zagreba. Exhibition program of Extended media Gallery is made possible thanks to the grant by the Ministry of Culture Republic of Croatia and City Office for Education, Culture and Sports Zagreb.


I

I

I

pm gallery 2010 / 2011

Documents

tamna tvar dark matter

l l e ry 201020114 g

pojave nea rauscha dogodila

if someone declares

tranzitu slought in

reenog umjetnika smjeta

poetku vremena spektakla

spektakularnom ivom