4 PLAMEN

Novinari na Radio SiskuPlamenList učenika Osnovne škole Braća Ribar, Sisak, broj 60., siječanj 2016.

Tema broja: Škola nekada i danas

PlamenList učenika OŠ Braća RibarSisak, siječanj 2016., br. 60.

ADRESA UREDNIŠTVA:OŠ Braća RibarZagrebačka 8a44000 SisakTel. 044/570-208; faks 570-208

IZDAVAČ:OŠ Braća Ribar

ZA IZDAVAČA:Vesna Šebek, ravnateljica škole

GLAVNA UREDNICA:Paula Mikinac, 8.a

ODGOVORNI UREDNICI:Danijela Selak, učiteljica hrvatskog jezikaMarijana Zabrešćak, učiteljica hrvatskog jezika

GRAFIČKO OBLIKOVANJE:Ivan Koreny, učitelj informatike

LEKTOR:Danijela Selak, učiteljica hrvatskog jezika

UREDNIŠTVO:Filip Kralj, 8.aPaula Mikinac, 8.aAnte Barišić, 8.aMargareta Pavičić, 8.aDavid Dolenac, 8.aEma Dugandžić, 8.aMateo Medved, 8.aBruno Agatić, 7.aLorena Mikinac, 5.aMateo Slijepčević, 5.aDora Engler, 5.dSara Pejak, 5.dKarla Pejak, 5.dEva Dobrić, 5.dKlara Kokić, 5.dJurica Posilović, 6.a

UČITELJI SURADNICI:Mirjana Kraker, učiteljica razredne nastaveJasminka Vidović Buinac, mag.art.

NASLOVNICA:Fotografirao Ante Barišić, 8.a

NAKLADA: 350 komada

Dragi ribarovci!

Pred vama je novi broj našeg Plamena. U ovom smo broju malo

istraživali na temu školstva u Hrvatskoj kroz stoljeća. Nismo ni slutili

na kakve ćemo sve zanimljivosti naići. Kada smo dublje zaronili u temu,

shvatili smo koliko se promjena dogodilo u školama. Nadamo se da ćete

se čitajući zabaviti i ponešto naučiti. Osim teme broja, tu su i naše

stalne rubrike o zbivanjima u školi, u Područnoj školi Žabno,

zanimljivosti, sportske i zabavne stranice. Svatko će pronaći nešto za

sebe. Stoga, Plamen u ruke i počnite s čitanjem!

Uredništvo

IMPRESSUM

Svakim se danom nešto novo nauči. Euripid

Sve se može naučiti. Čak i vrlina. J. Joubert

Svako znanje je moć. R. W. Emerson

Novinari Plamena u šk. god. 2015./2016.

2 PLAMEN

SADRŽAJIz školeOtvorenje nove školske zgrade u Žabnu.....4.Državna natjecanja.....................................5.Emina poštanska marka..............................7.Ponosni smo na Patrikovo čitanje...............8.Oprezno sa Suncem....................................9.Terenska nastava prvih i trećih razreda.....10.Zabrinuti Kekespir......................................11.Škola u prirodi............................................12.Mali bubnjar velikih planova......................15.Novinari Plamena na Radio Sisku...............16.Priredba u Domu umirovljenika.................17.Projektni dan..............................................18.Posjet Interliberu i književni susret............20.Novi učitelji u školi......................................21.

Tema broja Putujemo kroz stoljeća ( 8.a u 19. st.)........22.Posjetili smo obitelj Jelekovac....................24.Škola 21. stoljeća- PŠ Žabno.......................26.Zanimljivosti iz povijesti školstva................28.Pitali smo....................................................30.

PŠ ŽabnoDan tolerancije...........................................31.Hrvatski olimpijski dan...............................32.Književni susret..........................................33.Blagdani.....................................................34.Likovni kutak..............................................35.

Plamenkove iskriceLikovni i literarni kutak...............................36.Drugo lice ribarovaca.................................40.

SportUniverzalna sportska škola.........................41.Mala škola košarke.....................................42.

Iz gradaMladi nogometaši Segeste u Sj. Koreji.......44.Kupske noći................................................46.Naša županija u Europskoj uniji.................47.

ZanimljivostiSedam modernih svjetskih čuda................48.

Plamenkov zabavni kutakBusy Bees...................................................50.Učenički biseri, vicevi.................................51.

22. Tema broja

31. Područna škola Žabno

12. Škola u prirodi

20. Sakupljamo plastične čepove

18. Projektni dan40.Drugo lice ribarovaca

3PLAMEN

Iz škole

Školska zgrada iz 1977. godine bila je potpuno dotrajala. Kamen temeljac za izgradnju nove škole položen je u studenom 2012. godine.Novu školu je otvorila gradonačelnica Kristina Ikić Baniček. Učenici su prigodnim programom uz pjesmu dočekali broje uzvanike i znatiželjnike.Na otvorenju škole ravnateljica Vesna Šebek rekla je kako će školu pohađati 54 učenika u četiri razredna odjela s područja Odre, Žabna i Starog Praćna, a projekcija broja učenika za sljedeće

Evo nas u novoj školiU Žabnu je 9. svibnja 2015. svečano otvorena novoizgrađena školska zgrada područne škole koja pripada Osnovnoj školi Braća Ribar. Riječ je o potpuno novom i suvremenom objektu u naselju Žabno koji je izgrađen na mjestu gdje se nalazila stara škola.

razdoblje pokazuje tendenciju blagog porasta.„Ovo je škola 21. stoljeća. To je suvremena škola koja će omogućiti učiteljima i učenicima da znanja i vještine stječu na način primjeren današnjem vremenu“, zaključila je ravnateljica Vesna Šebek.Nova škola prostire se na oko 390 kvadratnih metara. Ima dvije, suvremeno opremljene učionice, modernu kuhinju, zbornicu, svlačionice za djevojčice i dječake te

David Dolenac, 8.a

veliki prostor hola u kojem je smještena blagovaonica. Uz školu, uređeno je i oko tisuću kvadrata okoliša.

Nastup KUD-a

Otvorenje nove školske zgrade u Žabnu

Ovako je izgledalo otvorenje škole 1977. godine

Govor ravnateljice Vesne Šebek

Najsvečaniji trenutak u danu

4 PLAMEN

Iz škole

5PLAMEN

I ove godine sudjelovali smo na državnim natjecanjima

Učenice Lucija Bunjevac, 5.b i Marita Čatić, 7.d s mentoricom Marijom Vrbanac sudjelovale su na Državnom natjecanju iz Tehničke kulture u Primoštenu. Lucija i Marita su nakon školskog i županijskog natjecanja iz Tehničke kulture stekle pravo natjecanja i na državnoj razini. Lucija je prema nacrtu izradila vrlo komplicirani uporabni predmet i odlično riješila testove s gradivom cijelog 5. razreda i s najboljim je rezultatom upućena na državno natjecanje gdje je osvojila 2. mjesto u H kategoriji. Marita se natjecala u P kategoriji mladih poduzetnika gdje je najveću ulogu imala prezentacija rada koji je pod nazivom Igračka bio i njena multifunkcionalna igračka za djecu. Rad je izrađen od prirodnog materijala i ima funkciju igračke i školske ploče. U Primoštenu je njena prezentacija dobila najveću ocjenu, a njen rad i prezentacija su na Smotri mladih poduzetnika ocijenjeni kao drugi izdvojeni rad od državnog povjerenstva. „Zadovoljna sam svojim radom i smotrom u Primoštenu. Tamo sam se odlično provela i upoznala mnogo novih prijatelja. U ovom natjecanju velika mi je podrška bila učiteljica Marija Vrbanac s kojom sam uživala radeći na svom uspjehu“, rekla nam je Marita.Lucija nam je rekla da ju je radovao rad s učiteljicom Marijom. Njih su dvije bile na svečanom primanju kod župana Sisačko - moslavačke županije Ive Žinića i još jednom primile priznanja za svoj trud i osvojeno drugo mjesto na državnom natjecanju.Učiteljici Mariji i uspješnim učenicama želimo puno sreće i uspjeha u daljnjem radu.

Mlada poduzetnica Marita i njen rad

Vrijedna LucijaPaula Mikinac, 8.a

Uspjesi iz tehničke kulture

Primošten, travanj 2015.

6 PLAMEN

S državnog natjecanja u Primoštenu

U dvorani u Solarisu

Lidrano 2015.

Državno natjecanje iz informatike

Vlatko Rohak, učenik 6.c razreda, sudjelovao je na Državnom natjecanju iz Informatike u Primoštenu u svibnju 2015. godine. Za natjecanje se pripremao s učiteljem Informatike Ivanom Korenyjem.

Uručivanje nagrade

Sedmašica na državnoj smotri

Uspješni informatičar Vlatko

Iz škole

Državna smotra Lidrano 2015. održana je u Šibeniku. Na njoj je sudjelovala Marita Čatić, učenica 7.d razreda. Njen literarni rad Ja sedmašica povjerenstvo je nakon županijske razine predložilo za državnu smotru.

Lidrano je smotra učeničkog stvaralaštva u literarnom izražavanju, novinarskim radovima, radijskim emisijama, školskim listovima te pojedinačnim i skupnim scenskim nastupima.Marita je s učiteljicom hrvatskoga jezika Đurđicom Petković Biočić u Šibeniku predstavila svoj literarni uradak, ali je imala priliku čuti i vidjeti

ostale uratke iz svih područja koja Lidrano pokriva.„Izrazito sam ponosna na svoj sastavak Ja sedmašica zato što sam za njega dobila pohvale od poznatog hrvatskog književnika Dubravka Jelačića Bužimskog. U Šibeniku sam se odlično provela, upoznala nove prijatelje, ali i obnovila neka stara poznanstva. Ponosna sam i što sam mogla predstavljati svoju školu u ovom odabranom društvu. Zahvalna sam svojoj mentorici na podršci. Nadam se da ću imati još prilike predstaviti sebe i školu u najboljem svjetlu. Za one koji ne znaju, 2015. bila je moja godina jer sam sudjelovala na dva državna natjecanja iz dvaju različitih

područja“, rekla nam je sedmašica Marita.Njen rad objavljujemo u rubrici Plamenkove iskrice.

„Naučio sam programirati u petom razredu i to me zanimalo. Radio sam u programskom jeziku LOGO. Kod kuće sam često učio preko interneta i postajao sve bolji. Učitelj mi je davao zadatke kojima sam napravio korak naprijed. U šestom razredu sam se odlučio prijaviti na natjecanje i postigao odlične rezultate na školskom i županijskom natjecanju. Zbog odličnih rezultata, bio sam pozvan na Državno natjecanje u Primoštenu. Na državnom natjecanju nam je bilo jako lijepo. Stekao sam mnogo novih prijatelja koji su svi u vrhu informatičkog znanja u svojim školama. Upoznao sam nove tehnologije i interese velikog broja informatičara iz osnovnih i srednjih škola. Imali smo odličnu hranu, dobar

smještaj i zabavan sadržaj. Ostvario sam šesto mjesto u državi čime sam bio zadovoljan. Nakon državnog natjecanja u sedmom razredu sam nastavio raditi i upoznao nove jezike: Python, C++ i C#. Python mi je najdraži jer je u njemu moguće napraviti skoro sve i u njemu ću raditi na sljedećem natjecanju. U tom sam programu počeo sve više

raditi i prijavio se na HONI – Hrvatsko otvoreno natjecanje u informatici gdje postižem odlične rezultate. Natjecanja se održavaju svakog mjeseca i na njima sudjeluju najbolji informatičari. Prijavio sam se u Robotičko -informatički klub Popovača kamo idem svaku srijedu i usavršavam svoje znanje. Ove ću se godine opet prijaviti na natjecanje i nadam se odličnim rezultatima“, rekao nam je Vlatko Rohak.

Zbog izvrsnih rezultata u području informatike Izvršni odbor Hrvatskog saveza informatičara na svojoj je sjednici donio odluku da Vlatka pozovu na 21. Zimsku školu informatike u Krapinu od 3. do 10. siječnja 2016.

Talent prepoznat od Hrvatskog

saveza informatičara

Bruno Agatić, 7.a

7PLAMEN

Našoj je Emi Likovna kultura najdraži

predmet, iako je odlična učenica iz

svih ostalih predmeta. Na ovaj likovni

natječaj Sigurnost u prometu javila se

na poticaj svoje učiteljice Danice

Podrić, za koju kaže da joj je bila

podrška u ostvarivanju zadane teme.

Slikala je situacije iz prometa koje

mogu pomoći djeci da se lakše snađu

na cesti. Za svoj trud i osvojeno prvo

mjesto nagrađena je laptopom i

printerom. U prostorijama Državne

uprave za zaštitu i spašavanje 8. rujna

2015. predstavljena je dječja

poštanska markica naše Eme pod

nazivom Sigurnost u prometu. Ema,

njeni roditelji, učiteljica i cijeli razred

prisustvovali su predstavljanju

prigodne marke i dodjeli nagrada.

Čestitamo Emi na njenom uspjehu!

Opširnije o posjeti Eme Harčević i

njenog 5.a razreda Državnoj

upravi za zaštitu i spašavanje

pronađite na linku:

O dizajnu marke također

saznajte na linku:

http://www.duzs.hr/news.aspx?n

ewsID=22914&pageID=203

http://www.sisak.info/siscanka-

ema-harcevic-autorica-je-

predloska-nove-postanske-

marke-hrvatskih-posta/Djelatnici Hrvatske pošte počastili su cijeli razred

Nagrađeni rad

Lorena Mikinac, 5.a

Saznaj više...

Emin likovni rad pobijedio na natječaju Hrvatske pošte

Ema Harčević učenica je 5.a razreda. Sudjelovala u natječaju Hrvatske pošte “Kreiraj marku bajnu i osvoji nagradu sjajnu!” te osvojila prvo mjesto u konkurenciji od 900 pristiglih radova iz Hrvatske.

Uručivanje nagrade

Emina poštanska

marka

Iz škole

8 PLAMEN

Ponosni smo na Patrikovo čitanjeČitanjem naglas dođi na glas

Jednodnevna akcija „Upali lampicu i čitaj“ provodila se na cijelom području Republike Hrvatske 23. listopada 2015. s ciljem popularizacije knjige i čitanja.

županiju na 3. Nacionalnom natjecanju koje se ove godine održalo 19. i 20. studenog 2015. godine u Sisku u hotelu Panonija. Pobjedu u mlađoj kategoriji odnio je Patrik Sladović, učenika 5.a naše škole. Patrik je bio pobjednik na državnoj razini u

kategoriji učenika trećih, četvrtih i petih razreda. Učenici su se za natjecanje u čitanju pripremali s našom knjižničarkom Asemom Kurtović koja već godinama uspješno priprema učenike za natjecanje u čitanju.

Manifestacija Dani kruha i Dani zahvalnosti za plodove zemlje održana je tradicionalno na Gradskoj tržnici Kontroba.Ona nas treba podsjetiti koliko su naši preci bili zahvalni za ono što im je zemlja darovala te koliko i mi moramo biti zahvalni za sve što

Dan zahvalnosti za plodove zemlje nam priroda i ovaj kraj obilato daruju.Naša škola razvija ljubav prema prirodi kao i svijest učenika o potrebi očuvanja okoliša. Učenici i učitelji donijeli su plodove jeseni kao i stare predmete kojima smo uredili štand na gradskoj tržnici, a folklorna skupina

je sudjelovala u programu.Izložbi su značajnije pridonijeli likovni radovi učenika u brojnim tehnikama kao i dizajn produkti načinjeni od jesenskih plodova. Učenice 6. razreda Valentina Obradović i Ela Latinović dočarale su oblike i boje jesenskih plodova putem svojih odjevnih kreacija.

Patrik Sladović s mentoricom Asemom Kurtović na dodjeli priznanja

Lorena Mikinac, 5.a

Jasminka Vidović Buinac, mag. art.

natjecanje u čitanju naglas za Sisačko-moslavačku županiju koje je održano u Ogranku Caprag Narodne knjižnice i čitaonice Vlado Gotovac Sisak.Na natjecanju su sudjelovali predstavnici četiri grada naše Županije: Petrinje, Velike Ludine, Popovače i Siska. Prosudbenu komisiju činile su Božica Vuić, predavačica na Učiteljskom fakultetu u Petrinji, Jadranka Del Ponte, spisateljica za djecu i knjižničarka iz Knjižnice i čitaonice Kutina te Ljerka Iharoš, profesorica hrvatskog jezika u Srednjoj školi Glina. Nakon odgledanih i odslušanih nastupa, odabrali su najbolje čitatelje naglas koji će predstaviti našu

Akcija je obilježila i 3. Županijsko

Iz škole

9PLAMEN

Gledamo i učimo

29. 4. 2015.

Izložbu su, između ostalog, činili muzejski eksponati, a predavanje i radionicu održao je sisački fotograf Miroslav Arbutina, voditelj Fotokluba i fotogalerije Siscia Obscura. Budući da u našoj školi postoji Foto- skupina, ovo je bila prilika uživo vidjeti i doživjeti postupak izrade fotografija.Nakon uvodnih riječi voditeljice zavičajne zbirke Jasminke Jagačić Borić, prisutni su bili upoznati s dvjema fototehnikama o kojima je govorio sisački fotograf Arbe i praktično pokazao postupak dobivanja fotografija mokrim kolodijskim pločama.Nakon predavanja i prezentacije foto-tehnika, učenice su zaključile da ih ovakav način rada zanima te bi željele i same kreirati u maniri starih fotografa.

Učenice 6.b razreda posjetile su 5. studenog 2015. Narodnu knjižnicu i čitaonicu Vlado Gotovac u kojoj je bila postavljena izložba starih fototehnika.

Fotograf demonstrira stare fototehnike

Na radionici starih fotografskih tehnika

Promatranje pomrčine Sunca 20. ožujka 2015.

Oprezno sa Suncem

Svjedočili smo rijetkom nebeskom događaju. Riječ je o pomrčini Sunca koja se u našim krajevima vidjela djelomično.

Pod budnim okom učitelja Krešimira Klarića, učenici nižih razreda naše škole su kroz zatamnjeno staklo promatrali ovu rijetku pojavu. Većina

učenika je imala priliku vidjeti kako je Mjesec pokrio Sunce. Ta se pojava događa kada se mjesec nađe između Zemlje i Sunca pa ga djelomično ili potpuno zakloni. Ova se pomrčina mogla vidjeti u srednjoj i sjevernoj Europi. Učenici su bili oduševljeni viđenim prizorom.

Bruno Agatić, 7.a

Jasminka Vidović Buinac, mag. art.

UPOZORENJE!Gledanje pomrčine

Sunca golim okom, a još gore dalekozorom ili teleskopom bez

odgovarajućeg filtera, prouzročit će trajno i

nepopravljivo oštećenje oka, uključujući i sljepilo.

Iz škole

10 PLAMEN

Krenuli su pješice prema Šetnici gdje ih je čekao brod kojim su se vozili do ušća Odre u Kupu te do ušća Kupe u Savu. Kod Starog grada su se iskrcali kako bi pogledali muzejsku postavu u Starom gradu. Pažljivo su slušali kustosa dok im je, primjereno njihovoj dobi, pričao o povijesti Staroga grada i zbivanjima vezanim uz njih. Stigli su se prvašići i odmoriti i okrijepiti. Neki od njih su se prvi put vozili brodom, neki su prvi puta vidjeli Stari grad, stoga je terenska nastava bila i poučna i zanimljiva.

Upoznajemo Sisak

Prvi put na terenskoj nastavi

Razgledavali su zavičajnu zbirku i gledali film o prošlosti zavičaja. Sudjelovali su u radionici pod nazivom Kronološka tablica. Sudjelovanjem u radionici učenici su ponovili važnija događanja i datume vezane uz povijest grada Siska od prapovijesti do današnjih dana. Što je sve bilo na području današnjeg Siska u vremenu prije rođenja Krista, koji su najvažniji datumi u povijesti, kako se računa vrijeme, što je tisućljeće, stoljeće i desetljeće samo su neki od odgovora koje su polaznici radionice usvojili. Sadržaji su osmišljeni korelacijom više predmeta: Priroda i društvo, Hrvatski jezik, Matematika, Tjelesna i zdravstvena kultura, Vjeronauk.Učenicima se svidjelo što su na zanimljiv način ponovili ranije stečena znanja, ali i naučili nešto novo.

Učimo o povijesti

grada

Učimo o povijesti

grada

Naši su prvašići sa svojim učiteljicama Đurđom Mladenović, Jolandom Kozić, Vlastom Vujnović i Jadrankom Kralj 29. svibnja 2015. bili na terenskoj nastavi.

Učenici trećih razreda naše škole su sa svojim učiteljicama Brankom Prpić, Nevenkom Zorčić i Jasnom Medur bili 11. svibnja 2015. u posjetu Muzeju grada Siska.

Paola Pendelić, 3.c

Iz škole

11PLAMEN

Zabrinuti Kekespir je predstava koju su

uvježbali i s kojom su nastupili na

Gradsko – općinskoj smotri u Sisku u

Kazalištu 21. Pokupili su samo

pozitivne kritike i veliki pljesak. Žiri ih

je predložio i za Županijsku smotru

Lidrano 2015. koja se održala u Kutini

6. veljače. Ni snijeg, ni vijavica, ni

hladnoća koji su to jutro vladali našim

gradom nisu spriječili naše male

glumce da otputuju u Kutinu i

predstave se u najboljem svjetlu te

poberu simpatije publike i žirija.

Želimo im još puno uspješnih

predstava.

Zabrinuti KekespirDramska skupina 2.a razreda

Terenska nastava u Gornju Vlahiničku

Prizor iz predstave

Hulija, Kekespir i učiteljica Nina

Jabuka je kraljica voća

Cilj im je bio doći u voćnjak i pomoći u branju jabuka. Nakon dobivenih uputa za branje, učenici su krenuli na posao. Dobili su dvije kašete u koje su brali jabuke. Jedna je bila za lijepe jabuke, a druga za one koje su pale na tlo. Učenicima je bilo draže branje jabuka s grana, tako da je kašeta s manje lijepim jabukama ostala poluprazna.Nakon odlično obavljenog posla, teta Jasenka (tehnolog u vinogradu) im je dozvolila da uzmu jabuke za put. Sretne, prljave i blatne cipelice lutalice odvele su ih u hladnjaču tvrtke Fragari. Tamo su postavljali pitanja radnicima i davali svoje ideje kako bi oni radili s jabukama. Najzanimljivije je bilo gledati traktore i ostale strojeve. U

Učenici trećih razreda su 22. listopada 2015. s učiteljicama Danicom i Ninom te učiteljem Krešom bili na terenskoj nastavi u Gornjoj Vlahiničkoj, mjestu pored Velike Ludine.

Osmijeh na licu govori više od riječi

Zasadili smo jabuku pokraj škole

odjelu za pranje jabuka vidjeli su kako se peru jabuke i kako se voze trakama do sortirališta.Vrijedne ruke naših učenika su brzo i s osmijehom sortirale jabuke i slagale ih u kutije. Puno je to posla za male ruke.Na povratku su posjetili Veliku Ludinu. Tamo su pored plana mjesta ponovili ono što su naučili o tumaču znakova, planu mjesta i snalaženju u prostoru. Dobro su se snašli. Bilo je to zanimljivo i poučno druženje.

Učenici 2.a razreda su sa svojom učiteljicom Ninom Ceković Prangovski marljivo pristupili pripremama za Lidrano 2015. godine što im se zaista isplatilo.

Lorena Mikinac, 5.a

Nina Ceković Prangovski, učiteljica RN

Puno posla za male ruke

Bez treme čekamo nastup

Iz škole

12 PLAMEN

Mali zadrugari Škola u prirodi

U pratnji učiteljica Zvjezdane Bursać, Nade Švarc, Zdenke Balen, Mirjane Kraker i učitelja Suada Osmanagića učenici su otputovali na imanje Višnjica na kojem su neposrednim promatranjem, istraživanjem i sudjelovanjem u određenim aktivnostima i radionicama, lako i brzo naučili osnove uzgoja eko biljaka i brige o domaćim životinjama. Upoznali su grad Viroviticu, posjetili Đurđevačke peske te Lovrakov centar u Velikom Grđevcu.

Učenici četvrtih razreda naše škole i četvrtaši iz Žabna su od 27. do 29. svibnja 2015. godine boravili su u školi u prirodi na imanju Višnjica.

Višnjica je imanje smješteno na istoku Hrvatske. Okruženo je vrtovima, stablima lipe i kestena te starim borovima. Danas je Višnjica savršeno odredište za one koji traže mir i tišinu, kao i za one koji traže pustolovinu. Jahanje, biciklizam, planinarenje samo su neke aktivnosti koje nude.

Ispred hotela Višnjica

Na ergeli

Na ergeli

Na imanju Višnjica bave se ekološkim uzgojem biljaka

13PLAMEN

Lovrakov centarLovrakov centar nalazi se u Velikom Grđevcu u netaknutoj prirodi. Privlači brojne posjetitelje, osobito djecu i ljubitelje dječje književnosti. Tu se nalazi vlak iz poznatog dječjeg filma Vlak u snijegu, vodenica i teren za sportsko - rekreativne aktivnosti.Centar je zamišljen kao kulturno-edukativno - turistički centar za učenički turizam koji bi promovirao ovaj kraj, obnovio njegovu kulturnu baštinu i podsjetio na sam lik i djelo dječjeg pisca Mate Lovraka.

Đurđevački peskiĐurđevečki peski su ostaci jedine hrvatske pustinje koja se nalazina istočnom dijelu grada Đurđevca. U narodu je poznata pod nazivom "Krvavi peski" i "Hrvatska Sahara".To je zaštićeno botaničko područje, osebujnog staništa s velikim brojem endemičkih vrsta, jedinstvene flore i faune te vidljivim oblicima pješčanih dina, odnosno ostacima "hrvatske Sahare". Površinom zauzima oko 20 hektara i dio toga je 1963. godine proglašen posebnim geografsko-botaničkim rezervatom kao lako prepoznatljivim i jedinstvenim staništem u Hrvatskoj.

Iz škole

Vlak bez snijega

Šetnja pustinjom

Mato Lovrak rođen je u Velikom Grđevcu pokraj Bjelovara 1899., a umro u Zagrebu 1974. godine. Poznati je hrvatski dječji pisac.Djela su mu prevedena na mnoge jezike. Najpoznatije djelo mu je roman Vlak u snijegu po kojem je snimljen film. Ostala djela su mu: Družba Pere Kvržice, Neprijatelj br.1, Zeleni otok, Divlji dječak, Prijatelji, Micek, Mucek i Dedek i druga.

Kako je Virovitica dobila imeVirovitica je grad u sjeveroistočnoj Hrvatskoj. pisanim latinskim jezikom iz 13. stoljeća, Virovitica se spominje u obliku Wereuce ili Verouche pa se smatra da se na jeziku tadašnjih hrvatskih starosjedilaca izgovarala kao Verevče. Taj je naziv Virovitica dobila prema potoku koji je silazio s obližnje Bilogore i protjecao pored naselja.

U ispravama

U crkvi svetog Roka u Virovitici

Pješčane dine

Uredila: Mirjana Kraker, učiteljica RN

Kratki predah nakon razgledavanja grada

14 PLAMEN

Dani zahvalnosti za plodove zemlje Voćni dan

Iz škole

Od ideje do završetka projekta prošlo je osam mjeseci tako da je gotovo cijeli četvrti razred bio posvećen ovom projektu. Posadili su ljekovito i začinsko bilje: više vrsta mente, vlasac, gavez, kadulju, bijeli luk, papričice. Svi su učenici bili sretni što su mogli sudjelovati u izradi spiralne gredice, sijati sjemenke i gledati kako biljke rastu.

Učenici 4.c razreda su na poticaj svoje učiteljice Zdenke Balen, a uz veliku pomoć i podršku roditelja i domara, napravili spiralnu gredicu.

Spiralna gredicaRazvijamo ljubav prema prirodi

Učenici četvrtih razreda naše škole sudjelovali su 14. listopada 2015. u projektu Jesensko voće - voćni dan.

Od raznog voća vrijedne su ruke naših četvrtaša pravile čips, ražnjiće, sokove i voćnu salatu. Sve što su napravili, zadovoljno su i pojeli. Toga su dana još jednom ponovili koliko su voće i vitamini koje nam daju važni u svakodnevnoj prehrani čovjeka.

Lorena Banadinović, 4.b Vanja Janjuz, 4.b

Nevenka Zorčić, učiteljica RN

Voćni ražnjići su gotovi

Gulimo, režemo, ribamo

Iz škole

15PLAMEN

Nema školske priredbe bez njega.

Njegova su ljubav bubnjevi koje

svakodnevno svira.

„Slušao sam ritam srca dok sam bio u

maminom trbuhu, a kad sam se rodio,

nastavio sam slušati tatine bubnjeve.

Još kao malen počeo sam bubnjati

gdje god i kako god sam stigao.

Bubnjao sam po igračkama, u

automobilu, za vrijeme ručka, pisanja

zadaće… Stalno! Jednog dana tata mi

je stavio palice u ruke i pokazao kako

se sviraju bubnjevi. Ruke rade svoje, a

noge svoje“, rekao nam je Ipe.

Nije neobično da se počeo baviti

glazbom. Otac mu je bubnjar, baka

učiteljica glazbene kulture.

U obitelji su svi na neki način vezani uz

glazbu, neki svirajući, a neki pjevajući.

„Sviram u svojoj školi kad kod treba, a

svirao sam i u bazilici svetog Kvirina,

na Gradskoj tržnici, u hotelu Panonija,

a svirat ću i dalje“, naglasio je Ipe.

Želimo mu da jednoga dana postane

slavan i popularan.

Humanost i tolerancija kroz slikuUspješne slikarice naše škole Leonarda

Šmigmator, Tessa Šolaja i Helena Šašo

iz 7.b te Sena Nadarević iz 6.b razreda

su u timskom radu, a pod vodstvom

učiteljice Likovne kulture Jasminke

Vidović Buinac, napravile veliki kolaž

po Picassovom predlošku koji pronosi

ideju humanosti i tolerancije. Vrijedne

učenice su učiteljičinu ideju prenijele

na papir, a njihov je uradak sada trajno

izložen u prostoru škole.

Glazba je u krvi

Mali bubnjar velikih planova

U školskoj godini 2014./2015. naša je škola sudjelovala u projektu Udruge za djecu i mlade Novi svijet "Povjetarac - Bonaca / Vršnjačka medijacija".Ovaj veliki međužupanijski projekt se odvijao u četiri škole u četiri različite županije. Udruga Novi svijet organizirala je vrlo poučnu i zanimljivu edukaciju za mentore medijacije koji su tijekom godine u svojim školama provodili poučavanje o medijaciji za učenike 6. razreda.Medijacija je drugi naziv za postupak mirenja. Medijator je osoba koja zna kako pomoći sukobljenim stranama da same dođu do rješenja sukoba. U školskoj godini 2015./16. u našoj će školi ovaj projekt zaživjeti. Bit ćemo prva sisačka osnovna škola koja provodi vršnjačku medijaciju.Učenici koji su prošli edukaciju medijacije su: Ana Kljaić, Ema Lukšić, Tanja Soldat, Matea Tomašić, Antonio Vranešić, Danijel Vuksan, Marina Belčić 6.c, Jakša Berić, Gabrijel Hodalj, Angelo Kelava, Juraj Markulin, 6.b, Elza Nadarević, Domagoj Sertić, Tea Vidović, 6.a.

Edukacija o vršnjačkoj medijaciji

Gabrijela Kramarić Eid, pedagoginjaPaula Mikinac, 8.a

Ipe Kolonić učenik je 4.c razreda naše škole. Ime mu je odabrao tata prema Ipi Ivandiću, poznatom bubnjaru Bijelog dugmeta. To je dječak kojega u školi svi znaju.

Jasminka Vidović Buinac, mag.art.

Iz škole

16 PLAMEN

Novinari Plamenana Radio Sisku

Jurica Posilović, 6.a

Toga 29. travnja 2015. krenuli smo iz škole prema gradu, a cilj nam je bio posjet Radio Sisku. Putem su moji prijatelji razgovarali o tome što ćemo vidjeti i doživjeti. Meni je sve tamo poznato jer na radiju radi moja mama Iva. Dočekala nas je vesela ekipa koja se brine o svemu što čujemo na frekvencijama Radio Siska. Nakon što smo se okrijepili, pokazali su nam kako nastaju informativne emisije, odnosno kako rade vijesti, reportaže, intervjue i ostalo što na radiju možemo čuti. Naučili smo kako se snimaju reklame, kako se bira i pušta glazba, džinglovi i razni tonovi.

Upoznali smo stričeka Tomu (Tomislava Škrbinca) kojeg su moji prijatelji do tada samo čuli na radiju, ali ne i vidjeli. Bio je jako strpljiv s nama novinarima. Pokazao nam je kako se dobro snalazi sa svim onim gumbićima koje mora stiskati. Svidjelo nam se što nam je omogućio da vidimo i čujemo javljanje uživo u eter pa smo ga istovremeno gledali kroz staklo i čuli na radiju u susjednoj sobi.Osim glazbe koju na radiju najradije slušamo, radio nam donosi i

Novinarska ekipa našeg časopisa uz pratnju učitelja Ivana Korenyja, Monike Leško i Danijele Selak posjetila je Radio Sisak. Željeli smo saznati kako radi radio.

Kako radi radio

informacije trebaju li nam kišobran ili sunčane naočale, gdje je prometna gužva, što možemo gledati u kinu, koja nam društvena događanja grad nudi. Posao novinara na radiju nije nimalo lagan jer osim u studiju, rade i na terenu prikupljajući informacije za slušatelje.Kakav je to bio dan! Naučili smo nešto novo što ćemo pamtiti. Veselimo se sljedećem posjetu, a do tada, naravno, slušamo radio.

Saznajemo što je posao novinara na radiju

Za miks pultom

Iz škole

17PLAMEN

Priredba u Domu umirovljenika

Školska priredba

Učenici dramske skupine naše škole su s učiteljicom Ljiljanom Drnić, a zboraši s učiteljicom Helenom Filipović, pripremili program koji su izveli 16. prosinca 2015. za korisnike Doma umirovljenika.

Glumci naše škole izveli su predstavu Igra prema meksičkoj narodnoj priči u kojoj su likovi ljudski osjećaji, vrline i mane. Imali smo priliku upoznati Dosadu, Radoznalost, Ludost, Sebičnost, Ljepotu, Lijenost, Ljubav. U igri skrivača pobijedila je Ljubav, ali je ostala slijepa, a Ludost ju prati kamo god ide. Tako to bude u svakodnevnom životu. Publika je gromoglasnim pljeskom nagradila izvedbu.Zbor je oduševio sve prisutne koji su se pridružili pjevanju gotovo svih pjesama. Izveli su božićne pjesme Radujte se narodi i U to vrijeme godišta te pjesmu Ovaj dan.Našim glumcima i pjevačima želimo još puno uspješnih nastupa kojima će uveseljavati ljude oko sebe.

I rg a

Učenici razredne nastave pripremili su program povodom blagdana Svetog Nikole. U programu su sudjelovali učenici recitatorske, dramske i plesne skupine te zbor pod vodstvom svojih učiteljica. Na kraju druženja učenike je posjetio i sam sveti Nikola i darivao ih prigodnim poklonima.

Sveti Nikola

Mateo Medved, 8.a

Iz škole

18 PLAMEN

Projektni dan 14. listopada 2015.

U našoj je školi uvijek dinamično. Neprestana zbivanja dio su naše svakodnevnice pa je tako održan i Projektni dan na u povodu Dana zahvalnosti za plodove zemlje.

U sklopu mnogih poučnih radionica učenici su se zabavljali, složno radili i naučili sve što još nisu znali o kestenima. Kesten nam je bio glavni motiv, a radionice raznovrsne. Sve o pitomom kestenu saznali su učenici koji su bili na radionici učiteljice Kate Belovarac, Nade Arsoske i Tomislava Marjanovića.

Zbivanja u školi toga dana marljivo su pratili Press kestenovci, učenici koji su bili novinari na terenu i pratili što se događa na svim točkama škole. Objedinjavali su potom podatke od kojih su nastale zidne novine. Radionicu su osmislile i vodile učiteljice hrvatskoga jezika Ljiljana Drnić i Đurđica Petković Biočić.

Neki su učenici bili u potrazi za skrivenim blagom u sklopu radionice koju su osmislili učitelji Staša Muža, Branka Siljadi, Lahorka Marić, Dinko Smolčić, Danijela Selak i Suad Osmanagić. Zadatak im je bio u timskom radu riješiti zadatke, a potom, slijedeći upute o skrivenom blagu, odnosno kestenima, krenuti u potragu. Pobjednik je bila ona skupina koja je prva pronašla sve kestene.

Kreativan i stvaralački radLikovna radionica

Press kesten

Potapanje brodova

U potrazi

Bilo je u našoj školi i potapanja brodova. Ne brinite, nije se dogodio potop nego se dio učenika zabavio igrom Potapanje brodova pod vodstvom učiteljica Marine Špehar Bjelić, Ane Brleković Mlađenović i Ivančice Radaković.

Uredništvo Press kestena

Likovna radionica

Igra potapanje brodova

U potrazi za skrivenim blagom

Učenici koji uživaju u likovnom izražavanju proveli su kvalitetno vrijeme na radionici učiteljice Jasminke Vidović Buinac.

Iz škole

18 PLAMEN

Projektni dan 14. listopada 2015.

U našoj je školi uvijek dinamično. Neprestana zbivanja dio su naše svakodnevnice pa je tako održan i Projektni dan na u povodu Dana zahvalnosti za plodove zemlje.

U sklopu mnogih poučnih radionica učenici su se zabavljali, složno radili i naučili sve što još nisu znali o kestenima. Kesten nam je bio glavni motiv, a radionice raznovrsne. Sve o pitomom kestenu saznali su učenici koji su bili na radionici učiteljice Kate Belovarac, Nade Arsoske i Tomislava Marjanovića.

Zbivanja u školi toga dana marljivo su pratili Press kestenovci, učenici koji su bili novinari na terenu i pratili što se događa na svim točkama škole. Objedinjavali su potom podatke od kojih su nastale zidne novine. Radionicu su osmislile i vodile učiteljice hrvatskoga jezika Ljiljana Drnić i Đurđica Petković Biočić.

Neki su učenici bili u potrazi za skrivenim blagom u sklopu radionice koju su osmislili učitelji Staša Muža, Branka Siljadi, Lahorka Marić, Dinko Smolčić, Danijela Selak i Suad Osmanagić. Zadatak im je bio u timskom radu riješiti zadatke, a potom, slijedeći upute o skrivenom blagu, odnosno kestenima, krenuti u potragu. Pobjednik je bila ona skupina koja je prva pronašla sve kestene.

Kreativan i stvaralački radLikovna radionica

Press kesten

Potapanje brodova

U potrazi

Bilo je u našoj školi i potapanja brodova. Ne brinite, nije se dogodio potop nego se dio učenika zabavio igrom Potapanje brodova pod vodstvom učiteljica Marine Špehar Bjelić, Ane Brleković Mlađenović i Ivančice Radaković.

Uredništvo Press kestena

Likovna radionica

Igra potapanje brodova

U potrazi za skrivenim blagom

Učenici koji uživaju u likovnom izražavanju proveli su kvalitetno vrijeme na radionici učiteljice Jasminke Vidović Buinac.

Iz škole

20 PLAMEN

Knjige i mi se volimoPosjet Interliberu

Sajam Interliber naši su učenici posjetili 12. studenog 2015. godine. Na Zagrebačkom velesajmu posjetitelje je dočekao velik broj knjižnih naslova, edukativnih radionica i zanimljivih susreta. Kao i svake godine, najveći zaljubljenici u knjige naše škole, pod vodstvom gospođe knjižničarke Aseme Kurtović, uživali su u šarenilu slova i dinamici sajma. Puni dojmova i bogatiji za još jedno iskustvo, vratili su se svojim domo-vima s novim knjižnim naslovima.

Interliber, jedan od najdugo-vječnijih i najpopularnijih sajmova ponovo je otvorio svoja vrata.

Sajam Interliber naši su učenici posjetili 12. studenog 2015. godine. Na Zagrebačkom velesajmu posjetitelje je dočekao velik broj

Nagrađivana književnica Jasminka Tihi-Stepanić, autorica knjiga „Imaš fejs?“, „Bacit ću ti kompjutor kroz prozor“ i „Baš kao Harry Potter„

gostovala je 30. listopada 2015. u Dječjem odjelu Narodne knjižnice i čitaonice Vlado Gotovac, Sisak. Književni je susret održan u organizaciji

nakladničke kuće Alfa d.d. Simpatična nam je književnica prezentirala svoje tri knjige: „Imaš fejs?“, „Bacit ću ti kompjutor kroz prozor“ i „Baš kao Harry Potter“. Postavljajući pitanja, saznali smo zanimljivosti o likovima iz ovih triju knjiga, komu su posvećene, kako je koja knjiga nastajala i zašto se književnica odlučila baš za ove teme. Otkrila nam je da će uskoro objaviti i četvrtu knjigu. Bio je ovo jako zanimljiv susret koji me još jednom podsjetio da u svemu trebamo biti umjereni. Dobila sam želju pročitati ove tri knjige, a to preporučujem i tebi, dragi čitatelju.

Karla Pejak, 5. d

Humanitarna akcija

Sakupljamo plastične čepoveUključili smo se u humanitarnu akciju sakupljanja plastičnih čepova kako bismo pomogli oboljelima od leukemije i limfoma.

Učenici naše škole uključili su se u ovu akciju Udruge oboljelih od leukemije i

limfoma Hrvatske. Oni su pokrenuli projekt pod nazivom Plastičnim čepovima do skupih lijekova. Udruga prikupljene čepove prodaje, a novcem nabavljaju potrebne lijekove za oboljele. Sa-kupljajući čepove činimo dobro za okoliš, a ujedno činimo i vrijedno humanitarno djelo.

Pohvaljujemo sve učenike koji su se uključili u ovu akciju koja se nastavlja. Pozivamo sve da se uključe i pomognu.

Iz škole

21PLAMEN

London Parizili

Katarina

YOmiljena knjiga: Rhonda Byrne, Tajna

YTko Vas je potaknuo da postanete učiteljica? Moja učiteljica

YKao dijete htjeli ste biti: učiteljica

YHobi: gledanje filmova

YBračno stanje: udata

YOmiljeni film: Krvavi dijamant

YVicevi ili ozbiljni razgovori? Vicevi

YNa pustom ste otoku. Koju biste osobu željeli uz sebe? Služba za spašavanje.

YIdete na Mars i smijete ponijeti samo jedan predmet, koji bi to bio? Letjelica.

YImate bilijun kuna, na što biste ga potrošili? Na putovanja.

YTaj novac možete potrošiti u jednom dućanu, koji bi to bio? Arena centar.

ILI – ILIYSuknja ili haljina? Haljina.

YKnjiga ili film? Film.

YEngleski ili njemački? Engleski.

YPariz ili London? London.

YTV ili mobitel? Mobitel.

YSkijanje ili plivanje? Plivanje.

Poruka čitateljima:

Slijedite snove.

Marijana |Omiljena knjiga: Sandor Marai, Kad svijeće dogore

|Tko Vas je potaknuo da postanete učiteljica? Životni

izazov.

|Kao dijete htjeli ste biti: kuharica, balerina, poštarica,

knjižničarka, bilo je puno želja.

|Hobi: čitanje i poljoprivreda

|Bračno stanje: udata

|Omiljeni film: klasici - Zameo ih vjetar

|Vicevi ili ozbiljni razgovori? Vicevi

|Na pustom ste otoku. Koju biste osobu željeli uz

sebe? Supruga jer je iznimno slalažljiv.

|Idete na Mars i smijete ponijeti samo jedan

predmet, koji bi to bio? Fotoaparat.

|Imate bilijun kuna, na što biste ga potrošili? Na

druge.

|Taj novac možete potrošiti u jednom dućanu, koji bi

to bio? Antikvarijat.

ILI – ILI

|Suknja ili haljina? Hlače.

|Knjiga ili film? Uvijek radije knjiga.

|Engleski ili njemački? Engleski.

|Pariz ili London? Pariz.

|TV ili mobitel? TV.

|Skijanje ili plivanje? Plivanje.

Poruka čitateljima:

Znanje je moc.

Nove učiteljice u našoj školi

Predstavljamo vam, dragi čitatelji, uvijek nasmijane, Katarinu Dumančić Kežman, učiteljicu engleskog jezika te Marijanu Zabrešćak, učiteljicu hrvatskog jezika.

Njihova vedrina, pozitivnost i smisao za humor, ali i odgovori na naša pitanja, ukazuju da su pravo osvježenje naše škole. Postavili smo im nekoliko pitanja. U ugodnom razgovoru saznali smo ponešto o njima.

Učionicu hrvatskoga jezika 9. studenog 2015. privremeno smo pretvorili u učionicu koja izgledom podsjeća na staru učionicu s kraja 19. stoljeća. Na ploči su se našli stari predmeti kojima se u školi nekada služilo. To je prije svega zidna pjesmarica koja je ispisana krasopisom. Bila je tu i pohvala i medalja kojom su bili nagrađivani uzorni učenici. Gospođa Ivana Dumbović Žužić odjenula je odjeću kakvu su u to vrijeme nosile učiteljice i svojim je stavom i odnosom prema učenicima pokazala kako je nekada učitelj vodio sat i održavao disciplinu. Jako nas se dojamila ova radionica jer se potpuno razlikuje od današnjeg školovanja.

Imali smo sat krasopisa. Morali smo perom namočenim u tintu krasopisom pisati tekst koji smo dobili. Većinu je krasopis dobro namučio jer se nije bilo lako snaći s tintom i perom. Bilo je i prolivene

22 PLAMEN

Nismo zadirali u planove i programe, nego smo pratili promjene u odnosu učitelja i učenika, broja i opsega nastavnih predmeta, nagrade i pohvale. Istraživali smo i došli do zanimljivih podataka i saznanja. Velika nam je nepoznanica bilo školovanje u 19. stoljeću, ali i ono u 20. stoljeću. Mi smo djeca suvremenog doba sa svim prednostima i nedostatcima koje nam ono donosi, stoga nam je bio zanimljiv vremenski odmak u prošlost.

U Hrvatskoj su počeci školstva bili posve u rukama Katoličke crkve, a tako je ostalo do XVIII. stoljeća. Župne škole su osnivane uz gradske i seoske škole. Djecu su obučavali župnici, kapelani, ponekad i orguljaši. Učilo se u župnom

dvoru, a nekad i u privatnim kućama. Djeca su učila čitati, pisati, računati i podučavana su u vjeronauku.

U našoj smo školi ugostili gospođe Ivanu Dumbović Žužić, višu muzejsku pedagoginju i Marijanu Bračić, voditeljicu marketinga Hrvatskog školskog muzeja. Od njih smo saznali zanimljive podatke o muzeju u kojem rade i o školi u 19. stoljeću.Hrvatski školski muzej svečano je otvoren 19. kolovoza 1901. godine. Osnovna zadaća te ustanove je sustavno prikupljanje, proučavanje i izlaganje građe iz prošlosti i sadašnjosti hrvatskoga školstva i pedagogije. U muzeju postoje zbirke učila, nastavnih pomagala i školske opreme, radova učenika i nastavnika, likovnih radova, udžbenika i priručnika, školskih propisa, arhivska zbirka, zbirka fotografija te dokumentacija o školstvu.Od njih smo puno saznali o tome kako je izgledalo biti učenikom i učiteljem u 19. stoljeću.

Tema broja: Škola nekada i danas

Ove smo godine za temu broja odabrali školstvo u Hrvatskoj kroz stoljeća, od 19. stoljeća do danas. Naglasak smo stavili na dobivanje informacija od osoba s kojima smo mogli neposredno razgovarati i koje su nam mogle prenijeti svoje iskustvo.

Početci školstva

Hrvatski školski muzej

Škola 19. stoljeća u 8.a

Sat krasopisa

Sat krasopisa

Putujemo kroz stoljeća Putujemo kroz stoljeća

Tema broja

23PLAMEN

Ni u odjeći 19. stoljeća nisu odoljeli mobitelima

Muke zvane krasopis

Ovako je izgledalakazna za neposluh

tinte i prljavih prstiju. Više od toga namučilo nas je uspravno sjedenje s rukama na stolu ili iza leđa. Tada je u školi bilo iznimno važno pristojno se ponašati i ne zaraditi kaznu. Dominik je pokušao odglumiti da je kažnjen i klečao je na kukuruzu. Ćudoređe je bio izraz koji su neki od nas prvi puta čuli, a odnosi se na vladanje. Sramotna knjiga bila je knjiga u koju su upisivani prijestupi učenika bilo u školi ili izvan nje.„Učenici su često zatečeni razlikama današnjih škola i onih od prije sto godina. Današnjim učenicima je teško percipirati činjenicu da je nekad vjeronauk bio glavni predmet ili da je postojalo fizičko kažnjavanje u škola-ma. Isto tako ostanu začuđeni sazna-njem da su nekoć profesori bili 'glavne face' u mjestima te da su u odgoju sudjelovali čak i više od roditelja“, rekla nam je gospođa Ivana.„Radionica o školi 19. stoljeća bila mi je i više nego zanimljiva. Prezentirana nam je odjeća koju su nosili tadašnji školarci, način na koji je održavana disciplina, koji mi je i više nego čudan, te pribor koji su koristili u pisanju. Tijekom radionice naš je zadatak bio, osim pomnog slušanja, ispunjavanje radnog lista prema krasopisankama iz tog razdoblja. Kod većine je taj krasopis izazvao poteškoće jer je stvarno teško pisati perom lijepa slova, jednake razmake i tanke i debele crte. Ipak, bilo je lijepo na trenutak odlutati u prošlost i imati sreće da nitko od nas nije završio u kutu klečeći na kukuruzu“, komentirao je radionicu Filip.

Tekst: Filip Kralj, 8.a Fotografija: Ante Barišić, 8.a

Tema broja

24 PLAMEN

Gospođa Marija Jelekovac rođena je

davne 1923. godine. Osnovnu školu

polazila je od 1929. do 1933. godine u

Kravarskom. Tada su to bila četiri

razreda niže pučke škole i tu je

obrazovanje završavalo. Sjeća se da ju

je u prvom razredu učio učitelj

Leopold i da je bio jako strog, ali

pravedan prema učenicima. „Volio je

red i rad i puno nas je naučio“, rekla

nam je baka Marija. U razredu ih je

bilo čak 39. Trebalo je tu držati

disciplinu i pružiti znanje.

„Pisali smo kredom po pločici

obloženoj drvetom i krpicom brisali

ono što smo napisali“, rekla nam je

nižući uspomene. Nama je ta priča s

pisanjem i brisanjem uvijek čudna.

Kako su učili i iz čega ako su sve što su

na satu čuli, odmah i obrisali? Tajna

znanja koje je trajno ostalo je - slušati

na satu i dovoljno puta ponoviti.

Osim čitanja i pisanja, imali su i

matematiku koja se tada zvala račun,

povijest, zemljopis, vjeronauk. Radio

se i ručni rad. Nije bilo puno predmeta

kao danas, ali su imali više obaveza

izvan škole nego mi. Rekla nam je da

nije bilo školskog zvona kao danas,

nego su se igrali pred školom i kad bi

vidjeli učitelja, netko bi viknuo: „Ide

učitelj!“ Tada bi krenuli u razred. Svaki

je školski dan počinjao i završavao

molitvom Oče naš.

Posjetili smo obitelj Jelekovac

Novinari u gostimaSimpatična baka Marija ugostila je u svojem domu Margaretu, Antu, Davida i Paulu, novinare Plamena. Dočekale su nas tri generacije obitelji Jelekovac - baka Marija, njen sin Drago i unuk Darko, naš vjeroučitelj. Pričali smo o tome kako je bilo u školi nekada. Najviše smo pitanja postavljali baki jer se njeno školovanje poprilično razlikuje od našega. Saznali smo kako je bilo u školi kad je ona bila dijete.

Oni koji se nisu lijepo ponašali bili su

kažnjeni šibom po rukama. To je bila

uobičajena kazna za neposluh i oni koji

su njome dobili znali su zbog čega je

učitelj to učinio. Nenapisana zadaća,

prolivena tinta po bilježnici, tučnjava u

učionici ili na hodniku, bili su neki od

razloga zbog kojih je slijedila kazna.

Saznali smo da nekada djevojke nisu

išle van s dečkima kao danas. Većinom

su se družile djevojčice s djevojčicama.

Jako se pazilo na ugled. Voljeli su

plesati u kolu u dvorištu i tako ispuniti

slobodno vrijeme. Vodili su krave na

pašu i tamo se družili.

U školi nisu imali uniforme ili kute.

Odijevali su ono što su za obući imali

kod kuće. Bila je to rukom šivana

odjeća. Na nogama su nosili opanke.

„Ponekad je na putu do škole bilo blato

do koljena pa smo znali skroz zmazani

doći u školu. U dvorištu smo morali

ručno prati opanke ili cipele.“

Organizirane školske kuhinje nije bilo.

Svako je dijete u školi na odmoru jelo

O školi

Kazne

Izlasci i druženja

Odjeća

Školska kuhinja

Školska kuhinja Pločice su bile izrađene od tankoga sloja kamena škriljevca u drvenom okviru. Po njima se pisalo zašiljenim kamenčićem koji je ostavljao bijeli trag. Na drvenom okviru pločice svaki je učenik obavezno morao imati privezanu navlaženu spužvicu i suhu krpicu radi brisanja i sušenja pločice.

ZANIMLJIVOST

Fotografirao: Ante Barišić, 8.a

ono što je donijelo od kuće. Ponijeli bi

crni ili kukuruzni kruh pečen u krušnoj

peći i komad sira. Slatkiša nije bilo.

Ono što se pamti i ne odlazi u zaborav

je izlet u Zagreb. „Išli smo jedanput u

Zagreb. Svi smo bili sretni i uzbuđeni

zbog putovanja. Pamtim pješačenje do

Turopolja. Tamo smo se ukrcali u vlak

koji nas je odvezao do Zagreba.

Posjetili smo Zoološki vrt. Nikad nikud

nismo išli pa je ovaj izlet bio jako

lijep.“

Izlet u Zagreb

Tema broja

25PLAMEN

Boraveći u kući obitelji Jelekovac,

pričali smo s bakinim sinom Dragom i

unukom Darkom. Oni su se školovali u

drugoj polovici 20. stoljeća. Tu je već

sve nalikovalo školi danas. Povećao se

broj predmeta. Obavezno je bilo

školovati se osam godina. Nakon

osnovne većina je učenika upisivala

srednje škole.

Najzanimljivije nam je bilo napraviti

usporedbu prabake Marije i njenog

praunuka Davida.

Ono što je baki nekada značila pločica i

kreda kojom je po njoj pisala, to danas

Davidu Jelekovcu, učeniku 4. razreda

OŠ Ive Andrića u Sopotu, znači tablet.

Naoko dva vrlo slična predmeta

itekako se razlikuju. Slični su po obliku,

samo pločica nije interaktivna.

David je dijete nove generacije. Uz

obavezne predmete ide na

Informatiku, voli rad na računalu, služi

se mobitelom odmalena, trenira

karate u slobodno vrijeme, ide na

dramsku.

Učenik je suvremene škole u kojoj

učionica ima računalo, projektor i

veliku ploču. Preko računala gledaju

filmove, različite prezentacije, najviše

iz Prirode i društva.

Prabaka s pločicom,a David s tabletom

Kad smo razgovarali o onome

što zna o školi u vrijeme

djetinjstva njegove prabake,

rekao je da zna dosta priča,

ali su mu priče o pisanju po

pločici i životu bez struje jako

neobični i čudni zato što

takvo nešto nikada nije

doživio.

„ Sve mi je to tak čudno i

drugačije od svega što ja

imam“, rekao je David. „

Volim igrati igrice na tabletu i

on je skoro svaki dan u mojim

rukama. Volim i igrati igrice

na računalu, iako ne

pretjerujem. Znam da kvare

oči, troše struju, ali su važni

za posao skoro svakome.“

Kad napravimo osvrt na školu

s početka 20. stoljeća, vidimo

veliku razliku u godinama

obaveznog školovanja, u

količini predmeta i gradiva.

Danas više nema razlike

između seoskih i gradskih

škola. Sve škole u Republici

Hrvatskoj imaju isti Nastavni

plan i program, iste

pedagoške mjere, iste

pravilnike. Sve škole imaju

školsku kuhinju.

Nema razlike u

odijevanju između

djece sa sela i one

iz grada. Danas je

svima moguće

kupiti pokoji trendi

odjevni predmet.

Uredio: Bruno

Agatić, 7.a

Kratki osvrt

prema učiteljima neposredan odnos kako to danas mnogi učenici čine. Mi smo bili suzdržaniji, nismo si dopuštali previše slobodnih razgovora s učiteljima. Ometanja nastave bila su puno rjeđa iz razloga što smo svi imali puno više strahopoštovanja. Fizička kažnjavanja učenika nisu bila česta, ali ih je bilo. Roditelji su puno skrušenije slušali kritike na račun svoje neposlušne djece i nisu ulazili u prepirke i nadmudrivanja s učiteljima. Danas su učitelji puno otvoreniji i pristupačniji prema učenicima i njihovim roditeljima što mislim da je dobro, ali se takva pristupačnost ponekad zloupotrebljava. Djeca se danas puno lakše povjeravaju svojim učiteljima. Učitelji puno više pomažu u

Pedagoginja o sličnostima i razlikama škole nekada i danas

Danas je odnos učenika i učitelja neposredniji

Razlika između škole krajem 20. stoljeća i današnje škole nije tako velika. Razlike su najvidljivije u odnosu učenika i roditelja prema učiteljima. Nekada je bilo nezamislivo prakticirati

rješavanju mnogih problema učenika. Osim ovih razlika u odnosu između učitelja, učenika i roditelja, nema velikih razlika u sustavu školovanja. Istaknula bih neke razlike u nastavnim predmetima u 80-im godinama 20. stoljeća. Nekada nije bilo Informatike, ali smo imali Domaćinstvo. Na Tehničkom smo puno više radili praktično. U osnovnoj smo školi imali samo jedan strani jezik koji smo učili od 4. razreda. Geografija se zvala Zemljopis. Udžbenici su bili isti cijelo školovanje i u cijeloj Hrvatskoj isti pa smo često nasljeđivali udžbenike od starijih generacija. Nastava je bila vrlo slična današnjoj.

Gabrijela Kramarić Eid, pedagoginja

Tema broja

26 PLAMEN

Novinari Plamena posjetili su 25. 11. 2015. godine PŠ Žabno i saznali kako izgledaju radni dani u novom prostoru. Škola ima četiri odjela razredne nastave. U upotrebi su dvije suvremeno opremljene učionice u kojima se nalazi računalo, pametna ploča, projektor i televizor.

Ulaganje u djecu i mlade uvijek je najbolje ulaganje. Dokaz tomu je izgradnja nove Područne škole Žabno.

Opremljenost učionica uvelike pridonosi kvalitetnijem i zanimljivijem nastavnom procesu. Učenici su oduševljeni novom školom i svim mogućnostima koje im taj prostor i moderna tehnologija pružaju.

Najradije se zadržavaju u središtu škole. Riječ je o prozračnom holu koji je i blagavaonica i sportska dvorana. Naime, kada vremenske prilike tako zahtijevaju, nastava TZK odrađuje se u holu/blagavaonici. Ovo je posebno zanimljivo dvojici prvašića, blizancima Mateju i Josipu Lukeniću.Najdraži mi je predmet Tjelesna i

zdravstvena kultura i volim kada se „

igramo tu u blagavaonci. Razmaknemo klupe i eto velikog prostora za igru , rekao nam je Matej Lukenić, učenik 1. razreda. S njima se slažu i njihove prijateljice, Patricia Petrović i Nika Dumbović iako je njima zanimljivije računalo i projektor. Sviđa mi se moja učionica i kada

učimo uz računaloPatricia Petrović, učenica 1. razreda. Oduševljenost modernom tehnolo-

“

„“, komentirala je

gijom nisu krili niti učenici trećeg razreda. Svima im je posebno zanimljiva pametna ploča, uređaj koji bilo koju bijelu školsku ploču pretvara u interaktivnu, a može se koristiti i za digitalnu pohranu teksta ili crteža koji nastaju tijekom predavanja i pisanja po njoj. Očaranost ovim uređajem istaknuo je Anteo Kokić, učenik 3. razreda:Pametna mi je ploča jako zanimljiva

zato što ju ne treba brisati.Leonardo Miković i Tomislav Boršić su najradije na školskom igralištu iako bi rado koristili i koševe koji nedostaju. Mali sportaši vole provoditi vrijeme i u holu jer su tamo tijekom odmora svi učenici i učiteljice. Blagavaonica mi je najdraža jer svi

sjedimo zajedno za stolom, jedemo i družimo se rekla je Lara Rebić, učenica 3. razreda. Mei Čipor, učenici 3. razreda sviđa se sve, a najviše nove klupe i bjelina prostora.

„“

„

“,

„U novoj mi se školi sviđa sve jer je sve novo, čisto i lijepo. Najljepše su mi nove klupe koje moramo čuvati“, rekla je Mea.

Prozračni hol - mjesto okupljanja

Središnji dio škole - omiljeno mjesto okupljanja

Učenici 5.d razreda koji su imali priliku usvajati znanja u novom prostoru, iako samo mjesec dana, složili su se da novi prostor pruža brojne nove mogućnosti. Sviđa im se prozračnost učionica i hol jer se tamo mogu bezbrižno igrati. Prisjetili su se i lijepih uspomena provedenih u staroj školskoj zgradi. Tijekom zimskih mjeseci često bi se svi okupili oko velikoga kamina i grijali, šalili, veselili. Oduševljena sam novom školom i

tehnologijom koju možemo koristiti iako mi je bilo lijepo i u staroj. Nova škola ima radijatore, to je odlično, ali mi je nekako žao što više nema kamina oko kojeg smo se uvijek rado družili. Nismo se samo grijali, već je tu bilo i šale, puno smijeha, a i ozbiljnih dječjih razgovora. Naravno, nova mi se škola više sviđa od stare podijelila je s nama Sara Pejak, učenica 5. d.

Učiteljice se potpuno slažu sa svojim učenicima i ne skrivaju radost zbog činjenice da rade u školi 21. stoljeća. Ističu da im je rad daleko jednostavniji, dinamičniji i brži, a djeci zanimljiviji i kreativniji. Novi prostor i oprema kojom se

možemo služiti, uvelike obogaćuje nastavni proces. Zanimljivije je i dinamičnije učenicima usvajati nova znanja i vještine korištenjem modernih tehnologija. Rad je funkcionalniji, a rezultati kvalitetniji. Cijeli prostor škole odiše svježinom i pozitivnim ozračjem. Djeca kao djeca, jako vole igru. Imamo malo igralište i sretni smo zbog toga, iako još neki detalji nedostaju, npr. koševi. Veselimo se nastavi Tjelesne i zdravstvene kulture na otvorenom. Kolegice i ja svakodnevno komentiramo promjene koje su nastale otkada smo u novome prostoru i naglašavamo da su sve promjene pozitivne istaknula je Mirjana Kraker, učiteljica u Područnoj školi Žabno.

Ravnateljica je izrazila zadovoljstvo i istaknula da je otvorenje nove škole u Žabnu početak jedne nove ere za sve

„

“,

„

“,

Oduševljene i učiteljice

učenike koji će s radošću i veseljem koristiti novi prostor. Ovo je škola 21. stoljeća, suvremena škola koja će učiteljima i učenicima omogućiti stjecanje znanja i vještina na način primjeren današnjem vremenu

„

“,

istaknula je Vesna Šebek, ravnateljica naše škole.

Školu je, prerezavši vrpcu, svečano otvorila gradona-čelnica Kristina Ikić Baniček.Drago mi je da su radovi zavr-

šili jer je bilo raznih poteškoća još od 2010. godine kada je bila izrada projektne doku- mentacije pa do danas

„

“, rekla

Početak jedne nove ere

Sara Pejak, Karla Pejak, Eva Dobrić,

Klara Kokić, Dora Engler, 5.d

Svečano otvorenje

je gradonačelnica te dodala kako je Grad Sisak itekako posvećen podiza-nju standarda osnovnoškolskog obrazovanja.

27PLAMEN

Suvremena učionica

Novouređeno školsko igralište

Tema broja

28 PLAMEN

To je rukopisna knjiga tvrdih crnih korica s utisnutim naslovom na vanjskim koricama. U nju su redoslijedom upisane kazne za učenike, uz navođenje imena učenika, učinjenog prijestupa, oblika kazne i potpis učitelja te, povremeno, ravnatelja škole. Najblaža kazna koja se primjenjivala je opomena i upis u Sramotnu ili tzv. Crnu knjigu. Slijede kazne zadržavanja u školi i do pet sati, uz rješavanje zadataka i klečanje (zatvor), a primjenjivale su se i tjelesne kazne - udarci šibom (2 šibe, 4 šikca po hlačah). Razlozi za primjenu kazne su: nemir za vrijeme nastave, nemarnost, nepristojno ponašanje (u školi i na ulici), drzovitost, kletva, tuča, pušenje, krađa.

Prema Školskom redu, u pučkoj školi koristile su se sljedeće disciplinske mjere: pohvala, nagrada, opomena, ukor, stajanje u klupi, stajanje izvan klupe, zadržavanje u školi nakon nastave uz kakovu duševnu radnju, poziv učenika pred učiteljsku konferenciju, kod dječaka tjelesna kazna i privremeno isključenje iz škole. Za tjelesnu kaznu bila je dopuštena šiba, a zabranjeni su bili čupanje, ćuškanje, guranje, udaranje štapom ili ravnalom. Zabranjeno je bilo tjelesno kažnjavanje djevojčica ili kažnjavanje zbog neznanja.

Zanimljivosti iz povijesti školstvaSramotna knjiga Pedagoške mjere

nekada

Prva školska knjiga

Godine 1758. tiskana je prva školska knjiga na hrvatskom jeziku, hrvatska računica "Aritmetika Hrvatske" koju je napisao Mihajlo Šilobod Bolšić, svećenik, hrvatski pjesnik i skladatelj.

Za ranog 20. stoljeća fizičko kažnjavanje učenika je bilo uobičajeno pa je dio standardne učiteljske opreme bila i šiba. No, malo je poznato da su se šibati po dlanovima

Šiba

ŠKOLSKO

RAČUNALO

„Učenicima je veoma interesantno vidjeti kako su izgledali učitelji i učiteljice na prijelazu u 20. stoljeće. Pogotovo se čude kada čuju da su se učiteljice obvezivale na celibat prilikom ulaska u zvanje jer je tako nalagao zakon koji je na snazi bio gotovo 30 godina. One su znale da neće imati svoju djecu jer se tada smatralo da se u tom slučaju ne bi dobro brinule za učenike“, rekla nam je Ivana Dumbović Žužić, djelatnica Hrvatskog školskog muzeja i naša gošća koja nas je naučila ponešto o školi u 19. stoljeću i o radu muzeja. Nama je ovaj podatak koji smo čuli na radionici bio neobičan i nešto za što do sada nikada nismo čuli.

smjeli samo muški đaci i to zbog slabog vladanja, ali ne i zbog neznanja. Djevojčice su u slučaju prijestupa mogle biti zadržane u školskom zatvoru i do pet sati.

Učiteljice u celibatu

Evo jednog ulomka iz Sramotne knjige Glavne učione u Zagrebu:„Dne 9. listopada 1876. usudi se učenik 3.a razreda kroz prozor pljuvati na ulicu, baš u ono vrieme, kada najviše svieta prolazi, stoga bijaše isti od 4 do 5 sati zatvoren uz pismenu radnju.“„…učenici 1. b razreda kažnjeni šibom što su jednoj ženi u Horvatih zagubili purana.“„…kada je posle podne iz škole kući išao pod Kamenitim vrati se tukao, za to ostaje od 10 do 12 sati zatvoren.“

Tema broja

29PLAMEN

Ovako se nekada ocjenjivalo

Za vrijeme vladavine Marije Terezije

Početak 20. stoljeća, 1915. godina

Svjedodžba s ocjenama, početak 20. stoljećaĆudorednost je nekada bila na prvome mjestu

Marija Terezija je uvela obavezne osnovne škole. Sva su djeca morala imati završena četiri razreda osnovne škole. Osnovne škole su uvede zbog gospodarskog razvoja države. Smatrala je da su nepismeni proizvođači loši jer zaostaju u proizvodnji. U drugoj polovici 18. stoljeća javili su se znanstveni i popularni časopisi pa je poznavanje čitanja i pisanja postala nužnost. Učitelji u školama najčešće su postajali župnici jer su školovani učitelji radili na sveučilištima. Osnovna škola je imala tri programa. U seoskim školama se učilo pisanje, računanje, pjevanje i vjeronauk. U većim mjestima se učila i biologija, geografija i povijest, a u gradskim školama uz sve to se učio i latinski jezik i možda još jedan strani jezik.Godine 1777. potpisala je kraljica Marija Terezija ukaz kojim je potvrdila "Nastavni red", temeljen na naredbi "Opći školski red", a čije odredbe mogu vrijediti za Mađarsku, Hrvatsku, Slavoniju i ostale zemlje ugarske krune. U tom "Nastavnom redu" donijete su nove odredbe o nadzoru nad školama i o osnivanju narodnih škola.

1773. godine

Obavezno osmogodišnje školovanjeTamnoplave kute su nekada bile neizo-stavan dio odijevanja svakog učenika.

Školske kute

Uredili: Ante Barišić, Paula Mikinac, Margareta Pavičić, 8.a

Obavezno školovanje uvedeno je 1952. godine za svu djecu od 7. do 15. godine, a 1958. godine postalo je i zakonom obavezno za svu djecu u osnovnoj osmogodišnjoj školi. Od 1974. do 1990. godine sve srednje škole su usmjerene. Osposobljavale su za određena zanimanja i mogućnost nastavka školovanja na višim i visokim školama. Poslije 1990. godine ukinute su

srednje škole usmjerenog obrazovanja i osnovane su gimnazije, tehničke i obrtničke škole. Uveden je novi nastavni predmet: Informatika. U škole je vraćen Vjeronauk, a učenje engleskog jezika od 1. razreda osnovne škole postalo je obavezno.Više se u školi ne uči Domaćinstvo i Prva pomoći i zaštita.

Tema broja

30 PLAMEN

Helena Filipović, učiteljica Glazbene kulture

„Svoje školovanje pamtim kao jedno vedro i veselo razdoblje. Bili smo živahni kao i današnji učenici, ali nije bilo psovki u našem rječniku. Trčali smo na školskom igralištu, ali nikako po školskim hodnicima kako je to danas običaj. U vrijeme odrastanja moje generacije na pubertet se nije obraćala pozornost kao na razdoblje u kojemu su dozvoljena kršenja pravila lijepoga ponašanja. Svi smo podlijegali istom kućnom redu. Imali smo manje novca i stvari kojima smo mogli dominirati u društvu, stoga su znanje, kulturno ponašanje, spremnost na pomoć drugome bili prioriteti kojima smo se dokazivali. Učitelj je bio autoritet svakome djetetu, osoba od koje se učilo i koju se slušalo. Odnos mojih učitelja prema nama učenicima bio je presudan i u izboru moga životnog poziva.Danas je odnos učenika i učitelja opušteniji, više se razgovara, učenika se poštuje kao osobu. Kod učenika se u školi potiče stvaralaštvo i cijene se postignuća. Uvjeti za rad su dobri. Škole su opremljene sredstvima i pomagalima koja su potrebna za rad. Mislim da danas nedostaje poštovanja prema autoritetima. Teško mi pada omalovažavanje učiteljske profesije i negativan utjecaj medija na stvaranje iskrivljene slike o učiteljima. Nadam se da će se to promijeniti i da će ovaj častan posao postati ponovo cijenjen.“

Riječi naših učitelja...

...i našeg domara

Pitali smo…

Pitali smo djelatnike naše škole što im padne na pamet kad pomisle na školu nekada kad su bili učenici i sada kada kao odrasle osobe koje rade u školi. Rekli su nam koje su promjene u školi osjetili kroz desetljeća i što se promijenilo. Posebno nas je zanimao odnos učenika i učitelja.

Ljiljana Drnić, učiteljica Hrvatskoga jezika

„Što se tiče djece, učenika, nema tu velike razlike. Djeca su uvijek djeca i to je u današnjem školstvu dobro. I danas ima dobre, zainteresirane i vrijedne djece kao i nekada, ali ima i onih koji traže lakše načine za savladati zadano. I nekada se, recimo, prepisivalo. Nije to ništa novo. Promijenile su se moralne vrijednosti. Poštenje, dobrota, iskrenost i red moraju biti temelj društva pa tako i škole. Roditelji moraju imati i moralnu, i roditeljsku, i odgojiteljsku ulogu jer je obitelj ta koja prva odgaja. Trebali bi učitelju biti podrška, a učitelju bi tada bilo lakše ostvariti svoju odgojno – obrazovnu ulogu u životu svakoga djeteta. Nama starijim učiteljima je rad na početku učiteljskog posla i sada, kad smo jednom nogom u mirovini, drugačiji. Danas je teže pratiti tehnologiju koja je u zamahu, ali snalazimo se. Nadam se da će mladi kolege učitelji doživjeti ono poštovanje sredine i društva koje je učitelj nekada imao.“

Kata Belovarac, učiteljica Prirode i Biologije

„U vrijeme moga djetinjstva škola je bila utoliko drugačija što je bio drugačiji i distanciraniji odnos učitelja i učenika. Učitelje smo morali slušati i pristojno se ponašati. To je bilo nešto potpuno uobičajeno. Učitelji su imali veliki ugled u društvu. S učiteljima nismo ulazili u rasprave i koristili neprimjeren rječnik. Učenici su uvijek isti. Bilo je dobre, poslušne, vrijedne djece, kao i one malo živahnije. Tako je i danas. Netko voli školu i obaveze više, netko manje.“

Ivan Malović, domar„pojavom na hodniku, ulijevao je poštovanje. Nije trebalo povisivati ton, znalo se koja kazna slijedi za neposluh. Razgovor kod direktora bio je jedna od većih kazni. Većina se ponašala pristojno, a vrlo mali dio pojedinaca nije poštivao pravila ponašanja i za njih su svi u školi znali. Nosili smo kute pa nije bilo razlike u odijevanju bogatijih i siromašnih. Pazilo se na čistoću i školskog prostora i okoliša. Smatram da djeca moraju imati svoja prava, ali i obaveze koje će izvršavati. Svima koji radimo u školi treba dobar međusobni odnos na zadovoljstvo svih.“

Učitelj je bio autoritet u školi. Svojom

Bruno Agatić, 7.a, David Dolenac, 8.a

Područna škola

31PLAMEN

Dan tolerancije obilježen je 16. . U

posjet školi u Žabnu stigao je Jozo Bozo s predstavom

Čarobna zemlja Poštovanzanija.

Gledajući predstavu, učenici su naučili da je međusobno

poštovanje važno u životu svakog čovjeka. Moramo

poštovati jedni druge, mali velike, djeca roditelje, braća

svoje sestre.

Predstava je poručila da osim ljudi trebamo iskazivati

poštovanje i nebu, i suncu, i travi, i dugi i svakom cvijetu

jer će nam uz poštovanje svuda oko nas život biti ljepši.

Razišli smo se noseći sa sobom lijepu rečenicu:

"Poštujmo sebe i sve oko sebe.“

studenog 2015. godine

Dan tolerancije

Humanitarci na djelu

Povodom Međunarodnog dana nenasilja 2. listopada 2015. u Područnoj školi Žabno održane su radionice za razvoj komunikacije i učenja mirnog rješavanja sukoba. Voditeljica radionica bila je magistra sociologije Daša Poredoš Lavor i volonteri Građanske inicijative „Moj grad Sisak”. Radionice su održane pomoću biblioterapijskog pristupa koji uključuje čitanje i interpretiranje priče. Učenici su na radionicama učili o važnosti razgovora i mirnog rješavanja sukoba. Pomogle su im u tome dvije priče Ante Gardaša „Dvoboj u košari za otpatke " i „Tražili miševi pravdu".Nakon što su im priče pročitane, učenici su ih interpretirali, a potom crtali dio priče po vlastitom izboru te svoje crteže predstavili.Susret podrške dio je projekta „Susreti podrške informiranja - putovi za stvaranje povjerenja i suživota u zajednici”.

Međunarodni dan nenasilja

Učenici Područne škole Žabno sakupili su prehrambene i higijenske potrepštine za socijalno ugrožene obitelji naše župe. Župnik crkve svetog Antuna Pustinjaka Odra Sisačka Saša Jozić posjetio je našu školu 1. prosinca 2015. godine. Tom prilikom učenici 2. i 4. razreda predali su vlč. Saši Joziću prikupljene namirnice. Župnik je izrazio zahvalnost roditeljima i učenicima na uspješno provedenoj humanitarnoj akciji i spremnosti na pomaganje drugima.

Područna škola

32 PLAMEN

Hrvatski olimpijski dan

U našoj smo školi 10. rujna 2015. g. obilježili Hrvatski olimpijski dan. U raznovrsnim sportskim aktivnostima sudjelovali su svi učenici od prvog do četvrtog razreda. Učenici su bili obučeni u bijele majice koje su simbol mira, prijateljstva i fair playa.Osnovna zadaća Hrvatskog olimpijskog dana je poticanje i promicanje sporta i zdravog načina života među našim učenicima.

Dane zahvalnosti za plodove zemlje prigodnim su programom 18. listopada 2015. ispred crkve svetog Antuna Pustinjaka u Odri obilježili učenici PŠ Žabno. Program je realiziran u suradnji sa župnikom Sašom Jozićem i KUD-om Hrvatsko srce Odra - Žabno.Nedjeljna proslava Dana zahvalnosti za plodove zemlje protekla je u ozračju radosti, veselja i međusobnog druženja. Kao i svake godine, ispred crkve je bila izložba krušnih proizvoda. Kolači i peciva prodavali su se u humanitarne svrhe. Zahvaljujemo svima koji su pomogli u pečenju kolača i realizaciji programa.

Proslava Dana zahvalnosti

za plodove zemlje

Raspjevane žabice

Djelatnici Područne škole Žabno su uz pomoć roditelja

organizirali uređenje okoliša i unutrašnjosti škole

povodom otvorenja škole 6. svibnja 2015.

Uređenje okoliša nove škole

Učitelj je onaj koji komplicirane stvari može

učiniti jednostavnima.

R. W. Emerson

Područna škola

33PLAMEN

Našu je školu 30. studenog 2015. posjetila književnica Željka Horvat Vukelja. Družila se s učenicima koji su s veseljem dočekali gošću koja im je pričala mnoge zanimljive priče i pokazala svoje veliko glazbeno umijeće svirajući usnu harmoniku. U njenom društvu su i učenici zasvirali zamišljenim instrumentom.

Književni susret sa Željkom Horvat Vukelja

Dođite nam opet

Prvašići na terenskoj

Željka Horvat Vukelja rođena je u Sinju, a odrasla u Zadru. Još od djetinjstva voljela je čitati, glumiti, a zavoljela je i glazbu. Autorica je mnogih dječjih priča. Slikopriče, Hrabrica, Petra uči plivati, Leteći glasovir, Reumatični kišobran samo su neke od njenih priča. Urednica je Modre Laste. Često putuje i rado se susreće s djecom.Nakon ugodnog druženja učiteljice i učenici PŠ Žabno pozdravili su se s književnicom i iskazali želju za ponovnim susretom.

Učenici prvih razreda Osnovne škole Braća Ribar i Područne škole Žabno bili su 18. studenog 2015. na terenskoj nastavi.U sklopu izvanučioničke nastave u Gradskom kazalištu Kristalna kocka vedrine pogledali su klasičnu bajku braće Grimm "Bremenski svirači". Uprizorena je na nesvakidašnji način u humorističnom stilu i u formi mjuzikla. Za to su se pobrinuli glumci Kazališne družine Pinklec. Predstava je zabavila učenike i učitelje.Nakon predstave učenici su posjetili Dječji odjel Gradske knjižnice i čitaonice Vlado Gotovac gdje su se upoznali s načinom rada u knjižnici te odslušali priču uz video prikaz.Na putu do škole učenici su upoznali vrste prometnica, prava pješaka u prometu te kretanje pješaka po pločniku i cesti. Izvanučionička nastava protekla je u ugodnom ozračju.

Čekamo početak predstave

Područna škola

34 PLAMEN

Veselo

blagdansko

ozračje

Dobro nam došao

Nikola svetiProsinac je mjesec radosti i darivanja. Na radost svih učenika obilježili smo blagdan Svetog Nikole. Prigodnim programom učenici su dočekali 4. prosinca dragog starca u školi, a on ih je razveselio poklonima. U nedjelju 6. prosinca 2015. u Društvenom domu Odra obilježen je blagdan Svetog Nikole prigodnim programom i podjelom darova u suradnji s crkvom svetog Antuna Pustinjaka iz Odre i velečasnim Sašom Jozićem te KUD-om Hrvatsko srce Odra - Žabno - Sisak. Djeca i roditelji uživali su u prigodnom programu koji su izveli učenici PŠ Žabno. Poslije programa sveti Nikola darivao je djecu župe Odre-Staro Praćno i Žabno. Oni su ga nagradili pljeskom, pjesmom i igrokazom uz obećanje da će biti dobri, vrijedni i marljivi u školi i kod kuće.

Uredila: Mirjana Kraker, učiteljica u PŠ Žabno

Početak prosinca obilježila su druženja s roditeljima, izrada adventskih vijenaca i kićenje bora u školskoj blagovaonici. Veselo blagdansko ozračje vladalo je na licima i u srcima onih koji su vrijednim rukama uljepšavali interijer škole.

Područna škola

35PLAMEN

Jaslice, Josipa Šašo, 4. razred

Moj zavičaj, Iva Ceković, 2. razred

Gusjenica, Nika Dumbović, 1. razred

Jesen, Ivano Mesić, 1. razred

Snjegovići, 1. razred

Isusovo rođenje, Ivana Odak, 4. razred

Jesen, Luka Grgić, 2. razred

Plamenkove iskrice

36 PLAMEN

Likovni i literarni kutak

Evo, ponovo dolazi proljeće u moj grad! Budi se radost u mom srcu. Gledam rascvjetale voćke posvuda. Čujem smijeh prijatelja. Zovu me na igru. To je život! Moj grad živi. Mi,Siščani ga činimo živim.Družimo se svuda, u svakom kutku po kinima, igralištima, slastičarnicama, školama...Šapućemo tajne na putu do škole. A škola! Ne, ona uopće nije loša. U njoj se svašta događa: učimo, igramo se, šalimo, zaljubljujemo… Odrastamo da postanemo odgovorni ljudi koji će brinuti o svom gradu.I Kupa teče gledajući nas kako rastemo kao što je gledala i one prije nas, kao što će gledati i one poslije nas.Ja volim svoj grad. Daje mi sve, a ja ga zauzvrat činim sretnim kad dobijem peticu, kad pobijedim na natjecanju, kad sviram u orkestru glazbene škole, kad trčim sa psom nasipom koji kao prijateljicu staru grli modru ljepoticu Kupu.Moj grad želi da sretno živim svoje djetinjstvo, a ja želim da me gleda dok živim svoje mladenačke dane nudeći mi svoje šetnice, kupalište i klizalište kao pravi prijatelj, da me prati žuborom svojih rijeka dok zagrljena šećem s prvom simpatijom i da me svjetlima svojih ulica čuva.Pokazat će mi kad dođe vrijeme i Majmunjak, i Rokić, i tko zna koja još zanimljiva mjesta pod mjesečevim sjajem. Moj Sisak gledat će me i čekati da ga razveselim kad dovedem svoju djecu do metalne klupe na Šetnici i posjednem ih Matošu u krilo kao što je to činila i moja majka.Razmišljam o Sisku,o svom rodnom gradu. Kakav Sisak želim?Znam, želim grad koji će me osloboditi od zabrinutosti zbog nezaposlenosti, siromaštva, zagađenog zraka, u kojem ću biti sigurna i bezbrižna, koji će me veseliti u svim godišnjim dobima, koji će ruke dobrodošlice pružati svim dobronamjernim ljudima, gdje će svatko moći reći što misli i osjeća. Raspjevan i rasplesan, nasmijan i sretan, eto takav Sisak želim!

Tereza Dejanović, 5.a(Rad je nagrađen na literarnom

natječaju Sisak kakav želimMentorica: Đurđica Petković Biočić)

Sisak kakav želim

Dok polako hodam ulicom, čujem kako jesenji vjetar pjeva kroz krošnju drveta punu plodova. Znam da me prati na svakom koraku i pušta kapljice svježe kiše da se igraju na travi. Na kućama se prozori otvaraju i nasmiješena lica gledaju čarobni prizor jeseni. Listići su obojani u boju sunca koje maše oblacima. Poletjeli su nošeni vjetrom i spontano se spustili poput aviona na put po kojem šećem. Šareni travnjaci i voćnjaci puni jesenjih biljaka i ukusnog, zdravog voća. Odmaraju ispod bora u dvorištu. Lijepu jesenju šetnju završavam s velikim osmijehom na licu uz šalicu toplog čaja gledajući kroz prozor predivan prizor.

Fotografirala: Sara Mustafić 7.c

(Rad za natječaj Eko fotka, uvršten u katalog izložbe

Mentorica: Jasminka Vidović Buinac)

Fotografirala: Katarina Šaban, 7.c

(Pohvaljen rad na natječaju Život je lijep

Mentorica: Jasminka Vidović Buinac)

JESEN

Sara Vuković, 5.a

Plamenkove iskrice

37PLAMEN

-Mamaaa… doma sam!-Ah, već sam mislila da si opet produžila k Ines. Vučeš se ko pokisla kokoš, šta ti je? Kako je bilo u školi?-Tri petice, dvije četvorke, kolac iz matke i Marko.-Kakav kolac? Kakav Marko?-Kolac je ono u imeniku što izgleda ko štap, znaš? A Marko je …-Ma, dobro znam da ćeš kolac ispraviti. Mene više brine onaj kako si rekla Mario ili…-Marko, mama, Marko.-Dobro, kako god samo da čujem. Kaži…-Nebesko plave oči, blond kosa sa smeđim pramenovima, široka ramena i rupice na obrazima. Tajnovit osmijeh i zaljubljen pogled. Jednostavno-savršen!-Ti to opet pričaš o onom svom Mariju iz Begina?-Ma, neee! Mama, ne! Slušaj šta ti pričam.-Dobro… to je samo još jedna ovisnost, pardon, ljubav u tvom životu. Vidjet ćemo, brzo. -sigurnim tihim glasom rekla je mama i nastavila završavati objed. -Ručak je skoro gotov pa dođi za stol.-A gdje je naš poglavica? Ruča li danas s nama?-Ne! Na putu je. Vraća se sutra.-Jupiii… same smo! Miševi vladaju kad mačora nema.I stvarno smo uživale cijelo popodne i večer.Sutradan ujutro na hodniku susrećem Marka. Smiješi mi se. Sretna sam i zbog Marka i zbog jedinice koju sam ispravila. Cijeli dan sam hepi. Evo me na Fejsu gdje me dočekalo: deset obavijesti, dva zahtjeva i jedna poruka. Sve sam pogledala osim poruke. Činilo mi se da nije važna, ali kad sam vidjela da je poslana prije nekoliko minuta, da je od Marka,nastala je panika. OMG!-Hoćeš li furat sa mnom? -bila je to samo jedna rečenica koja me katapultirala u sedmo nebo.-On hoće furat sa mnom!? Sanjam ili… O Bože moj, pa ja sam sretno zaljubljena! -skakala sam po sobi od sreće i skupljala hrabrost za odgovor. Konačno sam poslala potvrdnu poruku iščekujući u groznici jutro iodlazak u školu. Na odmoru razočarenje na kvadrat. Markov podsmijeh i ruganje osjećam na sebi. I njegovi prijatelji čine isto. Nastavu normalno ne pratim. Bila sam u nedoumici, premorena i nesretna kad sam se vratila kući. Mami ovaj puta ništa ne govorim jer mi se čini da je po stoti put u pravu. Čitam Markovu poruku.-Ne, sori. Petar i Filip su mi bili na Fejsu. Ti se meni ne sviđaš. Ljutina mi je natjerala suze na obraze jer opet sam ja, zaljubljiva sedmašica, izabrala krivog.

Ja sedmašica

Marita Čatić, 7.d(Rad je bio pozvan na Državnu

smotru Lidrano 2015.Mentorica: Đurđica Petković Biočić)

Ema Dugandžić, 7.a(Rad je bio izložen u Muzeju MimaraNatječaj: Tradicija i suvremenost - nacionalni parkovii biološka raznolikost Republike HrvatskeMentorica: Jasminka Vidović Buinac)

Tanja Soldat, 6.c

Nik

a Ivič

inec, 5.b

Plamenkove iskrice

Sara Vuković, 5.a

Sveti Nikola, likovni radovi učenika

2.c razreda

Moja je domovina na karti sitna, ali u mojim je očima najveća na svijetu. Nosim je u srcu gdje god da sam. Posebna je i za mene jedina. Domovina se voli stihovima pjesama. Voli se kroz svaki cvijet što se zlati na suncu i ptičice koje pjevaju na rascvjetaloj grani. Domovinu volim i kada sam dobar čovjek. Moja budućnost je i budućnost moje države koju želim uljepšati. Njezine me ljepote očaravaju. Duboko more i čisti potoci koji žubore, strme i visoke gore koje kao da se vinu sve do oblaka odišu mirom i ljubavlju. Volim zvuk naših slapova kada se lagano spuštaju u široka jezera sjajnim stijenama koje se pružaju oko skromnih naselja punih marljivih i poštenih ljudi koji su očuvali našu povijest i običaje. U njih je uloženo mnogo truda i sve su ruke radile. Volim svoju domovinu i ponosno to pokazujem. Pored mene je uvijek, na sjedalu u vlaku dok gledam kroz prozor, u autobusu ili na gradskim ulicama. Zahvaliti joj mogu samo svojim radom i svime dobrim što činim.

Volim jesen

Ovako se voli domovina

Jesen je moje omiljeno godišnje doba. Znate li zašto? Volim ju jer u jesen slavim rođendan. Tada sam s obitelji i prijateljima u ugodnom druženju. Volim ju jer tada počinje škola, a sada sam već četvrti razred. Volim ju jer je sve oko mene obojila toplim bojama. Ne smetaju mi ni kiša ni hladnoća jer me tada toplina obitelji grije. Tesa Marinčić, 4.b

Blagdan u mojoj obitelji, Tesa Marinčić, 4.b

Svetom NikoliBila sam dobra cijele godine,zato ti pišem sada.Željela bih puno čokoladai bombona svudada nestanu bol i tuga.Tada su sretni svi,nadam se da si i ti.Dječja je cipelica tada puna,iz nje slatkiši lete svuda.Još bih htjela svu sreću na ovome svijetujer ljubomora i mržnja škode svakom djetetu.Šaljem ti jedno veliko hvalaza to što usrećuješ naša srca mala.Cipelice nam darom skromnim napunii srca srećom ispuni.

Nina Dugandžić, 4.a

38 PLAMEN

Kasica, Leonarda Stipić, 4.b

Plamenkove iskrice

Želio bih otići u štedionicu smijeha, ali nije to sasvim lako. Kada bih čuo šalu debelu ili tanku, svoj bih smijeh odnio u banku. Tada bi smijeha u štedionici puno bilo, i svima bi bilo milo. Našlo bi ga se na svakoj polici.Bilo bi ga u svakoj ulici.Doći će godine starosti i ponestat će smijeha i radosti. Zato pozivam sve da štede i da skupljaju mrke mede. Bogati bi tada bili svi, veliki i maleni.

Štedionica

Yann Budimlić, 4. c

39PLAMEN

Prijatelji dođu i odu, zar ne?Uvijek pamtimo one najbolje.Najbolji su oni koji uz tebe budui s tobom dijele sreću i tugu.Oni ti ne kažu da se ne žele s tobom družiti.Kad ne napišeš zadaću, neće te tužiti.Oni će ti uvijek novu priliku pružiti!Zato svima takvima kažem hvalajer nam je prijateljstvo majka priroda dala.Prijatelji ga čuvati znaju,i sve od sebe za to daju.

Nina Dugandžić, 4.a

Prijatelji

Restoran, Miro Marković, 3.c

Moj rođendan, Ana Leško, 3.c

Moja seka Mia,fotografirala: Lara Kavs, 6.b

Orn

amen

t n

ošn

je,

Ren

ato

Bad

jiko

vić,

3.b

Baš me veseli kada dobijem peticu,onda od mame dobijem pusicu.Baš me veseli odlazak u park,a tada ne želim da padne mrak.Baš me veseli kad rano spavati odem,i onda ujutro umorna ne budem. Nika Kmetović, 4.a

Baš me veseli

Jednom davno, kada je svijet tek nastajao, prvo i najljepše godišnje doba bilo je jesen. Jesen je ponosno, ali usamljeno putovala svijetom tražeći prijatelje, sve dok nije naišla na park snova, park u kojem se ispunjavaju želje. Ona je pošla do najveće krošnje najvećeg stabla u parku, krošnje u kojoj živi blistavi anđeo koji ispunjava želje. Sjao je poput sunca, a oči su mu bile crne poput noći. Jesen mu je ispričala svoju priču, a na kraju ga je tražila da joj ispuni želju koju je imala otkako je nastala, želju koja se isticala među stotinama, želju da ne bude sama na svijetu. Trebalo mu je puno, puno snage, ali uspio je. Cijeli je park blještao od njegove svjetlosti, ali i od svjetlosti ostalih godišnjih doba koja je upravo stvorio. Bili su to ljeto, zima i proljeće. Godišnja su se doba dogovorila da nikada ne napuste park.Otada svoje su moći - kišu, snijeg, cvjetni miris i sjaj sunca dijelili sa svijetom iz tog drevnog parka snova, a taj park zove se Nebo. Borna Ovanin, 5. d

U parku snova

Drugo lice ribarovaca

40 PLAMEN

Vrijedne Domagojeve

rukeDomagoj Sertić učenik je 7.a razreda naše škole. U slobodno vrijeme bavi se maketarstvom i modelarstvom. Uspješan je i u likovnom izrazu.

Maketa stadiona Maksimir

„

tjedan dana. U radu su mi pomogli mama i tata. Planete sam napravio od stiropora, a spojio sam ih metalom. Obojio sam ih temperom. Radio sam ga zbog projekta na satu geografije.“

Sunčev sustav sam napravio u petom razredu. Radio sam ga

„

napravio u šestom razredu. U izradi sam imao veliku maminu pomoć. Pomagala mi je najviše u ljepljenju i slaganju. Tribine sam izradio od kartona, a sjedala od papira. Za izradu mi je trebalo dva mjeseca. Slaganje makete je bilo jako zahtjevno.“

Nadamo se da će se Domagoj nastaviti baviti svojim hobijima i oduševljavati nas novim maketama i slikama. Želimo mu puno sreće.

Nogometni stadion Maksimir sam

Domagojev likovni rad na temu„ Rock zvijezda iz 2115. godine“ osvojio je drugu nagradu u konkurenciji viših razreda osnovne škole na SFerinom likovnom i literarnom natječaju

Domagoj o svojim radovima

“ „

Domagojevi hobiji

Bruno Agatić, 7.a

Kaširani slon napravljen u sedmom razredu

O stadionu

Model Sunčevog sustava

41PLAMEN

Treninzi se odvijaju u školskim dvoranama u trajanju od 45 minuta dva puta tjedno. Glavni cilj programa je uključiti što više djece od 1. do 4. razreda osnovne škole u organizirane tjelesne aktivnosti.U našoj školi UŠŠ vode učitelji Tjelesne i zdravstvene kulture Mirela Gec i Ranko Hrs. Oni već godinama na radost mnogih mališana provode sportske aktivnosti.Trenutno je pedesetak učenika drugog, trećeg i četvrtog razreda obuhvaćeno programom Univerzalne sportske škole.

Mali sportašiUniverzalna sportska škola

Hrvatski školski športski savez je u studenom 2007. godine pokrenuo program Univerzalne športske škole. Program UŠŠ namijenjen je djeci od 1. do 4. razreda osnovne škole.

Sve aktivnosti vezane za njegovu realizaciju u funkciji su cjelokupnog razvoja djeteta (fizičkog, kreativnog, emotivnog, kognitivnog itd.). Program nije usmjeren na stvaranje vrhunskih sportaša, već na poticanje optimalnog razvoja motoričkih potencijala djece u dobi od 6 do 10 godina. Ipak je važno istaknuti kako upravo ovaj način sportskih aktivnosti predstavlja temelj za stvaranje budućih vrhunskih sportaša. Motorički sadržaji izabrani su u skladu s mogućnostima djece te dobi.

Sport

Vješto savladavamo prepreke

Veliki pozdrav svima

Tereza i Gari KasparovNovi šahovski uspjesi naše Tereze

Tereza Dejanović, učenica 6.a razreda naše škole, uspješna je šahistica. O njenim smo uspjesima već pisali. Pobjedom na natjecanju u Zagrebu u kategoriji do 12 godina, izborila je pravo nastupa na simultanci 27. prosinca 2015. protiv bivšeg svjetskog prvaka Garija Kasparova. Sve je bilo popraćeno izravnim televizijskim prijenosom. Mlada sisačka šahovska nada pružila je dobar otpor Gariju koji je ipak pobijedio u svih 18 partija simultanke. Slika Tereze i zamišljenog Kasparova obišla je svijet.

Bruno Agatić, 7.a

Sport

42 PLAMEN

Mala škola košarke Mala škola košarke Potičemo ljubav prema sportu

Od rujna 2015. u našoj školi postoji Mala škola košarke u okviru KK Sisak. Nju polaze učenici nižih razreda naše škole koji sa zadovoljstvom dolaze na treninge i savladavaju prve košarkaške korake.

Na radost brojnih mališana naše škole, učitelj Tjelesne i zdravstvene kulture Ranko Hrs je s trenerima Romanom Kozlovićem, Domagojem Vasiljevićem, Ivanom Vanićem i Borisom Gajićem pokrenuo školu košarke. Odaziv je već u samom startu bio jako dobar.

Učenicima je predstavljen trening košarke. Nakon što su roditelji dobili letke s uputama kako i kada bi se treninzi trebali odvijati, krenulo se s ozbiljnim radom, bez obzira što je riječ o vrlo maloj djeci. Neki od njih imaju samo sedam godina. Sada vrijedno treniraju. U njihovom sportskom uspjehu jako je važna prisutnost i podrška roditelja koji ih, uz trenere, mogu poticati na upornost. Roditelji su ti koji su odlučili da im djeca kvalitetno provode slobodno vrijeme trenirajući.Na treninzima je sve prilagođeno

uzrastu i fizičkim mogućnostima djece. Treninzi se u dvorani naše škole odvijaju svakodnevno s početkom u 18.15 sati. Preporučeno je da djeca dolaze tri puta tjedno i to ponedjeljkom, srijedom i petkom. Ukoliko zbog mogućih drugih obaveza ne mogu u navedeno vrijeme, dobrodošli su i utorkom i četvrtkom. Našim malim košarkašima treneri organiziraju Kids Day. To je dan kada roditeljima prezentiraju što su naučili i kako se snalaze na košarkaškom terenu. Nakon utakmice djeca,

Polaznici škole košarke u OŠ Braća Ribar

43PLAMEN

Kod nas prolazi samo fair play

„ Jako volim dolaziti na treninge košarke. Nije mi bilo teško dolaziti i preko zimskih praznika. Zanimljivo mi je i kad imamo utakmice i Kids day. Mama onda peče kolače koje poslije utakmice jedemo. Mama ili tata me svaki puta voze na treninge i čekaju me“, rekla nam je Franka Išek, učenica 2. c razreda.„ Mislim da je ideja o školi košarke izvrsna jer je djecu važno usmjeriti u sport i tako ih potaknuti da kvalitetno provode svoje slobodno vrijeme. Sportom se potiču pozitivna razmišljanja i stavovi koji će im pomoći u odrastanju. Posebno mi se sviđa vrlo profesionalan pristup svakom djetetu i poticanje da budu što bolji u onome što rade“, istaknuo je Ivica Išek, Frankin tata, koji se i sam bavi košarkom u slobodno vrijeme.

Košarka je timski sport i djeca odmalena trebaju razvijati timski duh. Košarkom mogu razviti svoju kreativnost i maštu. Ima velik utjecaj na razvoj djetetovih motoričkih sposobnosti, ali i odgojnu ulogu, potiče socijalizaciju i psihičku stabilnost kod djece. Potiče samopouzdanje i bolju komunikaciju kako u timu, tako i u školi, i u svakodnevnom životu. Trenirajući košarku djeca se uče radostima pobjede, ali i suočavanja s porazima. Uče rješavati iznenadne situacije, za njih nepoznate, i na taj način razvijaju mogućnost da u nekim budućim životnim situacijama reagiraju brže, bolje i pametnije. Košarka je sinteza inteligencije, preciznosti, hrabrosti, umijeća i timskog rada.

O košarci

Bruno Agatić, 7.a

Svi zajedno - Sisak

Druženje s roditeljima

roditelji i treneri nastavljaju ugodno druženje uz malu zakusku.

Iz grada

44 PLAMEN

Mladi nogometašiSegeste u Sjevernoj Koreji

Bili su u dalekom Pyongyangu

Segestaši su na turnir otputovali nakon odustajanja nogometaša Osijeka. Putovali su preko Frankfurta, Južne Koreje i Kine. Od 12 dana putovanja, osam su proveli u Sjevernoj Koreji na turniru s momčadima iz Južne i Sjeverne Koreje, Brazila, Kine i Uzbekistana. Među nogometašima koji su bili na tom turniru su i naši učenici: Deni Jergović, 8.d, Karlo Prpić, Marin Androić i Hrvoje Babić, 8.b. U pratnji su bile i dvije mame, gospođe Snježana Prpić i Dunja Babić.

Turnir se održavao na najvećem stadionu na svijetu, Rungnado May Day Stadium u Pyongyangu, koji može primiti 150.000 posjetitelja. Osim što su odigrali četiri utakmice, na njemu su svaki dan i trenirali.„Stadion je ogroman, na njemu se održavaju državni sletovi ili susreti nacionalnih reprezentaci“, rekla je Dunja Babić, Hrvojeva mama, tajnica škole nogometa sisačke Segeste i jedna od pet pratitelja 19 mladih nogometaša Segeste. Također je impresionirana gostoljubivošću Sjevernokoreanaca.Organizatori su im, osim treninga i utakmica, organizirali i izlete. Obišli su Pyongyang i tamošnji Memorijalni centar posvećen ocu domovine Kim Jong-ilu. Mladima je najzabavniji bio posjet aquaparku u sklopu kojeg je i sportsko -rekreacijski centar. Doduše, ondje se nisu smjeli kupati, iako je bilo vruće. Umjesto kupanja, odigrali u košarkašku utakmicu

protiv Južnokoreanaca, a organizatori su ih odveli i na trening muške i ženske sjevernokorejske košarkaške reprezentacije.

„Mazili su nas i pazili pa smo se osjećali kao da smo seniorska reprezentacija“,

Mladi nogometaši Segeste, u dobi od 13 do 15 godina, boravili su krajem kolovoza 2015. godine u Sjevernoj Koreji. U Pyongyangu, glavnom gradu Sjeverne Koreje, održavao se Međunarodni nogometni turnir „Pyongyang International Youth U-15“ na kojem su sudjelovali.

Ribarovci su bili dio ekipe

Najveći stadion na svijetu Nemaju Facebook,ali znaju za Modrića

U razgledavanju glavnog grada

Trening na Rungnado May Day Stadium

ispričao je Deni Jergović, osmaš koji je zbog svoje izrazito plave kose bio svojevrsna atrakcija. „Stalno su tražili da se slikam s njima!“ Momci su bili oduševljeni što imaju priliku vidjeti svoje vršnjake iz cijelog svijeta koje veže ista ljubav - nogomet.„ Odlično igraju nogomet. Vidjeli smo i utakmicu ženske ekipe koja je zaista

45PLAMEN

odlična. Naši suparnici iz Sjeverne Koreje stalno su nas ispitivali o našim nogometašima. Znali su da je u tijeku Kovačićev transfer, pitali su za Modrića i mnoge druge“, ispričao je Deni Jergović.Saznali smo i da su ostali fascinirani sportskim navikama Sjevernokoreanaca. Svi školarci nose identične uniforme, a smješteni su u nekom obliku školskih internata, a vikendom odlaze kući. Isto je i s nogometnim školama, u kojima je 40 posto djevojčica i djevojaka.

„Sve je čisto, na ulicama nema smeća, trava je svuda uredno pokošena. Puno se gradi, uglavnom velike zgrade. Sportski centri su svi dobro održavani. Ljudi su jako ljubazni, a u našem hotelu turisti su se svakodnevno izmjenjivali“, rekla je mama Dunja. „ Imali smo vodiča, prevoditelja i vozača. Uočili smo disciplinu kamo god smo pogledali. Odbojka je nacionalni sport i na livadama su postavljene mreže za odbojku. Našoj djeci bilo je čudno što nijedna nije bila nimalo potrgana. Kod nas bi bile odmah uništene, ali kod njih se pazi i čuva“, dodaje Dunja.

Marin Androić nam je rekao da će zauvijek pamtiti izlazak na stadion na kojemu se nalazi pedesetak tisuća ljudi. „ Osjećaj je neponovljiv“, rekao nam je.„Na našoj utakmici bilo je oko 50 000 gledatelja, a nama se činilo da je poluprazan jer može primiti 150 000 ljudi“, rekao nam je Karlo Prpić. S putovanja si je donio razglednice, magnete, novine i dresove, a za vrijeme boravka na turniru osjećao se sretno i sigurno.„Putovanje je bilo jako iscrpljujuće, ali je vrijedilo ići zbog svega što smo tamo vidjeli i doživjeli. Put u Sjevernu Koreju nikada neću zaboraviti“, izjavio je Hrvoje Babić.

Rekli su nam da su se sporazumijevali s ostalim dečkima na engleskom. „Koreanci znaju engleski, pogotovu oni s juga“, bio je njihov komentar. Imaju i podosta novih prijatelja na facebooku. Rodila su se nova poznanstva, a društvene mreže im omogućavaju kontakt. Nažalost, na društvenim mrežama nemaju prijatelja iz Sjeverne Koreje jer ih oni ne koriste. Oni nemaju društvene mreže, ali zato svi imaju mobitele i jednu nacionalnu mobilnu mrežu, na koju se stranci ne mogu spojiti.

Važnije od rezultata je jedno veliko iskustvo koje su naši dečki i njihovi pratitelji stekli boraveći daleko od kuće. Bili su u zemlji u koju se rijetko putuje jer je udaljenost velika, a i upoznali ljude s različitih kontinenata, njihove običaje, kulturu i navike.

Uočljiva disciplina

Dojmovi naših segestaša

Važno je znati engleski

Oproštajna slika s vodičem Južnokoreancem

Putovanje za sjećanje

Deni Jergović s najboljim igračem turnira (drugi slijeva)

Paula Mikinac i Margareta Pavičić, 8.a

Marin, Karlo, Deni i Hrvoje u sportskoj dvorani Aquaparka

Službeno fotografiranje prije prve utakmice

Iz grada

46 PLAMEN

Blistava je prošlost moga grada, neizmjerno zanimljiva i posebna.Tu blistavost i veličanstvenost moglo se vidjeti i u prvim danima rujna u sklopu turističke manifestacije Kupske noći. Održane su pod pokroviteljstvom Turističke zajednice Grada Siska (Grad Sisak, Gradski muzej Sisak i Dom kulture Kristalna kocka vedrine uz veliku pomoć UDVDR RH kluba Vrbina, Udruge lađara Sisak, Ronilačkog kluba Sisak, Kajak kanu kluba Odra, Ceha frizera i kozmetičara Sisak, VIA Kolapjani i FA Ivan Goran Kovačić).

Ulicama moga grada koračale su ponosne rimske legije. Bilo je tu i modnih revija, rimskih toga i frizura, prezentacija starih zanata i

antičkih igara za djecu. Glavnu manifestaciju, uprizorenja bitke iz 35. godine prije Krista, željela je pokvariti uporna kiša, ali Diokle-cijanovi legionari iz Splita, mađarskog Szombathelya, ali i naši hrabri Siščan, nisu se dali. Bitka je bila poput stvarne.

Siščani su mogli uživati i u raskošnosti i ljepoti oldtimerima kao i spuštanju šiklji od Zibela do Šetnice. U tom je dijelu ove zanimljive manifestacije posebno uživala naša Kupa. Svi su pogledi te suncem okupane nedjelje bili upućeni baš njoj. Kruna Kupskih noći bila je Šikljada, veslački dvoboj

Kupske noći

Sisak. Grad velike povijesti. Moj grad.

Antika - temelj svega

Rimljani na ulicama grada

Kruna Kupskih noći

Dora Engler, 5.d

ŠikljaHrastov čamac za riječnu plovidbu u

prošlosti je služio za prijevoz robe, ljudi i za ribolov. Danas najviše služi za

rekreativnu plovidbu. Izrađuje se ručno. Ravnog je dna, tupih pramca i krme.

Pogodan za nasukavanje i udaranje o obalu. Duljina mu je oko 6m.

na drvenim tradicijskim kupskim čamcima. Organizatori toga dvoboja su sisački lađari, Udruga lađara Sisak, ponos našega grada. Oni posebno vole naše tri rijeke. I po kiši i po suncu možete ih vidjeti kako energično veslaju u neretvanskoj lađi. Svake godine predstavljaju naš grad u Metkoviću, na Maratonu lađa. Da, moj, naš Sisak je grad ponosa. Kupske noći dokaz su tome.

Iz grada

47PLAMEN

Naša županija u Europskoj unijiSudjelovali smo na likovnoj izložbi

Sudjelovali smo na 1. likovnoj izložbi osnovnih škola na temu „Moja županija u europskoj uniji“ kojom je, uz brojna druga događanja, obilježen Dan Europe i Europski tjedan 2015. u Sisačko-moslavačkoj županiji.

Patrik Živčec, 6.c

Tea Vidović, 6.a

Mar

tin

a K

olar

, 5.d

Lu

cija

Bu

nje

vac,

5.b

Završno događanje Europskog tjedna 2015. na području naše županije obilježilo je 8. svibnja otvaranje izložbe likovnih radova. Izložba je održana u prostoru Narodne knjižnice i čitaonice Vlado Gotovac. Sudjelovali su učenici 5. i 6. razreda. Natječaju se odazvalo 16 osnovnih škola sa po pet likovnih uradaka kreiranih u tehnici kolaža. Služili su se papirom, tkaninom i plastikom te na kreativan način razradili temu motivima iz naše županije: rode, ribe, posavske kuće i drugo.

Jasminka Vidović Buinac, mag. art.

Josipa Safić, 5.d

Zanimljivosti

48 PLAMEN

SEDAM SVJETSKIH

Ljudska vrsta je u svojim nastojanjima da si olakša život na zemlji djelovala na okolinu i na taj način utjecala na njen razvoj i izgled. Dokaz tome je i sedam čuda modernog doba, od kojih svako na poseban način izaziva divljenje i pokazuje čovjekovu spremnost da promijeni okolinu i svijet oko sebe.

Donosimo vam...

Toranj se nalazi u Torontu, a izgrađen je za potrebe emitiranja televizijskog i radijskog signala te bežičnih signala koji pokriva cijelu regiju. Visina mu je 553.3 metra i trenutno je treći po visini toranj na svijetu. Gradnja je započela 1973. godine, a otvoren je 1976. godine.

CN toranj, Kanada

Golden Gate, Sjedinjene Američke DržavePanamski kanal, Panama

Golden Gate je most koji spaja San Francisco s okrugom Marin na njegovom sjevernom dijelu. Nakon puštanja u promet 1937. godine službeno je proglašen najdužim visećim mostom na svijetu. Tu je titulu držao sve do 1964. godine. Ukupna dužina mosta je 2,7 kilometara, a visina iznad vode 67 metara. Tijekom godine mostom prijeđe oko 41 milijun vozila.

Ovaj 77 kilometara dug kanal skraćuje put mnogim brodovima i spaja Atlantski s Tihim oceanom, čime po nekim mjerenjima skraćuje put za 12.875 kilometara. Nekad je Panamski kanal službeno bio teritorij SAD-a, ali danas je pripojen Panami. Potrebno je otprilike 15 sati da bi se brodom prošlo kroz trostruki sustav kanala, a polovica tog vremena otpada na čekanje na red.

Zanimljivosti

MODERNIH

ČUDA

Kada je Empire State Building otvoren 1931. godine, bio je najviša građevina na svijetu. Ubrzo je postao simbol New Yorka, ali i simbol ljudskog uspjeha u postizanju nemogućeg. Sa svoja 102 kata smješten je na Petoj aveniji, a visina mu je 448.7 metara. Titulu najviše građevine držao je od 1931. do 1972. godine.

Empire State Building, Sjedinjene Američke Države

Otprilike trećina površine Nizozemske nalazi se ispod morske razine. Nizozemci su stvorili nove površine iz Sjevernog mora sustavom isušivanja i brana. Nova površina nazvana je Flevoland. Od 1927. do 1932. godine trajao je proces isušivanja i gradnje brana, a danas se na toj površini uzgajaju nadaleko poznati nizozemski tulipani, ali i žive ljudi.

Sustav isušivanja mora, Nizozemska

Brana Itaipu je najveća funkcionalna hidroelektrana na svijetu. Završena je 1984. godine. Duljina brane iznosi 7760 metara. Prije izgradnje na tom je području živjelo oko 10 000 obitelji koje su preseljene. Sama brana je izgrađena na vodopadima Guaira koji su tada prestali biti najveći na svijetu po protoku vode.

Tunel se nalazi ispod La Manchea i spaja Folkestone u Engleskoj i Coquelles u Francuskoj. Sastoji se od tri tunela, dva su s tračnicama za vlakove, a treći je servisni tunel. Dužina tunela je 50 km od čega se 24 km nalaze ispod vode. Vlaku je potrebno oko 35 minuta kako bi došao s jedne strane tunela na drugu. Gradnja tunela počela je 1973., a dovršen je 1984. godine.

Channel tunel, Ujedinjeno Kraljevstvo/Francuska

Filip Kralj, 8.a

Itaipu brana, Paragvaj/Brazil

49PLAMEN

Busy beesPlamenkov zabavni kutak

50 PLAMEN

Busy beesPeople often think school children are lazy. That's soooo wrong! Just look what a busy day these children had yesterday.

Match the lines of the poem with the pictures.

____ First I called my mother, we talked for an hour.

____ Then I played tennis, went home and took a shower.

____ I went to the kitchen, made a cup of tea,

____Took out my English book and studied carefully.

____I finished all my homework without a mistake.

Then I decided to take a little break.

____I sat down for a minute to watch TV,

____, ____ Fell asleep and woke up at three.

Rje

šen

je: C

/ A

/ H

/ B

/ G

/ D

/ F

, E

Osmislila: Ivančica Puškarić, prof.

A B

C

D

E

FG H

E

Školska osmosmjerka

Učenički biseri: Vicevi:

Plamenkov zabavni kutak

51PLAMEN

Traženi pojmovi:

KNJIGAKRASOPISKREDA NALIVPEROODMORPACKEPLOČARAČUNTABLET

Rješenje:

__________ _________ __ _____

Osmislila: Margareta Pavičić, 8.a

Koji je najveći kukac u šumi? Jelenko.

Što je ozon? Rupa na Antarktiku.

Kako se prenosi SIDA? Žlicom.

Navedi barem jednog nametnika u drvetu. Vjeverica.

Tko je sastavio glagoljicu? Ćilil Kmetov.

Nabroji vrste trokuta. Špičastokraki, tupokraki, mnogostranični i dvostranični.

Tko je i gdje objavio Kratku osnovu horvatsko - slavenskog pravopisanja?Nikola Tesla u Bibliji.

Kako se zove hrvatski prvotisak? Misal po zakonu prvog rimskog cara.

Igrani film Glup, gluplji je vrstom domoljubni film.

Zemlja se okreće oko Sunca, a nekad i oko Mjeseca.

Kako se zove najpoznatije zagrebačko groblje? Varaždinsko.

Koja je najmanja čestica soli? Vrećica!

Nabroji tri tipa umjetnih jezera. Umjetna, prirodna i slučajna.

Koji je nadimak Benita Mussolinija? Mahatma Gandhi.

Iz koje je države nekad poznata grupa ABBA? To je najpoznatija grupa u Češkoj.

PETICADolazi mali Perica kući iz škole pa kaže roditeljima: „Danas sam skoro dobio peticu!"Roditelji začuđeno: „Kako zamalo?"Perica: „Pa dobio ju je dečko do mene!“

O GRMLJAVINIProfesorica: „Zašto prvo vidimo da sijeva, a tek onda čujemo da grmi?“Učenik: „Jer su nam oči ispred ušiju!“

DANAS SAM ZNAO ODGOVORDolazi sin sav sretan iz škole.Otac ga upita zašto je tako sretan.Sin: „Danas sam jedino ja znao odgovor na učiteljičino pitanje.“Otac:„Bravo sine, a koje je pitanje bilo?“Sin: „Tko je razbio prozor?“

NEOPRAVDANIPita mama sina:„Kako je bilo na testu?“„Dobro“, kaže sin.„Odlično, a što ćeš dobiti?“„Neopravdani!“ spremno kaže sin.

Paula Mikinac, 8.a

Ovako se pravilno sjedilo na satu nekada. Ruke su morale biti ili na stolu, ili iza leđa.

Kute su nekada bile

obavezan dio učeničke odjeće.

Ležerno odijevanje

danas.

Suvremena učionica: platno, projektor, računalo.

Danas se ponekad dogodi da se laktovi nađu na stolu. Nekada to nije bilo dopušteno.

U učionici nekad: karta, drvena ploča, klupa.

Nacrtala: Ema Dugandžić, 8.a

U školi nekada i danas