np16 novi plamen br. 16

nPnovi PLAMEN

GGooddiinnaa VV.. bbrroojj 1166 wwwwww..nnoovviippllaammeenn..oorrgg cciijjeennaa 3355 kknn

aassooppiiss ddeemmookkrraattsskkee lljjeevviiccee zzaa ppoolliittiikkaa,, ddrruuttvveennaa ii kkuullttuurrnnaa ppiittaannjjaa

4455

00 DD

IINN

2277

00 DD

EENN

77

KKMM

11

00 EE

UURR

11

44 UU

SSDD

LLaattiinnkkaa PPeerroovvii

Nae eliteparazitirajuna zaostalosti

BBooggddaann DDeenniiNemamo kulturu

demokratskekritike

PPoommppeeoo BBaattoonnii,, AAlleeggoorriijjaa MMaarrssaa ii PPaaxxaa,, 11777766..,,uulljjee nnaa ppllaattnnuu,, TThhee AArrtt IInnssttiittuuttee ooff CChhiiccaaggoo

3NNoovvii PPllaammeennasopis za politika, drutvena i kulturna pitanja

Izdava:DDeemmookkrraattsskkaa mmiissaaoo d.o.o.Pavla Hatza 14, 10 000 Zagreb

[email protected]

asopis izlazi dvaputgodinje.

Glavni urednici:FFiilliipp EErrcceeggMMllaaddeenn JJaakkooppoovviiGGoorraann MMaarrkkoovviiIIvviiccaa MMllaaddeennoovvii

Redakcija:Jasna Tkalec, Filip Erceg,Mladen Jakopovi, Goran Markovi, MarkoVeligaj, Ivana Amidi,Vuk Baanovi, Milena Timotijevi, Ivica Mladenovi

Urednik znanstvene sekcije:NNeevveenn JJaakkooppoovvii

Grafiki urednik:NNeennaadd PPeejjuukkoovvii

Tisak:GGMMGG GGRRAAFF, Sesvete

iro-raun:22448844000088--11110033995599888844(Reiffeisen banka)

Pretplate iz inozemstvamogu se vriti na:SWIFT RZBHHR2XIBAN: HR37 2484 00811039 5988 4

IINNTTEERRNNAACCIIOONNAALLNNII

NNooaamm CChhoommsskkyy - Prof. Emeritus, lingvist i politiki pisac, najistaknutiji suvremeni javni intelektualac prema anketi britanskog asopisaProspect KKeenn CCooaatteess - vodei svjetski strunjak za samoupravljanje, predsjednik Bertrand Russell Peace Foundation, 10 godina bio lanEvropskog parlamenta, a pet godina predsjednik Komisije za ljudska pravaEvropskog parlamenta DDaavviidd GGrraaeebbeerr - profesor na Yaleu, vodeisvjetski antropolog, slobodarski socijalistMMiicchhaaeell AAllbbeerrtt - vodei svjetski strunjak zaparticipativnu demokraciju, urednik ZNetaCChhrriiss FFoorrdd - britanski humanistiko-socijalistiki filozof i sindikalni aktivistprof. dr. BBooggddaann DDeenniittcchh - prof. emeritus sveuilita u New Yorku, predsjednik udrugeTranzicija u demokraciju i su-predsjednik Demokratskih socijalista AmerikeJJoohhnn MMccDDoonnnneellll MMPP - lijevo-laburistiki lan britanskog parlamentaprof. dr. DDrraaggaann PPllaavvssiicc - profesor prava u Oxforduprof. dr. CCaatthheerriinnee SSaammaarryy - suradnica u francuskom izdanju Le monde diplomatique i vodea strunjakinja za podruje bive Jugoslavijeprof. dr. JJeeaann ZZiieegglleerr - bivi vicarski parlamen-tarac i UN-ov povjerenik za pravo na hranu

SSLLOOVVEENNIIJJAAdr. SSoonnjjaa LLookkaarr - politiarka, biva lanicaPredsjednitva CK SK Slovenijeprof. dr. RRaassttkkoo MMoonniikk - sociolog i profesorsociologije kulture, lan Foruma za levicoprof. dr. SSllaavvoojj iieekk - sociolog, filozofi kulturni kritiar

BBOOSSNNAA II HHEERRCCEEGGOOVVIINNAAprof. dr. NNeerrzzuukk uurraakk - profesor na Fakultetupolitikih nauka u Sarajevu, novinarBBrraattiissllaavv NNaappoottnniikk - predsjednik sindikalne organizacije ROS ajavec, Banja Lukaprof. dr. fra MMaarrkkoo OOrroollii - bivi BiH ministarza Multireligijska i multinacionalna pitanjaJJoossiipp PPeejjaakkoovvii - glumac, predsjednik Alternativnog ministarskog vijeaprof. dr. DDrraaggoolljjuubb SSttoojjaannoovv - profesor ekonomije, bivi ministar za vanjsku trgovinu BiHprof. dr. MMiiooddrraagg iivvaannoovvii - predsjednik Stalnog meunarodnog komiteta za humanizam i poredak, poasni predsjednikEvropskog pokreta BiHprof. dr. SSllaavvoo KKuukkii - profesor sociologije iprodekan Ekonomskog fakulteta Sveuilita uMostaru

HHRRVVAATTSSKKAAprof. dr. IInnoossllaavv BBeekkeerr - novinarprof. dr NNaaddeeddaa aaiinnoovvii - profesorica filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu,predsjednica Hrvatskog PEN kulubaIIvvaann GGrrgguurrii - magistar ekonomske i socijlnepovijesti sa Sveuilita Oxfordprof. dr. MMaajjaa HHrriibbaarr OOeeggoovvii - teatrologdr. IIvvaann JJaakkooppoovvii - politolog KKaassuumm CCaannaa - umjetnik, predsjednik ForumaRoma Hrvatske i lan Internacionalnog Romaparlamenta u Beuprof. dr. LLjjuubboo JJuurrii - profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, bivi

ministar gospodarstva RH i predsjednik Drutva hrvatskih ekonomistadr sc. HHrrvvoojjee JJuurrii - predava na Filozofskomfakultetu u Zagrebuprof. dr. SSvveettoozzaarr LLiivvaaddaa - sociologDDoorriinnoo MMaannzziinn - novinarprof. dr. PPrreeddrraagg MMaattvveejjeevvii - pisac, profesorna rimskoj Sapienzi i parikoj Sorboniprof. dr. MMiilloorraadd PPuuppoovvaacc - lingvist, saborskizastupnikBBoooo RRuuddee - direktor izdavake kue Prometejdr. GGuussttee SSaannttiinnii - financijski strunjak, poslovni konzultant i urednik znanstvenog asopisa Ekonomija/EconomicsSSlloobbooddaann nnaajjddeerr - pisac i kazalini redateljprof. dr. SSlloobbooddaann UUzzeellaacc - potpredsjednik Vlade RHmr sc. VVeelliimmiirr VViisskkoovvii - predsjednik Drutvahrvatskih pisaca, leksikograf, urednik Knjievnerepublike i Sarajevskih biljenicadr sc. AAnnttuunn VVuujjii - filozof i leksikograf, saborskizastupnik SDP-a, bivi ministar kulture RHMMiillaann FF.. iivvkkoovvii - tajnik Sredinjeg SavjetaSDP-a, predsjednik SDP-ovog Savjeta za kul-turu i medije, direktor Novog drutva - udrugeza razvoj socijalne demokracije

SSRRBBIIJJAA BBiilljjaannaa KKoovvaaeevvii--VVuuoo, odvjetnica, pred-sjednica Komiteta pravnika za ljudska pravaprof. dr TTooddoorr KKuulljjii - profesor sociologije na Univerzitetu u BeograduDDuuaann GGoojjkkoovv - beogradski pisac, reiser,urednik Balkanskog knjievnog glasnikaprof. dr. OOlliivveerraa MMiilloossaavvlljjeevvii - profesorka historije na Univerzitetu u BeograduMMiirroossllaavv SSaammaarrddii - politolog, urednik u Kulturnom centru ZrenjaninaZZllaattoojjee MMaarrttiinnoovv - glavni urednik lista Republikaprof. dr. ZZaaggoorrkkaa GGoolluubboovvii - antropologinja isociologinja. Predavala je Sociokulturnu antropologiju na Univerzitetu u Beogradu. Dugogodinja je suradnica Instituta za filozofiju idrutvenu teoriju u BeograduDDuuaann MMaalljjkkoovvii - filozof, prevodilac i izdava. Urednik asopisa za queer teorijui kulturu QT. Kolumnista site-a B92.net, sarad-nik NIN-a i Treeg programa Radio Beograda,urednik u izdavakoj kui Karposprof. dr. DDjjookkiiccaa JJoovvaannoovvii - sociolog iz Nia,profesor sociologije na Univerzitetu u BeograduVVllaaddaann MMiillaannkkoo - filozof i filmski kritiar, glavni. iodg. urednik ciklusa Filmovi koji nas gledaju JJeelleennaa VVeelljjii - studentkinja etnologije i antropologije, aktivistkinja i novinarkaSSrraann MMiillooeevvii - historiar, suradnik Institutaza noviju istoriju Srbije DDuuaann VVuukkaaddiinnoovvii - politiki pisacIIvvaann ZZllaattii - novinar, aktivist Pokreta za slobodu

CCRRNNAA GGOORRAAdoc. dr FFiilliipp KKoovvaaeevvii - predava politikepsihologije i psihoanalize na Univerzitetu CrneGore u Podgorici

MMAAKKEEDDOONNIIJJAAprof. dr. LLjjuubboommiirr CCuuccuulloovvsskkii - profesor filozofije na Univerzitetu Sv Kiril i Metodij uSkopljumr. TTrraajjee PPaannoovv - doktorant politikih naukana Evropskom univerzitetskom institutu u Firenzi, Italija

SSAAVVJJEETT NNOOVVOOGG PPLLAAMMEENNAAIIMMPPRREESSSSUUMM

TTrreebbaa vvjjeerroovvaattii uummoozzaakk oovvjjeekkaa,, ttrreebbaahhooddaattii,, kkrreettaattii ssee,, mmiisslliittii,, bboorriittii ssee,, ttoo jjeejjeeddiinnii lljjuuddsskkii nnaaiinn,, aassvvee oossttaalloo jjee ddiimm..

Miroslav Krlea

SADRAJ

UUVVOODDNNEE MMIISSLLII PPllaanneettaarrnnii nneemmiirr

TTEEMMAA BBRROOJJAAFilip Erceg, Republika Hrvatska 20 godina nakon ras-pada JugoslavijeGoran Markovi, Dvadeset godina bosanskohercego-vake tranzicije: Rezultati jedne tragedijeSonja Lokar, Rast na sipkom pesku: sluaj Slovenijaprof. dr. Milan Popovi i doc. dr. Filip Kovaevi, Crnogorska kontralustracija 1991 - 2011.prof. dr. Ljubomir Cuculovski, Makedonija: prihvaanje cinizma ili radikalizma?Ivica Mladenovi, ekajui Godoa: Srbija, dve decenijenakon Zloina i kazne

HHRRVVAATTSSKKAA Filip Erceg, Ususret parlamentarnim izborima 2011.:to da se radi?Milan F. ivkovi, Hrvatsko pitanje: zato bi industrij-ska politika trebala biti prioritet socijaldemokrata?1

BBOOSSNNAA II HHEERRCCEEGGOOVVIINNAAGoran Markovi, Lai, kriza i legitimitetVuk Baanovi, Socijaldemokratija u BiH: Izmeu autoritarnog nasljea prolosti i neoliberalizma

SSRRBBIIJJAA Goran Musi, Politika ekonomija srpske tranzicije - II deo: Izgradnja kapitalizma od ruevina privredeVladan Milanko, Beograd, grad strasti

MMAAKKEEDDOONNIIJJAATraje Panov, Omladinski protesti na makedonski nain: Da li je moglo vie?Anastas Vangeli, Kako da izaemo iz antikog sadanjeg vremena?

IINNTTEERRVVJJUUBogdan Deni, Rak rane levice na post-jugoslovenskimprostorima jo su uvek neizleeno liderstvo i seksizamLatinka Perovi, Jugoslavija je bila historijska ansa kojaje samo delimino iskoriena, pa onda isputenaInge Hoger, Kapitalizam dovodi do ogromne preraspodjele u korist bogatih

SSVVIIJJEETT UU 2211.. SSTTOOLLJJEEUUEmily Johns i Milan Rai, Zbog ega Britanija naoruavaarapske diktatore?Alain Badiou, Otvoreno pismo Alaina Badioua Jean-Luc NancyuSamir Amin, Arapska proljea i jesen kapitalaJasna Tkalec, Italija: Patuljak na pleima divaLeigh Phillips, Grka: Bes irom drutvaDeena Stryker, Aktualna revolucija na IslanduSanja Bulatovi, Lulin BrazilMirza Mustafi, Etnografska crtica: ivot amerikogradnikaAlexander Cockburn, Amerika ljevica zaboravila svojepobjede

EEVVRROOPPSSKKAA DDEEMMOOKKRRAATTSSKKAA LLJJEEVVIICCAAStuart Holland, Demitologizacija Starog laburizmaTony Benn, Nacionalizacija ili radniko upravljanje?Ivana Amidi, Mitbestimmung u NemakojGoran Markovi, U Pragu ponovo proljee

FFIINNAANNCCIIJJSSKKII SSEEKKTTOORR II LLJJEEVVIICCAASargon Nissan, Trai se: alternativni bankovni sustavLeo Panitch, Obnova bankarstva: Banke trebaju postati javno dobroMick Mcateer, Kredit tamo gdje je potrebanCostas Lapavitsas, Banke za narodOliver Penrose, Kako pobijediti recesiju: dravna ulaganja, a ne fiskalni poticaji Hilary Wainwright, Ljuljanje sustavaMolly Scott Cato,, Prie sa obale rijeke: prema odrivojekonomijiJim Jepps i Rupert Read, Zeleni New Deal

NNOOVVEE TTEEHHNNOOLLOOGGIIJJEE II LLJJEEVVIICCAAMichel Bauwens, Tehnoloke alternative

MMAANNIIFFEESSTTTodor Kulji, 11 teza za Novu levicu

SSIINNDDIIKKAATTIIMladen Jakopovi, Konstruiranje transevropskog radnikog pokretaSheila Cohen, Organski intelektualci sindikalnogpokreta

SSOOCCIIJJAALLNNOO KKRRAANNSSTTVVOOGGeeoorrgg SSaannss,, to ostaje od Marxa?

((PP))OOGGLLEEDDIIPredrag Matvejevi, Requiem za jednu ljevicuZagorka Golubovi, Politika filozofija RozeLuxemburg u naem vremenuDragoljub Stojanov, Suvremenost Marxove teorijaekonomskih kriza: Ne(nauene) lekcije povijestiDubravka Kanoti, Javna uprava i timski radGuste Santini, Ekonomski panoptikum - poruka kuniAleksa Milojevi, Evropska Unija - nova kolonijalna sila

HHIISSTTOORRIIJJSSKKAA PPIITTAANNJJAASran Miloevi, O antikomunizmu kao izvoru legiti-macije i ideolokom sadraju tranzicionog drutvaGoran Markovi, Uspon i pad radnikih savjeta u Jugoslaviji

OOBBLLJJEETTNNIICCEEDragoslav Danilovi, Pariska komuna: godinjica kojaje samu sebe obeleila 2011

RREECCEENNZZIIJJEETodor Kulji, Hrvatski rat seanjaMilivoj Telean, Matvejeviev Kruh na u oima talijanske kritike Merima Omeragi, Subverzivna literarizacija postojanja - dvostruka bolnost kao sinonim za pamtee/govoree tijelo

PPRRAAVVAA IIVVOOTTIINNJJAARomain Rolland, Neoprostivi zloinPeople for the Ethical Treatment of Animals,Vegetarijanstvo: zdravo i humano

KKUULLTTUURRAAJasna Tkalec, Nemiri epohe i engleski romantiarski genij Percy Bysshe Shelley,, evaLou Collins, Dez i revolucija

33

77

2233

33223355

4400

4455

5522

6622

66887722

7766

8866

9900

9933

9966

110011

110044

110077

110099

111111112200112288113311113333113388

114411

114433114499115511115533

115599116622

116633116655116677

116699117700

117711

117722

117744

118800

119900

119922

119944119999

220033

221155221199

223333

223377

224400

224455

224488225500

225533

225588225599

226611

226666226677

5Svijet ulazi u novu fazu meudravnih globalnih iunutardrutvenih lokalnih odnosa. Tendencije postup-ne dekolonizacije perifernih zemalja nekadanjeg Tre-eg svijeta - zapoete u prolom vijeku - i sve snani-jeg gubljenja privilegiranih pozicija zemalja centra, prijesvega SAD i Zapada, u imperijalnom sistemu, danas oi-to dobivaju na zamahu. Evropljani i Amerikanci senerado navikavaju na autonomizaciju Istoka i Juga isvoje naizgled neminovno opadanje u odnosu na Indi-ju, Brazil, azijske tigrove i, naroito, Kinu - kao noveglobalne kapitalistike centre. Meutim, svjetsko-kapi-talistiki sistem i globalizacija, koji su u pojedinim auto-ritarno-diktatorskim zemljama negdanje i/ili sadanjeperiferije doveli do odreenog stupnja ekonomskograzvoja i produktivnosti na bazi brutalne eksploatacijesvoje radne snage, danas sve jasnije ispoljavaju svojudestruktivnost i iracionalnost. Sve je vei broj novih dru-tvenih pokreta koji osporavaju suvremeni poredak idominaciju superkapitala kao nekontrolirane planetar-ne sile. Trajnija stabilnost sistema je uzdrmana, ako nei ozbiljno ugroena, u meunarodnim razmjerima narazliitim nivoima i u razliitoj meri. Arapsko proljeeje samo jedan primjer nedobrovoljne i neprirodne inter-akcije (a ponegdje, poput Libije, i saveza) demokracije itzv. neoliberalnog kapitalizma. Drutveni procesi podkontrolom dobitnika globalizacije, meutim, i u zem-ljama starog centra dovode do sve snanijih unutar-drutvenih napetosti, a uslijed krize socijalne drave inemogunosti primjene socijaldemokratskih i klasinihkejnezijanskih politika u uslovima globalizacije, i do po-vratka na glavnu scenu novih oblika klasnih borbi. Svi-jet danas karakterizira jedno globalno rasprostranjenonezadovoljstvo koje, iako uvjetovano drugaijim povo-dima u svakom osobenom dravno-politikom kutku, uosnovi ima svoje univerzalne korjene u prirodi dubokonepravedne aktualno hegemone drutveno-ekonomskeformacije.

SSttpphhaannee HHeesssseell, 94-godinji heroj francuskog Pokre-ta otpora iz Drugog svjetskog rata, vjerojatno nije mo-gao ni zamisliti koliko e brzo njegov poziv na pobunui angaman protiv postojeih nepravdi - izraen u ese-ju/brouri na 15-tak stranica Indignez-vous (Pobunite

se) - postati jedna vrsta politikog manifesta milijunimaljudi na Zapadu i irom svijeta. Prvo izdanje broure, ko-ja poziva na nenasilnu socijalnu revoluciju, tampano jeu samo 8000 primeraka, da bi prodaja u prvih 3 mjese-ca dostigla 300.000, a u narednih 10 tjedana nakon to-ga ak 950.000 prodatih tampanih primeraka, samo uFrancuskoj. Hessel na izuzetno izotren i artikuliran na-in u svom kratkom radu iznosi razloge za pobunu pro-tiv represivnih akcija vlada i diktata financijskog tritakoji ugroavaju osnovne ljudske slobode i socijalnupravdu. Popularnost i tira ovog eseja predstavljaju sa-mo jedan od indikatora da je graankama i graanimairom svijeta potrebno teorijsko meso koje bi nakostur njihovih rasutih i nedovoljno koordiniranihborbi stavilo univerzalni karakter, svrsishodnost i usmje-renost.

Na tom irokom valu drutvenog nezadovoljstva uposljednje vrijeme paradigmatino je to da su se i gra-anke i graani SAD, koji su jo od makartizma indok-trinirani antikomunizmom i gdje se u svakoj socijalnojpolitici vidi opasnost od socijalizma, relativno masovnopobunili protiv neoliberalnog kapitalizma. Sam MMaarrxx jeinae tvrdio da e socijalistike revolucije - unutranjomlogikom historijskog materijalizma koja podrazumijevada (ekonomski) razvijenija zemlja pokazuje sliku bu-dunosti zemljama koje nisu toliko razvijene (Kapital,prvi tom) - izbiti prvo u najrazvijenijim zemljama kapita-lizma, odakle e se onda proiriti i na ostatak svijeta.Svijet je danas globaliziran vie nego ikad. To znai daako se kriza iz jednog centra - npr. iz New Yorka, s WallStreeta - moe preliti na ostatak svijeta, da se jednakotako i pobuna protiv trenutno hegemonog globalnogneoliberalnog kapitalizma moe preliti iz jednog centra- u ovom sluaju upravo iz centra financijskog kapitala,s Wall Streeta - na ostale zemlje. Kapitalizam je, naime,latentno iskovao jedno od oruja protiv svog vlastitogopstanka: Internet. Suvremena tehnoloka revolucija jeosim novih oblika barbarstava proizvela i novi potenci-jal za usavravanje i transformaciju koji e vjerojatnostubokom izmijeniti i same drutvene odnose. Face-book, Twitter i druge drutvene mree unijele su zna-ajne promjene u nae ivote. Ono to je do juer bilo

UUvvooddnnee mmiissllii

Planetarni nemir

6nezamislivo danas je sasvim normalno. Milijuni ljudi di-ljem svijeta - razdvojeni vremenski i teritorijalno, jezinoi kulturno - povezuju se preko interneta, slobodno dis-tribuiraju informacije, i zakazuju demonstracije protivdiktature financijskog kapitala istodobno na svim stra-nama svijeta. U SAD-u je sve poelo s okupacijom WallStreeta od strane nekoliko stotina nezadovoljnika,uglavnom studenata, organiziranih preko facebookgrupe Anonimni (Anonymous), da bi cijeli pokret zanekoliko dana narastao na nekoliko tisua pa i stotinatisua ljudi u vie amerikih gradova. Meutim, pros-vjed ispred Wall Streeta bio je danima pod medijskomcenzurom. O njemu se vie govorilo izvan Amerike, ne-go u samoj Americi. To je samo jo jedan dokaz onogna to NNooaamm CChhoommsskkyy upozorava ve godinama, da uAmerici nema prave medijske slobode jer su mediji -kao moderna industrija za proizvodnju miljenja i pro-pagandu - pod kontrolom krupnog kapitala. Istog onogsuperkapitala (KKoossiikk) protiv kojeg su ustali prosvjed-nici. U ekonomski najrazvijenijoj zemlji svijeta industrijapropagande koja proizvodi pristanak i suglasnost, pot-injavanje i prihvaanje, dostigla je svoj vrhunac. Iakosu prosvjedi bili nenasilni, policija je niim izazvana po-ela primjenjivati silu i u samo nekoliko dana pohapsilapreko 1000 demonstranata. Snimke policijske represijedospjele su na You Tube, pa je to kod graanki i graa-na izazvalo jo vei revolt. Umjesto da se prosvjedi ras-ture - kako su to prieljkivale reakcionarne snage uamerikom drutvu - oni su postajali sve masovniji. Pros-vjednike je podrao ve spomenuti Chomsky, filozofSSllaavvoojj iieekk, kao i reiser MMiicchhaaeell MMoooorree, koji je izjaviokako je skandalozno da se uhiuju prosvjednici, ali nijedan bankar, direktor s Wall Streeta, nitko iz korpora-tivne Amerike. Ljudi koji su unitili budunost ove gene-racije financijskim pekulacijama slobodni su, a pros-vjednici su u zatvoru. ini li vam se to pravedno, pitaMoore. Prosvjede je podrao i kontroverzni multimilijar-der i progresist GGeeoorrggee SSoorrooss, te urednik WikiLeaksa JJuu--lliiaann AAssssaannggee.. ak je i OObbaammaa rekao da ima razumijeva-nja za njihovo nezadovoljstvo.

to to gnjevni graani i graanke zamjeraju svojimneoliberalnim dravama? Prije svega to to su one izra-zito nepravedne, jer u njima bogati postaju sve bogati-ji a siromani jo siromaniji, u trenutku kada u svijetuima drutvenog kapitala vie nego ikada u cjelokupnojljudskoj historiji. Nepravedno je i nedopustivo da neko-liko stotina multimilijarderskih dinastija kontrolira preko50% ukupnog GDP-a, da ima najbolje stanovanje, naj-bolju zdravstenu skrb, najbolje obrazovanje_ dok50% stanovnitva jedva ima kontrolu nad 1% bogat-stva, teko dolazi do osobnog vlasnitva nad stanom,ima otean pristup obrazovanju itd. Kako je to spojivos UN-ovom Deklaracijom o univerzalnim ljudskim pravi-ma ili s ustavima demokratskih zemalja, gdje stoji da seljudi raaju socijalno jednakima? Je li pravedno da uovakvoj krizi banke - sanirane od novca poreskih obvez-nika/graana - isplauju svojim menaderima enormnebonuse, dok ujedno poveavaju kamate tim istim gra-ankama i graanima? Uzmimo primjer Hrvatske. U pr-voj polovici ove godine banke u Hrvatskoj - od kojih je95% u stranom vlasnitvu! - ostvarile su 14,4% ili 320,5

milijuna kuna veu bruto dobit u odnosu na onu iz pr-vog prologodinjeg polugodita! Zar je to pravedno?Zar je normalno da teret krize snose najsiromaniji slo-jevi stanovnitva, dok banke zgru ekstra profite, kojeuz to drava ne oporezuje s odgovarajuim porezomna kapitalnu dobit, jer on jo uvijek u Hrvatskoj nije uve-den? Kakva je priroda sistema u Srbiji ako samo 3,7%studenata potie iz siromanih porodica? Zar nije skan-dalozno da u 21. stoljeu, pored svekolikog tehnolo-kog razvoja, ljudi rade 12 ili vie sati dnevno, iako se zatri osmice borilo jo u 19. stoljeu? Je li normalno daljudi vie nemaju vremena jedni za druge, da se nedrue, da se obitelji ne mogu sastati ni nedjeljom zarukom? Kako to da mladi ljudi, koji su u svoje kolova-nje ulagali i novac i vrijeme i trud, ne mogu godinamadoi do posla, ili da umirovljenici koji su desetljeima iz-dvajali za mirovinski fond danas strepe hoe li do krajamjeseca imati novaca za osnovne prehrambene namir-nice? Zar je pravedno to da se kvalitetno lijee samobogatai, a da sirotinja umire po sanatorijima kao umranom srednjem vijeku, kad je harala kuga - jer ne-ma novaca za skupocjene lijekove ili za davanje mita li-jenicima- dok u isto vrijeme farmaceutske tvrtke zgruenormne profite? Nedavno je jedan ameriki kongres-men izjavio: tko nema zdravstveno osiguranje nekacrkne! Je li to odgovor politiara u 21. stoljeu? Tkonema novaca neka crkne! Zar je to na civilizacijski do-seg? Naravno da nije - i zbog toga su ljudi irom svijetasve nezadovoljniji i sve spremniji na aktivnu borbu pro-tiv postojeeg duha vremena.

Spomenuti prosvjedi na Wall Streetu pokrenuli su do-datno val prosvjeda diljem svijeta. Poslije nekoliko tjeda-na prosvjednici su preko internet stranice 15octo-ber.net pozvali sve poniene i prezrene diljem svijeta daim se pridrue na globalnom prosvjedu protiv neolibe-ralnog kapitalizma pod geslom: Narode svijeta, ustani15. oktobra (listopada).

Prosvjedi protiv neoliberalnog kapitalizma odrani suu oko 900 gradova u 80-ak zemalja. Najmasovniji je bioonaj u Rimu gdje se okupilo oko 100.000 ljudi, a to jebio i jedini prosvjed koji je zavrio sa sukobom radikal-ne militantne manjine s policijom. Nikada prije u histo-riji ovjeanstva graanke i graani svijeta nisu uspelida se istovremeno ujedine protiv jednog drutvenog sis-tema kao tog dana (ako izuzmemo mnogomilijunskemeunarodne prosvjede protiv rata u Iraku 2003., kojisu uglavnom bili usmjereni samo protiv militarizma). Po-ziv amerikih organizatora prosvjeda pod naslovomUjedinjeni za globalnu promjenu (United for GlobalChange) podsjea na komunistiku parolu: Proleterisvih zemalja, ujedinite se! - s tim da je na prosvjedima15. oktobra bilo najmanje proletera u popularnomsmislu te rijei. Proleteri su naime danas svi oni koji sunezadovoljni svijetom u kojem ivimo. U znak solidar-nosti s prosvjednicima na Wall Streetu, 15. listopada or-ganizirani su i prosvjedi u Zagrebu, Sarajevu i, poprili-no neuspjeno, u Beogradu. Prosvjednici su u Zagrebuproitali manifest u kojem se trai da se G8 zamijeni ci-jelim ovjeanstvom - s G7 000 000 000 : Nedemo-kratske meunarodne institucije su na globalni Muba-rak, Asad, Gadafi. Meu njima su: MMF, WTO, svjetska


7trita, multinacionalne banke, G8/G20, Europska sre-dinja banka i Vijee sigurnosti, stoji u manifestu. Na-e poslove, zdravlje, stanovanje, obrazovanje i mirovinekontroliraju globalne banke, trita, porezni rajevi, kor-poracije i financijske krize. Na okoli se unitava krozoneienje ostalih kontinenata. Meunarodni ratovi imeunarodna trgovina orujem, drogom i prirodnimresursima utjeu na nau sigurnost. Gubimo kontrolunad svojim ivotima. To mora prestati. To i hoe pres-tati, zakljuuju prosvjednici. Na transparentima se mo-glo proitati i ove poruke: Vadite ruke iz naih depo-va, Novac bez rada je samo papir, Banko, zatoima tako velika usta

Ipak, moramo konstatirati da i ovi prosvjedi bolujuod iste one bolesti od koje su bolovali i facebook pros-vjedi u Hrvatskoj prole zime (o njima vidi u prolombroju Novog Plamena). Prosvjednici, naime, odbacujusve tradicionalne vrijednosti ili mainstream oblike po-litikog ivota: stranke, voe, parlamentarizam, dravukao takvu. Oni se pozivaju na tzv. direktnu demokraci-ju koju i sami prakticiraju na licu mjesta u vidu plenu-ma na kojima javnim glasanjem odluuju o daljnjim ak-cijama. Meutim, za razliku od participativne demo-kracije, apsolutno direktna demokracija kao konanizahtjev nije realna. Ona nigdje u svijetu nije zaivjela,niti to moe - iz najmanje dva razloga: prvo, zato toje tehniki nemogue da iroke mase informirano od-luuju o raznim pitanjima, i to to moe biti zamorno ikontraproduktivno; i drugo, zato to veina ljudi (a tozagovornici direktne demokracije nikako da shvate) neeli neposredno ni upravljati ni odluivati (iz sto i jed-nog razloga: od toga da im se ne da, do toga da seu nekim pitanjima ne osjeaju kompetentnima), ve toele prepustiti drugim ljudima. Direktna demokracijamoe biti dobra nadopuna parlamentarnoj demokraci-ji, ali ne moe biti i njezina apsolutna zamjena. Na pri-mjer, referendume treba ee odravati i na nacional-noj i na lokalnoj razini, te u poduzeima, ali opet, nemoe se o svakom pitanju odluivati neposredno, jer bito odvelo drutvo u jo vei birokratizam i apsurd. Sto-ga su se nai napredniji preci i borili za parlament da unjemu sjede izabrani predstavnici naroda. Ti politiariuvelike reflektiraju snagu i slabost socijalnih pokreta,kao i snagu (odnosno slabost) institucionalnih kontrol-nih mehanizama.

ak i u najdemokratskijim drutvenim situacijama,nuna je integracija progresivnih socijalnih pokreta selementima predstavnike demokracije. Ako zbog ni-eg drugog, onda zbog toga to se narod zasiti vlas-ti (tj. samoga sebe). Forme neposredne demokracije(npr. savjeti, plenumi, radne grupe) poinju se raspada-ti, pa na povrinu izbijaju prirodni lideri kojima narodukazuje povjerenje da ih zastupa. Manjak institucijastvara klike i tiraniju nestrukturiranosti. Osim toga, akoprosvjednici trae, primjera radi, nacionalizaciju bana-ka, onda se postavlja pitanje: tko e taj zahtjev sproves-ti u djelo? Da bi se to sprovelo u djelo, potrebno je stim programom izai na izbore, jer dinamika drutvenihodnosa, ak ni u momentima iroke mobilizacije pro-gresivnih snaga, ne otvara dovoljan prostor za zaobila-enje drutvenih institucija.

Bez obzira to se, bar na jedan dan, istovremeno pro-budio i Istok i Zapad, treba rei da je ovaj revolt protivsistema ipak najvie zahvatio zapadnu hemisferu. Toopet govori o tome da izmeu Istoka i Zapada postojeodreene socijalno-politiko-kultoroloke razlike, te dase svijet ipak nije u dovoljnoj meri globalizirao i kapita-listiki unificirao. Prosvjeda gotovo da i nije bilo u Rusi-ji, Kini, Turskoj i nekim drugim istonim zemljama, iakose u njima graanke i graani izloeniji mnogo upadlji-vijem siromatvu, odsustvu graanskih sloboda i bijedinego oni na Zapadu. Ipak, odrani su prosvjedi u HongKongu, koji ima poseban status unutar Kine kao done-davna britanska kolonija i poasni lan Zapada. (Inte-resantno je da su tamo prosvjednici traili - socijalizam.Nije sasvim jasno to su time eljeli rei: da u Kini nemapravog socijalizma, ili da bi u Hong Kong trebalo uves-ti kineski socijalizam?) Ove zapadne prosvjede protivreakcionarno agresivnih tendencija neoliberalnog kapi-talizma treba samo djelomino svjetonazorski poistovje-ivati s prosvjedima u arapskim zemljama, koji su tako-er dijelom bili tehniki inicirani preko drutvenih mrea.U arapskim zemljama, naime, graani zahtijevaju vii i-votni standard, veu jednakost i pravedniju distribucijudrutvenog bogatstva, te djelomino i liberalnu demo-kraciju i politike slobode kakve ve postoje na Zapa-du. S druge strane, na Zapadu se danas prosvjedujeupravo protiv te i takve demokracije koja je u sutini - ukontekstu suvremenog kasnog kapitalizma - svedenana partitokraciju i bankokraciju. Meutim, za razliku oddemonstranata (radnika, politikih partija, graanskihpokreta, sindikata) koji sudjeluju u arapskim proljei-ma, koji su dosegli kritinu masu i uvelike uspjeli orga-nizirati kontrahegemonsku politiku praksu, prosvjedni-ci na Zapadu nisu uspjeli precizno artikulirati svoje cilje-ve ni sredstva borbe, niti su osigurali iru mobilizacijugraanstva. Ono to najvie brine jest da su to uglav-nom oblici drutvenih pokreta bez bilo kakvih ozbiljnijihorganizacionih formi i bez masovne baze - u smislu dasu izolirani od graanskih masa, radnike klase i sindi-kata kao neophodnih subjekata strukturalnih promje-na. ini se da je, pored omasovljenja pokreta i artikuli-ranja ciljeva i sredstava borbe, od kljunog znaaja zapretvaranje ovih globalnih protesta u pobune, pa i ne-to vie, zaustavljanje oiglednog talasa bijega iz politi-ke i pronalaenje novih, vrsto koordiniranih, decen-traliziranih i regionalnih formi organizacija, kako se nebi ponavljale historijske greke i upadalo u neravnoprav-nu borbu s izuzetno dobro organiziranim protivnicima.

Ipak, bez obzira na razlike izmeu Istoka i Zapada,Sjevera i Juga, stvara se klica koja spaja milijarde ljudidiljem planete - to je tenja za pravednijim i boljim svi-jetom. Rjeenje nije ni zapadni neoliberalni kapitalizamni istoni autokratski kapitalizam; rjeenje nije real-soci-jalizam, ali to ne moe biti ni maksimalistiki anarhoid-ni utopizam, ma koliko on bio dobronamjeran. Plane-tarne tenje milijardi za pravednijim i civiliziranijim ivo-tom mogu se materijalizirati kroz smislenu borbu za de-mokratski socijalizam budunosti - humani socijalizampo mjeri ovjeka i realnog historijskog trenutka. Prepre-ke i puteve tog drutvenog razvoja istrauje i ovaj brojNovog Plamena.


8TTeemmaa bbrroojjaa::

Dva desetljea drutvene transformacije na

post-jugoslavenskim prostorima:dometi i ogranienja

Napomena: granice republika ex Jugoslavije, odnosno sadanje drave i entitetska podruja samo su simbolino nacrtane

9Prije dvadeset godina, negdje u svibnju 1991. go-dine, na Trgu (bive) Republike preimenovanom tihdana u Trg bana Jelaia, upravo pored spomenikabanu, na bini, jedna je djevojica leala u kolijevci,odjevena u narodnu nonju, i kroz suze zbunjenogledala u te udne face iznad njezine glave. Togsunanog dana, sada ve u prolom stoljeu, u eks-ploziji nacionalne energije, u poaru boja - crvenih,bijelih i plavih, pred masom Zagrepana, u pjesmi,bunilu i ludilu, kardinal FFrraannjjoo KKuuhhaarrii krstio je tekroenu Lijepu nau domovinu.1 Od te esne djevoj-ice puno se tada oekivalo. estitari su joj svatapoeljeli: da bude zdrava i vesela, da bude sretna iberietna, da nae dobar posao, da se bogatoudaDanas, dvadeset godina poslije, Hrvatska jesve tunija i sve bolesnija. Nije sretna, a bogami niberietna. Nezaposlena je, siromana i frustrirana.Nije se jo udala, iako bi trebala 2013. za Europskuuniju. A hoe li se bogato udati, i hoe li imati sre-e u tom braku, to emo tek vidjeti!

Dvadeset godina je po mnogo emu prijelomnorazdoblje u ivotu svakog ovjeka, pa tako i drave.Dvadeset godina je moda i najljepe doba u ivo-tu. ovjek u dvadesetoj nije vie tako mlad, a opetnije ni jo dovoljno zreo. To je vrijeme kad se diepunim pluima, kad se osoba formira kao figura odgline, kad bi od snage poletio kao ptica i odletionegdje na Jug. To je ono slobodno, bezbrino raz-doblje, kad ti je uenje jedina briga, kad upija u se-be znanja kao spuva, kad eli znati sve vie i vie,pa na kraju spozna da vie nita ne zna. To je ononajljepe doba od kolijevke do groba, kad dolazido novih spoznaja, kad ti se nove ideje otkrivajukao otoci na horizontu u osvit novog dana, kad pu-ca od energije kao zreo ipak, kad bi elio mijenja-ti svijet i kad misli da je jo mogue promijeniti svi-jet. Dvadeset godina je doista prijelomno razdobljeu ivotu svakog ovjeka. Djevojka s dvadeset godi-na ili radi ili studira; ako se jo nije udala i nema dje-ce, onda je u nekoj ozbiljnoj vezi. Lijepa naa sasvojih dvadeset godina, ako uzmemo neki prosjek,ili uope ne radi, pa ivi na grbai roditelja, ili radi

sezonski ili kao blagajnica u trgovini za plau s ko-jom ne moe otii na more ni jedanput u pet godi-na2; o braku jo ni u ludilu ne razmilja, a kako ne-ma rijeeno stambeno pitanje, jo uvijek ivi sa star-cima. A prije dvadeset godina izgledalo je sve dru-gaije. Govorilo se da e Hrvatska biti kao vicar-ska, da emo odmah nakon izlaska iz Jugoslavijeui u EU (tada jo Europsku zajednicu), a ono danasumjesto vicarske imamo nepovoljne kredite u vi-carcima, dok u EU jo uvijek nismo uli, a i kaduemo (ako uope i uemo), ui emo siromanijinego to smo bili kad smo izali iz Jugoslavije. Go-vorilo se da e prosjena plaa biti 1000 maraka,da e hrvatska puka biti na hrvatskom ramenu, ahrvatska lisnica u hrvatskom depu, da e sve devi-ze ostajati u Zagrebu, da nas vie nee krasti niBeograd ni Jugoslavija, da emo biti svoji na svome- kad ono, gle vraga! Hrvatska je danas, dvadesetgodina nakon svog krtenja, opljakana i osiroma-ena, jadna i bez perspektive; hrvatska puka je uslubi NATO pakta, a hrvatska lisnica u stranimbankama; ono to je generacijama stvarano ili jeve rasprodano ili e se rasprodati, pa e prije bitida smo svoji na tuem, nego svoji na svome; neza-poslena je jedna etvrtina stanovnitva, dok mnogiumirovljenici kopaju po kontejnerima

Lijepa naa u najljepim svojim godinama venedanas kao neka stara frajla, usidjelica koja kodkue pletui goblene eka svog princa na bijelomkonju - tako, eto, danas Kroacija eka da joj suncesine, da je izbave iz zla EU fondovi i nova Vlada toe doi poslije izbora u prosincu ove godine. A tkoje kriv to Hrvatska danas nije onakva kakvu smosanjali devedeset i prve? Tko objesie moju Hrvat-sku? - uskliknuo bi AA.. GG.. MMaattoo jo davne 1909. Ob-jesie je ko lopova, dok njeno ime brie/, Za voljune znam kome, bir u uzama!3

TTeemmaa bbrroojjaa:: DDvvaa ddeesseettlljjeeaa......

Republika Hrvatska 20 godinanakon raspada Jugoslavije

Filip Erceg

10

I. TO SMO DOBILI A TO IZGUBILI IZLASKOM IZ JUGOSLAVIJE? Prvi viestranaki Sabor konstituiran je 30. svibnja

1990. godine. Taj se dan sve do 2001. slavio kao Dandravnosti. Onda je odlueno da se 30. svibnja vienee slaviti kao Dan dravnosti, jer da toga dana Hr-vatska ustvari nije proglasila samostalnost, pa je zanovi Dan dravnosti izabran 25. lipnja kad je 1991.godine Hrvatski Sabor donio Ustavnu odluku o samos-talnosti i suverenosti Republike Hrvatske, dok je dota-danji 30. svibnja proglaen za Dan Hrvatskog Sabo-ra. Meutim, u sve se to umijeao jo jedan datum, 8.listopada, kad je 1991. Hrvatski Sabor u podrumu Inedonio Odluku o raskidu svih dravnopravnih sveza saSFRJ, pa se opet taj dan obiljeava kao Dan neovis-nost.4 Kad jo tome dodamo 5. kolovoza koji se slavikao Dan domovinske zahvalnosti, Dan pobjede i Danhrvatskih branitelja, onda se stvarno teko snai utom dravotvornom komaru. Prosjeni hrvatski gra-anin uope vie ne zna kad je Dan dravnosti, i kojaje razlika izmeu Dana dravnosti, Dana neovisnosti iDana Hrvatskog sabora. Oni stariji prije znaju kad jebio Dan Republike bive SFRJ, nego kad je Dan drav-nosti sadanje Hrvatske. Hrvati tako danas imaju svo-ju dravu, a ne znaju kad je njezin Dan dravnosti, tove samo po sebi govori o kakvoj je dravi rije. Prijepetnaest ili dvadeset godina nije se moglo proi uli-com od izvjeenih zastava; kao da je svaki dan bio dr-avni praznik. Danas, dvadeset godina poslije, jedva datko, osim dravnih institucija (kojima je to dunost) iz-vjesi na svojoj kui hrvatsku zastavu za dravni praz-nik. to se to u meuvremenu dogodilo s hrvatskimovjekom da mu vie nije stalo ni do Dana dravnostini do mahanja zastavom? ini se da su se Hrvati izdo-voljili svoje drave; kao ono dijete koje toliko silno e-li neku igraku, pa kad ju dobije, onda se s njom igrasvega nekoliko dana, nakon ega je odbaci. No, mo-da su se Hrvati ipak prije razoarali u svoju dravu, ne-go to su je se izdovoljili? U svakom sluaju, dvadesetgodina od osamostaljenja Hrvatske dobar je povod dase podvue crta i svedu rauni; krajnje je vrijeme da sezamislimo i zapitamo: to smo dobili a to izgubili iz-laskom iz Jugoslavije?

Mnogi e od uba prvo rei da smo izlaskom iz Ju-goslavije dobili demokraciju, ime se sugerira da u vri-jeme socijalizma nije bilo demokracije. Istina je da jeHrvatska s osamostaljenjem uvela neke forme graan-ske demokracije kakve nismo prije poznavali, ali to jeuglavnom politika demokracija, koja je, meutim, po-tisnula socijalnu i ekonomsku demokraciju, koje sujednako vane ako ne i vanije od formalne politikedemokracije. Pri tom treba naglasiti da je proces de-mokratizacije poeo jo u Jugoslaviji sedamdesetih go-dina, da bi se posebno intenzivirao u osamdesetima.U posljednjoj dekadi socijalizma skoro da i nije bilorazlike izmeu Jugoslavije i zapadnih demokracija: ri-jetke su cenzure i progoni politikih neistomiljenika,slobodan je protok robe, ljudi pa i kapitala, slobodnose pie i objavljuje, a mogue je ak kritizirati i Tita tedovoditi u pitanje i same temelje samoupravnog soci-jalizma. Tono je da se u Jugoslaviji moglo odgovara-

ti za tzv. verbalni delikt, ali je jednako tako tono daje devedesetih govor mrnje bio dozvoljen pa ak ipoeljan model komunikacije, to je moda jo i gore,a ne treba zaboraviti da su u devedesetima bile estei tube politikih monika protiv neovisnih medija zatzv. duevne boli. Osim toga, to je to demokracija?Ako demokraciju shvatimo u njezinom izvornom smis-lu kao vlast naroda, demosa, puka, onda je istinskedemokracije bilo vie u vrijeme socijalizma kad je sva-ki radnik bio samoupravlja. U Jugoslaviji je postojalairoka mrea radnikog i drutvenog samoupravljanja;demokracija je proizlazila iz materijalne baze, iz Orga-nizacija udruenog rada, SIZ-ova idr. formi neposred-nog odluivanja. U Jugoslaviji su bili esti referendumio svim bitnim pitanjima drutvenog ivota, kako na ra-zini poduzea, tako i na razni opina, te zborovi rad-nika, dok u Hrvatskoj gotovo da vie i nema radnikihreferenduma: jedini referendum na razini draveodran je davne 1991., kad je trebalo odluiti: ostatiili izai iz Jugoslavije. Godinu dana prije, 1990. odra-ni su i prvi viestranaki izbori na kojima je pobijedioHDZ. Meutim, ni te prve viestranake izbore nisuraspisali liberalni demokrati ili nacionalisti; i njih su ras-pisali komunisti (a time onda sebi potpisali smrtnupresudu!).5 SKJ, odnosno SKH posljednjih desetak go-dina imao je sve slabiju ulogu u drutvu. Inae, samo-upravljanje je i ilo za tim da demokracija odozdopotisne Partiju u drugi plan. Partija je trebala ostatiavangarda, a prestati biti Vlast: ona je trebala odum-rijeti kao i buroaska drava. A to smo dobili deve-desetih? Dobili smo desetke stranaka koje se meu-sobno bore za vlast, a meu kojima i nema neke su-tinske razlike. Dobili smo partitokraciju (vlast politikihelita), a ne demokraciju (vlast naroda). Ako znamo ito da su devedesetih na vlast doli rigidni nacionalisti,a da demokracija i nacionalizam ne idu zajedno,6 on-da emo lako zakljuiti da je devedesetih samouprav-ni socijalizam (kao relativno najiri oblik neposrednedemokracije) zamijenila demokratura (to e rei, kre-atura od demokracije), a ne prava, autentina Demo-kracija. Prema rezultatima istraivanja Eurobarometra,u Hrvatskoj je ak 84 posto ispitanika nezadovoljnodemokracijom; oni bi radije jakog vou koji e uvestired u dravi, nego predsjednika fikusa i parlamentkao kokoinjac (kako ga je jednom nazvao ZZllaattkkooVViitteezz)7, to ve samo po sebi govori kakva nam je de-mokracija.

Nadalje, mnogi e rei da je danas u Hrvatskoj sta-nje ljudskih prava puno bolje nego to je bilo u Jugo-slaviji. Nema vie Bleiburga i Golog otoka; nema mon-tiranih politikih procesa, progona Crkve i vulgarnogateizmaIstina je da nema vie Bleiburga i Golog oto-ka (s tim da treba rei, da je npr. na Golom otoku upostotku stradalo daleko vie Srba i Crnogoraca negoHrvata i drugih naroda, a i da je na Bleiburgu bilo i et-nika i belogardejaca, vlasovaca idr.!), ali je zato biloPakrake poljane, Lore, paljenja kua poslije Oluje,deloacije ljudi iz vojnih stanova i drugih nedjela, kojene spadaju samo u krenje ljudskih prava, ve i u zlo-in protiv ovjenosti. Moda je u Jugoslaviji u prvimgodinama bilo i montiranih procesa, ali ih je bogami


11

bilo i u Hrvatskoj u devedesetima. Samo ako uzmemoinjenicu da u Hrvatskoj skoro nitko nije procesuiranza ratne zloine poinjene u Domovinskom ratu, ili daje rijetko tko osuen za malverzacije u pretvorbi i pri-vatizaciji, znat emo o kakvoj se pravnoj dravi radi.Da je Hrvatska pravna drava, onda ne bi poglavlje23. o pravosuu bilo posljednje zakljueno u pretpris-tupnim pregovorima za ulazak u EU. U Jugoslaviji jenesumnjivo u poetku bilo i vulgarnog ateizma. Nijese branilo ljudima da idu u crkvu ili da slave vjerskepraznike, ali se ponekad mogao stei dojam da to bai nije poeljno. U socijalizmu je Crkva bila strogo od-vojena od drave, to je u sutini bilo dobro i za Crk-vu i za dravu. Meutim, u devedesetima dolazi dosnane klerikalizacije i repatrijahalizacije drutva: po-povi prisustvuju kod svakog rezanja vrpce, oni blago-siljaju svaku novo otvorenu dvoranu (ak je i Raanpozvao Kuharia da posveti zgradu SKH!), uvodi sevjeronauk u kole, te Vojni ordinariji (na elu kojeg jeve godinama notorni faista), potpisan je vrlo nepo-voljan i neustavan Konkordat s Vatikanom, obnavljase sklapanja crkvenog braka, uvode se novi vjerskiblagdani, a pod pritiskom Crkve donijet je i vrlo res-triktivan Zakon o umjetnoj oplodnji Kakva je bila si-tuacija s pravima nacionalnih manjina u devedeseti-ma, suvino je i govoriti. Po tom je pitanju, istina, pos-tignut odreeni napredak, ali vie zbog pritiska izva-na, nego zbog nae vlastite inicijative. Posljednjih jegodina pod pritiskom EU postignut napredak i u po-gledu zatite rodnih prava i prava seksualnih manjina.Ali, na pravima LGBT populacije radi se danas svugdjeu svijetu. To je opi trend, s tim da je homoseksual-nost dekriminalizirana jo u Jugoslavija 1977. (npr.osamdesetih se na kioscima slobodno prodavala Ero-tika M, specijalizirani asopis za gay populaciju!).

to smo jo dobili izlaskom iz Jugoslavije? Dobilismo - rei e apologeti tranzicije - bolje ceste i auto-ceste, nove fasade, parkove. Istina, danas se vozimopo boljim cestama, a koje smo morali izgradili zbograzvoja turizma, ali je puno cesta izgraeno i u socija-lizmu. Hrvatska je zato potpuno zapustila eljeznice,dok je u socijalizmu izgraena skoro cijela dananjaeljeznika mrea. Pa kad k tome jo dodamo silnedrutvene stanove, tvornice i infrastrukturu, onda jedoista neukusno lamentirati o fasadama i parkovima.Popravio nam se i vozni park: ne vozimo vie otrcanefie i jugie, ve njemake, francuske, talijanske ikorejske automobile. Da, ali ta je Jugoslavija, kakvagod da je bila, imala i automobilsku industriju, te jeak i izvozila automobile i na druga trita. Stojadini Yugo nisu bili kao Mercedes ili BMW, ali ih ne tre-ba ni podcjenjivati; oni su bili napravljeni po mjeriobinog socijalistikog ovjeka. Osim toga, sav taj voz-ni park ima svoju cijenu: svi su ti automobili kupljenina kredit, esto i pod nepovoljnim uvjetima, po viso-kim kamatnim stopama u stranoj valuti. Dobili smo imobitele i kompjutere, a s njima bogme i dodatne tro-kove. Ali, to to nekad nismo razgovarali na mobitelili surfali preko Interneta, za to nam nije kriv socijali-zam: toga nije bilo ni u kapitalizmu. Naprosto su ne-ke stvari nesumjerljive: ono je bilo jedno, a ovo je dru-

go vrijeme. Mobitele i kompjutere nismo mogli imatijer ih nije bilo nigdje na svijetu, a da ih je bilo, imali biih kao i ve maine ili televizore u boji.

to smo jo dobili uspostavom samostalne Hrvat-ske? Dobili smo rat, izbjeglice, prognanike, etniki is-tu zemljuDobro, rat nam je toboe nametnut; njegakao nismo htjeli, ali smo ga imali. Kad smo kroz pro-zor izbacili MMaarrxxaa, odmah je na vrata pokucao Hrvat-ski Bog Mars; s Tranzicijom je doao On kao Tat - krva-vi i prljavi Rat! A s Ratom i ratni profiteri, sitni i krup-ni lopovi, ubojice i varalice. Dok je tako jednima ratbio tat, dotle je drugima bio brat. Dok je jedna armijabila na ratitu, dotle se na drugoj strani stvarala ar-mija nezaposlenih. U ratu je izvrena beskrupuloznapljaka stoljea, a pod kraj rata i zloin stoljea -etniko ienje.

Dobili smo trinu ekonomiju, a s njom i sve nedaekapitalistikog sistema. Trinu ekonomiju imali smo,dodue, i u socijalizmu, ali socijalno odgovornu tri-nu ekonomiju, iz koje je devedesetih na divlji, barbar-ski nain eliminirana i socijalna osjetljivost i dravniprotekcionizam, i pravda i solidarnost, pa danas ima-mo predatorski neoliberalizam u kojem se ljudi grizukao akali. Dobili smo razne markete i super markete,konzume, getroe i metroe (u koje Hrvati nedjeljom ra-dije odlaze nego na misu!), a izgubili Prvomajsku,Jugoturbinu, RIZ, TAZ; eljezaru Sisak,akovtinu, Kamensko, Plivu, a uskoro emo ibrodogradilita. Dobili smo 1.200.000 umirovljenikakoje uzdrava 1.400.000 zaposlenih, s tim da u priv-redi koja najvie puni proraun radi svega 770.000 lju-di! Dobili smo i nekoliko tisua nezaposlenih, pa polamilijuna branitelja, od toga pola lanih, to je svjetskiraritet; zatim spomeniara Domovinskog rata vie ne-go to je cijela Jugoslavija imala nositelja Spomenice41. (spomenice su se dijele kao znake na predizbor-nim skupovima), pa generale koji (poput eerrmmaakkaa) i-ve u dvorcu, i koji su (poput RRoojjssaa i NNoorrccaa) prije bili o-feri i konobari.

S jedne strane dobili smo razne tajkune i tajkunie,novopeene skorojevie, hrvatski jat-set, celebrityije,starlete, modne make i ostali polusvijet, a s drugestrane samozatajne radnike koji rade za 2-3 tisue ku-na, koji ne idu ni na zimovanje ni na ljetovanje i kojine mogu svojoj djeci kupiti ni kolske udbenike, um-irovljenike i nezaposlene koji skupljaju plastine boceda bi za njih u trgovini dobili aku kuna, seljake koji straktorima blokiraju ceste jer bez poticaju ne moguzasaditi ni penicu ni kukuruz, studente koji na svojimplenumima poruuju da znanje nije roba (iako je ukapitalizmu sve roba, pa tako i znanje), sindikate kojisu nekad od dosade samoupravne svakidanjice na-bavljali svinjske polovice, a danas skupljaju potpiseza izmjenu Zakona o radu, te na ulici trae pravi-ceDobili smo novi sistem vrijednosti u kojem Profitkao Bog sjedi na vrhu piramide, potroako drutvoi ivot na kredit. Umjesto kulta Titove linost prvihdeset godina samostalnosti imali smo kult linosti FFrraa--nnjjee TTuummaannaa, a danas imamo kult bezlinosti, te no-ve idole u vidu AAnnttee ili SSiimmoonnee GGoottoovvaacc. Dobili smonove spomenike, a poruili preko 3000 onih iz doba


12

mraka; dobili smo nove knjige, mnoge vrijedne a imnoge bezvrijedne, a one nepodobne, marksistikeprovenijencije i na irilici, odbacili u kontejnere ili narezalite. Dobili smo novi jezik oien od srbizama as mnogo arhaizama, nekoliko pravopisa u kojima sevodi bitka je li se pie neu ili ne u, nove inove,nova odlija. Dobili smo svoju nacionalnu valutu - ku-nu. Nema vie novih i starih dinara, i cijena u mi-lijunima (zbog hiperinflacije), vonje na par-nepar inestaice robe u trgovinama. Istina, dobili smo nacio-nalnu valutu, ali valutu koja je izgubila svoju financij-sku, antropoloku i ekonomsku funkciju. Imamo ku-nu, ali kredite plaamo u eurima i vicarskim francima,a kad uemo u euro zonu (ako uemo) opet emo os-tati i bez te nacionalne valute. Imamo precijenjenu ku-nu koja pogoduje uvoznom lobiju. Nemamo neku na-roitu inflaciju, ali zato nema ni onog doba da nam in-flacija pojede kredit, pa da godinama novu kuu ot-plaujemo u vrijednosti kutije ibica. Danas su bankelukave i proklete - osigurale su se one s deviznomklauzulom. Istina, u vrijeme naftne krize bilo je u Ju-goslaviji tu i tamo vonje na par-nepar, ali smo ipakdobivali naftu iz Titovih prijateljskih zemalja po punojeftinijoj cijeni nego neke druge zemlje; bilo je mjesec-dva i nestaice kave i deterdenta, ali zbog toga nitkonije ostao gladan, a danas bogme ima i sve vie onihkoji oskudijevaju i u kruhu i mlijeku. Od Jugoslavijesmo sukcesijom imovine, izmeu ostalog, naslijedili 13tona zlata, a danas vie nemamo ni jednu zlatnu po-lugu; od Jugoslavije smo, istina, naslijedili i dug od 3,5milijarde dolara, ali smo zato u 20 godina samostal-nosti taj dug povisili na ak 45 milijardi eura! Itd., itd

No, da ne bismo zaboravili ono najvanije. Nai va-jni dravotvorci kau da smo, eto, konano nakonstoljea sedmog, 1991. dobili svoju - dravu! Samos-talnu, suverenu i meunarodno priznato! ImamoHrvatsku, uzviknuo je FFrraannjjoo TTuummaann 1992. nakonprimanja Hrvatske u OUN. Imamo Hrvatsku, ali kak-vu? Osim toga, ako je danas imamo, je li to ondaznai da je prije nismo imali? Hrvatska je danas lani-ca Ujedinjenih naroda, a ak je bila i nestalna lanicaVijea sigurnosti - ali kao da to neto znai. laniceUN-a su i Papua Nova Gvineja i Sveti Vincet i Grenadi-ni i Sejeli i niz drugi drava i dravica koje ni-ta ne znae na svjetskoj politikoj sceni, a Ju-goslavija je ipak bila neko i neto. Jugoslavijaje bila neformalni voa Pokreta nesvrstanih ko-ji je nekad igrao nemalu ulogu u UN-u. toznai jedna mala Hrvatska u UN-u, kad ionakoo svemu odluuje nekoliko zemalja u Vijeu si-gurnosti. Hrvatska je i lanica NATO pakta, pakao lanica NATO pakta sudjeluje u petnaes-tak tzv. mirovnih misija po svijetu. Sutra e hr-vatski vojnici ginuti za interese zapadnih silakao nekad Trenkovi panduri za Austriju; mo-da i negdje na Kavkazu kao nekad PavelievaHrvatska legija u sastavu Wehrmachta kodStaljingradaHrvatska e sutra biti 28 lanicaEU (ako se ona u meuvremenu ili ba kad Hr-vatska ue u nju ne raspadne), ali u njoj neeni priblino imati ona prava koja je imala u Ju-

goslaviji. Hrvatska je 91. trebala postati suverena,samostalna i meunarodno priznata, no danas je tekmeunarodno priznata, kao to su uostalom meuna-rodno priznate i sve druge republike bive Jugoslavije.Suverena nije, jer je temelje suverenosti - financijsku iekonomsku suverenost - izgubila. Gotovo su sve ban-ke prodane strancima, pa je i HNB u vlasti stranog ka-pitala (uz to to je guverner HNB-a odnedavno osob-no u vlasti Todoria); Ina je praktiki ustupljena Ma-arima, Telekom je prodan Nijemcima, Pliva Amerikan-cimaHrvatska s domaom proizvodnjom pokrivamanje od 50 posto svojih potreba; ona vie nemaenergetskih, pa ak ni robnih rezervi. O kakvoj to paksamostalnosti moemo govoriti? Hrvatska da bi mo-gla nastaviti s proizvodnjom brodova, mora traitidozvolu EU. Koliko e zasaditi maslina ili vinograda, otome e odluiti EU. Ako proglasi ZERP, uvest e jojsankcije. Ako zabrani uvoz strane robe, iskljuit e jeiz WTO-a. Itd.

No, nije ba sve tako crno: za Hrvatsku se danas usvijetu vjerojatno vie zna nego prijanjih vremena. Uiroj populaciji ona je moda najvie poznata po DDaavvoo--rruu uukkeerruu i BBllaannkkii VVllaaii, vie nego po MMiirroossllaavvuu RRaadd--mmaannuu ili RRaaddii eerrbbeeddiijjii. Poznata je i po Dubrovniku, uzadnje vrijeme i po kravati koja toboe potie od Hr-vata (iako bi bilo bolje da te kravate vie mi proizvodi-mo i izvozimo, nego to ih uvozimo), dok su u regijikao asocijacija na Hrvatsku jo uvijek poznati brendo-vi iz socijalistikog vremena: Sumamed, Vegeta, Cede-vita, Bajadera, Jamnica, liker Maraskino, Zvijezda ma-joneza8Kulen i varke Hrvatska tek pokuava iz-vesti kao brend, ali e to teko ii.

U iroj javnosti vlada uvjerenje da je Hrvatska dra-va stvorena 1991., odnosno devedesetih. Ali to nijetono. Kao prvo, drava se ne moe stvoriti preko no-i, ad hoc, nekim dekretom ili odlukom Sabora. Onase stvara stoljeima. Na stvaranju hrvatske drave ra-dile su generacije politiara, vojskovoa, intelektuala-ca i obinih ljudi. Niti je sve poelo s Franjom Tuma-nom niti je s njim sve zavrilo. A kao drugo, stvaranjedrave treba razlikovati od njezinog osamostaljenja(razdruenja, secesije). Stvaranje drave je historijsko-sukcesivni proces, dok je osamostaljenje vie jedan


FF.. TTuuddmmaann,, GG.. uuaakk iiggeenneerraallii nnaa kknniinnsskkoojjttvvrraavvii 11999955..

13

formalno-pravni postupak. Ako emo pravo, Hrvatskaovakva kakve je, u granicama kakve danas ima, stvo-rena je u toku Drugog svjetskog rata 1943. u Topus-kom i Jajcu, odlukama ZAVNOH-a i AVNOJ-a, te je uDomovinskom ratu eventualno obranjena, iako je i toveoma diskutabilno. Poslije osloboenja 1945. Hrvat-ska se zove Federalna Drava Hrvatska, zatim Narod-na Republika Hrvatska, pa Socijalistika Republika Hr-vatska. Namjerno naglaavamo ove prefikse drava irepublika, jer je u Jugoslaviji Hrvatska doista bila dra-va, odnosno republika.

U sastavu Jugoslavije Hrvatska je imala sve atributedravnosti: Sabor, Vladu, razne ekonomske i kulturneinstitucije (npr. u Zagrebu je bilo sjedite Jugoslaven-skog leksikografskog zavoda sa MMiirroossllaavvoomm KKrrlleeoommna elu), svoju nacionalnu komunistiku partiju, paak i republiku vojsku - Teritorijalnu obranu, te civil-nu zatitu (koje danas vie nema). Hrvatska je imala isvoju himnu Lijepu nau, koja se mogla slobodno iz-voditi uz jugoslavensku himnu Hej Slaveni, dok jesrpska himna Boe pravde bila zabranjena9. Svakuje veer od 1945. do 1990. Radio Zagreb zavravaosvoj program s Lijepom naom. U Hrvatskoj je, da-kako, bila dozvoljena i ahovnica, hrvatski grb, koji jeizranjao iz mora obrubljen klasjem ita sa petokrakomna vrhu. Hrvatska je imala i svoju zastavu, samo s pe-tokrakom u sredini, a koja se isticala na svaki dravnipraznik uz jugoslavensku i partijsku zastavu.

Koliko su Hrvati u Jugoslaviji bili diskriminirani, go-vore, na primjer, i ove injenice: Prvi ovjek te drave,njezin doivotni predsjednik (maral, vrhovni koma-dant, ef Partije i jo tota drugo) bio je Hrvat. JJoossiippBBrroozz, dakako, nije zbog te injenice nita vie preferi-rao Hrvate u odnosu na druge jugoslavenske narode(a to mu ele imputirati srpski nacionalisti). On je posvom politikom opredjeljenju bio istinski Jugosla-ven10, ali je ipak neosporno bio i etniki Hrvat, rodomiz Zagorja. Titovi najblii suradnici - njegova lijeva idesna ruka - bili su VVllaaddiimmiirr BBaakkaarrii i EEddvvaarrdd KKaarrddeelljj:jedan Hrvat a drugi Slovenac, dok su istaknuti Srbi iCrnogorci iz njegovog okruenja s vremenom elimini-rani jedan za drugim (s pravom ili ne, u to ovdje nee-mo ulaziti): prvo MMiilloovvaann iillaass, onda AAlleekkssaannddaarr RRaann--kkoovvii,, pa KKooaa PPooppoovvii.. Predsjednik ve spomenutogAVNOJ-a bio je takoer Hrvat dr. IIvvaann RRiibbaarr, istaknutipolitiar i u Kraljevini Jugoslaviji (inae, otac narodnogheroja IIvvee LLoollee RRiibbaarraa). Pa i prvi predsjednik Hrvatske,ako emo pravo, nije Franjo Tuman, ve pjesnik VVllaa--ddiimmiirr NNaazzoorr (koji je, kao to znamo, bio prvi predsjed-nik ZAVNOH-a, a onda predsjednik Prezidijuma). Prviovjek do Tita u vojsci - general armije, bio je HrvatIIvvaann GGoonnjjaakk (od 1953. do 1967). U JNA Hrvati su,kao i ostali narodi, bili ravnopravno zastupljeni po na-cionalnom kljuu. Da je ta nesretna JNA bila antihr-vatski orijentirana, onda ne bi njezini istaknuti genera-li i admirali, kao to su PPeettaarr SSttiippeettii, IImmbbrraa AAggoottii,AAnnttuunn TTuuss, MMaarrttiinn ppeeggeelljj, DDoommaazzeett--LLoooo i dr. prelina Tumanovu stranu (a osim toga, i sam je Tumansvojevremeno bio najmlai Titov general!). Onda ne biadmiral PPeettaarr iimmii (bosanskohercegovaki Hrvat) kaopredvodnik delegacije JNA na 14. Kongresu SKJ po-

drao hrvatsko-slovenski prijedlog da se prekine Kon-gres, to je bio veliki udarac SSlloobbooddaannuu MMiillooeevviiuu. Paak je i taj zloglasni VVeelljjkkoo KKaaddiijjeevvii polu-Hrvat (pomajci iz Imotskog). Da je Kadijevi bio neki zagrienivelikosrbin, onda se on ne bi zaustavio samo na Vuko-varu, ve bi iao linijom Karlovac-Virovitica-Karlobag.

Hrvatska je u sastavu Jugoslavije bila trea ili etvr-ta vojna sila u Evropi. Sjetimo se kad je 1946. Jugosla-vensko ratno vazduhoplovstvo oborilo dva amerikaaviona koja su nelegalno u pijunske svrhe nadlijetalajugoslavenski teritorij; Amerika je jedno vrijeme pro-testirala i prijetila11, ali se nije nita usudila poduzetiprotiv Jugoslavije. Hrvatska danas ne samo da se ne biusudila sruiti amerike zrakoplove ili zrakoplove bilokoje druge sile12, ve ih nema ni s ime sruiti; onanema vie ni jedan ispravan MIG, pa ak nema ni do-voljno kanadera za gaenje poara. Jugoslavenska voj-ska je 1945. pobjedonosno umarirala u Trst; kod nasse uzvikivalo (jednako u Puli i Zagrebu, kao u Kragu-jevcu i Beogradu): Trst je na! Tito se ipak moraopovui, ali je Istra vraena u sastav Hrvatske, dok jeTrst podijeljen na zonu A i B. Danas se Hrvatska neusudi proglasiti Zatieni ekoloko-ribolovni pojas namoru, jer se boji kako e reagirati Italija, a kamoli dabi poslala svoju vojsku na Svetu Geru ili na neku dru-gu spornu granicu.

U trenutku raspada Jugoslavije na tri kljune funkci-je u zemlji bili su upravo Hrvati. Predsjednik Predsjed-nitva SFRJ bio je SSttiippee MMeessii (koji je na tom mjestuzamijenio nepodobnog SSttiippuu uuvvaarraa); predsjednik Sa-veznog izvrnog vijea (savezne vlade) bio je bosan-skohercegovaki Hrvat AAnnttee MMaarrkkoovvii, a ak je i pos-ljednji jugoslavenski ef UDB-e bio Hrvat ZZddrraavvkkoo MMuuss--ttaa. Moda nije toliko vano, ali je ipak zanimljivo, daje i predsjednik Saveza komunista -Pokreta za Jugosla-viju (tzv. generalske stranke) bio Hrvat.

A tko je u Hrvatskoj pripremio teren za smjenu vlas-ti 1990. nego Hrvati iz tzv. represivnog aparata bivedrave. Spomenimo samo JJoossiippaa BBoolljjkkoovvccaa i JJoossiippaaMMaannoolliiaa, bive partizane i komuniste, koji su odmahpreli na Tumanovu stranu (i zauzeli visoke poloa-je), a koje se danas proganja kao odgovorne za na-vodne komunistike zloine. O tome koliko je pak la-nova SKH prelo u HDZ, suvino je komentirati!

Tono je da je Tito 1971. u Karaorevu smijenio ta-danje hrvatsko rukovodstvo na elu sa SSaavvkkoomm DDaapp--eevvii--KKuuaarr i MMiikkoomm TTrriippaalloomm (koji je inae bio njegovmiljenik, a ostao je korektan i poten sve do smrti), alije na drugoj strani smijenio i srpske liberale. Istina jeda je ukinuta Matica hrvatska, ali je ukinuta i srpskaProsvjeta (to se namjerno preuuje kako bi se po-kazalo da su Hrvati bili toboe proganjani smo zatoto su Hrvati!). Ali je jednako tako tono i to da su uUstav 1974. inkorporirani mnogi zahtjevi hrvatskihproljeara, te da je njime Jugoslavija praktiki pretvo-rena u konfederaciju. Po Ustavu iz 1974. savezna vlastnije mogla donijeti niti jednu odluku bez suglasnostisvih republika, ukljuujui i Hrvatsku, to je ve podkraj dovodilo i do svojevrsne paralize sistema; a sve sebojimo da e Hrvatska u EU moi ita bitno utjecati nanjezine vanije politike odluke.


14

III. DVIJE HRVATSKE - JEDNA KOMPARATIVNA ANALIZA U prirodi je svakog ovjeka da se usporeuje s dru-

gim ljudskim biem, pa se tako i Hrvatska esto uspo-reuje, kako sa zemljama regije, tako i s drugim tran-zicijskim zemljama ili zemljama EU. Mnogi e danasrei kako se nekad bolje ivjelo. Ima, meutim, i onihkoji e rei da se danas ipak bolje ivi. To, je li se ne-kad bolje ivjelo ili se danas bolje ivi, to je jedna vr-lo subjektivna stvar; ona ne zavisi ili ne mora zavisitiod objektivnih pokazatelja. Objektivno, danas semoda i bolje ivi, ali to nita ne znai, ako se to ta-ko subjektivno i ne osjea. Tako je, na primjer, sa sre-om. Srea je jedno psiholoko stanje koje je teko iligotovo nemogue statistiki izmjeriti. Jesu li danasljudi sretniji (kad imaju nove automobile, mobitele,kompjutere, mikrovalne penice ili perilice sua ) ne-go prije (kad su vozili moskvie i gledali crno-bijeletelevizore Rudi ajevec)? ini se da nisu. Uostalom,dokazano je da materijalna dobra nisu uzrok sree(dapae, mogu biti i uzrok nesree). Ako ak prihva-timo tezu da se danas bolje ivi (to nije tono), opetto ne znai da smo danas sretniji nego prije kad smopuno skromnije ivjeli. Mi emo danas esto uti odstarijih ljudi kada kau kako je nekad bilo puno vieslobode (iako smo po nekim pokazateljima ivjeli utotalitarnom sistemu!): o, kakva je to bila sloboda -rei e; moglo se svuda slobodno putovati, mogao sispavati nou usred ume ili otvorenih vrata, nita ti sene bi desilo; nije bilo ovolike pljake i ubojstava; nisunam trebali zatitari, alarmi i video kamereTo je do-ista zanimljivo razmiljanje ako znamo da su danasljudska prava na puno viem nivou. ovjek je po pri-rodi nostalgino bie. On je sklon tome da idealiziraprolost. To je zato to ovjek (kao vremenito bie,da upotrijebimo ovu filozofsku misao) ne zna kakvae biti budunost, a kako mu je sadanjost oajna, i-ni mu se da je prolost bila bolja. Je li prolost doistabila bolja?

Mi emo ovdje na nekoliko primjera usporediti da-nanju Hrvatsku s onom socijalistikom iz koje je ovaproizala. Netko bi mogao s pravom prigovoriti da toi nije ba najsretniji metodoloki pristup, jer da je zakorelativni faktor trebalo uzeti sadanjost, a ne pro-lost; odnosno, da Hrvatsku treba usporeivati, npr. sekom, Poljskom ili Maarskom, sa zemljama kojesu zajedno s Hrvatskom krenule u tranziciju, a ne sHrvatskom od prije 20 godine. Pitanje je koliko su so-cijalistika Hrvatska i dananja Hrvatska sumjerljive.To su dva razliita sistema, dva razliita svijeta. Po to-me bi onda - prigovorit e kritiari ovog pristupa - mo-gli komparirati i sadanju Hrvatsku s Banovinom Hr-vatskom, ili ak s Hrvatskom Petra Kreimira IV.! No,da ne pretjerujemo: dananju Hrvatsku ne moemousporeivati s Hrvatskom Petra Kreimira IV., jer o tojHrvatskoj nemamo dovoljno podataka. Hrvatska jetada ivjela u srednjem vijeku, a mi danas ivimo u21. stoljeu. S Banovinom Hrvatskom bi se ve mogliusporeivati, jer je ona postojala u kapitalizmu - kojijo uvijek traje. No, dananja Hrvatska nije proisteklaiz Banovine Hrvatske, ve iz socijalistike Hrvatske:

stoga se te dvije Hrvatske - socijalistika i samostalna- mogu usporeivati. Tim vie to mi jo uvijek ivimo20. stoljee; mi smo jo uvijek jednom nogom u pro-lom stoljeu

Pa poimo redom. Spomenuli smo ve slobodu. Uz-mimo, na primjer, slobodu medija. injenica je da sudanas mediji uglavnom osloboeni politikog pritiska(iako to u Tumanovo doba nije bio sluaj). Mogli bis-mo rei da nema vie politike cenzure (iako autocen-zure ima itekako), da HTV nije partijska televizija kaoto je to moda nekad bio RTV Zagreb, da Predsjed-nitvo HDZ-a ne moe vie ureivati novine, kao toje to nekad mogao CK SKH, itd. Ipak, ako ve nematoliko politikog pritiska na medije, onda svakako imakorporacijskog pritiska (ega prije nije bilo), a to jejednako opasno, ako ne i opasnije. Novinari danasmogu pisati to god hoe protiv premijerke JJaaddrraannkkeeKKoossoorr (vjerojatno im nitko zbog toga nee dati ot-kaz), ali ne mogu, na primjer, protiv IIvviiccee TTooddoorriiaa jerje on glavni oglaiva u skoro svim medijima. S drugestrane, ba zato to je sve dozvoljeno, vie skoro ni-ta nije zanimljivo. Kad je 1967. Telegram objavio De-klaraciju o poloaju i nazivu hrvatskog jezika, o tomesu raspravljali svi ivi, pa ak i radniki savjeti. Danasda Akademija objavi slinu Deklaraciju, ta vijest mo-da ne bi dospjela ni u sredinji Dnevnik. Osim toga,dananji tiskani mediji nisu nita kvalitetniji od onih izvremena socijalizma. Dapae, prije su novine bile pu-no kvalitetnije, ozbiljnije, odmjerenije, s puno vie in-formacija, analiza, komentara; danas je sve lijepoupakirano, ali bez pravog sadraja, s puno poluistinai senzacija, reklama, prikrivenog PR-a, golih ena ibljetavih fotografija koje tekst potiskuju u drugiplan. Privatizacija je od politikih magazina napravilajeftine tabloide. Usporedimo nekadanji Start ili Polets dananjim Globusom ili Nacionalom. Vjesnik, koji jepoeo izlaziti jo u ratu kao glasilo KPH, a koji je pos-lije rata dostigao zavidnu tirau (u sklopu njega izla-zio je popularni Vjesnik u srijedu -VUS), danas ne itanitko osim Sredinjeg odbora HDZ-a. Dananji Veer-nji list u vlasnitvu austrijske Styrie ne moe se uspo-rediti s onim Veernjim listom kojeg su komunistipokrenuli 1959. Slobodna Dalmacija, taj ponos dal-matinskih partizana, prvo je devedesetih opljakanaod MMiirroossllaavvaa KKuuttllee, a onda je prodana Europa pressholdingu NNiinnee PPaavviiaa,, koji danas ima gotovo mono-pol na medijskog tritu - vei nego to je nekad ima-la Partija. Splitski Feral Tribune jedina je asna iznim-ka na medijskom tritu - bio je glas razuma i savjes-ti, posebno devedesetih, pa ipak nije mogao opstati:kako se skoro nitko u njemu nije htio oglaavati, apritisnut ovrhama od raznih tubi za duevne boli,2008. je prestao izlaziti (sada neki njegovi novinari pi-u za srpske Novosti!).

Od 2003. Hrvatska ima dvije nove nacionalne televi-zije - RTL i Novu TV, ali one nisu ni sluge javnoj televi-ziji. Dnevnik HRT-a je po svim istraivanjima i dalje naj-gledanija informativna emisija, to samo govori o to-me da javnost ipak vie vjeruje javnoj televiziji ne-go privatnim medijima. Da nije HRT-a, kakav god dabio, graani ne bi imali gdje pogledati ni jednu doku-


15

mentarnu emisiju znanstve-nog, obrazovnog ili kultur-nog sadraja. Trei programHrvatskog radija posljednjaje oaza kulture i umjetnikeglazbe, iako se razmilja i onjegovoj privatizaciji

to se slobode tie, danas- istina - nema politikih zat-vorenika, ali su nam zatvoriopet prepuni. Samo od2001. do 2007. broj zatvore-nika je porastao za gotovo150013 (s tim da se broj sta-novnika smanjio). Na manjeod 4000 zatvorskih elija do-lazi 5300 zatvorenika14.Stoga se ve razmilja o ot-varanju privatnih zatvora,po uzoru na neke zapadnoevropske zemlje (kau dabi to mogao biti dobar biznis u budunosti!). Razlozizato je toliko porastao broj zatvorenika su viestruki:prije svega, porastao je broj gospodarskog kriminalite-ta, sve je vie organiziranog kriminala, raznih oblikadelikvencije, ubojstava, razbojstava, silovanja, kao ionih koji zbog nemogunosti da plate prekrajnu kaz-nu odabiru zatvor

Ako uzmemo i neke banalne primjere, slobode jedanas manje nego prije. Na primjer, 2008. donesen jeZakon o zabrani puenja na javnim mjestima, koji jeposebno pogodio ugostitelje. Takav zakon - u vrijemedok je Tito puio svoje cigare na sjednicama CK - biobi krajnje nezamisliv (ne kaemo da puenje nije izu-zetno tetno, ali je alkoholizam jo tetniji, a pivo sesvakodnevno reklamira na TV-u). Pootreni su i uvjetiu prometu. Danas je lako ostati bez vozake dozvole,dok je to nekad bilo skoro nemogue (iako ne primje-ujemo da je neto smanjen broj prometnih nesrea!).U skladu s propisima EU, pootreni su i propisi koji setiu sela i seljaka: npr. ljudi vie nee moi pei rakijuza prodaju, ve samo za sebe (jer za prodaju morajuregistrirati obrt), kumice vie ne mogu na trniciprodavati sir i vrhnje bez hladnjaka, jer je to kao nehi-gijenski, uskoro nee biti tradicionalnog kolinja bezdozvole veterinarske stanice (koju, dakako, treba pla-titi)15

No, ostavimo sada slobodu po strani. Kau - kad jeovjek mlad tei slobodi, a kad ue u zrelije godine -vanija mu je sigurnost. U socijalizmu je bilo modamanje slobode, ali je zato bilo vie sigurnosti - socijal-ne sigurnosti, dakako - o kojoj danas moemo samomatati. Kad posjedne djeda unuka na krilu, pa mupria to je nekad bilo - unuku to to uje zvui kaobajka. A ta bajka glasi otprilike ovako: kad bi se jed-nom zaposlio na nekom radnom mjestu, na njemu binajee ostao do mirovine; sa zavrenom gimnazijommogao si bez problema dobiti neki inovniki posao;sa zavrenim fakultetom nisi mogao biti nezaposlen;obrazovanje je bilo besplatno i svima dostupno; zdrav-stvo takoer; radnik je bio zatien kao nigdje na svi-jetu, praktiki nije mogao dobiti otkaz; kao samou-

pravlja on je odluivao omnogo emu, pa ak i o pla-i direktora; radilo se od 7do 15h, i ni minutu vie; is-plaivali su se bonusi, regre-si, K15, 13 plaa; u slua-ju da poduzee zbog nelik-vidnosti nije bilo u mogu-nosti isplatiti osobni doho-dak (kako se to nekad go-vorilo), tu bi obavezu na se-be preuzela drava; s jed-nom plaom mogla se uz-dravati cijela obitelj (nerijet-ko je radio samo muki lanobitelji, dok su ene bile do-maice); najobiniji KV rad-nik mogao je izgraditi kuu ivikendicu, kupiti auto, otii

na more; svako je mogao doi do drutvenog stana;svako je vee poduzee imalo na Jadranu svoja rad-nika odmaralita u kojima su radnici mogli ljetovatipo mjesec dana uz neku simbolinu cijenu; krediti subili vrlo povoljni, u domaoj valuti (dinarima), s malomkamatnom stopom; ljudi su s prosjeno pedesetak go-dina odlazili u mirovinu s kojom su mogli vrlo lijepoivjeti itd, itd

A kako izgleda tisuljetni san dananje Hrvatske?Kao nona mora, rekli bismo: sa zavrenom srednjomkolom danas je gotovo nemogue nai posao (tkoposlije gimnazije ne ide na fakultet, praktiki nije ni-ta), a ni fakultetska diploma nije garancija zaposlenja(gotovo nema zanimanja koje nije suficitarno); nemavie besplatnog obrazovanja - kolovanje postaje privi-legija bogatih; nema vie besplatnog zdravstva - uve-deno je dopunsko osiguranje (jer obavezno vie nepokriva trokove), razne participacije (pa su se medi-cinske sestre pretvorile u blagajnice), uvedene su listeekanja za ultrazvuk, CT, magnetsku rezonancu isl. (atko ne moe ekati, mora u privatne poliklinike), ubolnicama nedostaje kreveta, adekvatne medicinske itehnike opreme, sve je vie lijekova koje ne subven-cionira HZZ, itd; radnik je pretvoren u djelatnika, pakao djelatnik djela po 12, 13 sati dnevno; prekovre-meni rad se najee ne plaa (trenutno 80.000 ljudiradi a da mjesecima nisu primili plau); radnik o nie-mu ne odluuje, a esto ne zna ni tko mu je vlasnik;zna se da menaderi imaju basnoslovne plae, ali suone u otvorenom drutvu tajna; do stana ili kue nemogu doi visokoobrazovani ljudi, a kamoli radnici; zapristojan ivot jedne etverolane obitelji nisu dovolj-ne ni dvije plae, a kamoli jedna; bezbrian ivot pret-vorio se u ivot na kredit, na rate, na dug; radnik jepostao roba, a dunik rob; umjesto s faksa na po-sao (kako je glasila parola Raanove vlade) danas seuglavnom ide s faksa na Zavod za zapoljavanje, doke se s posla uskoro u staraki dom ili u grob (jer sedobna granica za odlazak u mirovinu pomie)

Da, ve je bio predloen zakon po kojem bi i eneodlazile u starosnu mirovinu kad i mukarci sa 65 go-dina starosti. Jer, prije su valjda bile diskriminirane u


KKuudd IIvvoo,, ttuudd ii jjaa

16

odnosu na mukarce, pa bi ih sada i u tom smislu tre-balo izjednaiti s mukarcima (sic!). Po tom prijedloguzakona, koji je zasad povuen, ali e se on ponovo ja-viti kad se najmanje nadamo (da ne bi mislili da jestvar svrena) - prijevremeni odlazak u mirovinu bi sekanjavao, a prekovremeni toboe nagraivao. Ako binetko, npr. otiao pet godina ranije u mirovinu (enes 55, a mukarci sa 60 godina) dobivao bi, ni manje nivie, nego 20,4% manju mirovinu! Prema podacimaMatice umirovljenika ak 51 posto umirovljenika pri-ma mirovinu u prosjeku 1.259 kuna, 79 posto imaprosjenu mirovinu od 1.676 kuna, a to se po europ-skim mjerilima smatra zonom ozbiljnog siromat-va16. Koliko je sadanja Hrvatska nazadovala u od-nosu na socijalistiku Hrvatsku govori nam i omjer za-poslenih i umirovljenika: u socijalizmu je taj omjer bio1 umirovljenik na 3 zaposlena (pa se onda i moglo iiu mirovinu s pedesetak godina), a danas je 1: 1,2 toje doista zabrinjavajue. Preciznije reeno: ako se ova-kav trend nastavi, pitanje je odakle e se uope ispla-ivati mirovine. Reformom mirovinskog sustava uve-den je obavezni drugi stup (i trei kao vid tednje), nopredvia se da e oni koji su uplaivali samo u II. stup(oko 130.000 osiguranika) imati 25% manju mirovinuod onih iz I. stupa, pa Matica umirovljenika trai po-vratak na sustav meugeneracijske solidarnosti.

Umirovljenika je danas oko milijun i 200 tisua. Go-dine 1957. mirovinu je primalo samo 3355 ttiissuuaa ljudi,da bi 1988. Hrvatska imala ve 554488..885566 umirovljeni-ka17. Porast umirovljenika u socijalistikoj Hrvatskoj,kojeg je ujedno pratio jo vei porast zaposlenosti, go-vori o kontinuiranom drutvenom razvoju, dok porastumirovljenika danas kad se ujedno smanjuje udio rad-no aktivnog stanovnitva u ukupnoj populaciji, ukazu-je na ozbiljne problem naeg tranzicijskog drutva.1971. Hrvatska je imala samo eettrrddeesseettaakk ttiissuuaa neza-poslenih; nakon promjena 1990. bilo je ve 116600..000000nezaposlenih; danas je pak oko 330000 ttiissuuaa nezaposle-nih. Neki e rei da je u socijalizmu zaposlenost bilafiktivna, odnosno da bi nezaposlenih bilo puno vie dasu u drutvu funkcionirali trini zakoni. Moda je to itono, ali samo djelomino, jer smo mi ve imali um-jerenu trinu ekonomiju, pri emu je veliki broj ljudizapoljavao realni sektor, koji je danas uniten. Popri-lino veliki broj ljudi odlazio je i na privremeni rad uinozemstvo, posebno u Njemaku, to je takoer do-prinosilo smanjenju nezaposlenosti. Danas, u vrijemeSchengena, Hrvati manje odlaze na rad u inozemstvonego to su prije, u vrijeme eljezne zavjese. Ali,razlog tome nije to se danas u Hrvatskoj bolje ivi, paljudi onda nisu primorani odlaziti u inozemstvo trbu-hom za kruhom, ve u tome to Hrvati vie nisu kon-kurentni na zapadnoevropskom tritu: oni su presku-pa radna snaga u odnosu na neke druge narode, a uzto je i na Zapadu velika jagma za svako radno mjesto,pa danas vabe bogme itekako rade ono to su ne-kad preputali Jugiima.

U socijalistikoj Jugoslaviji, Hrvatska je, uz Sloveni-ju, bila najrazvijenija republika. Od 1948. do 1989.Hrvatska je imala prosjenu stopu rasta BDP od 55ppoossttoo, odnosno 44,,22 ppoossttoo po glavni stanovnika (s tim

da je u razdoblju od 1952. do 1965. prosjeni rastBDP-a bio ak 99,,55 ppoossttoo!).18 Od 1974. do 1979. Hr-vatska je ostvarivala vii udio investicija u BDP-u od Ja-pana, koji je tada bio u svom velikom zamahu19. tose industrijalizacije tie, od 1952. do poetka devede-setih, industrijska proizvodnja u Hrvatskoj poveanaje sseeddaamm ppuuttaa. Hrvatska je ve sedamdesetih bilasrednje razvijena zemlja; stoga je UN (zajedno s Jugo-slavijom) uvrtava meu deset novoindustrijaliziranihzemalja. Hrvatski BDP u Jugoslaviji bio je 25 do 30posto vei od jugoslavenskog prosjeka. Zagreb jeimao 111% vei drutveni proizvod od jugoslaven-skog prosjeka, Rijeka 105%, Pore 92%, Krk 71%itd20Ako je Hrvatska bila eksploatirana u Jugoslavi-ji, kako se to danas tvrdi, kako je onda mogue da jojBDP bude 30 posto vei od jugoslavenskog prosje-ka?! One koje se eksploatira uglavnom su nerazvije-ni, a Hrvatska je, kao to vidimo, bila najrazvijenija re-publika. Hrvatska je eventualno mogla biti eksploata-tor - to ne mislimo da je bila.

A kakve je rezultate postigla samostalna Hrvatska?Hrvatski je BDP ve 1991. bio manji 21,1% nego pret-hodne godine, a sljedee godine 11,7% nego 1991.itd. Tek 2006. Hrvatska e dostii razinu BDP-a s kra-ja osamdesetih. Usporedbe radi: Hrvatska je 1980.imala 41,3% BDP-a SAD-a i 58,1% BDP-a Zapadne Eu-rope, a 2004. samo 26,2% BDP-a SAD-a i 38,4% BDP-a Zapadne Europe21. U dvadeset godina od osamos-taljenja prepolovila se i industrijska proizvodnja. Udioindustrije, rudarstva, graevinarstva i energetike ustrukturi BDP-a 1991. iznosio je 41,20 posto; danason iznosi 19 posto! Udio poljoprivrede, umarstva, lo-va i ribarstva 1991. bio je 12,2 posto BDP-a, a 2011.on je 5,50 posto. Pao je i udio prometa i veza u BDP-u: 1991. bio je 8,80 posto, a 2011. je 6,70 posto. Za-nimljivo je da se nije ak poveao ni udio trgovine iugostiteljstva u strukturi BDP-a. tovie, ak se netoi smanjio: 1991. iznosio je 27,5 posto, a 2011. iznosi22,8 posto. Ali, zato se rapidno poveao udio finan-cijskog poslovanje i poslovnih usluga: s 2,90 posto iz1991. na 27,30 posto 2011.!22 U smislu takve inter-pretacije tranzicija je pomak unatrag - iz socijalizma ukapitalizam, i to u onaj tip kapitalizma u kojem nisuna vrijeme uspostavljene odgovarajua institucional-na mrea i regulativa te institucije civilnog drutva23

Ministarstvo turizma RH stalno se hvali dobrim re-zultatima turistikih sezona. Za njih je svaka godina re-kordna i bolja od prethodne. Ipak, razvoj modernogturizma u Hrvatskoj nije poeo ni s DDaammiirroomm BBaajjssoommni s NNiikkoomm BBuulliieemm, ve s MMiillkkoomm KKuuffrriinn2244 jo ezde-setih godina prolog stoljea. Istina je da posljednjihgodina turizam biljei rast. Prole godine u Hrvatskojje bilo 53,4 milijuna noenja25. Da, ali toliko je noe-nja bilo i 1980., dok je 1986. dostignut rekord od 6688mmiilliijjuunnaa nnooeennjjaa!26 Osim toga, veina dananjih turis-tikih kapaciteta izgraena je u vrijeme socijalistikogmraka.

Hvale se vlade, kako HDZ-ove, tako i ona treesije-anjska da su izgradile puno novih cesta i autocesta.Pri tom se najvie istie Dalmatina (Zagreb-Split), ijaje izgradnja planirana jo sedamdesetih, ali je zaustav-


17

ljena nakon slamanja Hrvatskog proljea (projekt jetoboe proglaen nacionalistikim). Odmah nakon ak-cije Maslenica poeo je proboj tunela Sv. Rok i iz-gradnja maslenikog mosta (koji je toliko dobar da gase mora zatvarati kad god pue bura!). Izgraene suceste od Zagreba prema Krapini i Maclju, prema Va-radinu i maarskoj granici, od Zagreba do Bregane,pa autocesta Zagreb-Rijeka itdPonekad kad sluamonae politiare ispada da se u socijalistikoj Hrvatskojceste uope nisu gradile. No, istina je bitno drugaija:1952. godine suvremenih putova bilo je 965 km, a1988. ve 23.080 km27, to ve samo po sebi govorikoliko se izgradilo cesta. Spomenimo samo liku ma-gistralu (Karlovac-Plitvice-Graac-Obrovac), zatim au-tocestu Zagreb-Beograd, pa cestu Knin-Sinj i Obrovac-Stankovci-ibenik itd.

U vrijeme socijalizma izgraeno je na tisue i tisuevelikih i malih poduzea. Neka od tih poduzea posti-gla su i meunarodnu afirmaciju, kao npr. Rade Kon-ar ili uro akovi. Na industrijskog baza izrasli sui mnogi instituti (kao kognitivna nadgradnja): npr.Brodarski institut, Institut za elektroprivredu i energe-tiku, Institut Ruer Bokovi idr. Prvo to je uinilanova vlast, to je da je odmah neke institute ugasila(npr. Institut Rade Konar), a bez novih znanstvenihistraivanja i tehnolokih inovacija nema ni industrij-skog razvoja. U proces pretvorbe i privatizacije 1991.ulo je oko 2500 poduzea s tada procijenjenom vri-jednou od 25 milijardi njemakih maraka. A premapodacima Dravnog ureda za reviziju iz 2004. ak 64posto privatiziranih poduzea nije ostvarilo ciljeve raz-vojnog programa. Koliko je privatizacija bila uspjenagovori nam i podatak o porastu nezaposlenosti u od-nosu na 1989. Prije rata u Hrvatskoj je radilo oko mi-lijun i 500 tisua ljudi; 1995. zaposlenih je ve 500 ti-sua manje; danas, 2011. u Hrvatskoj radi milijun i300 tisua (dakle, opet oko 200 tisua manje nego1989)28.

Tranzicija iz samoupravnog socijalizma u divlji kapi-talizam dovela je i do velikih drutvenih nejednakosti.U socijalizmu je omjer najvee i najmanje plae bio1:5, s tim da se osamdesetih ak vodila ozbiljna ras-prava o tome kako bi tu nejednakost (koja da je joprevelika) trebalo smanjiti na 1:3 (!). Danas je taj om-jer kudikamo vei. Postoji niz poduzea (o bankamada i ne govorimo) u kojima 80 posto zaposlenih prima3000 kuna plau, dok si lanovi Uprave dijeli bonuseod 40, 50 ili vie tisua kuna mjeseno. Tuman je go-vorio da je Hrvatskoj dovoljno 200 bogatih obitelji.U tih je 200 obitelji, dakako, ukljuio i svoju, a kolikoje danas bogatih obitelji u Hrvatskoj - teko je rei; sva-kako ih je neusporedivo manje nego siromanih. UHrvatskoj je 2001. godine 20 % najbogatijih raspola-galo s 39,6% nacionalnog bogatstva, doim je 20%najsiromanijih raspolagalo sa svega 8,3% 29

U socijalizmu su svi, prije ili kasnije, mogli rijeitistambeno pitanje. Od 1953. do 1988. u Hrvatskoj jeizgraeno 339955..000000 ddrruuttvveenniihh ssttaannoovvaa u koje se use-lilo oko milijun i 500 tisua ljudi (treina stanovnit-va!). (Prosjena povrina stana 1953. bila je 43,2 m2,a u stanu su ivjele 4, 4 osobe, a 1984 godine 64,1m2 s 3,1 osobe)30 Danas samo u Zagrebu oko40.000 obitelji ivi u podstanarstvu, jer nisu stanju ot-plaivati stambeni kredit. Na najamnine odlazi ak 47posto ukupnih prihoda, dok se nekad u stambenifond izdvajalo najvie 10 posto od osobnog dohot-ka31. No da bude jo vei tos, nove stanove uglav-nom kupuju ljudi koji ve imaju stanove, kako bi ihmogli iznajmljivati i ivjeti od stambene rente.32 Ali,zato je sve vie i beskunika; mnogi su u posljednje vri-jeme i zbog hipotekarnih kredita ostali bez krova nadglavom

Pitamo se, je li Hrvatska od devedesete naovamonapredovala u bilo emu? Postoji li i jedna toka u ko-ju moemo uprijeti prstom i rei: evo, to je to, svakaast, tu se vide rezultati. ak nije ni vano je li napre-


18

dovala, samo da nije nazadovalo; i to je ve mnogo.Teko da emo pronai tu toku. Evo, Hrvatska je, naprimjer, od bive drave naslijedila 3,2 milijarde dola-ra duga, ali je taj dug do danas poveala na nevjero-jatnih 4466 mmiilliijjaarrddii eeuurraa! Ujedno su trokovi dravne bi-rokracije porasli preko 100 posto.

Hrvatska je 1991. imala 4,784.265 stanovnika, aprema rezultatima popisa stanovnitva 2011. u Hrvat-skoj ivi 4.290.612 stanovnika. Dakle, u dvadeset go-dina Hrvatska je ostala bez 493.653 ljudi. Razlozi to-me nisu samo u masovnom iseljavanju Srba od 1990.do 1995., ve i u padu nataliteta kod Hrvata (jer je150.000 stanovnika manje nego i 2001.)33

Dobro, navodno se u desetak posljednjih godina i-votni vijek produio za neke tri godine. Pitanje je, me-utim, je li se time poboljala i kvaliteta ivota. Statis-tika kae da od kardiovaskularnih bolesti umire danasu Hrvatskoj preko 50 posto stanovnitva, a oko 20posto boluje od razliitih oblika tumora. Puno je ovis-nika o drogama i alkoholu, a sve je vea i pretilost sta-novnitva. Stres, koji je u socijalizmu bio gotovo ne-poznata stvar, danas je postao uzrok mnogih bolesti.Poslije Drugog svjetskog rata PTSP nije bio poznat (ia-ko se govorilo o tzv. partizanskoj bolesti); danas odpost-reumatskog stresa boluje oko 4 tisue branitelja(s tim da je od devedesete naovamo oko 1600 brani-telja izvrilo samoubojstvo).

Porastao je i broj visokoobrazovanih: sa 7 posto(2001.) na navodno 18 posto (2011.). No, razloge to-me nije u porastu ivotnog standarda, ve u pojavi no-vih privatnih fakulteta (upitne kvalitete) na kojima sediplome gotovo prodaju. Osim toga, broj visokoobra-zovanih kontinuirano je rastao i u socijalistikoj Hrvat-skoj: godine 1953. bilo je samo 13 tisua studenata,ali ih je ve 1988. vie od 65 tisua; 1953. viu i viso-ku kolu imalo je 0,7 posto stanovnika, a 1981. ve6,4 posto34.

Hrvatska je u socijalizmu postigla goleme rezultatei na kulturnom polju. Spomenimo samo neke veeprojekte: npr. Pulski filmski festival na koji su dolazi-la najvee imena filmske umjetnosti, Muziko bijena-le Zagreb, Zagrebake soliste, pa Zagrebaku koluanimiranog filma (VVuukkoottii,, KKoosstteellaacc, MMiimmiiccaa, DDoovvnnii--kkoovvii--BBoorrddoo), likovnu grupu EXAT 51 koja je prvakod nas hrabro raskinula sa soc-realizmom, Novetendencije (PPiicceelljj, KKnniiffeerr, SSrrnneecc, uutteejj i dr.), zatimSplitsko ljeto, Dubrovake ljetne igre35Filozofskifakultet u Zagrebu bio je glavno sredite jugoslaven-skog autentinog marksizma. Od 1960. do 1970.u Zagrebu izlazi filozofski asopis Praxis, najboljimarksistiki (i ne samo marksistiki) asopis toga vre-mena36. U Zagrebu izlaze i drugi ugledni asopisi:Forum, Krugovi, Republika, Enciklopedia mo-derna, Nae temeNa Korulansku ljetnu koludolaze najeminentniji intelektualci tadanje Evrope isvijeta. Socijalistika knjievna avangarda mogla je sponosom na svoju zastavu istaknuti ime najveeg hr-vatskog knjievnika MMiirroossllaavvaa KKrrlleeee, koji je ivio idjelovao u Zagrebu. U vrijeme mandata dr. SSttiippeeuuvvaarraa, republikog sekretara za prosvjetu, kulturu isport od 1974. do 1984., izgraeni su kapitalni kul-

turni objekti: npr. Nacionalna sveuilina biblioteka uZagrebu, jedna od moda najljepih takvih bibliotekau Evropi, Muzej Mimara, Muzej arheolokih spo-menika u Splitu, obnovljeni je Muzej sakralnih umjet-nosti u Zadru, Klovievi dvori, otvoren je SRC Bjelo-lasica itd

Televizija Zagreb poela je s radom godinu danaprije Televizije Beograd. Hrvatska je kinematografija uvrijeme socijalizma postigla sjajne rezultate. Filmovikao Ritam zloina (reija ZZ.. TTaaddii), Samo jednom seljubi (KK.. GGoolliikk), Rondo (ZZ.. BBeerrkkoovvii), Tko pjeva zlo nemisli (AA.. BBaabbaajjaa), Okupacija u 26 slika (LL.. ZZaaffrraannoovvii),prava su remek-djela. Serije poput Gruntovana (KK..GGoolliikk) ili Velog mista (JJ.. MMaarruuii--MM.. SSmmoojjee), ostale suneprevaziene do dana dananjeg37.

Hrvatska je pop muzika (ali i jazz, ansone i rock) uJugoslaviji bila bez konkurencije.

Pjevake legende, poput JJoossiippee LLiissaacc, TTeerreezzee KKeessoo--vviijjee, AArrsseennaa DDeeddiiaa, GGaabbii NNoovvaakk, OOlliivveerraa DDrraaggoojjeevviiaa,DDoorriiss DDrraaggoovvii, ZZddeennkkee KKoovvaaiieekk, MMiiee KKoovvaaaa i dr.,svoje su karijere izgradili upravo u vrijeme socijalizma.Novi fosili, Magazin, Parni valjak, Crvena jabu-ka, Prljavo kazalite, samo su neki od najpopularni-jih muzikih bendova nastalih u socijalistikoj Hrvat-skoj

Hrvatska je od osamostaljenja nazadovala i u kultu-ri. Devedesetih je na djelu bila repatrijahalizaciju kultu-re u vidu duhovne obnove, a onda je uslijedila stihi-jnost, komercijalizacija i provincijalizacija kulture. Ne-ma velikih kulturnih projekata, nema utjecajnih i pre-poznatljivih umjetnikih grupa, a nema ni originalnihideja. Tek se tu i tamo otvori neka nova kulturna insti-tucija ili zgrada. Tako je 2009. u Novom Zagrebu ot-voren osebujan Muzej suvremene umjetnosti, sluaj-no preko puta oping centra Avenue Malla: tog no-vog suvremenog muzeja konzumerizma. Ne moese rei da ne izlaze i neki dobri asopisi (Zarez, Knji-evna republika, Tvra, Fantom slobode, Europ-ski glasnik...), ali se oni slabo itaju. Prevode se i ob-javljuju i mnoge dobre knjige, koje se opet slabo pro-daju (s tim da se posljednjih nekoliko godina prodajuna kioscima i u trgovinama, jednako kao cigarete ilibomboni). Primjetna je i opa trivijalizacija kulture: ta-ko je npr. 2008. starleta NNiivveess CCeellzziijjuuss umalo dobilaprestinu nagradu Kiklop za najprodavaniju knjiguopskurnog sadraja, a sve je vie i dilentantizma u kul-


OOdd ssaammoouupprraavvlljjaaaa ddoo sskkuupplljjaaaa bbooccaa

19

turi: npr. za intendanta splitskog kazalita na prijedlogtajkuna eelljjkkaa KKeerruummaa izabran je pjeva lakih nota DDuu--kkoo MMuuccaalloo.

Poetkom devedesetih iz Hrvatske je emigrirala ne-kolicina pisaca lijeve provenijencije (PPrreeddrraagg MMaattvveejjee--vvii, DDuubbrraavvkkaa UUggrreeii, SSllaavveennkkaa DDrraakkuullii), najvei hr-vatski glumac RRaaddee eerrbbeeddiijjaa, reiser LLoorrddaann ZZaaffrraa--nnoovvii, dok su se u Hrvatsku vratili neki ustaki pisci(npr. VViinnkkoo NNiikkoollii), a iz Sarajeva se u Zagreb doselioi MMiilljjeennkkoo JJeerrggoovvii, danas najznaajniji hrvatski pisac.Jergovi je ujedno i najprevoeniji hrvatski pisac, a MMii--rroo GGaavvrraann najprevoeniji hrvatski dramski pisac. Naprijelomu stoljea u Hrvatskoj se javlja grupa pisacamlae generacije okupljenih pod naziv FAK (Festivalalternativne knjievnosti)38. Oni piu tzv. stvarnosnuprozu koja nema neku veu umjetniku vrijednost, alije znaila raskid sa tradicionalnom poetikom u duhuanarho-liberalizma.

Devedesetih je hrvatska kinematografija strahovitonazadovala u odnosu na onu prije rata, pa i u odnosuna srpsku kinematografiju u isto vrijeme. Tek e s po-javom reisera nove generacije (DDaalliibboorr MMaattaannii, VViinn--kkoo BBrreeaann, AArrsseenn OOssttoojjii, HHrrvvoojjee HHrriibbaarr, KKrriissttiijjaann MMiillii)hrvatski film uhvatiti korak s onim od prije rata. Tadivna splitska no, Metastaze, Kino Lika, Karau-la, filmovi su koji zasluuju panju. Hrvatska, me-utim, nije snimila ni jedan kvalitetan filmski spektakl oDomovinskom ratu koji bi ostao u sjeanju i zbog ko-jeg bi ljudi hrlili u kina. Kako je poeo rat na momotoku jedino je to vrijedi, ali to je komedija o poet-ku Domovinskog rata, a ne ozbiljna ratna drama. Du-ga mrana no AAnnttuunnaa VVrrddoolljjaakkaa na temu Drugogsvjetskog rata i poraa nije na razini njegovih partizan-skih filmova Kad uje zvona ili U gori zelen bor.etverored ili Gospa, filmovi JJaakkoovvaa SSeeddllaarraa,ogavni su politiki pamfleti, ispod svake kritike. S dru-ge strane, partizanske serije, kao Nepokoreni grad(EE.. GGaallii) ili Kapelski kresovi (II.. HHeettrriicchh), i dan danassu rado gledane39. HTV kao javna televizija iji je za-datak afirmacija nacionalne kulture i umjetnosti,

ve godinama ne snima domae umjetnike serije,ve se sa komercijalnim televizijama utrkuje u sapuni-cama, to je upravo skandalozno. Zanimljivo je i da suu Hrvatskoj, koja pod svaku cijenu eli otii sa Balka-na, posljednjih godinu dana najgledanije upravo turs-ke serije (!). Pjevaka ikona ekstremne desnice godi-nama je ve MMaarrkkoo PPeerrkkoovvii TThhoommppssoonn. Thompsonusu mnoge evropske zemlje zbog faistikih ispada za-branile nastup, ali u Hrvatskoj jo uvijek slobodno nas-tupa. Od kvalitetnijih hrvatskih pop pjevaa valja iz-dvojiti TToonniijjaa CCeettiinnsskkoogg, NNiinnuu BB

np16 novi plamen br. 16

Documents