SVEUČILIŠTE U SPLITU

FAKULTET ELEKTROTEHNIKE STROJARSTVA I BRODOGRADNJE

RECIKLAŽA U AUTOMOBILSKOJ INDUSTRIJI

Split, siječanj 2013.

SADRŽAJ

1. UVOD.................................................................................................................2

2. SVOJSTVA RECIKLAŽE AUTOMOBILA......................................................3

2.1. Industrija automobila.......................................................................................3

2.2. Postupci s otpadnim automobilima.................................................................4

3. SASTAV AUTOMOBILA.................................................................................6

4. TEHNOLOGIJE RECIKLAŽE U AUTOMOBILSKOJ INDUSTRIJI...........10

4.1. Optička separacija.......................................................................................10

4.1.1. Međunarodni sustav informacija za demontažu automobila................11

4.2. Kombinirana separacijska metoda..............................................................12

1

1. UVOD

Početkom masovne proizvodnje automobila stvara se i otpad od automobila koji su

završili svoj životni vijek, pa se samim time pojavila i ideja da se određeni dijelovi

automobila ponovno koriste. Broj ovakvih dijelova je dosta mali tako da su se

pojavili veliki otpadi (deponiji) automobila. Oni utječu na životnu okolinu, a

predstavljaju vrlo veliku količinu sekundarnih sirovina koje se mogu određenom

tehnološkom preradom ponovno iskoristiti za različite namjene. Da bi se omogućili

bolji uvjeti za životnu okolinu razvijen je model održive reciklaže automobila na

kraju životnog ciklusa. Reciklaža automobila na kraju životnog ciklusa u funkciji

je razvoja novih automobila, posebno iz kuta gledanja zadovoljavanja zahtjeva za

životnu okolinu i lakše rastavljanje automobila na kraju životnog ciklusa. Tako se

primjenom ovih metoda eliminiraju negativni utjecaji na životnu sredinu što

odmah utječe i na bolji kvalitet života. Također ovaj model omogućuje održivo

korištenje prirodnih resursa čime omogućujemo kvalitetan život budućih

generacija.

2

2. SVOJSTVA RECIKLAŽE AUTOMOBILA

2.1. Industrija automobila

Za industriju automobila svojstveno je da se niz odvijanja procesa preko

automobila i komponenata za automobila, te korištenje materijala, opreme,

energije i procesa zapošljavanja. Kroz svoje aktivnosti zahtjeva nalaženje rješenje

za sprječavanje onečišćenja i samo uključivanje države u problem.

Industrija automobila upotrebljava proizvodne procese koji su povezani sa

nusproizvodima, otpacima, sirovinama, materijalima koje treba recikliratti ili

odstraniti. Nakon ovog slijedi niz procesa s ciljem osiguranja informacija u kojim

procesima nastaje otpad. Također treba imati i podatke o opasnostima koje nastaju

proizvedenim otpadom.

Automobili se sastoje od sklopova i dijelova. U automobile se ugrađuje 8000 –

10000 različitih dijelova kroz 100-tinjak vodećih komponenti vozila. Automobili

su izgrađeni od različitih materijala. Sam odabir materijala za izradu automobila je

važan i po pitanju ekologije. Sama težnja za nultim otpadom u fazama ciklusa

automobila predstavlja težak zadatak za konstruktore kako u samom razvoju, tako i

u razvoju novih materijala. Težnja jednostavnošću rastavljanja automobila na kraju

životnog ciklusa i sortiranja materijala predstavlja problem sigurnosti automobila i

ekonomičnosti njegove reciklaže. Dizajn automobila treba ispuniti zahtjeve

reciklaže na kraju životnog ciklusa bez ostataka. Da bi se ovo ostvarilo pristupa se

razvoju novih materijala koji se ugrađuju u automobile, razvoj novih tehnologija

proizvodnje i recikliranja.

3

2.2. Postupci s otpadnim automobilima

U otpadnih automobila u postrojenjima za reciklažu uklanjaju se dijelovi koji se

lako vade iz automobila (ulje, motor, gume, mjenjač,) i ostali dijelovi koji se lako

recikliraju. Prvo šta radimo je separacija metala od obojenih metala i smola od

preostale karoserije. Metali i obojeni metali se daljnim postupcima recikliraju, a

ostali otpadni materijali deponiraju. Moramo poduzimati mjere za spriječavanje

nastajanja otpadaka i poticati moderniziranje tehnologije recikliranja kako bi

postigli nulti postotak preostalog otpada.

Slika 2.1. Životni ciklus automobila

4

Slika 2.2. Materijali otpadnih automobila

5

3. SASTAV AUTOMOBILA

U današnje vrijeme se oko 80% ukupne mase automobila reciklira (nemetalni i

metalni dijelovi), a ostatak od 20% (heterogena smjesa smola, stakla, tekstila,

guma i sl.) još se uvijek mogu upotrebljavati.

Slika 3.1. Sastav automobila

Tekućine u automobilima kao što su ulja u motoru, ulja u mijenjaču, ulja u

diferencijalu, gorivo, antifriz, ulja u kočionom sustavu, i sl., čine oko 6% od mase

automobila. U reciklaži automobila ova tekućina komlicira sam process zbog svog

kemijskog sastava i svoje toksčnosti, tako da treba obratiti pozornost o njihovom

ispuštanju, sortiranju i deponiranju. Ovako sortirana tekućina se transportira do

postrojenja gdje se prerađuje.

6

Slika 3.2. Uređaj za iscjeđivanje tekućina iz automobila (primjer: SEDA Easy

Drain)

Staklo čini oko 3% mase automobila. Staklo se ne prerađuje zbog svog složenog

kemijskog sastava već se usitnjava i tako usitnjeno se koristi u građevinarstvu kao

dodatak betonu.

7

Slika 3.3. Reciklaža stakla

Guma odlazi na industrijsku preradu i njezina primjena je za dobivanje različitih

proizvoda. Reciklažom guma možemo dobiti granulat (aktivan prah). Prvo

drobimo na određenu veličinu, zatim prelazimo na process granulacije. Uz

granulaciju imamo i separaciju tekstila putem aspiracije pomoću magnetnig

separatora kao i kamena pomoću sprecijalnih vibro sita. Ovakav se može plasirati

na tržište ili u finalne produkte (prometni elementi, dječje igračišta, sportski tereni,

šamotne opeke….) ili kao sekundarna energija u cementarama.

8

Slika 3.4. Recikliranje automobilskig guma (primjer: Mewa)

Plastika je jedinstvena za recikliranje. Zbog dugih polimerskih lanaca izlaganje

toplini često neće biti dovoljno da kreira smjesu od tako velikih molekula.

Polomeri moraju biti istog sastava da bi se mogli miješati. Separacija raznih

plomera bila je nemoguće, a postupak za obradu miješanih polimera nije postojao

sve donedavno. Danas se razvijaju razna istraživanja kojim se može iskoristiti

plastični otpadi, time smanjujemo i onečišćenje okoline. Dijelovi koji su opasni:

prekidači koji sadrže živu, akumulatori, različiti filteri. Sa njima treba postupati s

velikim oprezom i trebaju se posebno tretirati. Olovo, živa, kadmij, heksavalentni

krom su teški metali koji uzrokuju teška zagađenja okoliša ako se odlažu na

deponije neobrađeni.

9

4. TEHNOLOGIJE RECIKLAŽE U AUTOMOBILSKOJ INDUSTRIJI

Imamo dvije tehnologije reciklaže u automobilskoj industriji koje se danas

primjenjuju. Razlikuju se u samom načinu raspodjele materijala od kojih se sastoje

automobili. Prva tehnologija je optička (ručna separacija), a druga tehnologija

kombinira više metoda (gravitacijske i specijalne metode separacije, usitnjavanje).

4.1. Optička separacija

Zasniva se na tome da se ručno odvajaju sastavni dijelovi automobila (staklo,

plastika,…), a metalne dijelove ostavljamo za kraj. Nakon odvajanja, metalne

dijelove prebacujemo u presu radi smanjivanja volumena i lakšeg transporta. Svi

dijelovi koje dobijemo predstavljaju proizvode ručne separacije, te kao takvi idu na

daljnju preradu. Automobili se prebacuju do skladišta (1). Nakon toga idu na

mjesto (2) gdje se uklanjaja tekućina (ulje), olovo. Gorivo se sprema u rezervoare i

tu nalazi primjenu kao emergent. Akumulatore i gume šaljemo dalje gdje će se

prerađivati. Zatim automobili putuju do platforme (3) koja služi za ispuštanje

raznih tekućina i ulja. Također se i ove tekućine i ulja šalju dalje na postrojenja

koja će ih smjestiti i preraditi. Nakon toga automobili idu na mjesto (4) gdje se vrši

skidanje dijelova koji su korisni. Korisne dijelove koristimo kao rezervne dijelove.

Te korisne dijelove skladištimo na mjestu (5). Dalje automobili idu na mjesto (6)

gdje se skidaju nemetalni dijelovi. Kad je automobil prošao sva ova mjesta na

njemu je još ostao metal. Taj metal odlazi na presu gdje mu se smanjiva volumen i

na daljnu preraradu istog.

10

Slika 4.1. Ručna separacija automobila

4.1.1. Međunarodni sustav informacija za demontažu automobila

Recikliranje automobila različito je u svakoj zemlji. Razlike se odnose na pripremu

sekundarnih sirovina, troškova rada, odlaganja, samog recikliranja i stručnosti

prikupljanja i same demontaže.

Svaki europski proizvođači moraju dati informacije za rastavljanje svakog tipa

vozila koji su došli na kraj životnog ciklusa.

Stoga da bi se navedeni zahtjevi ispunili, proizvođači se pridružuju u organizaciju

koja nudi informacije za demontažu u električkom formatu – međunarodni sustav

11

informacija za demontažu (“International Dismantling Information System -

IDIS”).

Slika 4.2. IDIS

4.2. Kombinirana separacijska metoda

Ova metoda se izvodi u dvije faze. Prva faza je da se cijeli automobil usitnjava u

drobilicama, a u drugoj fazi se dalje usitnjava u nekoj od metoda separacije, kao

što su gravitacijska i specijalna metoda separacije. Ovi proizvodi idu na daljnu

preradu. Automobili idu na mjesto (1) gdje se ispušta tekućina, ulje, uklanjaju

akumulatori i gume prije samo drobljenja. U drobilici (2) drobimo cijeli automobil.

Drobilica ima i sustav za otprašivanje (3). Zdrobljeni automobili idu u magnetni

separator (4) iz kojeg se dobiva kao proizvod željezo (6). U daljnjem postupku ove

metode automobil odlazi na električni separator (5). Na kraju se vrši izdvajanje

nemetala (7) od ostatka metala (8). Nemetale i metale je moguće razvrstati u

12

jednorodne materijale. To postižemo kombinacijom specijalnih i gravitacijskih

metoda separacije.

Slika 4.3. Metoda više kombinacija separacije

13