Download - ovo stavit reciklaža
SVEUČILIŠTE U SPLITU
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE STROJARSTVA I BRODOGRADNJE
RECIKLAŽA U AUTOMOBILSKOJ INDUSTRIJI
Split, siječanj 2013.
SADRŽAJ
1. UVOD.................................................................................................................2
2. SVOJSTVA RECIKLAŽE AUTOMOBILA......................................................3
2.1. Industrija automobila.......................................................................................3
2.2. Postupci s otpadnim automobilima.................................................................4
3. SASTAV AUTOMOBILA.................................................................................6
4. TEHNOLOGIJE RECIKLAŽE U AUTOMOBILSKOJ INDUSTRIJI...........10
4.1. Optička separacija.......................................................................................10
4.1.1. Međunarodni sustav informacija za demontažu automobila................11
4.2. Kombinirana separacijska metoda..............................................................12
1
1. UVOD
Početkom masovne proizvodnje automobila stvara se i otpad od automobila koji su
završili svoj životni vijek, pa se samim time pojavila i ideja da se određeni dijelovi
automobila ponovno koriste. Broj ovakvih dijelova je dosta mali tako da su se
pojavili veliki otpadi (deponiji) automobila. Oni utječu na životnu okolinu, a
predstavljaju vrlo veliku količinu sekundarnih sirovina koje se mogu određenom
tehnološkom preradom ponovno iskoristiti za različite namjene. Da bi se omogućili
bolji uvjeti za životnu okolinu razvijen je model održive reciklaže automobila na
kraju životnog ciklusa. Reciklaža automobila na kraju životnog ciklusa u funkciji
je razvoja novih automobila, posebno iz kuta gledanja zadovoljavanja zahtjeva za
životnu okolinu i lakše rastavljanje automobila na kraju životnog ciklusa. Tako se
primjenom ovih metoda eliminiraju negativni utjecaji na životnu sredinu što
odmah utječe i na bolji kvalitet života. Također ovaj model omogućuje održivo
korištenje prirodnih resursa čime omogućujemo kvalitetan život budućih
generacija.
2
2. SVOJSTVA RECIKLAŽE AUTOMOBILA
2.1. Industrija automobila
Za industriju automobila svojstveno je da se niz odvijanja procesa preko
automobila i komponenata za automobila, te korištenje materijala, opreme,
energije i procesa zapošljavanja. Kroz svoje aktivnosti zahtjeva nalaženje rješenje
za sprječavanje onečišćenja i samo uključivanje države u problem.
Industrija automobila upotrebljava proizvodne procese koji su povezani sa
nusproizvodima, otpacima, sirovinama, materijalima koje treba recikliratti ili
odstraniti. Nakon ovog slijedi niz procesa s ciljem osiguranja informacija u kojim
procesima nastaje otpad. Također treba imati i podatke o opasnostima koje nastaju
proizvedenim otpadom.
Automobili se sastoje od sklopova i dijelova. U automobile se ugrađuje 8000 –
10000 različitih dijelova kroz 100-tinjak vodećih komponenti vozila. Automobili
su izgrađeni od različitih materijala. Sam odabir materijala za izradu automobila je
važan i po pitanju ekologije. Sama težnja za nultim otpadom u fazama ciklusa
automobila predstavlja težak zadatak za konstruktore kako u samom razvoju, tako i
u razvoju novih materijala. Težnja jednostavnošću rastavljanja automobila na kraju
životnog ciklusa i sortiranja materijala predstavlja problem sigurnosti automobila i
ekonomičnosti njegove reciklaže. Dizajn automobila treba ispuniti zahtjeve
reciklaže na kraju životnog ciklusa bez ostataka. Da bi se ovo ostvarilo pristupa se
razvoju novih materijala koji se ugrađuju u automobile, razvoj novih tehnologija
proizvodnje i recikliranja.
3
2.2. Postupci s otpadnim automobilima
U otpadnih automobila u postrojenjima za reciklažu uklanjaju se dijelovi koji se
lako vade iz automobila (ulje, motor, gume, mjenjač,) i ostali dijelovi koji se lako
recikliraju. Prvo šta radimo je separacija metala od obojenih metala i smola od
preostale karoserije. Metali i obojeni metali se daljnim postupcima recikliraju, a
ostali otpadni materijali deponiraju. Moramo poduzimati mjere za spriječavanje
nastajanja otpadaka i poticati moderniziranje tehnologije recikliranja kako bi
postigli nulti postotak preostalog otpada.
Slika 2.1. Životni ciklus automobila
4
Slika 2.2. Materijali otpadnih automobila
5
3. SASTAV AUTOMOBILA
U današnje vrijeme se oko 80% ukupne mase automobila reciklira (nemetalni i
metalni dijelovi), a ostatak od 20% (heterogena smjesa smola, stakla, tekstila,
guma i sl.) još se uvijek mogu upotrebljavati.
Slika 3.1. Sastav automobila
Tekućine u automobilima kao što su ulja u motoru, ulja u mijenjaču, ulja u
diferencijalu, gorivo, antifriz, ulja u kočionom sustavu, i sl., čine oko 6% od mase
automobila. U reciklaži automobila ova tekućina komlicira sam process zbog svog
kemijskog sastava i svoje toksčnosti, tako da treba obratiti pozornost o njihovom
ispuštanju, sortiranju i deponiranju. Ovako sortirana tekućina se transportira do
postrojenja gdje se prerađuje.
6
Slika 3.2. Uređaj za iscjeđivanje tekućina iz automobila (primjer: SEDA Easy
Drain)
Staklo čini oko 3% mase automobila. Staklo se ne prerađuje zbog svog složenog
kemijskog sastava već se usitnjava i tako usitnjeno se koristi u građevinarstvu kao
dodatak betonu.
7
Slika 3.3. Reciklaža stakla
Guma odlazi na industrijsku preradu i njezina primjena je za dobivanje različitih
proizvoda. Reciklažom guma možemo dobiti granulat (aktivan prah). Prvo
drobimo na određenu veličinu, zatim prelazimo na process granulacije. Uz
granulaciju imamo i separaciju tekstila putem aspiracije pomoću magnetnig
separatora kao i kamena pomoću sprecijalnih vibro sita. Ovakav se može plasirati
na tržište ili u finalne produkte (prometni elementi, dječje igračišta, sportski tereni,
šamotne opeke….) ili kao sekundarna energija u cementarama.
8
Slika 3.4. Recikliranje automobilskig guma (primjer: Mewa)
Plastika je jedinstvena za recikliranje. Zbog dugih polimerskih lanaca izlaganje
toplini često neće biti dovoljno da kreira smjesu od tako velikih molekula.
Polomeri moraju biti istog sastava da bi se mogli miješati. Separacija raznih
plomera bila je nemoguće, a postupak za obradu miješanih polimera nije postojao
sve donedavno. Danas se razvijaju razna istraživanja kojim se može iskoristiti
plastični otpadi, time smanjujemo i onečišćenje okoline. Dijelovi koji su opasni:
prekidači koji sadrže živu, akumulatori, različiti filteri. Sa njima treba postupati s
velikim oprezom i trebaju se posebno tretirati. Olovo, živa, kadmij, heksavalentni
krom su teški metali koji uzrokuju teška zagađenja okoliša ako se odlažu na
deponije neobrađeni.
9
4. TEHNOLOGIJE RECIKLAŽE U AUTOMOBILSKOJ INDUSTRIJI
Imamo dvije tehnologije reciklaže u automobilskoj industriji koje se danas
primjenjuju. Razlikuju se u samom načinu raspodjele materijala od kojih se sastoje
automobili. Prva tehnologija je optička (ručna separacija), a druga tehnologija
kombinira više metoda (gravitacijske i specijalne metode separacije, usitnjavanje).
4.1. Optička separacija
Zasniva se na tome da se ručno odvajaju sastavni dijelovi automobila (staklo,
plastika,…), a metalne dijelove ostavljamo za kraj. Nakon odvajanja, metalne
dijelove prebacujemo u presu radi smanjivanja volumena i lakšeg transporta. Svi
dijelovi koje dobijemo predstavljaju proizvode ručne separacije, te kao takvi idu na
daljnju preradu. Automobili se prebacuju do skladišta (1). Nakon toga idu na
mjesto (2) gdje se uklanjaja tekućina (ulje), olovo. Gorivo se sprema u rezervoare i
tu nalazi primjenu kao emergent. Akumulatore i gume šaljemo dalje gdje će se
prerađivati. Zatim automobili putuju do platforme (3) koja služi za ispuštanje
raznih tekućina i ulja. Također se i ove tekućine i ulja šalju dalje na postrojenja
koja će ih smjestiti i preraditi. Nakon toga automobili idu na mjesto (4) gdje se vrši
skidanje dijelova koji su korisni. Korisne dijelove koristimo kao rezervne dijelove.
Te korisne dijelove skladištimo na mjestu (5). Dalje automobili idu na mjesto (6)
gdje se skidaju nemetalni dijelovi. Kad je automobil prošao sva ova mjesta na
njemu je još ostao metal. Taj metal odlazi na presu gdje mu se smanjiva volumen i
na daljnu preraradu istog.
10
Slika 4.1. Ručna separacija automobila
4.1.1. Međunarodni sustav informacija za demontažu automobila
Recikliranje automobila različito je u svakoj zemlji. Razlike se odnose na pripremu
sekundarnih sirovina, troškova rada, odlaganja, samog recikliranja i stručnosti
prikupljanja i same demontaže.
Svaki europski proizvođači moraju dati informacije za rastavljanje svakog tipa
vozila koji su došli na kraj životnog ciklusa.
Stoga da bi se navedeni zahtjevi ispunili, proizvođači se pridružuju u organizaciju
koja nudi informacije za demontažu u električkom formatu – međunarodni sustav
11
informacija za demontažu (“International Dismantling Information System -
IDIS”).
Slika 4.2. IDIS
4.2. Kombinirana separacijska metoda
Ova metoda se izvodi u dvije faze. Prva faza je da se cijeli automobil usitnjava u
drobilicama, a u drugoj fazi se dalje usitnjava u nekoj od metoda separacije, kao
što su gravitacijska i specijalna metoda separacije. Ovi proizvodi idu na daljnu
preradu. Automobili idu na mjesto (1) gdje se ispušta tekućina, ulje, uklanjaju
akumulatori i gume prije samo drobljenja. U drobilici (2) drobimo cijeli automobil.
Drobilica ima i sustav za otprašivanje (3). Zdrobljeni automobili idu u magnetni
separator (4) iz kojeg se dobiva kao proizvod željezo (6). U daljnjem postupku ove
metode automobil odlazi na električni separator (5). Na kraju se vrši izdvajanje
nemetala (7) od ostatka metala (8). Nemetale i metale je moguće razvrstati u
12
jednorodne materijale. To postižemo kombinacijom specijalnih i gravitacijskih
metoda separacije.
Slika 4.3. Metoda više kombinacija separacije
13