neocekivani susret u svemiru

Božo Vučinić – Burko Neočekivani susret u svemiru

5

ZA KNJIGU „NEOČEKIVANI SUSRET U SVEMIRU“,

AUTORA BOŽA VUČINIĆA IZVOD IZ RECENZIJE

PROF. DR MILORAD NIKČEVIĆ

Odavno je već poznato da se polazna osnova

nastanka svakog umjetničkog (beletrističkog) pisanog i

usmenog djela, manifestuje u umjetničkoj personalnos-

ti, sintagma „umjetnička personalnost“ podrazumijeva

autorovu cjelokupnu konstitutivnost, tipologiju i

kakvoću umjetničkog djela, njegovu strukturu, umjet-

nički doseg, to jest umjetničku organizaciju, personal-

nost i karakterizaciju likova koji su nosioci radnje,

poruka, fabule i sižea. Cijela ta ukupna poetika zajedno

je mjerljiva umjetnošću riječi, dakle jezikom koji autor

umjernički koristi i koji toj ukupnoj stvaralačkoj

esenciji i leguri djela daje osmišljen život, umjetnički

sklad, smisao i estetski doseg. Zapravo, mjerljiva je

onoliko koliko je pisac svojim iznimnim talentom i

umjetnošću u svojoj tvorevini uspio preobraziti i

transformisati svakodnevnu stvarnost, fakte i doku-

mente pretočiti u umjetničku sliku, viziju i strukturu,

svoju fikciju preobraziti i rekreirati u odreĎeni sklad

umjetničkih vizija, piščevih poruka koje dovodi do

realiteta umjetničke stvarnosti. Istina, u domenu

umjetničkog i estetskog nijesu uvijek najbitniji načini

transformacija, metoda i prosedei, već od umjetnikove

personalnosti i njegove ukupne duhovne snage naj-


6

češće ovisi i kakvoća umjetničke legure, njezine

koncentracije i njene udarne moći, ranga i formata,

stepena vrijednosti umjetnikove tvorevine i dubina

doživljaja koji u nama čitaocima (recipijentima)

izaziva i pokreće umjetničke asocijacije, slike, sklad i

ljepotu doživljaja djela. Originalnosti i modernosti

književnog procesa i postupka ponajviše ovise, dakle, o

snazi psihičke stabilnosti autora, to jest piščeve urav-

notežene stabilne personalnosti. „Snaga i dubina nje-

gova doživljaja, njegova ozbiljnost i bezuslovnost,

prouzrokovane su autentičnošću piščeve ličnosti. Sve

se ove teorijsko skicirane premise „potvrĎuju“ na

autoru Božu Kaćovu Vučiniću i njegovoj novo-

stvorenoj prozi.

Iz recenzije,

Prof. dr Milorad Nikčević


7

U V O D

Ovaj roman koji sam napisao vizija je moja

šta se sve može dogoditi u dalekoj budućnosti.

A u t o r


8


9

NEOČEKIVANI SUSRET U SVEMIRU

Za pisanje ovoga romana motivacija mi je moja

misao kako je postao ovozemaljski razumni svijet, od-

nosno postoji li još u svemiru razumnog svijeta.

Od postanka ovozemaljskoga razumnoga svijeta

oči toga svijeta uprte su vazda bile ka nebesima, odno-

sno ka svemiru stalno razmišljajući i u svojim moguć-

nostima istražujući šta se sve u tome beskonačnom

prostoru nalazi. A najviše ih je zaokupljala misao, šta

je i kako sve to čudo neviĎeno stvorilo, pa kako je ovo-

zemaljski svijet sve više evoluirao, a meĎu sobom iz-

njedrivao manjih i većih izrazito razumnih bića u po-

četku svoga evolucionalnog razvoja, što je i bio veliki

uspjeh toga svijeta, evoluirajući iz skupine svijeta u ra-

zumni narod.

Nego takva evolucija imala je i svoje za narod po-

gubne postupke tako što se ta izrazito razumna bića po-

češe okretati prema sebi i svojim najbližima kako bi

obezbjedili sebi i svojima dalji opstanak u životu raz-

dvajajući narod na meĎusobne vjere, kako bi narod s

vjerom vezivali što više uza sebe, pri tome izmišljajući

razna božanstva s kojima bi božanstvima zaplašivali

one neposlušne narode koji su htjeli za sve jednaka

prava kao prije evolucije velikog razvoja i postanka ra-

znih vjera i božanstva u toku te evolucije svijeta u ra-

zumni narod. Ali evolucija je nosila sa sobom kako bi


10

rečeno razumnih od razumnijih, koji izmisliše vjeru i

božanstva, da bi lakše manje razumni narod organizo-

vali oko sebe stvarajući tako nekakve oblike organizo-

vanog naroda u većim skupinama oko više razumnih

izmeĎu sebe iznjedrenog bića. Tako u tome vremenu

nastaše božanski narodni prvaci kojima su ostali morali

biti poslušni podanici, što je ostalo sve do vremena pi-

sanja ovog romana, samo što ti prvaci kroz vrijeme uz

pomoć vjere i bogova, umjesto prvaka bili su transfor-

misani u careve i kraljeve za duga vremena. Teritorijal-

no i vjerski razdvajajući narode, formirajući svoja car-

stva na svojim i tuĎim teritorijama. Tako ta svjetska

evolucija podržavana vjerom i bogovima stvorila je po-

jedincima neograničenu vlast nad narodom kojem je

nametnuta izmišljena vjera. Tih izmeĎu sebe sopstve-

nih opet da kažem nametnutih prvaka, odnosno careva

i kraljeva. Oni su bili apsolutni gospodari života i smrti

čitavog toga naroda, kako bližnjega svoga tako i onog

daljnjeg, sa kojima su se vodili vječiti ratovi, oko teri-

torija. Podsticani vjerom i Bogu molitvom da nestane

onih drugih da bi više prostora imali za života, ovi prvi

što se nažalost za sva vremena nastajanja, pa i u vreme-

nu kada ovozemaljski narod traga svemirom, za što ve-

ćim upoznavanjem svemira i njegovog nastanka. Tako

dani prolazeći sve su više i više tražili saznanja o sve-

miru, a stručni ovozemaljski narod koristio je nauku

kako bi nekako dokučio što više saznanja o postojanju i

naseljenju svemira, pokušavajući da s tim saznanjima

dosegne barem do osnovnih pretpostavki o videćim ne-

beskim tijelima koja su u sastavu sunčevog sistema, pa

se počela u zemaljskom narodu voditi ogorčena borba


11

sa nagaĎanjima i pretpostavkama postoji li u svemiru

pored nas Zemaljaca i drugih razumnih bića.

Tako su kolala mišljenja o Marsovcima koji su se

na zemlju spuštali „nekakvim letećim tanjirima“ kako

je narod nazivao nekakve neidentifikovane leteće

objekte koji su najvjerovatnije korišćeni kao špijunska

dostignuća izmeĎu naroda koji su se spremali za meĎu-

sobno ratovanje po nareĎenju svojih suverena koji su

nerazumni narod kroz vjekove sa raziličitim vjerama

huškali jedne protiv drugih, a sve za ljubav vjeri a za

račun suverena kojima je vjera bila nesalomljivo oružje

da dio toga nerazumnog naroda drži u svojoj pokorno-

sti.

Nego o ovome o čemu se i previše zna, o tome sa-

mo ovoliko, a ja se sa pričom i pisanjem vraćam istra-

živanju svemira sa velikim nepovjerenjem o tom istra-

živanju meĎu nerazumnim narodom, koji je narod u sa-

mom početku istraživanja svemira, istraživače strašno

šikanirao progoneći njih iz zemaljskog svijeta pod veli-

ki mukama čak i spaljujući ih, a sve pod patronatom

vjere i vjerskoga božanstva, tako sprečavajući dalji raz-

vitak zemaljskog naroda i istraživanje svemira.

Nego i takva strašna šikaniranja razumnoga naro-

da, odnosno stručnjaka, u narodu nijesu mogla zausta-

viti tehnološki razvitak zemaljskoga naroda koji je na-

rod sa vremenom sve više izrastao u razvijeni razumni

narod koristeći svoja razumna saznanja, pogotovo dje-

lovi zemaljskog naroda koji su i po postojanju bili

mnogo razumniji, od djelova tog istog naroda koji je

teže shvatao tehnološki razvitak, vežući se za vjeru i

božanstva da se sa tehnološkim dostignućima ne smije


12

zadirati u vanzemaljske svetinje u čemu je naveliko cr-

kva prednjačila.

No i pored svega u onim zemaljskim krajevima

gdje je narod bio mnogo razumniji, tehnološki razvitak

nije stagnirao, pa su se tako pronalazila tehnološka

sredstva sa kojima se moglo dalje s viĎenjem prodrijeti

u svemiru dokučujući više saznanja o njemu, tako se

pripremajući čak i sa fizičkim dospijećem u svemiru

prvo sa raznim napravama koja su mijenjala ljudski ra-

zum viĎenja svemira. A zatim postepeno pripremajući

čovjeka, da nekoga budućeg momenta vremena zakora-

či u svemir. Tako su dani prolazili u vječitoj borbi iz-

meĎu tehnološkog napretka, a isto tako sa druge strane

narodne zaostavštine s vjerovanjem u božanstvo da se

taj božanski prag ne prekorači s čime bi se izazvao re-

metilački faktor izmeĎu nerazumnog naroda, vjeri i bo-

žanstva u narodu koji vjeruje i onog drugog dijela na-

roda koji samo nauci i naučnom razvoju vjeruje, ne hu-

leći ni na vjeru niti na božanstva.

Tako u ovozemaljskom svijetu počeše intenzivna

istraživanja svemira, dostižući u tome velika dostignu-

ća, pogotovo poslije velikoga uspjeha u dostignuću ve-

likih brzina kojim brzinama narod ovozemaljski kreće

se širom čitave planete, prelazeći pri tome velike uda-

ljenosti za vrlo mali vremenski period što je stručnjaci-

ma bila polazna tačka za izlazak u svemir, a pri tome

izračunavajući udaljenost nekih planeta od majke Ze-

mlje. Stručnjacima su se otvarale mogućnosti da izra-

čunaju za koliko vremena mogli bi stići do Zemlji naj-

bliže planete, odnosno nebeskog tijela za koji eksperi-

ment odabraše Mjesec koji je Zemlji najbliži, pa iako


13

Mjesec nije planeta nego zemljin satelit kako Mjesec

stručnjaci nazivaju. Ama bilo kako bilo Mjesec naziva-

li on se nalazi na velikoj udaljenosti od Zemlje i van je

zemljine orbite, čemu je trebalo naći, odnosno postići

moguću brzinu kojom bi se moglo kretati i van zemlji-

nog omotača u tako reći bestežinskom prostoru što je

za takav početak stručnjacima zadavalo velika razmi-

šljanja kako to postići, pa je meĎu stručnjacima nastala

prava groznica da bi se dostigla takva brzina kojim bi

se moglo kretati kroz bestežinski prostor, a s takvim

spravama sa Zemlje upravljati, pošto je u tome vreme-

nu bilo nezamislivo da bi s tim spravama za kretanje

van zemljine teže mogao direktno čovjek upravljati.

Ali šta je tu je, s istraživanjima se nije smjelo stati pa

su usljed takve istraživačke groznice nastala narodna

prepričavanja bukvalno na svakom ćošku, u svakoj ka-

fani, za svakim stolom gdje su sjedjela makar dva čo-

vjeka, pa evo jedne priče iz toga repertoara prepričava-

nja.

Okupljena gospoda u jednom divno ureĎenom ugo-

stiteljskom lokalu poslije prvog posluženja s pićem za-

poče razgovarati o putovanju na mjesec u kojem razgo-

voru prvi je uzeo učešća Svetolik Petrik kao ličnost od

velikog značaja ama nedokazani saučesnik vrhunskoj

tehnici. Više vjerujući nemogućnostima savlaĎivanja

prirodnih postajanja sa kojima postajanjima ne bi se

trebalo hvatati u bilo kakva remećenja tih postojanja

čemu se i crkva mnogo protivila. A kako je Svetolik

bio duboko religiozan više je vjerovao božanstvima ne-

go nauci pa iako je i sam bio naučnik.


14

Nego da religiju ostavim po strani, a da uĎem u su-

štinu razgovora koji se razgovor vodio izmeĎu Svetoli-

ka Petrika i Raifa Rombisa s jedne strane i Maria Ka-

čara i Marievog komšije Šimeka Stupa.

Svetolik Petrik po prirodi bio je šaljivčina pa upita

svoju družinu jesu li rezervisali karte za odlazak na

mjesec i jesu li se pripremili za tamošnji susret sa lije-

pim ženama iz mjesečevog naroda za koje kaza da su

to tamo sve same boginje pošto je mjesec nebesko tije-

lo a na nebesima bogovi žive pa vam sa njima neće biti

lako snalaziti se. Ovo Svetolik izgovori kao šalu, ama

po njegovom izrazu lica oćaše se reći da u tim Svetoli-

kovim riječima imaše dosta zajedljive ozbiljnosti.

– Jeste gospodine Svetolik da ste vi visoko obrazo-

van čovjek, ali mi se čini da više vjeruješ popovima ne-

go nauci ili se možda plašiš da te negdje po ovozemalj-

skih gradova ne spale popovi kao što spališe onoga ta-

lijana u neka davna vremena.

Ovo sve skoro da izdiktira Mario Kačar na račun

Svetolika Petrika koji Kačaru ne ostade dužan odgova-

rajući mu samo mnogo smirenije i uvjerljivije: – Shva-

tam ja tebe dobro moj dragi druže Mario Kačaru, ovo

druže što te tako zovnuh i s čime apostrofiram na tvoje

Mario komunističko pretendovanje prihvatanja stvar-

nosti.

Kako se meni čini druže Mario da vi učeni, a i neu-

čeni komunistički opredijeljeni vjerujete samo onome

što je dokazano, a moj druže Mario mislim da i sam

znaš koliko toga nauka nije dokazala, a i nikad neće

dokazati.


15

Vidiš li moj druže Mario koliko se ove naše kolege

naučnici meĎu sobom satiru ili su se satirali kroz vrije-

me da bi neku naučnu sitnicu dokazali u odnosu na ova

čudesa koja nas okružuju iz kojih čudesa mi i život cr-

pimo. Pa ti reci meni je li naučno zadirati u nečemu što

život znači.

Bog je sve ovo što nas okružuje za nas stvorio pa

je li vrijedno to s nekakvom nedokazanom naukom re-

metiti.

Nego da ti ne bih odgovor ostao dužan za ono što

reče da se bojim da me popovi negdje ne spale kao što

spališe Galileja u Italiji.

Toga se ja odista ne plašim jer su ovi naši današnji

popovi mnogo obazriviji od onih koji spališe Galileja,

a rekao bih i moramo njima priznati da oni ništa nijesu

manje obrazovani od nas i oni Mario izučavaju neka-

kvu nauku ništa manje od ove naše nauke, pa iako nam

se nauke razlikuju.

Oni Mario izučavaju prirodna čudesa na njihov na-

čin, a mi na naš način, ali nauka je i jedno i drugo.

Taman koliko naša nauka dokazuje stvaranje svije-

ta, toliko isto religijska nauka stvaranje svijeta dokazu-

je njihovom naukom, a obadvije su nauke samo u pret-

postavkama, stoga ja vjerujem da postoji božanstvo,

prirodno ili vanprirodno. A obadvije riječi koje

pomenuh božanstvo ili priroda, te su riječi narodi uspo-

stavili, pa se obadvijema riječima može vjerovati, da su

sve ovo što nas okružuje stvorile.

Stoga ja druže Mario vjerujem u božanstvo i pro-

tivnik sam s naukom zadirati u ono što narod kaže da je

božansko stvaranje.


16

– Dobro to meni objasniste dragi moj Svetoliku sa-

mo mene jedino čudi od tebe što u toj tvojoj priči ni-

gdje ne napomenu dalja izučavanja prirode ili božan-

stva nazovimo ih bilo kako samo s tim izučavanjima

nesmijemo stati jer bi s tim i život dalji za sve nas stao.

Pa se negdje s nekakvim opitima mora nešto i narušiti

pa bilo to i božanstvo.

– Ne može se Mario u božanstvu nikako zadirati

jer božanstva su svih nas koji živimo na ovoj zemlji, s

toga su ta božanstva božjim moćima zaštićena.

– Dobro Svetoliku prihvatam i ja tu tvoju tezu sa-

mo ne vjerujem da su na nebesima sve božanstva kako

to ti kažeš, ovi ovozemaljski naučnici koliko se meni

čini da oni ne zadiru dalje od onoga što je njima na do-

hvatu ruke je li de da je tako, upita Mario Šimeka Stu-

pa koji oćaše da se s pričom umiješa u razgovor koji se

voĎaše izmeĎu Svetolika Petrika i Maria Kačara. Samo

to Šimeka ne zapadaše od njih dvojice pa iako je Ši-

mek u toj njihovoj priči možda i razumniji od njih obo-

jice što oćaše Šimek i dokazati da ga ne zamoli Sveto-

lik da mu dopušti da Mariu odgovori na njegovo pita-

nje. S čim se Šimek saglasio dopuštajući Svetoliku da

on i dalje barjači s pričom.

Objašnjavajući Mariu Kačaru nešto što je stvarno

za naučnike objašnjivo pa da ga čujemo. – Druže Ma-

rio, nemoj se ljutiti što te apostrofiram s riječju druže,

pa i jesmo drugovi iako ja nijesam komunista. – Do-

bro, dobro gospodine Svetolik, shvatam ja tebe nego se

sad ostavi te zafrkancije, a dohvati se odgovora na mo-

je pitanje kad već ne dade Šimeku jednu da progovori.


17

– Oću, oću Mario, odgovoriću ti i to odmah, a moj

odgovor biće ti, s pitanjem tebi Mario. Pa reci ti meni,

ima li naša majka Zemlja svoje granice, dokle su okolo

nje i na kojoj visini se čovjek može kretati. Preko koje

visine čovjeku je kretanje zabranjeno, odnosno dalje se

ne može kretati jer za čovjeka prestaje vazdušni pro-

stor, znači li to Mario da je sve dalje zadiranje nauke u

tim prostorima od Boga nedozvoljeno, a mi religiozni

vjernici smatramo da je sve dalje božje i u božjim ru-

kama.

– Po religioznom shvatanju u pravu si gospodine

Svetolik, ama po naučnim shvatanjima nijesi u pravu.

Nego da o tome ne polemišemo samo me čudi da ti s

naukom staješ tek na početku, iako i sam vidiš da nau-

ka demantuje te tvoje teze i ide dalje. Pa će uskoro na-

uka savladati i taj izlazak iz vazdušnoga prostora i kre-

taće se tim prostorom taman kao ovim zemaljskim pro-

storom, a i ovo da ti kažem da se na to bogovi neće lju-

titi, čak će i oni biti u tome bespomoćni.

– Vi se dvojica umjesto nauke uhvatiste politizira-

nja, pa vas više ne mogu slušati, umiješa se Šimek

Stup, s prijekorom obojici. – Jeste, tako je Šimek boga-

mi, ja vidim da Mario nama drži ideološka predavanja

ne bi li nas kako u ta njegova ideološka shvatanja s raz-

mišljanjima uvukao.

– Ne mislim gospodine Svetolik da tako misli Ma-

rio, već podržava nauku koja maksimalno napreduje i

mi svi koji makar malo nešto znamo, tu nauku trebamo

ne samo podržavati već svojim doprinosom unapreĎi-

vati, pa mi je pravo čudo zašto to ti gospodine Svetolik

ne podržavaš?


18

– Varaš se ti u tome gospodine Simika, odnosno

Šimek, izvini što ti imenu pridodadoh, to jednostavno

ne činim zlonamjerno nego mi bi lakše izgovoriti Simi-

ka, nego Šimek, valjda me razumiješ i nadam se da se

na to nećeš ljutiti. A sada da i sa tobom kao sa Mariom

stupim u polemiku oko tehnološkog zadiranja u vanze-

maljska božanstva.

Gospodine Šimek, rekao sam i Mariu, a sada i tebi

ponavljam, Zemlja je stvorena božjom voljom i odre-

Ďena je granica od božje strane, dokle se čovjek može

kretati u tome prostoru, a svako dalje čovjekovo kreta-

nje kao što se zna van zemaljskoga vazdušnoga omota-

ča nemoguće je za čovjeka, što bi mi religiozni vjernici

rekli zabranjeno je božjom voljom.

– Bogami Svetoliku, evo da se i ja Bogom zaku-

nem ne bi me čudilo da takvu priču slušam od neka-

kvoga neobrazovanoga čovjeka ali od tebe jako obra-

zovanog pravo da ti kažem takav me komentar čudi.

– Ne treba te čuditi ovaj moj komentar nimalo Ši-

mek, već mene čudi tvoje i Marijevo ne shvatanje boži-

je svemogućnosti kada nama i nauka to dokazuje. Ajte

majčini sinovi mrdnite dalje s tim našijem spravama

mimo vazdušnog omotača Zemlje.

– Fala Bože naučenoga, a glupog čovjeka, zajedlji-

vo reći će Šimek, na čemu će Svetolik još zajedljivije

odbrusiti Šimeku: – Jes' da sam ja glup gospodine Ši-

mek, ali nijesam bezbožnik kao ti.

– Dobro, dobro Svetolik, izvinjavam se ja na ovim

mojim nesmotrenim riječima s kojima tebe Svetolik

povrijedih, ali uz tvoju krivicu što si ustvrdio da se čo-

vjek nikada neće vinuti van zemaljskoga prostora. A ja


19

juče pročitah u novinama, nekakvu rusku tajnu koju još

za sada ne otkrivaju jer se plaše pretjerane javnosti toj

još u povoju savršenoj tehnici postizanja brzine koja bi

brzina bila brža od zvuka, a za takvu brzinu ne bi bilo

problema da se kreću kroz bezvazdušni prostor.

– Jest matrak Rusi tu njihovu tehniku ne kriju od

pretjerane javnosti, nego znaju da u tome neće uspjeti.

A kako Rusi ne vjeruju u Boga taj neuspjeh Rusa ome-

ten od božje strane za Ruse pogubno bi bilo da im se

takva ometenost od Boga dogodi, ushićeno odgovori

Svetolik Šimunu Stupu.

– Ha, ha, ha, grohotom se nasmija Mario Kačar go-

voreći: – Pazi bogati po tvome gospodine Svetolik i

Bog se miješa u narodna dostignuća. – Ne, nijesam ja

tako rekao druže Mario, nego sam htio svima vama ob-

jasniti da je bog kada je svijet stvarao odredio granice

dokle će se čovjek moći kretati, stoga Rusi i ne obja-

vljuju tu njihovu tehniku. A živi bili vidjećemo i to ru-

sko čudo.

Tako se završi ova polemika zajedljivog prepriča-

vanja izmeĎu trojice dobro upućenih znanstvenika koja

nije dugo prepričavana jer su Rusi odmah poslije Dru-

gog svjetskog rata počeli s velikim izučavanjem svemi-

ra, a s tim izučavanjem uporedo su pronalazili moguć-

nosti brzoga kretanja u zemljinoj orbiti.

Takvi ruski pronalasci omogućili su čovjeku da se

kreće velikim brzinama s kojim je brzinama čovjeku

bilo moguće kretati se i u bezvazdušnom i beztežin-

skom prostoru s čime su se ukazale mogućnosti izlaska

čovjeka, odnosno zemaljskih satelita van zemljine teže

što je takoĎe izazivalo nevjericu toj tehnici u narodu pa


20

čak i ruskom, ali toj nevjeri došao je kraj kada je prvi

ruski satelit izašao iz zemljine orbite kružeći nekoliko

puta oko Zemlje, snimajući tako prostore kuda se kre-

tao taj satelit koji je drugoj svjetskoj sili – Americi za-

dao velike glavobolje, jer su Rusi s takvim satelitima

mogli nadgledati čitavu zemaljsku kuglu.

Tako je nastala velika trka u istraživanju svemira

bolje reći trka u istraživanju špijunskih mogućnosti ta-

da jedine dvije svjetske velesile koje su se meĎu sobom

rivalile koja će prva osvojiti svemir i tako postati domi-

nantna svjetska sila, što je bilo od velike koristi za is-

traživanje svemira, jer takva utrkivanja Amerike i Ru-

sije koja će od njih dvije prva osvojiti mogućnost kre-

tanja bezvazdušnim i bestežinskim prostorima u sve-

mirskom beskonačnom prostoru.

Trka u osvajanju svemira izmeĎu Rusije i Amerike

ubrzala je taj proces osvajanja svemira, a i uvećala i

onako velika narodna prepričavanja i naklapanja javno-

sti, pa i one stručne, da li su Rusi ovladali tehnikom ta-

ko brzog kretanja odnosno letenja s kojim brzinama

mogu se kretati svemirom, odnosno upravljati sa Ze-

mlje iz baza sa tako brzim letilicama na čemu je Ame-

rika zavidjela Rusiji uspinjući se da i ona dostigne ta-

kve uspjehe u pronalaženju letilice s kojima se može

upravljati sa Zemlje. Pa je Amerika zbog male predno-

sti Rusije u takvoj trci, propagirala da Rusija još uvijek

nije postigla objavljeni uspjeh što je narod prihvatao

pogotovo ovaj religiozni iz kojega je naroda bio i go-

spodin Svetolik, koji je s velikom skepsom gledao na

takvo rusko dostignuće ne vjerujući tome, sve dok Rusi

nijesu sa njihovom letećom spravom, odnosno sateli-


21

tom izletjeli van zemljine orbite što je čitav svijet začu-

dilo pa i Svetolika Petrika. Ti dogaĎaji stvarali su u na-

rodu velika čuĎenja dokle će se stići sa takvom tehni-

kom, a bilo je i velikih narodnih grupacija koje su se

tome protivile, pogotovo religiozne grupacije. Ali sa-

mo s pričama bez mogućnosti zaustavljanja istraživa-

nja svemira. Pa se dogodi da se ponovo sastanu na ka-

fanskoj sedeljci Svetolik Petrik, Mario Kačar, Šimek

Stup i Raif Rombis, koji odmah započeše priču o ru-

skom uspjehu. Prvi je priču započeo Mario Kačar radu-

jući se ruskom uspjehu, a i svojoj uvjerenosti u taj ru-

ski uspjeh. Pa će ti Mario priču početi peckajući s tom

pričom gospodina Svetolika: – Je li bogati gospodine

Svetolik, vjeruješ li sada u ovu moju današnju priču da

će Rusi probiti zemljin omotač i izaći u svemir, odno-

sno izletjeti u svemir, ovo rekoh izletjeti da ti bude ja-

snije, da ne pomisliš slučajno da sam kazao ili rekao

sasvim je svejedno da su Rusi u svemir išetali ruku pod

ruku sa svojim damama. A kako si ti gospodine Sveto-

lik nedokaziv možda taman tako da i pomisliš, stoga ti

ja ovo i pojasnih.

– Ne boj se ti druže Mario da ću ja tako pomisliti,

nijesam ja lud, pa iako ti misliš da sam zbilja lud kada

ne nasijedam na te vaše komunističke podvale.

– Ti zbilja još ne priznaješ da su Rusi izletjeli iz

zemljine orbite iako je to čitav svijet vidio svojim oči-

ma.

Tako je druže Mario ja ne priznajem da su Rusi

izašli iz zemljinog orbita ali priznajem da su Rusi ispa-

lili raketu koja je probila vazdušni zemljin omotač, a

dalje kud se Ďela to ni oni ne znaju, a kamoli ti druže


22

Mario. – Vidi Ďavola gdje on još neće da prizna svoje

neznanje, pa iako je bajagi i on nekakav naučnik. Bo-

gati Raife, reci mi jesi li ti prije neki dan, a možda i ra-

nije preko televizije gledao kako ruski satelit oblijeće

oko ove naše Zemlje. A i koliko sam ja dobro vidio taj

su satelit Rusi spuštili u more i privezli ga obali.

– Tačno je sve to što ti pričaš Mario, a u toj tvojoj

priči Mario ima i Svetolikove istine, a evo da ti je obja-

snim,

Svetolik priznaje da su Rusi izletjeli van zemljine

orbite, ali Svetolik tvrdi što se i dokazuje da su Rusi

samo ispalili raketu s kojom su probili zemljin omotač,

a da se ta raketa besciljno kretala oko Zemlje, bez ika-

kve kontrole i na kraju pala u more. A da su Rusi kon-

trolisali kretanje te rakete, odnosno da su s njom upra-

vljali iz baze kako pričaju ne bi im pala u more, pa reci

je li Svetolik u pravu.

– E bogami ste vi zapadnjaci svi isti, oćete pa oćete

da ste u pravu pa iako nijeste. Divno je bilo objašnjeno

preko televizije da će Rusi svoj satelit spuštiti u more i

da će ga sa brodovima čekati na mjestu gdje će se sate-

lit spuštiti. Zar to nije istina, a svi smo to dobro vidjeli.

No s čega su Rusi satelit spuštili u more, a ne na kopno

i to će se ubrzo znati.

– E ja bih sada tebi Mario mogao reći da si tvrdo-

glav i da mora biti sve istina što vi istočnjaci kažete,

zar nijesu mogli Rusi vidjeti otprilike gdje će da njima

padnu ostaci te njihove rakete pa je sačekati na tome

mjestu. Bogami sam Raife mislio da si pametniji od

mene, zato te i pozvah da posreduješ izmeĎu mene i

Svetolika, a ti si bogami luĎi od nas obojice, pa me


23

oćeš ubijediti da Rusi imaju leteće brodove koji prvi

mogu stići od rakete koja kako kažeš nekontrolisano

pade. A svi smo vidjeli kako se raketa padobranom

spušta u more.

– Bogami sam Mario znao šta ćeš dalje da pričaš,

pa valjda Rusi nijesu ludi da pušte ostatke rakete da se

s tolikih visina survava i da se sva pri padu zdrobi pa

da od toga svoga istraživanja Rusi nemaju nikakve ko-

risti. Eto vidiš Raife i sam priznaješ da su Rusi uspjeli,

samo neoćeš to u brk da kažeš Svetoliku.

– Pušti se Raife molim te ćorave priče, ko može

komunistima dokazati da nijesu u pravu, a Mario je ne-

dokazivi komunista.

– Po čemu ti to zaključuješ da su komunisti nedo-

kazivi gospodine Svetolik, možda po tome što komuni-

sti ne vjeruju u nekakva božja čudesa, što ti nije nika-

kav uvjerljiv dokaz da su komunisti nedokazivi, prije

bi se moglo reći da su komunisti napredni i naučeni

ljudi. I još uz to pride uporni u dokazivanju nauke u

naučne svhe. S čim dokazaše sa ovim njihovim dostig-

nućem da se prošetaju van zemljine orbite, pa si malo,

nijesi malo nego i previše ljubomoran na takva komu-

nistička dostignuća, te mene nazivaš stalno komuni-

stom pa iako ja nijesam komunista.

– Što bi ti falilo Mario da si komunista, povika gla-

sno Šimek Stupu, te se pravdaš gospodinu Svetoliku da

nijesi komunista. – Ništa bogami gospodine Šimek, ja

bih i volio da sam komunista nego oni mene ne bi htje-

li primiti u njihove redove, jer se ja evo hvala Bogu

družim s gospodom, s tobom i sa gospodinom Svetoli-


24

kom. A kako mi se čini i Rafi voli da ga oslovljavam sa

gospodine.

– Pušti se ti Mario tih zezancija sa oslovljavanjem

nas gospodom. – Bogami Šimek evo da te ne oslovlja-

vam sa gospodine, ja se tako ne bih ponašao, nego me

na to primorava gospodin Svetolik, s tim što on mene

stalno oslovljava sa druže. Ja njega ne smijem, odno-

sno ne mogu nazvati druže, pa ga moram nekako oslo-

vljavati, a kako bih ga drugačije oslovljavao nego sa

gospodine kada i jeste pravi gospodin, vidi kako divno

izgleda pa da ima što u glavi od onoga što je naučio,

bio bi pravi i drug i gospodin.

– Pušti ti mene druže Mario s mojim znanjem, me-

ni više znanja ne treba, a nebih ga i da mi treba od tebe

pozajmljivao. Jer kako narod kaže od bezbožnika ne

treba ništa pozajmljivati nako da se ogriješiš od Boga i

Božije milosti. – Vala Bogami, evo ti se i Bogom za-

kleh iako sam bezbožnik, pretjerao si s tim tvojim vje-

rovanjem pa samome sebi ispiraš mozak, treba vjero-

vati i ne treba huliti, ama da stim vjerovanjem ne pra-

viš štetu ni sebi niti narodu.

– Kako to ja s mojim vjerovanjem druže Mario

pravim štetu narodu?

– Tako gospodine Svetolik što sa vjerovanjem

usporavaš nauku, a i sam si kao bajagi nekakav nauč-

nik. Ma da su Rusi tebe pitali ne bi se oni danas šetali

svemirom, pa reci sam jesi li narodu od koristi ili od

kako rekoh velike štete. S tobom se Mario ne može

razgovarati na naučnoj osnovi, jer si ti Mario tvrdoglav

je li ti maloprije gospodin Raif objasnio moja shvatanja

o tome ruskom dostignuću. Samo su tebi sva ta Raifo-


25

va objašnjenja bila uzaludna, jer si ti Mario nedokazivi

komunista.

Nego ovu gospodu da za neko vrijeme ostavim da

se pripreme za njihove dalje rasprave i prepucavanja

ko je od koga pametniji i ko je veći komunista ili reli-

giozni vjernik. A ja se sa pričom vraćam ruskim i ame-

ričkim naučnicima meĎu kojima je nastala mrtva trka

ko će prvi osvojit kretanje svemirom u čemu Rusi ne-

znatno napreduju.

Rusi su po izlasku iz zemljine orbite počeli dalja

usavršavanja na programu kosmičkog osvajanja, pola-

ko mic po mic počeli su provjere sa živim bićima istra-

živati, mogu li živi organizmi izdržati takve brzine kre-

tanja kosmosom pa su Rusi u nekoliko navrata u speci-

jalnim odijelima slali životinje različitim letilicama van

zemljine orbite.

Prva ruska istraživanja sa živim bićima počela su

sa miševima koja ispitivanja nijesu uspijevala jer je

problem bio kako hraniti te životinje za više mjesečna

kretanja van zemaljskog orbita. Tako su ta istraživanja

potrajala pozadugo dok Rusi nijesu riješili taj problem

i poslali prvo životinjsko razumno biće u kosmos, ču-

venu ženku ruske Lajke, odnosno ženku jedne najra-

zumnije ruske pseće rase zvane Lajka.

Ta Lajka bila je obučena u specijalni kostim i obu-

čena da se iz toga kostima po specijalnim uslovima

hrani. Tako da je Lajka preživjela sve vrijeme letjenja

kroz kosmos odašiljući bazi podatke, izdržljivost živog

organizma u uslovima nemogućeg življenja što je ru-

skim naučnicima bilo od velike koristi za dalja istraži-

vanja pripremajući čak da takav opit naprave i sa ljud-


26

skim bićima. Dok za sve to vrijeme Amerikanci ćute

ne objavljujući svoje opite, s kojim su opitima čekali

svoj trenutak svjetskog iznenaĎenja. Možda i nadgleda-

jući Ruse kopirajući sve što bi njima bilo od koristi.

Nego Rusi na tome nijesu obraćali nikakvu pažnju

već su uporno radili na pripremanju čovjeka za let van

zemljine orbite. Pa su Rusi prvo počeli sa traženjem

vanserijskog zdravlja prvog čovjeka koji će se vinuti u

kosmos. A takvog čovjeka nije bilo lako naći koji će

izdržati sve ovozemaljske probe koje su improvizovale

kosmičko ponašanje.

Tako nasta mrtva trka širom Sovjetskog tadašnjeg

Saveza tragajući za dobro obrazovanim dobrovoljcem

koji će se dobrovoljno javiti za ispitivački let u ko-

smos, a posle dobijenog odreĎenog broja dobrovoljaca

tada nastaju pretrage zdravstvene i fizičke izdržljivosti

koje je pretrage malo koji ili nikoji dobrovoljac ispu-

njavao. Pa poslije svega sve ponovo iz početka tragalo

se za dobrovoljcima. A uporno su se usavršavali svi

mogući tehnološki uslovi da taj opit letjenja sa ljud-

skom posadom bude uspješan.

Tako se izmeĎu sijaset dobrovoljaca izabra njih

stotinak, a poslije eliminacijom svoĎenja sve do onih

posljednjih najzdravijih i najizdržljivijih, tako da je

njih u kampu za pripreme ostalo svega desetak od kojih

će se izabrati prvi putnik u kosmos.

A ko će biti prvi putnik u kosmos trebaju odlučiti

stručnjaci koji od početka tih priprema vode pripreme

za prvi let kosmonauta odnosno letilice sa prvom ljud-

skom posadom. Sve je toj stručnoj komisiji bilo lakše

uraditi od momenta odluke ko će od njih deset kosmo-


27

nauta prvi poletjeti u kosmos i ući u istoriju kao prvi

čovjek koji je izletio van Zemljine orbite, odnosno prvi

čovjek koji se vinuo u kosmos obletjevši zemlju neko-

liko puta. Velika je to bila čast za svakog od tih deset

kosmonauta, ama bogami i velika opasnost za život ko-

smonauta pa se malo koji od njih deset radovao takvoj

počasti.

Nego u tome vremenu u tadašnjem Sovjetskom Sa-

vezu svaki graĎanin, a kamoli stručnjak morao je pod

cijenu svoga života izvršavati svoju obavezu prema do-

movini. A kako su svi ti odabranici bili istih kvaliteta

morao se meĎu njima tražiti dobrovoljac, a po svoj pri-

lici taj dobrovoljac vjerovatno će biti sin jednoga veli-

koga stručnjaka usavršene tehnike letilica kojom ko-

smonaut treba poletjeti u kosmos. Kako je taj stručnjak

kako bi rečeno otac prvog kosmonauta koji je znao ko-

lika opasnost vreba njegovoga sina u tim prvim opiti-

ma istraživanja svemira.

Otac i stručnjak prvog kosmičkog leta sa ljudskom

posadom čiji je sin bio odreĎen za prvoga kosmonauta,

tome se žestoko usprotivio, a s tim protivljenjem uči-

nio i prvu smetnju u istraživanju kosmosa ne dajući

svom sinu da sa njim vrše te opite, pa iako se nareĎe-

nju domovinske partije nije smio niko takvim nareĎe-

njima oglušiti pa ni kosmički stručnjak od koga je u to-

me poduhvatu dosta zavisilo.

Nego ljubav prema sinu bila je jača od svega, pa i

od te sovjetske domovinske odnosno komunističke par-

tije. Tako da se taj otac prvog kosmonauta i pored veli-

kih pritisaka borio protiv odluke svoga sina da njegov

sin bude prvo ljudsko biće s kojim će se probati tehni-


28

ka baš njegovoga oca. Takva ti je bila ironija sudbine

čovjeka zaslužnog za veliki uspjeh tadašnjeg Sovjet-

skog Saveza. Nego ni ovakvi dogaĎaji sa ocem prvog

leta u kosmos i sa ocem prvoga kosmonauta nijesu se

na pritiscima završavali već je taj neprikosnoveni

stručnjak morao krivično i politički odgovarati.

Krivično kao izdajnik i neposlušnik svoje domovi-

ne, a politički kao kolebljivac jer je htio zaštititi sina od

eventualne opasnosti zbog čega je i odgovarao pred ta-

dašnjim pravosuĎem Sovjetskog saveza.

Tako se to odigravalo s tim stručnjakom koju priču

za malo prekidam, a vraćam se dogaĎajima pripreme

za let izabranog kosmonauta. Izabrani kosmonaut koji

je bio u karantinu sa ostalih deset kosmonauta ništa ni-

je znao šta se odigrava u vanjskom svijetu, niti sa nje-

govom porodicom pogotovo sa njegovim ocem jer je

kosmonautima u karantinu prenošeno sve najljepše o

spoljnom svijetu i njihovim porodicama. Odabrani ko-

smonaut izdvojen je u posebni karantin pripremajući se

psihički i fizički za let. Dok na drugoj strani tehnička

priprema je usavršavana. Letilice s kojom će letjeti prvi

kosmonaut svijeta takoĎe je usavršavana i raketa nosač

koja će izbaciti satelit sa kosmonautom van zemljine

orbite, s druge strane sa velikom preciznošću usavrša-

vani su i komunikacioni ureĎaji s kojima će se održa-

vati komunikacija sa kosmonautom.

Tako malo po malo dan za danom dolazi i početak

odbrojavanja ispaljivanja rakete koja će ponijeti u ko-

smos satelit sa prvom ljudskom posadom zbog čega

negdje po sovjetskim kazamatima čami i veliki struč-


29

njak posla koji posao odbrojava sate pred vjerovatni

uspjeh.

Čovjek koji kako bi rečeno čami po sovjetskih ka-

zamata, nije obični sovjetski smrtnik već veliki zaslu-

žnik toga prvoga sovjetskoga leta u kosmos sa ljud-

skom posadom. A vjerovalo se ili ne taj je čovjek bio-

loški otac prvoga sovjetskog kosmonauta što se držalo

u velikoj tajnosti. Da zato ne bi kojim slučajem saznao

i kosmonaut koji se dobrovoljno protiv volje svoga oca

javio za taj probni let zbog čega je i osuĎen kosmonau-

tov otac kao izdajnik domovine što se usprotivio da se

sa njegovim sinom vrši prvi eksperiment u stvarnosti

sa ljudskom posadom. To je po saznanju kosmonauto-

vog oca bilo vrlo rizičko za kosmonauta i to je bio raz-

log protivljenja kosmonautovog oca, čemu se on nije

smio protiviti, jer se po tadašnjim zakonima Sovjet-

skog Saveza za domovinu moralo davati sve, pa čak i

ono najdraže, ako je za tim bila domovinska potreba,

kakav je bio slučaj sa prvim sovjetskim odnosno svjet-

skim kosmonautom. Takvi su tada uslovi vladali u So-

vjetskom Savezu. Pa i pored svih tih strahovladajućih

uslova pred sam polazak, odnosno pred početak leta

procurila je vijest u narodu da je kosmonautov otac

uhapšen. A šta će poslije svega biti vidjeće se nego da

propratim početak lansiranja prvog satelita sa ljudskom

posadom.

Prvi kosmonaut poslije svih detaljnih psihičkih

pretraga, komisijski je ustanovljeno da je spreman za

polijetanje pa je iz karantina prebačen u raketu, odno-

sno u kapsulu satelita koja će ga odnijeti u istoriju sve-

mira i svijeta i to uz veliku pompu i govoranciju koja


30

nije bila prenošena kosmonautu da se slučajno ne bi

dosjetio vanjskog dešavanja koje je dešavanje bilo zna-

čajno ne samo zbog prvog polijetanja čovjeka u ko-

smos no i zbog sudbine kosmonautovog oca koja će

sudbina donijeti velike turbulencije u svijetu.

Nego o tom po tom, šta će biti vidjeće se, no da vi-

dimo šta se u tome trenutku dešavalo na nekom kosmo-

dromu u Sovjetskom Savezu, kako se naziva mjesto

odakle će poletjeti prvi čovjek u svemir, odnosno ko-

smos.

Trenutni dogaĎaji odvijali su se predviĎenom dina-

mikom. Kosmonaut je već odavno bio u svojoj kapsuli

spreman za polijetanje kada mu je preko veze posta-

vljeno pitanje da li je spreman. A odgovor je bio spre-

man sam u kojem trenutku iz možda nekoliko hiljada

grla do kosmonauta dopirala je čestitka „srećno!“.

Tako otpoče i odbrojavanje od deset pa nadalje dok

se stiglo do nule kada je raketa bila ispaljena, a kosmo-

naut poletio u posjetu kosmosu, odnosno svemiru.

Kosmonaut je teško podnio ispaljivanje, trebalo

mu je malo više vremena da se pribere od te raketne

strašne grmljavine koja se i u kapsuli jako osjećala, ali

kako je kosmonautovo zdravlje bilo maksimalno izdr-

žljivo kosmonaut se brzo pribrao dolazeći svijesti i ulo-

zi u kojoj se našao. Odgovarajući na postavljena pita-

nja iz kontrolnog centra koja su pitanja glasila: – Moli-

mo vas ako ste u psihičkom stanju da se javite kontrol-

nom centru. Nemojte se previše truditi da se javite,

maksimalno se priberite kako bi vaša informacija bila

što jasnija kontrolnom centru.


31

– Maksimalno sam pribran iako sam pri ispaljiva-

nju bio malo zbunjen, ali sam se odmah pribrao dolaze-

ći k svijesti i ulozi u kojoj sam, pa vama sa razumom

mogu odgovarati na sva vaša pitanja.

– Dobro druže prvi kosmonaute mi ćemo s vama

voditi stalne razgovore sve dok ti razgovori ne budu

vas zamarali. A onoga časa kada i mali zamor osjetite

prekinite s nama razgovor dok se dobro ne odmorite,

objedujete malo i osvježite se sa osvježavajućim pići-

ma koja imate pri ruci, a u slučaju želje za drugim pi-

ćim znate postupak.

Sada vama postavljamo jedno najinteresantnije pi-

tanje za sve nas dolje ispod tebe druže kosmonaute.

Recite nama druže kosmonaute kakva su vaša osjeća-

nja kada sa tolike visine gledate Zemlju na kojoj ste do

malo prije bili?

– Pravo da vama kažem dok sam bio na Zemlji iš-

čekujući ovaj trenutak i tuga i radost su me obuhvatali.

Sada kada sam u situaciji koja je stvarnost, sve mi je to

nekako nepromijenjeno, realnije reći normalno. Kao da

sam na putu od Moskve ka Lenjingradu pa mi se raz-

govor s vama pričinjavao kao razgovor sa dispečerima

iz kontrolnog centra letenja i navoĎenja aviona. Tako

mi se sve ovo običnim pričinjava i bez imalo sam tre-

me.

– Odlično, odlično druže kosmonaute, znali smo

mi da kod tebe ne može doći do psihičkih promjena,

vjerovali smo da ti vjeruješ našim dostignućima i teh-

nici koja su dostignuća dovedena do savršenosti zahva-

ljujući našim stručnjacima meĎu kojima je i tvoj otac,

pa se sada raduje razgovoru s tobom vjeruj nam druže


32

kosmonaute da se ne moramo držati protokola i tvoj bi

otac razgovarao s tobom, nego protokol je protokol u

koji i sam vjeruješ.

Drugo je naše pitanje kakva je Zemlja vidljiva s te

visine i mogu li se s te visine zapaziti sve tačke nave-

dene u planu letjenja šifrovane i slobodne za naše ća-

skanje s tobom.

– Posmatranje Zemlje s ovih visina slobodnim

okom slično je gledajući Mjesec sa Zemlje s oblakom

ili bez oblaka. Dok sa instrumentima za posmatranje

nema za sada nikakvih smetnji. A u toku letjenja o sve-

mu ću vas obavještavati.

– U redu druže kosmonaute samo vas molimo da

što bolju pažnju posvetite naznačenim šiframa kako bi

njih što lakše u centru dešifrovali.

– Svega sam toga svjestan i budite bez brige, po-

stupaću po naznačenom planu i datom uputstvu iz ba-

ze. Ja na svome ekranu mogu da na zemlji razaberem

sve promjene, kako prirodne fizičke, tako i tehnički

preureĎene što je dovoljno za ove prve naše opite. A

sada ću za malo prekinuti razgovor, jer mi u slušalica-

ma nailaze neki nepoznati signali, pa dok se stim ne ra-

zaberem prekinuću razgovor, nadam se da će biti sve u

redu.

Tako za nekoliko trenutaka kosmonaut nastavi s

kontrolnim centrom razgovor jer se nepoznati signali

odmah izgubiše, po njegovoj dojavi centru. Ovakvi do-

gaĎaji kontrolnom centru, odnosno centru za vezu s ko-

smonautom, bili su sumnjivi od strane stručnjaka zadu-

ženih za praćenje leta i svih drugih dogaĎanja u vreme-

nu kretanja kosmonauta zacrtanom putanjom.


33

Nepoznati signali vjerovatno su uzrokovani neči-

jim miješanjem u razgovor izmeĎu kontrolnog centra i

kosmonauta, pa je počelo strogo pretraživanje s koje

strane potiče prisluškivanje što nije bilo teško ustanovi-

ti, jer se vodio tehnički rat izmeĎu Sovjetskog Saveza i

Sjedinjenih Američkih Država oko prestiža u borbi za

osvajanje kosmosa u kojoj borbi Sovjetski Savez je

imao malu prednost jer su sovjeti već u tom vremenu

šetali kosmosom što je bilo nedopustivo za Sjedinjene

Države kao velesili u kojoj vladaju sva ljudska prava,

dok u zemlji proleterijata Sovjetskom savezu gdje vla-

da diktatura komunizma, ne postoji smetnja da postig-

nu cilj prestižući demokratsku Ameriku, što je nedopu-

stivo kako bi rečeno, pa je Amerika svim silama nasto-

jala, da se dokupa toga tehnološkog plana Sovjetskog

Saveza. Kako bi pak umanjila tu sovjetsku prednost ili

možda i prestižući je što će se i dogoditi. Amerika je

preko svojih veza saznala o svaĎama oca sovjetskog

kosmonauta sa vlastima Sovjetskog Saveza, pa je

Amerika radila na tome da organizuje bjekstvo oca so-

vjetskog kosmonauta u Ameriku odmah po ukazanoj

prilici. Strogo prateći dogaĎaje sa sovjetskim kosmona-

utom i njegovim ocem, o čemu će biti pisano unapri-

jed, a sada da pratim dešavanja dogaĎanja sa napredo-

vanjem letjenja sovjetskog kosmonauta koji je već je-

danput obišao zemljinu kuglu vodeći računa da mu što

god ne bi promaklo od zacrtanog plana letenja, kako u

civilne svrhe tako i u vojne objekte.

Sovjetski kosmonaut podrobno je obavještvao svo-

ju bazu o svemu zapaženome pa evo još jednog razgo-

vora sa bazom, odnosno kontrolnim centrom koji oba-


34

vještavaju kosmonauta da se nalazi iznad Sjedinjenih

Američkih Država tačnije rečeno iznad američke save-

zne države Teksas u kojoj državi Sovjeti pretpostavlja-

ju da su američke nuklearne baze i da su u stanju pri-

preme za lansiranje, skrećući pažnju kosmonautu da taj

dio Amerike precizno snima.

Odgovor kosmonauta bazi: – To sam već precizno

uradio, a i moji vizori signalizirali su na nekoliko mje-

sta zanimljivosti našega zadatka koja sam mjesta obi-

lježio sa ugovorenim znakom po nekoliko puta, pa ka-

da me budete drugi put navodili preko tih mjesta još

opreznije ću njih slikati pa njih uporedite s prvim

slikama i pošaljite mi izvještaj ima li razlika u slikama

i pokazuju li naš sic.

Baza: – Tako ćemo i uraditi,a sada da te ostavimo

na miru, odmori se, jer je prošlo puno vremena otkako

si poletio na zadatak. Do našega sledećeg poziva oba-

vljaj svoje redovne poslove i nastoj se što više odmoriti

i o tome odmaranju detaljno nas informiši. Da li pri od-

maranju postoji bilo kakvih promjena kod tebe, veza-

nih za spavanje i razmišljanje o daljem tvome radu.

Plašiš li se bilo kakvih promjena pri povratku na ze-

mlju, obzirom da ćeš se prizemljiti padobranom? Sve

nas to interesuje najviše radi tvoje bezbjednosti.

Kosmonaut: – U redu drugovi, shvatio sam vaša

uputstva koja ću detaljno primjenjivati, doviĎenja do

sljedećeg razgovora.

Nego da vidimo šta Amerikanci rade slušajući vije-

sti o sovjetskoj šetnji kosmosom.

Amerikancima je najviše briga zadavalo to kako da

se domognu kosmonautovog oca koji bi Amerikancima


35

bio od velike koristi jer je učestvovao u pripremama le-

tilice koja trenutno kruži oko Zemlje. Takav iskusan

stručnjak doprinio bi američkom ostvarenju njihovih

zacrtanih ciljeva osvajanja svemira. Amerikanci više

ne razmišljaju o slanju čovjeka u šetnju kosmosom, već

Amerikanci hoće da dosegnu veći stepen osvajanja ko-

smosa od Sovjeta pripremajući se da naprave letilicu

koja će ponijeti ljudsku posadu na Mjesec. Tamo je

meko spustiti, omogućiti kosmonautima izlazak iz leti-

lice i opet posadu vratiti na maticu Zemlju, u čemu bi

Amerikancima otac sovjetskog kosmonauta sigurno

pomogao. Amerikanci su angažovali sve svoje obavje-

štajne snage da saznaju gdje se kosmonautov otac nala-

zi u kojem sovjetskom gradu i u kojem zatvoru.

Je li ga moguće odatle kidnapovati, nego kada

Amerikanci saznaše da će kosmonautov otac biti pu-

šten iz zatvora čim mu sin kosmonaut sleti na zemlju,

tada amerikanci promijeniše svoj plan kidnapovanja

kosmonautovog oca. Amerikanci riješiše da sa kosmo-

nautovim ocem preko svojih veza obave s njim razgo-

vor o njegovom prebjegu u Ameriku, obećavajući mu

dobre uslove za rad i bogatu zaradu. S vjerovanjem u

takav uspeh Amerikanci se primiriše budno prateći do-

gaĎaje kosmonautovog letenja oko Zemlje postavljaju-

ći mu lažne baze na suprotnim mjestima od stvarnih

baza da bi zavarali Sovjete sa svojim namjerama upo-

treba baza ako bi za to došla potreba, s kakvim su in-

formacijama raspolagali i Sovjeti nalažući kosmonautu

u daljem razgovoru da dobro pazi kakve su terenske

razlike u prvom i sledećim snimanjima i postoji li bilo

kakvih razlika. Kosmonautova baza vodila je s kosmo-


36

nautom ovakav razgovor, ali pošto se uvjerila u kosmo-

nautovo dobro zdravstveno stanje. Dobijajući od ko-

smonauta odgovor na njemu postavljeno pitanje i rad-

nje na koje je kosmonaut odgovorio. – Moje psihičko

stanje sasvim je u redu, dobro sam se ispavao, sve po-

trebne poslove u kapsuli obavljam redovno i tačno na

vrijeme. Ne plašim se povratka na maticu Zemlju, jer

vjerujem u savršenstvo sovjetske tehnike. A što me pi-

tate pri snimanju šifrovanih na Zemlji tačaka, ima li

oko tih tačaka bilo kakvih promjena, po mom viĎenju

nema. Ali se nadam da ćete vi sve bolje na snimcima

vidjeti u bazi, nego ja sa ovolike visine pa iako su u

kapsuli najsavremeniji dalekovizori.

Amerikanci su i ovaj razgovor kao i ostale prislu-

škivali što im je davalo velike mogućnosti zavaravanja

Sovjeta čemu oni nijesu pridavali velike važnosti kao

što su to činili u postupku sa pripremama prebjega oca

sovjetskog kosmonauta, s kojim će pripremama nasta-

viti odmah po izlasku iz zatvora oca sovjetskog kosmo-

nauta ne napuštajući te pripreme ni za vrijeme njego-

vog tamnovanja koje su se pripreme odnosile na budno

praćenje kosmonautovog leta čekajući kraj toga leta i

sledeće dogaĎaje koji će se dogaĎati po slijetanju ko-

smonauta koje se slijetanje očekivalo svakoga sata jer

su bili u Bajkalskom jezeru u pripremi svi ploveći brzi

objekti koji se mogu velikom brzinom primaknuti mje-

stu kada ugledaju spuštanje kapsule sa kosmonautom,

mjestu na kojem će se kapsula padobranom spuštiti.

Toga trenutka sve sovjetske oči koje su bile u toj blizi-

ni bile su uprte u nebesa gledajući kada će se pojaviti

kapsula. Tako u tom očekujućem vremenu pojavi se iz-


37

nad Bajkalskog jezera gdje je za to bilo odreĎeno mje-

sto plamteća figura u početku veličine svjetlosne tačke

postajući sve veća i vidljivija golim okom. Kada se sa

plovećih objekata koji su čekali kosmonauta prolamao

jak aplauz što se dogaĎalo i u centru za vezu s kosmo-

nautom, odnosno u sovjetskoj bazi za svemirska istra-

živanja. Tako se dogodi i taj dugoočekivani istorijski

trenutak kada se kapsula sa kosmonautom prizemljila u

vodama Bajkalskog jezera koju su kapsulu sa svih stra-

na opkolili sovjetski ronioci koji su u velikoj razdaljini

po Bajkalskom jezeru po grupama očekivali kapsulu sa

kosmonautom da mu što prije priteknu u pomoć odvu-

kavši ga sa kapsulom do visoko opremljenog čamca sa

svim potrepštinama koje su za taj trenutak bile potreb-

ne kosmonautu polazeći od ljekova raznih specijalnosti

do svih potrebnih medikamenata ako bi što od tih me-

dikamenata zatrebalo kosmonautu.

Kada ronioci dovukoše kapsulu do označenog

čamca koju specijalnim dizalicama podigoše na čamac

kroz čije specijalno staklo ugledaše kosmonauta šaljući

mu poljupce dobrodošlice u čijem času začu se preko

razglasa naredba davajuće komande, da se svi udalje

od kapsule, jer su se kapsuli primicali stručnjaci koji će

da kosmonauta oslobode kapsule i njegovog kosmič-

kog odijela zvanog skafandera, s kojim je kosmonaut u

kapsuli tri puta obletio maticu Zemlju ulazeći u istoriju

svijeta kao prvi čovjek koji je van zemljine teže, odno-

sno van zemljinog omotača u prostoru bez uslova za ži-

vot i uslova za kretanje izuzev lebdenja, tri puta obletio

Zemlju sovjetskom napravom kojoj napravi nije bila

smetnja da ovlada i prirodnu prepreku za koju se do to-


38

ga trenutka mislilo da je nesavladiva. A eto ljudski um

i tu prepreku savlada i na putu je da ljudski um potpu-

no pobijedi prirodu vjerujući da je ta prirodna barijera

negdje u svemiru već odavno pobijeĎena. Nastavljajući

tim putem da tako nešto i Zemaljci dostignu.

Nego da se ne udaljavam od dogaĎaja koji se doga-

Ďaji odvijaju na čamcu na kojem se nalazi prvi čovjek s

kojim su Zemaljci zakoračili da osvoje i samu prirodu

ne uzmičući pred svim njenim, ajde da kažem smetnja-

ma koje su pobijeĎene s prvim čovjekom, koji se toga

trenutka pojavljuje pred čitavim svijetom prezentujući

tehniku svoga naroda pred kojom je tehnikom i priroda

nemoćna.

Čovjek koji je uz pomoć tehnike pobijedio prirodu

pojavljujući se pred narodom čitavoga svijeta rekao je:

– Ovo je prvi korak novoroĎenčeta, tek kakvi će biti

njegovi koraci kada potpuno prohoda. Poslije kojih ri-

ječi kosmonaut je ponovo bio smješten u karantin.

Dok je kosmunaut drugi put boravio u karantinu,

za to vrijeme njegovog oca posjećivali su u zatvoru ve-

liki državni funkcioneri koreći ga sa njegovim postup-

kom ometanja velikih djela njegovoga sina. Obećava-

jući mu puštanje iz zatvora samo da se ne bi usudio ni-

šta kazati sinu koji se poslije uspješno obavljenog za-

datka odmara ponovo u karantinu da bi poslije toga od-

mora mogao komunicirati sa javnošću.

Kosmonautov otac pristao je na sve naloge držav-

nih funkcionera koji su mu oni prezentovali iako je u

mislima drugačije mislio on nije mogao nikako ćutke

preći preko njegovih poniženja, kakva su mu poniženja

priredile sovjetske vlasti, već će on kada za to doĎe va-


39

kat da nebi sinu kosmonautu bilo šta naškodio ispričati

sve što mu se desilo kako je i bilo što su obojica držali

u tajnosti.

Dok su u tome vremenu Amerikanci pokušavali da

doĎu u kontakt sa kosmonautovim ocem, ali je njima u

tome vremenu na neki kraći period bilo nemoguće to

ostvariti jer je kosmonautov otac bio pod stalnom pri-

smotrom. A i velika je popularnost u Sovjetskom Save-

zu postajala za njegovog sina kosmonauta i za samog

njega kao tvorca sve te tehnike sa kojom se sovjeti slu-

že. Pa je kosmonautov otac zbog te njihove velike po-

pularnosti zaboravio trenutno na dogaĎaje koje su nje-

mu pripremile sovjetske vlasti. A i sam je prema sebi

kritičan bio jer da su njega poslušali sin i ostali učesni-

ci u poslovima koje je kosmonaut odradio sada bi u toj

popularnosti drugi čovjek uživao a ne njegov sin.

Stoga je kosmonautov otac sebe kaznio usaglaša-

vajući se sa dobijenom kaznom pa iako nije postupio

po nalogu vlasti da o njegovim mukama ništa ne kaže

sinu, kako bi se na sva ta dogaĎanja što prije zaboravi-

lo. Nego svakome je bilo lakše nego kosmonautovom

ocu koji je trpio dvostruke muke. Prve i najteže strahu-

jući za sinom, a druge muke trpjeći torturu vlasti. Pa se

nije mogao uzdržati da sve to sinu ne kaže uzdržavaju-

ći se obojica od daljeg komentara o tome, makar za ne-

ko vrijeme dok sva ta pompa ne proĎe, no u tome vre-

menu počeše do kosmonautovog oca dopirati tajne po-

ruke od američkih tajnih agenata koje je kosmonautov

otac u početku odbija s ponosom što je njegov sin ušao

u istoriju kao prvi kosmonaut. A i on kao jedan od tvo-


40

raca letilice koja je njegovog sina, odnosno prvog ko-

smonauta nosila kosmosom.

Stalna navaljivanja Amerikanaca pomalo su se po-

čela kolebati na prebjeg kosmonautovog oca da prista-

ne na razgovore sa Amerikancima i da vidi šta mu to

nude Amerikanci i šta od njega traže.

Tako se jednoga dana kosmonautov otac naĎe sa

jednim američkim agentom tajne američke službe za

vrbovanje suparničkih stručnjaka koji je kosmonauto-

vom ocu bez imalo površnosti ponudio njegov prebjeg

u Sjedinjene Američke Države nudeći mu tamo visoki

konfor za stanovanje uz bogatu nadoknadu za njegov

rad i još pride velike novčane svote za svaki donijeti

sovjetski plan u pogledu usavršavanja savremenih leti-

lica s kojima bi se moglo sa Zemlje upravljati.

Ovakva američka ponuda kosmonautovog oca do-

sta je zainteresovala, pa je s američkim agentom dogo-

vorio da o svemu porazgovara sa sinom kosmonautom

koji za svoj podvig nije imao ma baš ništa osim velike

popularnosti i bijedne plate. Što je obojicu njih primo-

ravalo da s tolikim znanjem i hrabrošću potraže bolje

uslove za život, a gdje bi to drugo mogli dobiti izuzev

u Americi pa je kosmonautov sin saznajući od oca za

američku ponudu bio više nego obradovan. Savjetujući

oca da tu ponudu objeručke prihvati, ne razmišljajući o

posledicama koje bi snašle baš njega, sina odbjeglog

sovjetskog strunjaka, koji bi prilikom prebjega u Ame-

riku ponio u svojoj glavi velike planove za usavršava-

nje letilica s kojima bi se moglo upravljati iz baze.

Ovakav udar na sovjetsku nauku teško da bi prošao ko-

smonautovog sina bez velikih posledica, što je kosmo-


41

nautovog oca odvraćalo od ponuĎenog američkog pla-

na. Ali na žalost kosmonauta kao mladog i ambicio-

znog čovjeka ponuĎeni američki plan njegovom ocu

bio je više od stvarnih dostignuća njegovog oca, pa i

samog njega kosmonauta, ne razmišljajući kao njegov

otac o daljim dogaĎajima koji bi proistekli iz ponuĎe-

nog plana kosmonautovom ocu.

Kosmonautov otac razmišljao je i o svome patrioti-

zmu prema domovini i prema narodu, razmišljajući ka-

ko će biti od svih prekoren kao izdajnik svoje domovi-

ne, što je za njegovog sina bilo nevažno, primoravajući

oca da prihvati američku ponudu bez daljeg razmišlja-

nja. A sve ostale posledice on će sin i kosmonaut pre-

bjeglog sovjetskog stručnjaka u Ameriku po mogućno-

sti amortizovati osuĎujući i on svoga oca, pa nema raz-

loga strahovanju od bilo kakvih posledica za njega ko-

smonauta. A otac neka ide svojim poslom tamo gdje bi

za taj posao dobijao pare, a ne slavu i vječito strahova-

nje za gubljenjem slavne slobode pa na kraju i života,

što je sve više ubjeĎivački djelovalo na njega da pri-

hvati američku ponudu. Pogotovo kada je za takvu po-

nudu bio i sin kosmonaut.

Takva obostrana navaljivanja na kosmonautovog

oca od strane sina kosmonauta i američkih agenata uro-

dilo je plodom. Kosmonautov otac pristao je na ame-

ričku ponudu, pa se prešlo sa plana na pripreme ostva-

rivanja toga zamišljenog ponuĎenog plana kosmonau-

tovom ocu.

Nego u tome vremenu u Sovjetskom Savezu svi su

bili nadgledani od strane vlasti, a kamo li takav važan

čovjek kakav je bio kosmonautov otac. Pa njemu nije


42

bilo lako napustiti stalno mjesto boravka, a kamo li

prebjeći u Ameriku.

U tom poslu oko prebjega kosmonautovog oca or-

ganizovan je veliki broj američkih agenata i organiza-

tora prebacivanja kosmonautovog oca u neku od ame-

ričkih baza u Evropi. A namjeravalo se prebaciti ga pr-

vo u Zapadnu Njemačku, gdje je za organizatore bilo

najlakše po njihovom mišljenju, jer je Istočna Njemač-

ka bila pod kontrolom Sovjeta. S čega se američkim

agentima činilo najlakše prebaciti kosmonautovog oca

na zapadnu teritoriju, a odatle za Ameriku. Tako se či-

nilo Amerikancima u čemu su se jako prevarili i učinili

veliku grešku, pa je bio osujećen prelazak kosmonauto-

vog oca iz Moskve za Istočni Berlin, s čega je kosmo-

nautov otac od časa polaska iz Moksve bio pojačano

nadgledan tako da je moskovska veza tu pojačanu nad-

gledanost sovjetskog stručnjaka kosmonautovog oca

dojavila organizatorima zamišljenoga posla, od čega su

se organizatori o jadu zabavili kako to dati do znanja

kosmonautovom ocu da toga dana na ugovoreno mje-

sto neće biti organizatora iz opreznosti da čitav posao

ne propadne. Nego to nije bilo lako učiniti kada je ko-

smonautov otac u stopu praćen, pa su se organizatori

odlučili da od tog posla odustanu ne dolazeći na ugo-

voreno mjesto prebjega. A po jednom agentu šaljući

poruku kosmonautovom ocu zbog čega su odustali od

zakazanog posla.

Američki agenti znali su da je takvu poruku teško

dostaviti kosmonautovom ocu, a da se ne osujeti, pa se

odlučiše da kosmonautovog oca i oni prate sa napisa-

nom porukom, pa u slučaju bilo kakve gužve negdje


43

usput, da tu napisanu poruku ubace u džep kosmonau-

tovog oca vjerujući da će ta poruka biti pronaĎena od

ruke kosmonautovog oca kad on bilo kakvim poslom

ubaci ruku u džep.

Američki agenti uspjeli su neopaženo odraditi do-

stavljanje zamišljene poruke, a kosmonautov otac pro-

nalazeći u prije praznom džepu ukalupljen papir u po-

sljednjem trenutku se sjetio da je to njemu poruka od

američkih agenata, koju srećom nije otkrio vadeći taj

papir iz džepa.

Sve ovo s velikom opreznošću i pod srećnom

okolnošću do toga momenta odvijalo se kada kosmona-

utov otac nije znao šta dalje da radi i kojim poslom da

se bavi u istočnom Berlinu. Tako putujući i razmišlja-

jući šta da radi i kako da zavara njegove namjere koje

je do malo prije imao o svemu i svačemu je kosmonau-

tov otac razmišljao nikako ne nalazeći ubjedljive razlo-

ge dolaska u istočni Berlin.

Jedina mogućnost mu je bila i to slabo uvjerljiva,

ako se jedna njegova bivša ljubav odazove na njegovu

ljubav pa da ga primi k sebi kao dogovorenu posjetu.

Nego sve je to visilo o tankome koncu, jer je veliko pi-

tanje bilo, da li je ta bivša ljubav kosmonautovog oca

uopšte u Berlinu, a iako je opet je pitanje da li će ga

primiti uopšte u kuću, jer je sasvim sigurno da ta go-

spoĎa ima novu ljubav ili možda muža. No sve u sve-

mu to je bila jedina mogućnost kosmonautovog oca da

ne bude otkriven ili pak sasvim osumnjičen da nešto

radi protivno interesa sovjetske države.

Kosmonautov otac nije imao drugoga izbora izu-

zev ovog zamišljenog koji je ravan izuzetnoj sreći, pa


44

je valjalo kosmonautovom ocu zaigrati i na tu kartu

sreće jednakoj jedan na prema nekoliko miliona. No

kada je čovjek srećan milioni se nesigurnosti lako isto-

pe kako se to dogorilo kosmonautovom ocu. Njega je

toga puta poslužila zaista velika sreća.

Kosmonautov otac poslije silaska iz aviona s kojim

je doputovao u istočni Berlin s pratnjom koju je osje-

ćao, ali je nije primjećivao zaigrao je na svoju posled-

nju kartu sreće. Ni o čemu dalje ne razmišljajući ni po-

kušavajući promijeniti plan kretanja da ne bi bio otkri-

ven direktno se uputi na dobro poznatu adresu, pa što

bude neka bude.

Kosmonautov otac unajmi jednog taksistu i poĎe

pravo na adresu nekadašnje ljubavi, a trenutne sreće,

pa šta bude izdržat se mora.

Nego kako je taksista brzo prolazio kilometre od

aerodroma do naznačene adrese, kosmonautovog oca

obuzimala je strah i tuga, a pomalo i nezaboravljena

ljubav koja bi mu ljubav bila najpotrebnija u životu.

Tako u tome košmaru kosmonautov otac stiže u

ulicu koju je dobro poznavao i bez mnogo muke prona-

Ďe traženi broj i ulaz kroz koji je bezbroj puta prolazio

s voljenom ženom, koja mu je od toga trenutka bila

spas ili gotova propast. Prolazeći kroz ulaz primijeti

kosmonautov otac iza njega jedan par osoba koji izi-

grava bračni par, a kosmonautov otac sa sigurnošću je

znao da je to njegova pratnja, pa je brže bolje prišao

liftu da bi prije njih ušao u lift da se odveze do nazna-

čenog stana.

Nego i kosmonautova pratnja bila je vrijedna pa je

uspjela da se ukrca zajedno u lift sa kosmonautovim


45

ocem označavajući stajanje lifta na istom spratu. Tada

je kosmonautovom ocu bilo sasvim jasno ko je njegovo

društvo u zajedničkom liftu. Tako doĎe i kraj mukama

kosmonautovog oca ili možda kraj njegovog života a i

propast čitave porodice, ako ne naĎe spasa u napušte-

noj ljubavi.

Kosmonautov otac ne pridavajući nikakvu važnost

pratiocima, priĎe vratima pritiskajući na zvono i pri-

premajući se kako da zbuni bivšu ljubav dok ne uĎe u

prostorije stana. Ako tamo zatekne više osoba objasni-

će svoj dolazak. A ako slučajno bude bivša ljubav sa-

ma, sve će biti mnogo lakše dokazati se udvoje nego u

slučajnoj trojci ili više osoba što bi bilo u svakom slu-

čaju normalno.

Nego dogodilo se čudo da je bivša ljubav kosmo-

nautovog oca, još uvijek sama i da je toga trenutka ka-

da je na vratima svoga stana ugledala voljenu osobu,

odjedanput zaboravila na sve probleme koje je sa tom

osobom imala u toj davnoj vezi, dočekujući ga rašire-

nih ruku, grleći i ljubljeći se sa tom voljenom osobom,

što je bilo za pratnju kosmonautovog oca završen po-

sao, a za njega spas.

Bivša voljena dama tek je k sebi došla u vremenu

kada je u svome domu za stolom ugledala bivšu volje-

nu osobu ne vjerujući svojim očima koje je dugo trlja-

la, čak ih i prstima otvarala da bi se uvjerila da li je to

san ili java ne mogavši izgovoriti niti jednu jedinu ri-

ječ, dok je svojom pričom ne urazumi iznenadni bivši

voljeni čovjek. Tek tada virtuozna dama progovori: –

Pobogu Sergej, jesi li to to i kakvim si dobrom k meni

danas došao.


46

Sergej na ove riječi njegove bivše ljubavi vrlo

hladno i dostojanstveno odgovori započinjući besko-

načni razgovor. – Eto kao što vidiš draga moja Ruletka,

život piše dogaĎaje, a dogaĎaji istoriju. Nego primakni

mi se malo bliže da te od velike želje dobro izgrlim.

Sergej je ovim riječima pozivajući k sebi Ruletku

htio još više uvjeriti njegovu pratnju da je on doputo-

vao u Istočni Berlin zbog ljubavi, ako ga ta njegova

pratnja još uvijek ko zna s kakvim mogućnostima prati.

Ruletka sva zajapurena ponovo zaboravi na pro-

šlost, priĎe Sergeju sijedajući mu u krilo, ponovo se gr-

leći i ljubljeći sa njim.

Sergej je u tome času takvoga izliva Ruletkine lju-

bavi, umjesto uzvraćene ljubavi mislio „valjda će ova-

kav naš postupak mojim pratiocima biti više nego do-

voljan da me ostave na miru“. Duboko uzdahujući i

prihvatajući Ruletkinu ljubav, s kojom se ljubavlju Ser-

gej zakratko oslobodio svoje pratnje od strane sovjet-

skih vlasti, očekujući ponovnu vezu sa američkim

agentima i organizatorima prebjega na zapad.

Tako je Sergej kosmonautov otac očekujući ame-

ričku vezu u istočnom Berlinu nastavio sa Ruletkom

svoju davno napuštenu ljubav, ali i Ruletki glumeći da

joj se zbog ljubavi vratio. Nikako joj ne otkrivajući pr-

vu istinu njegovog povratka njoj. Iako ga je Ruletka o

tome stalno zapitkivala, pitajući ga o svemu, čak i o to-

me kako je zbog njene ljubavi napustio takvu veliku

popularnost njega i njegova sina, prvoga kosmonauta u

svijetu.

Sergej je Ruletki na sve to odgovarao da mu je ta-

mo u Moskvi svega dosta i da se riješio da joj se vrati,


47

d abi sebi vratio miran život kakav je imao u vremenu

prvoga zabavljanja sa njom Ruletkom.

Tako se Sergej za neko vrijeme oslobodio politič-

kih sovjetskih pritisaka. Ali je njegov sin umjesto nje-

ga Sergeja trpio jako velike pritiske umanjujući sve

njegove hrabre i korisne podvige za istoriju sovjetskog

društva, izostavljajući njega sve više i više iz opita is-

traživanja nauke o svemiru, što kosmonautu nije bilo

lako trpjeti. Ali nadajući se očevom prebjegu u Ameri-

ku, kosmonaut je gajio potajnu nadu da će jednog dana

čitava Sergejeva porodica dobiti zasluženo mjesto u

američkoj nauci, što će se zasigurno dogoditi Sergeju,

ali će njegov sin sve te očeve zasluge u Americi gla-

vom platiti kod kuće u Sovjetskom Savezu, umjesto

kao i otac da dobije potrebno mjesto u nauci, on je stal-

no zbog osvete njegovom ocu slat na najopasnije po-

slove i to bez ikakve pripreme, nego o ovome biće ka-

snije pisano, a sada da propratim Sergejeva dogaĎanja.

Sergej, kosmonautov otac u istočnom Berlinu nije

se odvajao od svoje nekadašnje ljubavi, s čime joj je

ponovo ulivao nadu za ponovnim životom. Ne sluteći

da se Sergej samo skriva iza te svoje nekadašnje ljuba-

vi, dok po njega ne doĎu američki organizatori za pre-

bacivanje njega u zapadni Berlin, a onda ponovo zbo-

gom nekadašnjoj ljubavi. Na to Ruletka nije mnogo če-

kala, jer se Sergej već bio povezao sa američkim agen-

tima i organizatorima njegovog prebjega na zapad. Ta-

ko je jedne noći Ruletka prilikom jedne šetnje sa Ser-

gejom posumnjala u njegove namjere kada su njima na

ulici prišla dvojica lijepo ureĎenih graĎana, učtivo se

pozdravljajući sa njima, ali ne na njemačkom jeziku


48

već na engleskom, koji jezik Ruletka nije dobro razu-

mjela. Ali ipak po Sergejevu gestakuliranju primijetila

je nešto neobično kod njega. Jedva čekajući da se ta

dva gospodina otkače od njih, pa da ona upita Sergeja

o čemu to oni tako prisno i dugo razgovaraju, koji je

razgovor potrajao za Ruletku mnogo dugo, pa kada se

taj razgovor okonča već jedanput, Ruletka jedva čeka-

jući da od Sergeuja zatraži objašnjenje, o čemu oni to-

liko dugo razgovaraše.

Sergejev odgovor na Ruletkino pitanje za nju je

ponovo bilo iznenaĎenje jer se Sergej u tome času sa-

svim drugačije ponašao. Postao je onaj pravi robusni i

nestrpljivi Sergej. Drsko se ponašajući sa Ruletkom

prigovarajući joj da je opet počela da se miješa njemu

u njegove lične poslove, što je Ruletku jako čudilo ka-

ko se tako odjedanput Sergej promijenio i u tom nje-

nom čuĎenju, za Ruletku dogodi se čudo neviĎeno.

Odnekuda iznenada pojavi se lijepa limuzina u ko-

ju se na brzinu Sergej ukrca i izgubi se u nepoznatom

pravcu.

Ruletka je ponovo za kratko vrijeme doživjela iz-

nenaĎenje od Sergeja, ali ovoga puta jako neprijatno

iznenaĎenje ne znajući šta je sa Sergejom bilo.

Ruletka je pomislila čak na otmicu Sergeja, pa je

slučaj odmah prijavila policiji, a s tom prijavom, mo-

žda bi tako isto bilo i da nije prijavila Sergejevu otmi-

cu, Ruletka je sebi navukla bijedu na vrat od strane da-

nonoćnog policijskog ispitivanja ko su bili ljudi koji su

oteli Sergeja, da li ih je ona znala ili poznavala?

Ruletka je čak bila pod sumnjom da je ona naručila

otmice i svrgavanja Sergeja radi njene osvete, što je


49

bio napustio u najljepšim danima njene i njegove mla-

dosti, ženeći se s drugom djevojkom, s kojom je stekao

porodicu i veliki ugled u društvu, s tom porodicom za-

snovanom s drugom djevojkom. Zbog svega toga je

Ruletka potpala pod sumnju da je iz ljubomore i osvete

naručila Sergejevu otmicu a možda i svrgavanje pa je

bila uhapšena s namjerom da je zadrže u pritvoru sve

dok se ne sazna prava istina o Sergeju. Ruletka je pro-

klinjala svoju zlu sudbinu koja joj poslije svih loših do-

gaĎaja sa Sergejom ponovo se ponovi s njegovim poja-

vljivanjem, eto umjesto ljubavi donese joj čak i zatvor.

Ruletka je sa sigurnošću znala da je Sergejeva ot-

mica nekakva njegova ujdurma, ali je pred policijom

nije mogla dokazat, jer je Sergej bio jako ugledan čo-

vjek u istočnoj Njemačkoj, iako mu je taj ugled u So-

vjetskom Savezu pomalo isčezao kod sovjetskog ruko-

vodstva, radi njegovoga straha za sinom prvim kosmo-

nautom, za koga se Sergej plašio, a i nije mu bilo drago

da njegov sin bude zamorče s kojim će se ispitivati

ljudski organizam van zemljine teže.

Ovakvi nastali dogaĎaji sa Sergejem u Sovjetskom

Savezu bacile su prvu sumnju na Sergeja i njegova do-

gaĎanja u istočnoj Njemačkoj, gdje je bio otputovao i

to pod pratnjom sovjetskih vlasti koju je pratnju Sergej

izigrao glumeći veliku ljubav sa Ruletkom, koju je lju-

bav Ruletka na žalost prihvatila, ne znajući da je ta

Sergejeva ljubav lažna i montirana od Sergeja radi

skrivanja njegovih namjera, koje namjere sirotu i zalju-

bljenu Ruletku koštaće čak i zatvora. Taj zatvor može

potrajati jer u tome komunističkom vremenu pravda se

zadugo dokazivala, pogotovo politička pravda, jer u


50

komunizmu je vladala doktrina traženja istine za radi

pravde dugo i dugo se dokazujući, pogotovo za osobe

koje se naĎu u ma kakvom odnosu sa počiniocem ne-

pravde prema državi komunističkog ureĎenja. U kakvo

se kolo igrom sudbine uplela sirota Ruletka, a sve zbog

svoje zaljubljenosti u Sergeja, koji se uz pomoć Rulet-

kinu otisnu preko okeana. A Ruletka ostade da okajava

svoju ljubav u komunističkim zatvorima istočne Nje-

mačke bez imalo griže savjesti njenog voljenog čovje-

ka Sergeja Jurijeviča, koji se u tome vremenu baškario

po američkim apartmanima čitajući sovjetske planove

američkim stručnjacima za usavršavanje letilica koje

će sa ljudskom posadom šetati svemirom.

Sergejev dolazak u Ameriku i njegovo veliko zna-

nje o tehnici i usavršavanju kosmičkih letilica stvorilo

je Americi uslove da prestignu Sovjete, dok je Sergeje-

va emigracija u Americi bila za Sovjete veliki hendi-

kep, jer gubljenjem takvog stručnjaka u poslovima bez

koga ti poslovi ne mogu napredovati velika je šteta za

gubitnika, s čega su se Sovjeti grdno svetili ostatku

Sergejeve porodice u Sovjetskom Savezu. Tako da Ser-

gejev sin prvi kosmonaut nije mogao dalje napredovati

u struci za ispitivanje kosmosa i svemira. Ali su njega

Sovjeti stalno slali na najopasnije opite ispitivanja teh-

nike letenja svemirom. A i ostala Sergejeva porodica

bila je označena kao izdajnička porodica pa nije mogla

napredovati u službi niti Sergejeva supruga, a ni Serge-

jeva kćerka, pa iako su u svojim strukama bile veliki

stručnjaci. Tako se Sergejev prebjeg u Ameriku kobno

odrazio na ostatak njegove porodice u domovini. Ali za

Sergeja i za Ameriku bio je i te kako isplativ.


51

Sergej je za svoj uspjeh u tehnici proizvodnje sve-

mirskih letilica pomagao da Amerika prestigne Sovjete

i da umjesto izlaska s tim letilicama van zemaljske or-

bite i vraćanja opet na maticu zemlju upravljajući s tim

letilicama iz baze. To u tome trenutku za Amerikance

nije mnogo važno, Amerikanci pokušavaju sa Sergeje-

vim znanjem da uspiju u osvajanju drugih planeta. A u

tome vremenu da kao najbliže nebesko tijelo osvoje

mjesec, s pristizanjem letilica sa ljudskom posadom na

Mjesec i bezbjedno vraćajući je na maticu zemlju. Sva

ova Američka priprema zavisila je od Sergeja, jer je

Sergej bio glavni mozak takvih dostignuća. Zašto je

Sergej u Americi stekao veliku popularnost, a i zaradio

veliko bogatstvo, pa je Sergej prebirao po svojoj glavi

kako bi i ostatak porodice prebacio ilegalno iz Sovjet-

skog Saveza u Ameriku što je bilo nemoguće.

Sergej Jurijevič tada kada je shvatio da ostatak nje-

gove porodice ne može ilegalno napustiti Sovjetski Sa-

vez, tada je Sergej putem američke diplomatije zatražio

da se dozvoli iseljenje njegovom ostatku porodice u

Ameriku, što Sovjeti nikako nijesu dozvoljavali, već su

od Amerike tražili Sergejevo izručenje matičnoj državi

Sovjetskom Savezu, pa kad Sergej okaje grehove izdaj-

stva tada će se moći svi skupa Jurijeviči iseliti iz So-

vjetskog Saveza. To je za Sergeja i za Ameriku bilo ne-

prihvatljivo s čime se Sergej morao pomiriti i nastaviti

življenje i rad u Americi ujedno pateći za svojom fami-

lijom s kojom se Sergej čak nije mogao ni dopisivati, a

kamo li preko telefona komunicirati, s čime se Sergej

morao suočiti.


52

Sergej s takvim svojim suočenjem, kada već nije

mogao pomoći svojoj porodici, riješio je da barem do

kraja svoga saznanja pomogne američku tehniku da

prestignu Sovjete. S čime je Sergej preko jedne svoje

tajne veze pokušao ucijeniti Sovjete, s kojom je ucje-

nom svome sinu prvom sovjetskom kosmonautu potpi-

sao smrtnu presudu, jer su sovjetski stručnjaci pri ispi-

tivanju vanzemaljskih letilica s kojima su takoĎe So-

vjeti namjeravali da posjete Mjesec i da se vrate nazad

u bazu s uspjehom.

Takav poduhvat Sovjeti su pokušali prvi učiniti od

Amerikanaca šiljući na takav prvi poduhvat Sergejevog

sina ubjeĎujući ga da se prihvati toga probnog putova-

nja, pa kada je bio prvi kosmonaut neka bude i prvi so-

vjetski kosmonaut koji će postaviti sovjetsku zastavu

na Mjesec.

Sovjeti su znali da tako nešto priprema Amerika na

čelu sa svojim prbjegom iz Sovjetskog Saveza Serge-

jem Jurijevičem, pa su Sovjeti i previše požurili s pre-

stižem, dobro nepripremljeni da se prvi prošetaju Mje-

secom. A kao prvi putnik odreĎen je bio Sergejev sin,

prvi svjetski kosmonaut. Pa ako Sovjeti u tome uspiju,

mislili su da će s tim povratiti Sergeja u Sovjetski Sa-

vez, kada mu sin doživi takav uspjeh. A poslije povrat-

ka zna se šta bi bilo sa Sergejom.

Takva je bila zamisao Sovjeta da se osvete Serge-

ju, a ako Sovjeti ne uspiju u svome zamišljanju Sergej

je izgubio sina jedinca, pa je za Sovjete i to bila osveta.

Jeste da je bila sramna, ali je Sergej morao platiti za iz-

daju domovine, a domovinska izdaja skupo se plaća,

kakvu je cijenu platio Sergej s gubitkom sina.


53

Sergej je znao da je za sovjete kao za državu bila

velika slabost ako Amerikanci prvi osvoje Mjesec, pa

je Sergej uspio u svom poduhvatu da napravi letilicu

koja će bezbjedno ostvariti let do Mjeseca sa ljudskom

posadom i ostaviti američku zastavu na Mjesecu u

znak prestiža nad Sovjetima. To je bila Sergejeva osve-

ta za sinom, pa iako je ta osveta bila bolna i mala, ali je

osveta osveta, pa i ona moglo bi se reći na nivou drža-

va, jer je Sergej u znaku osvete sina napravio letilicu

sposobnu da odleti s posadom na Mjesec i da se posada

može iskrcati na Mjesec, obaviti sve namjerene poslo-

ve i u znak velikoga uspjeha ostaviti prvi u svijetu svo-

ju zastavu na Mjesec.

Amerikanci kada obaviše svoje poslove na Mjese-

cu i kada se uspješno poslije kratke šetnje Mjesecom

ponovo ukrcaše u letilicu jedan od njih trojice koji su

sačinjavali prvu ljudsku posadu u posjeti Mjesecu izgo-

vorio je istorijske riječi: „Ovo je mali čovjekov korak

ali veliki za američku istoriju, jer su Amerikanci prvi u

svijetu postavili svoju zastavu na Mjesecu“, pri tome

ne pominjući Sergeja Jurijeviča, stručnjaka iz Sovjet-

skog Saveza čijom je zaslugom Amerika uspjela u to-

me njenom poduhvatu. Zaboravljajući na čovjeka koji

je njegovim umom, sav taj američki uspjeh ostvario i

na kraju skupo platio gubitkom sina, prvoga kosmona-

uta u svijetu koji je takoĎe u tome uspio umom i izu-

mom njegovoga oca Sergeja.

Sergejevim prebjegom u Ameriku, Sovjeti su s tim

prebjegom dobili žestoki udarac na putu prestiža jer su

Sovjeti kako bi rečeno bili na putu Sergejevom zaslu-

gom da prvi u nizu uspjeha istraživanja kosmosa, uspi-


54

ju i u drugom poduhvatnu, odnosno da poslije prvoga

leta kosmosom budu i prvi u posjeti Mjesecu. U tome

ih je zaustavio baš njihov graĎanin kome se izdaja nije

mogla oprostiti nikako, pa ni s namjernim učinjenim

postupkom pogibije Sergejevog sina. Bez obzira što je

on bio prvi svjetski kosmonaut i tako nosio u svijetu

prvenstvo Sovjetskog Saveza. Ali Sovjeti nijesu mogli

prežaliti gubitak i drugog uspjeha isključivom krivi-

com njihovog graĎanina. Pa se sovjeti nijesu zadovolji-

li strašnom osvetom Sergeju, šaljući mu sina u sigurnu

smrt, već su nastavili proganjanje ostatka Sergejeve

porodice, odnosno Sergejeve supruge i kćerke, koje su

u daljem toku življenja protjerane u najnepristupačnije

krajeve Sovjetskog Saveza da tamo zaraĎuju za život

ne baveći se svojim poslovima u kojima su bili vrhun-

ski stručnjaci.

Sovjeti su u toj neljudskoj osveti išli toliko daleko

da su zabranjivali ljubav Sergejeve kćerke Marijetke sa

njenim valjda vjerenikom Borjusom kako se u narodu

sovjetskom krijući pričalo. S čega su i Marijetku s maj-

kom protjerali u Sibir. A Borjusu zaprijetili da ako bu-

de održavao veze sa Marijetkom da će i njega protjerati

u Sibir, pa neka se tamo u Sibiru kuće, jer je ionako Si-

bir bio nenaseljen, što je Borjus jedva dočekao da se i u

teškim uslovima sastane sa svojom voljenom vjereni-

com ne bi li je kako otrgao od velike patnje koje ona

nije zaslužila, ma je morala i ona odpogavati učinjene

greške svoga oca.

Borjusov dolazak u Sibir za Marijetku i njenu maj-

ku bila je velika podrška ostatka u životu, pa i u Sibiru

dok su tamo bitisali.


55

Marijetka i njena majka mnogo su se obradovale

Borjusovom dolasku, a i Borjus je bio prezadovoljan

kada se sreo ponovo sa svojom voljenom vjerenicom.

A u isti trenutak više nego ogorčen na postupak njego-

vih vlasti u Sovjetskom Savezu gdje se čovjek ne pita

sam sa sobom niti može organizovati svoj život bez po-

sredništva vlasti. A još je veće ogorčenje bilo kod Bor-

jusa na sovjetske vlasti kada zbog učinjene greške jed-

noga člana porodice, morala je odpagavati učinjenu

grešku čitava porodica. Pa iako su oni svi bili lojalni

svojoj domovini izuzev počinioca greške pa makar ta

greška bila i opravdana ili pak u početku činjenja za-

snivana na sitnicama kakve su bile Sergejeve greške

koje su se mogle otkloniti bez katastrofe koja je uzro-

kovana tim sitnim učinjenim greškama koje sitne gre-

ške mnogo koštaše prouzrokivača grešaka, ama bogami

i državu Sovjetski Savez u pitanju prestiža Amerike na

poljima tehnike uz obilatu pomoć Sergeja Jurijeviča.

Nego dogodilo se što se dogodilo, a Borjusu Petro-

nijeviču sa Marijetkom i njenom majkom valjalo je ži-

vot nastaviti u sibirskim ledenim stepama, gdje za de-

vet mjeseci u godini nema se zašto dohvatiti izuzev le-

da i zamrznutih predmeta. Ali Sovjeti su pokušavali

naseljavati i taj dio Sovjetskog Saveza mahom kažnje-

nicima. Za Borjusa i njegovu Marijetku s majkom, bila

je jedina olakšavajuća okolnost što su oni pa i u Sibiru

imali kakav takav smještaj i državno zaposlenje s ko-

jim platama teško se mogao sastaviti kraj s krajem, pa

je Borjus morao dodatno raditi najteže fizičke poslove i

to poslije osmočasovnog rada u istim preduzećima u

kojima je redovno radio što je bilo dozvoljeno od stra-


56

ne sovjetskih vlasti usled oskudice radne snage u Sibi-

ru.

Tako je Borjus uspijevao da nekako s Marijetkom i

njenom majkom sastavlja kraj s krajem bez obzira što

Marijetkin otac u Americi ima pravo bogatstvo, ali ka-

kva je njima bila korist od toga Sergejeva bogatstva ka-

da on njima nije mogao ništa od toga poslati, jer je Ser-

gej bio ucjenjivan s ostatkom porodice, da se vrati u

Sovjetski Savez ne zbog odgovornosti nego zbog po-

moći na nivou njegovoga znanja koje je za Sovjete bilo

prijeko potrebno na čemu je je Sergej nasjeo na preva-

ru sovjetske vlasti. Vraćajući se uz obećanja Sovjet-

skog Saveza ne bi li kako spasio suprugu u kćerku ka-

da je već sina i to slavnoga za čitavi svijet izgubio.

Sergej nasjedajući na milosrĎe Sovjeta nije poma-

gao ostatku porodice već je ugrozio život samom sebi,

a slobodu potpuno izgubio, jer je bio odmah po povrat-

ku u Sovjetski Savez uhapšen, a sve od bogatstva što je

donio sa sobom bilo mu je konfiskovano u korist drža-

ve.

Tako ti je prošao Sergej Jurijevič veliki sovjetski

stručnjak u osvajanju svemira i proizvodnji savremenih

letilica. A sve što se usprotivio sovjetskim komunistič-

kim vlastima da njegov sin bude prvo zamorče s kojim

bi počinjala sovjetska karijera u osvajanju svemira.

Nego što bi narod kazao nekome šteta a nekome

velika korist, a toga tadašnjega vremena prvo bila je

velika šteta za Sergeja Jurijeviča, a poslije Sergeja na-

stala je velika šteta i za Sovjetski Savez. A sve zbog

nepromišljene tvrdoglavosti sovjetske vlasti da mora

biti bez pogovora kako vlast zahtijeva od svakoga svo-


57

ga podanika pa ma koliko taj podanik vredio kakav je

bio i koliko je vredio Sergej Jurijevič, od čijega zla naj-

više je koristi imala Amerika koja je iskoristila Serge-

jevo znanje za usavršavanje američkih letilica s kojima

se može upravljati iz baze sa i bez ljudske posade pa se

kako bi rečeno dogodi da Amerika prva istakne svoju

zastavu van zemaljske orbite.

Nego kako su u tome vremenu bili dosta zategnuti

odnosi izmeĎu Sovjeta i Amerike, zbog čega je možda

i Sergej platio toliku cijenu za prestiž Amerike u odno-

su na Sovjete za osvajanje drugih svjetova iz čega je

nastala ova knjiga kao mašta budućnosti, o čemu ću

unaprijed pisati, a sve ostalo što pišem istiniti su doga-

Ďaji uvertire čovjekovog istražvanja prirode i prirodnog

stvaranja kako Zemlje i njenih postojećih prirodnih

osobina kroz postojanje i tumačenje tih zemaljskih oso-

bina koje je priroda skupa sa razumom čovjeka zemlji

podarila i još više čovjeka obdarila sa svojom znatiže-

ljom da istražuje kosmička prostranstva čemu se dio

zemaljskog naroda protivi. Pa evo jedne zanimljive pri-

če vezane za jednu prvu ispričanu priču unazad ove

knjige, a akteri su i ove druge priče isti ljudi samno

mnogo više brojnijih godina, a s pameću istom.

Kako bi rečeno poslije mnogo godina kao stamene

starine sastali se sa ironijom sudbine ponovo da raspra-

vljaju o zemaljskim dostignućima, odnosno o dostignu-

ćima zemaljskih stručnjaka u pogledu osvajanja ko-

smosa, odnosno svemira.

Družina je po sastavu bila potpuno ista i sa svojim

starim uvjerenjima pa da čujemo i te njihove nove pri-

če.


58

Zajedljivi Raif Rambis nije se ništa promijenio u

pogledu izazivanja Svetolika Petrika bivšeg stručnjaka

istraživanja kosmosa, a toga datoga vremena već osta-

reloga penzionera, a neizmijenjenog i nepopravljivog

religioznog vjerovanja da se s tehnikom ne smije zadi-

rati u ona zemaljska božanstva iz kog razloga upita i to

podrugljivo Svetolika Petrika.

– Je li bogati gospodine Svetolik jesi li još uvijek

mišljenja da se u božjoj bašti ne smije zalaziti no se

meni čini gospodine Svetolik da ovi sovjetski bez-

božnici prošetaše tom božjom baštom pa i bez pitanja

Boga.

– E vidite li gospodo moja ovoga bezbožnika koji

se evo toliko godina ne mijenja u pameti nego bezbo-

žnik bio i ostao. Pozorio se on sa tim svojim bezbožni-

cima koji protiv boga čine božje nedjelo, a ne boje se

božje kazne.

– Bog ne žuri sa svojim kaznama, ali božja kazna

stići će svakoga, pa eto vidite li počela je i Sovjete sti-

zati. Pogibe im ta prva perjanica kako kaže drug Raif,

koji je prekoračio vrata božjega vrta, a ne zna kukala

mu majka da je božja bašta za njega prevelika i da taj

njegov komunista koji je glavom platio tek je samo

provirio u božjoj bašti.

– Jeste vala imaš pravo gospodine Svetolik tek što

su Sovjeti provirili kroz ta božja vrata pogibe im ko-

smonaut, ama se Amerikanci prošetaše božjom baštom

širom otvorenih vrata i postaviše zastavu na površini

Mjeseca našega prvoga komšije ako tako mogu nazvati

Mjesec. A gdje je mjesec nastanjen u toj božjoj bašti,

vjerovatno da ti to bolje znaš od mene gospodine Sve-


59

tolik, jer ti kako kažeš preko svještenika komuniciraš s

bogovima.

– Ti to malo podrugljivo govoriš druže Raife, ali je

baš tako, a ta komunikacija ne odvija se kako ti misliš

glupane. Bog ne komunicira s narodom osobno već

kroz molitve naših sveštenika s čime se Bog umoljava

da pomaže narodu, a kroz ta božja pomaganja komuni-

kacija je Boga sa narodom.

– Jeste tako je gospodine Svetolik, priča se u naro-

du da su svi sovjetski popovi, ako njih više ima u So-

vjetskom Savezu, danima i noćima molili Bogove da

spriječe Sovjete u njihovom pokušaju provirivanja u

božjoj bašti. Pa kako meni izgleda ti popovi u tome ne

uspješe. Vjerovatno da je sam Bog gostoljubljiviji od

popova njegovih slugu pa im je odbio tu njihovu moli-

tvu otvarajući ovozemaljskoj tehnici bar malo otvorena

vrata. A hoće li se dalje smilovati da ovozemaljskoj

tehnici širom otvori vrata vidjeće se.

Nego bogati gospodine Svetolik, reci ti meni a

znam da mi to znaš reći jer si bio visoki stručnjak, a

bio bi i još viši da te nije ta tvoja ludost zanijela, pa vi-

še vjeruješ bajalicama nego samome sebi i školi koju si

sa uspjehom završio i to tvoje znanje godinama preno-

sio mladim generacijama koje sada ozbiljno da kažem

koristeći to tvoje znanje spremaju se pohoditi toga tvo-

ga Boga gospodine Svetolik.

Izvini, ne mislim ni slučajno ja da će oni neposred-

no pohoditi Boga nego ta božanska dostignuća kako ti

to kažeš, pa reci ti ne samo meni kako rekoh nego svi-

ma nama, hoće li to njima Bog zabraniti?


60

– E moj glupane glupi, vidi se da si slabo obrazo-

van, Bog ne zabranjuje nego kažnjava bezbožne, a po-

božne svoje vjernike pomaže. Vidio si i sam šta se do-

godilo sa ovim prvim bezbožnikom i to u kratkom vre-

menu. Bog ne žuri, ali ne dopušta bezbožnike da rade

što je protiv božje volje, e to ti je odtgovor na ovo tvoje

vrlo glupo pitanje.

– E vala bogami vas dvojica uvijek čim se sretnete

uhvatite se nekakvih vaših glupih razgovora pa bi čo-

vjek rekao po tim vašim razgovorima da ste i sami

mnogo glupi, a ne najobrazovaniji u svojoj struci. Što

će vama svaki put ti vaši takvi razgovori? Zašto već je-

danput ne započnete neke ozbiljne i naučne razgovore,

pa nas dvojica da nešto od vas naučimo. A vi se dohva-

tite religije i nekakvog komunizma, o čemu vi obojica

nemate nikakve veze.

– Nas dvojica gospodine Svetolik očekujemo da

nam nešto baš ti kažeš iz te tvoje struke koja je danas u

žiži dogaĎaja. A ti se prepireš s Raifom, oće li bog za-

braniti Amerikancima da pored mjeseca postave ame-

ričku zastavu na nekoj drugoj planeti. Ovim riječima se

umiješa u Svetolikov i Raifov razgovor Šimek Stup.

– To sam i ja od njega očekivao, ponovo se oglasi

Raif. – Dobro de Raife, prekini ti već jednom sa tim

tvojim zajedljivostima. Nas dvojica a kako se čini i ti

bi rad bio čuti Svetolika o njegovom mišljenju, hoće li

Amerikanci uspjeti da sa ljudskom posadom stignu na

neku udaljeniju planetu i ponovo se vrate bezbjedno

natrag na zemlju. To tebe kao i nas dvojicu zanima ču-

ti. Samo nećeš pošteno da pitaš Svetolika, a i on neće

tebi pošteno i stručno da odgovori, pa ga pusti neka na-


61

ma odgovori na naše pitanje, dako i ti Raife s tim od-

govorom budeš zadovoljan više nego sa onim prije nje-

govim odgovorom na tvoja zajedljiva pitanja na koje si

isto takav dobio zajedljiv odgovor.

– Dobro evo za sada ću potpuno zaćutati dok od

Svetolika ne čujemo ozbiljan odgovor na naše pitanje,

pa ajdemo sada svi skupa da čujemo Svetolika.

Svetolik se malo prokašlja pa za početak reče: –

Dobro, ja oću vama kazati moje mišljenje za ova dana-

šnja dogaĎanja u pogledu osvajanja svemira.

Vi svi draga moja gospodo zajedno sa mnom, a i

čitavi svijet zna da je Bog sve ovo što oko nas vidimo

stvorio, a i dalje stvara. To što su ljudi počeli i da se

miješaju u božja ostvarenja, po teološkim naukama ni-

pošto ljudi ne smiju nastaviti.

Raif Rambis ne slušajući više Svetolika iz svega

glasa zavika: – Eto vidjeste li drugovi Svetolikova od-

govora, umjesto da on odgovori na naše pitanje čisto i

direktno, hoće li Amerikanci uspjeti u svome zamišlje-

nom poduhvatu. On poče da nama drži predavanje o te-

ološkim naukama. O čemu ga mi to odnosno vi nijeste

pitali. – Dobro de Raife, pušti čovjeka da priča pa kad

mu doĎe na red naše pitanje valjda će nam on i na nje-

ga odgovoriti. Oće matrak kada o tome nema pojma, da

je što znao ime bi mu se pominjalo, kao što se pominje

onome Rusu oko kojega se lome Rusi, odnosno Sovjeti

i Amerikanci. pa se pitam ko je bolje uspio sa znanjem

da uĎu u toj da kažem Svetolikovoj bašti. A sve mi se

čini dok su ga Sovjeti uhapsili da je on Amerikance bo-

lje naučio kako da uĎu u tu Svetolikovu božju baštu i

da se zdravo kući vrate.


62

– Eto vidite li ljudi da vas od muke tako apostrofi-

ram ne biste li kako umirili Raifa pa da vama odgovo-

rim na postavljeno pitanje.

– De umiri se Raife, viknuše iz glasa Mario i Ši-

mek i još dodadoše, dosta je više tvoje priče, ajde da

poslušamo i Svetolika. Pa ako vidimo da se ne drži od-

govora na naše pitanje mi ćemo ga upozoriti, a ti se

ućuti molimo te nas dvojica.

– Dobro ućutaću zvog vas dvojice, a i meni je dra-

go čuti te Svetolikove znalačke osobine sa kojima ras-

polaže. ali samo sa znanjem iz tehnike, a sa teologijom

neka nas odnosno vas dvojicu poštedi, a ja ga i onako

ne slušam ama baš ništa, a kamo li o njegovom teolo-

škom znanju o kojemu on nema pojma, ni koliko o teh-

nologiji letilica, o kojima je bajagi nešto učio, a nešto

ma pogrešno prenosio saznanja mlaĎim generacijama.

– Eto vidite ljudi poče Raif i da me vrijeĎa, pa ka-

ko mogu da vama odgovorim na pitanje.

– Ućuti Raife, obećao si. – Oću, oću, ućutaću, reče

Raif i desnom rukom stegnu usnice, našto se grohotom

nasmijaše Mario Kačar i Šimek Stup, govoreći u glas:

– Dobro je što si stegao usne, ali ako njih otvoriš mora-

ćemo ti ih nas dvojica lijepkom vezati.

Raif i dalje ostade ćuteći, a Svetolik s mukom na-

stavi svoju priču o teološkoj nauci. Ma ga ubrzo u toj

priči zaustaviše Mario i Šimek, tražeći od Svetolika da

odgovori direktno na pitanje ili da promijene temu na-

što se Svetolik malo obrecnu, pa reče: – Svaka priča

ima svoj uvod u suštinu, pa tek na kraju odgovor. –

Dobro Svetolik, da čujemo i uvid i razradu suštine, sa-

mo bi te molili da se što prije dotakneš odgovora na na-


63

še pitanje, odnosno na kraj priče kako ti nazva naše pi-

tanje.

– Dobro kad hoćete odgovor bez objašnjenja evo

da vam direktno kažem. Oće, uspjeće Amerikanci da

prispiju i na neku drugu planetu osim mjeseca, ne u

božjoj bašti kao što Raif kaže. Velika je božja bašta za

Raifa, a i za sve nas i čitavo čovječanstvo, teško da do

te bašte iko dosegne pa i Amerikanci.

– Dobro Svetolik, čuli smo to već jednom. Nemoj

se vraćati na istu priču, već produži i objasni započeti

odgovor. – Oću, nastavljam vama odgovor, a ovo što

rekoh samo je uzgredno. Dobro neka ti to bude uzgred-

no i ovoga puta, ali ubuduće drži se samo odgovora na

naša pitanja jer će tih pitanja vjerovatno biti i više, jer

te mi smatramo stručnjakom pa iako si penzionisan.

– Tako je, ja sam cio svoj radni vijek proveo u usa-

vršavanju letilica s upravljanjem iz baze i pravo da

vam kažem u tome je vrlo malo bilo uspjeha, dok se

Sovjeti i Amerikanci ne oglasiše s njihovim uspjehom

za koji evo svi znamo. Šta će biti dalje, mišljenja sam

da bi Sovjeti i Amerikanci zajedno u tome uspjeli, ali

to njima Bog ne dozvoljava vidite li i sami šta se sve

izmeĎu njih dogaĎa. Otimaju jedni drugima stručnjake

koje po svaku cijenu hoće da unište, a to je gospodo

moja Božja volja.

– Vala gospodine Svetolik, Raif ima potpuno pra-

vo što te zajedljivo podržava izvodeći s tobom smijuri-

je, jer ti malo malo pa se vratiš na staru priču posveće-

nu bogovima, a zaboraviš na nauku i da nama odgovo-

riš na pitanje koje nas interesuje bez obzira na svaĎe

sovjetsko-američke pod patronatom Boga.


64

Nego kako god ti misliš o Amerikancima i Sovjeti-

ma, svaĎali se oni ili ne, oni su i do ovoga momenta

vremena postigli dosta po pitanju istraživanja svemira.

A čini mi se da na tome nijesu stali ni jedni niti drugi, a

pogotovo Amerikanci, jer koliko se može preko javno-

sti saznati Amerikanci spremaju još jednu posjetu Mje-

secu, da provjere mogu li na Mjesecu graditi baze za

dalja istraživanja svemira. A možda kako se priča,

Amerikanci bi koristili te baze i u vojne svrhe što So-

vjeti znaju zbog čega drže na dugogodišnjoj robiji Ser-

geja Jurijeviča koji pomože Amerikancima da postignu

to što su postigli. A za vjerovati je da ni Rusi, odnosno

Sovjeti ne sjede skrštenih ruku okajavajući to što njih

prestigoše Amerikanci. Tako ti je to moj Svetolik pa

branio to njima Bog ili ne oni i jedni i drugi idu dalje.

Još se u javnosti čuje da će zajedno Sovjeti i Ame-

rikanci graditi svemirsku stanicu i postaviti je negdje u

svemiru uz koju bi stanicu pristajali ovozemaljski sve-

mirski brodovi, odnosno letilice s ljudskom posadom

mješovitog sastava sovjetsko-američkog. To je tako

moj Svetolik, a ti kažeš da Bog ne da da se Sovjeti i

Amerikanci udruže i zajedno da osvajaju svemir, odgo-

vori Svetoliku umjesto Raifa Mario Kačar, pošto je Ra-

if održao sebe u ćutanju s kojim odgovorom bio je sa-

glasan i Šimeka Stup. Samo tome odgovoru usprotivio

se Svetolik Petri, odgovarajući Mariu Kačaru nazivaju-

ći njega bezbožnikom i to većim od Raifa. A ostajući

pri svome da Bog neće nikako dozvoliti sovjetsko-

američku koprodukciju u istraživanju svemira, niti će

Bog dozvoliti bilo kakvo postavljanje bilo kakve sve-

mirske stanice u svemiru, jer bi to bilo direktno miješa-


65

nje čovjeka u božju volju. – I ovo što su Amerikanci

postavili zastavu na Mjesec i to je protiv božje volje jer

Bog neće dozvoliti vještačke elemente meĎu prirodnim

dostignućima, koja su dostignuća ostvarena božjom vo-

ljom, pa ta tvoja priča Mario o nekakvim svemirskim

pristaništima postavljenim u svemiru, gdje bi pristajali

brodovi, e ti Mario s tom pričom zagrdi Raifa. Kakvi

brodovi i kakva pristaništa, jesi li poludio Mario. Mo-

žda bi Sovjeti i Amerikanci zajedno uspjeli do jedne

ure tragati po Mjesecu, ali dalje nemaju nikakve šanse

Mario, jer su u Svemiru velike razdaljine koje su stvo-

rene božjom voljom, da njih niko za svoga vijeka preći

ne može, pa ajde reci Mario, može li čovjek bez božje

volje zadirati u tome što je samo božje i što ne pripada

čovjekovom tehnološkom ostvarenju?

– Gospodine Svetolik, ajde da ti idem u ajtar, Bog

je stvorio čovjeka da ovlada prirodom, a to čovjekovo

ovladavanje prirodom ide veoma sporo, taman takvom

brzinom kakva je bila evolucija čovjeka. Svi znamo

gospodine Svetolik, koliko je čovjek u početku svoga

postanka bio primitivan. Pa se dogaĎala čovjekova

evolucija s kojom je evolucijom čovek dogurao do da-

našnjeg stupnja čovekovog razvitka sa kojim razvit-

kom čovjek kao što vidiš gura sve dalje i dalje.

Mišljenja sam Gospodine Svetolik da čovjek neće

stati na ovome što je postigao u svom tehnološkom

razvoju, nego da će ići sve dalje i dalje pa će malo po

malo osvajati svemir, ako ga što u tome ne spriječi.

– Tako je gospodine Mario, reći će Svetolik, nas se

dvojica možemo saglasiti samo u ove tvoje zadnje rije-


66

či ovo što reče da će čovjek uspjeti u svome tehnolo-

škom napredovanju ako ga što ne spriječi.

Tako je gospodine Mario, čovjeka će Bog da spri-

ječi čim uĎe u nedozvoljene radnje od božje strane, od-

nosno čovjeka će bog spriječiti u svakoj radnji koja ni-

je po božjoj volji. A čovjekovo zadiranje u onome što

je Bog stvarao ne može biti božja volja. Možda je go-

spodine Mario i prije nas postajala neka ljudska civili-

zacija koju je Bog stvorio pa je uništio onoga časa kada

se ta ljudska civilizacija oglušavala od božje volje pa je

možda Bog stvorio druga ljudska bića koja se neće

oglušavati od božje volje, a to smo mi gospodine Ma-

rio.

Nego kako sada stoje stvari s čovječanstvom, iz-

gleda mi da se čovjek ponovo počeo upuštati u neprin-

cipijelne radnje sa prirodom, odnosno sa božjom vo-

ljom, pa se bojim ponovnog nestanka naše civilizacije,

jer ćemo se sa svojim tehnološkim saznanjem sami

uništiti po volji božjoj.

– Što znam gospodine Svetolik i toj se tvojoj teoriji

može vjerovati samo ja ne vjerujem da će čovjek stati

sa istraživanjem svemira sve dok ne sazna postoji li u

tome svemiru nekih drugih civilizacija, pa i božjih ili

pak kako ti kažeš Svetolik da će čovjek sam sebe po

božjoj volji uništiti.

Nego i pored svega lično bih te nešto upitao Sveto-

lik, ima li po toj tvojoj teološkoj teoriji u svemiru dru-

gih ljudskih civilizacija?

– Ima gospodine Mario u svemiru još ljudskih civi-

lizacija, ama su te civilizacije ureĎene po božjoj volji i

one bez obzira u njihovo savršenstvo ne zadiru protiv


67

božje volje u božanstva tražeći nas bezbožnike i neusa-

vršeni civilizacijski svijet. U odnosu na njih kakve su

božje civilizacije koje se s vjerovanjem u Boga poda-

nički odnose prema Bogu, moleći mu se za njegovu

pomoć. Pa je bog tim civilizacijama pomogao mnogo

više nego nama. I te su civilizacije mnogo ureĎenije od

naše civilizacije pa ako bude božje volje, nekad će se

neko, ako ne nestanemo opet da kažem po božjoj volji,

sastati s tim civilizacijama i tek tada vidjeće se kakva

je ova naša ovozemaljska civilizacija.

– Kada bi se po toj tvojoj teoriji gospodine Sveto-

lik to moglo dogoditi? – Kada za to bude božja volja, a

ta božja volja može biti sjutra a možda nikada.

Iz ove priče Svetolikove i Mariove da se pomisliti

da će se nešto ipak u budućnosti dogoditi što je razlog

pisanja ove avanturističke knjige koje bi se avanture

mogle dogoditi u vremenu dalekome čemu prethode

sve stvarnosti koje se dogaĎaju u vremenu i prije

vremena pisanja ove knjige.

U vremenu pisanja ove knjige ne dogaĎaju se samo

priče i prepričavanja dokoličara već se dogaĎaju i raz-

lozi toga prepričavanja. Usled mrtve trke Sovjeta i

Amerikanaca koji će prvi dostići neslućene brzine pri

putovanju širom svemira. Tako Sovjeti i oni ubrzo za

Amerikancima postaviše svoju zastavu na Mjesec, ali

šta dalje i kako dalje osvajati svemir. Jer Mjesec i nije

bog zna kakva udaljenost od Zemlje, pa iako je za tu

udaljenost potrebna velika tehnika dolaska na Mjesec

sa Zemlje.

Uspjeh čovjeka da izaĎe iz zemljinog omotača ve-

liki je napredak u ovozemaljskoj tehnici pa iako je to


68

samo jedan mikronski djelić od onoga što treba znati i

naučiti da bi se pošlo dalje od Mjeseca. Što ono reče

Svetolik Petrik da je kosmos, odnosno svemir velika

zagonetka za čovjeka i da su u svemiru prevelike uda-

ljenosti od objekta do objekta, odnosno od planete do

planete. S toga naučnici Mjesec nazivaju zemljinim sa-

telitom, pokušavajući da na Mjesecu naprave polazeće

baze za dalja putovanja svemirom. A kako je Mjesec

previše blizu zemlji, a predaleko od drugih planeta sun-

čevog sistema pa se odustalo od tih baza, razmišljajući

obostrano i Sovjeti i Amerikanci da grade zajedničke

svemirske luke, odnosno stanice sa ljudskom posadom,

gdje bi pristajali svemirski brodovi takoĎe sa ljudskom

posadom koje bi posade mijenjale jedna drugu. Ali do

toga zajedničkoga cilja i posla trebalo je sačekati dosta

vremena dok se Bog ne smiluje kako reče Svetolik, pa

da dopusti slogu Sovjetima i Amerikancima.

Nego tu slogu Sovjeta i Amerikanaca nije zabranji-

vao Bog nego suprotstavljena politika dvije najjače

svjetske super sile koje su se meĎusobno nadmudrivale

u svemu pa i u osvajanju svemira.

Tako u tome nadmudrivanju te dvije svjetske sile

kod kojih je nadmudrivanja bilo različito recimo kod

Sovjeta bila je izričita sila koju su silu istrajavali so-

vjetski graĎani pa i stručnjaci, kakav je bio slučaj sa

sovjetskim stručnjakom Sergejom Jurijevičem.

Dok je kod Amerikanaca bila drugačija politika

prema prestižu Sovjetskog Saveza u svim granama na

polju sile, pa i u politici. Amerikanci su više računali

na polugama demokratije, nego na polugama sile, pa su

Amerikanci preko demokratije pokušavali da pomute


69

Sovjetski Savez, odnosno da tu jaku heterogenu silu

razbiju, pa tek tada da sa Sovjetima uĎu u zajedničke

projekte, što je Amerikancima pošlo za rukom, da So-

vjete razbiju pa da više nema velike super sile Sovjet-

skog Saveza već tu nekadašnju silu da sačinjava samo

Rusija i to okrnjena bez Ukrajine, Gruzije i Bjelorusije,

čistoga ruskoga naroda iz kojega je naroda bio veliki

sovjetski voĎa Josif Vasirionovič Staljin.

Ali i tako okrnjena Rusija brzo se oporavila po

promjeni njenoga rukovodstva i ponovo postala super

sila koju je Amerika u svemu morala poštovati i pitati

za saradnju, pa i za izgradnju svemirskih luka, odnosno

stanica kako se te luke stručno zovu.

Tako poslije debakla Sovjeta, odnosno poslije raz-

bijanja Sovjetskog Saveza i prestanka funkcionisanja

varšavskog pakta, a unatoč opstanka NATO pakta

Amerika ipak nije mogla ni u čemu Rusiju baciti na

koljena, niti je pak prestići u osvajanju Svemira, bilo u

naučne ili vojne svrhe. Pa se američka administracija

neprimijetno približavala Rusiji uz velike pohvale Ru-

sije zbog njenog napuštanja diktature i prihvatanja de-

mokratskog ureĎenja. S tim se Amerika i njena admini-

stracija podvalama približavala Rusiji. Sve više tražeći

saradnju s njom što je i Rusija postepeno, ali oprezno

prihvatala vodeći strogo računa u analizama Američkih

namjera. koje se namjere nijesu mnogo razlikovale od

onih iz doba Sergeja Jurijeviča. Na čemu je Rusija

svim svojim snagama činila sopstveni otpor Americi

kako u istraživanju svemira tako i na ostalim naučnim

dostignućima. Što je Amerika shvatila i ozbiljno se po-

čela dopunjavati s Rusima na svim poljima saznanja o


70

svemiru, kako u pogledu izučavanja svemira i zemlji

najbližih planeta Venere, Marsa i ostalih planeta iz

sunčevog sistema.

Tako malo po malo Rusija i Amerika počeše se po-

nešto dopunjavati u tim znanjima koja su znanja bila

zavisna od najboljih meĎusobnih stručnjaka američkih

i ruskih, tako je prestala potreba za kraĎom znanja i

stručnjaka kakav je bio slučaj sa već odavno poznatim

slučajem sovjetskog stručnjaka Sergeja Jurijeviča, koji

je po raspadu Sovjetskog Saveza i osamostaljenju Ru-

sije dočekao slobodu, ali sa desetkovanom porodicom i

otetim novcem, koji je novac Sergej zaradio u Americi,

a na štetu Sovjetskog Saveza, odnosno Rusije koja je

poslije osamostaljenja oprostila Sergeju grehove uči-

njene prema domovini, koja je domovina prestala da

funkcioniše raspadom Sovjetskog Saveza, zbog čega je

i Sergeju oproštena učinjena greška prema već nepo-

stojećoj domovini. Ali sa uslovljavanjem da je Rusija

bila dio te nepostojeće domovine pa Sergej Jurijevič

morao je dobro paziti šta mu je moglo biti dozvoljeno

za rad, a čega se morao posebno kloniti kao veliki

stručnjak. Davanja ili održavanja bilo kakvih predava-

nja iz domena njegove struke kakva je predavanja Ser-

gej držao po američkim sveučilištima osposobljavajući

mlade stručnjake u znanju osvajanja svemira. Koji su

stručnjaci toga vremena zajedno sa ruskim stručnjaci-

ma prilazili izgradnji svemirskih stanica, što je za Ruse

bilo pitanje bi li to uspjelo Amerikancima da im nije

bilo Rusa Sergeja Jurijeviča i njegovog znanja.

Ali o tom po tom i Rusima je bilo isplativije sara-

Ďivati, nego se optuživati, pa tako izmeĎu Rusa i Ame-


71

rikanaca nastade, obostrano isplativa saradnja, i bez

božjega odobrenja. Po teoriji Svetolika Petriča koji je u

tome vremenu ajde da se našalim, bio već u božjem na-

ručju. S velikom mogućnošću da je bilo na obje strane

Svetolika na pretek i da njihova prepričavanja nijesu

prestala niti će prestati nikad.

Pa evo još jedne zapamćene priče, ali ovog puta na

savremenom nivou, a poticala je od mladih ljudi koji

su meĎusobno komentarisali uspjeh u pogledu osvaja-

nja svemira, kako s ruske strane, tako i od američke

strane. Nego kako bi se reklo po narodnom vokabularu

Amerika je bila dosta poodmakla po pitanju tehnike

slijetanja letilica sa posadom ili bez nje, dok je polije-

tanje bilo identično s obje strane, kako s ruske tako i sa

američke strane. Obje su strane svoje letilice lansirale

putem raketnog lansiranja koje su rakete bile nosači le-

tilica dok je to bilo potrebno letilicama sve dok se sa-

me uključe u letenju i manevrisanju svemirom.

Amerika je bila u prednosti što je njena letilica

zvana šalt pri manevrisanju za slijetanje koristila tehni-

ku aviona pri prizemljavanju. Dok su se Rusi i dalje

prizemljavali na vrlo primitivan način, spuštajući se s

padobranom bilo na kopno ili u moru. S čega su nastala

navijačka prepričavanja, pa ajde da čujemo jedno od

tih prepričavanja, koja su se uveliko prepričavala po

Evropi i to u manjim državama čijim narodima bilo je

bitno ko će imati višeg uspjeha u osvajanju svemira

Rusi ili Amerikanci.

Takva prepričavanja dogaĎala su se na raznim sku-

povima, a najviše po kafanama uz duge sedeljke. S do-

brim raspoloženjem uz razne pijače i dobre mezetluke,


72

gdje se besposleni zajedljivo prepiru ko je bolji Rusi ili

Amerikanci, po pitanju bilo čega, a pogotovo po pita-

nju osvajanja svemira, bolje reći o pronalasku drugih

civilizacija zvanih ovozemaljskim vokabularom Mar-

sovaca.

Negdje u Evropi, možda i na Balkanu u jednoj do-

bro ureĎenoj kafani zasjeli besposleni ljudi i kako bi

rečeno piju i mezete, a još uz to gledaju na televiziji cr-

tani film, kako Marsovci osvajaju zemlju, što je bio i

povod za razgovor, ko će prvi stići na Mars Rusi ili

Amerikaci.

Šućur Tatar veliki Rusofil, gledajući taj crtać za

svojim stolom izazva veliki smijeh i komentar.

Šućur Tatar odabra za sebe jednu grupu crtanih ju-

naka i nazva njih Rusima navijajući za njih kao bajagi

da Rusi osvajaju Mars. Suprotno njemu kao i u svakoj

priči naĎe se druga ličnost koja parira prvoj ličnosti. A

u ovom slučaju Šućuru parira Šarmin Tičić. Ali ne po

pitanju crtaća, već po mnogo ozbiljnijem pitanju koji

će prvi Rusi ili Amerikanci osvojiti Mars, pa ako na

njemu bude uslova za život, da na njemu naprave baze

za dalja istraživanja svemira i bez pomoći Rusa. Tako

se Šarmin s pričom usprotivio Šućuru, na čemu će ti

Šućur: – Jes' matrak da Amerikanci mogu sami osvojiti

Mars ne bi zvali Ruse u pomoć niti bi krali ruske struč-

njake kakav je slučaj bio s pokojnim Sergejem Jurijevi-

čem. Nego bi bez ruske pomoći sve te poslove sami

obavljali, ali vidjeti je da Amerikanci ništa ne bi uspjeli

da njima nije bilo onoga pokojnoga Rusa koji svojim

znanjem, a u inat Rusije, prenese Amerikancima veliko


73

znanje te oni prestigoše u svemu Ruse, a sada su pono-

vo zastali pa zovu Ruse u pomoć.

– Oće pomoći će im ako su ludi, Rusi sada trebaju

da tu nemoć američku odnosno njihovo neznanje isko-

riste. Pa ponovo da preteknu Amerikance, pretekli bi

oni moj Šućure Amerikance već odavno nego se Rusi-

ma mnogo ne žuri u osvajanju svemira više se njima

žuri u naoružanju nego u osvajanju, tih udaljenih pla-

neta na kojima se ne može stignuti skoro za ljudski vi-

jek. Pa šta, iako tamo na neku planetu stignu ostarjeli i

izlapljeli, kakva je korist od toga kad se ne bi umjeli

vratiti nazad. A i da bi se umjeli vratiti ne bi mogli stići

ovamo na zemlji jer bi njih vrijeme i godine prestigle.

Pa kakva korist od svega toga zbog čega se Rusima ne

žuri u tome poslu zaključi s pričom, kao posrednik iz-

meĎu Šućura i Šarmana Reza Tropar. Što mu za pravo

ne dadoše ni jedan ni drugi, odnosno ni Šućur, ni Šar-

man, objašnjavajući Rezi Troparu, da Rusi i Amerikan-

ci u vezi tih udaljenosti traže da negdje izmeĎu tih da-

ljina postave svemirske stanice ili kako narod kaže sve-

mirske luke kako stručnjaci zovu te njihove leteće na-

prave, brodovima pa za brodove nijesu stanice, već lu-

ke, našali se Šarman Tičić.

– Dobro si se u dijelu te tvoje priče Šarmane izja-

snio na odgovor priči gospodina Reze Tropara. Mislim

i ja da će biti tako i da će se Rusi i Amerikanci jednoga

dana udružiti, i da će udruženim snagama postaviti te

meĎu planetarne stanice na kojim stanicama imaće za-

jedničke baze za bolja napredovanja.

– Vjerovatno je, a i sigurno jest tako da i jedni i

drugi rade na postizanju što većih brzina kako bi se to


74

vrijeme za prelaz tih daljina što više skratilo. Pa barem

da traje pola ljudskog vijeka ne bi li se nekako čovjek s

Marsa vratio za života da kaže kako mu je na Marsu bi-

lo i kako ga Marsovci tamo dočekaše, našali se ovoga

puta Šućur Tatar na svoj račun, a i na račun Rusa i

Amerikanaca, s kojom se šalom saglasiše sva trojica

učesnika te njihove priče uz podizanje zdravica. Jedni

za zdravlje Amerikanaca i njihov uspjeh, dok Šućur

Tatar nazdravi samo Rusima po svoj prilici svojoj bra-

ći. Pa usred tih gromoglasnih zdravica začu se pjesma i

galama ne samo za stolom trojice sagovornika već sko-

ro za stolovima u čitavoj kafani, jer u tome vremenu, a

i u budućem koje je pred tim zagovornicima istraživa-

nja svemira i osvajanja nebeskih planeta sunčevog si-

stema vladalo veliko interesovanje ne samo meĎu

stručnjacima već i meĎu običnim narodom zbog kojeg

interesovanja nastajale su i ove zanimljive priče koje

ukratko prenosim radi zanimljivosti budućim čitaocima

ove avanturističke knjige po njenom svršetku.

Nego pričanjima ne bi bilo kraja, no rade li što u

koprodukciji Rusi i Amerikanci i hoće li se meĎu njima

ostvariti narodna, a i njihova želja.

Čudan je ovaj svijet u vremenu pisanja ove taman

toliko čudne knjige koja se čudesa mogu i dogoditi u

bližoj ili daljoj budućnosti, a ja s pisanjem malo da po-

sjetim buduće čitaoce šta se sve dogaĎa u naučnom svi-

jetu, a u pogledu istraživanja svemira i mogućnosti do-

spjeća na nekoj drugoj planeti, u šta su stručnjaci veo-

ma optimistični, a ja taj optimizam opisaću avanturi-

stički, čemu bi se moglo vjerovati kada naučnici krup-

nim koracima grabe ka tome cilju. Još da nije kako ka-


75

zah čudan ovaj svijet pa da se svim svojim snagama

ujedini na svim poljima prosperiteta budućnosti naroda

kako bi se što prije stiglo do cilja.

Nego što rekoh čudan narod pa jedni hoće po sva-

ku cijenu da budu ti koji su osvojili drugi svijet, pa

iako su svjesni da bi to mnogo brže odilo udruženim

snagama, u korist čitavog čovječanstva, pa i dijela toga

čovječanstva kojem je malo stalo do dostignuća neslu-

ćenih naučnih uspjeha. Usled čega Zemlje, odnosno dr-

žave s takvim potencijalom znanja hoće da budu veza

meĎu planetarnim povezivanjem kako bi se njima čudi-

li malo zainteresovani ili oni nezainteresovani u takvim

poduhvatima, kakve poduhvate baštine visoko razvije-

ne Zemlje, odnosno države s teškom mukom saraĎuju-

ći jedna s drugom u interesu zamišljenoga dostignuća

već uz velike troškove i gubljenje vremena, ali ipak

malo po malo odmiču od početka.

Tako Rusija prepuštajući Amerikancima Mjesec

Rusi se dadoše na graĎenje meĎuplanetnih stanica i

mekom spajanju dospjelih brodova, odnosno svemir-

skih letilica sa stanicama koje su locirane u kosmosu

radi prihvata potrebnog materijala za dalja napredova-

nja i smjene zamorne posade na tim stanicama. Ameri-

kancima je nešto tako manje išlo za rukom, pa iako su

Amerikanci usavršili meko spuštanje svemirskih letili-

ca na zemlju.

Tako nekima polazi za naukom dobro iz jedne

oblasti nauke, a drugima iz druge oblasti, što naučnici

vide i sami, pa su bili primorani ipak meĎusobno sara-

Ďivati s božjom voljom kako je to govorio pokojni na-

učnik Svetolik Petrik koji je mnogo više vjerovao u


76

božju volju nego u nauku. Pa bi se moglo reći da se ta

Petrikova misao ostvaruje, po ponašanju naučnika s

jedne i s druge strane naučnih sila, bolje reći Amerike i

Rusije.

Nego sve u svemu saradnja je krenula s mrtve tač-

ke pa su se naučnici počeli sastajati i u znanju meĎu-

sobno dopunjavati uz strogo poštovanje zaštite nauke

dokazanog naučnika, što je opet bilo smetnja bržeg na-

predovanja, jer je svaki naučnik potencirao svoja zna-

nja i bez velike muke ta znanja nijesu prenošena s jed-

ne na drugu stranu upotrebljavajući se bez ikakvih za-

preka patentiranja. Bilo je vidljivo da saradnja ne uspi-

jeva, pa su se u tu saradnju umiješali i političari nasto-

jeći da ubijede naučnike u važnost saradnje. A i sami

političari bili su nespremni za saradnju, a tu istu sarad-

nju tražili su od naučnika, pa se u tome kolu nije znalo

ko šta hoće svi bi htjeli saradnju. Ama iz te saradnje da

se profitira, kako na naučnom polju, tako i na politič-

kom. Tako se nije znalo da li se traži saradnja ili pak

prevara, odnosno pokušaj kraĎe znanja, na čemu su

pretendovali Amerikanci, a Rusi se maksimalno čuvali

od prevare ili kraĎe. Tako je saradnja odlagana sa stal-

nim zahtjevima za obnovu te mnogo željene saradnje,

koja se saradnja prvo nazirala meĎu političarima, jer su

kako bi rečeno Amerikanci razbili svoga višegodišnje-

ga rivala Sovjetski Savez. Pa kako je Rusija ostala sa-

ma, američkim se političarima nije dalje htjelo sa Rusi-

jom rivaliti po svaku cijenu, već se Amerika ozbiljno

počela meĎu sobom preračunavati da li je bolje njoj ri-

valiti se sa Rusijom ili sa njom početi saradnju na svim

poljima.


77

Amerika poslije razbijanja Sovjetskog Saveza i

njene pobjede u takozvanom hladnom ratu sa Sovjet-

skim Savezom je po svim njenim računicama bila veća

korist saradnje sa Rusijom, nego konfrotiranje, pa se

Amerika počela prijateljski odnositi prema Rusiji i nje-

noj politici ni u čemu se ne protiveći Rusiji niti joj se

miješati u njene unutrašnje poslove, pošto je razbijen

Sovjetski Savez. A komunizam s porazom hladnoga ra-

ta bio je i sam poražen kao sistem upravljanja Rusijom

od kojeg je sistema Americi prijetila velika opasnost,

što je i za Amerikance bilo jasno. I zato se oni ozbiljno

i bez ikakvih kalkulacija ponudiše Rusima za svu sa-

radnju na svim poljima pa i vojnim. To je Rusija pri-

hvatila, ali iz dotadašnjeg iskustva sa velikom oprezno-

šću, znajući mlado rusko rukovodstvo da je dotadašnje

rusko rukovodstvo gubilo sve bitke redom, ne na boj-

nom polju, već na političkom, s čega se u svakoj odluci

to tadašnje rusko rukovodstvo preračunavalo po neko-

liko puta, pa tek tada prihvatalo Američke predloge sa-

radnje i to tek one predloge koji ni najmanje nijesu bili

sumnjivi. A kako su najmanje bili sumnjivi američki

predlozi za saradnju na polju tehnike osvajanja svemira

i dostignuća brzina putovanja svemirom, prihvatili su

Rusi tu američku saradnju, pa su u početku na raznim

ekspedicijama svemirom šiljali zajedničke posade iz

posebnih naučnih saznanja o svemiru. Kako bi oni na

tim drugim i opasnijim putovanjima što bolje saraĎiva-

li jedni s drugima iz lične bezbjednosti, a sa uspjehom

u saradnji tih ekspedicija sve ostale ekspedicije biće

mnogo bezbjednije i uspješnije u dokazivanju savršen-

stva o bezbjednosti posada ekspedicija i njihovom kra-


78

ćem putovanju do odredišta. Tako se poslije tih mješo-

vitih ekspedicija prišlo zajedničkom graĎenju svemir-

skih stanica velikog kapaciteta koje bi stanice imale i

sopstvene poligone za dalja polijetanja i prihvat letilica

iz povratka s dalekih destinacija, a i onih sa matice Ze-

mlje s novim posadama i potrebnim materijalom za

trajni boravak na tim meĎu planetarnim počivalištima,

odnosno stanicama.

Saradnja koja se javila izmeĎu Amerike i Rusije

bilo je od velike koristi za dalji tok dogaĎaja istraživa-

nja božje bašte, kako reče pokojni Svetolik Petrik, pio-

nir u istraživanju kosmosa koji nije priznavao nauku

niti dozvoljavao da se s naukom zadire u božjoj bašti,

bolje reći u kosmosu sa kojim je počeo čovjek da go-

spodari i pored božje i Svetolikove volje.

Tako je to u početku oprezna saradnja prerastala u

sveobuhvatnu saradnju izmeĎu Rusa i Amerikanaca na

polju istraživanja svemira za radi posjeta drugim plane-

tama sunčevoga sistema. A sve snage nauke bile su

usmjerene ka Marsu, pa su Rusi i Amerikanci napravili

i postavili u svemiru moćnu svemirsku stanicu s koje

se stanice moglo dalje usmjeravati put Marsa i ostalih

planeta i sa kojom brzinom. Čitavi ti eksperimenti oba-

vljani su sa te svemirske stanice djelo ruskih i američ-

kih stručnjaka koji više nijesu krili ništa jedni od dru-

gih, već se svesrdno dopunjavali u svemu kako bi pro-

našli najbrži leteći objekat koji bi bezbjedno stigao do

Marsa obilazeći oko Marsa, snimajući ga sa svih strana

i te podatke odašiljući nazad u bazama na svemirsku

stanicu, a odatle direktno u glavne baze na zemlji gdje

su se do detalja proučavali ti podaci.


79

Svemirske letilice koje su nastale, odnosno koje su

bile napravljene poslije ispitivačkih sondi, te letilice su

imale mogućnost da do detalja snime teren Marsa, ku-

da su nalijetale čak su imale i ureĎaje za snimanje i te-

rena ispod površine marsovog tla. Pa se na osnovu tih

snimanja pretpostavljalo da se ispod površine Marsa na

odreĎenim mjestima nalazi voda u čvrstom stanju, od-

nosno da je ta voda zaleĎena.

Takve pretpostavke marsovih snimaka, primorava-

le su naučnike da svom svojom snagom znanja proiz-

vedu letilice koje bi se mogle spuštiti na površinu mar-

sovog tla i sa njega uzeti uzorke s kojim uzorcima bi se

vratili nazad na svemirsku stanicu, odnosno Zemlju.

Eto takav poduhvat ako bi uspio naučnicima, tada

bi se mnogo više znalo o Marsu, a i s takvim uspjehom

vraćanja letilica nazad na zemlju počelo bi se razmi-

šljati i o slanju ljudske posade na Mars s tim letilicama.

Nego nešto tako u tome vremenu nije bilo moguće,

a hoće li biti u budućnosti moguće vidjeće se. Vjerova-

ti je da će se naučnici u tome smjeru usavršavati sebe i

naprave s kojima će moći doći u posjetu moru lično

uzimati materijal sa Marsa. E tada bi se tačno znalo, da

se našalim, postoje li Marsovci, kako se o tome prepri-

čava na zemlji, ovoliko radi šale, nego s tim ekspedici-

jama znalo bi se bi li se mogle na moru osnovati baze

za dalja istraživanja svemira i traženje možda civilizo-

vanih svjetova u nekim udaljenim svemirskim destina-

cijama.

Tako s tim maštama naučnici iz kojih uzimaju naj-

novije podatke koje bi bilo moguće ostvariti i na tim

ostvarenjima počinju napredovati postižući sve veće


80

brzine u letjenju s kojim brizinama skraćivano je vrije-

me dospjeća od destinacije do destinacije. A u početku

tih istraživanja mislilo se kako to kaza pokojni Svetolik

Petrik, da čovjek te destinacije ne može preći za svoga

života, s brzinama koje su tada bile moguće.

Nego naučnici su sve više i više napredovali u teh-

nici savršenstva proizvodnje letilica koje mogu velike

udaljenosti preći za mnogo kraće vrijeme nego što se to

moglo prelaziti u doba Svetolika Petriča.

Brzina kojom su se u svemiru kretale te letilice to-

ga vremena mogle su da preĎu putanju od svemirske

platforme koja je bila postavljena u svemiru za nekih

dvadeset četiri mjeseca, što je bilo mnogo brže od do-

tadašnjih letilica kojima su se do tada služili naučnici

ispitivanja svemira i Zemlji najbližih planeta kao na

primjer Marsa i Venere, koje su planete najbliže ze-

mlji.

Stručnjaci za ta istraživanja pored uspjeha u brzi-

nama, uspjeli su da se sa tim brzim letilicama upute

prema Marsu i Veneri istraživače robote koji bi u neku

ruku mijenjali ljudsku posadu uzimajući dijelom tlo sa

Marsa i Venere, u koji je uspjeh uloženo mnogo truda i

znanja. Ali sve je bilo uzaludno kada se taj materijal

nije mogao dopremiti na Zemlju, jer u tome vremenu

stručnjacima nije bilo moguće savladati pritisak atmos-

fere koje su vladale na Marsu i Veneru, s čega se robot

i letilica nijesu mogli vratiti nazad u bazu. To je nauč-

nicima zadavalo velika razmišljanja kako u tome uspje-

ti, jer takav uspjeh bio bi ravan šiljanju čovjeka na te

platforme.


81

Ali nije se odustajalo od tih poduhvata, već se sve

upornije tragalo ne bi li se kako i taj problem riješio,

šiljući na Mars i Veneru, uprkos velikim troškovima

razne letilice sve savršenije jedne od druge koje su

ostajale na Marsu i Veneri, ili možda u slučaju podiza-

nja s tih planeta, ostajale su da kruže u njihovoj orbiti,

šaljući bazama samo snimke materijala koji se nalazi

na tim planetama. To je stručnjake sve više uvjeravalo

po dobijenim snimcima koji su bivali sve jasnije i fizič-

ki slični Zemlji. Daljim istraživanjima saznalo se ka-

kva i kolika je teža na Marsu i Veneri, koliku i kakvu

dobijaju svjetlost od Sunca, kakva je njihova spoljna i

unutrašnja temperatura, bilo kad su okrenuti prema

Suncu ili prema zamračenoj strani usled njihove gravi-

tacije. Tako da su stručnjaci, odnosno naučnici dosta

toga znali o te dvije planete sunčevoga sistema najbliže

Zemlji. Samo nikako nijesu uspijevali dosegnuti mo-

gućnost povratka na Zemlju.

Nego i pored toga neuspjeha nastavljena su dalja

istraživanja svemira, čak na nekim svjetlosnim daljina-

ma van sunčevog sistema nazirući u tim daljinama ne-

kakva čudna otkrića rotacije svega vidljivoga u svemi-

ru koja rotacija kao nekakav ogromni usisivač usisava

sve vidljivo u sebe nazivajući te rotacije crnim rupama,

jer se više kroz njih ništa dalje nije moglo vidjeti pa je

tu za toga vremena bio zastoj daljeg ispitivanja, na tako

dalekim destinacijama vraćajući se daljim istraživanji-

ma odlaska i povratka u sunčanom sistemu koje je do-

stignuće na pomolu naučnicima. Koja donošenja u na-

rodu izazivaju nova možda i zagonetna prepričavanja


82

koja će se s velikom vjerovatnoćom u budućnosti do-

goditi.

Takvi dogaĎaji sa istraživanjem svemira veliki su

trendovi pažnje u čitavom svijetu, šta će se dalje doga-

Ďati na tome polju nauke, neko podržavajući dalja na-

stojanja naučnika da ne stanu ili pak zastanu u istraži-

vanju i osvajanju svemirskih prostranstava i u njima

traženja nastanjenih planeta. Dok drugi upozoravaju

naučnike da se već jedanput stane sa narušavanjem pri-

rodnih sila za koje prirodne sile velika većina naroda

misli da su te prirodne sile postojanost božja tvorevina

taman onako kako je govorio pokojni Svetolik Petrik.

Pa ukazivanjem crnih rupa u svemiru, smatralo se to

božjom opomenom da se dalje ne ide sa istraživanjem

svemira. Takva su bila narodna mišljenja, ali ne i mi-

šljenja svetskih naučnika, pogotovo ruskih i američkih,

koji su stalno u svojim programima maštali druge ra-

zumne svjetove, u sunčevom sistemu, ili van njega. Pa

su naučnici naišli na ideju da u svemir ponesu i ispušte

likove ovozemaljskih bića.

Tako se dogodi da se na najudaljenijoj svemirskoj

tački dokle može čovjek doprijeti s njegovom tehni-

kom na toj udaljenosti, da se ti likovi Zemaljaca napra-

vljeni od bronze u prirodnoj veličini ostave da lutaju

svemirom. Kao znak i poziv na saradnju drugim sve-

mirskim civilizacijama, a za potragom tih civilizacija

ovozemaljski stručnjaci nastaviše bez obzira na pojavu

crnih rupa u svemiru i protivljenja dijela čovječanstva

na čelu sa čelnicima svih ovozemaljskih religija iz ko-

jeg protivljenja nastala su zvanična prepričavanja javno

preko javnosti objavljivanja izmeĎu religijskih posred-


83

nika. Na čemu je najupornija bila hrišćanska religija da

se dalja istraživanja ne nastave za kojima ništa manje

nije bila uporna ni islamistička religija.

Hrišćani su uporno tvrdili preko svojih crkvenih

službi da je pojava crnih rupa božja opomena civilizo-

vanom narodu, odnosno naučnicima tih civilizovanih

naroda da prestanu sa daljim istraživanjima, a da je ši-

ljanje na nebesima kako to religija naziva svemir liko-

ve, ovozemaljaca veliki grijeh učinjen od potomaka

njihovih predaka čije duše anĎelski lebde na nebesima

služeći Bog za spas njihovih duša. A njihovi potomci

poslaše meĎu njima metalne predmete, o koje predme-

te sapliću se njihove duše kojima je mjesto na nebesi-

ma bez ikakvog ovozemaljskog obilježja. Pa je od stra-

ne njihovih potomaka učinjen veliki grijek, tako je hri-

šćanska religija pripovijedala svoje viĎenje istraživanja

svemira.

Islamska religija otišla je malo dalje s tim njihovim

kritikama pripovijedajući da se sotona vinula na nebesa

i da neće biti dobro po čitavo čovječanstvo što se ovo-

zemaljska sotona našla meĎu ljudskim dušama na ne-

besima, zbog čega je Bog poslao opomenu ovozemalj-

skom narodu preko crnih rupa da prestanu sa narušava-

njima božanstava.

Sve ostale religije masovne ili minorne slijedile su

hrišćansku i islamsku religiju bez obzira u razlike vje-

rovanja i molitve meĎu svim religijama.

Tako je bilo meĎu religioznim narodom dok je kod

onog naroda manje religioznog ili kod onog uopšte ne-

religioznog preovladavalo vjerovanje u nauci i sazna-


84

njima pa se nastavilo sa daljim istraživanjima uprkos

protivljenju religioznih da se sa istraživanjem nastavi.

Manje religiozni ili oni potpuno nereligiozni poku-

šavali su ubijediti religiozne da se Bog ne protivi usa-

vršavanju čovjeka i da crne rupe s tim nemaju baš ni-

kakve dodirne tačke.

Tako su počela javna predavanja preko medija u

raznoraznim zemljama u kojima je hrišćanska religija

masovno bila ukorijenjena s dubokim vjerovanjem da

je stvarna istina to što hrišćanske crkve propovijedaju

da je pojava crnih rupa božja opomena da se prestane

sa daljim istraživanjem svemira i lutanjem za drugim

svjetovima. Propovijedajući da je svijet jedan koji mo-

ra biti bogu vjeran i da ništa ne čini na zemlji niti van

Zemlje odnosno u svemiru što nije po božjoj volji što

je bila i Svetolikova teorija, pa iako je Svetolik bio na-

učnik.

Nego da su se drugi naučnici držali Svetolikove te-

orije nebi se dalje odmaklo od početka.

U vremenu poslije Svetolika nauka je toliko napre-

dovala da se već u tadašnjem datom vremenu naveliko

istraživao sunčev sistem i vladanja prirodnih sila na

svim planetama sučnevog sistema. Znalo se tačno koli-

ka je gustina i težina atmosfere na Marsu, Veneri, Jupi-

teru i Saturnu i ostalim planetama sunčevog sistema.

Znalo se i od čega su i kako nastali Saturnovi pr-

stenovi i jesu li njegovi prstenovi prohodni u slučaju

prilaska Saturnovom jezgru i prolaska kroz njegove pr-

stenove.

Sve su to naučnici do detalja ispitali i samo je pita-

nje vremena kada će ljudska tehnika pristati na tim pla-


85

netama sunčevoga sistema, kao što se to dogodilo i do-

gaĎa se sa Marsom i Venerom, a da ne pominjemo

Mjesec, koji je bio velika nepoznanica za naučnike u

vremenu pokojnoga Svetolika Petrika.

U vremenu datom za naučnike bio je veliki pro-

blem vratiti satelitsku letilicu uspješno na zemlju, a po-

slije toga dostignuća čovjek je uspio pobijediti prirodu,

a ne Boga, kako to religiozni narod kaže. S čega su na-

učnici vodili dvostruku bitku jednu s pobjedom priro-

de, a drugu da bi dokazali religioznom narodu da to ni-

je borba s bogovima već borba za saznanje šta se krije

iza onoga gdje čovjek još doznao nije šta je tamo. Što

je bilo jako teško dokazivati onome narodu koji nije

htio zamijeniti znanje za vjerovanje propagirajući pro-

tiv znanja, a naučnike proglašavajući satanama. Pa

umalo nije ponovo došlo kao u srednjem vijeku da se

naučnici po božjoj volji spaljuju u ulozi satane koja se

protivreči Bogu i božjoj volji.

Nego na veliku sreću naučnika nije do toga došlo

jer je narod odnosno narodna svjetina kud i kamo bila

obrazovana u tome datom vremenu, nego u vremenu

spaljivanja naučnika koje je spaljivanje jedini krivac

zašto u tome datom vremenu nije se odmaklo dalje od

vjerovanja u nepostojeće, a zanemarivanja postojećeg

koje je trebalo uspjeti dokazati i dotaknuti. Zbog čega

su ovozemaljski naučnici poslali u svemir objekat sa li-

kom muške i ženske figure zemljanina? S nadom da će

njih neke druge civilizacije pronaći i saznati da ta civi-

lizacija u svemirskom komšiluku ima još jednu civili-

zaciju nazovimo je susjedom.


86

Objekat koji je ostavljen u svemiru putem raznih

satelita nadgledan je stalno i po mogućnosti praćen ne

bi li se nekako na taj mamac kao riba upecala kako bi

rečeno neka druga civilizacija za koju se vjerovalo da

postoji.

Nego i pored budnog nadgledanja toga mamca, od-

nosno objekta, taj je objekat odjedanput u kratkom vre-

menu nestao, a primjećivani su u svemiru neki leteći

objekti za koje se nije moglo utvrditi porijeklo, pa te

objekte stručnjaci nazvaše neidentifikovani objekat le-

tilice nekih drugih civilizacija koje su se domogle osta-

vljenog objekta ovozemaljskih naučnika, koji će po

vjerovanju ovozemaljskih naučnika vrlo lako identifi-

kovati vanzemaljci i saznati da u svemiru postoji još ci-

vilizacija. Pa kad budu u posjedu takvoga saznanja što

im kazuje pronaĎeni objekat recimo iako ne bude ličio

na te nama zamišljene likove, velika je vjerovatnoća da

će ta civilizacija nastaviti potragu za civilizacijom koja

je njima poslala poruku. Zato ovozemaljski naučnici

svekolikom upornošću nastavljaju s raznim eksperi-

mentima i probama proizvedene letilice s kojom će se

moći upravljati iz baze za odlazak i povratak do naju-

daljenije planete sunčevog sistema na kojima se pret-

postavlja da postoji života, odnosno mnogo razumnije

civilizacije koje su možda u posjedu ovozemaljske po-

ruke i spremaju se u posjetu nama Zemaljcima.

Možda bi oni u tome davno uspjeli ali ne znaju na-

še, odnosno ovozemaljske namjere pa se plaše kontakta

sa nama ovozemaljcima. Čega se i ovozemaljci plaše,

pa iako priželjkuju u budućnosti takav susret angažuju-

ći veliki broj stručnjaka iz raznih psiholoških i psihija-


87

trijskih nauka da bi odgonetnuli taj psihološko-psihija-

trijski sklop recimo tih civilizovanih stvorenja s drugih

nama mnogo udaljenih planeta.

Mnogo se komentariše u narodu špekulativno ili

ozbiljno da li postoji tih civilizacija jedne ili više njih i

kako ti njihovi fizički sklopovi izgledaju.

Na hiljade i hiljade fizičkih primjera špekulativno

se Zemaljcima prikazuje putem crtanih slika sa tim

vanzemaljskim stvorenjima prikazujući njih kao neka-

kva čudna stvorenja koja ne mogu biti razumna a kamo

li biti civilizovanija od nas.

S takvim prikazom stvorenja za kojim tragamo ni-

malo ne ide u prilog nauci zbog čega u narodu i postoje

kako rekoh špekulacije nenaklonjene daljim traganjima

za tim stvorenjima od kojih se ledi krv u žilama, a mo-

žda tako i oni misle o nama ovozemaljcima s čega je u

zakašnjenju kontakt s tim civilizacijama.

Baš zbog toga ovozemaljski naučnici ostaviše u

kosmosu predmet s likovima ovozemaljskih stvorenja

za koja se pretpostavlja da su došla u posjed neke dru-

ge civilizacije, pa usled takvih pretpostavki počelo se

pripremati i za takve susrete. Pretpostavljalo se i pored

crtanih likova vanzemaljaca da ta stvorenja vjerovatno

liče Zemaljcima, ako čak nijesu i savremenije konstitu-

cije. A vjerovalo se da su mnogo usavršenija u nauci

svih dostignuća, pa se očekivalo dospjeće njihovog sig-

nala Zemaljcima, usled čega su zemljani, odnosno ovo-

zemaljski naučnici učestali sa odašiljanjem raznih sate-

lit letilica koje su kružile svemirom ne bi li naletjeli na

bilo kakav signal sa neke druge planete od neke druge


88

civilizacije, uporedo usavršavajući tehniku letenja u

odlasku i povratku na neku drugu planetu.

Tako malo po malo ovozemaljski stručnjaci usavr-

šiše odlazak do drugih planeta i uspješe podići letilicu

sa tla osvojene planete u ovom slučaju sa Marsa, jer je

Mars Zemaljcima najinteresantnija planeta po njiho-

vom saznanju koja bi se morala u detaljima ispitati, još

kada bi se uspjela podignuti letilica sa materijalom sa

marsa, dovesti do baze na svemirskoj platformi ili na

zemlju tada bi bio skoro potpuni uspjeh jer bi se ta leti-

lica usavršavala sve do potpune sigurnosti kada bi se s

njom mogla poslati ljudska posada na navedenu plane-

tu, odnosno Mars. Još da se negdje u budućnosti naĎu

bilo kakvi signali neke druge civilizacije, pa da se kre-

ne u tom pravcu istraživati, tada bi ovozemaljsko čo-

vječanstvo bilo na pola puta do cilja, a cilj je saznati

što se krije tamo gdje ovozemaljci još za neko nadajmo

se kratko vremena ne mogu dospjeti.

Nego kako generacije naučnika sve su više i više

sposobnije da usavrše sve što je moguće usavršiti kako

bi se dostigao taj davno zacrtani cilj koji je iz generaci-

je u generaciju sve bliži i bliži gdje su ovozemaljske

generacije toga vremena već ovladale tehnikom odla-

ska i povratka letilica na Marsu donoseći u bazu tada

već uzorke Marsova tla, a ne snimke kako je to bilo na

početku ispitivanja marsovoga tla kada su do baza na

platformi ili Zemlji stizali samo snimci koji se u mno-

gome razlikuju od donesenih uzoraka s čime se doka-

zuje da je i tada ovozemaljska tehnika bila usavršena.

Pa kada je sve to uklopljeno u jedan jedini cilj, a to je

poslati čovjeka na Mars da se tamo iz neposredne blizi-


89

ne uvjeri jesu li istiniti podaci dospjeli na zemlju snim-

cima i donešenim uzorcima robot mašinerije koja je u

tome vremenu uspješno zamjenjivala čovjeka.

Ali čovjek je nezamjenjiv, pa se prišlo sa pripre-

mama slanja čovjeka na Mars, što je bilo skoro teže od

svega do tada jer je trebalo pronaći takav ljudski orga-

nizam koji će za vrijeme tako dugoga putovanja izdrža-

ti sve nedaće koje ga na tome putu čekaju.

Najteže je bilo pronaći psihički zdravu osobu koja

se ne bi poremetila u putu za koji nije sigurna da će se

istim putem vratiti kući, odnosno hoće li se ikada vrati-

ti kući.

Tako je nastala velika potraga preko svjetskih

zdravstvenih naučnika za takvim osobama.

Svjetske zdravstvene službe očekivali su najezdu

avanturista koji bi rizikovali krenuti na tako težak i ri-

zičan put. Ali su se u tome prevarili jer je odziv bio ja-

ko slab, a i oni koji su se javljali nijesu bile pogodne

osobe za takav eksperiment kakav se spremao od stra-

ne naučnika svemira.

Osoba za takav eksperiment kao najosnovnije tre-

bala je biti obrazovana da može komunicirati sa bazom

na naučnoj osnovi, a poslije toga da bude jako zdrava i

izdržljiva zbog raznih patnji kako fizičkih tako i psihič-

kih u slučajnostima dogaĎanja takvih patnji. To ekspe-

rimentalno putovanje ne bi trajalo dan dva već godina-

ma pa su se za to putovanje javljale osobe s razumom

hendikepirane i potpuno neobrazovane, koje su osobe

odmah na prvom testu otpadale. Dok osobe ako je njih

i bilo koje su obrazovno mogle konkurisati za to prvo

avanturističko putovanje, te osobe nijesu pokazivale iz-


90

držljivost na probnim testovima kako fizičkim tako i

psihičkim.

Pogotovo te osobe nijesu mogle izdržati psihičku

izolaciju koja je izolacija bila predviĎena da traje vre-

menski toliko koliko bi trajalo i to prvo eksperimental-

no putovanje kojem se eksperimentu prvo pristupilo s

onim osobama koje su prošle početne zdravstvene te-

stove.

Te osobe su upućivane na prve testove izolacije

smještajući ih u posebne komore koje su po svemu liči-

le na kabine letilice koja su se opremala za to prvo eks-

perimentalno letenje sa ljudskom posadom.

Osobe koje su bile smještene u tim komorama s

njima je bila prekinuta svaka komunikacija sa ovoze-

maljskim svijetom. Oni su komunicirali samo sa baza-

ma koje su bile odreĎene za to, koja se komunikacija

odvijala kao da su te osobe u stvarnim letećim kabina-

ma s kojim se kabinama razgovaralo izričito o dogaĎa-

jima koji bi njih zadešavali u putu, povremeno preno-

seći njima poruke porodice.

Na naučnicima bila je velika obaveza, prvo da te

osobe nauči osnovnom komuniciranju sa bazom, jer

kako bi rečeno da su te osobe bile sa vrlo malo znanja

o poslu koji će obavljati pa se njihov broj brzo smanji-

vao, često do poslednje osobe a zatim sve ispočetka.

Naučnicima je bilo vrlo teško iz tih skupina na testira-

nju naći osobu koja bi za početak bila sposobna makar

da uĎe u nekakav uži izbor, koji se izbor nije mogao

formirati, jer su u početku skoro svi otpadali na prvom

testu izolacije, jer je niko od kandidata test izolacije ni-

je mogao izdržati dalje od najviše pola godine, pa se s


91

tim testiranjem prestaje jer je bilo nepraktično. Počele

su se osnivati škole za buduće kosmonaute koje su ško-

le trajale toliko koliko je bilo moguće nekoga od odre-

Ďenih kandidata obrazovno pripremiti za njegovo bu-

duće zanimanje koji su kandidati kroz čitavo vrijeme

školovanja testirani o njihovoj fizičkoj izdržljivost što

je bio i uslov kako pronaći stručnog i fizički izdržljivog

kandidata za prvo putovanje do drugih planeta.

Nego i pored besplatnog školovanja i dobro plaće-

nog učeničkog džeparca teško se dolazilo do pravih

kandidata.

Kandidati koji su se javljali za prijem u prvu školu

svemirskog sveznanja o budućim putovanjima drugim

planetama sunčevog sistema pa i dalje obično su bili

momci iz siromašnih i neobrazovanih porodica, koji ni-

jesu mogli čak riješiti ni prvi test iz psiho-fizičkog vas-

pitanja, tako je upis u tu prvu svemirsku školu potrajao

nekoliko godina.

Najveći uzročnik tolikog dugog dugog čekanja da

svemirska škola počne sa radom bila je velika neizvje-

snost sigurnog obavljanja posla za koji se školuju, jer

je svaki od kandidata pomišljao da će on biti taj prvi

putnik na druge planete s čega se vrlo mali broj ili sko-

ro niko od mogućih potencijalnih kandidata nije ja-

vljao.

Tako se usled nikakvog odziva onih kandidata iz-

meĎu kojih bi se mogao naći pravi kandidat moralo

pričekati i prići velikoj propagandi uslova za svemirsko

putovanje, pojavljujući se razne agencije koje prezenti-

raju turistička putovanja na Mjesec i kruženje oko ma-

tice Zemlje i vidjeti je čuda za ta turistička putovanja


92

javljao se veliki broj ljudi i to onih mnogo bogatih ko-

jima je jedino nedostajala takva avantura. Pa se dogodi

i to turističko putovanje, plaćeno velikim novcem, a

putnici avanturisti putovali su bez ikakvih priprema je-

dino što su od priprema imali to je njima trebalo imati

ljekarsko uvjerenje da su psiho-fizički zdravi i da ne

prelaze odreĎeni broj godina.

Ovakva turistička propaganda imala je velikog

uspjeha ali samo u komercijalne svrhe jer su agencije,

odnosno vlasnici tih agencija imali ogromne koristi na-

plaćujući velikim iznosima novca ta turističko-avantu-

ristička putovanja, koja nijesu dugo trajala najviše ne-

koliko dana što nije Bog zna povećalo interesovanje za

upis u školu budućnosti koja je škola sa sobom nosila

veliki strah onoga kako bi rečeno prvoga putnika na

drugim planetama od čega se svaki budući učenik te

škole bojao. Nego kako su godine prolazile a tehnika

vrtoglavom brzinom napredovala pa je došlo do ohra-

brenja mladih ljudi koji su ipak bili željni opasnog

avanturizma, s čim se počeo popravljati rejting škole

budućnosti kojoj školi počeli su se prijavljivati obrazo-

vani momci i to iz obrazovanih porodica pa se za poče-

tak činilo da će škola konačno proraditi da se na tome

putu nijesu ispriječili roditelji tih mladih i obrazovanih

kandidata, bojeći se djeci od istog sindroma da njihovo

dijete ne bude jedno od tih prvih kandidovanih putnika

na drugu planetu. Taj strah bio je uveliko prisutan kod

roditelja djece kandidata za školu svemirskog putova-

nja, pa iako je tehnika dostigla vrhunac bezbjednosti.

Tako su Rusi i Amerikanci bili prinuĎeni da traže

prve putnike drugim planetama širom zemljinog šara.


93

Takav postupak Rusa i Amerikanaca u nekom smi-

slu bio je opravdan, jer su se kandidati prijavljivali iz

čitavog svijeta pa je komisija, odnosno komisija za

odabir kandidata imala previše posla jer je bio veliki

broj prijavljenih budućih učenika škole svemirske bu-

dućnosti koja su razvrstavanja tih kandidata trajala

mjesecima. Ali po svemu sudeći primicao se i početak

rada te dugo očekivane škole.

Komisije su i u Rusiji i u Americi privodile kraju

odabrane kandidate kako iz Zemlje tako i iz bližega i

širega okruženja Rusije i Amerike, pa je već bilo viĎe-

no da će škola s radom ubrzo početi, jer su selekcije

već postojale u širem smislu iz kojih selekcija biće iza-

brano po hiljadu kandidata kako u Rusiji tako i u Ame-

rici. Od te dvije hiljade tokom školovanje ostaće svega

po stotinak kandidata koji će proći testove prve godine

školovanja.

Što će biti za potrebe svemirskih putovanja sasvim

dovoljno, pa iako će tokom daljeg školovanja biti još

dosta tih kandidata koji neće moći izdržati teške psiho-

fizičke testove.

Nego po svemu sudeći odabrani u potpunosti bili

su riješeni da budu svemirski putnici bez obzira hoće li

biti prvi ili možda sledeći. Niko od odabranih kandida-

ta o tome nije vodio računa, pa se u tome slučaju poja-

vio drugačiji problem kada su bili svi jednaki kandidati

ko će biti prvi putnik.

Tako poslije svih zemaljskih testova psihofizičke

izdržljivosti prešlo se na stvarne svemirske testove jer

nije bilo sasvim jednako izdržati te psihofizičke testove

kandidatu kada se zna da se nalazi na Zemlji i u simu-


94

latoru ili pak kada zna da se stvarno nalazi van Zemlje

i to u svemiru gdje ne postoje nikakvi uslovi za bilo ka-

kav život, osmi uslova koje je kandidat ponio sa sobom

s matice Zemlje, za njegova duga istrajavanja na tome

putovanju.

Prva grupa kandidata koja je poslata na ta testiranja

njih oko desetak ta testiranja u prvom dijelu vremena

ponudiće periodično u svemiru i na svemirskim plat-

formama, odnosno pristanima svemirskih brodova koji

već uveliko saobraćaju izmeĎu matice Zemlje i tih

platformi, odnosno pristana.

Kandidati u toku toga testiranja imaće mogućnost

čestoga komuniciranja sa bazom i porodicama još kada

budu na platformi, a u posjetu doĎu im Zemaljci s bro-

dovima, to će vjerovatno biti za njih veliko olakšanje.

U tom slučaju vjerovatno da se kod njih neće razviti

depresivno oboljenje koje bi njih u potpunosti omelo u

njihovom budućem radu. ali sve će biti drugačije kada

kandidati budu izolovani samo u pustom svemiru bez

pristupa platformama i komunikacijom sa zemljom i

rodbinom izuzimajući komunikaciju sa bazom koja će

se komunikacija odvijati samo stručno i službeno.

E koji kandidat položi taj test svrstaće se u grupu

budućih putnika na drugim planetama. Svi ostali kandi-

dati vraćaće se kućama veoma bolesni, ali uz visoku

nacionalnu penziju, poslije izvjesnog boravka u službi

svemirskih nauka.

Tako doĎe konačni dan odabira svih kandidata i

počinju prva testiranja kako bi rečeno uživo, odnosno

na terenu kosmosa s onim kandidatima koji su uspje-

šno prošli simulatore. Po deset kandidata iz obadvije


95

države najmoćnije svjetske sile Rusije i Amerike, pri-

premaju se za obilazak u svemiru. Po svim propisima

dogaĎaja kao da su krenuli na put neke druge planete,

ali samo sa jednim izuzetkom ako bi nekome od prve

desetorice bio život u pitanju, trenažni let bi se preki-

nuo i taj bi trening propao, čega su se u bazi pribojava-

li, pa iako su kandidati za taj trening po svim parame-

trima bilo jako pripremljeni, jer u slučaju pravoga leta

nema povratka, a takav neuspjeh koštao bi zemlju do-

maćina velikog prestiža u svijetu što se nije smjelo do-

pustiti, s čega su ti pripremni treninzi trajali godinama.

dok se ne izdvojiše iz prvih grupa prvi izdržioci svih

tih poteškoća kojima se otvara mogućnost da budu sve-

mirski putnici na drugim planetama.

Ti prvi izdržioci smještaju se u najluksuznije i naj-

opremljenije prihvatne centre pod budnim okom sve-

znajućih stručnjaka iz svih nauka koje su bile od potre-

be tim izdržaocima posljednjeg pripremnog treninga. A

ostalima koji su ipak izdržali sve te poteškoće pripre-

ma, a bili su nepouzdani tima se isto odreĎuju centri

oporavka da se ponovo vrate u normalnu kolotečinu ži-

vota bez posledica ukoliko se to mogne s njima postići.

Ostavljajući njih sve u nekom svojstvu zaposleno-

sti istražitelja svemira, pod zakletvom da ništa neće da-

ti u javnost prije odobrenja njihovih pretpostavljenih

starešina.

Tako poslije tih prvih odabranih svemirskih putni-

ka praktični treninzi se nastavljaju ustaljenim redom, a

svjetska javnost željna senzacija počinje razne špekula-

cije s obavještavanjem javnosti o pripremama svemir-

skih putnika. Po nekim medijima čak se stiglo na drugu


96

planetu, odnosno na Mars, pa se oživljavaju stare priče

o Marsovcima, ali toga puta Marsovci se ne prikazuju

kao ranije svemirskim strašilima, već savremenim

mnogo civilizovanijim od Zemaljaca. Pa se špekulacije

medija nastavljaju s obavještenjima javnosti kako su

Marsovci već odavno na majci Zemlji i da podučavaju

ovozemaljske stručnjake savlaĎivanju tehnike putova-

nja svemirom.

Neki su mediji sa špekulacijama išli do samih gra-

nica laganja slikajući svoje saradnike dodavajući njiho-

vom izgledu neke neobične detalje njihovog izgleda da

bi se razlikovali od Zemaljaca, pa su Marsovci postaja-

li smiješni što nije promicalo ni u čaršijskim prepriča-

vanjima i izmišljanjima raznih dogodovština kao ova

priča koju ću prepričati o ženidbi Marsovca sa ovoze-

maljskom djevojkom.

Mlada udavača nije ni slutila kada je upoznala ne-

vjerovatno lijepog mladića sa jako izraženim vrlinama

lijepog ponašanja. Malo je zamuckivao pri razgovoru,

ali mu se to dalo zanemariti pri drugim njegovim oso-

binama.

Mlada udavača tome zamuckivanju nije pridavala

velike, odnosno nikakve važnosti jer je i kod nekih

ostalih mladića u njenom mjestu primjećivana govorna

mana, što je mlada udavača mislila da je slučaj sa nje-

nim momkom. Ne padajući joj na pamet da je taj mo-

mak, odnosno to biće vanzemaljac „Marsovac“ koji je

po čaršijskim naklapanjima došao u posjetu našoj maj-

ci Zemlji, pa se zaljubi to vanzemaljsko biće „Marso-

vac“ u ovozemaljsku lijepu udavaču.


97

Izmišljenim čaršijskim maštanjima nije bilo kraja,

a poticale su prvo o izmišljenosti da su zemlji u posjetu

došli vanzemaljci „Marsovci“ koji su sticajem srećnih

okolnosti pronašli našu Zemlju, čiji su naučnici tragali

za drugim civilizacijama, pa eto sreće pronaĎoše se

dvije civilizacije u beskonačnom svemiru i počeše sa-

raĎivati jedni s drugima.

Ova i ovakva mašta možda će imati u budućnosti

uporišta svojih koja mašta prisiljava ovozemaljske na-

učnike da se maksimalno angažuju na tom polju tehni-

ke istraživanja svemira pa se možda može negdje u bu-

dućnosti ta mašta i ostvariti.

Možda hoće, a možda i neće nego da se s pričom

vratim šaljivoj priči koja se toga vremena naveliko pre-

pričavala u ovozemaljskom narodu. Bi rečeno da se li-

jepa udavača zaljubila u isto tako prelijepog recimo

mladića koji je kod ovozemaljaca došao u prilog istra-

živanja svemira, pa kako bi rečeno da su se nauka i na-

učnici našli samo u mašti viĎena opsegu i da meĎu tim

bićima koja su došla sa druge planete nema bitnih raz-

lika, reklo bi se po čaršijskim prepričavanjima da su

mnogo fizički ljepši od ovozemaljaca i da vrlo lako po-

činju razumijevati ovozemaljce. Prvo i to neposredno u

tehničkom smislu razumijevanja, a pogotovo u računa-

rima s kojim se koriste ovozemaljci, s kojim se računa-

rima služe i vanzemaljci „Marsovci“, samo mnogo sa-

vremenijim kako to dokazuju ovozemaljska čaršijska

prepričavanja iz kojih se prepričavanja da zaključiti da

su se vanzemaljci „Marsovci“ služili ovozemaljskim

računarima ma poodavno, ali da te računare i datoga

vremena posjeduju recimo po ovozemaljskom vokabu-


98

laru kao muzejske eksponate, koji su eksponati bili i

Zemaljcima i vanzemaljcima „Marsovcima“ od velike

koristi, pri početku učenja oko sporazumijevanja. Pa

tako kako čaršijska preklapanja pričaju malo po malo

počinje se dolaziti do kakvog takvog sporazumijevanja.

Ukucavajući znak po znak jedan na spram drugoga ka-

ko vanzemaljski „Marsovci“ tako i ovozemaljski sa či-

me se u početku dolazilo do kakvog takvog sporazuma

napredujući u tome sporazumijevanju velikom brzinom

učenja pogotovo kod vanzemaljaca „Marsovaca“ koji

su pored znakova brzo shvatali i same riječi s kojim su

riječima sklapali i rečenice.

Eto tako vanzemaljci, odnosno svemirci ili

Marsovci, svejedno je kako ja njih nazvah, samo je za

veliko čuĎenje kad bi se moglo vjerovati čaršijskim

prepričavanjima da su toliko inteligentni vanzemaljci

„Marsovci“ da su tako brzo naučili ovozemaljske jezi-

ke. Nijesu samo čaršijska prepričavanja ovih nevjero-

vatnih dogaĎaja, nego su i poneki mediji štampali, a i

elektronski prenosili nevjerovatne vijesti.

Mediji su čak i izmislili, a čaršija prihvatila veliku

ljubav izmeĎu ovozemaljske mlade udavače i svemirca

„Marsovca“ lijepoga momka nazovimo ga ovozem-

ljskim vokabularom koji je brzo naučio taj momak sve-

mirac „Marsovac“ samo niko od tih prepričavaoca nije

naznačavao kojim se jezikom služio taj vanzemaljac,

odnosno „Marsovac“, ovozemaljskom vokabularu vje-

rovalo se s velikom vjerovatnoćom da je taj vanzema-

ljac „Marsovac“ najprije naučio da govori engleskim

jezikom pošto se mi svi na Zemlji pravimo Englezi. A

velika je vjerovatnoća da se i taj vanzemaljac „Marso-


99

vac“ pravio Englez pošto je brzo naučio recimo engle-

ski govoriti, na kojem je jeziku i obradio svoju ovoze-

maljsku veliku ljubav. Kojoj ljubavi mediji i čaršijska

prepričavanja ne odrediše mjesta prebivanja, niti je pak

niko drugačijim putem obilježio te dogaĎaje izuzev ču-

lo se, reklo se, vidjelo se, ali bez ikakvog vidljivijeg

dokaza.

Čak se prepričavalo i o velikoj prireĎenoj svadbi i

velikim svemirskim brodom koji je iz svemira, odno-

sno s Marsa dovezao svatove koji su se svatovi taman

kao i mladoženja pravili Englezi, sporazumijevajući se

meĎu sobom i sa mladinim svadbarima na engleskom

jeziku.

Takva su prepričavanja kolala po svijetu na svim

svjetskim jezicima kako sam i ja na svome jeziku slu-

šao o tim prepričavanjima i to tako ubjedljivo, da se

dalo pomisliti zbilja da je to i bila istina.

Nego narod zna da i ugonetne neka buduća doga-

Ďanja, što je i mene navelo da napišem ovu za vremena

pisanja ove knjige nevjerovatnu priču sa sopstvenim

uvjeravanjem da će se to nekada i dogoditi.

Sve ovo što napisah u prvom dijelu ove knjige do-

gaĎalo se nešto u bujnim maštama, a nešto i u životu

ovozemaljskog naroda koji se dogaĎaji za neka davna

vremena mogu uporediti sa maštama ovoga vremena,

jer ko je mogao pomisliti u doba prevoza konjskim za-

pregama da će se saobraćati takvim brzinama i to u

zemljinom orbitu, a i van njega pa zar se u budućnosti

ne može očekivati taman i to da se uspostavi komuni-

kacija sa vanzemaljcima kako govorno tako i saobra-

ćajno kakve su ovovremenske maštajuće komunikacije,


100

na kojim se komunikacijama predano radi, pa evo riječ

dvije o tome kako o tome misle oni koji rade na tome.

Ovozemaljski stručnjaci, ujedinjeni u dvije naj-

moćnije sile svijeta, kako ekonomske tako i sa bogatim

potencijalom stručnjaka svih profila pa i stručnjaka za

osvajanje drugih planeta i na njima srodnih civilizacija

ovozemaljskoj civilizaciji. Pa da prepričam intervju

jednoga veoma visoko obrazovanog i stručnog naučni-

ka jednom veoma poznatom svjetskom listu koji je list

objavio intervju toga stručnjaka i to sa prvim neobič-

nim pitanjem.

– Gospodine Feduarde, datoga vremena svijetom

kolaju neobične priče koje priče svaka čaršijska javnost

dopunjava sa još više neobičnijih priča, hoćete nama

gospodine Feduarde kazati koliko u tim pričama ima

istine, a po mogućnosti ako u tim pričama nema istine,

postoji li neka vjerovatnoća da se te priče dijelom obi-

stine.

Vjerovatno gospodine Feduarde da znate o kakvim

se pričama radi da ih ne bi vama ponavljali i sa tim za-

marali i zbunjivali naše drage i cijenjene čitaoce.

– Ne morate mi gospodo s pitanjem pitati o kojim

je pričama riječ datoga vremena, jer te priče i ja sam

mnogo puta slušao od naših mnogo šaljivih šaljivdžija,

nazovimo tako osobe koje izmisle smiješne priče koje

su priče vezane datoga vremena za nas naučnike i na-

učna dostignuća. Za naše šaljivdžije dosta je da se u

našoj namjeni postigne neki neobični, a za narod ne-

moguć poduhvat, pa da šaljivdžije izmisle priče koje

kolaju skoro čitavim svijetom.


101

Recimo da se već odavno počelo kretati svemirom,

a uporedo s tim kretanjem mehanički se dospjelo do

drugih planeta sunčanog sistema, ali uz dugotrajna pu-

tovanja. Pa usled toga, a znajući da nama treba mnogo

vremena da naĎemo zdrave i sposobne kosmonaute ko-

ji bi prvo odletjeli na drugu planetu kada za to budu

postojali uslovi. Što su naše šaljivdžije jedva čekale da

na račun toga izmišljaju razne šaljive priče. Pa čak i ta-

kve da su se ovozemaljske udavače počele zaljubljivati

pa i udavati za vanzemaljce „Marsovce“

Nego te priče ostavimo šaljivdžijama a ja vama da

dam ozbiljan odgovor na vaše pitanje, pa neka bude ša-

ljivdžijama razlog više za nove šale. Ali ovo što ja va-

ma kažem nije šala već buduća stvarnost. Bez bližeg

preciznog početka, o kojem se početku meĎu nama

stručnjacima ozbiljno razmišlja.

Prokrčen je put do nama udaljenih planeta, a mo-

žda i novih, odnosno postojećih svjetova. Jeste da taj

put je veoma dalek i da dugo traje, ali kako rekoh me-

hanički je moguć, a sa ljudskom posadom kad će biti to

još sa sigurnošću niko ne zna pa iako za to i datoga

vremena postoje uslovi, ama ne baš sasvim sigurni. Mi

stručnjaci tu sigurnost svakoga dana usavršavamo sve

više i više, pa kad sasvim budemo u uspjeh sigurni tada

ćemo poslati svemirske brodove sa ljudskom posadom

na te daleke puteve, ali sa sigurnošću u uspjeh.

To je to što ja vama mogu odgovoriti na vaše meni

postavljeno pitanje, sve bi drugo bila samo maštarija iz

koje maštarije čaršijske šaljivdžije crpe materijal za

svoje šale.


102

– Dobro gospodine Feduarde, mi smo i očekivali

takav odgovor od vas ili barem sličan tome vašem od-

govoru, pa bi vas molili još za jedno pitanje. Odavno

su postojale priče u narodu recimo narodnim vokabula-

rom čaršijske priče da ste vi i vaše kolege u početku

priprema osvajanja drugih planeta imali velikih pote-

škoća dok nijeste uspjeli osposobiti savremene letilice,

koje su mogle uspješno sletjeti na neku od odabranih

planeta, uzet s te planete potrebni materijal, pa se s tim

materijalom uspješno vratiti u bazu na matici zemlji.

– Tačno je to da nam je za taj poduhvat trebalo

mnogo vremena i saradnje sa stručnjacima iz čitavog

svijeta koji su se bavili s naukom osvajanja drugih pla-

neta sunčevog sistema koja je saradnja i dovela do ovo-

ga uspjeha sa kojim uspjehom baratamo datoga vreme-

na odašiljući mehaničke letilice opremljene savreme-

nom tehnikom s kojima se može upravljati iz baze. Još

nama malo toga znanja i opreme nedostaje, pa da s tim

letilicama pošaljemo ljudsku posadu.

– Shvatili smo gospodine Feduarde vaš odgovor

koji se i po odranije znao, pa baš zbog toga postavlja-

mo vam i ovo naše poslednje pitanje.

Recite nama gospodine Feduarde kada ste postigli

takav uspjeh s daljinskim upravljanjem s tim svemir-

skim letilicama i kada ste u postupku priprema odaši-

ljanja ljudske posade sa tim letilicama, je li bilo neka-

kvih problema u odabiru budućih putnika drugim svje-

tovima, odnosno planetama?

– Jest u početku odabiranja bilo je jako velikih pro-

blema, ali je to ovoga momenta vremena riješeno, oda-

brano je desetak momaka koji su prošli svu obuku i


103

zdravstvena testiranja za ta daleka naučna putovanja,

pa se samo čeka trenutak odluke da se sa sigurnošću

mogu poslati ekspedicije sa ljudskom posadom koja

posada s nestrpljenjem očekuje taj istorijski trenutak,

radujući se skupa svi tome trenutku takvoga poduhva-

ta. Ovo slobodno objavite, jer nijesu čaršijske priče na-

rodnih šaljivdžija.

Tako i ova moja priča do ovoga momenta vremena

ima svojega u istini uporišta iako je velika većina pri-

če, priča čaršijskog šaljivdžije, dok će dalja priča biti

priča budućnosti.

* * *

Prvi dio ove knjige napisan je u vremenu dogaĎaja

onoga što je napisano uz neke male pričice i pošalice

čaršijskih šaljivdžija, s vjerovanjem da je tih priča i ša-

la bilo na pretek. Nešto od onih graĎana koji nijesu

uopšte vjerovali naučnim dostignućima, a nešto i od

onih koji su vjerovali svim tim dogaĎajima, ali su bili

spretni kroz humor i pošalice narugati se svemu onome

što se u tome vremenu dogaĎalo, povodom istraživanja

svemira odnosno traženja najbržeg i najbezbjednijeg

puta do drugih planeta sunčanog sistema tražeći druge

civilizacije slične ovozemaljskoj civilizaciji.

Pa tako kako bi rečeno ovo prvo što je napisano

ima svoga uporišta u stvarnim dogaĎajima, a ovo što

počinjem pisati mašta je na pretpostavci da bi se moglo

u nekoj bližoj ili daljoj budućnosti i dogoditi, iako su u

narodu vjerovanja da se to nikada neće dogoditi.


104

Nego dogodilo se ili ne, mojoj maštariji neko će se

smijati i na račun te maštarije s pričama ću zasmijavati

narod. Nekada davno nije se vjerovalo ni onome što se

dogodilo, a ono se ipak dogodi, pa se i ja nadam da ću

ugonetati budućijem ovomezaljskim dogaĎajima, pa s

pričom nastavljam dalje.

Znanstveno je da se u vremenu pisanja ove avantu-

rističke knjige postiglo mnogo toga pa i više od mogu-

ćega, recimo da je ovozemaljska tehnika ovladala sa

tehnikom do samoga dospjeća Zemlji najbližih planeta

sunčevog sistema, odnosno do Marsa i Venere uzima-

jući sa njih uzorke njihovog tla dopremajući ih u nauč-

nim bazama na maticu Zemlju. Kad je već sve to pos-

gignuto mišljenja sam da tamo mogu i ljudske posade

stići, pa evo o tome moga viĎenja.

S nešto malo mašte završio sam prvu polovinu ove

knjige, pa tu maštu nastavljam.

Bi rečeno da je tehnika o bezbjednosti puta drugim

planetama dostigla svoj vrhunac. Da su odabrani i obu-

čeni prvi putnici koji će ući u istoriju prvih putnika da

posjete recimo Mars, pošto su se o Marsu i Marsovci-

ma ispredale ovozemaljske neobične šale, pa eto s vre-

menom doĎe vakat da se krene u posjetu tome mnogo

opisanom i opričanom Marsu.

Stručnjaci iz dvije najrazvijenije sile svijeta koji su

pripremali to istorijsko putovanje, objavili su da se to-

me putovanju nazire početak usled čega su svakodnev-

no brujala sva svjetska glasila kako štampana tako i

elektronska, objavljujući čudnovate ovozemaljske do-

gaĎaje koji se odvijaju na jednoj ne tako velikoj planeti

sunčevog sistema, gdje se na jednom mejstu te planete


105

pripremaju u pohod drugoj planeti, a na drugoj strani te

iste planete nedaleko od mjesta priprema putovanja u

posjeti Marsu žitelji majke Zemlje žive u totalnoj zao-

stalosti vremena kamenog doba. Pa takva preplitanja

dogaĎaja zaslužuju riječ-dvije i o njima pitajući se ka-

da već na takvoj maloj udaljenosti jednih od drugih na-

roda žive narodi kamenog doba, šta ovozemaljske

stručnjake čeka na tako dalekim udaljenostima, da li

visoko razvijena civilizacija ili pak zaostalost koja se

još kod ovozemaljaca može pronaći i to u bliskom su-

sjedstvu.

Nego što je tu je i tako je, a datoga vremena takvo

heterogeno društvo funkcioniše na majci Zemlji.

O ovome toliko, samo da se previše ne zalijećemo

u osvajanju nepoznatoga dok ne kultivišemo prvo ovo-

zemaljske susjede koji bi mogli biti od prijekora onima

koji se spremaju putovati na Mars čemu se usredsreĎu-

jem s pisanjem, ostavljajući na miru i spokoju životu

ovozemaljce kamenoga doba.

Tako za vaktom vrijeme prolazi i sa sobom donosi

ono čemu je vrijeme, a vrijeme je bar po pričama jav-

nog života da se ovozemaljci otisnu na taj ovozemaljci-

ma čuveni Mars, pa u tome očekivanju pripreme već

naveliko teku, odnosno odmiču.

Svemirski brodovi sa ljudskom posadom koja je

posada kao rezerva regrutovana iz onih skupina oda-

branih momaka iz koje je skupine odreĎeno deset naju-

spješnijih koji čekaju srećni trenutak odlaska na Mars.

Dok za to vrijeme čekanja vrše se česte probe lete-

nja do svemirske stanice sa ljudskom posadom kako

rekoh odabranih momaka iz rezervnog sastava zadrža-


106

vajući se u putu do svemirske stanice i ostajući na njoj

vremenski interval taman toliko koliko će trebati puto-

vanje prvim putnicima, odnosno kosmonautima do

Marsa i nazad, a sve u znaku priprema puta na Mars,

da bi se ustanovile sve moguće posljedice ljudskog or-

ganizma, dugog ostajanja u svemiru, gdje kako se zna

vlada bestežinsko stanje, a kiseonik se dobija vještač-

kim putem, kao i sve ostale ljudske potrepštine, suprot-

ne su zakonu života na Zemlji, s čega se toliko dugo

priprema i pripremalo se ljudsko putovanje drugim

svjetovima, odnosno planetama s kojim se pripremama

došlo do samog kraja priprema i početka toga istorij-

skog putovanja.

Ovozemaljski stručnjaci sve su do samih detalja

usavršili jedino u čemu nijesu odmakli od početka je to

što samo polijetanje svemirskog broda sa kosmodroma

moralo se raketom izbacivati van zemljinog omotača

odakle se nastavlja upravljanje brodom iz baze na maj-

ci zemlji tako pomagano i iz baza lociranih u svemiru

na najpovoljnija mjesta gdje bi u slučaju kakvog neod-

statka upravljanja brodom iz baza sa majke Zemlje to

upravljanje preuzimale baze locirane u svemiru.

Tako ta priprema toga vremena dovedena je bila do

kraja kako raketno tehnička, tako i psiho-fizička kako

samih kosmonauta tako i njihovih porodica, a i svih

onih koji su učestvovali u tim pripremama na kojima je

velika odgovornost toga ovozemaljskog poduhvata i

njegovog uspjeha.

Na kosmodromu odakle će biti ispaljena raketa sa

brodom koji nosi ljudsku posadu, raketa je gordo staja-

la ukrašena neobičnim bojama sličnim onima koje su


107

se mogle prilikom ranijih istraživanja vidjeti na samom

Marsu. TakoĎe isto bila je ukrašena kolona vozila koja

je primicala kosmonaute vratima budućnosti koju će

budućnost prvi označiti dvojica kosmonauta jedan iz

Amerike, drugi iz Rusije, što je bila simbolika da taj

trenutak jednako doživljava čitav svijet i da u svijetu

ne smije biti podjela ni po kom osnovu kako znanja, ta-

ko i sopstvenog ponašanja u bilo kom smislu. Ali na

veliku žalost svih ovozemaljaca koji u tome savreme-

nom društvu nijesu ni približno jednaki već kako rekoh

heterogeni, polazeći od onih kojima džungla sve pruža

pa do onih koji shvataju i razumiju date trenutke toga

vremena, ali zbog siromaštva ne mogu se otrgnuti bije-

de i zaostalosti.

Nego što je tako je, a civilizacija mora ići naprijed

neko njoj brže, a neko sporije do trenutka ako bog i

tehnika ljudska dosegnu susret ovozemaljaca sa drugim

svjetovima i njihovim civilizovanim bićima.

A reklo bi se po svoj prilici da je taj susret na po-

molu, u što vjeruju oni koji na tome rade i oni koji se

primiču vratima svega toga i rakete u kojoj je smješten

brod sa kojim će brodom kosmonauti koji se u taj brod

ukrcaju s velikom pompom i željom za uspjeh biti is-

praćeni u susret sa drugom civilizacijom, ako te civili-

zacije postoje na Marsu kojemu se upućuje ovozemalj-

ska ekspedicija koja datoga trenutka sa kolonom vozila

ukrašenom vanzemaljskim bojama, primiče se kako bi

rečeno vratima budućnosti koja stoje širom otvorena za

ulazak prvih istraživača mnogo opričanog Marsa od

ovozemaljskih šaljivdžija, koji su dosta svega toga o

Marsu kroz šalu, a bez znanja ispričali ovozemaljcima.


108

Toga datoga trenutka posadi broda koja će letjeti na

Mars daju posljednja uputstva o svemu što njih na to-

me putu čeka i kako da ta očekivanja savlaĎuju.

Tako s tim posljednjim uputstvima kosmonautima,

došao je trenutak za odbrojavanje ispaljivanja, odnosno

lansiranja rakete koja će brod sa kosmonautima isturiti

van zemljine orbite odakle će sve ponovo biti u rukama

stručnjaka koji su odgovorni za uspjeh prve ekspedicije

sa ljudskom posadom ka Marsu u kojem trenutku vrše

se posljednje pripreme za ispaljivanje, odnosno lansira-

nje rakete nosača broda sa kosmonautima prema Mar-

su, pa kada je sve dovedeno do cilja svi koji su imali

svoja zaduženja zauzeli su svoja mjesta s kojih mjesta

mogu momentalno izvršavati svoje zadatke.

A svi ostali povukli su se na namijenjeni prostor za

posmatranje lansiranja rakete, pa tako poče odbrojava-

nje i veliki tajac kod svake osobe koja se toga datoga

vremena zatekla na kosmodromu, radi posmatranja lan-

siranja rakete.

Tajac je trajao sve dok se nije oglasio tutanj rakete

koja je krenula sa kosmodroma noseći kosmonaute na

srećni put, što su željeli svi prisutni na kosmodromu,

zbog čega su i bili došli da sa svoje strane velikim buč-

nim i dugotrajnim aplauzom pozdrave kosmonaute koji

se aplauz oglasio odmah po lansiranju rakete i prestan-

ka tajca koji je vladao meĎu posmatračima.

Po prestanku tajca svuda su se mogli čuti razni ko-

mentari koji su se obično završavali s riječima samo da

se zdravo doma vrate kosmonauti, a za sve ostali biće

lako i imaće za to vremena.


109

Nego ovako nijesu mislili stručnjaci koji su bili oci

ovoga poduhvata oni su sa sigurnošću vjerovali u

uspjeh kosmonauta, odnosno u uspjeh ne samo putova-

nja kosmonauta nego i u njihov naučni uspjeh u toku

putovanja i samoga boravka na Marsu, pa se tako od

toga putovanja očekivalo mnogo, možda i previše nego

što to može ljudski razum shvatiti.

Tako odmah po lansiranju rakete, a pogotovo po

preuzimanju upravljanja svemirskim brodom kojega je

raketa izbacila van zemljinog omotača, a brodska ko-

manda sa Zemlje uz saradnju sa kosmonautima preuze-

la upravljanje brodom vodeći računa o svakoj i najma-

njoj sitnici koja je programom bila predviĎena.

Najbitnija situacija u tome programu bila je da se

ispita psihičko stanje kod kosmonauta koje je sa sigur-

nošću bilo promjenjivo po polijetanju sa kosmodroma,

jer svakako je ta promjena bila moguća za neko vrije-

me kod kosmonauta, pa je s njima voĎen razgovor

predviĎen u tome trenutku, a od strane psihijatrijskih

stručnjaka da bi se ustanovilo da li su kod kosmonauta

te psihijatrijske promjene vidno izražene. Pa kada se u

razgovoru sa kosmonautima ustanovilo da su oni u do-

brom psihofizičkom stanju bez znakova straha i zbu-

njenosti. Tada se prešlo na razgovore baza i kosmonau-

ta koji su razgovori bili programom predviĎeni nimalo

ne odstupajući od predviĎenog programa, pa evo zabi-

lješke prvih razgovora baze i kosmonauta.

– Gospodo kosmonauti dobar vam dan, nego mi u

bazi ne znamo je li kod vas noć ili dan, jer vi se previše

brzo krećete da bi mi u bazi mogli odrediti vaše vrije-

me.


110

Odgovor kosmonauta: – Zajedno s vama neka bude

dobar dan i ovaj o kojem govorite i svaki naredni, a što

se tiče vašeg mišljenja o našem vremenu, za to vam

možemo kazati sljedeće. Mi se držimo naših časovnika

i po njima mjerimo vrijeme smjenjujući s tim vreme-

nom u buduće noć i dan, a što se tiče svjetlosti ta je

svjetlost o kojoj vi mislite prestala onoga časa kada

smo bili lansirani, što nas nimalo nije uznemirilo jer

smo prilikom školovanja o tome bili upoznati.

Dalje što se tiče vanjske svjetlosti mi se datog vre-

mena nalazimo meĎu zvijezdama i iz našeg broda vidi-

mo samo zvijezde velike i male. A na našim instru-

mentima još uvijek vidimo majku Zemlju u prepozna-

tljivom stanju ne znajući je li na majci zemlji dan ili

noć izuzev kazivanja naših časovnika a i vaših kaziva-

nja.

– U redu gospodo kosmonauti to smo i mi znali, ali

naše prvo pitanje je vezano za vaše psihološko stanje

koje je po vašem odgovoru sasvim u redu, pa ćemo

ubuduće voditi samo stručne razgovore.

Gospodo, mi iz baze vas slušamo, možete nam po-

stavljati pitanja. Naše prvo stručno pitanje odnosilo bi

se još uvijek na vaše sposobnosti, ali ovoga puta veza-

no za vaše snalaženje u tako malom prostoru, pa bi vas

pitali jeste li još uvijek u skafanderima, obzirom da je

prošlo malo vremena od kada ste se odvojili od matice

Zemlje, ali ste i za tako kratko vrijeme prešli velike

udaljenosti, usled čega bilo bi vam mnogo pogodnije

pratiti putanju kretanja bez skafandera, a vjerovatno da

bi se i vi mnogo bolje i lagodnije osjećali u kabini bez


111

skafandera, pa ako to nijeste već učinili molimo vas to

odmah učinite.

– Sve je u redu gospodo iz baze, mi smo odmah po

odvajanju broda od rakete i preuzimanja komandi bro-

dom skinuli skafandere ostavljajući ih na mjesto odre-

Ďeno za to, potom smo svi zauzeli svoja mjesta tačno

po protokolu kojega se strogo pridržavamo, prateći na-

šu putanju preko instrumenata ponekad po našem do-

govoru s vama još dok smo bili u bazi pokušavamo na-

šu putanju posmatrati golim okom kako bi se to reklo u

bazi.

Posmatranje putanje vizuelnošću očiju nije potpu-

no moguće usled brzoga prelaska te putanje, pa se ne

mogu sa sigurnošću identifikovati bliži i dalji svemir-

ski materijali kroz koji prolazimo dok preko instrume-

nata možemo prvo dobro zapaziti blizinu i veličinu

svemirskih tijela pored kojih prolazimo, pa iako je iz-

meĎu nas velika udaljenost. Ta svemirska tijela mnogo

su vidljivija iz našega broda nego s majke Zemlje, što

je veoma zanimljivo, a što mi periodično snimamo i

odašiljemo vama.

– U redu gospodo kosmonauti, vi to radite potpuno

po našim uputstvima, a mi sve to dobijamo u istom tre-

nu i uredno odložimo na mjesto gdje će sve to biti

izučavano i analizirano, što će vas sve to čekati da i vi

sve ponovo vidite ovdje na matici zemlji u našim baza-

ma pod teorijskim otkrićima kakva su to svemirska ti-

jela, kakva bi mogla da budu i na kojoj su udaljenosti

od naše majke Zemlje.

Naši razgovori mnogo sporije teku od vašega puto-

vanja pa se potrudite da ne bi propustili bilo kakvo ko-


112

smičko tijelo interesantno za izučavanje koje bi bilo od

koristi našega daljeg izučavanja kosmosa.

Nego uz razgovor vrijeme brzo prolazi, a vi ste se

možda i zamorili, pa bi vama predložili da sve instru-

mente provjerite funkcionišu li po programu a tada ih

uključite u samostalno funkcionisanje.

Vi se u daljem toku pripremite za odmor i relaksa-

ciju od prethodnoga vremena jer ne možemo reći dana

kako nam vi to kazaste, da se vama dan i noć smjenjuju

samo po časovniku. Tako mora biti, a mi vam preporu-

čujemo da se toga strogo držite.

Ovaj slijed razgovora izmeĎu kosmonauta i njiho-

ve baze na matici Zemlji bio je tek početak razgovora

koji će se voditi duže vremena izmeĎu baze i kosmona-

uta, pa čitav tok razgovora neću prepričavati nego sa-

mo periodični tok po specifičnosti toga razgovora. Ta-

ko nastavak razgovora nastavlja se poslije pola godine

putovanja kosmičkog broda sa prvom ljudskom posa-

dom, pa da čujemo taj vrlo zanimljivi razgovor.

U datom vremenu pola godine kasnije od polijeta-

nja kosmičkog broda sa ljudskom posadom upućenoga

k Marsu prepričavaću taj razgovor izmeĎu posade bro-

da, odnosno kosmonauta i njihove baze na matici ze-

mlji.

MeĎunarodna kosmička baza Skanader iz koje se

baze stalno prate kosmonauti po svim pitanjima koja su

vezana za protokol njihovog putovanja do Marsa i o

boravku na Marsu, toga datoga vremena baza zove ko-

smonaute, po ovozemaljskom vremenu pitajući ih prvo

za njihovo vrijeme, držite li se strogo protokola o vre-

menu, pa ako im je po protokolu usaglašeno, a vjero-


113

vatno da jeste, onda je i kod njih počeo teći dan s čega

ih iz baze pozdravljaju sa – dobro jutro gospodo ko-

smonauti. Recite nama jeste li se poslije vremena koje

vam je bilo protokolom predviĎeno za posao, dovoljno

odmorili i možemo li kao i uobičajeno od vas za slede-

će vrijeme očekivati potpunu saradnju?

Odgovara posada broda: – Dobro jutro i vama go-

spodo iz baze, možemo vama sa velikom odgovorno-

šću potvrditi da se strogo držimo protokola i da su naši

časovnici usaglašeni sa vremenom koje protokol odre-

Ďuje. A vjerovanja smo da to i vi iz baze preko vaših

praćenja možete zaključiti, a kao što vidite, mi to po-

tvrĎujemo sa vašim pripremama tekućih poslova pred-

viĎenih protokolom, predviĎeni odmor iskoristili smo

potpuno uspješno. Dobro smo se odmorili i kao uvijek

spremni za praćenje naše putanje kroz kosmos na putu

ka Marsu.

Prvo nam je započinjanje tekućih radnji da provje-

rimo instrumente, što su sve u putu zabilježili dok smo

se mi odmarali, poslije tih provjera snimljeni materijal

šaljemo vama u bazu, a kopije toga materijala odlaže-

mo na mjesta protokolom predviĎena.

Dalji naš radni postupak je naše direktno praćenje

naše putanje kako u bližem okruženju tako i u većim

daljinama usmjeravajući teleskope na bilo koje i kakvo

svemirsko tijelo ako pomislimo da je od potrebe prou-

čiti to tijelo.

Baza: – Po vašem kazivanju, a i po našem posma-

tranju vidimo da sve radite po protokolu na čemu mi iz

baze nemamo primjedbi. Nego da vas samo podsjetimo

da se primičete mlječnom kosmičkom prostoru, odno-


114

sno mlječnom putu, gdje će vama biti mnogo zamrače-

nija svjetlost ka drugim zvijezdama. E tu morate biti

mnogo obazrivi s toga voditi računa o funkcionisanju

instrumenata, jer se dalo pokazati prilikom prolaska sa-

telita kroz mliječni put da ni snimci nijesu bili baš naj-

čistiji, s toga vas i upozorismo na te satelitske propuste.

– Vaše upozorenje dobro nam je došlo jer smo i mi

primijetili na nekoj priličnoj udaljenosti nekakav po

našim shvatanjima neobičan kosmički prizor, a mi smo

do vašeg upozorenja shvatali da je to fatamorgana, ka-

da smo kako bi rečeno na jednoj udaljenosti primijetili

velike prostore pod oblakom slične one na matici Ze-

mlji, kada se posmatra oblačno nebo iz velike udalje-

nosti, što smo smatrali fatamorganom i to nas je zabri-

nulo da nijesmo malo psihički popustili. Ali kako smo

brzo savladavali svemirske prostore i primicali se toj

svemirskoj naoblaci, uviĎali smo da to nije fatamorga-

na već neka kosmička masa slična oblaku, o čemu smo

htjeli informisati vas da od vas ne dobismo potpuna

objašnjenja o toj za nas postojećoj pojavi. Dalje vas o

tome obavještavamo da se iz minuta u minut toj pojavi

približavamo i nijesmo u mogućnosti odrediti je li ta

pojava u čvrstom stanju, slabe providnosti ili je to pak

neka tamna svemirska naoblaka o kojoj ste nas obavi-

jestili, a koja nama više nije začuĎujuća, pa iako su na-

ma instrumenti davali upozoravajuće signale.

– Sve je to u redu gospodo kosmonauti, te upozora-

vajuće signale dobijali smo i mi u bazi, s čega smo vas

upozorili da se primičete mlječnom putu, što su zabilje-

žili svi instrumenti kako kod nas tako i kod vas, pa je

naše upozorenje bilo u svrsi toga.


115

– U redu gospodo iz baze sve smo shvatili i uskoro

ćemo ući u tu mlječnu putanju vjerujte sebi i nama da

je toj putanji pravilno ime dato jer nama se čine taman

takva, ta kosmička prostranstva u koja već ulazimo i za

vašu informaciju kod nas nema nikakvih problema ni

fizičkih niti psihičkih, u što možete biti sigurni kada

smo mi sigurni u sebe, nemajući kako bi rečeno nika-

kvih problema.

– Mi u ovom trenutku letimo kroz tu maglinu osje-

ćajući se potpuno bezbjedno, a imamo utisak kao da le-

timo avionom kroz dobro gustu maglu na matici Ze-

mlji. Mi u datom vremenu svi sa svojih mjesta posma-

tramo instrumente s velikom pažnjom na kakve druge

pojave iz te magline, jer kao što znati mi se krećemo

velikom brzinom, a ovoj se pojavi ne nazire kraja. Sve

je to u redu gospodo kosmonauti mlječni je put veliko

kosmičko prostranstvo, vjerovatno izazvano kosmič-

kim česticama sakupljenim u njihovom putu kojim se

putem kreću u vidu magline nešto slično kretanjem vo-

de u zemljinoj atmosferi.

– Vaši i naši instrumenti u bazi moćni su da reagu-

ju na vrijeme bilo kakve promjene svemirskih tijela

kroz tu putanju pa usljed toga osjećajte se bezbjedni jer

bi mi iz baze u bilo kakvoj opasnosti reagovali da vas

skrenemo s opasne putanje.

– Nemajte brige gospodo iz baze naša i vaša mi-

šljenja potpuno su identična jer mi samo slušamo vaša

uputstva, a strogo se pridržavamo protokola i instrume-

nata.

Ovoga časa jedan od instrumenata pokazuje da se

nazire kraj mlječnoj putanji. Nas neobično interesuje


116

šta ćemo sve vidjeti poslije izlaska iz mlječnoga puta,

pitamo vas jesu li raniji satelitski snimci pokazivali ne-

kakva neobičnija svemirska tijela s kojima ćemo se su-

sretati na našem daljem putovanju.

– Gospodo kosmonauti na vaše pitanje ne možemo

sa sigurnošću odgovoriti, jer kao što znate sva svemir-

ska tijela se svemirom kreću pa je i za vas i za nas pita-

nje kada izaĎete iz mlječnoga puta, hoće li nam se na

instrumentima pojaviti druga svemirska tijela ili ona

koja su zabilježili sateliti, koji su prije nas prošli tom

putanjom ka Marsu. Što znači da je tačan odgovor da

će te vi na vašim instrumentima imati svemirske poja-

ve, odnosno svemirska tijela koja budu na svojoj puta-

nji u vašoj blizini.

Stoga budite više nego oprezni prilikom čitanja in-

strumenata sa snimljenim materijalom. Gospodo ko-

smonauti, postoje mogućnosti da usled prevelikog zra-

čenja svemirskih čestica aparati za snimanje budu za-

slijepljeni, pa ukoliko ne bi njihovi snimci uspjeli, a vi

tako nešto zabilježite slobodnim okom i to konstatujte

što preciznije.

– U redu gospodo iz baze, već se nazire kraj mlječ-

noga puta što ćemo propratiti sa velikom opreznošću

nastojeći ništa da ne propustimo, a ovoga trenutka pred

nama se ukazuje bezgranično zvezdano prostranstvo sa

manjim ili većim zvijezdama, ama ni jedne neobičnog

izgleda i svjetlosti jedino što u datom momentu primje-

ćujemo ili nam se pak pričinjava drugačiji raspored tih

zvijezda, po odreĎenju strana zemaljskog svijeta.

– To gospodo kosmonauti dobro odredite jer se po

našim teorijama i drugačijem rasporedu svemirskih ti-


117

jela ili pak zvijezda kako to narod kaže, a i svi mi u od-

reĎenom trenutku tako nazivamo svemirska tijela meĎu

kojima može da bude baš onih tijela za kojima mi tra-

gamo da bi na njima postajali neki oblici života.

U redu, u redu gospodo iz baze na to ćemo obraćati

našu veliku pažnju uz strogo praćenje rada instrumena-

ta, s čime bi privodili potpunoj istini svih dogaĎanja u

vremenu i prostoru naše putanje.

– Tako je, to ste sve s uspjehom odraĎivali za

proteklo vrijeme, a sa daljim pisanjem nastavljam po-

sle protoka vremena od pola godine kasnije po ovoze-

maljskom vremenu, pa da čujemo ta dalja dogaĎanja

kroz razgovor kosmonauta sa bazom.

Poslije pola godine proteklog vremena nastavljam

sa praćenjem kroz prepričavanje razgovora baze sa pr-

vim kosmonautima koji su se uputili ka Marsu. Praćeni

razgovor odvijao se uobičajenim saopštenjima vezanim

protokolom izmeĎu baze i kosmonauta. Ali kako je već

proteklo dosta vremena od kada su kosmonauti upućeni

na tako daleki i neizvjesni put, pa iako je taj put s do-

stignućima tehničkim potpuno usavršen, a s tim i sigu-

ran za kosmonaute, ali dugo osustvo od ovozemaljskog

svijeta postajale su mogućnosti organske promjene kod

kosmonauta, što je s velikom pažnjom paženo iz baze,

pa u tom smislu voĎeni su i razgovori s kosmonautima

samo njima posve nezapaženo da se ipak testiraju. Ta-

kav se razgovor vodio u sprezi protokola o dogaĎajima

koji se dogaĎaju na putanji kojoj se ipak postepeno na-

zire pristup cilju, a kako se i zna zacrtani cilj je prista-

janje i meko ateriranje svemirskog broda iz kojega će

izaći i prošetati prva ljudska bića Marsom, s kojega su


118

u maštama ovozemaljaca Marsovci poodavno krstarili

Zemljom. No kako se dogodi, eto ljudska bića ovoze-

maljaca uskoro će početi šetnju Marsom, pa je u tome

pravcu i voĎen razgovor, a kroz taj razgovor kako bi

rečeno testirani su i kosmonauti, pa evo da čujemo te

razgovore preko kojih su se kosmonauti stvarno testira-

li.

Toga datoga vremena svemirskim brodom odjek-

nuo je glas koji su kosmonauti odavno očekivali.

– Gospodo kosmonauti po vašem ophoĎenju da se

zaključiti da ste fizički i psihički u veoma dobroj kon-

diciji, pa s takvom kondicijom nadamo se da ste i

zdravstveno na tako dobrom nivou.

– Dobro ste to kod nas zapazili, mi smo veoma u

dobrom stanju, kako fizičkom tako i psihičkom. Nika-

kvih zdravstvenih ni fizičkih promjena kod nas nema,

osjećamo se kao da smo skoro krenuli na ovaj dugi i

daleki put. To se da zaključiti po izvještaju iz baze i to

kao osnovni test kako se kosmonauti izjašnjavaju o se-

bi, pa kroz izvjestan razgovorni test izmeĎu baze i ko-

smonauta da se zaključiti da su kosmonauti zaista u ve-

oma dobrom stanju, s čega stručnjaci iz baze ali veoma

obazrivo da ne bi pri uzbuĎenju detalja razgovora do-

šlo do remetilačkog faktora kosmonauta. Kada saznaju

da se približavaju Marsu i da će uskoro ući u svjetsku

istoriju s viĎenjem tla planete Marsa, o kojem se mno-

go govorilo meĎu ovozemaljcima.

Takav dogaĎaj uzbudio bi ljudska ovozemaljska

bića pa i da se nalaze na dohvatu majke matice Zemlje,

a ne tako udaljeni, s čega su postupno i oprezno oba-

vještavani kosmonauti da se primiču marsovom tlu.


119

Takva informacija po mišljenju stručnjaka ubrzaće

rad čitavoga organizma kod kosmonauta. Pa se od tih

informacija bilo zabrinulo čitavo osoblje baze iz koje

se upravljalo sa svemirskim brodom, koji će se uskoro

spuštiti na Mars, pa je veliko pitanje kako će sve to

podnijeti kosmonauti. Ali i poslije svih mjera opreza

moralo se kosmonautima dati do znanja da se pripreme

za ateriranje na Mars.

S vaktom sve prispijeva svome redu, pa je svome

redu prispjelo i ateriranje prvoga kosmičkog broda sa

ljudskom posadom na Marsu. Riječi koje su kako bi re-

čeno odzvanjale u ušima kosmonauta bile su: – Gospo-

do kosmonauti, primiče se trenutak ulaska broda u

Marsovu atmosferu, pa vama stavljamo do znanja da se

za taj trenutak pripremite. Obucite svoje skafandere,

provjerite njihovu ispravnost i zauzmite svoja mjesta

za djelovanje. Naravno prije svega toga pripremite in-

strumente u brodu da funkcionišu svom svojom spo-

sobnošću, jer je mnogo važno bilježiti sljedeće detalje

kad uĎete u Marsovu atmosferu.

Još nešto da vama stavimo do znanja, brod sa ko-

jim plovite kroz Marsovu atmosferu neće se odmah

spustiti na njegovo odreĎeno mjesto za ateriranje, već

ćemo ga usmjeriti na nekoliko kružnih putanja oko

Marsa i to sa nekoliko strana da bi dobili što jasniju sli-

ku o površini Marsa. Stoga i vi gospodo kosmonauti

morate se maksimalno skoncentrisati da što bolje i vi

slobodnim gledanjem i pored instrumenata bilježite

svoja zapažanja koja će vama biti moguća jer kada

uĎete u Marsovu atmosferu vidici će vama biti omogu-


120

ćeni po Marsovom položaju prema suncu, nazovimo to

Marsovim danom.

– U redu gospodo iz baze mi smo vama na usluzi u

svemu naredni, pogotovo kada smo već na domaku ci-

lja što nas veoma raduje.

– Gospodo kosmonauti i nas u bazi mnogo raduje

kada ste tako organizovani bez ikakvih trauma što će

vama u potpunosti pomoći da sa uspjehom završite na-

šu misiju. A sada za trenutak prepuštamo vas samima

sebi da se najbolje organizujete za posmatranje Marsa.

A u tome vremenu mi se u bazi pripremamo da vaš

brod usmjerimo na prvo kruženje oko Marsa s njegove

južne strane prema sjevernoj strani, odreĎeno po ze-

maljskim parametrima.

– S velikom radošću očekujemo taj trenutak pa vas

u to ime pozdravljamo, očekivajući vaša uputstva po

skretanju svemirskog broda tokovima kruženja oko

Marsa, jer kako ste nas ranije obavijestili da će tih kru-

ženja biti nekoliko.

– Tačno je tako gospodo kosmonauti prvo je skre-

tanje s južne strane prema sjevernoj vašega broda

usmjereno, pa kada to kruženje bude završeno tada vas

s brodom usmjeravamo s istoka prema zapadu, opet da

kažemo odreĎivanjem ovozemaljskim parametrima.

Gospodo kosmonauti mislimo da ste s naše strane do-

bro informisani. A isto tako mislimo da ste i sami uvje-

reni u naša data uputstva koja nam se dešavaju i koja

će vam se dešavati, pa vas molimo da se strogo držite

vaših uputstava koja su uputstva označena u protokolu

koji posjedujete.


121

Tako ćemo s uspjehom završiti ovu našu istorijsku

misiju, a vi se srećno vratite na maticu Zemlju neka

vam bude sa srećom prvo kruženje oko Marsa i još jed-

nom upozoravamo vas da se strogo držite protokola iz-

uzev ako nešto interesantno ne primijetite slobodnim

pogledom.

Ovoga trenutka usmjeravamo vaš brod na kružnoj

putanji oko Marsa u pravcu jug sjever. Neka vam je sa

srećom budite jako oprezni prilikom osmatranja kružne

putanje oko marsa jer tom putanjom niko nije prije nas

prolazio pa čak ni vaše bespilotne letilice koje smo pri-

je vas šiljali u istražno naučne svrhe.

Instrumente s velikom pažnjom kontrolišite hoće li

nešto nepoznato zabilježiti na toj nama vrlo interesant-

noj planeti za koju imamo nekih ali vrlo siromašnih po-

dataka o svemu što se dešava na Marsu i oko njega.

Vjerovatno da ćete i vi slobodnim gledanjima moći

razaznavati i po teoriji razvrstavati Marsove susjedne

planete i možda nešto više iz te naše pozicije saznati o

njima, odnosno o planetama sunčevog sistema, pa bilo

šta neobično registrujte lično ili putem instrumenata,

jer bi to nama bilo od velike koristi za dalja istraživa-

nja u svim pravcima svemira velika je vjerovatnoća da

nešto novo otkrijete.

– Gospodo iz baze obavještavamo vas o sljedećem,

a vjerovanja smo da to i sami pratite naš svemirski

brod od kada smo usmjereni u kružnom kretanju oko

Marsa letimo na visini od nekoliko hiljada stopa, pa sa

te visine možemo vrlo dobro posmatrati površinu Mar-

sa, a i sva druga kretanja svemirskih tijela u manjoj ili

većoj daljini, pa su nama kako vi rekoste neke moguć-


122

nosti da nešto nepoznato zabilježimo i slobodnim po-

smatranjem što ćemo registrovati putem snimka, a i pu-

tem našega zapažanja.

Gospodo iz baze Mars je ogromna planeta gledano

slobodnim pogledom, a to i instrumenti bilježe. A za

vrijeme ovoga našega kružnoga putovanja oko Mars a

do ovoga trenutka vremena možemo vas obavijestiti o

površini Marsa kako ona izgleda iz naše postavljenosti

gledajući slobodnim pogledom, a to i instrumenti poka-

zuju da sa ove visine Mars u potpunosti izgleda kao

Mjesec, odnosno nešto malo razgovjetnije nego kada

se Mjesec posmatra sa Zemlje. To je naše viĎenje Mar-

sa sa ove kako rekosmo visine. Nadajući se da kad bu-

demo bliži Marsu da će nama biti sve razgovjetnija nje-

gova površina pogotovo kada budemo na maloj visini

iznad Marsa. A još kada dotaknemo njegovo tlo nada-

mo se da ćemo mnogo toga saznati kako izgleda Mars

kada se budemo neposredno sreli s njegovom površi-

nom i materijalom koji tu površinu sačinjava. A što se

tiče Marsovoga okruženja svemirskim tijelima, odno-

sno planetama sunčevoga sistema, gledajući putem in-

strumenata potpuno su identični pogledima sa matice

Zemlje i jedino se mogu ta svemirska tijela pratiti pre-

ko instrumenata. Gledano slobodnim pogledom ništa

se ne može zapaziti osim jedne jako svetleće zvijezde

za koju pretpostavljamo da je Sunce, iako ta zvijezda iz

naše trenutne postavljenosti sasvim malo liči suncu, je-

ste da je jako svjetlosna i svoje zrake rasipa u obliku

neke rasipajuće rakete koja se ispaljuje radi vatrometa,

ali mnogo svjetlija s čega pomišljamo da je to Sunce


123

koje s naše postavljenosti drugačije izgleda nego gleda-

no s naše matice Zemlje.

– U redu gospodo kosmonauti sve to vi dobro od-

raĎujete i u našim meĎusobnim komunikacijama nema

nikakvih nesporazuma. Vi sve vaše zadatke uspješno i

na vrijeme odraĎujete. A isto tako i mi vas uredno oba-

vještavamo o našim saznanjima na šta sve možete naići

na toj vašoj sada već putanji u Marsovoj orbiti.

– Gospodo kosmonauti tek ste zašli u toj kako re-

kosmo Marsovoj orbiti, a na tome putu kružno ćete sa

jedne strane obići Mars, pa smo mišljenja da će te se na

toj putanji usmjerenoj oko Marsa susretati prvo s Mar-

sovom geografskom postojanosti na što morate poseb-

no povesti pažnju kako Mars geografski izgleda ima li

na njemu velikih neravnina, širokih ravnica i posebno

provjeravajte jesu li te ravnice ispresijecane kakvim

krivudavim linijama, nalik na rijeke matice Zemlje, jer

takve snimke dobijali smo putem satelita. Ali najnovi-

jim provjeravanjima reklo bi se da su te nepravilne lini-

je velika udubljenja, odnosno raspukline u tlo Marsa,

nešto slično ovozemaljskim kanjonima.

Nekada smo u tim satelitskim snimcima i pretpo-

stavkama saglasni, a na vama bi bila nekakva teoretska

pretpostavka da bi se moglo doći do moguće pretpo-

stavke da tim kanjonima nekad su proticale rijeke ili

možda i dalje teku tim kanjonima.

To je ono gospodo kosmonauti što nas najviše inte-

resuje u pogledu dosadašnjih saznanja putem satelit-

skim snimaka.

– Sve nam je to jasno gospodo iz baze pa vas o na-

šem trenutnom stanju posmatranja obavještavamo. Mi


124

se datoga momenta vremena nalazimo na manjoj visini

Marsova tla, pa nam je moguće i slobodnim gledanjem

ustanoviti, a to i instrumenti pokazuju da su ispod nas

ogromno velike neravnine. Sa jako velikim izraženim

vrhovima poput zemaljskih planina, samo nam je ne-

moguće dospjeti slobodnim gledanjem do podnožja tih

ogromnih Marsovih uzvišenja, a i na snimcima instru-

menata podnožja su tih uzvišenja mnogo mračna i ne-

jasna, pa smo mišljenja da su ta Marsova uzvišenja iz-

razito velika ili se pak izmeĎu njih nalaze ti kanjoni ka-

ko vi nama dadoste do znanja.

Ovo su naša trenutna saznanja, a ne znamo šta je

dalje pred nama i hoćemo li ovom putanjom naići na te

velike ravnice koje su ispresijecane nekakvim krivuda-

vim linijama, pa ako na to naiĎemo bićete o svemu in-

formisani.

– U redu gospodo kosmonauti za dati momenat do-

bro smo se informisali šta će s vama i u budućnosti biti

istovjetno, neka vam je sa srećom dalje kružno putova-

nje oko Marsa.

Nakon čega jedan mali period vremena, dat je ko-

smonautima da sami upravljaju sa njihovim brodom i

osmatranjima putanje kroz prolaze, kako Marsova tla

tako i njegovog svemirskog okruženja.

Nekoliko sedmica kasnije kosmonauti javljaju se

bazi sa novim zapažanjima.

– Gospodo iz baze možemo vas obavijestiti o slje-

dećim viĎenjima sa datoga momenta vremena na mno-

go manjoj visini svega od nekoliko hiljada stopa, veli-

ke Marsove neravnine, odnosno visine njegovih nerav-

nina sve su manje i manje, a najvjerovatnije da ćemo


125

uskoro kako nama instrumenti pokazuju nadlijetati

mnogo ravnije predjele. Na naše iznenaĎenje ona veli-

ka sjajna zvijezda koja je ličila na jako veliku svjetlo-

snu rasprskavajuću raketu u ovom vremenu dobija jak

svjetlosni neravnomjerni krug ličeći baš na sunce po-

smatrano s matice Zemlje, samo nešto manje oblikovan

krug. Možda krug ali rogljastog oblika, što smatramo

da se Sunce u Marsovoj orbiti gledano zavisno iz koga

ugla drugačije vidi i to sa velikim neravninama, o če-

mu smo vas od ranije izvještavali.

Nego gospodo iz baze kako smo se i dogovorili da

mi u svemiru razmjenjujemo dan i noć isključivo po

časovnicima, jer kako bi rečeno da je u svemiru totalni

mrak, dok je u ovome kružnom putovanju oko Marsa

sasvim drugačije. Sunce se pojavljuje ako je to Sunce u

nekim različitim intervalima kako rekosmo različitim

oblicima, u kojim se vremenskim intervalima mijenjaju

svjetlosne refleksije, pa smo mišljenja da se u tim i-

ntervalima mijenja dan i noć na Marsu koje vremenske

intervale još nijesmo mjerili našim časovnicima.

– Gospodo kosmonauti, velika je vjerovatnoća da

ste u pravu kada kažete da se Sunce iz orbite Marsa

različito pokazuje a i smjenjivanje refleksije svjetlosti

u orbiti Marsa moguće je i vjerovati tome da je to

smjenjivanje noći i dana na Marsu što ćete utvrditi pri-

likom vašega boravka na Marsu kada se budete ukotvi-

li na Marsovoj površini, odnosno na njegovom tlu. Tek

tada ćete moći sa sigurnošću da zaključite sunčevo po-

javljivanje i nestajanje u kom trajanju i u kakvom obli-

ku ga vidite slobodnim pogledom, a i kakvoga ga bilje-

že instrumenti. Nego u daljem toku vremena obavješta-


126

vajte nas u bazi jeste li zašli u Marsove ravničarske

predjele i jesu li ti predjeli ispresijecani kako su satelit-

ski snimci pokazivali krivudavim linijama.

– Gospodo iz baze, prije izvjesnog vremena prele-

tjeli smo posljednje bregove Marsa, nijesu to bila ona

velika uzvišenja sa jako izraženim vrhovima, već

manja brdašca oblik površina slična zemaljskim viso-

ravnima samo potpuno pustim. Nalik taman na pustinju

što s velikom vjerovatnoćom mislimo da je to beživot-

na pustinja. Nego gospodo iz baze kako te terene dalje

prelijećemo, oni kao po geometrijskom obliku mijenja-

ju se postupno u nepregledne ravnice taman onakve ka-

kve su opisali satelitski snimci. Te površine ne samo da

su ravne već mijenjaju i boju izgleda više nama ne liče

na pustinje već na nekakve pustare na kojima je bilo ži-

vota u bilo kakvom obliku ili čak još uvijek postoji.

Pošto su nama jako zagonetni ovi prostori te nam nji-

hove snimke upućujemo u bazu na vašu dalju obradu.

Mi u ovom trenutku pregledamo i analiziramo čita-

vo naše kružno dosadašnje putovanje kroz Marsovu at-

mosferu, birajući najinteresantnije materije koje smo

do ovoga momenta snimili izuzev predjela ravničar-

skog sastava koji smo vam direktno otpremili. A iz

onog snimljenog brdovitog sastava poslaćemo vama

najinteresantnije materijale obuhvaćene snimanjem tih

kako vidjesmo nezgrapnih i neravnih visova Marsa.

– U redu gospodo kosmonauti, sve je to što radite u

potpunosti sa našim i vašim programom, odnosno pro-

tokolom.

Nego sada kada letite iznad ravne Marsove površi-

ne obratite pažnju na zvijezdu o kojoj smo ranije govo-


127

rili, računajući da je ta zvijezda Sunce. Najvjerovatnije

je da će ta zvijezda neometana velikim visovima iz da-

toga vašega posmatranja autentično izgledati. Gospodo

kosmonauti, na vašim časovnicima registrujte tačni čas

pojave te zvijezde i njeno dalje ostajanje u horizontu

Marsa, računajte putem vaših časovnika u trajanju od

dvadeset četiri časa pa naprijed, tako bismo saznali je li

to ipak Sunce i koliko na Marsu traje dan, a koliko noć.

To bi za ovaj trenutak bilo sve, a vi nastavite sa jako

preciznim praćenjem prelaza ravničarskih Marsovih

prostora.

Ako vam se pojavi bilo kakva linija tim prostorima

obavezno nama taj materijal odmah pošaljite. DoviĎe-

nja do drugoga javljanja.

Kosmonauti iako brzo prelazeći te Marsove terene

ipak je njima dosta tih terena bilo interesantno u pogle-

du života bilo kakvog na njima.

Kosmonautima se činilo da su tereni preko kojih

prelijeću obrasli nekakvom vegetacijom pa makar to

bila mahovina. Daljim posmatranjem tih beskrajnih

marsovih ravnica, pojavljivale su se različite boje što je

kosmonautima dočaravalo godišnja doba na osnovu

kojih se mijenjaju boje tih predjela. U daljem njihovom

posmatranju poslije izvjesnoga vremena ne znajući u

kojem se datom vremenu ranije dogaĎala ta pojava te

velike svjetlosne zvijezde čiju su pojavu kosmonauti

odmah evidentirali na njihovim časovnicima što im je

bio zadatak iz baze pretpostavljajući da je ta zvijezda

Sunce.

Dalje u svome posmatranju kosmonauti su primje-

ćivali da te velike Marsove ravnice kako neravnomjer-


128

no rasparčavaju nekakve pukotine negdje veće i šire, a

negdje dublje i uže što je možda razlog satelitskih sni-

maka. Sve su ovo kosmonauti do tančina razradili uz

pomoć instrumenata i odaslali u bazu na matici Zemlji.

Kosmonauti su iz baze bili odmah usmjereni u da-

lje njihove radnje prilikom zapažanja tih pojava, a kao

prvo i najvažnije da prate kretanje i trajanje te anonim-

ne zvijezde za koju se pretpostavljalo da je Sunce što je

velika mogućnost pošto se druga slična zvijezda ko-

smonautima nikako ne ukazuje. Dalja uputstva kosmo-

nautima iz baze bila su da stalno prate te pukotine Mar-

sova tla u kakvim se pravcima kreću i ukrštaju li se ne-

gdje po površini ili pak po dubini Marsove ravničarske

površine i da na tu pojavu usmjere instrumente upore-

Ďujući njih sa njihovim slobodnim viĎenjem, što je ko-

smonaute i protokol obavezivao od kojeg protokola ne

odstupaju.

Dalji tok dogaĎaja trideset dana kasnije po mjere-

njima kosmonauta dogaĎalo se sledeće. Velika svjetlo-

sna zvijezda tokom svoga pojavljivanja i nestajanja mi-

jenjala je svoje oblike i dimenzije. Prilikom same poja-

ve ta zvijezda u potpunosti je bila identična sa njenim

privim viĎenjem naširoko rasutim svetlećim zracima

nalik vatrometa. A kako je vrijeme prolazilo ti su se

zraci ujedinjavali u jednu veliku rogljastu loptu, a prili-

kom ponovnog nestajanja opet se ta rogljasta lopta širi-

la, u prvobitni izgled kao u početku njenog nastajanja.

Druge svjetlosne zvijezde nije bivalo sa pojavom u

vremenu kosmonautskog kruženja oko Marsa.

Sva ova dogaĎanja sa velikom svjetlosnom zvije-

zdom kosmonauti su uporedili sa instrumentima posta-


129

vljenim na brodskoj površini potpuno su bila identična

sa slobodnim viĎenjem kosmonauta i kao takva odasla-

na su u bazu na matici Zemlji, a iz baze su stupili sa

kosmonautima u direktne neposredne razgovore dajući

im uputstva šta njima dalje treba s velikom opreznušću

i lična zapažanja odašiljati u bazu.

– Gospodo kosmonauti, sve ovo do datoga vreme-

na uraĎeno je s velikom preciznošću ali još uvijek ne

možemo odgonetnuti, da li je sve to što ste zapažali

stvarnost ili možda neka vrsta fatamorgane.

Gospodo kosmonauti, vi se krećete u orbiti Marsa

dosta velikom brzinom na različitim visinama, jer smo

sve to redukovali kako brzinu tako i visinu od onoga

trenutka kada ste krenuli u kruženja oko Marsa, a sve u

zavisnosti od terena. Tako da ste iznad najuzvišenije

tačke Marsova tla morali letjeti najmanje nekoliko hi-

ljada stopa. Dok ste iznad najviše tačke Marsova tla

morali letjeti na najnižoj visini od najmanje hiljadu sto-

pa, pa u takvim brzinskim i visinskim promjenama sve

se može drugačije oslikavati što i instrumenti mogu

isto tako biljegovati. Sa čim ćemo biti posve sigurni

kada sve te svjetlosne promjene budete posmatrali iz

umirovljenoga postojanja, odnosno sa mjesta pristaja-

nja vašeg svemirskog broda. Toliko o svim zapažanji-

ma svjetlosnih pojava, za vrijeme našeg letenja. Dok sa

ovim zapažanjima raspuklina u Marsovom tlu kako br-

dovitom tako i ravničarskom, o tome moraćete i u dru-

gom oblijetanju Marsa sve dobro biljegovati i uporediti

sa već postojećim zapažanjima, odnosno sa snimljenim

materijalom odaslati u bazu. Nego da vas gospodo ko-

smonauti obavijestim da se približava kraj vašeg prvog


130

kruženja sjever jug i da ćete uskoro nastaviti s iste tač-

ke da kružite s istoka ka zapadu. Budno pratite sva da-

lja dogaĎanja kao i do sada. Srećno do novog usposta-

vljanja komunikacija s druge strane Marsa koju će te

kružnu putanju uskoro započeti o čemu ćete biti istog

trenutka obaviješteni.

Nekoliko trenutaka kasnije: – Gospodo kosmonau-

ti, ovoga trenutka nalazite se na odreĎenoj tački kruže-

nja s istoka ka zapadu u očekivanju vaših daljih zapa-

žanja budite toplo pozdravljeni, srećno!

Kod kosmonauta promjena kruženja nije zapažena

dok se nije ukazao drugačiji pejzaž Marsa koji je sa-

svim u početku bio drugačiji nego onaj pejzaž jug-sje-

ver.

Pejzaž istok-zapad na početku kruženja ličio je na

neki stjenoviti zemaljski pejzaž koji je za dugo ostajao

u istom obliku, a zatim postepeno taj pejzaž mijenjao

je samo boji iz sive boje pretvarajući se u tamno crven-

kastu boju, nalik na rudu boksita. Taj pejzaž povreme-

no su prekidale manje udoline svijetlo narandžaste boje

slično jesenjem zemaljskom pejzažu. Tako su se naiz-

mjenično mijenjali ti pejzaži sve dok se nije pojavila

velika prostrana ravnica slična onoj jug-sjever. Ako to

nije baš ta ogromna ravna površina Marsa o čemu su

kosmonauti precizno obavještavali bazu.

Druga strana kosmonautskog zapažanja koja su za-

pažanja kosmonauti bilježili na svojim časovnicima od

pojave do pojave svjetleće zvijezde proteklo je tačno

onoliko vremena koliko je trajala zvijezdina svjetlost

osvjetljavajući Marsovu površinu jug-sjever.


131

Što bi značilo da se na površini Marsa ipak mijenja

dan i noć u trajanju po biljegovanju kosmonauta ovo-

zemaljskim vremenom od jednoga mjeseca pola pola

za dan i toliko za noć, o čemu su kosmonauti detaljno

obavijestili bazu na matici Zemlji koje su podatke upo-

redili sa instrumentima postavljenim na odgovarajućim

mjestima za takva mjerenja proteklog vremena svjetlo-

sti i mraka na Marsovoj površini.

Kosmonauti su obavijestili bazu o slučaju mijenja-

nja oblika velike svjetlosne zvijezde koji su manje više

istovjetni, izuzev ako se na putanji te svjetlosne zvije-

zde ne nalaze ogromno veliki visovi kakvi su postojali

dužinom i širinom putanje kosmičkog broda na relaciji

jug – sjever.

Dok na relaciji putanje istok zapad takvih visinskih

objekata nije bilo usljed čega je velika svjetlosna zvije-

zda imala svoj neravnomjerni oblik roglastog viĎenja

periodično manjih ili većih oblika s vjerovanjem da se

to i oblici svjetlosne zvijezde oblikuju usled Marsove

različite površine.

Kosmonauti su prilikom prelijetanja ravničarske

površine Marsa takoĎe primijetili veliki broj raznih pu-

kotina sa ukrštanjem sa različitih strana koja su ukršta-

nja dalji tok pukotina čitavom dužinom široka, što bi se

moglo povjerovati da su te pukotine nastale nekakvim

prirodnim silama Marsa u veoma dugom trajanju, o če-

mu su kosmonauti s velikom preciznoću obavještavali

bazu, iz koje su baze dobijali dalja uputstva.

– Gospodo kosmonauti, vaša kruženja oko Marsa

dosta su toga dočaravali našim pretpostavkama, ali vas

tek očekuju velika iznenaĎenja kada pristanete na odo-


132

brano mjesto na Marsu s kojeg mjesta ćete u odreĎe-

nim maršutama kretati se po površini Marsa što slo-

bodnim hodom što specijalnim vozilom kojim ćete se

moći kretati na pristojnoj udaljenosti od mjesta gdje ste

prizemljili vaš svemirski brod.

Tek tada gospodo kosmonauti slijede velika izne-

naĎenja kada iz slobodnoga hoda i isto tako slobodno-

ga viĎenja budete upoznali Marsovu površinu, od toga

trenutka gospodo kosmonauti više ćemo znati o svemu

što se dogaĎalo i što se dogaĎa u datom vremenu na

površini Marsa.

Gospodo kosmonauti, približava se trenutak vašega

obilazećeg drugoga Marsovoga kruga pa usred toga

približava se i vaše pristajanje na Marsovu površinu za

šta se morate pripremiti strogo po protokolu.

Baza pri posljednjim pripremama pristajanja sve-

mirskog broda sa kosmonautima:

– Gospodo kosmonauti uskoro počinjemo pripreme

vašeg pristajanja na Marsovu površinu, pa nas od ovo-

ga trenutka pažljivo slušajte, strogo se držite protokola

i naših uputstava koja su uputstva s protokolom u ne-

posrednoj vezi.

Gospodo kosmonauti vaš prvi početak priprema je

da s velikom preciznošću provjerite rad instrumenata

kako onih sa spoljne strane vašega broda tako i instru-

mentalna postrojenja vidjeti jesu li u potpuno isprav-

nom stanju. Vi se gospodo kosmonauti od ovoga tre-

nutka morate strogo pridržavati instrumenata koji vas

uz našu pomoć o svemu tačno obavještavaju. Više se

ne smijete obazirati ni na kakvo vaše slobodno viĎenje

jer to može biti kobno za vas.


133

Drugo što morate gospodo kosmonauti učiniti jeste

da pripremite vaše skafandere i da i njih provjerite s

velikom preciznošću da li je sve u redu sa skafanderi-

ma od čije će funkcije zavisiti vaši životi i uspjeh naše

misije. Pošto provjerite ispravnost skafandera zatim

njih obucite i zauzmite svoja mjesta za lično komando-

vanje brodom ako to vama mi iz baze dozvolimo.

Kada sve to savjesno i po protokolu učinite, o tome

nas odmah gospodo kosmonauti obavijestite.

Nekoliko vremena kasnije kosmonauti se bazi

oglasiše da su sve pripreme izvršili po protokolu i

uputstvima iz baze.

Poslije čega kosmonauti dobijaju iz baze posljed-

nja uputstva jer je kucnuo posljednji čas priprema da se

ostvari zamisao američkog kosmonauta Vila Astroma

koji je kazao prilikom njegovog koračanja Mjesecom

da je njegov korak mali za čovjeka, ama veliki za čo-

vječanstvo pa je kako bi rečeno kucnuo posljednji čas

da se ostvari taj korak kojim je korakom čovjek doko-

račao do sunčevoga sistema, odnosno do prvih susjed-

nih planeta našoj majci Zemlji koja je takoĎe u sastavu

sunčevog sistema.

Ovakav poduhvat zbilja je „veliki korak za čovje-

čanstvo kada bi se dogodio“. Recimo da se dogaĎa i da

kosmonauti slušaju posljednja upustva priprema za

ateriranje na Mars.

Baza se oglašava u najsloženijoj operaciji svoje za-

mišljene misije: – Gospodo kosmonauti, nalazite se na

visini od hiljadu stopa odreĎenoga mjesta gdje se tre-

bate spustiti na površini Marsova tla.


134

Datog trenutka preuzmite komande broda, ali pod

strogim poštovanjem protokola i naših uputstava, kako

se već nalazite iznad mjesta gdje trebate aterirati, stoga

ćete usidriti brod za lebdenje, strogo paziti rad instru-

menata, sve dok ne dobijete sljedeća uputstva.

– U redu gospodo iz baze preuzimamo komando-

vanje s brodom i usidrili smo ga lebdenjem tačno kako

nam to vi i protokol nalažu i čekamo vaša dalja uput-

stva.

Gospodo kosmonauti nekoliko trenutaka ostanite

tako lebdjeti, a putem instrumenata ustanovite kakav se

teren nalazi ispod vašeg broda, je li stjenovit ili ravan

po mogućnosti ustanovite, ako je ispod vas teren ravan,

možete li na toj tački aterirati i možete li se s te tačke

poslije iskrcavanja nesmetano vratiti u brod.

Odnosno, možete isto tako neometano izvući svu

tehniku koju ste sa sobom odnijeli radi obavljanja po-

sla s kojim ste zaduženi.

Poseban osvrt pažnje usmjerite u pravcu kretanja

vas površinom Marsa, na koju ste aterirali kako indivi-

dualnog kretanja tako i kretanja specijalnog vozila s

kojim bi trebalo da se nesmetano krećete po površini

Marsovog tla u što većem radijusu. Zbog toga morate

to mjesto sami odabrati. Ako u tome pogriješite propa-

la je naša misija, a vaši su životi dovedeni u opasnost.

– Gospodo iz baze sve nam je to jasno, sasvim smo

prisebni da komandujemo sami sobom i sa svim što

nam je povjereno. S mjesta lebdenja broda svi instru-

menti pokazuju, a što se može vidjeti i slobodnim viĎe-

njem da je mjesto za ateriranje veoma pogodno. Nalazi

se na dosta dalekoj udaljenosti od masovnih neravnina.


135

A samo mjesto na koje uz vašu dozvolu namjeravamo

aterirati potpuno je ravno i ne postoji nikakvih prepre-

ka za naše iskrcavanje iz broda, kao ni naše dalje kreta-

nje površinom tla samih ili pak sa tehnikom, s toga od

vas tražimo dozvolu za slijetanje.

– Gospodo kosmonauti sve to još jednom dobro

pogledajte i prekontrolišite svu tehniku, pa ćemo se po-

slije toga dogovoriti o slijetanju.

Nekoliko trenutaka kasnije kosmonauti se ponovo

oglasiše bazi potvrĎujući sve njihove prve najave. Tada

je u bazi odjeknuo veliki aplauz, jer se dovršava veliki

predviĎeni korak čovječanstva kada čovjek zakoračava

ličnim korakom na tako udaljenoj planeti od majke Ze-

mlje na čuvenom Marsu o kojem su se vjekovima pre-

pričavale razne priče. Pa evo „zamišljenog trenutka“

kako bi to moglo biti.

– U redu gospodo kosmonauti kada je sve to u re-

du, stopu po stopu počnite spuštanje, a mi ćemo vas s

velikom pažnjom pratiti.

Tako kosmonauti počeše kako bi rečeno, stopu po

stopu spuštati se sa najvećom opreznošću i ne pomi-

šljajući da naprave ni najmanju grešku uz budno praće-

nje kolega iz baze, kada se začuo glas baze – gospodo

kosmonauti, budite pribrani jer „ovoga trenutka neopa-

ženo dotičete tlo površine Marsa“, tada se začuo pono-

vo veliki aplauz ne samo u bazi na matici zemlji već i u

samom brodu meĎu kosmonautima.

Taj aplauz zadugo se nije zaustavljao i nije ni čudo

veseliti se tako divnom zamišljaju vjerovanja u buduć-

nost.


136

Poslije prestanka aplauza oglasila se baza poziva-

jući kosmonaute na veliku pribranost i prestanak eufo-

rije jer ne znaju šta njih čeka kada budu izašli na povr-

šinu Marsa. Sada su bili upozoreni na veliku opreznost

i strogo pridržavanje protokola ne odstupajući ni mi-

krometra od predviĎenih detalja.

Tako je nareĎeno bilo kosmonautima koji su istoga

momenta počeli sa pripremama izlaska na površinu

Marsa.

Prvo što su kosmonauti uradili provjerili su svu

svoju opremu da li funkcioniše po protokolu, zatim je

uslijedila provjera instrumenata. Pa kada su kosmonau-

ti ustanovili da je sve u najboljem redu i po protokolu,

javljaju bazi da su spremni da izaĎu na površinu Mar-

sa.

Iz baze ponovo pozivaju na ponovnu provjeru sve-

ga što protokol nalaže pa će tek poslije toga dobiti odo-

brenje za izlazak iz broda da prošetaju površinom Mar-

sova tla.

Kosmonauti ponovo javljaju da su sve provjere po-

tvrĎene i da samo čekaju na odobrenje izlaženja.

– U redu gospodo kosmonauti, shvatamo da ste se

po protokolu pripremili za izlazak iz vašega broda i

pripremite se za taj poduhvat tako što će prvi izaći vo-

Ďa posade, a za njim u odreĎenom vremenu po proto-

kolu njegova dva pomoćnika, odnosno dva stručna sa-

radnika. Tako je i bilo, prvi se pojavio na površinu

Marsa voĎa posade za njim čekali su u redu ostala dvo-

jica znatiželjno čekajući svoj trenutak.

Tako doĎe i do zamišljenog ostvarenja trojice ko-

smonauta na površini Marsova tla, odakle voĎa posade


137

poziva bazu kazujući da se sva trojica nalaze na površi-

ni Marsova tla i da su za početak shvatili da je Mars vr-

lo negostoljubiv. Veoma je hladan bar kako to trenutno

bilježe instrumenti kosmonauta, a mjesto na kome se

nalaze kosmonauti reklo bi se slobodnim gledanjem da

je nekakvo smrzutno sitno kamenje koje kosmonauti-

ma izmiče u velikim količinama ispod nogu slično po-

javi gaženja krupnijeg zemaljskog pijeska narandžasto

svjetlucave boje.

Baza je odmah po stupanju u kontakt sa voĎom ko-

smonauta zahtijevala da bazu obavijeste o trenutnoj

temperaturi koja vlada datoga vremena na mjestu gdje

se kosmonauti nalaze.

Kosmonauti odmah odašilju izvještaj nimalo opti-

mistički da spoljna temperatura na površini Marsova

tla iznosi nevjerovatnih sto dvadeset stepeni ispod nul-

tog podeoka i to u vremenu marsovoga dana kada svje-

tlosno rogljasta zvijezda sija svom svojom snagom bez

ikakvoga zagrijavanja tla na površini Marsa.

Kosmonauti dobijaju dalje zapovijesti od baze da

se datoga vremena sa specijalnim vozilom udalje od

broda nekoliko milja ukoliko to teren površine Marso-

va tla dozvoljava sa čime su kosmonauti odmah krenuli

u postupak ukrcavajući se u specijalno vozilo i tako se

udaljavajući od svoga staništa nekoliko milja budno

prateći sva dogaĎanja prilikom kretanja Marsovom po-

vršinom svuda nailazeći i na iste prizore, gazeći neka-

kve smrznute kamenčiće ili možda „led“. Kosmonauti

su prilikom svakog zaustavljanja specijalnog vozila iz-

lazili van vozila uzimajući u specijalnim posudama

uzorke tla. A u istom vremenu obavještavajući bazu o


138

svojim zapažanjima iz koje su baze dobijali različite

zapovijesti o kretanju i uzimanju Marsovog tla. Sve ta-

ko dok se ponovo nijesu našli na mjestu odakle su kre-

nuli i tako po završenom zadatku obavijestili bazu iz

koje su baze dobili zapovijesti o dvadesetčetvoročasov-

nom odmoru po njihovim časovnicima. Posle kojeg

vremena moraće da provjere uzete uzorke i da o njiho-

vim promjenama ako ih bude obavijeste bazu, dok su

za to vrijeme u bazi proučavali dospjele snimke pretpo-

stavljajući da je Mars jako negostoljubiva planeta.

Kosmonauti su svoj odmor jako dobro iskoristili, a

i bio im je potreban pa su odmah poslije odmora pre-

gledali uzorke tla da bi na njima konstatovali promje-

ne, koje nimalo nijesu uslijedile ne mijenjajući nikakav

fizički izgled, niti svoju postojeću temperaturu, o čemu

su odmah obavijestili bazu na matici zemlji iz koje ba-

ze dobijaju promjene programa. Da se pripreme za pro-

mjenu pristajanja na drugome odreĎenom mjestu što su

kosmonauti odmah i po protokolu učinili. A iz baze su

dobili obavijest da će sa brodom upravljati direktno iz

baze do mjesta pristajanja sve do samog spuštanja kada

će kosmonauti ponovo sami preuzeti spuštanje broda

po njihovom slobodnim viĎenju i po nalozima instru-

menata. Tako se i dogodilo, a sve po istom ranijem

scenariju kada su se kosmonauti zaredom pripojili

Marsu, samo toga datoga vremena bez aplauza jer je

kako trenutno stvari stoje to „pripajanje već postalo ru-

tinsko“.

Ali po svoj prilici promjena pripajanja kosmonauta

Marsovoj površini na drugome mjestu nije ništa novo

donijelo jer materijal tla na kojem se spustio svemirski


139

brod sa kosmonautima istog je sastava kao i na onom

prvom mjestu gdje su boravili kosmonauti itražujući

tren tla i vremenske prilike, odnosno vremenske tem-

perature za vrijeme recimo tako Marsova dana.

Odaslani izvještaj kosmonauta bazi sa nove lokaci-

je nije mnogo iznenadio stručnjake u bazi na matici ze-

mlji, pa iako su bila neka realnija očekivanja podataka

sa nove lokacije gdje su se kosmonauti s brodom spu-

štili, jer su te lokacije bile na velikoj udaljenosti jedna

od druge, ali na ravničarskoj površini Marsova tla. Do-

šlo se do zaključka da se kosmonauti s uzetim materija-

lom pripreme za povratak na maticu zemlju, gdje će se

sve do detalja ispitati i ustanoviti prava istina o marso-

vom geološkom sastavu.

Jedino je kosmonautima još ostalo da ispitaju tem-

peraturu na Marsovoj površini za vrijeme Marsove no-

ći, da bi bilo ustanovljeno kolika su ta temperaturna

oscilovanja za vrijeme mjesečeva dana, odnosno noći.

Pa su kosmonauti morali još neko vrijeme boraviti na

površini Marsova tla, dok se ne zamijeni Marsov dan

Marsovom noću, što su kosmonauti učinili sačekivaju-

ći smjenu dana i noći na Marsovoj površini prikuplja-

jući podatke o oscilacijama temperature u vremenu

svjetlosnih promjena dana i noći nazovimo tako vrije-

me mračno i svjetlosno na čuvenome Marsu Zemlji-

nom prvom roĎaku pa iako fizički, odnosno materijal-

no nijesu slični.

Baza na matici zemlji čim je od kosmonauta dobila

potrebne podatke najavila je kosmonautima povratak

na maticu Zemlju. Uz strogo pridržavanje protokola i

uputstvima iz baze, jer u povratku natrag matici Zemlji


140

njihovo će putovanje trajati mnogo dugo taman kao i

ono u polasku k Marsu samo drugom maršrutom, pa će

kosmonauti s istom preciznošću bilježiti sve zapažene

promjene kako Marsova tla pri odlasku tako i svih do-

gaĎanja na toj njihovoj dugoj i dalekoj putanji do dola-

ska na maticu Zemlju.

Kosmički brod pri povratku vraćaće se matici ze-

mlji zaobilazeći mliječni put koji kako bi rečeno bio

mračan s malo vidljivosti širom čitavog svoga postoja-

nja. S čega su se iz baze riješili da se brod sa posadom

vrati matici Zemlji drugom stranom Marsa dosta vidlji-

vijom od velikog dijela svemira.

Tako s vaktom doĎe i čas povratka kosmonauta

matici Zemlji sa dalekog zemljinog roĎaka zvanog

Mars.

Kosmonautima je iz baze sugerisano da pri povrat-

ku budu što više pribrani i bez velikih uzbuĎenja kako

bi što lakše savladali dugotrajno putovanje sa što više

postignutih naučnih rezultata čitavom daljinom toga

njihovoga povratka matici Zemlji.

Kosmonauti su bazi odaslali poruku da su sasvim

pribrani, odnosno prisebni bez ikakvih uzbuĎenja ka-

kva su uzbuĎenja imali pri polasku k Marsu, usled čega

su iz baze kosmonautima dali odobrenje za lansiranje

broda rezervnom raketom koju je brod nosio sa sobom

za svaki slučaj, ako se bude morao „lansirati da bi iza-

šli iz Marsove orbite, što su kosmonauti i učinili iako

su mogli jednostavnijim polijetanjem odvojiti se od

Marsa, jer je Marsova teža mnogo lakša od zemaljske

teže koja se mora savladavati veoma jakim pogonima,

što nije slučaj s Marsom. Pa iako su kosmonauti iskori-


141

stili rezervnu raketu da bi se što lakše odvojili od Mar-

sa, a i protokolom je bilo tako odreĎeno od čega ko-

smonauti nijesu odstupili kako u „odlasku Marsu“, ta-

ko i u „povratku matici Zemlji“. Kojega su datoga mo-

menta vremena kosmonauti krenuli uspješno matici

Zemlji o čemu su odmah obavijestili bazu iako su sve

to iz baze budno propratili kako s pažnjom tako i sa

aplauzom, jer je uspješno izvršen i drugi poduhvat sve-

mirskih stručnjaka majke Zemlje, s čim su kosmonauti

bili i previše ohrabreni iako njima ta hrabrost nije ni do

toga momenta vremena nedostajala.

Posada broda, odnosno kosmonauti odmah po lan-

siranju broda oglasili su se bazi s porukom: – Gospodo

iz baze kao što ste sami vidjeli i čuli pri samom lansira-

nju pa da ponovimo kao što znate mi smo se uspješno

„odvojili od Marsa“ i to po Marsovoj noći što nama ni

malo nije smetalo isto tako za početak uspješno plovi-

mo ili letimo svemirom, sasvim je svejedno to shvatiti

samo kada se to uspješno obavlja kao što to mi sa

uspjehom obavljamo naše dalje putovanje nadajući se

da će to nama biti uspješno tokom čitavoga puta, do sa-

moga prizemljenja majci Zemlji.

– U redu gospodo kosmonauti neka vama povratak

bude sa srećom i što boljim uspjehom zapažanja svega

toga što bi nama bilo od koristi da što bolje prodremo u

veoma velikim tajnama svemira na čemu se svi zajed-

no rdovahu kako kosmonauti tako i oni iz baze skupa

sa svima koji prate taj zamišljeni postupak. Dvadeset

mjeseci kasnije, odnosno godinu i osam mjeseci ko-

smonauti se približavaju matici Zemlji, odnosno njenoj

orbiti, o čemu je uspostavljen komunikativni odnos iz-


142

meĎu kosmonauta i bez očekujući najsvečaniji trenutak

u istoriji majke Zemlje da se k njoj vrate iz „posjete

marsu“ trojica kosmonauta koji su na tome putu prove-

li više od četiri godine, pa da vidimo i taj zamišljeni

trenutak koji će se možda nekad i ostvariti.

– Gospodo kosmonauti nalazite se na domaku maj-

ke Zemlje, odnosno već ulazite u zemljin vazdušni

omotač, a upravljanje vašim svemirskim brodom od

ovoga časa upravljamo mi iz baze, zato budite spokoj-

ni. Ni o čemu nemojte brinuti niti poduzimati bilo ka-

kve radnje.

Poslije završetka zadnjeg službenog razgovora s

kosmonautima dalji tok razgovora s kosmonautima vo-

diće stručnjaci koji će kosmonaute pripremati za njiho-

vo ponovno pojavljivanje na kosmodromu Skanader

odakle će kosmonauti morati odmah po izlasku iz sve-

mirskog broda direktno ići u karantin radi provjere nji-

hovog zdravlja i prilagoĎavanja življenja na zemaljske

uslove, s čega su mediji neopravdano reagovali što ko-

smonautima nije dozvoljeno bar da otpozdrave tolike

znatiželjnike njihovog viĎenja. O ovome tek toliko da

se zna kako bi bili ili kako će možda nekad u budućno-

sti biti.

DogaĎaje toga datoga vremena direktna je bila or-

ganizacija baze koja je sve po protokolu odraĎivala ka-

ko u pogledu rada i saradnje sa kosmonautima a i sa

materijalom prispjelim i lično donijetim od strane ko-

smonauta. UtvrĎeno je da je Mars negostoljubiva pla-

neta i da na njoj ne postoji nikakvih znakova bilo ka-

kvog života zbog čega se odustalo od daljeg ispitivanja

Marsa, prelazeći na pripremu šiljanja druge posade ze-


143

mljinoj roĎaki zvanoj Venera, za koju se kao i za Mars

pretpostavlj a da ima sličnost sa svojom roĎakom Ze-

mljom, što je u prethodnom istraživanju putem satelita

utvrĎeno.

Pripreme za odašiljanje kosmičkog broda drugoj

planeti sunčevog sistema zvanoj Venera morale su do-

sta dugo potrajati, ali mnogo kraće nego što su trajale

pripreme odašiljanja svemirskog broda sa ljudskom po-

sadom na Mars.

Dosta toga je saznano i precizno utvrĎeno šta je

sve moguće za to putovanje uraditi da bi to putovanje

bilo bezbjedno za kosmonaute, a i kosmonauti uz po-

moć instrumenata proučavaće, snimaće i odašiljati to-

kom putovanja snimljeni materijal u bazu. Tako je

stručnjacima mnogo lakše bilo pripremiti tehniku i ko-

smonaute za putovanje na Veneru nego što je to njima

bilo učiniti sa pripremama puta na Mars. Datoga vre-

mena već je bila u pripremi, grupa od trojice kosmona-

uta iz odabrane desetorice koja je bila prva rezerva za

dalja istraživanja koja se grupa odmah po povratku ko-

smonauta sa Marsa počela pripremati za putovanje na

zemljinu roĎaku zvanu Veneru, s kojom grupom struč-

njaka mnogo je lakše bilo raditi jer je prva grupa dosta

toga odradila i za drugu grupu koja se priprema puto-

vati na Veneru.

Poslije povratka kosmonauta sa istorijskog puta

oko Marsa, odnosno „boravka na Marsu“ sve stručne

snage bile su usmjerene, da se druga ekspedicija sa

ljudskom posadom pošalje na Veneru. Da bi se ustano-

vilo postoji li možda života na toj čuvenoj planeti o ko-


144

joj je na majci Zemlji dosta prepričavano, slično kao i

sa Marsom.

Prvi početak tih priprema počeo je od odabiranja

trojice kosmonauta iz rezervne sedmorice koji su oče-

kivali da budu pozvani na trenažne pripreme za puto-

vanje prema drugim planetama, ovoga puta prema Ve-

neri.

Trojica odabranih kosmonauta odmah su bili upu-

ćeni u karantin gdje se sa njima obavljala sva trenažna

priprema kako fizički tako i psihički iako su ti isti ko-

smonauti bili upravo u stalnoj pripremi ali toga datoga

vremena pod posebnim uslovima.

Drugi dio priprema počeo je sa proučavanjem svih

postojećih snimljenih pokazatelja o Veneri koliko se to

moglo odgonetnuti iz materijala koji su dospjeli u bazu

putem bespilotnih satelita, odnosno satelita bez ljudske

posade.

Snimljeni materijal sa kojim su raspolagali struč-

njaci u bazi, obećavao je nekakve zagonetne detalje ko-

je bi mogla razriješiti samo ljudska posada koja bi bila

poslata na Veneru, koja se posada za taj put uveliko

pripremala. S velikom radoznalošću šta njih sve će če-

kati na tom dalekom i zagonetnom putovanju, bez bo-

jaznosti da će se njima na tome putovanju bilo što neo-

bično ili opasno dogoditi.

Nego svaka neizvjesnost sa sobom nosi i svoje ne-

poznanice i opasnosti za koje se nepoznanice i opasno-

sti teško dosjetiti, zbog čega se takve opasnosti doga-

Ďaju, rijetko ali se ipak dogaĎaju, što je stručnjacima u

zemaljskoj bazi bilo najpreče da sve do detalja razrade

i da svaku opasnost odnosno nepravilnost ustanove i


145

otklone. Pa kada su sve te preciznosti do kraja doraĎe-

ne prešlo se na sami tok posljednjih priprema za odaši-

ljanje svemirskog broda sa ljudskom posadom put Ve-

nere.

Zdravstveni stručnjaci kada su ustanovili da je po-

sada dobro utrenirana kako fizički tako psihički dali su

svoje dozvole da se posada može ukrcati u svemirski

brod koji je bio postavljen na kosmodromu Skanader

privodeći kraju posljednje provjere da li sve na brodu

funkcioniše u najboljem redu pa kada je ustanovljeno

da je sve u redu data je i tehnička dozvola da se ko-

smonauti mogu ukrcati u svemirski brod koji će biti za

nekoliko trenutaka toga vremena lansiran prema plane-

ti zvanoj Venera.

Tako je i bilo, kosmonauti su se ukrcali u svemir-

ski brod koji je njih odveo u nepoznatom pravcu s na-

dom i namjerom da se iskrcaju na Veneri, kao što su se

iskrcale njihove kolege kosmonauti na Marsu.

Nego na veliko iznenaĎenje kosmonauta a i svih

onih koji su imali bilo kakvog udjela u tome poduhvatu

bili su razočarani strašnim neuspjehom poduhvata koji

je trebalo baš da kruniše velike uspjehe velikih struč-

njaka iz dvije najjače svjetske sile koje su zajedniči

radile na osvajanju kosmosa, odnosno na privremenom

naseljavanju drugih planeta ovozemaljskim svijetom.

Strašni neuspjeh svih onih koji su sasvim bili si-

gurni u uspjeh poremetio je čitavo čovječanstvo u vje-

rovanju da su ovozemaljci ovladali nepogrešnom tehni-

kom savladavanja putovanja drugim planetama.


146

Kritike koje su od naroda poticale bile su sasvim

opravdane, jer se nije trebalo toliko utrkivati u nepo-

znatome, pa iako je prvi postupak sasvim uspio.

Nije se smjelo odmah bez velikih detaljnih bezgre-

šnih provjera tehnike rizikovati, prvo s ljudskom posa-

dom, a zatim sa jako skupom tehnikom koja je zauvi-

jek izgubljena, ali šta je tu je, pa iako nijesu gubljene

nade da će se ipak uspostaviti komunikacija sa kosmo-

nautima, a brod usmjeriti svojom putanjom s kojom bi

putanjom stigao do njihovog odredišta na drugoj plane-

ti sunčevog sistema zvanoj Venera.

Uzalud su za upućenim brodom na Veneru slati ro-

bot sateliti ne bi li možda otkrili položaj toga svemir-

skog broda u svemiru kako bi se možda uspjelo nekako

s njim uspostaviti komunikacija, ali je sve bilo uzalud-

no, nemoguće je pronaći zrno sreće u beskonačnosti

nesreće, kakva je nesreća pogodila trojicu kosmonauta

koji su beskonačno vjerovali ovozemaljskoj tehnici ko-

ja ih je tehnika odaslala da pronaĎu zrno sreće kako bi

rečeno u beskonačnosti nesreće.

Kosmonauti od časa toga vremena kada su izgubili

svaku vezu sa svojom bazom, ali kako su ti ljudi bili

nadljudskog fizičkog i psihičkog sklopa, nijesu gubili

nadu da će uspostaviti vezu sa bazom, a i da će stići na

Veneru i vratiti se ponovo majci zemlji jako uspješno-

ga završetka postavljenog zadatka.

Dugo putovanje do Venere kosmonautima je uliva-

lo nadu da će ipak uspjeti za to vrijeme da uspostave

vezu sa bazom. A imali su sve potrepštine za održava-

nje života u zemaljskom traganju od četiri godine, opet

rečeno to je kosmonautima ulivalo nadu u uspjeh pona-


147

šajući se potpuno normalno držeći se protokola u van-

rednim uslovima.

Kosmonauti u tim mučnim trenucima sva su svoja

čula skoncetrisali na instrumentima za vezu, znajući da

isto to rade i njihove kolege iz baze i to samo sa jednim

jedinim ciljem ne bi li nekako uspostavili vezu s ko-

smonautima. Čvrsto vjerujući da bi se to i do toga tre-

nutka dogodilo da njih u tome ne ometa neka viša sila

iz svemira s čega su u bazi sva naučna dostignuća bila

skoncentrisana da se otkrije šta to može i to prvi put u

njihovom radu ometati vezu izmeĎu kosmičkih letilica

pa je i letilica bez ljudske posade, sa kojim su letilica-

ma imali stalne besprekorne veze, a datoga vremena te

veze ne mogu uspostaviti sa kosmičkim brodom u ko-

jem je ljudska posada koja isto tako u njihovim trena-

žama nijesu nikada imali bilo kakvih problema u veza-

ma.

Nastali problemi u vezama po ocjeni stručnjaka ne-

ko je ometao pa se postavlja pitanje ko bi to mogao da

bude. Sumnje su odmah padale na bilo koju i kakvu

konkurenciju. Ama po dobro razraĎenim materijalima

tako nešto sa matice Zemlje nije se moglo učiniti, jer tu

tehniku po svim istraživanjima posjedovale su samo

dvije svjetske sile koje su zajednički učestvovale u pro-

gramu osvajanja planeta sunčevog sistema, a kako me-

Ďu te dvije svjetske sile nije postojala bilo kakva kon-

kurencija, pa se nije moglo posumnjati u meĎusobnom

spletkarenju.

Dvije svjetske sile u svojim meĎusobnim čestim

stručnim savjetovanjima u kojim savjetovanjima uče-

stvovali su stručnjaci iz drugih tehničko-tehnološkim


148

država. Ne bi li se kako dokučilo, šta to ometa datoga

vremena komunikativne veze izmeĎu svemirskog bro-

da sa kosmonautima i njihove baze na matici zemlji.

Stručnjaci koji su učestvovali na tim savjetovanji-

ma svi su bili sigurni da veze sa svemirskim brodom i

kosmonautima ometa nekakva tehničko-tehnološka si-

la. Ali velika je nepoznanica koja je i kakva je to sila,

prirodna sigurno nije jer nikakva prirodna sila nema

mogućnosti da ometa komunikacije, odnosno da se

neodgonetnuto miješa u razgovor izmeĎu kosmonauta i

baze.

Za vrijeme dugoga naučnog naklapanja izmeĎu na-

učnika i to širom zemaljskoga šara, došlo se do za-

ključka da takva ometanja mogu uzrokovati samo teh-

ničko-tehnološki mogući ometači. A kako se na matici

Zemlji ne može dokazati da je iko sa Zemlje imao raz-

loga, a i mogao ometati te komunikacije izmeĎu ko-

smonauta i baze.

Tako se stidno javiše sumnje da se u svemiru sa

svojom tehnikom nalazi još neka civilizacijska posada

koja se u sopstvenoj koristi miješa u komunikacijama

baze sa kosmonautima. Takav je bio zaključak svih

svjetskih stručnjaka, o čemu se ozbiljno počelo razmi-

šljati.

Takva razmišljanja nekoliko skupina svjetskih

stručnjaka bila su remetilački faktor, jer je i pored sve-

ga takva prognoza tih stručnjaka sa vekikom skepsom

doživljavana. Bilo je čak i onih religioznih koji su vje-

rovali u božanstvo i njihova ometanja, jer je ovoze-

maljski čovjek po religioznom vjerovanju duboko za-

šao u božanseke zabrane.


149

Nego nauka je sve to demantovala dokazujući da je

svemir neograničeni kosmički prostor, a ne kako to re-

ligiozni naučnici misle božanski zabran, pa se na doka-

zivanju da u kosmosu postoji još ko zna koliko civili-

zovanih naroda sličnih zemaljskim narodima ili možda

još naprednijim i naučnim dostignućima o čemu svje-

doči pojava ometanja u komunikacijama izmeĎu sve-

mirskog broda sa kosmonautima i njihove baze na ma-

tici zemlji. U datome vremenu nije bilo drugoga odgo-

vora za neuspjeh misije pohoda planeti sunčevoga si-

stema zvanoj Venera.

Sumnje koje su se javile da se u svemiru nalazi još

nekakva odnosno nečija misija za istraživanje svemira,

odnosno sunčevog sistema, sve je bilo izvjesnije, jer su

ovozemaljski stručnjaci sve češće otkrivali u kosmosu

nekakve neidentifikovane manje objekte za koje se nije

moglo dokazati da li su meteori ili pak letilice drugih

civilizacija. Čak se pomišljalo da je zemaljski svemir-

ski brod zarobljen od strane tih neidentifikovanih letili-

ca, te se sa njima ne može uspostaviti komunikacija, a

ipak postoje tonovi mehanički upućivani drugima od

strane nekakve neidentifikacije, nažalost sasvim nera-

zumno, što opet potvrĎuje sumnje u pojavu druge civi-

lizacije koja se kreće svemirom možda upućena taman

našoj majci Zemlji. Ali je sve to još sama zagonetka i

veliko je pitanje kada će se odgonetnuti ta zagonetka,

moguće je ubrzo, a možda je više moguće da se ta za-

gonetka neće odgonetnuti za života ovozemaljskih

stručnjaka koji pokušavaju da tu njima pripalu zagonet-

ku odgonetnu.


150

Datoga vremena sva su stručna znanja i saznanja

usmjerena na tome ne bi li se bilo koji od upućenih sig-

nala mogao odgonetnuti barem da se zna jesu li ti sig-

nali prouzrokovani prirodnim dogaĎajima ili možda

mehaničko-tehničkim sredstvima druge civilizacije. Za

ovozemaljske naučnike takvo saznanje bilo bi od veli-

ke koristi jer bi se znalo tačno kojim smjerom ići dalje

da bi se možda odgonetnuo i poneki uhvaćeni signal.

Tada bi se moglo preći i na odgovore istim ili sličnim

signalima onima od koga su bili upućeni. Dalje bi se

mic po mic mogla uspostaviti nekakva komunikacija sa

nepoznatim susjedima u svemiru, a možda i na veliko

čudo da se i uspostavi veza izmeĎu majke Zemlje i

majci zemlji najbliže civilizacije.

Sve su ovo bile samo pretpostavke u koje se malo

vjerovalo, ali se ipak radilo na tome da bi se što prije

obistinilo sumnjivo vjerovanje za nevjerne Tome odno-

sno za nevjerne i nedokazive naučnike da se ipak nešto

dešava u kosmosu.

Nego za sve vrijeme dokazivanja dogaĎaja u bazi

na matici Zemlji ni kosmonauti nijesu se predali svojoj

sudbini nego držeći se protokola za naredne situacije

osluškivali su bilo kakve signale koji je dopirao do

njih, ne bi li kako uhvatili vezu sa bazom i stim donije-

li čitav poduhvat u zacrtanom planu. Tako su kosmona-

uti na ekranima svojih instrumenata hvatali taman kao

baza nerazumne signale što im je ulivalo i snagu da iz-

drže do kraja nadajući se da će se sve nastale greške ot-

kloniti u hodu i da će se ipak sve s uspjehom završiti.

Kosmonauti okupljeni oko protokola za vanredno

stanje kontrolišući kretanje njihovog broda misleći da


151

se kreću u dobrom pravcu tako su sa brodom letjeli pu-

tanjom koju su putanju jedino preko instrumenata kon-

trolisali sve do vremena u kojem je i to kontrolisanje

bilo onemogućeno. S čega su kosmonauti i sami po-

sumnjali da ih neko ometa u komunikacijama sa ba-

zom. Ali ne pomišljajući ni na koga osim na nekakve

ometače sa majke Zemlje. Vjerovatno od nekakve ze-

maljske komunikacije što im je bila olakšavajuća situa-

cija da izdržavaju svoju svemirsku golgotu nadajući se

bilo kome da njima priteknu u pomoć što nije bio slu-

čaj sa bazom, koja je naveliko sumnjala da se radi o

nekakvoj drugoj civilizaciji koja se svojim poslom na-

šla u svemiru i uhvatila tragove kretanja zemaljskog

svemirskog broda prateći ga i pokušavajući sa njim us-

postaviti komunikaciju usled čega je došlo do ometanja

komunikacija izmeĎu baze i zemaljskog svemirskog

broda upućenog s posadom prema planeti Veneri.

Dalji tok dogaĎaja odvijao se sve više dramatičnije

pošto se u bazi moglo zaista dokazati da su ometanja

izmeĎu baze i broda sa ljudskom posadom, ometana či-

njeničnim stanjem drugoga objekta za to vrijeme nei-

dentifikovanog. Pa su se ponovo vršile provjere mo-

gućnosti ometanja sa matice Zemlje strogo vodeći ra-

čuna ko bi to mogao biti i kakve bi imao od toga kori-

sti.

Nego takvih dokaza nije bilo pa se ponovo počelo

iz početka razabirati i dokazivati je li moguće da su se

u svemiru susrele dvije civilizacije pomišljajući i na

mogućnost sukoba tih civilizacija u čemu je odmah

uključena i meĎunarodna odbrana za slučaj napada iz

svemira.


152

Tako su se odvijali dogaĎaji na majci zemlji u da-

nima gubljenja kominikacionih veza sa svemirskim

brodom i njegovom posadom upućenim u naučnim is-

traživanjima svemira, odnosno planete Venere.

Nego sve to vrijeme odvijala se i drama u svemiru

izmeĎu vanzemaljaca i posade svemirskog broda upu-

ćenog ka Veneri s namjerom pristajanja na njoj.

Bi rečeno da su kosmonauti svaki uhvaćeni signal

do krajnosti svojih mogućnosti pokušavali da odgonet-

nu nadajući se uspostavljanju veze sa bazom na matici

Zemlji. Tako je to trajalo sve dok su kosmonauti i sami

posumnjali da u svemiru imaju neželjene saputnike ne-

ke druge civilizacije. Pa su se domišljali ako doĎe do

susreta hoće li se s njima moći sporazumjeti ili će mo-

žda doći do sukoba koji bi sukob bio neminovna trage-

dija za kosmonaute pošto se oni za takav susret u bazi

na matici zemlji nijesu pripremali.

Nego kako je vrijeme prolazilo sve je bilo izvjesni-

je za kosmonaute da će doći do susreta sa nepoznatom

civilizacijom od čega im se ledila krv u njihovim žila-

ma. ali kosmonauti drugoga izbora nijesu imali već da

dočekaju ono što im se spremalo, i to hrabro i što bi se

reklo muški pa ko šta ponese. Eto kakve sve sudbine u

budućnosti mogu zateći ljude koji se bave naukom.

Nauka je nauka, a priča je priča, a obadvije ove ri-

ječi imaju uporište u narodu.

Nauka da dokaže nešto što se teško može dokazati,

iz kojega dokazivanja nastaju priče pa i ono o kojoj

priči možda će nekad u budućnosti biti dokaza.


153

Nego da se ne udaljujem od priče o kosmonautima

i njihovim problema u očekivanju susreta sa nepozna-

tim saputnicima druge civilizacije.

Signali koje su kosmonauti pratili na ekranima

svojih instrumenata sve su bili nejasniji i složeniji za

razmišljanje, a kakav će tek biti susret s tim nepoznani-

cima. Kako će fizički izgledati, hoće li makar ličiti Ze-

maljcima ili će biti nekakve rugobe nalik onima iz ovo-

zemaljskih crtanih filmova, što je kod kosmonauta po-

buĎivalo želju da se što prije sretnu. Kada im je sudbi-

na nametnula da budu prvi koji će sa majke Zemlje vi-

djeti, a možda i osjetiti moć ili nemoć druge civilizaci-

je, kosmonautima je bilo sasvim svejedno poravnanje

sa sudbinom koja ih je zadesila i šta će im se sve više u

daljem toku dešavati, moleći se da što prije doĎe do to-

ga susreta pa što bude neka bude tako im ga je sudbina

donijela s kojom su eto postali potpuno saglasni i oče-

kujući je da se što prije pojavi potpuno razumno pri-

hvatajući rezultate te njihove recimo strašne sudbine.

Koja njih zaista mimoići neće, a po onoj narodnoj što

prije to bolje uz manje muke, pa evo da vidimo kako je

sve to bilo i šta se dalje dogaĎalo u tim vremenskim

trenucima.

Kosmonauti su na svojim ekranima sve učestalije

dobijali nerazumne signale kako komunikacione tako i

slikovne pa je samo nedostajao trenutak vremena kada

će se pojaviti nekakvi nepoznati leteći objekti koji će

zasigurno pokušati da stupe u kontakt s njima takoĎe

nepoznatim letećim objektom. Moguće sa velikom ci-

vilizacijskom kulturom, a možda i sa nasilničkim pona-


154

šanjem da ih momentalno eliminišu iz prostora koji ta

nepoznata civilizacija proučava.

Nego dok su sve ovo kosmonauti razabirali po svo-

jim glavama, odjednom se njima na njihovim ekranima

pojavio nepoznati leteći objekat u svoj svojoj veličini

kako fizičkoj tako i funkcionalnoj, osvijetljen neka-

kvim božanskim bojama s kojim bojama kosmonauti

svemirskog broda upućenog sa matice Zemlje takoĎe

radi naučnog istraživanja svemira i sunčevog sistema

bili su opijeni tim ljepotama da dalje nijesu mogli po-

smatrati taj nepoznati i veličanstveni leteći objekat.

Kosmonauti su se tek osvijestili, odnosno došli k

sebi kada su se našli skupa sa njihovim brodom u sre-

dište unutrašnjosti te veličanstvene nepoznate letilice.

Kosmonauti kada su vidjeli da se nalaze u unutra-

šnjosti letilice koja je njih skupa prihvatila s njihovim

brodom za koje je u toj letilici na tome mjestu gdje su

kosmonauti bili, bilo i previše mjesta i svakog komfora

za zemaljski brod sa ljudskom posadom. Posada ze-

maljskog broda, odnosno kosmonauti odmah oćahu

izaći van svoga broda da se nije na njihovim ekranima

pojavila matematička formula koju su kosmonauti ra-

čunski razumjeli dosjećajući se da je možda matemati-

ka svuda ista i da dok ne riješe tu formulu da ne mogu

izaći van svoje kabine u kojoj su bitisali zemaljski ko-

smonauti.

Kosmonauti su tu matematičku formulu vratili ne-

poznatima takoĎe matematičkim formulama, odnosno

fizičkim i hemijskim svojstvima njih koji se nalaze u

zarobljenom brodu, davajući nepoznatima podatke o

sebi ako ih budu razumjeli. Da su oni bića koja mogu


155

opstati jedino u uslovima gdje postoji kiseonika i vode,

a sve drugo možda bi se moglo prilagoditi njihovom

opstanku u nepoznatoj prirodi.

Posada nepoznate letilice pomalo je shvatala poru-

ke njima takoĎe nepoznate posade i nepoznate letilice

pa su se tako počeli izmjenjivati naizmjenične formule

organske i neorganske hemije. Preko kojih se formula

dolazilo do nekakvih saznanja organskog sastava jedne

i druge, jedne drugoj nepoznatoj ekspediciji.

Kosmonauti zemaljskog svemirskog broda najviše

je interesovalo kako izgledaju vanzemaljci, pa ophr-

vljeni tom mišlju umanjivana su njihova strahovanja

šta će dalje sa njima biti. Ali pomisao na zemaljska ču-

dovišta iz crtanih filmova ledila im se i onako sleĎena

krv u njihovim žilama s čega su s velikom nestrpljivo-

šću čekali da se pred njima pojave njihovi gospodari

smrti ili nekakvog daljeg života u zarobljeništvu neke

druge civilizacije i dok su zemaljski kosmonauti nadu-

go i naširoko razabirali po svojim glavama kakve to

mogu da budu razumne pojave druge civilizacije i u to-

me njihovome razmišljanju na ekranima njihovih in-

strumenata pojavi se prilika u skafanderu sličnom ze-

maljskom skafanderu koje su koristili kosmonauti ze-

maljskog svemirskog broda kada su se nalazili van nji-

hovih kabina za rad i boravak.

Prilika koja se pojavila na njihovim ekranima bila

je u potpunosti ista kao i Zemaljci samo što takav za-

ključak nijesu mogli donijeti kako vanzemaljci izgleda-

ju kada otkriju gornje djelove njihove figure, odnosno

kako izgleda glava i lice vanzemaljskih bića.


156

Prilika koja se pojavila na ekranima zemaljskih ko-

smonauta gestakulirala je dobronamjernost i dobroćud-

nost pokušavajući da nešto tako saznadne i od zemalj-

skih kosmonauta.

Zemaljski kosmonauti tumačeći ispravno gestiku-

lacije vanzemaljaca uzvraćali su njima istom namjerom

da su Zemaljci miroljubivi i da su se u kosmosu našli

povodom izučavanja kosmosa, odnosno planeta sunče-

voga sistema ne nikako u bilo kakve zle namjere prema

bilo kojoj civilizaciji ako se sa kojom civilizacijom su-

sretnu, kakav se susret dogodio toga datoga vremena.

Nekakva kakva-takva razumijevanja putem gesti-

kulacija potrajala su izvejsno vrijeme, dok se pojavlje-

na prilika sa ekrana uz najljubazniji pozdrav podignute

ruke nazivimo tako gornje ekstremitete vanzemaljaca

izgubila sa ekrana i ponovo ostavila zemaljske kosmo-

naute da razmišljaju šta će dalje biti sa njima, pitajući

se da li sve to vide iz njihove baze na matici Zemlji i

preuzimaju li bilo kakve radnje da uspostave vezu ma-

kar sa vanzemaljcima.

Baza sa matice Zemlje poslije ubjeĎivanja da se u

blizini zemaljskog svemirskog broda nalazi neidentifi-

kovana letilica druge civilizacije s posadom ili pak bez

posade koja se sa signalima umiješala u komunikacije

izmeĎu baze i kosmonauta s čime se baza kosmonaut-

ska na matici Zemlji o grdnome jadu zabavila kako da

uspostave komunikacionu vezu sa kosmonautima ne

sluteći da su oni već zarobljeni od strane vanzemaljaca.

Kosmonati su razmišljali znaju li u bazi za to i hoće li

postojati mogućnost da se nekako otkrije neshvatljivi i

neočekivani susret dvije civilizacije.


157

Kosmonauti su ipak vjerovali u naučne mogućnosti

njihove baze i znali su da svi iz baze ulažu velike napo-

re da sa njima uspostave komunikacione veze. Samo

kosmonauti nijesu mogli odgonetnuti jesu li iz baze

mogli uhvatiti i razumjeti bilo koji signal vanzemalja-

ca, ako im je bio upućen kao što su se vanzemaljci ra-

znim formulama i gestikulacijama sporazumijevali ka-

ko-tako sa Zemaljcima u kosmičkom brodu.

Baza kosmonautska s matice Zemlje pojma nije

imala šta se sve dešava sa kosmonautima u svemiru je-

dino su iz baze znali da su kosmonauti u životu po sig-

nalima iako ometanim ipak se znalo u bazi da te signa-

le šalju kosmonauti, pa je u bazi bila velika mobilnost

svih potencijala ne bi li se kako uspostavila veza sa nji-

ma. Niko u bazi nije pomišljao da su se kosmonauti sa

vanzemaljcima već susreli, odnosno da su oni zajedno

sa svemirskim brodom već u unutrašnjosti vanzemalj-

skog svemirskog broda. Znali su u bazi da su u kosmo-

su prisutni vanzemaljci ali su mislili i misle još uvijek

da su vanzemaljci veoma daleko od svemirskog ze-

maljskog broda nikome u bazi na matici Zemlji nije pa-

dalo u pomisao da će se vanzemaljci susresti sa Ze-

maljcima u svemiru bar za neko dogledno vrijeme. Ali

sudbina uz veliko učešće nauke vanzemaljaca dolazi do

susreta dvije udaljene civilizacije, koje su se našle u

svemiru baš na istom zadatku radi proučavanja svemira

i traganja za drugom civilizacijom koje su tragove van-

zemaljci odavno pratili svemirom. Pripremajući se za

taj nevjerovatni dogaĎaj koji se toga vremena dogodi

da se susretnu zemaljski istraživači sa vanzemaljskim

istraživačima, odnosno moglo bi se reći da su vanze-


158

maljci u svome vanzemaljskom brodu zarobili zemlja-

ne sa svom njihovom opremom, istražujući opremu

skupa sa zemaljskom posadom zarobljenoga svemir-

skog broda. Odnoseći se potpuno blagonaklono i miro-

ljubivo što su i sami kosmonauti shvatili uzvraćajući

isto kao blagonaklonost i miroljubivost prema vanze-

maljcima, s nestrpljenjem čekajući njihovo ponovno

pojavljivanje na ekranima instrumenata zemaljskih ko-

smonaut.

Vanzemaljci kada su ustanovili i razumjeli znako-

ve Zemaljaca da su i oni miroljubivi i da se bave samo

naukom, tada vanzemaljci prelaze na druge oblike

ustanovljavanja da li postoji mogućnost susret sa Ze-

maljcima bez opreme jednih i drugih u meĎusobnom

susretu.

Vanzemaljci su se uvjerili preko upućenih hemij-

skih formula od Zemaljaca, da je njihova mogućnost

opstanka u uslovima gdje ima kiseonika i vode s mo-

gućnošću prilagoĎavanja drugim uslovima. Takva in-

formacija vanzemaljaca bila je suštinski slična njiho-

vim uslovima življenja, pa su se ponovo preko ekrana

pojavili s novim istraživanjima kako hemijskih tako i

fizičkih osobina.

Vanzemaljci toga puta nijesu se na ekranima ko-

smonauta pojavili sami već u društvu odabranih životi-

nja. Sa svakim vanzemaljcem u njihovom društvu po

na osob bile su neke od domaćih životinja koje i na ze-

mlji žive, pa su se kosmonauti tome susretu obradovali

pogotovo divno odgojenom, recimo zemaljskom psetu.

Još u društvu vanzemaljaca pojavili su se isto tako div-

no odgojeni recimo ponovo domaći pitomi zec, odno-


159

sno kunić kako Zemaljci nazivaju pitomoga zeca i za

veliko čudo zemaljskih kosmonauta sa jednim vanze-

maljcem na kosmonautskim ekranima pojavio se

ogromni ovan sa spiralnim rogovima i čisto bijelim kr-

znom bez ijedne mrlje na njegovom krznu.

Kosmonauti Zemaljci kada su sve to vidjeli od ve-

like radosti toliko su se ozarili da je vanzemaljcima bi-

lo savim jasno da kosmonautima te njihove životinje

nijesu nepoznate. Dalji istražni postupak vanzemaljaca

bio je da pokažu čime se hrane te njihove životinje, što

je potpuno bilo identično sa hranjenjem tih životinja na

Zemlji što su zemaljski kosmonauti gestikulacijama

dočaravali vanzemaljcima, što je njima bilo razumlji-

vo, a preko čega dolaze vanzemaljci do zaključka. Da

su Zemaljci organski slični njima samo su strahovali

hoće li se ta organska jedinjenja organski razlikovati ili

pak jedni s drugima identifikovati, što je bio najveći

problem za vanzemaljce kako da se doĎe do zadnjega

eksperimenta. Pa su se vanzemaljci odlučili da žrtvuju

jednoga od trojice Zemaljaca dovodeći ga k sebi bez

njegove zaštitne opreme da vide hoće li on moći ostati

u životu u uslovima u kojima oni žive, ali uz svoju sve-

moguću zaštitu.

Tako doĎe trenutak da vanzemaljci izazovu meha-

ničkim putem otvaranje kapsule zemaljskih kosmonau-

ta izdvajajući jednoga od njih trojice da bez zaštitne

opreme izaĎe u prostor gdje se vanzemaljci nalaze pri-

premajući sva svoja znanja i mehaniku kako bi kosmo-

nauti ako mu u tom njihovom prostoru ne bude mogu-

će opstati da ga živog ako im to bude moguće vrate na-

zad u njegov životni prostor. Sve se ovo od strane van-


160

zemaljaca odigrvalo munjevitom brzinom do vremena

kada se kosmonaut začuĎen našao meĎu vanzemaljci-

ma neprimijetivši bilo kakav njihov pokret ili pak bilo

kakvu njihovu radnju.

Kosmonautu zemljaninu trebalo je malo vremena

da se pribere i da doĎe k sebi od straha i uzbuĎenja,

drugih poteškoća kod njega nije bilo. Što su vanzemalj-

ci sa velikim radovanjem prihvatili i shvatili da su oni

sa Zemaljcima potpuno identični. Poslije čega došlo je

do svestranog miješanja uz zadovoljstvo i dalja meĎu-

sobna istraživanja i dokazivanja meĎusobne identično-

sti.

Sa ovakvim dogaĎajem kada su se bez zaštitnih

oprema pomiješali Zemaljci i vanzemaljci, tek tada je

zemaljske kosmonaute prošao strah od vanzemaljaca,

kada su vidjeli da su vanzemaljci po svemu slični nji-

ma Zemaljcima. Pa su se zemaljski kosmonauti svom

snagom trudili ne bi li nekako došlo do bilo kakvih go-

vornih komunikacija izmeĎu njih i vanzemaljaca, pa uz

njihovu pomoć dako ostvare i svoje spasenje usposta-

vljanjem komunikacija sa svojom bazom na matici ze-

mlji.

Isti problem mučio je i vanzemaljce pa su sa Ze-

maljcima mukotrpnim iskušenjima počeli primjenjivati

sopstvene prikaze s kojim riječima predmeta koji su

meĎu njima postojali. Najprije su počeli od onoga van-

zemaljskog pseta koje je u potpunosti ličilo na zemalj-

sko pseto i to vrlo inteligentno izvršavajući sve nared-

be njihovoga gazde vanzemaljca koje su komunikacije

izmeĎu pseta vanzemaljca i njih Zemaljaca bile poče-

tak velikoga uspjeha da se meĎusobno počnu razumije-


161

vati Zemaljci i vanzemaljci, a na način gledajući pseto

koje izvršava naredbe svojih gazda ili možda dresera –

učitelja.

Radnje koje su odreĎivala recimo van zemaljska

paščad zemaljski su kosmonauti te radnje tumačili tako

da su znali šta oni govore, odnosno nareĎuju paščadi-

ma. Što su zemaljski kosmonauti riječ po riječ vanze-

maljaca brižljivo ponavljali i spajali sa radnjom paščeta

tako da su zemaljski kosmonauti znali šta znači izgo-

vorena riječ nareĎenja paščetu. Pa su oni uz prisustvo

vanzemaljaca nareĎivali jedan drugome pseće radnje

izvršavajući njih taman kao vanzemaljska paščad, a po-

sle toga analizirali su te radnje pretvarajući njih u rije-

či.

Recimo da su vanzemaljci naredili psu da poĎe da

traži izgubljeni predmet koji je možda bio i izgubljen, a

koji je predmet to pseto pronašlo i donijelo. Tako su

kosmonauti zemaljski oponašali vanzemaljsku paščad,

s čime su dolazili do razumijevanja iako su te radnje

drugačije izgovarane. Ama takva dugotrajna duga po-

navljanja dolazi do razumijevanja izmeĎu vanzemalja-

ca i Zemaljaca da se jedna ista radnja naziva istom mi-

šlju samo drugačijim smislom. Usled čega je dolazio

do razumijevanja demonstrirajući meĎusobna nareĎe-

nja recimo da su kosmonauti zemaljski skriveni pred-

met po izgovorenoj riječi vanzemaljaca paščadima ra-

dili istu radnju donoseći skriveni predmet taman kao

paščad, što znači da su razumjeli šta je njima kazano.

Iste radnje su vanzemaljci obavljali kada su oni meĎu-

sobno skrivali i tražili skriveni predmet, što bi značilo

da o toj radnji dobro se razumiju Zemaljci i vanzemalj-


162

ci, pa je tako nastavljeno učenje sporazumijevanja, a

kako su bili vrlo inteligentni i jedni i drugi, njima je ta-

kvo učenje bilo od velike koristi za dalja sporazumije-

vanja sa čime su nastavili i to s velikom pažnjom. Pa i

u toku svih drugih radnji čak i prilikom objedovanja

koje su objede koristili iz svojih rezervi meĎusobno

učeći nazive hranljivih namirnica koje su ponaosob de-

gustirali iz svojih rezervi kako to prije bi rečeno.

Nego bilo kako bilo malo po malo dolazilo je ipak

do nekakvog sporazuma i saznanja recimo i to da su se

Zemaljci i vanzemaljci dobro razumjeli pri degustaciji

hranljivih namirnica jer su i jedni i drugi kušali namir-

nice ispitujući njihovu kaloričnu vrijednost i dalji uticaj

na organizam konzumatora s jedne i s druge strane. Ta-

ko se ustanovilo da se hranljive namirnice mogu meĎu-

strano obostrano koristiti bez iakkvih opasnosti po or-

ganizam konzumatora. To je uveliko pomoglo i meĎu-

sobnom razumijevanju konzumatora sa obadvije strane

neočekivanog čudnog dogaĎaja, da se tako dvije uda-

ljene civilizacije organski vrlo malo razlikuju. A i ta

mala razlika svakoga narednoga trenutka bivala je sve

manja i manja, jer je njihova blizina činila svoje u sva-

kom pogledu, pa i u komunikacijama. tako da su se već

po nazivima znali, obraćali jedni drugima nepogreši-

vim nazivom, što je suprotna strana takoĎe nepogreši-

vo razumjela odazivajući se na poziv odnosno izvrša-

vajući tražene usluge druge strane koja je strana to po

pozivu zahtijevala.

Tako se na neobičnom mjestu u neobičnim uslovi-

ma odvijala neobična škola govora, odnosno škola spo-

razumijevanja dvije udaljene civilizacije „čije su eks-


163

pedicije po istom poslu toga datoga vremena bili na

okupu“.

Neobična škola radila je non stop za vrijeme dok

su ekspedicije bile u tome vremenu radno angažovane

ili nijesu bile na svome odmoru poslije velikih napre-

zanja da bi se što više izmeĎu sebe razumijevali dosti-

žući u tome neslućena dostignuća. Čak su počela i me-

Ďusobna objašnjenja nekoliko pojmova istraživanja ko-

liko su znali jedni o drugima. Vanzemaljci objašnjavali

su Zemaljcima da su oni sto posto znali za zemaljsku

civilizaciju samo je trebalo znati je li ta civilizacija na

visokoj stopi razvitka ili su možda primitivni. Sve su

ovo vanzemaljci snimcima prezentirali Zemaljcima.

Čak se dogaĎala neslućena identičnost ovih civilizacija

koje su tragale jedna za drugom, a radi se o sljedećem

pokazanom snimku kako su vanzemaljci iz njihove ba-

ze na planeti nepoznatoj Zemaljcima šiljali u svemir

ploče sa likovima vanzemaljca iz ostalog svijeta koji je

živio na njihovoj planeti, s čime su vanzemaljci bili

podsjećani o istim radnjama odašiljanjem u svemir ne

bi li se kako ušlo u trag „ovome što se datoga vremena

dogodilo“, tako je sve to što se nekada odašiljalo u sve-

mir pronaĎenih civilizacija izvanredno pomagalo me-

Ďusobnom sporazumijevanju susredenih civilizacija,

koje saznaju toga datoga vremena da su tragale jedna

za drugom i da i kod jedne i druge civilizacije postoje

baze koje i dalje rade na tome. Pa je takvo saznanje po-

stalo predmet dvije pronaĎene civilizacije kako uz me-

Ďusobnu pomoć da se povežu sa svojim bazama „i da

ih obavijeste o uspjelom poslu dvije civilizacije“, pa je

neobična svemirska škola dobila mnogo težak zadatak,


164

ali vjerujući u njegovo uspješno rješenje s meĎusobnim

dogovorom kojim putem ići dalje.

Ekspedicije dvije udaljene civilizacije koje su se

našle „na okupu i to u svemiru po istom zadatku“ spo-

razumješe se da od toga datoga vremena započnu za-

jednička istraživanja.

Nego kako su te dvije civilizacije sa svojim nauč-

nim ekspedicijama igrom sudbine našle se jedna drugoj

na istraživačkom putu u svemiru, pa su tako jedna dru-

goj ometale komunikacije sa njihovim bazama na nji-

hovim matičnim planetama. Zato su se i dogovorili da

prvo pokušaju uspostavljanje veza sa bazama na svojoj

matičnoj planeti. Poslije uspostavljenih veza dogovor

će biti dogovor, a prednost u daljem djelovanju imaće

oni sa boljom i ekspeditivnijom tehnikom, ako to bude

obostrana volja. Tako se dogodi da komunikaciju sa

bazom prvo uspostavi ekspedicija sa stanovnicima iz

nepoznate planete zvane po naimenovanju recimo žite-

lja Sverastum planete, a to po prevodu znači što si sta-

riji sve si postojaniji sa svojim umom.

Ekspedicija Zemaljaca poslije dugog traganja da bi

uspostavila veze sa bazom neuspješno je završena, pa

su pristali da odlete sa njima, tom nepoznatom civiliza-

cijskom ekspedicijom, koja je njima garantovala uspjeh

uspostavljanja veza sa bazom na matici Zemlji, ali tek

iz njihove baze na njihovoj matici planeti zvanoj

Sverastum.

Tako su Zemaljci prihvatili putovanje u potpuno

nepoznatom svijetu i pravcu kojem idu jer drugoga iz-

bora nijesu imali, birajući izmeĎu smrti ili nepoznatog


165

nastavka življenja, s nadom da će se nekada ipak vratiti

matici Zemlji.

Vremensko mjesto spajanja ekspedicija dvije civi-

lizacije bilo je na polovini puta zacrtanoga na plan-

skom protokolu ekspedicije Sverastuma, a pošto je ta

ekspedicija to svoje naučno putovanje s uspjehom oba-

vila prije vremena dobila je obavijest iz baze da mogu

svoju letilicu sa pronaĎenim susjedima i njihovom

opremom dovesti natrag u bazu, što je ekspedicija i

učinila okrećući svoju letilicu u pravcu odakle su kre-

nuli prije izvjesnog vremena. Ali ne mnogo davnoga

jer njihova letilica leti mnogo većom brzinom nego što

je letio svemirski brod Zemaljaca. Povratak ekspedicije

sa planete Sverastum se uskoro očekivao i to kako bi

rečeno uz potpuni uspjeh jer su pronašli ono što su tra-

žili, a to je kontakt sa drugom civilizacijom.

Povratak dvije ekspedicije ka planeti Sverastum,

jedne kao domaćina, a druge kao neočekivanog gosta

bilo je veliko iznenaĎenje za nazovimo ih tako po ze-

maljskom vokabularu stanovnike Sverastuma, odnosno

najviše je bilo iznenaĎenje za one stanovnike koji su

bili učesnici u poduhvatu pronalaženja dvije civilizaci-

je koja njima ide u pohode. S istim radovanjem da su

se snagom nauke pronašle dvije civilizacije koje su na-

stanjene u svemiru, s čega se tako sa velikim radova-

njem i očekivao povratak ekspedicije Sverastuma sa

njihovim gostima.

Nego u pozadugom putovanju do povratka ekspe-

dicija voĎeni su meĎusobni razgovori ekspedicija s tre-

nutnom mogućnošću toga sporazumijevanja u njihovim

razgovorima u kojim razgovorima je ekspediciju Ze-


166

maljaca najviše interesovalo s kojom se brzinom kretao

nazovimo ga tako njihov svemirski brod ili letilica ka-

ko su Sverastumi jednostavno nazivali njihov leteći

objekat, našto su Zemaljci s velikom radoznalošću insi-

stirali da saznaju koja je to tako jaka energija koja sa

tako velikom brzinom pokreće njihov brod, a da se to

kretanje uopšte ne osjeća ni po kojem ljudskom čulu.

Sverastumi su objašnjavali svojim gostima Zemaljcima

da je ta energija proizvod brzog kretanja njihove letili-

ca koja brzina proizvodi energiju za pogon letilice, ko-

ju bi energiju Zemaljci nazvali električnom energijom,

ali proizvedenom ne sopstvenim radnjama nego tuĎom

za koje su radnje Zemaljci znali.

Nego sva su ta saznanja sami početak onoga što će

zemaljski kosmonauti saznati od svojih domaćina

Sverastuma pa njima nije mnogo ni žao što su se uputi-

li drugome svijetu, čvrsto vjerujući u sposobnost svojih

domaćina da će ih vratiti matici Zemlji. Dalji tok doga-

Ďaja toga putovanja bio je za zemljane sve zanimljiviji

tako da su oni skoro zaboravili na majku Zemlju, što bi

se sa sigurnošću i dogodilo da se u tome nije ispriječila

ljubav prema bližnjima svojima. Tugujući što sa njima

nemaju nikakvu komunikaciju da im kažu da u tome

njihovom putovanju uživaju a ne da pate. Stalno s po-

misli kako će sve to da se dogodi u nekom kratkom

vremenu u što su vjerovali, a u šta su njih i ubijedili

njihovi domaćini Sverastumi u čijim poslovima nema

niti može biti ni najmanje greške. A njihova tehnika to-

liko je usavršena da bolje funkcikoniše nego najsavrše-

niji ljudski um, čemu se mora vjerovati. Samo je pi-

tanje vremena koje je ispred te savršenosti uma i tehni-


167

ke tim umom stvorene. Koja tehnika sebe iskazuje toga

datoga vremena u brzini letenja sopstvenom energijom,

koja se tehnika može uporediti sa ljudskim bićem i kre-

tanjem toga bića sopstvenom energijom. Drugoga upo-

reĎenja nema, zaključivali su kosmonauti zemljani, iš-

čuĎavajući se šta će sve još saznati kada slete na

Sverastum i vide s čim sve raspolažu ta Sverastumova

bića.

Brzina kojom se kretala letilica Sverastumove eks-

pedicije po svoj prilici, a i po objašnjenju Sverastumo-

ve ekspedicije dostizala je takvu brzinu neshvatljivu za

zemaljske kosmonaute, pa se oni o toj brzini nijesu vi-

še ni interesovali. Više je njih zanimala tehnika i brzina

življenja na Sverastumu. Za oblik tehnike zemaljski

kosmonauti su shvatali da su to neshvatljive brzine teh-

nika. Samo su se oni pitali – živi li se na Sverastumu

tako brzo kao što se brzo kreću, pa su se zemaljski ko-

smonauti pitali i koliko traje njihov život kada im je

sve ostalo i previše brzo. Usled toga njihovog razmi-

šljanja oglasiše se obavještenja iz baze Sverastumove

ekspedicije da je u bazi sve spremno za doček gostiju

sa druge planete slične civilizacije i njihovih domaćina

s kojima su doputovali, odnosno doletjeli na

Sverastum.

Zemaljski kosmonauti s velikom napetošću su oče-

kivali taj trenutak pa iako su bili u svemu ubijeĎeni da

se njima ništa loše od tako inteligentnih bića ne može

dogoditi, ali uzbuĎenje i strah bili su kod njih stalno

prisutni sve dok nijesu ponovo čuli obavijest da su pri-

stali na tlo Sverastuma. Pri tome ništa nijesu čuli, ni vi-

djeli, pa ni osjetili. Reklo bi se da je njih nekakva ne-


168

čujna i nevidljiva sila prebacila s mjesta na mjesto, ta-

ko su se osjećali zemaljski kosmonauti, sve do datoga

vremena kada su njih sa njihovim domaćinima najlju-

baznije dočekali i prihvatili Sverastumovi stručnjaci za

izučavanje uticaja svemirskih zračenja na njihovo zdra-

vlje.

Prihvat koji je učinjen od strane Sverastumovaca,

takva blagodetost ne može se opisati, a teško i shvatiti

ko i sa kojom blagodetošću prihvata svemirske putnike

sa Sverastuma i njihove goste. Prihvatioci se od njiho-

ve lj epote i dobroćudnosti nijesu mogli od nekakvog

čudnog osjećaja direktno pogledati. Sve dok njih sa do-

maćinima ne smjestiše u nekakav raskošni i luksuzni

luksuzno opremljeni smještaj, gdje se ne osjeća od me-

koće dodir nogu na tlu za koje se ne može reći da je

čvrsto, pa iako je kao što je čvrsto, ali radi udobnosti

korisnika toga smještaja i previše meko.

Domaćini i gosti zajedno su bili smješteni u tome

luksuznom smještaju, ali ponaosob svaki u svojoj kabi-

ni, s postavljenim ureĎajem za svaki momentalni kon-

takt sa domaćinima s kojima su došli u posjetu

Sverastumu. Oni su njima objasnili da poslije zdrav-

stvenih pretraga zarad lične sigurnosti biće njima uz

pratnju domaćina omogućen svaki kontakt sa svime što

postoji na Sverastumu, da se uvjere u visoko civilizo-

vanu civilizaciju žitelja Sverastuma, recimo i nazovimo

tako bića meĎu kojima se nalaze zemaljski kosmonau-

ti, koji od velikih iznenaĎenja ne shvataju gdje su, već

se njima čini da sve to sanjaju. A i jeste sve ovo sanja-

nje s kojim sanjanjem se nastavlja pisanje po mnogo

čemu „čudnim dogaĎajima“.


169

Vrijeme boravka u kako bi rečeno previše luksu-

znom boravištu ubrzo će biti završeno pa će zemaljski

kosmonauti sa svojim domaćinima početi obilazak

Sverastuma doživljavajući sve ljepote njegove uz veli-

ko gostoprimstvo domaćina. Ali prije svega mora se

uspostaviti komunikacija izmeĎu planete Sverastuma i

planete Zemlje, a sa tom komunikacijom povezaće se i

zemaljski kosmonauti sa svojom bazom na matici Ze-

mlji.

Nego prije tih dogaĎaja evo nekih tek zapaženih

detalja zemaljskih kosmonauta koja zapažanja nijesu

mogli zapaziti tokom slijetanja na Sverastum, niti dok

su boravili u smještaju za oporavak i provjeru uticaja

svemirskog zračenja na njihov organizam. Tek kada su

sve te pretrage provjerene njima je uz pratnju domaći-

na bilo slobodno kretanje svuda širom planete

Sverastuma i tek tada su zemaljski kosmonauti shvatili

da se na Sverastumu smjenjuje dan i noć potpuno isto

kao na njihovom majci Zemlji.

Daljom šetnjom Sverastumom zemaljski kosmona-

uti tražili su razlike prirodnog sastava Sverastuma sa

majkom Zemljom kojih uopšte nije bilo dokle su ze-

maljski kosmonauti dopirali šetnjom. Svuda je potpuno

ista bila flora i fauna. Jeste malo se razlikovao geograf-

ski reljef Sverastuma od zemljinog geografskog reljefa.

Geografski reljef Sverastuma bio je blago valovit,

ali bez ogromnih kamenih gromada. Kamenje je posto-

jalo i bilo je po izgledu potpuno isto kao i zemaljsko

kamenje. A za pravo čudo služilo je i kao graĎevinski

materijal. Biljni svijet na Sverastumu nimalo se nije

razlikovao od zemaljskog biljnog svijeta smjenjujući


170

lišće jedanput godišnje recimo po zemaljskom mjere-

nju vremena dok su na Sverastumu samo dva godišnja

doba koja se obilježavaju smjenom preobuke biljnog

svijeta, kako to kažu Sverastumci. Ta preobuka traje

otprilike nešto manje od njihove polovine mjerenja nji-

hove godine i u tome vremenu temperatura se spušta na

polovinu od njihovog godišnjeg prosjeka, ali ne prelazi

ni minus dalji od nule niti plus viši od 25-30 stepeni.

Dalji geografski sastav Sverastuma od raznoraznih

voda rečnih tokova jezera i mora, ali samo u dva agre-

gatna stanja i to tečnom i gasovitom stanju. Za čvrsto

stanje vode na planeti Sverastum nema mogućnosti, iz-

uzev ako to nije vještačkim putem učinjeno radi tehnič-

ko-tehnoloških potreba. Naselja na Sverastumu u pot-

punosti su ista i od sličnih materijala. Samo su

Sverastumova naselja mnogo manja od zemaljskih, ali

i mnogo funkcionalnija.

Naselja na Sverastumu funkcionalno su rasporeĎe-

na ne na srodnost nego po stručnosti u kojim naseljima

stanovnici se bave strukom i naukom, imaju sve što je

njima potrebno za dalji napredak u struci. Na ovakav

način sva su naselja na Sverastumu organizovana tako

da svako naselje baštini svoju struku i nauku od onih

najsavršenijih struka pa nadalje do onih struka koje su

struke nižeg obrazovnog ranga ali jednako tretirane sa

svim ostalim strukama, jer su sve struke na Sverastumu

od potrebe recimo njihovom stanovništvu zbog čega su

i naselja tako formirana tj. locirana na Sverastumu ka-

ko bi se što efikasnije i kvalitetnije obavljale njihove

usluge stanovništvu u takvim naseljima. Locirana su

sva naučna dostignuća Sverastuma pa i baza za istraži-


171

vanje svemira i drugih civilizacija „s kojom jednom od

traženih civilizacija već su u direktnom kontaktu“. U

gostima su Sverastumu trojica zemaljskih kosmonauta

koji su izgubili komunikacione veze sa svojom bazom

na matici Zemlji, a koji su se kako bi rečeno sa

Sverastumcima našli negdje u svemiru i uz njihovu po-

moć traže izgubljene veze sa svojim bazama. Te su ve-

ze ponovo na pomolu uspostavljanja ne samo sa svojim

kosmonautima, već i sa „drugom civilizacijom čije go-

stoprimstvo uživaju zemaljski kosmonauti“.

Tako se dogodi i uspostavi tako važna i neočekiva-

na komunikacija s drugom planetom Sverastumom, Ze-

mlji i zemljinoj nauci nepoznatoj, ali po svoj prilici s

dalekosežnijim naučnim dostignućima.

„Vijest o uspostavljanju komunikacionih veza sa

svojim kosmonautima, a preko njih i sa Sverastumom,

visoko civilizovanom planetom“, odnosno sa „visoko

civilizovanim stanovništvom Sverastuma“, odjeknula

je ta vijest širom čitavog zemaljskog globusa. Takve su

se vijesti vrtjele i štampale na svim zemaljskim mediji-

ma, znatiželjno se pitajući kako ti ljudi izgledaju i liče

li Zemaljcima. Sve što razumno živi na planeti zemlji,

čudilo se takvim vijestima, pa im i ne vjerujući. Sve

dok na matici Zemlji nijesu doprli identični razgovori

izmeĎu zemaljskih kosmonauta i njihove baze na mati-

ci zemlji. Tek tada se s nevjericom počelo vjerovati ne-

vjerovatnom dogaĎaju. Ali kako vrijeme donosi sa so-

bom nevjerovatne dogaĎaje trebaće vjerovati svemu,

pa i uspostavljanju veza sa nepoznatom planetom

Sverastumom, s velikom nadom da će te veze mnogo

značiti i za zemaljska naučna dostignuća a i ureĎenja


172

daljega života na majci zemlji. Sigurno da će tako biti

kada vakat za tako nešto doĎe, a Zemaljci se za to pri-

preme ugledajući se na Sverastumce. Kada se izmije-

njanju stručne i naučne ekspedicije, a dalja iščuĎavanja

Zemaljci će crpjeti od trojice svojih kosmonauta koji

su se „neočekivano našli u gostima Sverastumcima, na-

dahnjujući se na njihovim ostvarenjima, a i radujući se

uspostavljenim vezama sa maticom Zemljom.

Uspostavljanje komunikacionih veza izmeĎu

Sverastuma i njima prve susjedne naseljene planete Ze-

mlje bio je veliki uspjeh za jedne i za druge jer se po-

čela ostvarivati njihovo traganje za drugim civilizacija-

ma u svemiru. Pa je usljed njihovog komunikacionog

ostvarenja počela i meĎusobna saradnja. Najviše preko

zemaljskih kosmonauta koji su već počeli odašiljati

matici Zemlji život i rad Sverastumaca i nastavljajući s

daljim zapažanjima zemaljskih kosmonauta putem nji-

hove šetnje i izleta Sverastumom u društvu domaćina,

pa nastavljam s tim zapažanjima pored onoga što se do

toga momenta vremena saznalo o Sverastumu preko

zemaljskih kosmonauta koji nastavljaju kako bi rečeno

sa Sverastumovim naseljima, njihovom funkcionisanju

i održavanju u potpunom skladu sa tamošnjom majkom

prirodom koja je identična sa zemaljskom po prikazima

trojice zemaljskih kosmonauta.

Bi rečeno da su Sverastumova naselja mnogo ma-

nja od zemaljskih, a sve radi boljeg funkcionisanja sta-

novništva. Na Sverastumu nema ogromnih nebodera,

ali zato ima divno ureĎenih naselja s mnogo lijepim

pejzažom oko stambenog objekta u kojem objektu pre-

biva najviše deset familija i to po struci i po srodstvu


173

bliski jedni drugima dopunjavajući tako svoja znanja iz

prve ruke i bez posrednika.

Organizovanje porodica obavezno je ali sa voljom

i ljubavlju bračnih drugova. Planiranje porodice strogo

je zabranjeno, jer na Sverastumu mora biti sve u skladu

sa prirodom, pa kako ga je kome priroda dodijelila koja

je najveća svetinja na Sverastumu, kao recimo kod Ze-

maljaca religija samo što se Sverastumci ne mole priro-

di već od prirode dobijaju zasluženo svojim radom i

ponašanjem. Sverastumci neće ništa učiniti protiv sebe

i protiv prirode, što nije prirodno. Sverastumci ne ubi-

jaju jedni druge zbog nekakvih neprirodnih interesa da

bi sebi širili prostor na tuĎ račun, kao Zemaljci ili da

kao Zemaljci remete prirodna ostvarenja nataliteta –

potomstvo lišavajući života tek prirodni začetak življe-

nja. To bi za njih bilo u velikom sukobu s prirodom, jer

njima sve priroda reguliše pa i natalitet – potomstvo.

Kod Sverastumaca ne postoji nekakvo nekontroli-

sano potomstvo više nego što je to ljubavlju prirodnom

odreĎeno, najviše i to do četvoro potomaka u paru da je

dvoje muško, a dvoje žensko, jednako po porodici. Ta-

ko majka priroda ureĎuje budućnost porodice koje se iz

tih parova prirodno s ljubavlju kroz život sretnu iz

drugih parova, pa bilo bi to iz dva para, a može se ali

rijetko desiti i iz po jednog para. A ukoliko se desi da

nekakvom slučajnošću neko iz tih parova nestane, od-

nosno po zemaljskom vokabularu umre, takvome se

traži preživjeli iz drugog para, ako je suprotnog pola

iako kod sebe ima ljubavnog žara prema pronaĎenoj

ličnosti. Rijetko se dešava da njihova majka priroda


174

ostavi koga bez svojega životnog uparioca rečeno po

vokabularu Sverastumaca.

Potomstvo odgajaju isključivo roditelji vaspitava-

jući njih u duhu sa majkom prirodom što se kasnije na-

stavlja u njihovom daljem stručnom obrazovanju. Ali

sve uz sklad sa majkom prirodom Sverastumci nipošto

ne bi promijenili svoje specifičnosti koje im je majka

priroda darovala.

Ishrana kod Sverastumaca je biljnog i životinjskog

porijekla gotovo da se ne razlikuje od zemaljskog nači-

na ishrane. Kod Sverastumaca velika je razlika na polju

tehnike Sverastumci su s tehničko-tehnološkim zna-

njem dostigli vrhunac, jer su stvarali takav tehnološki

izum da kroz brzinu kretanja bilo čega na Sverastumu

dobija se energija da bi se pokrenulo bila šta svojom

energijom. Slično nešto živome biću koje svoj organi-

zam pokreće sopstvenom energijom, što je vrhunac

tehnike kod Sverastumaca jer je i njima brzina izvor

energije, nešto slično kao i kod Zemaljaca električna

energija samo što tu električnu energiju svaki pogonski

stroj velikom brzinom okretanja dijela toga stroja pro-

izvodi za sebe energiju. Jedino što je tome stroju po-

trebna tuĎa energija. Jeste tek toliko da se taj stroj po-

krene, a svu ostalu energiju taj stroj proizvodi za nje-

govo dalje obavljanje programiranih poslova za vreme-

na trajanja toga stroja, koji strojevi pozadugo obavljaju

svoje programirane poslove, a tih poslova za zemaljske

uslove i previše je.

Sverastumci imaju svoja daljinska i lokalna sred-

stva kretanja, slično zemaljskim prevozima samo što ta

njihova sredstva recimo zemaljskim vokabularom pre-


175

vozima, ne zagaĎuju prostor kojim se kreću, jer je nji-

hovo pogonsko sredstvo sopstvena energija, koja je u

stanju pokretati kako bi rečeno sve što se po Sverastu-

mu kreće tehničko-tehnoloških sredstava bilo to da pu-

ze izgraĎenim putevima kao kod Zemaljaca ili pak va-

zdušnim i marsovskim putevima sva ta sredstva pokre-

će sopstvena energija kako pogonska tako i osvjetljava-

juća, kao i energija zagrijavanja i sagorijevanja nepo-

trebnih materijala, odnosno ostataka koji se za dalju

produkciju ne upotrebljavaju, a za koji materijal Ze-

maljci bi rekli da je to smetlište.

Sverastumci i to smetlište ili pak Ďubrište kako sve

to nazivaju Zemaljci iskoriste za dalje potrebe kojih

potreba kod Sverastumaca ima toliko da ništa ne baca-

ju, kako to svojim prikazima objašnjavaju zemaljski

kosmonauti koji su u nenamjernim gostima Sverastum-

cima.

Sverastumci ličnu i kolektivnu higijenu upražnja-

vaju u kućama prebivališta. A svaka kuća ima svoj ko-

lektivni prečistač svakoga otpada pa i otpadnih voda,

od kojih voda vjerovalo se ili ne da i od vode ostane

samo pepeo pa se i taj pepeo nazovimo ga tako iskori-

sti za dalje potrebe kojih potreba kako bi rečeno

Sverastumcima nikada ne nestaju. Pa evo prikazanog

objašnjenja zemaljskih kosmonauta kako to sve

Sverastumci uzmu i ponovo vrate svojoj majci prirodi,

živjeći i radeći onako kako je to njima priroda u njiho-

vu svijest utkala.

Bi rečeno, a i mora biti tako da svaka porodica ima

svoj neposredni otpad polazeći od raznoraznih otpada-

ka koji njima ostaju iza svakodnevne upotrebe raznih


176

namirnica, nazovimo njih tako po zemaljskom vokabu-

laru. Iza onih otpadaka Sverastumcima iza svakovre-

mene upotrebe vode ostaju velike količine zagaĎene

vode koja se voda majci prirodi vrati u potpuno čistom

stanju i to gasnom, tako da taj povratak priroda ponovo

će vratiti Sverastumcima. A evo kako to Sverastumci

postižu. Sverastumci su usavršili tehniku dobijanja

električne energije, a sa tom tehnikom usavršena je i

toplotna energija koja energija razlaže sve moguće ot-

pade i nečistoće i to u potpunosti i bez ikakvog daljeg

zagaĎenja.

Svako Sverastumsko naselje ima svoj razložni ure-

Ďaj otpada i zagaĎenosti voda i svih drugih gadosti koje

ostaju iza svih žitelja, pa i iza Sverastumaca, kojih se

zagaĎenja Sverastumci rješavaju putem velike toplote

u razlaganju kojom toplotom sve što je odbačeno pot-

puno sagori, tako da od svega ostanu samo male količi-

ne pepela. Te količine pepela ne ostaju samo od čvr-

stog otpada već te male količine pepela ostaju vjerova-

lo se to ili ne i od zagaĎene vode raznoraznim gadosti-

ma. E evo kako to svojim prikazima prikazaše zemalj-

ski kosmonauti. Bi rečeno da Sverastumci posjeduju

jako visoku toplotnu energiju koja sve gadosti u potpu-

nosti sagori, a vodu potpuno čistu u gasovitom stanju

vrati majci prirodi, koju Sverastumci kroz vrijeme po-

novo od majke prirode dobiju za dalju upotrebu. Tako

voda na Sverastumu kroz svoje prirodno kruženje dobi-

ja i svoj tehnički dodatak koji su Sverastumci izmislili.

A sve radi poštovanja majke prirode i njene čistoće.

Zemaljski kosmonauti na Sverastumu meĎu

Sverastumcima zapazili su još jedan fenomen nepo-


177

znat Zemaljcima, a to je na Sverastumu meĎu njihovim

žiteljima nema nikakvih meĎusobnih zavada, a kamoli

svaĎa ili pak ratova kako se to kod zemaljaca dešava.

Svaki Sverastumac ima genetsko nasljeĎe svojih rodi-

telja, a to nasljeĎe dalje usavršeno je svojim obrazova-

njem kako u struci tako i u svom ponašanju, koja je na-

uka kod Sverastumaca genetski i obrazovno utkana u

njihovo ponašanje. Što bi značilo da svaki Sverastumac

mora za sebe zaraĎivati zavisno od njegove sposobno-

sti kako i koliko ko može zaraditi, manje ili više, ama

sve u skladu sa majkom prirodom bez ogrešenja od nji-

hovih prirodnih zakona koji su zakoni za Sverastumce

veća svetinja od samog njihovog postojanja. Takvo ži-

vljenje Sverastumaca teče u skladu sa majkom priro-

dom svako radi za sebe i što zaradi njegovo je izuzev

dijela zarade koji se dio zarade dariva majci prirodi za

radi njenog daljeg opstanka od kojeg dijela nema toga

Sverastuma koji bi se pokolebao da ga ne pokloni svo-

joj majci prirodi, koja sve njih Sverastumce okuplja u

jednu harmoničnu zajednicu, gdje je svak svakome brat

bliži ili dalji ali u ljubavi svi su jedni drugima braća

bez pohlepe i zavidnosti.

Tako je za Sverastumce riječ svaĎa da se ne kaže

rat najveći grijeh na Sverastumu, a meĎu Sverastumci-

ma niko nije zapamtio bilo kakvu svaĎu meĎu njima.

Sve su ovo ponaosob zemaljski kosmonauti dešifrovali

svojim bazama na matici Zemlji i još mnogo toga kako

se meĎu sobom ponašaju Sverastumci, što je za zemalj-

sko ponašanje neshvatljivo. Kao naprimjer dnevna oba-

vještavanja Sverastumaca o zbivanjima za protekli dan

i zaduženja za nastali dan, recimo po zemaljskom mje-


178

renju vremena. Sverastumci svi odreda od najmanjeg

njihovog bića koja se mogu služiti razumom. Njima se

u granicama njihovih mogućnosti shvatanja prenose

dogaĎanja proteklog dana i to od prve potrebe mališa-

nima koje potrebe njima prenose roditelji čija je obave-

za toga dana da budu uz mališane. Zatim dalje heraklij-

skim potrebama mogućnosti shvatanja rangirano uzra-

stu osobe prenose im se protekle odrednice koje su se

dogodile protekloga vremena, pa sve tako do onih naj-

razumnijih pa nadalje po potrebama za godinama stara-

nja Sverastumaca. Sve ove informacije obavljaju se

elektronskim putem za sve izuzev najmanje djece koja

samo razumiju govor svojih roditelja, odnosno brižnika

kako to kažu Sverastumci, ako su roditelji tih najmla-

Ďih osoba neumitno odsutni za sve druge, njima se in-

formacije elektronski odašilju u istom vremenu za sve

njih predviĎenim uputstvima majke prirode, poslije ko-

jih informacija svi su Sverastumci kao programirani, a

i jesu programirani, hvataju se svojih dnevnih poslova.

Tako doĎe vrijeme isprogramirano da se sa Sverastuma

uputi ekspedicija ka svome pronaĎenom komšiluku,

odnosno prvom komšiji Zemlji matici postojanja troji-

ce zemaljskih kosmonauta koji će se zajedno sa

Sverastumcima vratiti majci Zemlji radi zajedničkog

istraživanja.

Taj dogaĎaj zemaljski kosmonauti jedva su doče-

kali pa iako je njima na Sverastumu bio svaki ugoĎaj

da im njihovo vrijeme što ugodnije i bezbolnije prolazi

do isprogramiranog vremena njihovoga povratka i s

njima u gostima matici Zemlji najsavremenijom opre-

mom doĎu Sverastumci.


179

Ovaj dogaĎaj nijesu samo sa nestrpljenjem čekali

zemaljski kosmonauti koji su poodavno u gostima

Sverastumcima nego čitava Zemlja matica kosmonauta

koji su se „ironijom sudbine našli u gostima

Sverastumcima“ sa kojima se eto opet ironijom sudbi-

ne „vraćaju svojoj matici zemlji“. Njihov povratak ne

sastoji se samo od njihove sudbine već od najsavreme-

nije tehnike Sverastuma od kojih Zemaljci očekuju ve-

lika saznanja o toj njihovoj tehnici s kojom se tehni-

kom mnogo brže i sigurnije može putovati kroz svemir

pronalazeći se tako novi svjetovi „kako su se meĎusob-

no pronašli Sverastumi i Zemaljci“, datoga vremena.

Velika je radost obuzimala zemaljske kosmonaute

pri povratku majci Zemlji. ne znajući uopšte koliko su

vremena bili odsutni od sih svojih zemaljskih dobara,

pa i nije se tome čuditi što njih takva radost obuzima,

pitajući se pri ukrcavanju na sverastumski leteći obje-

kat je li moguće da se zbilja vraćaju majci zemlji, za-

klinjući se u sve svoje da se više nikad neće odvajati od

te svoje voljene majke, pa ni u avionski let, a kamoli da

se ponovo upute u nepoznate krajeve svemirskog pro-

stranstva kome nema kraja. A u kojem su po njihovom

mišljenju nebrojani svjetovi slični Zemaljcima ili mo-

žda još i savremeniji od Zemaljaca. Kavi su se njima u

sjećanju našli Sverastumci koji njih kako bi rečeno vra-

ćaju majci Zemlji, a i odlazeći s njima Zemaljcima u

goste. Dok se sve ovo zemaljskim kosmonautima vrtje-

lo u glavi Sverastumci su dobili dozvolu za polijetanje

njihove ekspedicije prema pronaĎenoj njima susjednoj

planeti Zemlji.


180

Dobijanjem dozvole ekspedicija Sverastumaca sa

njihovim gostima poletjela je prema planeti Zemlji i u

isti trenutak vremena obavijestila zemaljsku svemirsku

bazu, da su već na tome putu i da su srećni što će se

uskoro naći sa njima uistinu sličnom civilizacijom, vra-

ćajući njima njihove kosmonaute koji su kod Sverastu-

maca bili u neplaniranoj posjeti koja se posjeta „eto

uspješno završava“. Sverastumci su od toga trenutka

vremena bili u stalnoj vezi sa Zemaljcima, odnosno ze-

maljskim bazama, koristeći njihove kosmonaute kao

prevodioce koji su dosta dobro savladali govorna razu-

mijevanja sa Sverastumcima.

Prvo o čemu su zemaljski kosmonauti obavijestili

svoje baze bila je da su već poodavno krenuli put pla-

nete zemlje i da će to putovanje po zemaljaskom raču-

nanju vremena trajati otprilike pola godine zemaljskog

vrfemena odnosno šest mjeseci i da će se prizemljiti na

zemaljskom kosmodromu Skanader odakle su zemalj-

ski kosmonauti poletjeli zemaljskim svemirskim bro-

dom put planete Venere, a igrom sudbine „našli su se

na potpuno nepoznatoj planeti Svrostumu“ naseljenom

sasvim civilizovanim rzumnim bićima koja Zemaljci-

ma dolaze u posjetu, za koju se posjetu Zemaljci s veli-

kom radošću pripremaju da dočekaju, ta nova za Ze-

maljce civilizovana bića pa iako bi se dalo zaključiti,

da je Sverastumova civilizacije mnogo starija od ze-

maljske civilizacije što će se zasigurno dokazati s vre-

menom dolaska te Sverastumove civilizacije, odnosno

njene ekspedicije za koju se Zemaljci spremaju što

ljepše i civilizovanije da ih dočekaju. Uklanjajući sve

ono što bi za Sverastumce izazvalo čuĎenje po uzoru


181

na njihovo življenje u skladu sa majkom prirodom koji

su sklad Zemaljci potpuno zapostavili razarajući sami

sebe i sve ostalo što je Zemaljcima majka priroda daro-

vala čega bi se Sverastumci jako iščuĎavali, a možda i

zabrinuli za njihov opstanak na planeti zemlji. Pošto je

za Sverastumce priroda i prirodno darovanje velika

svetinja, pa bi se Sverastumci vjerovatno uplašili onih

koji razaraju prirodne darove da bi tako razorili i njih

same. To je i za Zemaljce bilo zabrinjavajuće, pa su se

u toku priprema dočeka Sverastumaca sjetili svojih

grešaka prema majci prirodi nastojeći te greške u pot-

punosti otkloniti, barem na mjestima gdje namjeravaju

Sverastumce ugostiti.

Tako na prostorima zemaljskim, kuda je naseljeno

zemaljsko stanovništvo manje više obrazovano nastala

su razna prepričavanja, pa i scenariji koje su smijurije

naveliko koristile čaršijske šaljivdžije, posežući za

onim prvim šalama koje su se bile počele zaboravljati,

da su gosti iz svemira poveli zemaljsku odivu pa je da-

toga vremena vraćaju u goste svojoj zemaljskoj rodbi-

ni, a prijatelji Sverastumci dolaze u poode što bi se re-

klo svadbarskim vokabularom.

Nego pored čaršijskih šaljivdžija na sceni prepriča-

vanja stupaju i nevjerne Tome koji svemu što se datoga

vremena dogaĎa oko i pored njih ne da tome ne vjeru-

ju, već prebacuju medijima koji takve novosti objavlju-

ju, da smišljeno lažu narod kako su zemaljski kosmo-

nauti ironijom sudbine boravili negdje u kosmosu kod

nekakve civilizovane skupine razumnih bića. Pa se da-

toga vremena vraćaju majci zemlji zajedno sa njihovim

doskorašnjim domaćinima koji domaćini dolaze u go-


182

ste Zemaljcima sve je to za nevjerne Tome sama laža,

radi propagande zemaljskih naučnih dostignuća, za ko-

ja dostignuća troše velika materijalna sredstva. Pa radi

pravdanja tih sredstava obmanjuju narod nekakvim po-

sjetama iz svemira i to sa nekakve nepoznate planete

Sverastuma, koji samo što se nijesu prizemljili na odre-

Ďeno mjesto „Kosmodrom Skanader“, gdje se vrše ve-

like pripreme za doček neobičnih gostiju koji će gosti

Zemaljcima biti od velike koristi za dalja svemirska is-

traživanja. A po trenutnim dogaĎajima korist je vidlji-

va ne sa Sverastuma već čitavim prostorom kuda će se

kretati dolazeći gosti kojima je majka priroda velika

svetinja. Na koje goste su se ugledali Zemaljci davajući

sve od sebe da vrate majci prirodi ono što su njoj uzeli,

a to je prvo čist vazduh da ne bi Sverastumci šetali sa

zemaljskim domaćinima u njihovim skafanderima. Što

nije bilo potrebno zemaljskim kosmonautima prilikom

gostovanja Sverastumu kojim su slobodno bez ikakvih

zaštita disali čist prirodni vazduh, koji će biti potreban

ne samo zemaljskim gostima Sverastumcima već i

svim Zemljanima koji su na tome putu vraćali prirodi

njene darove Zemaljcima. Ne samo u čistom vazduhu

već i čistijim zelenim terenima obraslim darovima maj-

ke prirode i čistim plovnim vodama, da se Sverastumci

ne bi prepali Zemaljcima da će Zemaljci uništiti sebe

pa će Sverastumci ponovo u svemiru ostati sami do no-

voga pronalaska nekih civilizacija. ili pak ako kao što

bi trebalo nauče Zemljane da sačuvaju majku prirodu, a

i sami sebe, što je svrha ovoga romana napisanog civi-

lizacijom dospjelom s druge planete do datoga vreme-

na dogaĎanja.


183

Nego kako je vrijeme proticalo zemaljski kosmo-

nauti primicali sus e majci Zemlji sa svojim gostima

Sverastumcima, što je Zemaljce primoravalo da što bo-

lje očiste majku Zemlju od svojih gadluka, a i da majci

prirodi vrate sve ono što su Zemaljci vjekovima otimali

od te njihove majke prirode, kojoj u čast vanzemaljaca

odnosno Sverastumaca vratiše nekadašnji izgled, gdje

je to bilo moguće, a gdje nije bilo moguće skrivano je

prvo od samih sebe Zemaljaca kajući se zašto sve ne

mogu vratiti onome ko je njima sve to darovao, ko dru-

gi nego majka priroda. Pa kad doĎe vakat da se vraća

uzeto, a koje se ne može vratiti tada je kajanje jedini

vid vraćanja, a i zaustavljanje daljeg uzimanja majci

prirodi onoga što joj se ne može vratiti.

To je ta prva i velika korist zemljanima koju njima

sa sobom donesoše gosti sa nepoznate planete

Sverastuma. Valjda neće samo ova korist Zemljanima

biti od Sverastumaca, tu su i druge mnogo valjane kori-

sti koje Sverastumci nose sa sobom, a to je ljubav me-

Ďu narodima, ne manja korist od ove što Zemljani u

čast Sverastumaca očistiše majku Zemlju davajući njoj

sasvim drugačiji izgled baš onakav kakav je majka pri-

roda darivala planeti zemlji, odnosno njenim žiteljima

koji to pozadugo otimaše od majke prirode. Sve do te-

nutka kad nekakva sila ne opameti Zemaljce pa zvali se

Sverastumci ili vjernici prirodi kao Zemaljci božanstvi-

ma kojima božanstvima pripovijedaju ljubav meĎu na-

rodima taman kao majka priroda Sverastumcima. Samo

što Sverastumci ne dijele njihove žitelje po vjeri kao

Zemaljci. Kod Sverastumaca samo je jedna vjera kojoj

se mora bezuslovno vjerovati, a to je majka priroda ko-


184

ja i kod Sverastumaca sve daje i sve uzima po vaktu

svome, taman kao kod Zemaljaca. Razlika je jedina u

tome što Sverastumci nijesu podijelili majku prirodu

po vjeri kao Zemaljci božanstva pa da budu različiti

iako to nijesu.

Sverastumci Zemaljcima donose ovu kako bi reče-

no veliku korist iz koje će koristi Zemaljci izvući

Sverastumska ophoĎenja u pogledu vjere i vjerovanja

onome čemu se može vjerovati da su svi Zemaljci jed-

no te isto ljudsko biće koje je od majke prirode nastalo.

Pa meĎu tim bićima vjera ona kojoj ne treba vjerovati

ne bi mogla praviti razlike i mržnju meĎu tim bićima

već samo ljubav, onakvu kakva vlada meĎu

Sverastumcima koji vjeruju samo prirodi i ljubavi koja

vlada meĎu njima Sverastumcima, koji takva vjerova-

nja donose meĎu zemaljskim bićima odnosno zemalj-

skim žiteljima, koji spremajući se da dočekaju goste sa

Sverastuma promijeniše iz temelja svoje ophoĎenje

prema majci prirodi, a nadajmo se da će po uzoru na

Sverastumce promijeniti i ophoĎenje prema samim se-

bi nedopuštajući vjerovanja onome čemu se ne može

vjerovati, a zapostavljajući vjerovanja istini da meĎu

narodima nema nikakvih zapaženih razlika, ako te raz-

like narod ne izmisli. Eto po ovim pričanjima nema ne-

kih bog zna razlika ni izmeĎu sverastumaca i zemljama

kod kojih je jedna uočljiva razlika u ljubavi meĎu nji-

hovim žiteljima, recimo navodno pa i za Sverastumce.

Sverastumci su Zamaljcima sobom donijeli još jed-

no veliko dobro, a to je kako treba mlade obrazovati po

njihovim prirodnim nasleĎima, jer Sverastumci kako bi

rečeno sve rade u skladu sa majkom prirodom, pa i


185

obrazovanje njihovih mladih generacija koje se ogleda

prvo u vaspitanju pa tek poslije u obrazovanju.

Sverastumci od onoga časa kada se djeca odvoje

od roditelja, odnosno kada djeca mognu da se počnu

vaspitavati po vaspitnim ustanovama i pod nadzorom

stručnjaka koji su za to vaspitanje izobrazovani. Tada

Sverastumci otpočinju vaspitna saznanja o svakome

djetetu koje je kojim osobinama sklono u budućnosti

da se s tim osobinama profesionalno bavi. Ovakav za-

paženi vid vaspitnih osobina kod djece moto je za nji-

hovo dalje usmjeravanje u njihovom obrazovanju. Ta-

ko poslije svega prvo vaspitanja, a poslije obrazovanja

Sverastumci dobijaju kompletnog stručnjaka svoga po-

sla nepogrešivoga niti nezadovoljnoga sa svojom pro-

fesijom.

Sverastumci poslije prvoga selektivnog vaspitanja

svaku mladu osobu ponaosob ponovo provjeravaju da

se ne bi u selekciji pogriješilo pa kada sve te testove

odreĎena osoba odradi pred stručnim osobama izobra-

zovanim za selekcije mladih. Tada je posao gotov sva-

ko dalje ide svojim obrazovnim putem kojim putem

stiže kako bi rečeno do nepogrešivoga stručnjaka svoje

profesije. Tih profesija kod Sverastumaca ima onoliko

koliko je potrebno za neometano funkcionisanje dru-

štva. Tako da kod Sverastumaca ne može biti ni defici-

tarnije niti suficitarnije profesije, narodno rečeno ne

može biti ni manje ni više profesija od planiranih, pa

zato kod Sverastumaca ne postoji nezaposlenost kojoj

bi se riječi Sveerostumci čudili ko i kako može biti

besposlen, i šta bi se s tim dalje dogaĎalo, jer po

Sverastumskim shvatanjima u skladu sa majkom priro-


186

dom nezaposlen može samo da bude mrtvo biće pa bilo

ono Zemaljac ili Sverastumac, po uzoru na majku pri-

rodu jedino mrtvac nema više svojih obaveza kroz nje-

govo doprinošenje daljem opstanku društva.

Sverastumci su po njihovom vjerovanju majci pri-

rodi svi jednaki jedan drugome izuzev bolesnih kojih je

veoma malo, jer Sverastomcima ne da rad da budu bo-

lesni. Nego i pored svijeh ureĎenja Sverastumci imaju i

svoje vrhovno ureĎenje, koje ureĎuje sva njihova ure-

Ďenja s majkom prirodom u kojim se ureĎenjima od

malih nogu biraju najbolji meĎu najboljima prateći nji-

hovo ponašanje, kako bi rečeno od malih nogu pa sve

do datoga vremena kada budu kandidati za biranje naj-

boljeg.

Najbolji se bira jedan izmeĎu svih ostalih najboljih

koji kao najbolji ostaje na mjesto najboljega

Sverastumca upravljajući sa Sverastumcima strogo u

skladu s majkom prirodom. A ostali koji su bili uz pr-

voga odabrani, kroz njihovu pratnju u razvoju znanja i

ponašanju i dalje ostaju uz prvoga pomažući njemu u

svemu i strogo kontrolišući rad prvoga. Ali bez ikakve

klevete i zamisli, već poštujući isključivo rad najbolje-

ga izabranika sve do momenta vremena kada svoj ure-

Ďivački rad ne mogne obavljati prvo izabrani. Ili se

možda ogriješi o zakonima majke prirode. Kada ga nje-

govi pomoćnici jednoglasno zamijene drugo izabrani-

jem, prvim iza njega, a on ostaje i dalje u izabrane po-

moćnike, ali na začenju trudeći se da popravi svoj sta-

tus. Tako se obavlja upravljanje sa Sverastumcima koje

upravljanje kako su Sverastumci kazivali zemaljskim

kosmonautima za vrijeme njihovoga gostovanja na


187

Sverastumu nikada nije omanulo, a rijetko se kada do-

godilo da prvi bude zamijenjen sa drugim, odnosno pr-

vim njegovim pomoćnikom.

Ovakvi prikazi zemaljskih kosmonauta o sveukup-

nom ponašanju Sverastumaca bivao je od velike koristi

za neka buduća prestrojstva u sveukupnom radu Zema-

ljaca koja prestrojstva počela su s primjenom već u

očekivanju gostiju sa Sverastuma. A što će biti po pri-

spjeću gostiju i njihovom uključivanju u sveukupnom

ponašanju Zemaljaca to će pisati neko drugi, kome to

bude dodijelila majka priroda, koja će kroz protok vre-

mena vjerovatno promijeniti i ovozemaljski svijet koji

će po uzoru na Sverastumce usavršiti svoju tehniku za

proizvodnju energije koja proizvodnja neće zagaĎivati

zemaljsku majku prirodu, ali neće ni ostaviti zemaljski

svijet bez sopstvene energije kakvom se koriste

Sverastumci.

Kojim se putem kreću Zemaljci ali usporeno, jer je

Zemaljcima po nekakvom neprirodnom ureĎenju po-

trebnije usavršiti energiju smaknuća jednih od drugih

nego usavršavati kako energiju tako i ljubav za buduće

srećno zajedničko življenje kako „žive Zemaljcima ne-

poznati Sverastumci“ od kojih pa iako nepoznatijeh

ako se hoće može se toga dosta naučiti.

Zemaljcima ako su Sverastumci nepoznati, ama

Zemaljcima nije nepoznata majka priroda u koju

Sverastumci mnogo vjeruju i s njom se kunu, ali nika-

da krivo, odnosno lažno kako se Zemaljci kunu svojim

svetinjama. Pa bi se moglo reći da i Zemaljci najviše

vjeruju majci prirodi pošto se sa njom lažno ne kunu,

kao što zakletvu svojih božanstava zloupotrebljavaju


188

kunući se s njom lažno i neodrživo, lažući sebe i one

kojima su se zakleli bez ljubavi što majka priroda ne

oprašta kako to Sverastumci dočaravaju Zemaljcima

bezrezervno vjerujući majci prirodi.

Nego na kraju riječ dvije o svemu ovome što je na-

pisano, s čime završavam pisanje ovoga romana po

svemu čudnoga, koja su se čuda iz prvoga dijela ovoga

romana dogaĎala, kojim čudima dodadoh i neke čudne

priče o dogoĎenim čudima, koje su čudne priče izmi-

šljale čaršijske šaljivdžije, meĎu kojim šaljivdžijama,

pisanjem ovoga romana svrstavam i samoga sebe, ka-

kvoga će me i doživjeti budući čitaoci koji zasigurno

neće vjerovati mojim šalama.

K r a j

neocekivani susret u svemiru

Documents